You are on page 1of 179

1

Uvod

Mir je došao u visočje. Zemlja je tiho šaputala zahvalost zbog malog odmora od nasilja,
pobuna i prosipanja krvi. Proljeće je došlo , donijelo sa sobom bujnu zelenu travu pored
kamenih hridi i gromada koje su dominirale ovim terenom.
Zimski snijegovi su otišli , otjerani toplinom dužih dana. Sve je bilo dobro. Kralj Alexander II bi
se fokusirao na druge probleme , ali mu jedna stvar nije dopuštala.
Jedna velika stvar.
Njegova dva najjača saveznika , dva najjača klana u kraljevstvu , nisu mogla podnijeti da vide
jedni druge.
Montgomerijevi i Amstrongovi su ratovali. To nije bila obična svađa. Kralj nije imao vremena ,
niti želje , da izgubi tako značajnu podršku zbog ratovanja.
Sada kad se zimski snijeg otopio i duge noći došle kraju, ratovanje bi nastavilo. Pripadnici klana
bi bili uzalud izgubljeni.
I tako je kralj napravio plan da forsira mir izmedju dva žestoka neprijatelja.
Ranije tog jutra , prije nego je sunce u potpunosti izašlo iznad horizonta, poslao je dva glasnika
na konjima , svaki da dostavi kraljevski dekret lordu Armstrongu i lordu Montgomeriju.
Vražije se nadao da se neće poubijati na vjenčanju.

2
Pogavlje 1

“ Ovo je ludilo!” Bowen Montgomeri je viknuo. “ Ne može te vezati ludom kćerkom našeg
najmržeg neprijatelja.”
Graem Montgomeri smrknuto je gledao u svog brata, nesposoban da odgovori na rastući
bijes u svojim prsima. Kraljev glasnik je otišao i sad je vjerovatno jahao izvan granica
Montgomerija.
Graem se pobrinuo za to. Osjećao se duboko povrijeđenim od strane svog kralja i nije želio
nikakvog predstavnika kraljevstva u na svojoj zemlji ni sekundu duže nego što treba.
“Ona je samo dijete,” Bowen je rekao užasnut. “ I ona je ……...ona je……… pa , svi znaju da
nije normalna. Šta bi ti dođavola trebao da radiš s njom , Graeme?”
Graem je podigao ruku za tišinu a prsti su drhtali , pokazujući njegov bijes . Okrenuo se i
odmaknuo od brata , trebajući mir i samoću da upije veličinu onoga što je urađeno njemu.
Njegovom klanu.
Njegov kralj nije samo napravio dekret o vjenčanju u svrhu postizanja mira između dva
neprijateljska klana. On je efektivno odlučio da uništi Greamovu šansu da preda vodstvo svom
nasljedniku.
Zato što neće postojati.
Sve će završiti s Greamom.
Bez sinova da ga nasljede , njegova braća - Bowen ili Teague , bili bi zaduženi da stvore
nasljednike koji će nositi ime Montgomeri u budućnosti. Njegov klan bi čak mogao da odluči da
je jedan od njegove braće bolji izbor za vladara , zato što bi on bio u poziciji da ima ženu koja
ne može da igra svoju ulogu u klanu i da mu podari djecu.
Kakav prokleti nered je ovo sve.
Kako mu je njegov vođa mogao to da uradi? Morao je znati kakvu budućnost daje Graemu s
ovim.
Ušao je u malo predsoblje niz uski hodnik iz velike dvoranje. Soba je bila zatamnjena , krzno
još nije bilo skinuto s prozora. Odlučio ih je ostaviti pokrivenim i upaliti svijeću na zidnom
sviječnjaku u holu.
Svjetlo svijeće nije puno obasjalo sobu , ali našao je put do čvrstog stola za kojim je njegov
otac provodio mnoge noći prelazeći perom preko glavne knjige. Stari lord bio je tvrd , kritičar ,
čovjek koji je držao uvid u svaku vrijednu stvar u vlasništvu klana.
Ali imao je srce veliko kao planina i bio je pravedan i pošten prema svom klanu. Pobrinuo se
da svako ima ono što im treba. Svi su bili obućeni i niko nije bio gladan , čak i ako je to značilo
da on sam neće jesti.
Nedostajao je Greamu svaki dan.
Teško se spustio u kvrgavu stolicu i rukama prešao preko ostarjelog drveta , gotovo da je
mogao osjetiti prisustvo svoga oca u ovoj sobi.
Brak. S jednim Armstrongom. Nije mogao podnijeti misao o tome.
A tu je bio i Bowen sa svojim brbljanjem da je djevojka luda. Gream nikad nije obraćao pažnju
na glasine da je djevojka malo psihički disbalansirana. Nije ga doticalo. Sve do sad. Bilo je
daleko poznato da nešto nije uredu s djevojkom i da su Armstrongovi postavili zidove oko nje.

3
Čak je bila zaručena prije , za McHughevo štene. Poglavica McHugovih je želio savezništvo s
Armstrongovima , jer u savezništvu s njima postaju sila na koju se treba računati . Nije postojala
ljubav između Montgomerija i McHugovih. McHugovi su jednako bili krivi za smrt Graemovog
oca , ali Gream je znao ko je glavni krivac. Tako da su Armstrongovi bili koji su zaslužili
mržnju.
Nije mu bilo žao što su zaruke prekinute i što se ta dva klana nisu vezala vjenčanjem.
Armstrongovi se nisu lako vezali za druge klanopve. Nije im bilo potrebno.Bili su tako jaka sila
da , ukoliko ostali klanovi se ne bi udružili protiv njih ,bi odnijeli pobjedu u svakoj borbi. Travis
Armstorng je bio kao i njegov otac prije njega. Nepovjerljiv prema ugovorima i obećanjima.
Nikome nije dao priliku da ga izda i u sebe je jedino imao povjerenja što se tiče klanskog
bogastva.
Da nisu tako žestoki neprijatelji , Graem bi mogao da poštuje energiju kojom je Travis isijavao i
činjenicu da se nije oslanjao na ničiju pomoć.
Kada su se zaruke razišle između Armstrongove kćeri i McHughovog sina, ništa više nije
rečeno, osim nekih povremeneih glasina koje su dovodile u pitanje stanje djevojčina uma. S
obzirom da Armstrongovi nisu baš bili društven klan , i definitivno su sve držali između sebe ,
nije se čulo puno o djevojci.
Ne , Greamu nije bilo žao sto brak nije uspio. Znao je da bi McHugovi koristili poziciju s
Armstrongovima da hrane mržnju prema Montgomerijima. McHugh je želio više zemlje , više
moći i Montgomerijevo vlasništvo je bio trn u oku zato što su ga ograničili sa sjevera.
Ali sad će biti opterećen s djevojkom o kojoj ništa nije znao? Bilo je dovoljno loše što je bila
pometena i nije mogla ispunjavati svoje dužnosti kao žena, ali bila je i Armstrong , što znači bez
obzira i da je mogla da ispunjava svoje dužnosti , on nije želio da ima dodira s njom
Kad bi se ženio , bila bi to djevojka iz njegovog klana. Nikad ne bi oženio neku koja bi donijela
, opasnost , bijes i razdor njegovim ljudima. A Evelin Armstrong bi učinila tačno to.
“ Greame”?
Maleni šaput je dolazio s vrata, i nešto bijesa i nespokoja je nestalo dok je njegova sestra ,
Rorie , virila unutra , s nemirnim pogledom.
“ Šta je bilo , slatka jabuko?” pitao je , pokazujući joj da uđe.
Rorie je bilo petnaest zima, ali je zaostajala za svim ostalim djevojkama njenih godina. Dok je
većina djevojaka dobilo ženski oblik i grudi , Rorie je bila mršava i prava, i da nije bilo njenih
blještećih zelenih očiju i delikatne ženstvenosti mogla je proći kao mladić.
Sa tri starija brata , neko bi pomislio da bi znala da se suoći sa svime , ali bila je ekstremno
stidljiva , tiša od bilo koje djevojke koju je poznavao. Osim u blizini njega i njegove braće. S
njima je šefovala , zahtjevala i bila vragolasta. Većinom je izbjegavala ostatak klana i bila
dovoljna sama sebi.
“ Jel istina ono što je Bowen rekao?”
Bila je samo par koraka udaljena , stojeći ispred stola gdje je sjedio, njegove ruke su se stisnule
u šake i odmarale na rukohvatima.
“ Da li se ženiš s jednim Armstrongom?”
U njenom licu je tražio strah zato što je želio da je umiri njene brige. Gubitak njihovog oca je
najviše pogodio nju zato što je ona bila očevo blago. Ona je više od bilo koga smatrala
Armstrongove zlom.
Ali sve što je vidio je zabrinut pogled u njenim istaknutim očima.

4
“ To je ono što je kralj dekretovo.”
Ona se namrštil. “ Ali , zašto? Što bi uradio nešto takvo?”
“ Nije tvoje da osporavaš njegovu odluku” reče on bez ljutnje. Nije mogao da je ukori zbog
manjka poštovanja kad se i on pitao tu istu stvar.
“ Oni su ubili oca” reče ona nedvosmisleno. “ Kako će ikada postojati mir među nama? Kako
je kralj mogao povjerovati da će se sileći vas u brak išta promijeniti?”
“ŠŠŠŠšš” reče on nježno . “ Dosta, Rorie. Pozvani smo kod Armstronga i tamo ćemo i ići.”
Trenutno se šokirala. “ Ići tamo? Na njihovu zemlju? Gdje bi nas mogli sve ubiti? Zašto oni ne
mogu doći vamo? Zašto smo mi ti što moramo žrtvovati sve? Da li su uradili nešto da bi dobili
kralja na svoju stranu?”
Na momenat Gream se nasmijao, zabavljajući se njenom izjavom. “ Nije da misle da je
davanje svoje kćeri meni za brak rezultat dobivanja njegove naklonosti. Sumnjam da je njima
ova situacija draža nego nama.”
“ Kažu da je mentalno zaostala” konstatira Rorie.
Gream uzdahnu. “ Onda ćemo to otkrit na vjenčanju , nećemo li ?”
Baš tad , Teaquovo deranje se moglo čuti niz hodnik. “ Greame! Božijih li zuba, gdje si ?”
Gream uzdahnu opet. Rorie mu pokloni smješak i okrenu se tačno kad je Teaque uletio kroz
vrata, znojan i krvlju natopljen.
“ Reci mi da nije istina,” ispljunu Teaque.
“ Napustio si trening da bi me pitao da li je ono što ti je Bowen rekao istina?” pitao je Gream.
“Da li mi to sugeriraš da bi te on slagao i da ti treba da napustiš trening da bi me tako nešto
pitao?”
Teaque se smrknu i poče nešto da kaže , ali stade , upravo sad shvatajući da je Rorie prisutna.
Začepio je usta i pogledao dolje u krv kojom je prekriven.
Rorie je …….pa , ona je bila drugačija. Za ostale žene u klanu , krv , nasilje i borba …. Pa bili su
način života. Normalno kao jedenje i spavanje. Ali Rorie je bila osjetljiva na takve stvari. Sam
pogled na krv bi učinio da postane bijela i mrzila je bilo koje zvuke bola i nasilja.
“ Dođavola sve , Greame , prestani se igrati vladara već jednom i samo mi reci da li je istina
tako da mogu otići iz Roriene blizine prije nego što je još više uznemirim.”
“ Već je uznemirena,” Gream istaknu. “ Očito , iz istog razloga zbog kojeg si ti doletio iz
hodinka dozivajući me.”
Teaque je postao smrtno tih. Tijelo mu se napelo i vilica stisnula. “ Znaći istina je.”
“ Da , istina je.”
Teague zaustavi psovku prije nego što je izjurio iz sobe , a njegovi koraci su se čuli kroz cijeli
hodnik.
“ Pa, “ Rorie uzdahnu. “ To je prošlo dobro , nije li ?”

5
2. Poglavlje

Urlik Travisa Armstronga se mogao čuti kroz cijeli zamak i u dvorištu gdje su njegovi ljudi
trenirali. Mnogi su spuštali mačeve dok su drugi brzo podizali braneći se svjesni opasnosti koji
je taj urlik predstavljao.
Eveline nije čula oca,ali je osjetila vibracije od kamen i znala je da nešto nije u redu u velikoj
dvorani. Previše je bilo pokreta.Previše sile. Kao da je stado ovaca odjednom proletjelo kroz
glavnu kulu u zamku. Bezizražajno,provirila je iza ugla prema stepeništu ,radozalost
podstaknuta s onim šta god da je držalo zamak pod tolikom uzbunom. Otac joj je stajao,licem
tamnim od bijesa,sa pismom čvrsto stisnutim u šaci. Pokraj njega stajala su i njena dva
brata,Brodie i Aiden,s rukama preko prsa i sa ove udaljenosti Evelin je mogla reći da su njihova
lijepa lica bila narogušena s istim bijesom koji je pokazvao i njihov otac.
Podigla je pogled prema čovjeku koji je stajao ispred gospodara, čovjeku koji je izgledao kao
da je želio biti bilo gdje osim ovdje. Očiti je donio loše vijesti u ugovoru koji je njen otac držao.
Nakrivila je glavu u stranu proučavajući ga. Bio je kraljev čovjek. Nosio je kraljev greben i na
desnoj ruci rubinski prsten koji je naznačavao njegov status kao kraljevski glasnik. Uznemirilo ju
je što joj je otac bio nagnut pa mu nije mogla vidjeti usne ,ali je mogla čitljivo vidjeti usne
glasnika - kad ih je najzad zatvorio. Kad ih je otvorio ponovo da govori , pažljivo se
fokusirala,odlučna da vidi sta će reći njenom ocu.
“Zahtijev njegova visočanstva biće ispunjen.Odlučilo je da se vjenčanje održi za dvije
nedjelje. Imate do tada da se pripremite. Ovdje će se održati svadba i kralj šalje zatupnika da
vidi da je sve kako treba da bude.”
Vjenčanje? Evelin se trgnu na to.Vjenčanje vjerovatno ne može biti ono zbog čega je njen
otac bio tako uznemiren. I čije vjenčanje? Kralj šalje zastupnika? Zvučalo je užasno važno i
uzbudljivo. Svakako će joj obezbijediti nove i interesantne ljude za promatranje.Ali opet njena
majka koja je očito prisluškivala,uleti u sobu i Evelin se trgnu na njenu smijelost. Njen otac je
uvijek korio majku zbog njenog mješanja u situaciju gdje nije pripadala. Ne da je bilo dobro i da
će njen otac zadugo biti ljut na majku ,ali ovo je bilo drugčije. Ovo je bio kraljev zastupnik i
vrijeđanje njega ,bila je i sama uvreda na kralja.
“Tavis, nemožeš dozvoliti ovo!”
Evelin je jedva mogla pohvatati riječi koje su izlazile s majčini usana. Lice joj je bilo uplakano.
Sve zbog vječanja? Eveline se namršti. Ništa od ovog nije imalo smisla. Tavis suzdržano spusti
ruku na ženinu i okrenu se dovoljno da je Evelin mogla vidjeti kad je ljutiti rekao njenom bratu
Aidanu.
“Vodi svoju majku odavde.”
Robina Armstrong ljutito je odmahnula glavom,opirući se Aidenovu stisku.
“Ovo je ludilo.Ne može je samo tako poslužiti vukovima. Nije pošteno! Nije sposobna da
ispunjava svoje bračne dužnosti. Ovo je lakrdija,Travis. Ne možeš dopustiti da se održi.”
Nelagodan osjećaj peckao je Evelin niz leđa.Počela je imati veoma loš osjećaj o onome šta je
dovelo njenu familiju u takav metež. Vjenčanje? Njena majka u suzama? Nesposobna da
ispunjava bračne dužnosti? Posužiti je vukovima? Ko su bili vukovi? Kraljev vijesnik se
namršti,očito mu se nije sviđala neprijateljska situacija u kojoj se našo
“Kralj je odlučio. Graeme Montgomery i Eveline Armstrong će se vjenčati.”

6
Eveline stavi ruku preko usta iako nije čak progovorila ni riječ preko tri godine. Reakcija je bila
automatska,da utiša nijemi plač koji je preplavio iz dubine duše.
Okrenula se ne želeći da svjedoči više. Otrčala je iz kule gotovo posrćući o kamene stepenice
u žurbi. Stežući haljinu u šakama,trčala je preko neravnog zemljišta iza zamka i u šumarak
obložen potokom koji je hranio obližnje jezero. Instinktivno je pronašla veliki kamen koji je stršio
iz vode. Tamo je struja tekla brže,žuborila preko većih kamenja i stijena. Zamišljala je
zvuk,držeći ga kao prolazno sjećanje. Prošlo je toliko dugo od kad je čula nešto da je sjećanje
na zvuk počeo da blijedi. Žalila je za tim gubitkom. Prije mogla je sjesti na kamen i sjećati se
grgućeg zvuka, brzine vode i mira koji joj je donosilo. Tokom vremena ti fantomski zvuci nestali
su. Praznina koju je osjetila svaki put klizi u nju sve više. Povila je koljena i naslonila bradu po
vrh njih i zatvorila oči ,ali ih brzo i otvorila. Svijet bez zvuka i vida uplašio ju je. Udana. Vjeridba
ju je dovela da skuje obmanu i održi je u posljednje tri godine.
Zadesila ju je nesreća ,ali ju je također i spasila od neželjenog braka - braka za kojeg je njen
otac bio odlučan da se desi. Kako je bilo moguće? Panika joj se zakliještila u grlu na ideju da
napusti svoje svetište.
Ovdje je bila voljena. Dragocjena.Niko nije bio pakostan prema njoj - ili se bar niko nije usudio
izreći takvo mišljenje na glas. Njen otac bi pljunuo na osobu s mačem ako na bilo koji način
ponizi njegovu kćerku. Ali znala je šta su pričali iza njenih leđa. Oni neljubazni. Ne iza leđa već
u lice. Gluha. Ljuta. Ćaknuta. Jadna djevojka.Nikad od korist ikome.
Bili su u krivu ali nije ih mogla ispraviti. Bilo je previše opasno. Bila je vjerena za Ian McHugh.
Bio je dogovor veoma gonjen od Ianova oca, starješine, dogovor koje je nje otac napokon
odobrio. Njen otac je bio pažljiv sa savezima koje je pravio i Patrick McHugh je bio jedan od
nekoliko ljudi kojima je čini se vjerovao.
Dva su se čovjeka zvala i prijateljima. Bilo je prirodno da se ugovori brak između Travisove
jedine kćerke i McHuhova nasljednika. Ian međutim nije bio šarmantan čovjek kakvim se činio.
Spolja bio je savršen.Pravi gospodin. Pridobio je njenu mater , i čak u stvari dobio blagoslov od
Eveline prekomjerno zaštitničke braće.Ali ispod fasade bio je čovjek koji je sijao teror u Evelino
srce. Mučio ju je obećanjima kakav će joj brak biti za njim i onda se smijao kad bi se zaklela da
će porazgovarati o tome sa ocem.Rekao bi joj da niko neće vjerovati kleveti kakvu bi iznijela o
njegovoj ličnosti. Nije mu vjerovala sve dok nije otišla kod oca kao što je i zaprijetila. Njen otac
nije bio neljubazan ali je njene optužbe postavio kao djevojačkim strahovima.Obećao bi joj da
će sve biti u redu da će Ian biti dobar muž. Štoviše Ian je bio častan čovjek. Još gore, Ian joj se
otvoreno udvarao pred familijom. Često je posjećivao,čineći veličanstvene gestove odanosti.
Igrao je svoj dio savršenstva. Cijeli mu je klan jeo iz ruke. Samo u privatnosti Evelin je vidjela
dušu ogromnog zla.
Eveline je uzdahula i nagnula glavu na kojena dozvoljavajući suknji da talasa preko nogu.
Tajne. Tako puno tajni. Tako puno laži. Voljela je jahati konje ali joj nikad nije bilo dopušteno da
jaše sama - prijetnja Montgomerija je bila prisutna i otac se bojao šta bi se dogodilo ako mu
kćerka pane u ruke smrtnog neprijatelja. Jednog jutra otišla je do staja, odsedlala konja i otišla
jahati. Samo što nije bilo obično jahanje.
Planirala je da pobjegne. Luda i nagla odluka koja je proganja do današnjeg dana. Nije uopšte
znala hoće li proći s time,hoće li imati hrabrosti da napusti Armstrongovo zemljište. Na kraju
krajeva kako će mlada djevojka da prežvi bez zaštite od svoje familije? To obično djelo očajanja
koštalo ju je više nego što je mogla i da zamisli. Vodila je konja stazom kojom su gazili puno

7
puta, duž strme klisure gdje je rijeka iskrivila svoj put praveći mali kanjon. Kad je njen konj
posrnuo bačena je preko njegovih leđa u dolinu.
Nije se sjećala šta se dogodilo ,samo da je bila sama i uplašena i da je u glavi loše I hladno.
Premrzla do kosti vrijeme je prolazilo. Probudila se u svojim odajama u svijetu tišine. Nije
razumjela,nije znala kako da svoju bolest objasni.
Glas joj je bio otečen i bolovala je od vrućice nekoliko dana. Čak i da je željela pričati ,sam
napor i trud izazivao joj je previše boli tako da je ostala tiha zbunjena tišinom koja ju je
okruživala. Kasnije je shvatila da je bila blizu smrtiskoro četiri noći. Iscijelitelj je primjetio
otečenost u glavi i brinio se da je vrućica izazvala oštetu njenom umu. Možda na početku,
Evelin mu je vjerovala.
Jedno vrijeme Eveline je vjerovala da je gubitak sluha kazna za njenu sudbonosnu odluku i
suprostavljanje ocu. Trebalo joj je dugo vremena da se navikne i bila je posramljena da prizna
roditeljima istinu. Gledali bi je razočarano i očajno, možda bi našla hrabrosti i reče im da ne
može čuti ali McHughs je došao njenom ocu zahtjevajući da zna za Evelinino stanje.
U nemogucnosti da dobije uvjerenje da je Evelin zdrava I čila , Ian je brzo prekinuo zaruke i ko
bi ga krivio? Čak ni njen otac nije mogao kriviti čovjeka koji nije želio ženu čija je mentalna
svijest u pitanju. Nije željela priznati gubitak sluha jer se potajno i čudu se nadala da bi se
vratilo. Jednog dana probudila bi se i sve bi ponovo bilo u redu. Bila je to smiješna misao,ali
oslonila se na nadu sve dok nije postalo jasno da njena očita gluhonijemost je i njen spas. I tako
je laž počela. Ne izrečena ali provučena. Dozvolila je svojoj familiji,klanu da vjeruju kako je
povrijeđena u nesreći jer ju je štitilo od neželjenog braka s čovjekom kojeg se užasavala i
bojala. Nije mogla kasnije ispraviti jer sve dok je Ian neoženjen ,mogao je otkriti da njena jedina
mana je gluhoća i mogao bi lako tražiti da se zaruke obnove.
Bila je to obamana koja je rasla i preuzela sama svoj život i što je duže trajala ona nije mogla
više to da ispravi. Samo što sad je to bilo nizašta jer je zamjenila jedan brak s đavoljim sinom za
samog đavola,i ovaj put bila je bespomoćna da bi to spriječila. Stresla se,stiskajući čelo ponovo
na koljena ljuljajući se.
Graeme Montgomery. Samo ime sijalo joj je strah u srce. Svađa između njihovi klanova trajala
je preko pet decenija. Eveline se nije čak ni mogla sjećati šta je započelo krvavu svađu ali bila je
krvava. Grahamov otac je ubijen od strane njenog djeda, činjenica koju Graham nikad neće
oprostiti.Montgomery žive da uznemiravaju,kradu,zasjedaju, i prolijevaju krv svakog živog
Armstronga. Njen otac i braća se ne mogu zakleti drugčije. Prošli bi mačem kroz Montgomerija
bez većeg grijeha od disanja. Ništa od toga joj nije imalo smisla, ali ona je trebala biti nježan
cvijet od žene koja nevtreba da misli glavom o takvim stvarima kad je i bila pri čistoj svijesti.
Odsutno je protrljala čelo,osjećajući da joj glavobolja dolazi. Uvijek je počinjalo u temelju lobanje
i završavalo iza ušiju,gradeći pritisak da je željela vrištati od bola. Ali nije mogla izustiti ništa.
Nije mogla da mjeri koliko glasno ili tiho je govorila. Nije željela da iko zna o njenoj
nesposobnosti da čuje.I tako je ostala čvrsto sahranjena tišinom. Više je osjetila nego da čula
nečiji pristup. Od gubitka sluha njeni drugi osjećaji su se izoštrili. Zbunjivalo ju je ,ali je posebno
osjetila da može oštrije osjetiti stvari. Kao da je mogla pokupiti tihe vibracije u zraku. Okrenula
se i vidjela da joj Bordie prlazi sa mrkim izrazom lica,ali se smekšalo od olakšanja kad ju je
vidio da sjedi na kamenu. Brodie je bio jedini koji bi joj najviše nedostajao ako se uistinu uda za
šefa Montgomery'a. Jedva je mogla disati od potrebe da plače i grlo joj se nekontrolirano
skupilo. Nešto je rekao kad je prišao ali je bilo izgubljeno jer mu je usta sakrila grana. Kad je

8
nastavila da zuri u njega ,uzdahnuo je i sjeo pored nje kad što je to činio toliko puta prije. Brodie
je uvijek znao gdje da je nađe. Znao sva njena tajna mjesta. Nije bilo nigdje mjesta gdje bi
mogla da ode a da on nje znao. Posegnuo je za njenom rukom,gutajući je u njegovu veliku i
stisnuo.Usne su mu se ponovo pokrenule i ona se pomjeri naprijed da može vidjeti šta će reći.
“Trebaju te u zamku, curice.”
Voljela je kad je tako zove ali ne i zašto. Bilo je nježno uvijek rečeno sa smiješkom. Ali danas
nije bilo smiješka. Samo duboka pustoš u očima i linije zabrinutosti po čelu. Nije željela da ga
više uznemiri stavila je ruku u njegovu i čekala da je povuče pored sebe. Bilo je bolje da ne
djeluje kao da je znala. Možda je mogla da odglumi cijelu stvar. Sigurno da je kralj znao da je
nepogodna za brak ne bi odobrio takvu stvar. Ta pomisao bodrila ju je uvelikeodok je hodala
pored brata nazad prema zamku. Njen otac je uvijek govorio da je kralj pošten i pravedan
vladar. Da je donio mir u visočja potpisivajući sporazum sa Englezima. Ako će njegov zastupnik
biti prisutan događaju,onda sigurno nakon što je vidi, zaustavit će vjenčanje i izvijestiti kralja o
njenoj nesposobnosti u ulozi koja joj je dodijeljena.

9
3. poglavlje

Evelin je pokušala ostati smirena dok ju je Brodie vodio u veliku dvoranu, iako je bilo jako
teško jer joj je srce bijesno tuklo u prsima.
Njezin otac se prešetavao ispred kamina i njezinog drugog brata, Aidena, ispruženog na
stolici pokraj velikog drvenog stola, gnjev je gorio u njegovim očima dok je stopalom tapkao po
podu u oštrom staccato ritmu.
Evelin je pozorno gledala u svoju majku i oca očajnički želeći znati što govore. Znatiželjno
je izvukla ruku iz Brodieve i pomaknula se tako da bolje vidi.
"Tavis, ovakvo nešto ne možeš dozvoliti!"
Evelinin otac je položio ruke na ramena njezine majke i čvrsto ih stisnuo. Zurio je u nju
izmučenim, ljutim pogledom.
"Kralj je tako naredio Robina. Ne mogu ga odbiti."
Robina se povukla, okrečući se više prema Evelin, oči su joj bile crvene i otečene,
tjeskoba je iz nje zračila u valovima. Pogledom je sijevnula prema Evelin i djelovala je još više
pogođenom.
Požurila je naprijed, jednom je rukom obgrlila Evelinina ramena i čvrsto ih stisnula pa ju
pogurala naprijed. Evelin je mogla osjetiti kako se njena majka trese uz nju, i još više se
potrudila da zadrži staložen dojam dok su prilazili njezinom ocu.
Tavis je podigao svoju ruku, koja se znatno tresla dok ju je nježno spuštao na Evelinin obraz.
Nemoćna podnijeti tugu u njegovim očima, Evelin zagnjuri svoje lice u njegov dlan i protrlja ga.
"Moje dijete. Moj najdragocijeniji dar. Naš kralj se okrenuo protiv nas."
Spustio je ruku i stavio ju na svoj vrat, pa se okrenuo. Evelin se namrštila, ne želeći
propustiti niti jednu njegovu riječ koju će izustiti.
"Moraš ga moliti Tavis," Robina reče, dodirujući ruku svog supruga, povlačeći ga. "Možda
on ne zna ništa o Evelininom stanju."
Tavis se okrene nazad, spojenih obrva, njegov tamni, mrki pogled je podsjetio Evelin na
proljetnu oluju.
"Kako ne? Bio je ovdje samo mjesec dana nakon što se Evelin razboljela. Vidio je da se
ona... promijenila. Izrazio je svoje saučešće što nikada neće moći imati povoljan brak i svoju
vlastitu djecu. I sad ju šalje našem najgorem neprijatelju kao žrtveno janje koje je namijenjeno
da uspostavi mir između nas?"
Evelin je osjetila da je problijedila i nadala se da joj majka nije primjetila kako je ustuknula
na očeve riječi.
"Pogledaj ju, Robina. Ona čak ni ne razumije," reče Tavis pokazujući na nju.
"Da nisi rekao ni riječ protiv nje," reče Robina djelujući tako bijesno da je Evelin
povjerovala kako je sigurno bijesno i zvučala. "Ona je draga i dobra djevojka. Nije luda. Zna
prekrasno šivati. Ima osnovno znanje. Od pomoći je ljudima u klanu i uvijek je nasmijana. To
čudovište će ju slomiti."
"Ne podcjenjujem ju," Tavis zareži. Sada je Evelin znala da je zarežao jer je mogla osjetiti
vibracije, ali neke zvukove je mogla stvarno i čuti.
Duboke glasove. Ništa visoko i kreštavo. Ništa normalno niti monotono. Ali povremeno
čuje nešto samo u prolazu.

10
"Ja ju volim koliko i ti Robina. Zar misliš da želim predati svoju kćer u brak zakletom
neprijatelju?"
Njezina majka je ustuknula polažući čvrsto stisnutu šaku uz svoja usta. Njezin otac se
isprsio prema njoj, lica ljubičastog od bijesa.
"Nemam izbora. Suprostavljajući se kralju potpisujem sva naša smrtna upozorenja. Bili bi
označeni kao odmetnici, i bilo kakva korist koju steknemo biti će nedovoljna i obit će nam se o
glavu"
"Neka nam je Bog na pomoći," reče Robina, lica u grimasi, toliko pogođenih očiju da je
Evelin boljelo gledati ju.
Njezina braća su bila tiha. Možda oni nemaju svoje mišljenje, ili bolje rečeno, nemaju
volje stati izmedju svojih roditelja punih s toliko emocija.
Ali Evelin nije mogla dozvoliti da se tako pate. Ako je ona namijenjena kao znak žrtve za
prestanak ratovanja između klanova, onda je njezina sudbina zapečaćena, i ne preostaje
mnogo. Nije htjela da njezina obitelj trpi toliku bol.
Istupila je, zavlačeći svoju ruku u očevu. Trepnuo je od iznenadjenja i očito je uložio veliki
napor da bi savladao svoje emocije dok je zurio u njezin svečani izraz lica.
I ona se tada nasmijala i nagnula da ga poljubi u obraz. Potapšala ga je po ramenu kao
da mu želi poručiti da je sve u redu.
Njegovo se cijelo lice smekšalo, ali je tuga u njegovim očima rasla. Odjednom je izgledao
puno starije, njegova koža više siva a njegova ramena su se savila na način koji nikada nije
vidjela kod svog oca ratnika.
Položio je svoju ruku iza njene glave i povukao ju prema sebi da bi joj utisnuo poljubac u
čelo. Mogla je osjetiti na koži kako joj nešto govori, ali nije se htjela odmaknuti da vidi što joj je
rekao.
Kada se napokon odmaknuo, njegove usne su se micale a ona se upinjala da ga
razumije.
"...slatka djevojka. Oduvijek si bila. Ti si moje srce, Evelin, i proklet bio kralj što mi ga
uzima."
Okrenula se prema svojoj majci, ali prije nego li je i nju poput svog oca poljubila u obraz,
Robina ju je zgrabila u svoje naručje, snažno ju grleći.
Njezina majka je bila slomljena, i Evelin nije imala kako ju utješiti. Kako i bi kada je i sama
još uvijek bila u šoku.
Nikada joj nije palo na pamet da bi se mogla udati i da postupi kao svaka normalna žena.
Uspješno se skrivala iza svoje gluhoće, koristeći ju kao štit. Laž. Obmanu.
O, to su bile užasne riječi i zbog njih se osjećala krivom. Htjela je zatvoriti oči tako da više
ništa ne može pročitati s ničijih usana.
Pod je podrhtavao pod njezinim nogama, i okrenula se prije svih da vidi tko će se pojaviti
na vratima velike dvorane.
"Poruka, Lairde," Nail reče dok je napredovao prema njima.
Imao je napet izraz lica, a njegovo tijelo je upozoravalo da je vrlo važno. U njegovim
rukama se nalazio svitak, ali Evelin nije mogla vidjeti od koga je pečat. Da nije još jedna poruka
od kralja?
"Od Lairda Montgomeryja je." Naills je to izrekao se gadjenjem. "Nisam dozvolio
njegovom predstavniku da uđe pa sam donio poruku umjesto njega."

11
Aiden ustane sa svoga sjedala, usana namještenih u režanje dok je prilazio ocu da stane
uz njega. Brodie je istupio bliže majci i Evelin kao da ih želi zaštititi od onoga što predstavlja
pismo.
Tavis slomi pečat, razvuče svitak i pregleda sadržaj, njegovo režanje se pojačavalo kako
je pogledom sve više išao prema kraju.
Napokon je podigao glavu sa sjajem u očima dok je pažljivo motao svitak nazad.
"Graeme Montgomery je poslao obavijest da će doći po svoju mladu prema kraljevom
nalogu."
Reakcija njezine braće je bila brza. Brodie je istupio i ona ga pogleda.
"Ovo je farsa! Kralj ne može biti ozbiljan. Sigurno nije toliko zao da pošalje janje
lavovima."
"Montgomeryjevi? Na našoj zemlji?" upita Aiden, prestravljenog izraza lica. "To je nešto
što se zakleto ne može dogoditi osim ako zemlja ne bude okupana krvlju."
Vrat ju je bolio zbog okretanja glave od osobe do osobe ne bi li ostala u toku razgovora,
ali dosta je toga propustila. Svi su govorili u isto vrijeme. Samo je razumjela djelove, uzvike,
prisege, špekulacije zašto bi kralj učinio nešto tako kukavički.
Ona nije nikada vidjela Gramea Montgomeryja. Istina Božja, nikada nije vidjela niti jednog
Montgomeryja. Nije joj bilo teško zamisliti vremešnog, trbušastog muškarca s okruglastim
nosom i smješnom pojavom. Nikada se nije obazirala na bilo kakav razgovor o klanu
Montgomery jer ju jednostavno nije ni zanimalo. Znala je da su zakleti neprijatelji njezinog klana
i da bi njezin otac prije umro nego li dozvolio Montgomeryju da stupi nogom na njegovu zemlju.
Njezin otac i braća su ratnici kojima nitko nije ravan u vještini i snazi. To zvuči hvalisavo
od nje ali nije vidjela alternativu njezinog pristranog mišljenja o njima.
Uvijek je bila sigurna od bilo kakve prijetnje izvana jer je klan Armstrong ljubomorno
čuvao svoje granice, ne dopuštajući ikome da ju prijeđe bez dozvole. Davno prije, jedno takvo
upadanje se dogodilo. Kada su Montgomeryjevi provalili i mnogi Armstrongovi su to platili
životom. I baka od Evelin također. Njezin djed, koji je tada bio Laird je snažno tugovao i umro je
osvećujući svoju ženu. Ubio je Lairda klana Montgomery ali ga je pogodio jedan od njihovih
ratnika.
Toliko smrti, a Evelin uopće nije znala zašto. Samo je načula djelove priče koja se
prenosila godinama. Trebala je pažljivije slušati dok je mogla, ali za nju, Montgomeryjevi su
čudovišta iz mraka. Gotovo izmišljene zvijeri o kojima su bardovi prenosili priče. Ali svakako
nisu bili nikakava prijetnja odkad ona postoji. I sada će biti predana njima. Poslana daleko od
utočišta njenog klana i njezine voljene obitelji. Udana. Očekivati će se od nje da bude žena
čovjeku za kojeg je vjerovala da je mit.
Zamalo se naježila. Nije htjela uzrujati svoju majku pokazujući joj strah.
Okrenuvši se, napustila je veliku dvoranu niti ne trudeći se zamarati s ostajanjem. Često
je to radila, odlazila iznenada i iz hira. Nitko nebi ni trepnuo zbog toga, i ako su jednom i
pomislili da je to nešto čudno, sada je to bilo za sve normalno.
Jednostavno je željela razmisliti o ovom preokretu u njezinom životu. Kako da se suoči s
nekim tko nije iz njezinog klana? Njezin ju je klan volio iako su neki bili oprezni sa njezinom
nesrećom. Neki su se, primjetila je tiho molili dok je ona prolazila. Jesu li se brinuli da njezina
gluhoća nije možda prijelazna? Ako ju dotaknu hoće li se i oni unesrećiti?

12
Onaj nestašni dio nje bi ih poželio dotaknuti samo da vidi hoće li reagirati kao da su se
opekli na nešto. Ili hoće li vrišteći odtrčati u suprotnom smjeru tražeći svečenika.
Ali ubrzo bi se loše osjećala jer su ipak bili njezin klan, i nije njihova krivica što je ona
drugačija. Bili su neznalice u tome i Evelin nije učinila ništa da bi promijenila njihovo mišljenje.
Večinom su bili ljubazni prema njoj. Mnogi su si dali truda da naprave stvari za koje su mislili da
bi ju usrečile.
Ona i je bila sretna ovdje. Trebalo joj je dugo vremena da se pomiri sa svojom nesrećom i
posljedicama. Nije joj bilo jasno zašto je izgubila sluh, ali nije htjela preispitivati Božju volju.
Snašla se. Naučila je razumjeti dosta što ljudi govore gledajući ih u usta. Željela je imati
hrabrosti govoriti ali pošto nije znala kako zvuči ili kako oblikovati riječi s obzirom na to da nije
dugo govorila, šutjela je zaključana u svoj tihi svijet samo sa uspomenama na odjeke zvukova
u njezinoj glavi.
Ali sada joj više tako neće biti, ovdje u njezinom klanu. Pokraj njezinih i naroda koji ju je
zavolio i prihvatio.
Umjesto toga biti će poslana u neprijateljev klan.
Jeza joj je prošla kralježnicom. Što će oni o njoj misliti? Hoće li biti okrutni prema njoj?
Hoće li ju mrziti samo zato što je Armstrong? Hoće li ju prezirati zbog njezinog defekta?
Hoće li joj se rugati nazivajući ju ludom i gluhom? Možda će ju čak i ozlijediti, misleći da
nosi nekakvo zlo u sebi?
Stisnula je zajedno svoje prste pokraj sebe dok je žurila prema svojoj stijeni. Bez obzira
što će Brodie točno znati gdje da ju potraži. To je jedino mjesto gdje se može zamisliti kada joj
treba utjeha i mir.
Dok je gledala brzu rijeku, shvatila je da više ne posjeduje ovo svetište. Više neće moći
dolaziti i odlaziti kako joj se smisli i sjediti na svojoj stijeni satima upijajući umirujuću okolinu.
Ne, udat će se u klan Montgomery. Postat će baš ono što je mislila da mrzi. I dok ju je
otac puštao da radi što ju je volja, njezin muž možda i neće imati toliko razumijevanja.

13
4. Poglavlje

Zamak je bio u konstantnom naletu aktivnosti danima. Osmog dana nakon što je dostavljena
kraljeva poruka , Grof od Dunbara stigao je kao kraljev predstavnik da svjedoči vjenčanju koje
će prisiliti na mir dva zaraćena neprijateljska klana.
Travis je pozdravio grofa u dovorištu , čim je grofov konj odveden , ta dva čovjeka su ušla u
zamak i pošla prema visokom stolu s hranom i pićem koji je stajao na kraju velike dvorane.
“ Aleksandar šalje ispriku što nije mogao lično da prisustvuje vjenčanju.” reče grof nakon što je
popio malo iz draguljima obložene čaše.
U grofovim očima bio je bljesak koji je Travisu govorio da kralj nikad nije imao namjeru da
prisustvuje na vjenčanju koje je zahtjevao da se desi.
Dunbar je bio veoma drag Aleksandu , i u biti , bio je prvi rankirani grof pod kraljevskom vlašću.
On i Aleksandar su bili vjerni saveznici i prijatelji , i s obzirom da je kralj poslao grofa da
prisustvuje vjenčanju pokazalo mu je koliko je ono važno monarhiji.
“ On ne zna šta radi.” Travis reče
Dunbar podignu jednu obrvu i proguta veliki gutljaj pića i pogledao je Travisa intenzivno dok se
zavalio u stolicu. Izgledao je lijen i arogantan , zureći u Travisa ne bi li ga zastrašio.Travis ne bi
preživo kao vođa jednog od najvećih škotski uporišta da se povlaćio od izazova.
Susreo se s grofovim pogledom ne trepčući. Grof uzdahnu i spusti pehar dole uz prasak.
“ Ako ti je ovo ikakva utjeha Travisu , rekao sam Aleksandru da je lud. Jako sam svjestan šta
se desilo tvojoj kćerci i ti i ona imate moju naklonost. Ona nije prigodna za brak, ali nažalost , ti
imaš samo jednu kćer i Aleksandar u svojoj glavi ima shvatanje da je jedini način da vas natjera
na mir tako što će dati tvoju kćer tvom neprijatelju. Zaključio je ako se uda za jednog
Montgomerija, da ti nećeš podići mač na njih.”
“ I kakvu garanciju ja imam da oni neće krenuti na moj klan?” zahtjevao je Travis. “ Naravno da
neću podići mačna čovjeka koji ima život moje kćeri u svojim rukama. Ali šta ja imam njegovo u
svom vlasništvu?”
Grof je češkao bradu razmišljajući. “ To je dobro pitanje i pitam se da li je Aleksandar
razmišljao o njemu. Možda je smatrao da je vjenjčanje dovoljno samo od sebe da se stvori
savezništvo , bez obzira kako ono oprezno bilo. On želi mir. Sad kad smo potpisali ugovor s
Engleskom , Aleksandar mora da se fokusira na unutarnje probleme s buntovnim
poglavicama.Treba mu savezništvo ,Armstrongovi i Montogemerijevi su uvijek bili vjerni kruni,
iako mrze jedni druge.”
“Bio bih spreman potpisati ugovor s Montgomerijevima.” reče Travis. Bila je to najteža stvar
koju je rekao u životu. Gutanje svog ponosa bilo je teško ,ali za svoju kćer , on bi uradio sve,
čak i ponizioi se pred neprijateljima. “ Ne mogu željeti ovaj brak ništa više nego mi.Onako je
kako si rekao. Evelin nije sposobna za brak s bilo kojim čovjekom.Zato su zaruke s
McHughovima raskinute.Gream Montgomori bi je …….on bi je uništio, ne mogu podnijeti ni
pomisao na to.”
Grof je zatresao glavom. “Nisam ovdje da pregovaram s tobom Travis. Kasno je za razgovore o
ugovorima i miru.Rat među vama predugo traje. Aleksandar je nestrpljiv da uspostavi mir u
visočju i ova krvava svađa među vama je opasnost za stabilnost koju Aleksandar želi. Možda se
ne slažem s njegovim metodama, ali ima moju punu podršku. Poslao me da svjedočim

14
vjenčanju i da mu se vratim s kompletnim izvješčem o događaju. Treba da dam naredbu i
blagoslov na ovaj događaj i ponesem pismo s njegovim kraljevskim pečatom i oficijalnu
deklaraciju ovog savezništva.”
“ Ona je mentalno nestabilna.” prošaputao je Travis
“ Vjerujem da je Gream Montogomery pravedan i čestit čovjek.” rekao je grof pažljivo. “Ne
mislim da bi se loše odnosio prema tvojoj kćeri samo zbog osvete.”
U cijelom svom životu , Travis se nikad nije osjećao tako bespomoćan. Kako je podigao pogled,
ugledao je svoju ženu nasuprot velike dvorane i njena žalost i bol je bila živa u ovoj prostoriji.
Ali sakrila je to i odrješito krenula prema njima. Obukla se u najbolju odjeću iz poštovanja prema
grofu i samo je Travis mogao da primjeti nemir koji je lebdio ispod površine njene pažljive
pribranosti.
On i grof su se ustali kad im je prišla.
“ Moja damo” rekao je grof glatko podižući joj ruku da poljubi njenu poleđinu. Prošlo je mnogo
vremena otkako smo se zadnji put vidjeli , ali zaklinjem vam se da ste postali još ljepši nego što
ste bili tada.”
Robina se nasmijala milostivo, ali nije joj dopiralo do očiju. “ Previše ste dragi , moj
vladaru.Činite nam veliku čast što prisustvujete vjenčanju naše kćeri. Nadam se da će vam
smještaj biti po volji.Ako išta budete trebali , molim vas recite mi tako da mogu da to nabavim.”
Travis nije shvatio da zadržava dah , sve dok ga prsa nisu počela peči iz pobune.Nije bio
siguran da Robina neće zabiti nožu grofovo srce ako je mislila da će to spasiti njenu kćer.
Robina je bila otvorena , tvrdoglava i on ju je volio cijelim svojim srcem ratnika. Da je bila muško
, bila bi najžešča od svi u Škotskoj.
Mnogi muškarci ne bi tolerisali brzinu kojom je izlagala svoje mišljenje ili da je poredila svoju
snagu s njegovom. Pokorili bi je. Napravili bi je slabom i istrijebili ono što ju je činilo posebnom.
Robina nije bila krotka djevojka i zbog toga je Travis zahvaljivao svakog dana. Ona je bila
njegova i nije se izvinjavao u njeno ime.Volio ju je baš takvu kakva je bila.
Ali onda je počeo da se brine. Robina je bila previše fina i previše susretljiva.Njen osmijeh ga je
činio nervoznim. Jel planirala da otruje grofovo piće? Ili planira da mu zabode bodež među
rebra kad ga bude ispraćala u odaje. Oboje je bilo moguće , Robina je bila borbena , kad se
ticalo njene djece.
“ Pokazaću grofu njegove odaje” reče Travis prije nego što je Robina mogla iznijeti istu
ponudu. “ Nek mu piće i hrana budu dostavljeni , tako da može da odmara od puta.”
Prije nego što je mogao da uputi grofa prema stepeništu, jedan čuvar s tornja uleti u veliku
dvoranu.Zastao je kad je ugledao grofa kako stoji uz Travisa, te pognuo glavu u znak
poštivanja.
“ Vladaru , glasnik Montgomerija je stigao donoseći vijest da će poglavica i njegovi pratioci
stići prije sumraka.”
Robina je stegla usne , ali na njenu čast, ostala je mirna iako su joj ruke bile stisnute u šake sa
strane.
Grof je podigao obrvu i obratio se Travisu zabavljen “ Neko bi pomislio da Gream Montgomeri
ne može da dočeka da potraži svoju mladu.”
Travisova crijeva se stegnuše u čvor, zgrožen samom pomisli njegove kćeri u rukama
Montgomerija. Izmijenio je tužan pogled sa ženom kad je postalo jasno da ne mogu ništa drugo
uraditi sem proglasiti rat i izdati kralja, što bi značilo smrt cijelog njihovog klana.

15
Njihova voljena kćer ili životi članova klana koji su ovisili o njima.
Bio je to izbor kakav nijedna osoba ne bi trebala da ima.

16
5. Poglavlje

Evelin je sjela na vrh uzbrdice s koje se mogao vidjeti ulaz u zamak i gledala kako se
impresivna linija Montogemrijevih vojnika jašući kretala prema pokretnom mostu.
Pitala se da li će im otac svima dopustiti ulazak ili će većina vojnika ostati van zidina zamka.
Ali opet Graem Montgomeri se možda nikad neće složiti s tim da se dovede u tako osjetljiv
položaj , da uđe u neprijateljsku jazbinu sa samo par ljudi kao zaštitom.
Pogledom je tražila početnu liniju, naprežući se da vidi čovjeka koji će da postane njen muž.
Svi su oni njoj izgledali masivni i naizmjenično su držali oružje , čuvajući štitove , neki s
izvućenim mačevima.
Nije izgledalo kao vjenčanje. Izgledalo je kao uvod u rat.
Stresnla se i obgrlila čvrsto, grbeći se još više , nadajući se da je neće vidjeti.Njena majka će
je tražiti. Kao i njena braća. Namjerno nije otišla na svoje uobičajno utočište jer bi Brodie već bio
poslan da je dovede. Umjesto toga našla je ovo mjesto koje joj je priuštilo pogled…...na njenu
budućnost.
Tu su bila tri čovjeka koja su se odvojila od linije , jašući naprijed i jedan je podigao glavu gore
kao da je vikao prema čuvaru. Evelin bi voljela da može čuti. Mora da je to bio impresivan zvuk
koji je dolazio iz čovjeka tako ogromnog stasa. Vjerovatno je prestrašilo sve koji su mogli da ga
čuju.
Nekoliko konja iza čovjeka se prestrašiše i morali su biti brzo smireni od svojih jahača.
Naslonila je bradu na koljena i nastvil da zuri kako se pokretni most polako spušta.
Njen muž.
Došao je ovdje da je odvede od svega što je znala i voljela. Ovo je bilo jedino mjesto na kojem
se osjećala sigurno i zastićeno. Cijenjena od strane svoje porodice, razmažena od strane klana.
Ali nije li jednom čeznula za normalnim životom? Novom avanturom? Da vidi nešto izvan
zidova zamka? Nije se izlagala opasnosti van granica Arstrongova cijeli svoj život.
Bilo su tu vremena kad se obradovala svojim zarukama s Ianom McHughom. Bila je
prepravljena uzbuđenjem i ispunjena snovima o svom mužu , djeci i svom sopstvenom zamku
koji će da vodi. Oh, sve je bila planirala. Posjete svojoj porodici. Putovali do muževog imanja
zbog rođenja njihovog prvog dijeteta. Bilo bi tu puno veselja i sreće.
Ali sve njene fantazije su isparile onog momenta kad joj je Ian dao do znanja koje su njegove
namjere s njom. Njeni snovi su zamijenjeni noćnim morama iz kojih se bojala da nikad neće
pobjeći.
Mrzila je da se skriva ovdje , iza svog oca , majke, čak i braće. Dopuštajući svima da misle da
je manje od onoga što zaista jest. Ali ono što je najviše mrzila je to što je morala da se odrekne
svojih snova. A sad? Uprkos svemu što je uradila da osigura da ostane sigurno sakrivena na
očevoj zemlji, došao je dan kad je prisiljena da se izloži opasnosti van njihovih granica u svoj
novi život.
Ovo sigurno nije bilo način na koji je željena da proširi svoje vidike , ali ona nema nikakav izbor.
Zar ne bi trebala da učini najbolje što može iz ove loše situacije?
Njena majka je bila izbezumljena. Njen otac je bio namršten i zabrinut i u lošem raspoloženju,
niko se nije usudio da ga ometa ukoliko nije bilo od velike važnosti. Čak su i njena braća bila,

17
kratkog fitilja. Kao da se crni oblak nadvio nad zamak , i sve od kad je poruka došla da će
Montgomeriji doći prije sumraka , zmak je bio u znaku užurbane aktivnosti
Evelin je pobjegla neprimjećena , ali vjerovatno je već sad traže. Možda da je sakriju. Možda
da je predstave čovjeku koji će da postane njen muž
Pregledala je mnogo usana da zna da je grof u rezidenciji i da bilo koji čin neposlušnosti
prema kraljevskom dekretu će biti smatran kao činom rata protiv kralja.
Kad je završila sa pregledom klana Montgomerija , sjela je na zemlju, sklapajući kratko oči
uživajući u zapljuskivanju sučevih zraka. Kad ih je ponovo otvorila , fokusirala se na plavilo neba
i lagano kretanje oblaka.
Ovdje je mogla da pobjegne barem malo , tišina da je okružuje, ali duboko u svojim mislima,
mogla je da prizove uspomene na to kako muzika zvuči, i kako je gledala u zanosno plavo
platno iznad sebe , mogla je da se zakune da je muzika plesala kroz njene uši.
“ Pogledaj prema brdu , s tvoje desne strane, “ Teague reče oštro.
Greame podignu glavu i fokusiro se na mjesto na koje ga je Teaque uputio, dok se pokretni
most polako spuštao prema dolje.
Skoro pa nije primjetio tanašnu figuru pa se njegov pogled ponovo vratio na nju, namrštio se i
okrenuo prema bratu , pitajući se zašto ga je Teague u ime Boga uputio na to.
“ Je li to osoba?” zahtjevao je Teague. “Šta radi gore u brdu sama?”
“ Jesi se prepao da će sići dolje i oboriti te s konja?” Bowen reče otegnuto.
“Ona?” reče Teague u nevjerici.
“ To je djevojka” , reče Bowen , s glavom u smjeru udaljene žučkaste grudvice.
Gream se napregnuo ponovo. “ Kako to možes znati s ove daljine?”
Bowen ih obojicu podrugljivo pogleda i zatrese glavu zaprepašten. “ Misliš da bi muškarci trčali
okolo u žutim haljinama?”
Teague podignu obrvu. “ Pa , ovo su Armstrongovi ,pa pretpostavljam da je sve moguće. “
Muškarci oko njih su se nasmijali i tad pokretni most pogodi zemlju s udarcem , podižući prašinu
oko konja. Kad je Gream ponovo pogledao prema brdu, nije više vidio djevojku. Kako je uspjela
tako brzo da pobjegne ?
Uputio je konja naprijed, fokusirajući se pravo, spreman za suočavanje koje je lebdjelo u zraku.
Istina je da bi se radije suočio s bitkom brojčano nadmašen tri nasprem jedan nego da mora se
krotko pojavi u Armstrongovom zamku i da se priključi ovom klanu vjenčanjem.
Bio je zaprepašten na svakom nivou. Njegov otac bi se okrenuo u grobu. Bio je to crn dan za
sve Montgomerijeve. I biće to dan koji će dugo biti pamćen u historiji. Da može biti po njegovom
, ne bi bilo nikakvog razgovora i od sada bi sve bilo u pisanom formatu.
Ali, naravno, nije mogao učiniti nešto tako trajno sa ženom. Koliko god privlačno bilo.
Ujahao je u dvorište i ugledao Travisa Armstronga kako stoji pored grofa Dunbara. Gream nije
bio iznenađen što vidi kraljevog čovjeka tu , iako je iskreno očekivao lično kralja da prisustvuje
pošto mu je bilo toliko važno.
Gream se obuzdao i ujahao na konju, zureći u poglavicu Armstrongovih. Travis je zurio isto i
pored njega se pojaviše njegova dva sina , Iako Gream nije znao koji je koji. Zadnji put kad se
suočio s Armstrongovim štenadima , poslao ih je da se pakuju nakon kratkog sukoba u mrtvoj
zoni - malom dijelu zemlje između granica Montgomerija i Armstrongovih. Pripadala je
McAlpima, ali oni su ga davno napustili zbog blizine neprijateljskih klanova. Bilo je to maleno

18
srebro zemlje , mala pukotina njihovog imanja i nije im smetalo da je napuste i udalje se od
bitke.
Travis je prvi trepnuo , što je Graemu donijelo veliko zadovoljstvo. Imao je bar jednu pobjedu
, nije bitno koliko nevažna bila. Možda je bio natjeran da se krotko izloži opasnosti na
Armstrongovoj zemlji , ali sigurno neće dopustiti bilo kojem Armstrongu da ga zastraši.
Travis iskorači naprijed , pročiščavajući grlo i reče : “ Dobrodošli u naš zamak , lorde
Montogomeri. Vi i vaša braća ste dobrodošli unutra. Vaši ljudi će naći smještaje vani gdje su
šatori podignuti za njih. Hrana i piće će biti doneseni svima.”
Na momenat Gream nije pričao . Onda je pogledao braću i dao im znak da sjašu. Gream je
sam sjahao s konja i skočio.
Travis je uputio nekolko muškaraca da uzmu konje i da ih sklone u štale.
I tako su tu stajali. Montgomerijevi vojnici licem u lice s Armstrongovim vojnicima.
Nakostrješeni od mržnje. Armstrongovi su izgledali kao da su upravo nazvali dobrodošlicu vragu
u svoje sklonište , pa , možda i jesu.
Takva stvar nikad nije uspjela da se uradi u historiji njihovih klanova. Niti su kad stajali tako
blizu bez podignutih mačeva i prolivene krvi. Greamova ruka je svrbjela od želje da podigne
mač i njegovo grlo je boljelo od želje da uzvikne ratni polič.
“ Ne sviđa mi se ovo” , Travis reče tiho , njegov glas čvrst i oštar poput čelika. “ Bog nek mi
je svjedok , nema nijedan dio mene koji se slaže s ovim ludilom.”
Gream klimnu , poštujući iskrenost starijeg čovjeka.Kad je progovorio , bio je isto tako
direktan. “ Ne sviđa mi se ovo ništa više nego tebi.”
“ Ti ne žrtvuješ ništa “ ispljunu Travis. “ Nema ništa što se tebi ne bi trebalo sviđati. Ti ćeš
otići odavde s mojom kćeri i ne daješ mi ništa za uzvrat.”
Gream podignu obrvu dok mu se bijes podizao uz potiljak, dostižući pozadinu glave. Trudio
se da ne izgubi strpljenje. Učinio je sve što je potrebno da se ne baci na starca. Sve što je
mogao vidjeti je lice svoga oca i zuriti u čovjek čiji je otac odgovoran za ubistvo njegovog oca.
“ Misliš da ne žrtvujem ? Ja sam zarobljen s maloumnom ženom , jednom koja mi nikad neće
moći dati nasljednika. Žrtvujem SVE.”
“ Ona nije maloumna!” jedan od Armstrongovih sinova zareža i krenu naprijed.
Teague i Bowen izvukoše mačeve u sekundi i stadoše ispred Greama da ga zaštite od napada.
Ruke su im se tresle i Gream je znao koliko im je malo falilo da ne poubijaju Armstrongove iste
sekunde.
Cijela situacija je mogla da eksplodira u minuti. Dvije strane su bile previše željele da imaju
bilo koji razlog da prospu krv drugog.
“Dosta,” viknu grof Dunbar. “ Kralj bi bio ogorčen.On želi mir i mir je ono što će dobiti.
Vjenčanje će biti obavljeno i zakletve će biti rečene između ova dva klana i ugovor će biti
potpisan krvlju. Na bIlo kakvo kršenje ugovora biće gledano kao na čin izdaje protiv krune. Vaša
zemlja će biti kažnjena i bićete označeni kao odmetnici i proganjani kao takvi.”
“ Brodie , povuci se ,” Travis reče sinu koji je bijesno režao. “ Aidene, spusti mač.”
Briodi je gledao u Graema kao da samo želi da nabije Greama na svoj mač , baš tu , baš
sad.Gream mu se zlobno nasmješka kao da govori, “Pokušaj.”
“ Ona vrijedi vas desetorice” Brodie reče i povuče se.
On i Teague polako vratiše mačeve na mjesto , ali su obojica ruke držala na drškama.

19
Travis je podigao ruku , i odjednom je izgledao umoran , linije su prekrivale njegovo čelo.
Izgledao je kao čovjek koji je vodio rat s samim vragom.Gream nije mogao da suosjeća s njim .
Ne kad je starčev otac ubio njegovog oca.Ne kad je njegov klan mnogo izgubio od
Armstrongovih godinama unazad.
“ Uđite unutra,” reče Travis tonom koji je pokazivao koliko mrzi što mora izdati tu pozivnicu.
“ Moja žena je spremila hranu i piće za vas poslije vašeg puta.”
“ Svakako , moram da upoznam moju buduću ženu,” Gream reče podrugljivim glasom.
Brodieve usne se uvrnuše opet, ali ga je Travis začepio pogledom. Uputio je Greama i njegovu
braću da uđu u zamak, grof je stajao između dvije grupe dok su punili hodnik.
Malena žena ustane iz stolice i ostavila postrane šivenje. Očigledno je to morala biti Travisova
žena , iako nije izgledala kao žena neke značajne dobi.
Strah je progutao njeno lice iako je pokušavala na sve načine da to sakrije i to je ostavilo
Greama ogorčenog, nikad ne bi podigao ruku na ženu. Bez obrzira bila to žena njegovog
neprijatelja , prema svakoj se treba odnositi s poštovanjem i uljudno.
Krenuo je naprijed , nadajući se neće okrenuti i pobjeći plačući iz sobe , ali ona je stojala i
zurila u njega bez uzmicanja.
“Moja damo” reče on praveći duboki naklon.
Kad je podigao glavu , uzeo je njenu ruku i ona mu je dopustila. Podignuo je usne i jedva
primjetno prešao preko vrha u znak poštovanja.
“ Vi ste Gream Montogmeri,” reče ona čvrstog glasa.
“ Jesam.” reče on. “ A vi ste gospođa Armstrong.”
“ Robina” ispravi ga ona. “ Poslije svega bićemo ….p-porodica,” promuca ona i izgledala je
bolesno nakon tih riječi.
Ako ćemo biti iskreni i njemu je bilo loše.Porodica? Nikad. “ Robina , onda.”
Okrenuo se svojoj braći. “ Ovo su moja braća , Bowen i Teague.”
“ Imate i sestru , zar ne ? “ pitala je Robina
Greamov izgled otvrdnu. “ Nikad je ne bi doveo ovdje. Ona je kod kuće i dobro čuvana.Ona je
još uvijek mlada i nikad je ne bi izložio potencijalnoj …….neprijateljskoj …...situaciji.”
“ I ipak ja sam natjerana da pošaljem kćer u naručje neprijatelja.” prošaputa Robina
“ Moja damo , ne vodim rat protiv žena. Vaša kćer neće umrijeti od moje ruke niti od ruke člana
moga klana. Kao žena lorda , prema njoj će se odnositi uljudno shodno njenom položaju.”
Robina nije izgledala ohrabrena njegovim obećanjem.
Gream se okrenu , snimajući skoro praznu dovoranu. Kao da je svaki Armstrong pobjegao od
dolaska Montogmerijevih.Samo on i njegova braća , grof i Travis , lordova žena i sinovi su bili
prisutni.
Gledao je Travisa jer iskreno nije želio da uznemiri lordovu ženu više nego što jest.Ona nije
nosila krivnju zbog grijeha Travisa i njegovog klana.
“ Volio bih da vidim ženu s kojom treba da se vjenčam. Želio bih je upoznti prije vjenčanja.”
“ Lorde Montogmeri “ Robina se ubaci , tjerajući da obrati pažnju na nju. Izledala je kao da ga
moli. “ Molim vas, mogu li s vama jasno razgovarati o svojoj kćerci prije nego zatražite njeno
prisustvo?”
“ Recite šta vam je na umu , moja damo. Neću se uvijediti ako nije namjerno.”
“ Niko vam nje rekao o njoj?”
“Rekao je da je maloumna,” Brodie zareža s kraja sobe.

20
Robina problijedi , iako Gream nije mogao reći jel od uzrujanosti ili ljutnje.
“ Čuo sam da ona nije …..dobro,” Gream reče u želji da bude pristojan.
“ Reci istinu, “ odbrusi Teague. “ Široko je poznato da je djevojka mentalno poremećena i da ne
može da rađa nasljednike.Ludilo je da se ovo vjenčanje održi. Ništa se s tim ne može riješiti.”
U tom trenutku , Gream je iskreno vjerovao da bi Robina da je bila naoružana , pokušala ubiti
njegovog mlađeg brata. Automatski je stao izmedju nje i svog brata da zaustavi bilo kakav
sukob.
Brodie je krenuo da se glasno svađa dok je Travis bio okrenut prema Teague. Dvoranom je
buknulo bijesno deranje i uvrede su letjele. Samo je prisustvo grofa zaustavljalo krvoproliće.
“ Dosta!” prorika grof. “ Oslobodite dvoranu!” Pokazao je na Armstrongove sinove i Greamovu
braću. “ Van. Ostavite ih da rasprave međusobno.”
“ Neću ostaviti brata da bude ubijen u zmijskom gnijezdu.” zareža Bowen.
Gream je podigao ruku . “ Dobro sam zaštićen, Bowen. Izlazi . Provjeri ljude i pobrini se da je
sve kako treba biti. Što prije završimo , prije ćemo biti na našoj zemlji.”
Bezvoljno, njegova braća i Armstrongova štenad napustiše dvoranu. Onda se Gream okrenuo
Robini. “ Sada , moja damo recite šta želite. Postajem nestrpljiv.”
Travis je došao uz njenu stranu , kao da izaziv Greama da pokaže nepoštovanje pogledom ili
riječima.
“ Evelin je …...drugačija.Ona nije mentalno zaostala. Ovo je Božja istina , ja ne razumijem
veličinu ovoga što joj se dogodilo. Kad je bila mlađa , prije tri godine , pala je s konja u uvalu i
bila tu tri dana prije nego što smo je uspjeli naći.”
Gream se namršti “ Želite reći da nije rođena ovako? Ta bolest koja god ona bila je od
povrede?”
“ Da. Pa, ne. Nije rođena ovakva. Nikad nije bilo slađeg dijeteta. Inteligentna . Bistra. Puna
života i sreće. Mogla je navesti bilo kojeg čovjeka da se bori za nju. Ali bila je duže vrijeme
bolesna nakon pada. Nikad nije bila ista više. Ona ne priča. Nije progovorila otkako se probudila
iz dvije sedmice sna.”
“To je sve? Ona ne može pričati?” Neki muževi bi bili zahvali za takav poklon.
Robina zatrese glavom. “ Pokušavam vam reći da vam ona neće biti prigodna žena. Ne možete
se prema njoj odnositi kao prema drugim ženama. Molim vas, ako imate ikakve milosti ,
odnosite se prema njoj ljubazno i ostavite je samu. Ona ne treba da bude kažnjena zbog onoga
što je bilo kovano od njene rodbine.”
Bijes je počeo da se proteže preko njega sve dok nije stegao vilicu.
“ Ja ne ratujem protiv žena i nedužnih, “ zareža on. “ Neću se više ponavljati.”
“ U ime svega što je sveto, Montogmeri , ako se išta desi mojoj kćerci kad bude u tvojoj brizi ,
neće biti kamena ispod kojeg ćeš se moći sakriti. “ ispljunu Travis. “ Krenuću na tebe svom
snagom i sa svim svojim saveznicima.”
“ Ne bi imao ništa manje mišljenje o vama nego što imam sad ako to i ne biste uradili.” Gream
reče. “ Sada dosta s ovim beskrajnim razglabanjem. NIšta veću želju nemam da se vjenčam s
dijetetom koje ne može da obavlja svoje zadatke nego što vi imate želju da vidite vašu kćer
kako se udaje za mene. Ali nijedno od nas nema izbora.Ovo bi trebalo da se uradi prije nego što
se kaže i uradi nešto što se ne može povuči.”
“ U tom se slažemo ,” reče grof udaljen nekoliko stopa. “ Rekao si svoje mišljenje , Travis.
Nema više šta da se kaže. Dovedi svoju kćer tako da Gream može upoznati svoju ženu.”

21
6. Poglavlje

Evelin je osjetila zemlju ispod nje kako treperi i odmah je podigla glavu, pitajući se koje pošao
na jahanje po brdu na kojem je ona ležala. Ugledala je Brodia kako jaše svoga konja , glavom
vrteći i pregledajući teren. Kad je njegov pogleda pao na nju, ugledala je trenutno olakšanje u
njegovim očima.
Sišao je s konja , spustio uzda i pustio konja da hoda i krenuo prema njoj. Kako je dolazio
bliže , mogla je vidjeti šta govori.
“.......sam te svugdje, Evelin . Preplašila si me , nas. Majka je izbezumljena od pomisli da si
pobjegla od straha.”
Ona se namrštila , zato što bi prije možda uradila tako nešto sebično i kukavično , to nije nešto
što bi opet ponovila.Možda je prestrašena nastupajućeg braka, ali suočila bi se sa sudbinom i
ne bi porodici dopustila da vidi nemir iznutra. Toliko im je bila dužna.
Brodie je uzeo njenu ruku i povukao je na noge i na njeno čuđenje zagrlio je snažno , dugo je
držeći uz svoja prsa.
Dopustila mu je to , uživajući u njegovoj pažnji. Ne da Brodie nije bio pažljiv prema njoj .Od
sve rodbine, on je to najviše pokazivao . I nije se odnosio prema njoj kao da zaostala. Za njega
je ona bila mala sestra i to je bilo to.
Ali ovo se osjećalo drugačije. Kao da je on trebao utjehu a ne ona. Omotala je ruke oko
njegovog struka i zagrlila ga svom snagom. Što , s obzirom da nije mogla da obgrli njegov
mišičavi stas i da ruke nisu mogle da joj se dotaknu , nije bilo mnogo.
Znala je da govori zato što je mogla da osjeti vibracije grmljavine iz njegovih prsa, ali nije
htjela da prekine zgrljaj i da se odmakne da bi vidjela šta govori.
Kad se konačno povukao , uzeo je za ruku počeo da je vuče prema zamku. Ona stade i
namršti se , gledajući nazad u konja.
“ Poslaću nekog da ga pokupi. Mislio sam da ću morati ići mnogo dalje da bi te našao . Znaš
da te ne bi natjerao da jašeš sa mnom.”
Na momenat, njen pogleda je napustio brata kako bi pronašao konja kako se šetka par
koraka dalje. NIje ona mrzila konje. Jednom su bili nešto što je najviše voljela . Mrzila što je kad
im priđe i kad bi osjetila njihov miris, osjetila njihovu snagu ,ona bi počela da se preznojava i
paniči.
Nije jahala od nesreće. Nedostajalo joj je. Nedostajala joj je sloboda jahanja preko čistine,
kose koja leti iza nje i bez ijedne brige u svijetu. Sada sama ideja jahanja paralizirala je. NIje
bila teška. Konju bi bilo lako da je zbaci.
Brodi je povukao ponovo , ovog puta je vodio snažnije. Imala je milion pitanja koje je željela
postaviti bratu, ali nije znala kako da ih sastavi. Nema šanse da je mogla da ga natjera shvati da
želi informacije.
Kakav je bio poglavica Montgomerija? Jel bio odvratan ? Jel bio prijeteći?
Ponovo je stala i povukla ruku iz Brodijeve i onda dotakla njegovu ruku i glavom pokazala
prema zamku. I podigla obrvu u znak pitanja.

22
Brodije je stisnuo usta i izdahnuo, njegovi se obrazi skupiše slabašno. Odvratio je pogled ,
rukom prolazeći kroz kosu pa vratio pogled na nju. U očima mu je bilo duboko žaljenje.
Briga.Ljubav.
“ Gream Montgomeri je ovdje.Želi da te upozna . Ne želi da ostane više nego što je bilo
potrebno i grof Dunbar će to dopusiti jer se boji onoga što se može desit ako Montgomeriji i
Armstrongovi budu prisiljeni još duže da budu skupa.”
Stavila je prst na usta i onda protresla glavu u znak neslaganja.Onda se nasmijala zato što
nije željela da izgleda tako tužno.Ako je ikad postojalo vrijeme kad je htjela skupiti hrabrosti da
progovori , bilo je to sada. Otvorila je usta , željna da pokuša, ne znajući šta će tačno da izađe,
ali prije nego što je mogla da proizvede te grlene zvukove za koje se nadala da će stvoriti riječ,
njen brat se naglo okrenu i podiže šaku u zrak.
Nešto viknu što ona nije mogla raspoznati , ali osjetila je vibracije iz njegovo tijela.Kad je
pogledala u pravcu gdje je gledao , vidjela je Aidena u daljini , pozivajući ih prema zamku.
Brodi je stavi ruku na sredinu njenih leđa i gurnuo je naprijed. Bila je sigurna da govori , ali je
bila previše fokusirana na zdanje kako su prilazili bliže da bi razaznala o čemu on govori. Bilo je
to u ovakvim trenucima kad su smatrali da je maloumna jer nije jednostavno odgovorila ili
reagovala.Mogao je govoriti bilo šta ona nikad neće znati.
Kad su prišli Aidenu , mrštio se i ona je znala da će da dobije ukor tako da namjerno nije
gledala u njega , jer ako nije vidjela šta govori , nije se ni desilo.
Savršeno logično njoj.
Ne da je Aiden ikad bio zloban. On je samo bio manje strpljiv od Brodia.I brinuo se za nju. Ako
bi bilo po njegovom , ona bi bila u zamku i nikad ne bi lutala daleko. Nikad neće zboraviti da je
on bio onaj koji je pronašao u uvali i očekivao najgore. Da je umrla.
Ušla je u zamak , praćena braćom i morala je priznati ,to je podupiralo njenu hrabrost , zato
sto nalazeći se između njih , znala je da joj se ništa loše ne može desiti.
Čim su ušli u dvoranu , ona je odmah stala , njen pogleda automaski nalazeći čovjeka koji je
širio najveći autoritet. Bilo je očito - barem njoj - koje je poglavica Montogmerija.
Snaga se širila iz njega. Bila je kao vidljiva aura oko njega.
Progutala je nervozno i njeni se dlanovi postali vlažni. Bio je velik. Zaista ogroman. Viši čak i
od njene braće. Imao je široka ramena s isto tako širokim prsima , uskim strukom , a njegove
noge su bile solidne mase mišića , velikih otprilike koliko je ona bila. Možda je prvi utisk malo
pretjeran , ali on je njoj izgledao kao planina.
Njegova srednje smeđa kosa je bila nestašna. Visila je tačno ispod početka njegovog vrata i
zavijala se na krajevima, idući u svim smjerovima. Bilo je očito da ga nije zanimalo kad ju je
odrezao. Za razliku od njegove braće - ili ona je bar pretpostavljala d su ta dva čovjeka s njim
njegova braća- su imala kraću kosu.
Jedan od njih je bio stvarno prelijep. Bilo je čudno opisati čovjeka tim ženstvenim riječima -
jer nije bilo ništa ženstveno na njemu. Ali nije imao ni jednu manu koju je Evelin mogla da vidi.
Njegova kosa je bila crna kao vranina krila i njegove oči su bile živo plave. Bilo je očito da
Evelin nikad nije vidjela nikog sličnog njemu što se tiče ljepote njegovog lica. BIlo je teško
odvratiti pogled od njega.
Čovjek koji je stajao s druge strane je bio skoro velik kao i njegova braća i imao je mnogo
sličnosti sa svojim lijepim bratom. U stvari , od sve trojice, Gream je najmanje bio blagoslovljen
s licem kojim bi žene patile ili zbog kojih bi pjesnici i bardovi pisali stihove, ali ona je ipak bila

23
privučena Greamovim izgledom . Linijama njegovog lica. Snagom njegove varljivo opuštene
poze.
Ne , nije bio lijep kao braća , ali tu je bilo nešto interesantnije od njegovog izgleda. Nešto je
zaintigriralo i navuklo je da gleda u njega opet i opet.
Nepažljivo oku on je izgledao opušten, ali njoj je izgledao nemiran i spreman za borbu u
jednoj sekundi.
I onda se desila najbolja stvar ikad. Dok je stajala otvorenih usta, skoro se krijući iza braće ,
neka čudna vibracija je prozujala kroz njene uši.
Bila je slaba - tako slaba da je mislila da ju je umislila. Ali ne , evo je opet. Duboka boja zuvka-
glas”
Nizak kao neki od zvukova koje je zaista mogla da čuje, iako nikad nije bila sigurn da su bili
stvarni. Mislila je da su to smo uspomene na zvukove koje je čula prije nego što je postala
gluha.
Zaobišla je braću tako da može dobro da vidi sobu i tražila je izvor tog zvuka. Tog predivnog
zvuka.
Čim je dopustila da je vide , svi su pogledali u njenom pravcu i tad je vidjela da se Greamova
usta pomjeraju. Bio je to on koga je čula!
Ne brinući kako neučitiva i nagla izgleda , krenula je naprijed, željela je da bude bliže, željela
više te predivne senzacije u njenim ušima.
Ali njegova se usta zaustaviše istog trenutka kad je stala ispred njega. Namrštila su se i zurio
je u nju kao i ona u njega , kao da je smatrao da joj nešto u glavi nedostaje.
Boja je prožela njene obraze i spustila je pogled, odjednom posramljena. Naravno da je
mislio da joj nešto nedostaje. Sigurno je čuo priče i onda je ona ovdje hrabro prišla naprijed ,
prljava i neprigladno obučena da upozna svog budućeg muža. Sigurno misli da je veoma
neučitiva.
Vratila se korak unazad, ruke su joj se tresle sa strane i ona izmijeni još jedan pogled s njim,
nadajući se da će opet progovoriti , čak i ako bi to bilo da bi izrekao svoje nezadovoljstvo.
Gream je zurio dole u malo parče djevojke ispred sebe, upijajući njeno crvenilo i iznendni
sram koji se pojavio u njenim očima.
Isusovih kostiju, djevojka je bila prelijepa. Veličanstveno lijepa. Nije mogao ni zamisliti - ali i
kako bi?- da bi njegova moguća žena mogla biti tako lijepa djevojka.
Bila je malena , skoro lomljiva. Sigurno bi mogao slomiti njene kosti samo običnim stiskom.
Njen kos kao zraka sunca, samo malo blijeđa. Medno žuta s najplavljim očima koje je vidio na
jednoj ženi. Podsjećale su ga dosta na Bowenove oči, oči koje je on nasljedio od njihove majke.
I još na sve bile su ograničene tamnim obrvama , dugim, koje su činile njene oči još većim
naprem njenog malenog lica .
Očekivao je …..dijete. Možda čak nekoga ko je ličio na dijete. Ovo nije bila djevojka na rubu
ženstvenosti. Ovo je bila odrasla žena s nježno zaobljenim kukovima i gruima , iako ne
prevelikim ,koja je bila daleko naprednija od ostalih djevojaka svoje dobi.
Morao je da se podsjeti da ona nije …..normalna. Ili nije bila onakva kakva bi normalna žena
trebala biti. Nije znao obim niti tačnu prirodu tog njenog stanja. Bilo je tu mnogo toga što je
morao da sazna.
Mrzio je tumornost u njenom izgledu. U njemu je bilo nešto što je činilo čudne stvari njegovim
prsima. Da li se brinula da će je odbiti ? Odbiti je ispred njene i njegove porodice?

24
Iako mu se nije sviđala ova zajednica i način na koji je bio natjeran od strane kralja , sama
pomisao da povrijedi tako slatku djevojku činila je da se osjeća loše. Šta god bilo pogrešno s
njom nije njena krivica i ona je bila nevini pijun u ovom dobro promišljenom potezu kraljevstva.
“ Pretpostavljam da si ti Evelin,” reče on nježno.
Njena se brada trznu gore , na njegovo iznenađenje , nasmijala mu se, njene oči zasvjetliše -
cijelo lice joj zablista - toliko da je mora da uzme dah i da zuri sa strahopoštovanjem u njenu
ljepotu.
“ Ja sam Gream Montgomery. Biću tvoj muž.”
On se otrijezni s tom zadnjom izjavom , tako da je bilo očigledno da je razumjela situaciju.
Njena se obrva podigla i nagela je glavu u stranu dok ga je izučavala tim svojim blistavim plavim
očima.
Osjećao je kako se vrpolji dok ga je ispitivala , što je dovelo do toga da se namršti. Njene oči
se raširiše i vratila se korak unazad prema svome ocu.
Dođavola, nije želio da je prepadne. Pogledao je prema grofu Dunbaru , dozvoljavajući da se
njegovo nezadovoljstvo primjeti. Grof je , međutim , izgledao zabavljen, još jedna stvar što
Greama nije učinila sretnim. Onda , na krajnji Greamov šok, Eveline pristupi naprijed i stavi
svoju malu ruku u njegovu mnogo veću, grublju i stegla je svojim prstima oko njegovih.
Kada je vratio pogled na nju , ona se nasmijala , pokazujući prave , bijele zube.
Jecaj lorda Armstronga se mogao čuti kroz dvoranu , Robina Armstrong je stavila ruku na usta a
Evelinina braća su izgleda jako , jako bijesna.
Kako god rezervisani Armstrongovi bili što se tiče vjenčanja , bilo je očigledno da nije imala
nikakvog straha.

25
7. Poglavlje

Gledajući unazad, Evelin nije bila sigurna šta je promijenilo njeno mišljenje o Greamu
Montgomeriju. To joj je došlo implusivno i vjerovatno će zažalit zbog toga. Ali svakako se ništa
ne može učini povodom njengo braka. Pregledala je dovoljno usana da bi to znala. Njena
sudbina je određena, pa zašto je onda ne bi prigrlila?
Gream ju je fascinirao. Ne da je čula njegove riječi , ali njegov glas je bilo kao nizak šum u
njenim ušima. Prijatan. Zraka sunca u njenom tamnom svijetu tišine. Bilo je tu i drugih zvukova
za koje je mislila da joj se priviđaju, ali sad se pitala da li zaista može čuti nekolicinu stvari. Ako i
može , zašto?
Obrva joj se namršti od koncentracije i uopšte nije obraćala pažnju na ono što joj majka
govori. Bili su to dublji zvuci. Bila je sigurna u to. Nije se mogla sjetiti ženskog glasa još od
nesreće. Svakako nije vrištanje. Visok. Muzika, to je ono što joj je najviše nedostajalo ,nešto što
je zauvijek izgubila.
Ali dublje zvuke. S vremena na virijeme mogla je da se zakune da je čula zvukove koje je
proizvodio ljutiti Brodie kad bi podigao glas. Jednom je otac bio ljut na nju što je odlutala daleko
od zamka , bila je sigurna da ga je čula ili je barem osjetila vibracije u svom uhu od njegove
vike.
Sve to je kao misteriozna slagalica za nju i fasciniralo je. Željela je da ode do svog budućeg
muža , samo kako bi ga natjerala da priča s njom. Sve je bilo bolje od ove depresivne tišine koja
ju je okruživala. Neki zvuk, nebitno od kakve važnosti je bio dobrodošao
Njena majka se stvori ispred nje, uhvatila je za ramena i nježno protresla. „ Evelin! Slušaš li
me ?“
Evelin trepnu i pogleda u majku. Bile su u majčinim odajama dok je probavala haljinu koju će
nositi na vjenčanju.
Robina je na noge podigla cijeli zamak zbog priprema za vjenčanje i najmanje šest žena je
pripremalo Evelin da osiguraju da je njena haljina sašivena dovoljno brzo.
„ Šta radiš ovdje ?“ Robina upita.
U majčinim očima je ugledala nježnu brigu. Brigu za Evelin i blagu znatiželju.
„ Moraš naučiti da obuzdaš svoje reakcije ,“ Robina reče. „ Gream Montogomeri nije muškarac s
kojim se treba poigravati. Bojim se što će uraditi ako se tako budeš ponašala na njegovom
imanju. Ne znam manire tog čovjeka. Kune se da ne zlostavlja žene , ali nikad ne upoznaš
karakter čovjeka odma i moraš to da shvatiš“
Evelin se namršti na to. Gream nije izgledao tako zastrašujući nakon što je imala vremena da
ga prouči. Njegov izgled je bio ko isklesan u kamenu. Neko bi rekao da bi izgledao kao da bi
presjekao čovjeka u dva dijela ako bi ga samo ružno pogledao. Ali Evelin je osjetila nešto
potpuno drugačije i nije bila više sigurna u to.Ono što je znala da je bio veoma nježan i pažliv
prema njoj.
Nije je ukorio zbog bezobraznog upada. Nije tražio da se povuće. Nije je uradio zbog
nametljivosti. Nježno joj je govorio. Teško da su to riječi rečene od pravog čudovišta ili od
čovjeka koji je imao namjeru da napakosti svojoj ženi.
Sigurno nije toliko pogriješila.

26
Ali opet ona nije dobro prosuđivala karaktere. U stvari izbjegavala je većinu ljudi samo iz
razloga što nije htjela da se suoči s ismijavanjem , strahom i ruganju. Nije imala mnogo iskustva
s ljudima osim sa svojim roditeljima i braćom.
Nije pogriješila što se tiče Iana McHugh i stalno se podsjećala na to. Ian je prevario njenog oca
, da ne spominjemo braću.
Uhvatila je majčinu ruku i stavila na svoje srce, Robina je bila zatečena , s jednom obrvom
podignutom u znak zbunjenosti.Evelin stisnu majčinu ruku i onda se nagela i poljubila je u
obraz.
Kad je Evelin povukla njena majka je izgledala ošamućena. Njene oči su gorjele od šoka i
konačno od razumjevanja.
„ Ti želiš ovo . Ti se želiš udati za Greama Montgomerija.“
Evelin stisnu majčinu ruku i polako klimnu.
Robina naglo ustuknu i udari u stolicu kod malenog stola pored prozora. „ Nikad nisam
očekivala ovo. Toliko sam se bojala. Ne želim da odeš od naše brige i zaštite. Ti si naša beba ,
Evelin.“
Izgledala je tako izbezumljeno da se Evelinino srce steglo a usne povile nesrećno.
„ Trebala sam znati. Trebala sam shvatiti da želiš sve što i ostale normane djevojke žele. Muža.
Djecu. Svoj život. Samo nisam mislila da si sposobna za to – da shvatiš svoje obaveze. Da li
uopšte shvataš, Eveline?“
Njena majka je nervozno pogledala gore pogledom tražeći informacije u Evelininom izgledu ili
njenim očima ili bilo čemu drugom.
Bilo je mnogo toga što Evelin nije razumjela. Razumjela je svakodnevne stvari , ali bilo je
mnogo stvari koje joj nisu objašnjene. Ali nije željele da uzruja majku još više tako što će zatresti
glavom.
Svakako brak nije mogao biti tako težak , zar ne? Posmatrala je svog oca i majku cijeli život.
Njena majka je veoma efikasno vodila kučanstvo i bila je sposobna da vodi svog muža kad joj je
to odgovaralo.
Evelin možda nije imala prakse s tim znanjem koje je imala , ali nije bila ništa manje sposobna
da to uradi.
Pogledala je majku i jednostavnom zaklimala i pustila majku da zaključi iz tog šta god hoće.
Robina uzdahnu i protrlja čelo. „ Želim da budeš sretna , Eveline, mrzim i samu pomisao da nisi
bila sretna ovdje. Samo smo željeli da te zaštitimo. Nadam se da znaš to.“
Evelin se nasmijala, dopuštajući da se ljubav koju je osjećala za svoju majku vidi na njenom
licu. Robinina reakcija je bila trenutačpna. Ustala je žureći da snažno zagrli Evelin.
Evelin više nije znala šta joj majka govori , ali nije bilo ni bitno jer je razumjela. Sve što je
trebala znati bilo je tačno u tom zagrljaju.
„ Moramo razgovarati, Armstrongu.“ Gream reče dok je gledao u Evelininog oca.
Travis ga je pogledao iscrpljenim očima i bio je to prvi put da je Gream osjetio tračak simpatija
za starca , ali brzo je suzbio to. Ovaj Armstrong nije zaslužio nikakve simpatije s njegove
strane. Oni nisu pružili milost njegovom klanu tako da ni on neće dati nikavu.
„ Dođi, sjedi i popij štagod.Onda ćemo pričati o tome što imaš na umu.“
Gream je uputio braću da ostanu dok je on pratio lorda do visokog stola na podijumu na
suprotnoj strani velike dvorane. Bio je iznenađen da se Armstrong uopšte mućio s tim da ga
postavi na mjesto gdje su počasni gosti sjedili kad bi bili prisutni.

27
Posluga se stvorila s bokalom pića i dva pehara. Nakom punjenja , nestala je , ostavljajući dva
čovjeka sama za stolom.
Grof se povukao , očito ubjeđen da neće biti neprijatnosti.Bowen i Teague su stajali na
suprotnoj strani sobe i zurili neprijateljski u Evelininu braću. Gream ih je oštro pogledao i trznuo
glavom u smjeru jednohg od manjih stolova kao indikaciju da trebaju sjesti.
Onda svu pažnju okrenu lordu Armstrongu.
„ Očigledno je da niko od nas ne želi nikakvo ujedinjenje.“
Travisova usta se skupiše i baš je krenuo da progovori , ali ga je Greamov izgled zaustavio.
„Dobro ću se odnositi prema vašoj kćerci. Odnosiću se prema njoj s više poštovanja nego što
ste vi i vaši ikad priuštili mom klanu.“
Bijes se vidio u Travisovim očima, ali nastavio je gledati u Greama smrtnom tišinom.
„ Bio sam iskren prema vašoj ženi. Ne vodim borbe protiv žena i nevinih ,a vaša kćer je možda
nevinija od svih ostalih. Očigledno je drugačija. Ne morate se brinuti o tome kako ću se odnositi
prema njoj , biće dobro zbrinuta. Ali , nemojte očekivati da je naš brak otvorena pozivnica da
stupite na moju zemlju.“
„ Dajem kćer , kako je više nikad ne bi vidio?“ zahtjevao je Travis.
„Kako ću znati da ćeš držati do svoje riječi ako nikad ne vidim dokaz?“
„ Dopustiću joj da vas posjeti samo ako budem siguran da to nije neka pokvaren igra, ali ne
Armstronge ,bez obzira na nju, nikad nećemo kročiti preko naših granica.Ovo je krvno obećanje
i zaklinjem se da je tako, desili se to ikad, krv će biti prolivena.“
„ Onda znaj , da nijedanom Montgomeriju , osim onih koji prate moju kćer, neće biti
dopušteno na našu zemlju. Shvati ovo povlasticom koju si dobio samo zbog naredbe našeg
kralja,“ reče Travis kroz zube.
„ Dovoljno, „ reče Gream . „Potpisćemo ugovor , dati kralju šta želi, ali imaćemo sporazum.“
„ Da , hoćemo.“
„ Sad , reci mi nešto više o Eveline. Da li se uvijek ponaša ovako čudno?“
Travis se smrknuo , ali je Gream podignuo ruku .“ Ne mislim vrijeđati. Vidio si da je sama došla
do mene i nije se plašila. Vi i rodbina ste se izgledali kao da to nije uobičajno ponašanje.“
Travis zaklima . „ Ne, nije.Nikad nisam vidio da reaguje na takav način. Ona je poprilično
sramežljiva i voli de je ostavimo samu , što više, to je bilo nešto što je preferirala. Nisu svi u
našem klanu tako pažljivi kao drugi što se tiće njenih osjećaja. Ne želim da je ismijavaju ili joj se
rugaju ili joj naude oni što je posmatraju vražijim instrumentom.“
Greamova obrva se podignu. „ Vražijim insturmentom?“
„ Dobro znaš šta ljudi misle kad se sustretnu s nekim poput Eveline. Glup si ak misliš da se to
neće desiti u tvom klanu. Moja kćer ima dvije stavke protiv sebe. Prva, Armstrongova je i biće
oskrnavljena zbog svog projekla . Drugo, smatraju je mentalno zostalom , ludom , pokvarenom i
mnogo drugih riječi koje će joj biti priljepljene. Ovo je opasna situacija koju ćeš morati
nadgledati. Ako zapadne u ruke ljudi koji misle da je vražiji instrument , mogli bi je ubiti.“
„ Da li je ona sve to? Mentalno zaostala? Luda? Pokvarena? „ Upita Gream ravnog glasa.
„ Ne znam ,“ reče Travis iscrpljeno. „ Bude dana kad mislim da savršeno razumije ono što se
dešava oko nje. Reaguje kad pričamo s njom. Izgleda da shvata pojedine situacije. A onda bude
dana kao da ostatak nas uopšte ne postoji i ona bude sama u svom svijetu.“
„ Nikad ne priča?“

28
Travis zatrese glavom : „Ne od nesreće i kao rezulat temperature.Ne znamo zašto. Ne znam
jel imala temperaturu u mozgu i da ju je to oštetilo nekako. Ili je duboko potrešena sa svim tim
pa ne može da priča“
Nageo se naprijed , ozbiljnog izgleda. „ Ne može jahati na konju. Nemoj je tjerati , to je jako
bitno.“
Gream se namršti. „ Ne može jakati konja? Žašto nije bila naučena? Ja nemam nosila da je
prenesem nazad od svog zamka i sigurno je neću tjerati da prepješaći.“
„ Ne da nije naučena . Zapravo ona je vješt jahač. Nikad nisam vidio nešto tako. Od ranih
godina , znala je kako se odnositi prema konjima , privlaačila je njihovu pažnju. Bili su privućeni
njom. Voljeli su je. Mogla ih je natjerati da urade šta god hoće. Jahala je brzo poput vjetra.
Smrtno me plašila. Stajala bi na konjskim leđima bosonoga, s kosom u svim smjerovima i
jahala bi čak pakleno nagnuta preko livade, naprijed i nazad. Bio sam ubjeđen da će se ubiti , ali
toliko je uživala da je nisam mogao zaustaviti.“
Travis uzdahnu i pređe rukom preko lica. „ I onda se to desilo. Ono čega sam se bojao.
Žestoko je pala. Konj se prestršio , preacio je preko leđa i pala je u duboku uvalu . Bila je tu tri
dana prije nego smo je našli a već tad je bila smrtno bolesna. Povrijedila je glavu i imala
temperaturu koja je trajala četiri noći.Nakon toga nije bila ista i definitivno se bojala konja. Treba
da znaš to i da je nikad ne natjeraš na to.
„ Kako ću je dođavola dovesti do svog zamka? „ Upita Gream zahtjevno.
„Daću vam kola za nju ,“ reče Travis.
Gream nezadovoljno izdahnu. Njegova žena postaje sve veći trn u oku. Bio je to brak koji je
trebao spriječiti dalje krvoproliče ali on se osjećao kao da su mu prepisali smrtnu kaznu.
„ Ne znam hoće li ikad moći biti pogodna žena,“ reče Travis tiho , skoro je zvučalo kao molga.
„ Nemoj praviti probleme. Ne želim da bude povrijeđena ili da se prema njoj loše odnose.Draga
nam je svima. Dobivaš dar ,lorde. Vjerovao ti to ili ne , dobivaš nešto vrijednije od zlata.“

29
8. poglavlje

Graeme se uspeo stubama do odaje koja mu je bila namjenjena. Predstavljen kao počasni
gost, dodijeljena mu je soba u gornjem krilu dok su njegovu braću otpremili u zajedničku
spavaonicu gdje su mnogi ratnici spavali na krevetima poslaganim uza zid.
Pošto je njegova soba odmah do sobe Grofa od Dunbara, pitao se nije li možda grof bio taj
koji je inzistirao na ukazivanju ovakvog poštovanja prema njemu. Armstrong bi vjerojatno
najviše volio da svi kampiraju izvan zidina zamka, zajedno sa svojim ostalim ljudima. Ili još
bolje, da nisu nikada ni kročili nogom na Armstrongovu zemlju.
Graeme je otvorio vrata svoje sobe, želeći samo da prenoći. Sutra će se oženiti i onda otići
svojoj kući suočiti se s neizbježnom budućnošću. Ili njezinim nedostatkom. Nikada nije bio onaj
koji se fokusira samo na nedostatke, ali sada se po prvi put osjeća nekako tmurno, jer svaki san
koji je imao o svojem nasljedniku i prenošenju vodstva na svoju vlastitu krv je nestao. Kao i bilo
kakva pomisao na osvetu protiv klana koji je ubio njegovog oca.
Kada je kročio u sobu iznenadio se ugledavši zapaljene svijeće i naloženu vatru u kaminu. Ali
bio je još više iznenadjen vidjevši Evelin smještenu na rubu njegovog kreveta, pažljivo
zagledanu u njega.
Nosila je istu onu haljinu koju je već imala danas na sebi. Dok je Lady Armstrong bila
odjevena prigodno za doček svojih gostiju---iako neočekivanih---Evelin ga je prvi put dočekala u
jednostavnom ogrtaču sličnom radnim haljinama koje su nosile ostale žene u klanu. I možda
zbog te jednostavnosti se još više isticala razlika između Evelinine ljepote i njezine odjeće.
Ali opet Greame smatra kako ne postoji ništa što bi ona mogla obući na sebe a da umanji
djevojčinu ljepotu.
Evelin se izgleda brinula da će on biti ljut što je ovako upala. I trebao bi biti. To je bilo
zadiranje u njegovu privatnost i također nije bilo prikladno za nju da bude sama s njim na
ovakav način u njegovoj odaji, uoči vjenčanja. Njezina bi obitelj pobjesnila kada bi saznali gdje
se sada nalazi, i to bi moglo dovesti u pitanje njegovu čast do koje tako ljubomorno drži.
A opet, nije se mogao natjerati da pokaže temperament prema djevojci.
Ne znajući što učiniti, ušao je u sobu i zatvorio vrata za sobom. Nakon nekog vremena se
okrenuo prema njoj i na trenutak ugledao naznaku rumenila u njezinim obrazima, sjajnim pod
svjetlom svijeća.
Izgledala je anđeoski. Nemoguće lijepa. Nikada nije vidio nekoga poput nje. Nije baš
najljepša žena ikada stvorena, ali je jednostavno naj...
Namrštio se. Naj šta?
Ima nešto neodoljivo u njoj, a on ju nije smio ni taknuti. Nedostajalo joj je iskustva u
gracioznosti starijih, iskusnijih žena. Ali nije baš ni izgledala kao lutkica koja je premlada da bi ju
muškarci samo i pogledali.
Bila je...jednostavno kakva i treba da bude.
Božjih mu zuba, jel on to osjeća žudnju za svojom ženom? Osjetio je gnušanje prema sebi.
Trebao bi se prema njoj ponašati nježno i pažljivo. U djevojci očito ima neke slobode,iako nije
znao pravu veličinu toga,i evo sada gleda u svoju eventualnu ženu i sve povlastice koje idu uz
nju.
Nije važno što je jedna Armstrong. Očito je da ne može ispaštati zbog toga i djela njezine
obitelji kada je sigurno da nije niti bila svjesna većine događaja oko nje.
Iako ne želi niti jednog Armstronga gledati kao žrtvu, bio je dovoljno pametan da zna kako
ona ne zaslužuje ovakvo spajanje ništa više od njega kojeg su prisilili.

30
Odvest će ju od kuće---njezinog jedinog utočišta. Od svih koji su ju štitili i voljeli--- a očito je
da itekako jesu. Biti će povjerena neprijateljskom okruženju. Hoće li jedan Armstrong ikada
naći svoje mjesto u klanu Montgomery? Biti će to težak događaj, bez obzira na koji način se
postavili, i ona je ta koja će izgubiti najviše dok je on stekao samo neželjenu suprugu i škrto
primirje s Armstrongovima.
Odjednom kao da je izgubila strpljenje što samo stoji i gleda u nju, ustala je lagano se
mršteći i prešla sobu da bi stala odmah ispred njega. Posegnula je za njegovim licem i on se
automatski pomakne.
Bol joj je zabljesnula lice i ona povuče svoju ruku nazad, savijajući usne u mrštenju.
Žalostan jer ju je uspio nekako povrijediti, pažljivo je posegnuo dolje za njezinom rukom,
podignuo ju gore i stavio na svoj obraz gdje ga je malo prije zamalo dotaknula. Nije znao kakve
su joj bile namjere ali vidjeti će kako će biti.
Nasmješila se i opet je bio šokiran kako joj je taj osmjeh promijenio lice u zraku sunca.
Njezini prsti su oprezno prešli preko njegove oštre vilice i do usana. Raširio je oči još više kada
mu je dotakla usta i protrljala ih.
Kada nije odmah reagirao namrštila se i pritisnula jače. Zatim je pomaknula ruku i pritisnula
njegove obraze izmedju palca i kažiprsta, tako snažno da su mu se usne ispupčile naprijed.
Mršteći se jače, zagledala se u njega kao da želi reći, Zar ne razumiješ? Djevojka je očito
željela da već jednom progovori.
Zamalo se nasmijao.Svi su se odnosili prema njoj kao da je nekakva budala, a evo ona se
ponaša prema njemu kao da je neki besmisleni glupak.
Ona želi da on progovori. Nema pojma o čemu, ali ona očito želi da on priča.
"Ne bi trebala biti ovdje Evelin," reče ljubazno. "Nije pristojno i ako tvoj otac sazna za to,
sigurno će objaviti rat a to neće usrećiti našeg kralja."
Obrve joj se smrku i ona ga bijesno pogleda. Zatim zatrese glavom i podigne ruke kao da
želi reći, A tko će saznati?
Podigla je prst na svoju usnu, ali on je već znao što je željela. Pogledom joj je pokazao na
stolicu pokraj vatre i rukom navodio da sjedne. Dovukao je klupu koja je stajala ispod prozora i
sjeo na nju, pokraj nje.
Sjedili su jedno uz drugo i prije nego li je smislio šta reći ona se ustala i okrenula stolicu
prema njemu tako da budu licima okrenuti jedno drugome. Zatim je sjela i nagnula se, pozorno
ga gledajući.
Nikada nije bio tako uznemiren. Imao je osjećaj kao da mu je jezik zavezan i nije pojma imao
što reći djevojci. Bilo bi puno lakše kada bi mogla govoriti, onda bi mu mogla postaviti pitanja.
Uvijek je mogao lako odgovarati na pitanja, ali da smisli temu razgovora?
On baš i nije bio netko tko voli puno pričati i nije nikada bio jedan od onih koji vole samo
časkati. Više je volio odmah razgovarati o bitnom. Braća su ga često zadirkivala govoreći da je
izvlačenje nešto više od par riječi iz njega kao da pokušate provući konac kroz iglu.
Pa...razgovarao je o braku. Pošto je sutra vjenčanje, pretpostavio je da je ona zbog toga
došla u njegove odaje. Možda da ublaži svoje strahove? Da sazna je li on možda neki užasan
zlostavljač žena? Tko će znati?
Pročistio je grlo, mrzeći koliko se nesigurno osjeća u ovoj situaciji. Dajte mu mač i nekoga
koga treba ubiti. To će lijepo riješiti. Ali ženu koja sjedi nasuprot njemu, pozorno zuri u njega i
čeka da progovori? Nije baš nešto za što su se on ili bilo tko od njegovih ljudi izučavali.
"Tebi je jasno da ćemo se mi sutra vjenčati," započne grubo.
Nasmješila se i kimnula glavom.
Smijeh je dobar. Barem nije pobjegla iz njegove odaje kao da ju sam vrag goni gazeći samu
sebe. Ali to mu svejedno ne može reći je li shvatila značaj njihovog braka.
"Razumiješ li isto tako da čim ceremonija obreda prođe mi ćemo napustiti tvoj...ovaj zamak...i
otputovati natrag u Montgomeryjevu zemlju?"
Pogled joj je postao trezven, ali je klimala glavom potvrdno.

31
"Istina je da nemam pojma što s tobom, Evelin Armstrong," priznao je. "Nisam još planirao
imati ženu. I kada bi, onda bi odabrao djevojku iz svoga klana, naravno. Nekoga tko se jako
dobro prilagodio životu kao Montgomery i tko zna jako dobro voditi zamak. Moji ljudi..."
Zastao je na trenutak jer je ona klimala glavom naprijed nazad svo vrijeme dok joj je pogled
bio prikovan...za njegova usta. Ali imala je takav izraz--- zadovoljstva?---na svom licu, što ga je
zateklo.
Pročistio je opet svoje grlo da nastavi, odlučivši ignorirati njezino čudno ponašanje. "Moji ljudi
i ja po danu treniramo. Imam i druge obaveze kao poglavar. Moj klan mi prilazi kada treba riješiti
sporove, ispričati pritužbe, zatražiti rukovođenje.
Pogled joj je postao nestrpljiv i zatresla je glavom. Napravila je kretnju, krug u zraku kao da
želi cijeli zamak zaokružiti, i nestrpljivo ga pogledala kao da ga želi podsjetiti da je ona
poglavareva kći i da dobro zna koje su sve dužnosti jednog lairda.
Graeme uzdahnu. Znači nije htjela izvještaj o njegovim dužnostima lairda. Ne može ju ni
kriviti. I nije baš neki sjajan razgovor, a opet, nije baš ni volio poduže razgovore.
"O čemu bi ti voljela razgovarati, Evelin?"
To je baš smiješno zazvučalo, pošto ona ne zna pričati, ali očito je da joj se baš i ne sviđaju
teme koje je on načeo.
Osmjeh joj se vratio na lice i ona se nagnu naprijed upiruće jedan prst u njegovo rame.
"Meni?" upitao ju je s nevjericom. "Ti želiš razgovarati o meni?"
Nije mogao sakriti užas u svom glasu niti na licu. Šta bi sada trebao reći? Osjećao se kao da
je na suđenju. Doveden pred kralja i porotu, i jato tužitelja, prisiljen da polaže račune pred
Bogom.
Kako joj je samo uspjelo natjerati ga da se osjeća tako nesigurno?
Široko se osmjehnula, njezino cijelo lice se razvedrilo i snažno je zaklimala glavom.
Božjih mu zuba, podhitno je morao tu djevojku izbaviti iz svojih odaja. Ovo je ludilo. Sve ovo.
Ali nije mogao ostati čvrst u srcu i umu dok je gledao sjaj u njenim očima i preklinjanje u
pogledu. Da li bi ikoji muškarac u cijeloj Škotskoj mogao sjediti ispred ovako zanimljive ljepotice
i reći joj ne.
"Što bi voljela znati?" upitao ju je grubo. Zatim je shvatio kako je glupo postaviti pitanje ženi
koja nije imala kako odgovoriti, pa je samo zaklimao glavom. "Ne obaziri se. Bilo je to baš
neobzirno od mene."
Ali svejedno je i dalje gledala u njega s isčekivanjem onoga što je sam rekao. I pojma nije
imao šta bi joj rekao o sebi.Nije sjedio i procijenjivao sebe, svoje odluke ili svoj život.
Jednostavno je...postojao. Bio je poglavar svome narodu i uz to je dobio veliku odgovornost.
Nije imao vremena udubiti se u misli o sebi i proučavati kakav je muškarac bio.
Možda je njoj potrebno samo uvjeravanje. Graemeu je palo na pamet kako je uvjeravao
njezinog oca pa čak i njezinu majku da njegove namjere prema Evelin nisu nečasne, ali sama
Evelin nije mogla ćuti te zavjete.
To su vjerojatno riječi koje bi ona uvijek rado voljela čuti i to je nešto o čemu bi on mogao
razgovarati bez problema.
"Evelin,"pažljivo započne, želeći biti siguran da ima njezinu pozornost. Ali nije se morao
brinuti jer je ona i dalje zurila u njegovo lice. I zaista nije niti jednom skrenula pogled. Nikada
se nije osjećao tako pomno promatran. "Želim da znaš kako te ne držim odgovornom za grijehe
tvoje obitelji."
Namrgodila se---odbijanje, mrko ga pogledala---njezino lice se mijenjalo u bijesan pogled koji
ga je zabavljao jer mu se učinio dražesnim.
"Jasno mi je da si ti nevina u svim nedjelima i da si ti u svemu žrtva. Bit ću ljubazan prema
tebi i odnositi se sa poštovanjem kao prema poglavarevoj kćerki i sad ženi drugog poglavara.
Nikada neću kazniti kćer zbog grijeha njezinog oca."
Podigla se sa stolice i na njegovo krajnje iznenađenje skupila je šaku i udarila ga posred
nosa.

32
Zateturao je unatrag, automatski stavljajući ruku na to mjesto. Kao da ga je udarila toliko jako
da bi napravila štetu ili nanijela mu bol. Najviše od svega bio je zapanjen njezinom reakcijom.
Istupila je pred njega, njeni koraci su bili lagani unatoč pretjeranoj reakciji sa kojom je
pokušala iskazati svoj bijes.
Otvorila je širom vrata i on je odmah skočio na noge znajući da ako ih bude snažno zalupila,
mogla bi probuditi ostale u zajedničkoj spavaonici i onda će svi vidjeti iz hodnika da je istrčala iz
njegove sobe.
A onda? Pakao će biti pušten.
Uhvatio ih je baš u trenutku kad ih je pustila i udarila njima u zid. Zatim je tako samo stajao
jedan dugi trenutak, teško dišući i gledajući kako nestaje niz polumaračan hodnik.
Koliko god bila gluha, očito nije voljela da se njezinu obitelj bilo kako obezvrijeđuje.
Nasmijao se tužno. Divio se takvoj odanosti. To je tražio. Teško bi mogao poštivati djevojku
koja bi samo sjedila i slušala sve što on ima za reći o njezinom klanu.
Tiho zatvorivši vrata okrenuo se i počeo razodjevati za krevet. Zatim se počeo smijati.
Djevojka je bila kompletno i krajnje iznenađenje i on pojma nije imao što će s njom.
Jedina stvar koju je pouzdano znao je da nikada neće biti siguran i neće znati koje sve
mogućnosti ima i šta mu idući dani donose s njom.

33
9. Poglavlje

Gream je zbunjeno pogledao u svoju mladu. Kao da je žena s kojom je proveo kratko vrijeme
prošlu noć bila neko potpuno drugi od ove žena koja je stajala u dvorani gdje su se trebali
vjenčati. Zastao je pored vrata promatrajući dešavanja, ali pažnja mu je bila usmjerena prema
Evelin. Bila je obućena u najljepšu haljinu koju je ikad vidio na dvoru.Bogato plava,složeno
vezena materijalom koji je padao u slojevima od struka. Gornji dio je bio skroman privlačeći
pažnju sočni ženskih oblina-oblina zbog kojih je osjetio krivicu čak i prmjećivajući ih. Njena
plava kosa,prelijepo zapljusnuta suncem u proljetnom danu na visočju bila je djelomično
podignuta,skupljena na vrhu glave a ostatak je padao do struka u svilenim valovima.Bila je
prelijepa,ali nešto je nedostajalo.

Njena iskra. Ona kojoj je svjedočio noć prije. Izgledala je.... kao da je željelaa biti bilo gdje osim
ovdje. Imala je dalek,prazan izraz i ništa što se događalo okolo nije joj se očitavalo na licu.
Izgledala je umorno,poraženo i....uplašeno. Taj dio je mrzio. Ljutilo ga je da čak nije znao
zašto. Zadnja stvar koju je želio jest da bude uplašena. Ljutilo je njegove zaštitničke instinkte
koje prokleto za sigurno nebi trebao imati ni za koga po imenu Armstrong. Ali bili su tu. Bio je
spreman da pregazi i ogranići sve što je dovelo do njenog trenutnog stanja. Stajao je malo
duže, gledajući kako su se radovi povećavali u pripremi za vjenčanje. Eveline je stajala tiho
pokraj majke,stiskajući ruke pred sobom. Kako ju je duže proučavao shvatio je da nije strah ono
što ju je obuzeo. Samo je bila....nesvjesna. Zbog toga se namrštio. Da li joj je bio loš ili dobar
dan? Je li dobivala ili gubila lucidnost slučajnim uzorkom. Da li je bolovala od bolesti uma koja
je uzrokovala drastične promjene u ponašanju? Moglo bi zasigurno obasniti čudno ponašanje s
njim od juče.Neprijatnost ga obuzela jer je još jednom dokazano da je ovaj spoj u biti smrtna
kazna. Umjesto da bude muž, biće mu dodjeljana uloga čuvara. Štitiće je i pobrinuti se da je
zbrinuta ali nikad mu neće biti žena. Niko ga nikad neće ni kriviti ako nađe drugu ženu jer je
oženjen s nekim poput Eveline. Niko ne bi čak ni dva puta razmislio s obzirom da Eveline
zasigurno nije sposobna da ispuni svoje bračne dužnosti u tom smislu.

Ali to mu nije sjelo dobro. Bilo je nečasno i nije bila Evelinina krivica što je bila takva kakva je.
Nije je mogao izdati na takav način. Ili da ih oboje onečasti takvim činom. Biće vjeran ženi s
kojom nikad neće biti intiman,biće to jedna pakleno mračna sudbina kojoj se trebao
radovati.Pogledaom je prešao još jednom dvoranom a onda se vratio na Eveline koja ja i dalje
stajala na istom mjestu. Tako mirno i spokojno kao da je u potpunosti negdje drugdje. Ali onda
je podigla pogled,susrela njegov,i cijelo joj se ponašanje promjenilo. Nasmiješila se. Oči
zasvjetlucale. Licejoj je postalo obojeno i živahno.

U samo sekundi,bila je ovdje. U dvorani. Zureći nazad u njega njen živahan pogled je potpuno
nestao. Razmišljajući kako da se oslobodi još jednog susreta u kojem bi krenula napred
,stiskala mu usne u naporu da ga nagovori da priča ,krenuo je napred. Evelinina mati pogleda
ga očima vatrenim od upozorenja. Rukom je automatski zagrlila Eveline, ali ona je sklonu i
koraknu napred cijelo vrijeme sjajeći u Graema. Graem se na kratko nakloni Lady Armstrong i
okrenu se prema Evelin kad ga je ona dotakla.Ovaj put u ruku. Običan dodir ali u tom malom
gestu bilo je toliko toga. Ostavila je prste tu na njegovoj goloj ruci kao znak.....povjerenja.
Podigla je bradu da bi ga pogledala , još više se nasmijala ,njene plave oči sjajile čini se od
sreće. Želeći da joj ugodi ,progovorio je,bez razloga nije htio da ga preklinje da progovori.

“Izgledaš lijepo Eveline. Sigurno nikad nije bilo ljepše nevjeste.”

34
Uspravila se. Potvrdno se usmjerila prema njemu. Njena majka je izgledala zapanjeno. Ne
zbog komplimenta koji je Graem dao Eveline. Zurila je u kćerku s usnama razdvojenim od
jasnog šoka. Onda je pogledala u Graama sa zbunjenošću na licu.

“Šta ima između tvas i moje kćerke ,gospodaru?” pitala je tiho.

Graham se namršti,a kad je to učinio Eveline se odmah okrenu prema majci,sad je njen
smiješak jzamjenilo mrštenje.

“Gospođo,uvjeravam vas da ono što je između mene i vaše kćerke brak.Nije li to ono zbog čega
smo se svi okupili u vašoj velikoj dvorani? Zasigurno nije da izmjenimo ljubaznost ili za
Montgomerije da uživaju u posjeti susjednog klana.”

“ Ona je reagirala na tebe”. Robina reče,drhtavim usnama.

Potpuno je ignorirala trag ljutnje u Graemovim riječima kao i ukoru. Graeme’zbunjeno nabra
čelo.

“Ne razumijem,gospođo. “

Robina odmahnu glavom i podiže ruku da je protrlja. Tek tada je Grahame vidio iscrpljenost i na
njenom licu i očima. Kao da nije spavala nekoliko dana. Zadnja stvar koju je želio da osjeti jest
žaljenje. Sažaljenje za neprijatelja. Išao bi protiv sopstvene duše.

Robina drugu ruku podignu i zamahnu kao da ne zna kako da objasni.

“Eveline većinu vremena nije svejsna.Zadovoljna je . Slatka je. Dobra. Ali rijetko obraća pažnju
na ono što se događa oko nje. Čak nisam bila sigurna da i razumije. Ali je odgovorila na vaš
kompliment. Kao što bi i svaka normalna žena.”

“A ovo nije normalno ponašanje za nju?” Grahame upita. A znao je prokleto dobro da Eveline
razumije kad je razgovarao s nom. Nije bilo sumnje u to i zato je želio biti pažljiv sada. Njena
majka izgleda nije previše brinula o slobodnom razgovoru pred Eveline. Grahame nije želio da
bude povrijeđena razgovorom. Da li je ovo načn na koji ju je cijela porodica tretirala? Kao
bezumnog idiota?

“Dođite sa mnom na momenat gospođo?” Grahame reče,pružajući ruku Robini u naklonu.


Eveline se još više namršti i pogleda u Grahama sa boli u očima.

“Vratiću se za čas,Eveline.” Grahame reče.

“Želim samo trenutak s tvojom majkom da je uvjerim da si u dobrim rukama. Ublažiće joj strah
na dan vjenčanja.”

Evelinin se izraz lica smekšao i ona pogleda u majku ćistom ljubavlju u očima.

“Dođi” ,Grahame ponovo reče,prije nego što je Robina ponovo progovorila u prisustvu kćerke.
Robina je krenula s usnama i dalje izduženim od šoka. Kad su bili na udaljenosti gdje je
Graham mislio da mogu razgovarati bez da povrijede Eveline,zastao je i zurio u Robinu.

“Zbunjen sma ,gospođo.Eveline je reagovala na mene. Čak bi išao toliko daleko da kažem da
smo imali i razgovor, iako ona nije pričala meni. Ali to me sigurno nije spiječilo da znam šta ona
hoće i koje informacije želi.” Robina je otvoreno buljila u njega, rekacija tako sirova da bi bila
lažna.

35
“Plašiš se kao da ovo nije normalno”,Graham reče mrko.

“Nije normalno? Gospodaru šta je normalno za Eveline je da bude slatka ,nježna duša. Ona
odgovara ,da ,ali familiji. Nikad strancima. Ne znam da li postoji vrijeme kad jednostavno ne
razumije ili je samo nesvjesna u nekim okolnostima više nego drugim. Većinu vremena radi šta
voli i mi joj to dozvoljavamo jer želimo da je sretna.

Graeme je registrirao snagu u Robininu glasu. Koliko je ova žena voljela svoju kćerku i koliko ju
je boljelo što Eveline nije bila normalna cura koja se može radovati normalnoj budućnosti.
Ponovo se osjetio raznježenim. Prema Armstrongu. Ako uskoro ne napusti prokleto
Armstrongovo imanje,počeće suosjećati sa njima svima.

“Sve što mogu vam reći,” pažljivo je rekao, “da mi nismo pričali normalno staromodno ali
svakako smo pričali. Štoviše ,ona je apsolutno svejsna šta se događa danas i nije uplašena”.

“Kako to znate?” Robina je zahtijevala. “Ona nepriča.Kako je moguće da znate šta ona misli?”

Graeme slegnu ramenima.”Kominicirali smo. Tražite mi da objasnim nešto što ni ja sam ne


razumijem,gospođo. Ali osjećam što više provodim vremena s Eveline ,više ću razumjeti njenu
viziju o svijetu oko nje i koliko ona razumije. “

Robina je pogledala u kćerku i nazad u Grahama,sa čistom nesigurnišću u očima.

“Budi dobar prema njoj. Čini se da je opčijena tobom,gospodaru”. I bez da se ispričala ili izvinula
napustila je Grahama i požurila prema kćerki. Robina je kasnije nešto pričala i Evelin podiže
pogled preko majčini ramena i pronašla Grahama. Nasmiješila se. Bilo je sve što je uradila ,ali
takav predivan osmijeh je je obasjao sobu. Ostao je bez daha i to je načinilo da mu se prsa
skupe do tačke nelagodnosti. Onda ju je majka povukla u čvrst zagrljaj i Eveline je nestala iz
vida. U tom momentu ruka ga udarila po ramenu i on se okrenu i ugleda Bowena i Teague kako
stoje iza njega.

“Koliko dugo još moramo da podnesemo ovo?” Teague upita zahtjevno. “Muškarci su počeli biti
nemirni. Nećemo moći još za dugo održati mir. Kao da tražimo od izgladnjelog vuka da sjedi i
gleda kako derete jelena bez napada i žderanja.”

“Čim se njen otac i grof pojave ceremonija će se održati i mi ćemo otići,” Graeme reče.

Bowen se namršti. “Šta ti misliš o cijeloj ovoj stvari s grofom, Graeme? Ne sviđa mi se koliko je
Armstrong proveo vremena sa Dunbarom. Čini me nesigurnim. Dunbar je kao uši za kralja. On
je Alexandrov omiljeni grof. I suočimo se s time da Montgomeriji dobijaju najgore od ovog
takozvanog primirja.

Graem se namršti. “Ne,nije tako. Mi ne dajemo ništa dok Armstrongovi daju svoju kćerku
najgorem neprijatelju. Moglo bi se reći da imamo veću naklonost kralja. “

Teague usta panu otvoreno. “Ne odričemo se ničega? Graeme ,nećeš imati nasljednika.Nećeš
imati....ništa. Djevojka je beskorisna.”

Graeme se okrenu bijesno i pogleda brata. “Ona nije beskorisna.Da nisi nikad ponovio takvu
stvar u mojoj prisutnosti.Ili bilo gdje drugo.” Teague podiže obrve ali je ostao tih.

“Mogao je narediti brak Rorie za jednog od njih,” Graeme ukaza tiho.

36
“Bilo bi logično. Kćerka za kćerku. Armstrongovi imaju dva sina u dobi za ženidbu a ni jednom
se o tome nije pričalo.”

“Preko mene mrtva”,Bowen zareži. “Rorie je još dijete.“

Graem ga čvrsto pogleda.”I Eveline je manje dijete od nje? Na mnogo načina,Rorie bi više bila
sposobna biti žena nego Eveline. Rorie je mlada ali je čila, srdačna i podarila bi muškarcu
djecu. U dobi je za brak. Ti i ja znamo da nije spremna za muža.Ali kralj to ne zna. Mogao bi je
samo tako uzeti od nas i ne bi mogli ništa učiniti osim ako ne želimo ratovati protiv krune. “

Teague proguta, skupljajući usne u tanku liniju. Bilo je to zbog same ideje.

“Sad zamisli kako se oni osjećaju”, Graem reče tiho. “”Zamisli kako bi se mi osjećali da se
pripremamo gledati Rorino vjenčanje za Armstronga. “

“Postaješ mek”,Teague prosikta. “Ne možes suosjećati sa ovim gadovima. Ne zaslužuju našu
saosjećajnost. “

Graeme klimnu složno. “Da.Znao sam .Ne očekivam da vam se sviđaju . Samo tražim da
zamisliš da je situacija obrnuta i da je Rorie naređeno da se uda za Armstronga.”

“Ovo je nezamislivo”.Bowen reče. “Ne mogu zamisliti kako se Evelinina familija nije pobunila
protiv krune. “

“Zato što Armstrongovi znaju da bi bila potisana smrtna kazna cijelom klanu”,Graeme reče.
“Možemo ih mrziti ali oni nisu glupi. Kćerka za cijeli klan? Ne voli to,ali isto tako zna da nema
izbora koliko god da ga bolilo? Kao što bi i Rori bilo naređeno da se uda za Armstronga ni mi ne
bi imali izbora.”

“Vjenčaj djevojku da možemo krenuti već jednom,” Teague promrlja. “Želim se vratiti na našu
zemlju prije nego što neko odluči da nismo zauzvrat dali ono što nam se daje. Još uvijek kažem
da su Armstrongovi naklonjeni kralju ili grofu. U kraljevom umu on ih je oslobodio tereta i tebe
obezbijedio ženom koja ne može podarit nasljednike.Čega se oni uistinu odriču,Graeme? Jer
kako ja vidim kralj ti je načinio veliku nepravdu. Ti si starješina. Ovo je tvoja krvna loza koju
trebaš nastaviti. Sad ti je to učino nemogućim. “

37
10. Poglavlje

Evelin je zajedno s Greamom stajala ispred svećenika dok je čekala da ceremonija započne.
Pretpostavljala je da bi bilo prigodno da stavi svoju ruku na Greamovu ili ako bi on njenu
podvukao ispod svoje. ALi njene ruke su bile su ispred nje , zarobljene u volanima njene
predivne haljine tako da niko ne bi vidio koliko je jako potresena.
Skupila je dovoljno informacija od brzog skeniranja usana u toku konverzacije koja se desila
prije ceremonije da bi znala da će otac da odgovara u njeno ime.
Nije bila sigurna kako se osjeća povodom toga. Dala bi sve da može sama dati svoja obećanja
, ali previše se bojala. Bilo je strah pokušati formirati riječ i ne znati da li je iz nje izašla kao
šapat ili vrisak.
Možda kad dođu na imanje Montgomerija može pokušati…...može pokušati sve ispočetka.
Možda bi mogla dati šansu i Greamu, ali ne dok ne bude sigurna da je to prava stvar.
Bila je fascinirana s čovjekom za koga će se uskoro udati, ali on je ipak bio Montogomeri i
nijedan Armstrong nije imao razloga da vjeruje da Montogmeriji nisu ništa drugo nego
krvožderni divljaci. Iako se sve što je vidjela kod Greama do tada suprostavljao toj ideji.
Ali se ona također sjetila da se zbog prisustva grofa i naredbe od samog kralja , Montgomeriji
moraju ponašati najbolje što mogu.
Evelin će znati više o karakteru svoga muža jednom kada stignu na njegovu zemlju i on ne bude
morao da se obuzdava u svojim riječima i djelima.
Tako je bila izgubljena u svojim mislima , da nije shvatila da ceremonija ne samo da je počela
nego je i Gream bio okrenut prema njoj. Uzeo je njenu ruku i na trenutak je pomislila da će je
polubiti.
Kakva glupa misao. NIkad nije zamišljala nešto tako i to je dovelo do toga da osjeti
vrtoglavicu.
Ali sve što je on učinio jeste da ju je držao za ruku , okrenuo se prema ostalima i onda je dao
neku objavu , neku koju nije mogla da vidi jer nije bio okrenut prema njoj.
Šta god je rekao , ona je samo mogla pretpostaviti da je objavio da su oni sad muž i žena. Ili
da je ona sad Montgomeri. Ili je ipak rekao da sad odlazi. Imak šta god je izjavio dočekano je s
nezainteresiranošću s obe strane.
Tmurno. To je riječ koja opisuje ekspresije svih okupljenih. Nije bilo veselja. Nikakvog
svečanog duha. Neće biti svadbenog ručka s muzikom i hranom duboko u noć.
Ne, njeno vjenčanje je bilo kao taman oblak koji je pokvario savršen proljećni dan. I sad onda
mora da se pozdravi s jedinim životom koji je znala. S prodicom koja ju je žestoko štitila , čak
iako je nisu upotpunosti razumjeli. S porodicom koja ju je voljela bezuvjetno i bezgranično.
Nije ih zanimalo da li je bila tupa kao kmen ili je prokleta od samog vraga. Bila je Armstrong.
Jedina Armstrongova kćer. I bila je voljena.
Gream povuće njenu ruku , vukući je prema vratima. Evelin zahvati panika kad je shvatila da
stvarno odlaze istog trenutka kad ih proglase mužem i ženom.
U sekundi se usprotivila i očekivala je ljutnju ili možda nestrpljenje Ali on je samo stjao tu s
ispruženim rukama zato što se ona nije pomjerila s mjesta kad je on nastavio da korača dalje.
Zurio je u nju , bez osuđivanja i bijesa. Samo je čekao. I onda je rekao , “ Moramo da idemo
sad , Evelin. Moji ljudi čekaju.”
To je bilo dovoljno da je natjera da krene naprijed. Njeni koraci su bili drhtavii i nepravilni dok
ga je pratila iz dvorane do stepenica koje vode u dvorište. I tu biva pozdravljena drvenim kolima
privezanim za konja.Bila su to ona što je otac napravio za nju kad je poslije nesreće odlučila da
se nikad neće više popeti na konja.
Iza kola su bila tri konja , dva natovarena njenim mirazom. Pribor, začini , nakit. Stvari koje su
bile dragocjene i jako skupe. I tu su bila još jedna kola,natovarena sanducima koji su sadržali
sve što je posjedovala.

38
Znači to je bio kraj. Svaki dio nje će biti izbrisan iz doma. Kao da nikad nije postojala. Kao da
nikad nije živjela tu.
Suze su joj zamaglile oči.
Iako se veselila mogućnosti da bude žena i da ima stvari za koje je mislila da nikad neće imati,
bila je prepravljena žalošću zato što je znala da će rijetko ili nikad više vidjeti svoju porodicu
opet.
Gream je dodirnuo njen obraz, tad je shvatila da joj briše suze koje su tekle niz njenu kožu.
Okrenula se da ga pogleda i vidjela riječi koje je stvarao ustima.
“ Idi i oprosti se s porodicom , Evelin. Moramo da krenemo.”
Ukočeno je otišla , do mjesta gdje su njena majka , otac i oba brata čekali ispred stepenica.
Zagrlila je Aidena i on je nju zagrlio brzo i čvrsto. Rekao je nešto ali se to izgubilo dok je išla dlje
do Brodiea. On ju je nježno uzeo u svoj zagrljaj , čuvajući je duže vremena.
Kad ju je pustio , njegova su se usta skupila u liniju i zurio je hladno u pravcu njenog novog
muža.
Njena majka i otac zagrliše je, formirajući uzak krug dok su je držali u naručju.Otac joj je
poljubio u vrh glave. Majka je naslonila obraz u njen i Evelin je mogla osjetiti vlažnost od njenih
suza.
Evelinino se grlo skupilo od žalosti da je jedva mogla da guta.
Što izgledalo kao velika avantura prije sada postaje stvarnost. Nije to umislila. Stvarno napušta
grnijezdo svoje porodice i ide na svoj put u nesigurnu budućnost s klanom koji je mrzio nju i sve
što je ona pretstavljala.
Bilo je to sve što je mogla da uradi a da se ne baci prema ocu i postavi ga između sebe i
Greama.
Bilo je vrijeme da bude jaka. Posljednih nekoliko godina provela je skrivajući se . Ako bi stala ,
pokazala tugu ili bilo koji znak da ne želi da ode, moglo bi biti katastrofalno.
Njen cijeli klan bi patio. Životi bi bili izgubljeni. Sve zbog toga što je ona bila previše uplašena da
se suoči s vanjskim svijetom i svojim strahovima.
Namjerno se okrenula , dok ju je srce boljelo pri svakom uzdahu. Koraknula je prema mužu i
ostalima.Leđ su je boljela od uspravnog držanja. Natjerala je sama sebe da smiri lice čak iako
je unutar bila kao nemirno more usred oluje.
Neće osramtiti ni oc ni svoj klan. Učiniće svoju majku ponosnom. Neće zabrinuti braću.
Napustiće mjesto svojom voljom i prihvatiće muža zato što je to bio njen izbor , a ne nametnut
od njenog kralja.
Kad je bila korak udaljena od Greama , stala je i podigla bradu, ponosno je držeći uspravno.
Pogledala je u njega i učvrstila ramena , njena poruka je bila jasna .
Ona je bila spremna da odu.

39
11. poglavlje

Put od Armstrongove pa sve do Montgomeryjeve granice je udaljen oko pola dana ako je
vrijeme pogodno, a bilo je prekrasno. Proljeće, uglavnom je bilo toplo sa malom naznakom
hladnoće kada vjetar zapuše iz nekog smjera. Sunce je sjalo visoko iznad glava i zemlja je bila
okupana zlatom.
Na takav dan bi mlađa Evelin bila potpuno sretna jašući svog konja u punoj snazi.
Podignula bi svoje lice prema suncu i zatvorila oči dok bi se okretala prema imanju.
Ali to je bilo prije besmislene nezgode. Nije krivila konja, ali nije ni mogla prijeći preko
neugodne jeze koja bi ju pogodila kada bi samo i pomislila da opet jaše.
Čak bi i sam miris konja bio dovoljan da ju podsjeti na užas toga dana i da joj vrati u
sjećanje osjećaj boli i straha i zatim buđenje u potpunoj tišini.
Malo je bilo čudno što je njezin klan mislio da će poludjeti. Bilo je vrlo moguće. Prvih
mjeseci, Evelin je i mislila da hoće. Nije znala kako da da to savlada. Nije razumjela i bojala se
toga što bi ostali mogli učiniti zbog njezinog defekta.
Godinama poslije, iako zvuči smješno, ali kako bi uopće se sada obratila svojim roditeljima,
nakon toliko vremena, i pokušati ih uvjeriti da shvate šta zapravo nije bilo u redu? Kako bi im
uopće objasnila?
Nagnula je svoju glavu kada je začula jeku u svojim ušima. Brzo je okrenula glavu oko
sebe, pokušavajući naći izvor zvuka. Željela je ćuti više.
Ugledala je dva ratnika, dolje u nizini, kako mašu šakama i urlaju na sav glas. Uši su joj
postale osjetljive na vibracije, i zamislila je kako čuje njihove vapaje. Gotovo kao da pokušava
dotaknuti nešto nedodirljivo. Kao kada dotičete prst a htjeli ste zgrabiti cijelu ruku.
I onda je nestalo iznenada kako se i pojavilo.
Zagrizla je usnicu od frustriranosti, htjela je to ponovno ćuti. Živjela je za te trenutke kada bi
zamalo uspjela čuti neki zvuk. Nije željela zaboraviti kako je zvučao, i svakim danom bi se
bojala da će nestati i više se nikada ne vratiti.
Njezina kola su naglo ubrzala. Vozač je požurivao konja i pozvao ju da sjedne naprijed.
Kada su se uspeli na vrh, Evelin je mogla vidjeti dolinu i ostala je bez daha.
Zamak Armstrong se nalazio na vrhu i svuda su se mogli vidjeti rubovi imanja. Sagrađeno
je pokraj velikog brda, sačinjenog zajedno od stijena i zemlje koje stalno strši.
Ali Montgomeryjeva tvrđava se smjestila između dvije planine. Pokraj je bila rijeka koja je
krivudavo tekla okolo imanja pa sve prema njegovom kraju, dok nije nestala u daljini. Bez
sumnje se slijevala u jezero.
Zemlja je bila zelena i sočna, bujala je zbog proljeća. Cvijeće je istočkalo padinu. Stado
ovaca je paslo u daljini. I konji su bili pušteni na pašu sa druge strane. T ri reda koliba se
smjestilo na dnu strme padine odmah uza zid tvrđave. Okrenute prema gore, po osam njih u
svakome redu.
Dok je pogledom obuhvaćala masivno imanje vidjela je još koliba, nekoliko njih pokraj
rijeke bile su paralelno smještene uz zamak. Iza toga svega i suprotno od brda bilo je još koliba,
koje su izgledale kao da su slučajno tu smještene i bez reda kao prijašnje koje je vidjela.
Zamak je bio čvrsto sagrađen. Nisu se mogli vidjeti nedostaci niti zapuštenost. Kameni
zid je okruživao zamak, sa prednjim ulazom kojeg su ponosno čuvale dvije kule. Vrata su
sačinjena od ogromnih drva, i Evelin je pomislila kako je potreban napor nekoliko muškaraca da
bi se otvarala i zatvarala.
Iza vrata, zamak se uzdizao nagore u savršenom visokom pravokutniku.
Bio je čvrsto sagrađen imajući na umu samoobranu. Potrebna je jako velika vojska da

40
probije ulazna vrata Montgomeryjeva zamka. Takvu snagu, osim kraljeve vojske posjeduje
samo njezin klan.
I sada su bili prisiljeni porpisati primirje koje nitko nije želio, Evelin se pitala, osjećajući se
krivom za izdaju, hoće li obje strane moći dugo poštivati dogovor.
Kola su se treskajući vozila niz nagib i dok su se približavala zamku, velika vrata su se
polako počela otvarati.
Graeme je izjahao naprijed u pratnji svoje braće. Njezina kola su ušla slijedeća i za njom
Montgomeryjevi ratnici koji su ujahali u dvorište.
Kola su se zaustavila na mjestu. Greame je sjahao ispred nje i prišao joj pomoći da siđe.
Lagano se spotakla dok je pokušavala ustati. Nakon toliko dugo vremena u sjedećem položaju,
noge su joj se tresle kao u tek rođenog ždrijebeta.
Polako je bila svjesna da svi zure u nju. Gdje god da se okrenula, vidjela je da ju
promatraju.
Na ne baš prijateljski način. Večina ju je promatrala s neskrivenim neprijateljstvom. Usne su
im režale. Oči sijevale. Grimase na licima i gađenje.
Jednu ženu je promatrala dovoljno dugo da bi joj na usnama mogla pročitati "Armstrongova
kučka". Evelin se okrenula od nje i zapamtila njezino lice. Neće zaboraviti tu uvredu.
Graeme je razgovarao sa okupljenom grupom ljudi iz klana. Ruke je opušteno držao na
njezinim ramenima. Prekasno je shvatila da je izvještavao svoj klan o događajima i kasno se
okrenula da bi mu mogla čitati s usana. Šta god da je rekao, većina to baš i nije najbolje
prihvatila, zato što su im izrazi lica bivali sve ljući i uhvatila je pogledom još nekoliko
podcjenjujućih komentara na njihovim usnama.
Nikada se nije osjećala tako usamljeno i preplašeno. Ovo nije bio samo neprijateljski
doček. Nego ga nije niti bilo. Koža ju je svrbljela od tolikog zurenja u nju. Osjećala se
neshvaćeno, osuđivano i da je bezvrijedna.
Automatski je podigla lice u pobuni. Neće dozvoliti tim ljudima da ju drže inferiornom ili da
misle kako ih se ona boji. Ona je bila lairdova kći. Jednog od najmočnijih u cijeloj Škotskoj.
Neće ispasti kukavica pred niti jednim Montgomeryjem. Neće osramotiti Armstronge tako da
bude slaba pred ovim klanom.
Graeme ju je poveo prema ulazu u zamak. Prošli su pokraj nekoliko žena iz klana, i niti
jedna se nije ni nasmiješila u Evelininom smjeru.
Evelin je gledala ravno, ne želeći vidjeti što su govorile o njoj. Vidjela je dovoljno da zna
kako je njezin dolazak kritiziran.
Dvorana je bila veća od Armstrongove velike dvorane. Prostorija je bila široka, s dva velika
kamina od kamena, svaki na jednom kraju. Na povišenju je stajao stol za koji lako može sjesti
gomila ljudi. Po prostoriji je razmješteno još nekoliko stolova, ukazujući da većina ljudi jede u
zamku.
Ispred drugog kamina se nalazio dio za sjedenje s nekoliko stalica i klupica za noge. To je
očito bio dio za opuštanje.
Graeme ju povede tamo. Posjeo ju je na jednu od stolica smještenu pokraj vatre. Pomno
ga je proučavala, bojeći se izgubiti se propustiti njegovo obraćanje njoj.
"Dali bi željela hranu i piće?"
Bila je gladna, ali od same pomisli da stavi nešto u usta, stomak joj se zgrči u pobuni. Bila
je previše nervozna.
"Ako bi me samo na trenutak ovdje pričekala, kada se vratim pokazat ću ti tvoje odaje.
Naredit ću da se sve tvoje stvari donesu i raspakuju za tebe."
Nije stigla ni klimnuti glavom u nerazumijevanju a već se okrenuo i nestao iz dvorane.
Sjedila je tamo, nepokretno, bojala se i disanja samo da ne privlači pažnju na sebe.
Montgomeryjevi su ulazili i izlazili iz dvorane, očigledno želeći vidjeti novu pridošlicu u klan.
Nije vidjela niti jedno prijateljsko lice. Ništa što bi ju razuvjerilo ili pružilo joj utjehu.
Nikada do sad nije osjetila toliko žaljenje za svojim napuštenim domom.

41
Bila je uistinu usamljena i zarobljena u svom tihom svijetu gdje su ljudi mislili da je luđakinja
i kći njihovog najomraženijeg neprijatelja.
Graeme se pojavio trenutak kasnije i prilazeći njenoj stolici ponudio joj je svoju ruku.
Sklopila je svoje prste oko njegovih i dozvolila mu da ju povuče na noge.
Nesto joj je govorio, ali se okrenuo kako bi ju poveo preko sobe. Bila je frustrirana jer nije
mogla vidjeti što joj je govorio.
Pokušala je ubrzati korak ispred njega tako da ga može vidjeti, ali nije mogla držati korak s
njim.
Izvukao je svoju ruku kojom joj je pokazao da krene stubama ispred njega. Preko volje,
uspela se stubama i kada su došli do prvog odmorišta povakao ju je umjesto da se nastave
uspinjati.
U hodniku je bilo nekoliko odaja. Na samom kraju se zaustavio, otvorio joj vrata i pokazao
da uđe.
Odaja je bila manja ali ne sičušna. Imala je dva prozora i po njihovom je rasporedu shvatila
da je odaja na uglu zamka. S jednog je teško krzno bilo maknuto dok je na drugome i dalje
stajalo, osigurano remenjem na krajevima tako da ga vjetar ne njiše.
Sunce je dovoljno obasjavalo prostoriju i bez svijeća. Pokraj veliko zida je bio smješten
krevet, umivaonik i stolica uz mali kamin. Osim toga nije bilo drugog namještaja. Očigledno nitko
nije ovdje boravio, osim možda usputnih gostiju.
Zbunjena, okrenula se Greameu, ne shvačajući zašto ju je doveo u ovu odaju. Pokazujuću
rukom po sobi rekao je,"Poslat ću tvoje sanduke i nekoga tko će ti pomoći raspakovati se i
namjestiti. Možda bi bilo najbolje da se malo odmoriš prije večere."
Opet ga je pogledala iznenađeno, zatim po sobi u kojoj su stajali. Ovo će biti njezina soba?
Smrknula se zatečeno. Graeme je njezin muž. I trebali bi dijeliti istu odaju. Tako se to radi.
Njezini majka i otac su tako radili odkad zna za sebe. Njezin otac bi odbio spavati bilo gdje bez
svoje žene.
Zar će se nju tretirati kao gosta? Nepoželjnog gosta, kao slučajnu pojavu.
Graeme je zadovoljno otišao iz sobe, ostavljajući ju u ljutnji dok je razmišljala o svojoj
situaciji. Ne, ovo neće ići. Ovo, neće ići nikako.
Ženino mjesto je s njezinim mužem. A ne u nekoj gostinjskoj sobi zajedno sa svom njenom
imovinom.Mora postojati način na koji će ovo smjesta popraviti.

42
12. poglavlje

Graeme je tražio Rorie. Nije ju vidio u dvorištu, a to nije njoj nalik da ne pozdravi njega i
njihovu braću.
Našao ju je, predvidljivo, u predvorju koje mu je služilo za računovodstvo. Gdje je držao
vračene prepiske, knjige i zapise poslova u klanu kao i o smrti i rođenju svih Montgomeryja u
njegovoj skrbi. Njegov tata je bio vrlo pedantan što se tiče takvih stvari i inzistirao je da i
Graeme nauči čitati i pisati u vrlo ranoj dobi. U dobi kada su ostali dječaci bili poticani na
učenje o ratu, Greame je morao duge sate provoditi uz svjetlo svijeća, učeći abecedu i
vođenje računa koje je njegov otac radio.
Robert Montgomery je inzistirao da um prvi mora biti oblikovan da bi bio dobar ratnik i mora
biti psihički izučen, onda bi inteligentan ratnik pobjedio onog koji nije.
Graeme se baš i nije s tim slagao, ali nije ni imao izbora.
Rorie je opet s druge strane, bila odlučna u tome da nauči čitati i pisati, i da prouči svaki
zapis kojeg se mogla dočepati kako bi naučila što više može.
Oduvijek je bila malo čudo, ali bila je pravi Montgomery i Greame ju je obožavao.
"I dalje si odlučna postati lairdom jednog dana?" razdragano ju upita s vrata.
Rorie brzo podigne glavu, osjećajući se krivo ubrzo sakrije svitak na koji se bila
skoncentrirala.
"Zašto nas nisi došla dočekati?" upita ju tihim glasom.
Ona uzdahnu. "Bilo je besmisleno.Doveo si Armstrongovu djevojku koja je već dugo luda.
To baš i nije neki razlog za proslavu, zar ne?"
Graeme se namrštio. "Kada si postala tako nemilosrdna Rorie? Nije ti nimalo nalik da
imaš predrasude o nekome koga još nisi ni upoznala."
Rorie ga je pogledala kao da je idiot. "Ona je Armstrong, Graeme. Drugo je nevažno. I prije
nego li mi počneš držati prodike o predrasudama, moram li te podsjetiti da smo od rođenja
naučeni da mrzimo Armstronge i ostale koji nose to ime?"
Dugo ju je gledao izmučenim pogledom. "Ona nije bilo koji Armstrong, Rorie. Ona je moja
žena i sada je Montgomery. Očekujem od tebe da joj ukažeš poštovanje. Volio bih...volio bih da
ju potražiš i budeš dobra prema njoj. Ona je sada u svojoj odaji, vjerojatno je usamljena i
uplašena. Nije ljubazno dočekana.Nisam siguran koliko je razumjela ali i budala bi shvatila
koliko ju je klan neprijateljski dočekao. Potrebna si mi u ovome."
Rorie ga je pogledala pažljivo. "Koliko je ona zapravo luda, Graeme? Zaista? Jesu li glasine
pretjerane?"
Graeme prođe rukom kroz kosu uzdišući. "Neznam. Moram ju još puno toga pitati.
Povremeno djeluje... odsutno. Nesvjesno. Ali uspio sam komunicirati s njom. Čini se
oduševljenom kada joj se obratim. Što je malo nezgodno, jer je njezina majka bila zapanjena
reakcijom na mene. Pomislio sam da sve i nije onako kako se čini, ali opet i nisam imao
vremena sve proučiti."
Rorie je prekrižila ruke preko prsa i pogledala Graemea na način koji je on odavno smatrao
intrigantnim. Možda i nije voljela krv i nasilje, ali imala je um kao neki krvoločan ratnik. Uvijek je
bila ubojito raspoložena, čak i ako je to bilo samo figurativno."Koliko je moja ljubaznost tebi
vrijedna?"
Graeme pročisti grlo prije nego li se skroz počne smijati. Djevojka je posjedovala
smjelost ali opet, nije ju nikada mogao kazniti zbog toga. Bilo bi joj dozvoljeno da pobjegne, bez
sumnje.
Kako je rasla bez majčinog odgoja, Rorie je gotovo cijelo djetinjstvo mislila da je dečko.
"Šta želiš, ti proračunati švrćo?" reče Graeme, zabavljeno.
"Želim učitelja. Pravoga Graeme. Želim naučiti čitati i pisati."
43
Značajno ga je pogledala, smjelo mu uzvračajući zurenje.
"I gdje predlažeš da ga nađem?"
"Otac Drummond."
"Rorie, on je Božji čovjek, i ima dužnosti i prema drugim klanovima. Ne mogu ga ometati
radi tvojeg osobnog napredovanja."
"Meni se čini da nisi baš posve siguran u sposobnosti svoje nove žene, tebi je potrebno da
imaš Božjeg čovjeka koji će blagosloviti vaše ujedinjenje i nadalje uvjeriti tvoj klan da ti žena
ne nosi vražja obilježja. A u svoje slobodno vrijeme bi naravno, mene podučavao."
Greame se tada morao nasmijati. Mala manipulatorica. Iritiralo ga je što je u pravu i ako
bude imao Božjeg čovjeka koji će blagoslivljati njegov brak i smirivati strah u klanu i
praznovjerje, mogao bi postići da se Evelin osjeća dobro i sretno.
"U redu Rorie. Poslat ću ocu poruku. A ti ćeš se ljubazno odnositi prema Evelin.Ona je
draga djevojka i mislim da će ti se svidjeti.Samo je... drugačija."
"Nisam ni znala da možeš biti takav diplomatik." ona reče suho.
Pokazao je prema vratima. "Samo idi, mali vraže. Prije nego li moja čizma završi na tvojem
dupetu."
Zakreveljila se prolazeći pokraj njega, pokrivajući pozadinu u bijegu.
Rorie je oklijevala ispred Evelininih vrata. Koliko god joj bilo nevoljko priznati, bila je
nervozna zbog važnog upoznavanja svoje šogorice.
U jednu ruku, imati sestru je zanimljivo. Ali imati ludu baš i nije privlačno.
Dugo je držala šaku naslonjenu na drvena vrata, zatim je duboko udahnula i pokucala.
Kad nije dobila odgovor pokucala je još jednom. Samo da bi još čekala.
Mršteći se, naslonila je uho na vrata. Čudni zvukovi su dolazili iznutra. Struganje? Kao da
netko nešto vuče po podu. Zvuk je bivao sve glasniji i odjednom su se vrata širom otvorila, a
Rorie se našla licem u lice sa plavokosom ženom, gotovo njezine visine.
Evelin je iznenađeno poskočila zbog Roriene prisutnosti. Lice joj je bilo crveno od napora a
kosa u neredu. Rorie je polako spustila pogled i vidjela da je Evelin vukla jedan od svojih
sanduka prema vratima, i čini se da ih je sve htjela izvući van iz sobe.
"Ja sam Rorie," reče nesigurno. "Graemeova sestra."
Evelin je zurila u Rorie, pažljivo ju proučavajući sve dok se Rorie nije počela meškoljiti.
Pogled joj je bio inteligentan i pronicljiv, gotovo kao da ju osuđuje. Rorie se osjećala vidljivo
nelagodno.
Evelin je bila ta koja je ovdje uljez, a ne Rorie. Rorie pripada ovdje, a Evelin je autsajder,
neprijatelj.
I tada ju je još više zbunila hvatajući Rorie za ruku i vukući ju dolje prema sanduku.
"Uh, Evelin? Što si to namjeravala učiniti sa sandukom?" Rorie ju upita.
Evelin zastane pa se namršti. Zatim se ispravi u svojoj punoj visini---koja i nije bila baš Bog
zna što---i proviri iz odaje niz hodnik.
Izraz lica joj je postao još zamršeniji, iznenada ostavi Rorie te prijeđe hodnik i otvori
Bowenova vrata.
"Hej! Ne možeš samo tako upasti u sobu mojeg brata!" Rorie joj se obrati u protestu.
Evelin zaviri unutra pa povuče glavu i okrene se prema Rorie, obrva spojenih u izraz
mrštenja. Jezikom ovlaži usta kao da je htjela nešto reći, ali Rorie je znala da to nije moguće.
Graeme je rekao da je gluha još od svoje nesreće.
Pokazala je na otvorena vrata odaje i upitno podigla dlanove.
Rorie zbunjeno zatrese glavom.
Evelin pokaže prema Rorie, zatim natrag na odaju i ponovno upitno podigne ruke.
Kada je napokon shvatila, Rorie zatrese glavom. "Ne, to nije moja odaja nego Bowenova."
Evelin opet zgrabi Rorienu ruku i povede ju niz hodnik do iduće odaje. Udarila je dlanom po
vratima i okrenula se prema Rorie, s istim pitanjem u očima.
I sada, Rorie je razumjela što Evelin želi.

44
"Ovo je moja odaja," Rorie reče.
Evelin se nezadovoljno namršti, pa još jednom povuče Rorie do sljedeće odaje. Do sad je
već shvatila svrhu svega i dojadilo joj je da ju okolo vuče žena koja nije puno veća od nje pa je
izvukla ruku iz Evelinine i sama ju uhvatila pa ju povela sa sobom.
Vodila ju je niz hodnik i pokazaivala koja je čija odaja ili koju odaja svrhu ima. Evelin je
izgleda što dalje sve više bila frustrirana.
Razumijevanje zapljusne Rorieno lice."Ti tražiš Graemeove odaje, zar ne?"
Evelin se nasmije i snažno zaklima glavom. Na trenutak, Rorie je bila očarana promjenom
ženinog lica zbog osmjeha. Bila je prilično lijepa i nije uopće izgledala ludo. Nije imala luđački
pogled u očima iako je njezino ponašanje bilo pomalo neobično. A možda i malo više...
Rorie suzi oči. "Zašto?"
Evelinin osmjeh se odjednom pretvori u mrštenje, i Rorie se odjednom nađe odvučena niz
hodnik u Evelininu odaju. Tamo joj Evelin pokaže na sanduk, i rukom joj oponaša guranje
sanduka niz hodnik. Isturila je obraze pokazujući na svoju odaju i zatresla glavom križajući ruke
preko prsa.
Rorie se odvali smijati. Njezina šogorica nije bila sretna zbog svog smještaja, i željela
se preseliti u Graemeove odaje. Morala bi biti odana i ozbiljno objasniti novoj ženi svoga
brata,da ju je htio u svojim odajama tamo bi ju i smjestio. Ali mali vražičak u njoj je govorio da
bi bilo zabavno udovoljiti Evelininom nastojanju i prirediti Graemeu šok kada se povuče u svoje
odaje.
"U redu, pomoći ću ti," reče Rorie smješkajući se.
Evelin se premjesti do nje i zatim se nagne prema sanduku da ga uhvati. Rorie se također
sagnula i zajedno su ga izgurali kroz vrata i niz hodnik.
Rorie pokaže prema samom kraju. "Graemeova je odaja skroz tamo dolje. Moramo se
požuriti dok nas netko nije zatekao kako premještamo tvoje stvari."

45
13. poglavlje

Graeme je stajao ispred Evelininih vrata, oklijevanje mu je pustošilo um. Pogodila ga je


krivnja jer ju je ostavio u njezinim odajama i više se nije vračao po nju. Nije čak ni naredio
sluškinji da joj dođe pomoći oko raspakiravanja njezinih stvari.
Istina je da nije baš bio siguran kome bi mogao povjeriti takav zadatak, jer gdje god da se
okrenuo svuda je osjećao neprijateljstvo zbog ugošćivanja jednog Armstronga u odajama
Montgomeryjevog zamka.
Bilo joj je vrijeme da siđe na večeru. Nije baš bio siguran dali bi ju trebao smjestiti za
stolom njenog novog klana, ali čekanje bi samo odgodilo tu agoniju. Bolje da to što prije riješe
pa da onda može poraditi na njenom prilagođavanju u obitelj.
Kako će mu to uspjeti, pojma nema.
Lagano je pokucao i pričekao, nije želio ometati njezinu privatnost iako je imao to pravo kao
njezin suprug. Nije mu bila namjera da se ona protivi njemu ili da ga se boji. To mu je zapravo
zvučalo odbojno.
Trenutak poslije se namrštio kada je vidio da nema odgovora. Gurajući je otvorio vrata i
našao sobu u kompletnom mraku. Uzeo je svijeću iz svjećnjaka na zidu i prošetao Evelininom
sobom ali na njegovo iznenađenje soba je bila prazna.
Nema sanduka niti njezinih stvari. Sve je bilo kao i prije nekoliko sati kada ju je doveo u te
odaje.
Na tren se pitao dali joj je možda dao krivu sobu, ali čak ni on nije bio toliko zaboravan.
Brzo je izašao i jurnuo niz hodnik, otvarajući vrata s lijeve i desne strane.
Kada je stigao do svoje, oklijevao je ali bolje da to već jednom riješi pa je otvorio vrata. Ako
ju bude morao tražiti, prijeći će svaki pedalj zamka. Znao bi da je pošla niz stube.
Ovo nije imao na pameti za svoj prvi dan bračnog blaženstva. Nestala supruga koja možda
je a možda i nije imala nadzor nad svojim postupcima.
Zamalo ju nije primjetio kada je uletio u odaju užurbano gledajući po njoj. Ali nije mu
promaklo da je njegova odaja sada natrpana svim onim sanducima koji su ju dopratili do zamka
Montgomery. Bili su raspakirani i njezine stvari su se nalazile svuda po njegovoj odaji.
Uočljivo, bila je sklupčana na jednoj strani njegovog kreveta, onoj do zida i čini se da je
brzo zaspala.
Izdahnuo je snažno i podignuo ruke te ih spustio u ogorčenju. Bila je posvuda. Njezine
stvari. Čak i njezin miris. Sanduci. Odjeća. I činjenica da je bila u njegovom krevetu. Gdje će i
on morati spavati.
Nije ništa jela i sigurno je pregladnila. Izvukao ju je iz njezinog doma čim su zavjeti bili
izrečeni i nije ništa pojela kada su stigli ovdje. Djevojka je već bila dovoljno mršava. Nije trebala
preskakati obroke.
Ali nije joj htio uznemiravati san. Nije se budila ali ni on nije baš bio pažljiv dok je ulazio
u odaju. Ovaj ju je dan isrcpio.
Tiho je prišao krevetu i nagnuo se da bi ju gledao. Pomalo je bilo apsurdno što je hodao na
prstima u vlastitoj odaji iz poštovanja prema supruzi koja je sama odlučila da se preseli k njemu.
U snu je izgledala poput anđela, tamne trepavice su joj pokrivale blijede obraze. Njezina
rasuta plava kosa je bila zamršena i raširena svuda. Preko njegovog jastuka. Namrštio se. Čak
mu je i jastuk ukrala.
Bila je odjevena u laganu lanenu opravu koja je skromno pokrivala sva važna mjesta.
Mogao je vidjeti samo njezino lice i jednu ruku koju je namjestila pokraj sebe. Drugu je
ušuškala ispod sebe jer je bila okrenuta prema zidu.
Ako bi ju sada probudio, morala bi se presvući da bi mogla sići i do tada bi obrok već bio

46
gotov. Trebao bi se samo pobrinuti za to da ju čeka neko jelo kada se ujutro probudi. Zadržao
se trenutak, zureći u njezina prsa koja su se lagano podizala i spuštala. I onda je još jednom
pogledao sve stvari koje su mu sada okupirale odaju. Ili bolje rečeno, njihove odaje jer je i
ona očito položila svoje pravo na nju.
Okrenuo se, lagano masirajući vrat i tiho odstupajući. Pojma nije imao što sada. Nije mogao
imati normalan brak sa njom. Njihov brak čak neće bi ni konzumiran.
Ali ipak, tu je, u njegovom krevetu, na njegovom jastuku, u dubokom snu kao da misli kako
pripada tu.
Spustio se niz stube u dvoranu gdje su sluškinje raspremale stolove od večere. Sjeo je na
svom uobičajenom mjestu, Teague mu je bio s lijeve a Bowen s desne strane. Rorie je sjedila
s Bowenove druge strane, i sumnjičavo, nije podignula glavu da ga pozdravi.
"Znaš li ti išta o tome kako je Evelin uspjelo pomaknuti sve sanduke u moju odaju?" nježno
upita Rorie, zureći u nju. "I kad smo već kod toga, kako je saznala koja je odaja moja?"
Rorieno je lice pocrvenilo i spustila je glavu, odjednom jako zainteresirana za svoju hranu.
"O čemu ti to?" zahtijevao je Bowen."Djevojka se preselila u tvoju odaju?"
Teagueove obrve poskoče."Kakve su njoj namjere?"
"Pošto je zaspala prije nego li sam se popeo, nisam ju mogao upitati." Graeme odgovori
suho. "Više me zanima kako se pojavila tamo."
Rorie ispljune. "Ja sam joj pomogla."
Graemove se oči suze. "Je li to bila tvoja ili njezina ideja? Je li to neka tvoja šala?"
"Rekao si da bude dobra prema njoj," reče značajno. "Otišla sam do njezine odaje i zatekla
ju kako vuče---ili bolje rečeno, pokušava vući---svoje sanduke u hodnik. I onda me je vukla za
ruku po hodniku želeći da joj kažem koja je tvoja odaja."
Graeme podigne svoju ruku. "Samo trenutak. Ona je to tražila? Kako si mogla znati što
želi?"
"Naravno, nisam mogla. Ona ne govori. Tako si mi rekao, i nije prozborila niti riječi. Ali
svakako ima svoj način da bude shvaćena."
Graeme nije to mogao poreći.
"I onda te je samo tako vukla po hodniku i ti si pretpostavila da ona želi znati gdje je
Graemeova odaja?" Teague upita s nevjericom.
Rorie pogleda bijesno svog brata. "Ne očekujem od vas da ćete shvatiti, ali vjerujte mi, da
ste bili tamo znali bi što želi. I čim sam joj pokazala koja je odaja od Graemea, odvukla me je
niz hodnik u svoju odaju da joj pomognem preseliti stvari."
Graeme naglo uzdahne. "Tko zna što se vrtilo po djevojčinoj glavi."
"Nije baš djelovala zadovoljno tvojim izborom njezine odaje," reče Rorie, trzajući usnama
dok je pogledavala u Graemea. "Zapravo, mislim da se našla uvrijeđenom jer si ju odmah
smjestio u drugu odaju, a ne u svoju."
Bowen zatrese glavom. "Jadna djevojka je..." Ušutio je i zavrtio nekoliko puta prstom da bi
pokazao svoje mišljenje o njezinom mentalnom zdravlju.
Graeme se namrštio u njegovom smjeru. "Još nisam otkrio koliko je isključena. Sumnjam
da su stvari onakve kakvima nam se čine. Usprkos tome koliko je luckasta ili ne, očekujem od
vas da se odnosite prema njoj ljubazno i s poštovanjem. Ona nam nije prijetnja. Nije kriva za
svoje podrijetlo. Nitko od nas nije želio ovo ujedinjenje ali tako je kako je. Moramo izvući
najbolje iz ove situacije."
Teagueove se usne saviju. "Bio to krvni dogovor ili ne, ne prihvaćam nikakvi savez sa
Armstrongovima. To su samo riječi na pergamentu koje nemaju značenje. Njihova riječ da neće
napasti ne ulijeva povjerenje."
"Slažem se," odgovori Graeme kroz zube. "Mislim da ju nitko nije niti ponudio. Od vas
troje želim i trebam razumijevanje i strpljenje. Neće vam naškoditi da budete ljubazni prema
djevojci. Nije zaslužila da se prema njoj ponašamo kao da je gubavac došao u naš klan."
"Ti ne možeš kontolirati mišljenje klana." odgovori Bowen.

47
Graemea je polako napuštalo strpljenje. "Ne, ne mogu, ali vi možete poslužiti kao primjer
drugima. Klan ju neće prihvatiti preko noći, ali možete mi udovoljiti tako da se prema njoj ne
ponašate s prijezirom kao ostali. S vremenom će se možda udomaćiti. Pomislite kako je njoj.
Odvedena je iz sigurnosti svog doma gdje je bila okružena ljudima koji su ju voljeli i štitili, i
sada je dovedena u neprijateljsko okruženje gdje se boji za svoj život, naročito nakon što je
vidjela kako ju drugi gledaju."
Pogledavao je Teaguea pa Bowena. "Zamislite da je to Rorie, odvedena od nas, pokušao
sam vam to objasniti kada smo bili u Armstrongovom zamku. Zar ne bi željeli da se odnose
prema njoj lijepo i s poštovanjem dok nas nema da ju štitimo?"
"Ja neću biti odvedena, zar ne?" Rorie oštro upita.
Graeme opsuje ispod glasa kad je ugledao strah u njenim očima.
"Dovraga Graeme," Teague zareži. "To je baš bilo glupo od tebe."
"Ne, slatkice," reče Graeme. "To je bio samo primjer. Tvoje mjesto je uz nas i to se neće
promijeniti."
"Ali bi moglo," Rorie će uporno. "Sigurno je i Evelin isto slušala od svoje obitelji.Vjerojatno
su joj to potvrđivali, ali tko može znati da li bi kralj i mene ponudio kao žrtvu?"
"Da je htio već bi to i napravio," Bowen reče blagim tonom. "Kralj nas je već puno zatražio.
Čak ni on više neće vršiti pritisak na nas."
Graeme nije bio baš uvjeren u to, a vjeruje da nisu niti Teague i Bowen ali ne bi nikada to
izgovorili pred Rorie.
"Radije bih razgovarao o vašem ponašanju prema Evelin," reče Graeme, vraćajući se na
važnu temu razgovora. "Želim da joj budete prijateljsko lice pokraj toliko neprijatelja."
"U redu," Teague odgovori škrto.
"Meni se ona sviđa," izvali Rorie.
Sva trojica se naglo okrenu prema njoj. Do sada nije rekla što misli o Evelin. Samo je
objasnila što se dogodilo ranije.
Rorie ih zanemari. "Ali ima nešto u njoj. Djeluje...odlučno. Očekivala sam da ću ju naći
skupljenu poput kukakvice, na krevetu, plačući. A umjesto toga, zatekla sam ju kako vuče
sanduke prema hodniku i zahtjeva od mene da joj kažem koja odaja je od Graemea. To mi je
sve bilo jako zabavno."
Okrene se prema Graemeu. "Neznam da li je bolesna ili luda ili što već govore o njoj.
Znam samo da je vrlo hrabra. I mogla ona govoriti ili ne, ne mijenja činjenicu da je itekako
znala što želi---ne, zahtjeva---od mene."
"Ali ako nije luda onda dovraga šta joj je," promrmlja Graeme.

48
14. poglavlje

Graeme se probudio uz žensko tijelo, čvrsto stisnuto uz njegovo. Evelinina je ruka počivala
na njegovim prsima i bila je ušuškana ispod njegovog ramena.
Na tren je zadržao dah. Ali Božjih mu zuba, ovo je bilo nezgodno. Sinoć se srušio na
krevet nakon što se borio sam sa sobom da li uopće spavati u svojoj odaji.Legao je na sam rub
kreveta,tako da je bilo puno mjesta između njega i Evelin, koja se skupila prema zidu.
Polako se naginjala prema njemu sve dok se nije skroz dokotrljala uz njega. Možda joj je
bilo zima sinoć pa se htjela ugrijati njegovom toplinom.
Zaškripio je zubima kada mu se jutarnja erekcija ukrutila više nego inače. Pogodila ga je
krivnja, bez obzira što je to samo normalna muška reakcija na žensko tijelo uz njegovo. Nije
imao pravo tako razmišljati o njoj. To nije bila njegova stvar.
Pitanje koje je došlo samo po sebi je bilo kako će se ispetljati iz njezinog stiska a da ju ne
probudi i ne uzrokuje još više neugodnosti? Zadnje što je želio je da ju probudi i prestraši.
Dugo razmišljajući što mu je činiti, polako se povlačio prema rubu kreveta, podižući ruku tek
toliko da se izmakne.
Zadržao je dah kada se počela meškoljiti, zatim se otkotrljala na drugu stranu. Uzdišuči od
olakšanja, podignuo se i odjenuo u žurbi tako da se ne bi probudila dok je on još u sobi.
Upravo kada je htio otići naglo se okrene prema praznom ognjištu.Stisnula se uz njega jer
joj je bilo hladno. Ujutro je bilo izrazito hladno i sigurno se probudila cvokočući zubima.
Krenuo je na drugi kraj odaje, guraći pažljivo jedan od njezinih sanduka ne želeći srušiti
njezine stvari koje su stajale između stolice i klupe. Pokupio je drva s hrpe složene uz kamin,
pripremio ogrijev i zapalio ga s jednom napola izgorenom svijećom.
Uskoro je vatra u kaminu obuhvatila sva drva i toplina je krenula iz njega. Barem se mogla
presvući uz vatru bez da poplavi od hladnoće.
Zadovoljan svojim djelom, otišao je iz odaje potražiti Rorie. Zavirio je u njezinu odaju ali je
već znao da je ili žurila niz stube ili je u očevoj sobi za računovodstvo, pokušava naučiti čitati.
Zatrese glavom. To baš i nije njegova težnja za nju ali čini se da to njoj jako puno znači
iako nije znao zbog čega. Nije vidio ništa loše u tome da ju otac Drummond podučava, ako će
ju to usrečiti. I nije bio protiv toga da to bude uključeno u njegove zahtjeve u vezi Evelin.
Ko i uvijek, bila je za stolom, svađajući se sa Teagueom---svakodnevnica.
Graeme sjedne na svoje mjesto, okrećući očima kada njegovi brat i sestra nisu niti
pauzirali da bi ga pozdravili. Uzaludno pročiščavajući grlo lupi šakom o stol.
Teague i Rorie okrenu glave u njegovom smjeru.
"Gdje je Bowen?" upita mirno.
Rorie slegne ramenima."Već je izjurio. Rekao je da će biti vani s ostalim muškarcima."
Graeme je bio šutljiv dok su mu posluživali pladanj s hranom, a kada se sluškinja povukla
ponovno je pogledao Rorie.
"Želio bih da odeš gore, potražiti Evelin. Pobrini se da jede. Jučer nije gotovo cijeli dan jela
pa je do sad vjerojatno gladna. Volio bih i da joj praviš društvo te joj pomogneš oko
raspakiravanja."
Rorien se nos namreška. "Dozvolit ćeš joj da ostane u tvojoj odaji?"
Graeme se namrgodi. "To nije tvoja stvar. Uostalom, ne vidim razlog zašto bi ju odmah
izbacio, barem dok se malo više ne opusti i snađe u novom okruženju. Tko bi znao kakve sve
čudne ideje neće imati i zašto odbija ostati u svojoj odaji. Zasad joj želim olakšati boravak i ako
će joj ostajanje u mojoj odaji pomoći onda mogu tih par dana preživiti."
Rorie se okrene i dobaci Teagueu vragolasti osmjeh. "Mislim da sam ja dobila okladu."
Teague se namršti pa pogleda Graemea s gađenjem.
"U vezi čega je bila oklada?" Graeme je zahtijevao.
"Teague se kladio da ćeš izbaciti Evelin iz sobe do jutra. Znala sam da nećeš," Rorie reče

49
samodopadno.
Uputi im mračni pogled. "Drago mi je što se zbog mene zabavljate."
"Kako si prostro tako ćeš i leći," napomene Teague.
"To nije tvoja briga," Graeme mu odgovori ledenim glasom.
Teague podigne pogled, iritantnost se mogla pročitati na njegovom licu. "Biti ću vani u
dvorištu i trenirati, možeš se pridružiti ako nisi zaboravio na svoje drugove."
Greame je odmah odlučio da će njegov prvi sat treniranja biti s Teagueom pa će onda svog
mlađeg brata naučiti poštivanju.
Evelin se probudila i na trenutak se nije mogla sjetiti gdje se nalazi. Nije bila u krevetu u
svojoj odaji, mirisi joj nisu poznati. Trebalo joj je neko vrijeme da dođe k sebi i da se sjeti da je
udana i da leži u suprugovoj postelji, u njegovoj odaji---sobi u koju je upala bez njegove
dozvole.
Ali nije ju probudio da ju izbaci, pa možda i nije bio ljut.
Stvar je u tome da se osjećala strašno usamljeno u odaji koju joj je dao. I iako je bio
neprijatelj njezinog klana, bio je dobar prema njoj --- jedini Montgomery koji je do sada bio
ljubazan.
Namrštila se. To baš i nije bila istina. Rorie joj je pomogla, iako Evelin nije bila sigurna koji
su joj motivi za to. Oči su joj nestašno zasjale kada je pristala pomoći Evelin prenijeti njezinu
imovinu.
Kad je pomaknula prekrivače, hladnoća ju iznenadi i ona zadrhti. Ali kada se okrenula,
toplina ju je dotakla i primjetila je vatru u kaminu.
Sudeći prema veličini plamena i temperaturi, nije bila davno naložena. Graeme je
vjerojatno poslao nekoga da joj naloži vatru tako da joj ne bude hladno kada se probudi.
Ako je čovjek toliko pažljiv prema kćerki svoga neprijatelja onda ne može ni biti baš tako
loš, zar ne?
Do sada po ničemu nije mogla zaključiti da je u opasnosti od Graemea Montgomeryja. Nije
bio sretan zbog dogovora---tko bi ga i krivio? Ali nije ju zlostavljao niti se bolesno ponašao
prema njoj. Još nije.
Nije mogla ni zamisliti da bi jedan Mongomery mogao biti biti plemenit i pravedan, ali čini se
suđeno da joj Graeme promijeni mišljenje.
Dovukla se bliže kaminu i pružila ruke prema njemu ne bi li ugrijala smrznute prste. Kada
se dovoljno ugrijala, okrenula se potražiti nešto odjeće za danas.
Kod kuće i ne bi obraćala toliku pažnju. Ovdje je odjednom zabrinuta, dali bi trebala nositi
raspuštenu kosu ili ju uplesti i dali da obuče svoju halju, jednostavnu haljinu ili nešto ljepše. Što
bi Graeme očekivao od svoje žene?
Namrštila se u neznanju. Izgledao je kao da ne očekuje ništa, samo da mu se kloni s puta
pa da može nastaviti sa svojim uobičajenim aktivnostima. Možda ju je zato smjestio u drugu
odaju.
Odlučila se za nekakvu halju. Zadnje što bi željela je da ljudi u klanu pomisle kako je
arogantna i da se drži visoko. Obratila je pozornost na haljine drugih žena u zamku i večina je
nosila radne oprave.
Kada se obukla, počela se češljati. Bio je to vraški posao jer je zbog duge vožnje do
Montgomeryjevog imanja kosa bila zapetljana od vjetra i sinoć se nije počešljala prije spavanja.
Odpetljala je čvorove u vlasima i počela plesti pletenicu preko jednog ramena. Dok je plela
smjestila se na klupu najbližu vatri ali trenutak poslije je osjetila nečiju prisutnost.
Koža joj se naježila jer nije prije shvatila i s oklijevanjem se okrenula kako bi vidjela da je to
Rorie na dovratku. Nasmješila se ne znajući je li joj se Rorie već obratila. Zatim joj je pokazala
da priđe.
U tom trenutku je bila toliko sretna što vidi drugu djevojku. Izolacija Graemeove odaje je
dobrodošla ali svejedno joj je nedostajalo hrabrosti da se spusti niz stube. Pogledi Graemeove
rodbine su joj još bili u svježem pamćenju.

50
"Jutro Evelin," Rorie reče.
Oklijevajući se nasmiješila Evelin dok joj se obraćala, i Evelin joj uzvrati osmjeh želeći ju
potaknuti na daljnji razgovor.
"Pa, hoćeš li cijeli dan ostati ovdje gore?" Rorie ju upita.
Evelin se namršti, ne shvaćajući koja je poanta tog pitanja.
"Graeme smatra da si vjerojatno gladna, jučer si malo jela."
Evelin lagano kimne glavom.
Roriene se oči zasjaje dok se spuštala na stolicu nasuprot sanduku na kojem je sjedila
Evelin.
"Žene se klade hoćeš li biti dovoljno odvažna i izaći iz svoje odaje."
Evelin trepne od iznenađenja i skupljenih se obrva zagleda prema Rorie. Zašto je Rorie
takva? Želi li ju naljutiti? Uzrujati ju? Podsjetiti ju na njezin slab položaj u klanu?
"Sigurna sam da ne očekuju od tebe da ćeš odvažno domarširati dolje tražeći da ti se
servira jelo," Rorie nastavi, nesvjesna Evelinine reakcije. "Bilo bi zabavno vidjeti im lica kada bi
to napravila."
Evelinine se usne trznu, zatim se uviju prema gore, u osmjeh. Rorie je čini se nestašna
osoba. Očito je zašto je pomogla Evelin i sa njom preselila sve njezine stvari u Graemeovu
odaju.
Pa joj jednostavno klimne glavom.
Rorie se naceri."Hajde onda. Nema smisla skrivati se ovdje kada nas dolje čekaju
nestašluci."
Evelin užurbano zaveže kraj svoje pletenice kožnom trakicom i ustane se da pođe za Rorie.
Kada su ušle u dvoranu žene su čistile ostatke od obroka. Dvije su mele pod dok su druge
micale krzno s prozora da puste toplinu sunčevih zraka. Postepeno su sve prestale s poslom
onog trenutka kada su primjetile Evelin. Rorie je nastavila naprijed i Evelin ju je slijedila. Rorie
je govorila nešto što se nije svidjelo ženama. Jedna se namrštila prema njoj govoreći," Ako je
željela nešto pojesti, onda je trebala bi tamo gdje i ostali u zamku."
Evelin joj je uzvratila pogled, odbijajući ispasti kukavica pred njom.
Rorie je pokazala ženi da se makne i okrenula se prema Evelin. "Dođi i sjedni tako da
možeš jesti."
Evelin je pogledala ostale stolove i ono na uzvišenju, vrlo sličan onome kod njezinih. Suzila
je oči i jurnula naprijed. Ona je poglavareva žena i trebala bi jesti na povišenom stolu.
Sjela je tako da može vidjeti ostatak prostorije. Htjela je vidjeti što se priča. Rorie je sjela
preko puta nje sa grimasom na licu.
"Sviđa mi se tvoj duh. Odvažan potez. Ali dobra ideja. Odmah im pokaži u startu da te ne
mogu gnjaviti. Žene u našem klanu znaju biti poprilično tvrdoglave. Odane su, da te
podsjetim, ali se radije snažno drže svoga mišljenja. Često se zna reći, da je Graeme laird
ali žene su te koje vode zamak."
Evelin obrve poskoče uvis, Rorie se sigurno samo šali.
"Graeme to nikada ne bi priznao," Rorie reče cerekajući se. "Ali one su zastrašujuća
skupina. Neke su poput mene, neke nisu."
Evelin je dugo proučavala Rorie. I ona je izgleda djevojka poput nje, podcijenjena. Imala je
nježno gotovo dječako ponašanje, ali je bila drska i iznenadila je Evelin velikom snalažljivošću i
inteligencijom. Zatim je pogledala preko Roriena ramena i vidjela kako žene razgovaraju. Ona
koja je držala metlu samo se pretvarala da mete dok je razgovarala s ženom koja je čistila stol.
Evelin je teško mogla pratiti, ali vidjela je dovoljno riječi da zna kako je ona tema razgovora.
Uobičajene riječi su izgovorene. Luda. Zbunjena. Ćaknuta.Lecnula se kada je vidjela riječi
"glupa", "arogantna", "Armstrongovo smeće".
Bijesno stisne čeljust. Instinktivno se prvo željela obraniti, što je pomalo apsurdno pošto je
protekle tri godine dozvoljavala ljudima da misle o njoj što žele, i nije ih nikada uvjeravala u
suprotno.

51
Ali ju je zaboljelo kada je čula ove ljude. Nisu ju poznavali. Osuđuju ju samo zato što je
jedna od Armstrongovih. Njezin klan vrijedi kao deset njihovih i žene u zamku nisu tako lijene.
Žena koje se prije drsko obratila Evelin se dovukla s oprezom na licu do stola i
bezobrazno bacila Evelin pladanj s kruhom i sirom. Streljajući ju bijesnim pogledom okrenula
se i otišla. Nije donijela ništa za popiti i Evelin nije htjela izazavati još sukoba negodujući joj.
Može objedovati i bez njega.
Evelin je grickala kruh. Bio je poprilično ukusan i neko si je dao truda i podgrijao ga malo, ili
je možda stajao na toplome blizu peći. Bilo kako, bio je mekan i imao je divan okus.
"Želiš li da te provedem po zamku, nakon jela?" upita Rorie.
Evelin zamišljeno napući usta, odjednom nervozna zbog toga. Trebala joj je sva snaga
samo da siđe u dvoranu jesti.
"Ne bojiš se, zar ne?" Rorie je upita, opet s onim sjajem u očima.
Evelin se namrštila i izvila usta, pokazujući Rorie što misli o njezinom mamcu. Ali je Rorie
očito dobila ono što je htjela jer nema šanse da bi ju Evelin sada odbila. Neće dozvoliti da ju
nekoliko Montgomeryja zaustavi i natjera ju da se krije.
Bila je poglavareva kći i sada je žena poglavara. To je nešto značilo, zar ne? Možda nije
bila moćni ratnika, ali je jednu stvar naučila od svoje majke a to je da niti jedan ratnik ne može
odoliti ženi.
Rorie joj se zadovoljno nasmiješi i sjedeći pričeka da Evelin završi sa svojim jelom.
Kada je Evelin završila, značajno pogledavši Rorie se ustala od stola i zaobišla ga te
prošla pokraj nje i krenula prva naprijed, pokazujući da se neće skrivati kao kukavica iza svoje
šogorice.
Uspravno hodajući kroz sredinu dvorane, smjelo se susrela sa zurenjem ostalih žena dok je
prolazila. Na kraju je ispred nje istupila tamnokosa žena, i Evelin se morala naglo zaustaviti da
se ne bi zabila u nju.
Žena je bila dosta lijepa. Mlađa od ostalih u dvorani. Njezine bi zelene oči bile lijepe da u
njima nema hladnoću. Odmjeravala je Evelin s otvorenim neprijateljstvom kao da ju želi
izazvati.
"Armstrongova kučka."
Riječi je izgovorila tako tečno da nije bilo šanse da je Evelin pogrešno shvatila. Njezina
smjelost je natjerala Evelin da ustukne širom otvarajući usta.
Rorie istupi pred Evelin prije nego je ona uspjela odreagirati. Bila je taman dovoljno
okrenuta da Evelin može vidjeti šta joj govori.
"Jedina kučka ovdje si ti, Kierstan," Rorie reče, gledajući ju oštro pogledom punim mržnje.
"Odbij, ili ću reći Graemeu da si mu zlostavljala ženu."
Kierstenino se lice izopačilo od gađenja, ali se okrenula i otišla,ostavljajući za sobom Rorie i
Evelin. Rorie se okrene prema Evelin i nasmiješi joj se.
"Eto ga. To je uklonjeno s puta. Hoćemo li sada nastaviti razgledavanje?"

52
15. poglavlje

Graeme je znao da Rorie vodi Evelin u razgledavanje zamka jer mu je to rekla nekolicina
ljudi iz klana. Njihova reakcija na to je bila kao da bi on najbolje trebao zaključati Evelin u odaju
i više ju nikada ne puštati.
Razumio je njihovu mržnju prema Armstrongovima jer ju je i on dijelio s njima. Ali nije
razumio zašto tu mržnju prenose i na nevinu ženu. Istina, nije ga to iznenadilo ali svejedno nije
razumio.
I kada mu je slijedeća osoba iz klana pristupila da bi ga informirala o tome kako njegova
supruga Armstrong šeće po zemlji Montgomeryjevih, Graeme je izgubio strpljenje.
"Ona tu pripada," zarežao je potresno na starijeg čovjeka iz sve snage.
Napola se okrenuo prema ostalima tako da svi vide njegovo nezadovoljstvo.
"Sad je dosta! Kralj je zapečatio naš brak i više se ništa ne može učiniti. Prestanite se
ponašati kao mrzovoljna derišta i prekinite tjerati nevinu ženu da pati zbog nečega za što nije
kriva. Trebali bi ste se sramiti."
Bowen se namrštio sa svog mjesta, gdje je obučavao mladiće kako se koriste luk i
strijela.Pružio je jednom od njih šaku punu strijela pa se zaputio prema Graemeu.
"Ne možeš se pretvarati kao da im ovo ništa ne smeta," reče mu odsiječeno dok je prilazio.
"Ti od njih očekuješ da će to tek tako prihvatiti i zaboraviti na prošlost, kao što si ti. Previše
očekuješ Graeme."
Graeme se zagleda u svog brata dok mu je bijes polako puzao uz vrat. "Kako se
usuđuješ govoriti mi da sam zaboravio prošlost? Kako se usuđuješ govoriti mi šta bi ja trebao
očekivati?"
Sa svakom riječi, njegova ljutnja je rasla, sve dok se nije pretvorio u kipući kotao bijesa.
Prišao je Bowenu i sreo njegov pogled bez susprezanja.
"Ako se ne slažeš sa mojim načinom riješavanja stvari možda bi me trebao izazvati na
borbu za mjesto poglavara."
Bowenu se oči rašire."Nisam na to mislio, niti sam to želio!"
"Ili ćeš biti meni odan, ili ćeš me izazvati. Odluči se," Graeme ispljune.
"Znaš da sam uz tebe," reče Bowen tihim glasom.
"Ne, ne znam. Da me podupireš popustio bi mojim željama i pozdravio bi Evelin. Ne bi
bezveze sjedio dok ljudi iz tvog klana pljuju po njoj. Što bi Da pomislio, Bowene? Misliš da bi
oprostio ovakvo ponašanje prema nevinoj osobi? Bio je pošten i pravedan čovjek. Nikada
ne bi dozvolio Montgomeryjima takvu neučtivost prema Evelin zbog nečega što su njeni preci
uradili."
Bowen je imao dovoljno milosti i bio je zbunjen. "Da, u pravu si Graeme. Oprosti mi. Da bi
je uzeo pod svoju zaštitu i pljunuo bi svima u oko koji bi rekli i riječ protiv nje."
Okrenuo se i počeo masirati stražnji dio vrata. Kada se ponovno okrenuo prema Graemeu
izgledao je frustrirano.
"Samo sam ljut. Svi smo. Ne želimo sklopiti primirje s Armstrongovima. Bilo bi najbolje
kada bi ih mogli izbrisati sa lica zemlje. Zbog kralja smo ispali slabi kao žene, svezao nam je
ruke i nametnuo podsjetnik onoga što svi mrzimo i da ne možemo ništa učiniti."
Graeme je napuštala iritacija koja mu je čvrsto stiskala prsa. "Znam to jako dobro, Bowene.
Misliš da se meni sviđa više nego tebi ova situacija? Više od bilo kojeg člana u klanu? Kralj mi
je uskratio pravo na osvetu za smrt oca. Ovo nije nešto s čim ću se tek tako moći pomiriti.
Ali ne mogu natjerati tu sitnu djevojku da tako ispašta kada ništa od ovoga nije njezina krivica.
Kako da budem poglavar svoga klana ako ih tjeram na nepravdu prema nevinima."
"I zato si ti laird a ne ja, niti bi te ikada izazvao za pravo da postanem laird." Bowen
odgovori tmurno. "Vrlo si sličan ocu. Bio bi ponosan. Ja nemam takav osjećaj za pravdu jer

53
mojim venama teče samo mržnja prema onima koji su nanijeli zlo našem klanu. I meni."
Prije nego li je Graeme stigao odgovoriti, Bowen se okrene i ode. Prošao je pokraj grupe
momaka koji su čekali daljnje instrukcije i da nastave dok njega nije bilo. Otišao bi jahati kao i
obično. Od svih Mongomeryjevih sinova, Bowen je bio najbliži s ocem.
Graemeova veza sa Robertom Montgomeryjem je bila drugačija. Morala je. Bio je njegov
nasljednik i morao je naučiti svoje dužnosti prema klanu u još ranoj dobi. Ali s Bowenom je
njihov otac bio mekši. Imao je više strpljenja s njim i obojica su voljela konje. Graeme nije
omalovažavao njihovu vezu. On ju je prihvaćao kao i ostalo u svom životu. Jednostavno, je.
Bowen je bio više stravstven. U svemu. Sve je osjećao vrlo snažno. Bio je u dubokoj
žalosti kada su im ubili oca, Graemeu i Teagueu bila je potrebna sva sila da ga zadrže od želje
za osvetom i da sam napadne Armstrongove.
Zakunio se na osvetu i sada kada mu je to uskračeno osjećao se vezan. Na žalost, Evelin
je bila laka meta. Bila je Armstrong. Predstavljala je sve što je Bowen mrzio.
Graeme protrlja svoje čelo. Kakav nered. Iznenadio se kada je spazio Evelin malo dalje s
brigom kako joj smračuje lice. Da li je možda nešto čula? Opsuje zagledavši se za bratom jer je
njihov sukob bio u javnosti pred toliko ljudi.
Nedugo zatim se pojavila Rorie, podignute obrve ga upita. "Jeste li se ti i Bowen
poriječkali?"
Graeme nije bio raspoložen za Roriena podpadanja. "Koliko si načula? Koliko je ona
načula?"
Rorie zaklima glavom. "Stigle smo u trenutku kada je Bowen odlazio nadurenog lica."
"Dosta s vrijeđanjima," Graeme ispali.
Evelin bijesno zareži na Graemea pa stane ispred Rorie. Prekrižila je ruke preko prsa i
čvrsto se zagledala u njega.
Iza nje, Rorie se smijala. "Izgleda da me štiti od tebe, Gaeme."
"Kao da je tebi potrebna prokleta zaštita," Graeme promrlja. "Meni je potrebna zaštita, od
tvog spletkarenja."
Rorie zaobiđe Evelin pa ju uhvati za ruku i odvažno krene nazad prema zamku. "Dođi
Evelin, ostavit ćemo lairda u njegovom razmišljanju."
Graeme je gledao kako Rorie odvodi Evelin i još jednom je bio zapanjen djevojčinom
ljupkošću. I kada ga gleda sa sjajem u očima, bila je predivan prizor. Masa plave kose, sjajna
od sunca, oči tako intenzivno plave da bi se mogao jednostavno utopiti u njima.
Bila je toliko ljupka da je bolilo gledati ju.Zbog nje je škrgutao zubima do pucanja. Tako
mlada i prekrasna i nesreća je toliko uzela od nje. Ako se ni nakon tri godine nije vratila u
normalno stanje, ne postoji šansa da će ikada.
Prolaziti opet izazov sa ženama u zamku je bilo zadnje što bi Evelin sada željela. Već ih je
dvaput morala trpiti odkad ju je Rorie povela u razgledavanje i svaki put bi pročitala
ismijavanje na njihovim usnama. Okrutne i bezosjećajne opaske. I Kierstan je bila tamo
svaki put, očima svrdlajući u Evelinina prsa, non stop govoreći riječ "kučka", kao da je to
jedino što zna reći.
Za Evelin je to bilo dovoljno da joj natjera krv kroz njih.
Kod kuće, bila bi sretna puštajući ljude da misle o njoj šta hoće. To je bila njena glavna
obmana. Ali ovdje? Nije imala razloga dozvoliti takvo što da se nastavi. To bi promijenilo
njezine okolnosti. Svakako ju to nije zaštitilo od braka s Graemeom. A i zbog ovoga nije bila
prisiljena na brak s Ianom McHughom.
Bilo koji muškarac je bolji od Iana. Radije bi se udala za vraga nego za čovjeka koji joj je
jasno dao do znanja kako će se odnositi prema njoj pod njegovom "zaštitom".
Ali... uvijek postoji "ali". To je bio problem u kreiranju mreže laži i prijevara. Sve se
izmaklo kontroli i zaživjelo, a ona je bila bespomoćna. Utopila se. Zapela u svoje vlastito
riješenje.
Da li bi Graeme bio ljut kada bi saznao da ona uopće nije gluha. Ne bi bio toliko ljut što nije

54
luda---zapravo bi mu laknulo---ali ne bi bio dobar i nježan prema njoj. Ako bi znao da nije
"isključena" da li bi se i dalje odnosio prema njoj s poštovanjem i razumijevanjem? Ili bi ipak bio
ljut na nju zbog toga što je zapravo ona ? I da li bi se naljutio na nju zbog njezine prijevare?
Spremno je kročila u dvoranu. Više nije bilo toliko žena. Na Evelinino olakšanje, Kierstan
nije bilo. Par njih koje su ostale su stale sa svojim poslovima i okrenule se da zure.
Ovaj put se Evelin nije trudila vidjeti što pričaju. Svim se silama trudila gledati u Roriena
leđa dok ju je pratila do uskog hodnika na drugoj strani dvorane. Zavukli su se u malu odaju u
kojoj se osjetio plijesanj.
Stol je bio zatrpan zapisima i samo je jedna mala zraka sunca prolazila kroz zastor od
krzna na prozoru. Rorie pomakne zastore puštajući zrake sunca koje su obasjavale
prostoriju.
Zatim se zavukla u stolicu pogledavajući Evelin sa zadovoljnim izrazom na licu.
Evelin upitno podigne obrvu pa se zagleda po prostoriji. Bila je sićušna, više poput ostave
nego li prave prostorije. Jedva je stol stao a hrpetine svitaka i zapisa su činile da soba izgleda
još manje.
Kada je vratila pogled na Rorie, vidjela je da joj mirnim glasom nešto govori. Evelin se
mršteći fokusirala na ono što joj je govorila.
"...očeva soba. Ali meni je namijenjena. Graeme mi je obećao da će potražiti oca
Drummonda kako bi me naučio čitati i pisati. Onda bi mogla voditi računovodstvo za Graemea
pa se on o tome nebi morao brinuti sam."
Evelin je još više skupila obrve. To joj je zvučalo malo čudno za jednu žensku osobu, ali
opet to je njoj vjerojatno značilo nešto sasvim drugo. Mogla bi komunicirati s ostalim osobama
koje znaju čitati i pisati. Da li bi to bilo i za nju moguće, s obzirom na to da joj je sluh nestao?
Još jednim korakom je prišla bliže stolu, željno, zureći u Rorie. Onda je pokazala na sebe
pa na zapise i svitke. I upitno naredila glavu.
Rorie se namršti studirajući Evelin. Ponovila je još jednom kretnju i pokazala na Rorie,
kako bi ju ona što bolje shvatila.
"I ti želiš naučiti čitati i pisati?" Rorie zaprepašteno kaže.
Evelin joj potvrdi žestokim kimanjem.
Rorie suženih očiju ustane, oslanjajući se dlanovima na staro drvo. Nagnula se mrkog
pogleda. Susrela je Evelinin pogled.
"Koliko si ti zapravo luda, Evelin Armstrong?"

55
16. poglavlje

Evelin stisne usta u tanku crtu. Htjela je skrenuti pogled i pretvarati se da ju nije razumjela,
ali tako će riskirati da Rorie sazna još više.
A nije li već odlučila da nema više razloga za obmanu? Možda bi si mogla olakšati svoj
život ovdje. Korak po korak.
Evelin proguta lagano klimajući glavom.
"Šta? Ti nisi luda? Nisi normalna? Zašto treseš glavom?" Rorie je zahtijevala.
Evelin poravna ramena, podigne lice i hrabro se zagleda u Rorie. Prekriženih ruku je još
jednom kimnula glavom.
"Ti nisi luda."
Evelin ponovno klimne glavom.
"Znaš li uopće što te pitam?"
Evelin zaklima potvrdno.
Rorie izdahne spuštajući se nazad u stolac, zureći u Evelin s nevjericom.
"Za Boga miloga, zašto onda puštaš svima oko sebe da misle kako si ćaknuta?"
Evelin razdvoji ruke i raširi ih.
Rorie podigne jednu obrvu. "Duga priča?"
Evelin žestoko zaklima glavom u potvrdi.
"Ja bi ju sigurno voljela ćuti."
Evelin joj se namršti nezadovoljno i podigne ruke prema ramenima, zaštitnički ih
križajući.
"Bojiš se."Rorie reče.
Evelin je na trenutak oklijevala i onda potvrdno zaklima glavom. Mrzila je što mora priznati
taku slabost ali kako da se ne osjeća preplašeno? Svi su ju mrzili ovdje.
Rorie ju je i dalje pomno promatrala kao da joj pokušava ući u glavu i izvući njezine
misli, ili barem da ih vidi kakve su.
"Ne samo ovdje. I u tvom domu. I tamo si se bojala."
Dugo vremena je Evelin samo stajala tamo, ne želeći si priznati da, da, bojala se, na
jedinom mjestu gdje se trebala osjećati najsigurnije.
"Evelin?" Rorie ju zazove.
Odmah je skrenula pogleda ali je i zaklimala glavom.
"Samo mi reci jednu stvar," Rorie upita naslanjajući se. "Jesi se svo ovo vrijeme pretvarala?
Još od nesreće? Zar nije to bilo prije par godina?"
Evelin se stisnula. Tko bi to mogao tvrditi. Prvih dana možda je uitsinu bila luda. Nije se
puno toga sjećala. Svijet joj se izokrenuo naglavačke dok je pokušavala shvatiti što joj se
dogodilo. Mogla je razumjeti svoj klan što je imao neke svoje sumnje. I nije se baš ponašala kao
netko bistar u glavi.
Rorie raširi oči kao u nekoj spoznaji. "Možeš li govoriti?"
Evelin zatrese glavom. To nije bila laž. Nije imala načina saznati da li bi mogla još. Nije
znala kako procijeniti zvukove. Nikako nije mogla vidjeti koliko glasno ili tiho zvuči. Usne bi joj se
namjestile kada bi se prisjetila kako je to izgledalo ali nije tome nikada pridodavala pažnju.
"Dakle ti se onda pretvaraš da si luda jer te je nešto preplašilo?" Rorie protrlja svoj obraz na
tu spoznaju i nagne glavu prema Evelin. "Nisam sigurna dali te to čini gluhom kako drugi tvrde ili
je to prkleto sjajna ideja. Bilo kako, mora da te je nešto onda jako prestrašilo dok si tako daleko
otišla sa svim tim."
Evelinina usta se počnu tresti i ona se obgrli sve dok joj prsti nisu problijedili.
"Nisam te htjela uzrujati," reče joj Rorie. "Vidim da si i dalje preplašena ko od samog vraga.

56
Graeme bi to trebao saznati, Evelin. On bi te zaštitio. Častan je čovjek."
Evelin proguta i strese glavom. Stavila je ruku preko prsa i napravila znak zakletve. I onda
je stavila prste na usta pa opet spustila ruku na prsa.
"I kako bi, u ime molitve, ti to njemu rekla?" Rorie ju upita.
Evelin ispruži ruku, dlana okrenutog prema gore i uperenog prema Rorie, značajno ju
gledavši.
"To sam shvatila. Meni si uspjela objasniti, iako moram ti reći da nisam nikada imala ovaka
jednostrani razgovor u svom životu. Poprilično sam upozorena."
Evelin se nasmije.
"Pripremala sam se na to da mi se nećeš svidjeti." Evelin se trgnula. To joj i nije tako strano
ali svejedno se osjećala podcijenjeno.
"Ali otkrila sam da je to nemoguće. Reklo bi se da imaš šarma. A pošto mi se sviđaš, to
sada znači da ću te morati štititi od ostatka klana, što bi značilo da neće biti sretni zbog mene."
Rorie se sva skupila govoreći to.
"Ni mene baš ne vole, samo da znaš. Žene misle da sam propali slučaj, a muškarci da sam
previše zauzeta stvarima koje se ne tiču jedne mlade djevojke. Uglavnom me ignoriraju, ali da
moj brat nije laird ponašali bi se prema meni s još većim prezirom."
Evelin se namršti. Namjesti svoje prste u šaku i Rorie se nasmije. "Dok sjedim ovdje
govoreći ti kako ću te zaštititi, mislim kako će to biti obratno, zar ne?"
Hvatajući Rorien pogled, Evelin stavi prst na svoja usta, toliko dugo dok Rorie nije shvatila
njezinu molbu.
Rorie napomene. "Naravno da neću nikome reći tvoju tajnu, otkrivajući ju neću ništa postići
osim što ću tebe povrijediti. Ali neću ti dozvoliti da se skrivaš u onoj odaji. Večeras ćeš jesti u
dvorani. Možeš sjesti kraj mene. Znam da te boli šta ti ljudi iz mog klana dobacuju, ali bit će
samo još gore ako se budeš savila i sakrila."
Evelin je znala da je Rorie i više nego u pravu, nije više željela nastaviti sa svojom
samoćom. Kod kuće sa svojima, bila bi okružena sa ljudima koji ju vole, ali bi bila usamljena.
Ovdje, okružena strancima i neprijateljima, našla je nekoga zbog koga se nije osjećala toliko
izolirano. Rorie je znala njezinu tajnu. I to je bio početak. S vremenom će naći način kako da
kaže Graemeu i nada se da će to dobro prihvatiti.
Rorie napravi grimasu. "Ah, eno ga Graeme, stiže prema nama. Pretpostavljam da nešto
treba. Još malo i večera počinje. Hajde, idemo prije nego li nas nađe."
U trenutku kada je Graeme silazio sa stuba spazio je Rorie i Evelin kako ulaze u veliku
dvoranu.
"Gdje ste bile?" Grame ih upita dok im je brzo prilazio.
Rorie se namršti. "Znao si da sam ju vodila u obilazak zamka. To je važno kako bi se
upoznala sa svojim novim domom."
Grame se oglasi nestrpljivo. "Gdje ste sve bile? Davno sam vas vidio kako ulazite u zamak i
nisam vas mogao pronaći, a nitko vas nije vidio."
"Odela sam ju u očevu sobu."
Graeme je pogledavao između njih i onda se zagledao u Rorie.
"Zašto si ju pobogu odvela tamo?"
Rorie se skupila. "To je jedno od mojih najdražih mjesta."
Graeme se zagleda u Evelin. "Jesi li gladna? Sad je vrijeme večere, ili bi radije htjela jesti u
svojoj odaji?"
Evelin se stisnu režeći, ali prije nego li mu je uspjela odgovoriti, Rorie se ubaci između njih.
"Sjedit će sa mnom na večeri."
I dok je Rorie govorila, Evelin joj se sve više približavala. Rorie ju uhvati za ruku.
Čini se da je napravila onako kako je tražio i približila se Evelin. Čini se da je uspjela i više.
Rorie je većinom bila djevojka koja je dosta zatvorena i tako je bila sretna. Ali sada mu se činilo
kako je sretnija u Evelininom društvu. Graeme je bio s tim zadovoljan i velik teret mu je pao s

57
ramena. Nije se morao više brinuti ako Evelin odbije prijateljstvo sa njegovom sestrom.
Ali dok je odlazio od njih imao je osjećaj kao da nije saznao sve.
"Hajde, idemo jesti." Graem im reče.
Služavke su već sve servirale na stol i većina ljudi iz klana je sjedila, čekajući svoju porciju.
Hodao je ispred Rorie i Evelin, puštajući ih da ga slijede do uzvišenja. Popeo se i pružio
ruku Evelin.
Njoj se oči rašire, ali je prihvatila njegovu ruku dok je prilazila stolu.
Njezin dodir ga je stresao. Munje i gromovi, sve odjednom. Prsti su joj bili glatki, mekani,
ugodni uz njegovu grubu ruku. Nije ju čak smio ni tako dugo zadržati. Takvoj grubosti nije
mjesto uz takvu delikatnost.
Kada ju je smjestio sebi s desne strane, Rorie zamrmlja u protestu.
"Sjedni s njene druge strane,"Graeme joj reče. "Bowen može večeras sjediti kraj tebe."
"On to ne voli," Rorie promrmlja. "Bilo bi bolje da Evelin smjestiš sa moje druge strane tako
da Teague i Bowen ne moraju sjediti pokraj nje. Ne sviđa im se."
"Ti misliš da ću im dozvoliti da ju gnjave dok sam ja pokraj nje?"
"Ne, ali ona će to shvatiti. Vidjela je kako ju gledaju."
"Zahvalan sam ti što ju želiš zaštititi, Rorie, ali nemoj misliti da ju ja ne mogu obraniti ako ju
netko uvrijedi. To je moja bračna dužnost i ne shvaćam ju olako. A sad sjednite,obje."
Evelin se spusti na klupu a Rorie se smjesti na drugoj strani. Graeme zauzme svoje mjesto
na čelu stola. Još je članova klana ulazilo kada su se njegova braća pojavila.
Teagueovo lice postane razdražljivo kada ugleda Evelin na Bowenovom mjestu. Bowen nije
primjetio sve dok se nije približio stolu, i njemu na čast, suzdržao se od bilo kakvih reakcija na
to.
"Večeras sjediš pokraj Rorie, Bowene."
Bowen se tiho premjesti pokraj Rorie. Teague sjedne nasuprot Evelin, mršteći se u njenom
smjeru.
Na Graemeovo iznenađenje, Evelin mu uzvrati ljutit pogled. I nije ga skrenula. Teague je
sjedio sa izazivačkim pogledom i njih dvoje su tako zurili jedno u drugo kao na nekom
natjecanju.
Evelin se svakom sekundom sve više mrštila i skupila usta u ravnu crtu.
Iznenađujuće, Teague je prvi skrenuo pogled. Pogledavajući okolo pa u Graemea,
očekujući ukor. Ukor je i bio u Graemeovim očima dok je gledao u Teaguea. On lagano
porumeni, ali nije više pogledao u Evelininom smjeru.
"Sada možemo početi s jelom," Graeme reče mirno.
Za stolom je bilo tiho dok su se svi posvetili janjećem gulašu. Obično bi prepričavali dnevne
događaje, a braća bi razgovarala o satima obuke i koji su planovi za predstojeće dane.
Umjesto toga, Bowen se okrenuo prema najstarijem vojniku, koji je svaki dan jeo za
Graemeovim stolom i razgovarao o obukama. Nakon nekog vremena, skrenuli su razgovor na
zabavnije teme o dječacima koje je Bowen obučavao u streličarstvu i kako mnogi moraju čupati
strijele iz svojih stražnjica nakon obuke.
Graeme nije želio da ih taj razgovor ponese predaleko pa se obratio Evelin.
"Šta misliš o zamku?"
Ignorirala ga je, koncentrirana na jelo. Žvakala je komad kruha koji je otrgnula i umočila u
pladanj. I tek onda je pogledala u njega, i trepnula.
Obrazi su joj se zarumenili i stisnuli. Nagnula je upitno glavu prema njemu.
"Pitao sam te što misliš o zamku."
Evelin kimne glavom i raširi svoje ruke toliko da je zamalo ošinula Rorie u nos.
"Nije ništa veći od zamka tvoje obitelji," reče.
Zaklimala je potvrdno glavom i skupila usta. Pogledala je po prostoriji i pokazujući
zamahnula rukom pa jedan prst spustila ravno na stol. I onda je još jednom raširila ruke
ukazujući na veličinu.

58
Graeme potvrdno zaklima glavom. "Da, naša dvorana je veća od vaše ali mi imamo više
ljudi, vjerujem."
Evelin klimne glavom.
Htio ju je još nešto pitati kada se Evelin odjednom ukočila. Cijelo joj je tijelo bilo na oprezu, i
zastala je odlažući svoju žlicu u gulaš.
Bio je to nitko drugi doli služavka Kierstan. Nosila je zdjelu s gulašom i prišla je prvo
Teagueu napuniti posudu. Zatim je prišla Graemeu, ali se prebacila između njega i Evelin.
"Želiš li još, Evelin?" Graeme ju upita, želeći da ju Kierstan posluži prije njega.
Ali se ona naglo okrene i spotakne, istresajući sav gulaš Evelin u krilo. Smočila ju je po
prsima i ramenima i natopila cijelu haljinu. Curio joj je niz lice i u njezinu posudu upropaštavajući
joj obrok.
Graem je od iznenađenja prvo samo zurio iznenađen služavkinom greškom. Evelininine oči
zacakle od bola, ali činilo se da se umirila lagano se odižući.
"Tako mi je žao," Kierstan ispljune. "To je bila nesreća, Lairde."
"Ovoj bi se dami trebala ispričati." Graeme odgovori oštro.
Ali Kierstan se nije okrenula prema Evelin. Gurala je tekućino od gulaša što se prosula po
stolu od Graemea ali prema Evelininoj strani.
Evelin je id dalje stajala s poniženjem u očima, stisnutog i tupog pogleda.
"Dograbi nešto da joj pomogneš očistiti ju," Graeme reče ljutito. "Mene ne moraš njegovati."
Zatim se podugnuo da dohvati Evelininu ruku. ali ona mu se izmakla dok je tekućina i dalje
kapala s njene odjeće. Nije niti jednom pogledala u njegovom smjeru dok je izlazila iz dvorane.
Rorie je skočila na noge režući poput mačkice. "Kučko!"
"Rorie!" Bowen šokirano uzviknu. " Tako ne smiješ govoriti, čak ni prema običnoj sluškinji."
"Namjerno je to učinila," Rorie ispljune. "Cijeli dan muči Evelin i to dobro zna. Nijednom joj
nije promaklo nazvati Evelin kučkom.Samo joj uzvračam."
"Jeli to istina?" Graeme upita Kierstan.
"Nije! Ovo je bila nesreća, kunem se."
"A ostale optužbe? Dali si svoju gospu nazvala kučkom? Jesi li ju mučila na bilo koji način?"
Kierstan postane mrzovoljna obrambeno gledajući. "Nisam mučila svoju gospu. Ona nije
moja gospa."
"Makni se od mene," Graeme zagrmi. "Sklanjaj mi se s očiju. Više nečeš posluživati u
velikoj dvorani."
Kierstan problijedi. Progovorila je ali ju je Graeme ušutkao jednim pogledom.
"Kreni," naredi joj.
Ona se okrene i pobjegne.
Rorie je i dalje bila bijesna, lice joj je bilo crveno i stiskala je svoje ruke sastrane. "To joj je
prelegana kazna, Graeme."
"Gotovo je Rorie. Više se nećš miješati. Klanu treba vremena da se navikne na Evelin."
"Pa ćeš im dozvoliti takvo ponašanje dok se prilagođavaju?" upita ga iznenađeno.
Oči mu se suze. "Hočeš me preipitivati? Kierstan neće proći nekažnjeno. Ali ni ja neću
srušiti zidove ovog zamka i podizati bijes u klanu kada su svi već dosta napeti. Mislit ćeš da
sam to rekao kao da želim da ju zlostavaljaju. Valjda me znaš bolje od toga."
Okrenuo se odlazeći od stola. Rorie ga zazove, "Kamo ideš?"
Tek kada je došao do vrata, zastao je i okrenuo se. "Idem svojoj ženi."
Rorie je izgledala neobično zadovoljna dok se vračala na svoje mjesto.

59
17. poglavlje

Graeme nije baš bio siguran u sebe dok se penjao stubama. Čak je i zastao na putu do
svoje odaje jer nije znao što će s Evelin kad ju ugleda.
Ako je Rorie bila u pravu da je Kierstan bacala uvrede na Evelin, onda će ju izbaciti iz
zamka i poslati da radi na poljima žita.
Našao se u nezgodnom položaju jer nije htio da klan pomisli kako je stao uz Armstrongove
protiv njih, ali nije htio ni ostaviti svoju ženu na cjedilu---bez obzira tko je---da ju drugi
maltretiraju.
Kada je napokon stigao do svoje odaje, gurnuo je vrata ulazeći, samo da bi bio dočekan s
pogledom na Evelinino golo tijelo okrenuto mu leđima.
Na trenutak je bio opčinjen. Kosa joj je bila sada raspletena i padala joj niz leđa, sve do
vrha njezine oble stražnjice. Tamo se lagano njihala dodirujući joj guzove.
Bila je predivno oblikovana djevojka. Okruglaste, izluđujuće stražnjice, tankog struka,
sjajnih, poželjnih bokova.
Odjednom osjeti krivnju dok ju je tako požudno gledao---ženu koja toga nije bila ni svjesna,
niti bi razumjela.
Okrenuo se želeći joj dati privatnosti da se obuće do kraja. Zanemarujući svoju želju da se
okrene i čeka da ju vidi s prednje strane, cijelu.
Čuo je vodu u umivaoniku i skoro zarežao znajući da se pere samo par koraka dalje od
njega. Samo se morao okrenuti. Bio bi to pogled u kojem bi uživao. Gledajući svoju ženu kako
se kupa. Mogao je zamisliti kako krpom za kupanje klizi po svome tijelu.
Trebao bi ležati na krevetu i uživati u prizoru, ne stojati ovdje ukočeno, okrenutih leđa,
na oprezu da ju ne prestraši. Njegova je požuda bila neprikladna ali njegovom tijelu to nije
smetalo. Bila mu je privlačna i nije mogao protiv sebe.
Ztaim je čuo da je udahnula i pretpostavio da ga je napokon primjetila. Polako se okrenuo,
oborenog pogleda. Kada je slučajno podignuo glavu, vidio je kako grabi plahtu s kreveta da se
pokrije gledajući ga raširenih očiju.
Ali nije vidio strah u njima i to ga je odmah opustilo. Zadnje što mu je trebalo je histerična
ženska u odaji.
"Htio sam vidjeti kako si," Graeme reče.
Evelin zaklima glavom čvrsto stiščući plahtu na grudi.
"Možda je najbolje da se vratim kada završiš s odjevanjem."
Oklijevajući na trenutak, zaklima lagano glavom. Na trenutak se pitao zašto je oklijevala i
tako zurila u njega, ozbiljnih očiju razmišljajući.
"U redu," Graeme promrmlja. Okrenuo se i požurio izaći iz odaje, zatvarajući vrata za
sobom.
Osjećao se kao budala na mnogo načina, stajajući ispred vrata svoje odaje dok se njegova
žena unutra razodjevala. Bila je njegova. Njemu je pripadala. Svaki njen dio mu je pripadao. Ali
nikakva tvrdnja ili logika njegove žudnje koja mu sada kola venama, ne bi ga mogla uvjeriti da
nije najodurniji ljiga zato što misli o njoj na takav način.
I dalje je samo stajao u hodniku, nadajući se da nitko neće naići i vidjeti ga, kada je Evelin
odjednom otvorila vrata i provirila glavu van. Široko se osmjehnula kada ga je vidjela i pozvala
ga nazad unutra.
Sada je bila potpuno odjevena, svježe čista haljina sa lijepim vezom na izrezu oko vrata.
Ušao je unutra i vidio ju smještenu na rubu kreveta---njegovog---nasmješila mu se kada ju
je ponovno pogledao.
"Žao mi je zbog onoga što se dogodilo dolje," reče joj tiho. "Kierstan više neće posluživati u

60
velikoj dvorani."
Evelin pogled postane tmuran, i u oči joj se smrače od tuge.
Graeme sjedne na klupu pokraj vatre jer nije imao povjerenja u sebe ako sjedne na krevet
pokraj nje.
"Misliš li da je to bilo namjerno, Evelin?" Da li ti je Kierstan priuštila lošu dobrodošlicu do
sada?"
Lice joj je bilo bezizražajno. Na trenutak je, čini se razmišljala zatim suzi oči. Stisnula se,
ali Graeme je znao da je imala svoje mišljenje o svemu i poštivao je to što nije sipala optužbe
iako su bile opravdane.
Malo se zabrinuo zbog njezine sposobnosti da razumije situaciju, kako će se uklopiti, i
kakve će probleme njezina prisutnost izazavati. Ali zasad su njena dijela bila za svaku pohvalu i
bilo ga je sram što se njegov klan ponaša tako djetinjasto, iako je razumio zbog čega.
"Htio bi da se osjećaš dobrodošlom Evelin, jako je važno za tvoju sreću."
Ponovno se nasmijala, oči su joj se sjajile od svjetlosti svijeća u odaji. Zatim je zabacila
glavu pokazujući na krevet i njega.
Na trenutak je skupio obrve, ali onda je shvatio da ga želi pitati hoće li ići spavati.
Uistinu, nikada se ne bi povukao ovako rano, ali sada kada je ovdje, bilo bi bezobrazno
odbiti ju i poći dolje stubama.
Pa joj je potvrdno klimnuo.
Nasmijala se oduševljeno što neće opet napustiti odaju. Zatim se ustala i otišla do sanduka
s drvima za vatru. Pogledavao je preko svog ramena u njezinu nježnu kretnju kada je je htjela
ubaciti drvo u vatru. Brzo se okrenuo hvatajući ju za ruku.
Pogledala je s oprezom u njega a on je lagano zarežao odmahujući glavom.
"Ti me ne moraš opsluživati, Evelin. Ja ću to rado učiniti. Jeli ti hladno?"
Odmahnula je glavom rumeneći se pokazujući na njega. Nešto se smekšalo u njemu
kada je shvatio da mu ona želi udovoljiti. Mislila je da želi spavati u toploj odaji.
"To je bilo jako pažljivo od tebe," reče joj smješeći se. "Ali nema potrebe."
Uzeo joj je drva iz ruku i bacio ih u vatru koja se odmah rasplamsala.
Kada se odmaknuo od kamina vidio je da se smjestila na rub kreveta i intenzivno zagledala
u njega. Činilo se da ga želi nešto pitati. Nije znao kako, ali je bilo nekog suzdržavanja u njoj
gotovo kao da želi komunicirati sa njim ali se boji toga.
Ponovno je sjeo na klupu okrenut prema njoj. Ne želi vršiti pritisak na nju, htio joj je dati
prostora, i želio je da ne djeluje prijeteći.
"Evelin, da li mi želiš nešto reći?"
Gnječila je ruke u krilu zatim pogledala na krevet. Pogledala je Graemea pokazala na jastuk
na svojoj strani.
Pokazala je na sebe pa na Graemea i njegov jastuk.
Namrštio se neznajući o čemu ona to. I ona se namrštila i zamislila. Zatim je povukla krzna
sa kreveta i uzpuzala na svoju stranu, naslanjajući glavu na svoj jastuk. Vratila je pogled na
njega i potapšala mjesto pokraj sebe.
Raširio je oči u spoznaji. Ona je željela da on dođe u krevet kraj nje.
Izdahnuo je, polako se odižući. Nije bio baš siguran što reći ili učiniti. Nije znao što je
očekivala i on ju sigurno nije želio prestrašiti.
Okrenula se prema zidu, povlačeći krzno preko svojih ramena, dajući mu privatnosti kao što
je i on njoj bio prije. Nasmiješio se zabavljen idejom da ona misli kako je on pristojan dovoljno
da se ne razodjeva pred njom.
Bilo je slatko od nje što ima takvog obzira prema njemu.
Iako nije bio siguran da li je to ispravno, odlučio je da neće ništa škoditi ako još jednom
bude spavao pokraj nje u istom krevetu.
Osjetio je njezinu toplinu čak i sa tolikim razmakom između njih, a njezin miris mu je poput
otrova prolazio nosnicama. Njezin sapun je imao delikatan miris. Proljetno cvijeće.

61
Dohvatio je svijeću pokraj svoje strane kreveta i ugasio ju, ostavljajući sobu u mrklom
mraku. Samo je svjetlo iz kamina obasjavalo sobu.
Pokraj nje, Evelin se okrenula i prije nego li se snašao, ušuškala se uz njega,namještajući
glavu na njegovo rame.
Potpuno se umirio osjećajući kako se smekšava uz njega, postaje mlitava dok se opušta
sve više i više. Promrmljala je nešto pospano dok se još više pritiskala ispod njegove ruke. U
tren oka, čuo je njezino meko, ujednačeno disanje i shvatio da je već zaspala.
Zadovoljna kao mače na krznu, čvrsto se stisnula uz njega, nogu uz njegove.
Njegov je san daleko bio.

62
18. poglavlje

Kada se Evelin ujutro ustala iz kreveta, otišla je do prozora i odvrnula dio krzna na prozoru
pa ga čvrsto stegnula s remenom. Zatim je provjeravala hladnoću u zraku, dok joj je ledeni
povjetarac pirkao u lice. Sunce je već bilo dovoljno visoko da okupa zemlju sa toplim sunčevim
zrakama otapajući tako i zadnje tragove mraza.
U daljini se isticala rijeka. na jednom se mjestu savijala i prolazila okolo zamka. Nekoliko
drveća i prirodna granica od kamenja davala je privatnost, i bilo bi ju jako teško uočiti da se
tamo kupa.
Lagano pranje od sinoć joj nije pomoglo. I dalje je osjećala da je ljepljiva od tekućine. Malo
joj je poprskalo i kosu i trebalo bi ju dobro oprati. Ali nije željela ići u zgradu sa kupanje, gdje
bi bila primorana biti u društvu Montgomeryjevih žena.
Kada bi pronašla Rorie, možda bi ju mogla nagovoriti da joj pravi društvo i čuva joj stražu u
slučaju da bi netko naišao.
Zadovoljna sa svojim planom i radujući se dobrom plivanju uzela je nešto odjeće za
presvući, jednu toplu deku za osušiti se, i sapun slatkog mirisa s kojim se oprala noć prije.
Napustila je odaju punih ruku. Prošla je pokraj Rorienih otvorenih vrata jer je ona već izašla
i shvatila je da nema pojma gdje će ju naći. Strepnja joj se pojavi u stomaku i ona zastane na
stepenicama. Zatim u bijesu stisne usta. Neće dati zadovoljstvo Motgomeryjevim ženama da ju
preplaše toliko da se boji izaći iz odaje.
Odmarširala je niz stube i ušla u veliku dvoranu, visoko uzdignute glave kao da je vladarica
svega. Nije niti jednom zastala iako su svi večinom kako i jučer prestali sa radom da bi zurili u
nju.
Postavila se najuzvišenije što je mogla, visoko uzdignutog nosa, i nastavila je prema
vratima koja su vodila u malu sobu za računovodstvo gdje ju je Rorie jučer odvela.
Kada je gurnula vrata, s olakšanjem je shvatila da Rorie sjedi za stolom sa perom u jednoj
ruci dok je proučavala neki svitak.
Rorie podigne pogled, žmirkajući u iznenađenju dok je Evelin samo stajala pred njom,
ruku punih odjeće i sa dekom.
"Opet mijenjaš odaju, Evelin?"
Evelin se naceri i zatrese glavom. Spusti sve stvari iz ruku na stol, zatim pokaže na Rorie
pa prema prozoru.
"Želiš da skočim kroz prozor?"
Evelin se opali smijati i ramena su joj se tresla od tihog smijanja. Pokazala je na sebe,
zatim na prozor pa je naredila ruke mašući kao da pliva.
Nakon toga je namreškala nos kao da nešto smrdi i pokazala na svoju kožu i kosu,
stiskajući prstima nos kako bi što bolje objasnila.
"Želiš ići plivati...kako bi se mogla okupati?" Rorie ju upita. "Znaš li uopće plivati?"
Evelin žestoko zaklima glavom.
"Evelin, hladno je, nema baš nešto ni sunca, voda će biti mrzla."
Evelin se stisne. Pa nije baš da nije navikla na to. Voda je jednako hladna kao i kod
Armstrongovog zamka.
"To se Graemeu neće svidjeti."
Evelin se žestoko namršti na Rorie i zatrese glavom. Zatim pokaže na nju pa na sebe.
Rorie se nasmije. "Želiš da ja idem s tobom tako da Graeme ne sazna."

63
Evelin zaklima glavom.Onda je stavila ruke na sto kako bi Rorie vidjela. Pokazala je na
sebe pa onda stavila prst na sto praveći kružne pokrete kao d pliva. Onda je pokazala na Rorie i
pokazala nju na stolu u malo većoj udaljenosti od Eveline. Kad je bila sigurna da je Rorie
razumjela gdje je pokazivala , podigla je ruke , pokazala na Rorie i prekrižila ruke preko prsa i
pokazala lice neodobravanja i napuhala se kao vojnik.
Rorie zabaci glavu i još jače se nasmija. „ Oh Bože“ , rekla je ona kad se konačno prestala
tresti . „ Želiš da ti čuvam stražu . To je bilo zabavno. TI i ja smo možda dvije najmanje djevojke
u klanu, osim onih mlađih od nas i hoćeš da ja prestršim sve koji bi došli blizu dok se ti kupaš.“
Evelin zaklima.
„ Dobro , onda. Ovo možda bude najzbavnija stvar ovog dana.“
Dvije žene prođoše kroz dvoranu i Evelin je ignorirala je sumnijve poglede bačene prema njoj.
Nije ih gledala u oči tako da ne bi znala šta su joj rekli i potrudila se da široko zaobiđe svaku
ženu koja im se našla na putu.
Kad su bili vani napokon, Evelin duboko udahnu svjež zrak i okrenu lice prema suncu kako bi
joj ugrijalo kožu. Rorie je krenula ispred nje i vodila do kapije s čuvarevim tornjevima.
Evelin nije razmišljala o tome da bi i drugi trebali znati o njihovom boravku i bila je prestrašena
zbog onoga što će im Rorie reći.
Još više se zaprepastila kad su se dva muškarca na kojima pojavila u očiglednom cilju da ih
prate izvan granica do rijeke.S užasom je gledala Rorie kad se djevojka vratila od razgovora s
čuvarom .
Rorie podignu ruke s izvinjenjem. „ Nisam mogla ništa uraditi , Evelin. Gream im je dao stroge
instrukcije što se tiče ovih stvari. Nikad ne bi dozvolio da dvije žene izađu van kapija bez
pratnje. Rekla sam muškarcu da moraju ostati na pristojnoj razdaljini. Neće te vidjeti. Ali nije
moguće da odemo na rijeku same.“
Eveline pogleda kolebljivo u dva borca , ali oni se nisu mrštili na nju. Nije bilo osude u njihovim
očima. Niti je vidjela da preziru svoj zadatak da isprate ženu i sestru poglavara na rijeku.
„ Žele da znaju bi li željeli jahati s njima umjesto hodanja,“ Rorie reće.
Evelina jako zaklima glavom i brzo koraknu naprijed. Panika je obuze njeno grli dok je gledala u
gigantske zvijeri na kojima su muškarci sjedili.
Rorie je uhvati za ruku. „ Sve je uredu. Reći ću im da idu iza nas. Dođi , idemo. Otvaraju kapiju
za nas.“

„ Čitava ova s stvar me čini ludim,“ promrlja Graem.


Bowen je trljao vrat svog konja i onda ga tapšao s pažnjom dok su usporavali u ustaljeni kas.
Graem je izašao jahati s Bowenom sat prije. Morao je otići iz zamkai razbistriti glavu. Situacija
s Evelin ga je držala budnim po noći. Ona ga je držala budnim.
Ona se ponašala kao da je to najnormalnija stvar da spava u njegovom krevetu , da se uvije
uz njega , da ga dodiruje kao što bi žena dodirivala svog muža.
Ne da je postala previše intimna , ali bilo je jasno da je bila znatiželjna i štoviše , nije se plašila
njega uopšte. Nije imao pojma da li je imala ideju na reakcije koje je izazivala u njemu. Nije
mislio da je bila svjesna normalno tijeka stvari koje se dešavaju između žene i muža. Ili jeste?
U svakom slučaju, biti blizu nje u toku noći , osjetiti je , dodirivati ....bilo je više nego što bi
čovjek mogao pornijeti. Da je on drugačiji čovjek već bi otišao do druge žene da se olakša.
Pronašao bi drugu osobu. Ali čak i prije braka s Evelin on je većinom bio u celibatu, zato što je
dizanje ženske suknje za brzu r adnju njega uvijek ostavljalo da osjeća ....kao da vara.
Njegova braća su se rugala i zvala ga Otac Montgomeri. Zezala su ga i govorila da je većina
redovnika imala više iskustva s ženama od njega i možda je i bilo tako.
Dok Graem nije bio neuk što se tiče ženskog mesa , nije se mogao smatrati ekspertom kao što
su njegova braća izgleda bila. Znao je dobro šta uraditi s ženom . Problem je bio , što je imao
najperverznije fantazije koje su uključivalje ženu o kojoj nije smio da razmišlja.
„ Zašto dopuštaš da te djevojka toliko zbunjiva?“ Bowen upita .“ Ako je ne želiš u svojim

64
odajama , samo je jednostavno izbaci u njene lične odaje.“
Graem uzdahnu. „ To nije ono što ja želim.Izgleda odlučna da bude u mojim---našim---odajama.
Mislim da bi joj povrijedio osjećanja ako bi je otjerao. Ima očekivanja da trebamo da
budemo....skupa.“
„ Onda bi možda trebao konzumirati brak.“ Bowen reće hrabro.
Graem izdahnu. Nije želio voditi ovaj razgovor sa svojim bratom.Nije ga želio voditi ni s kim. Ali
trebalo mu je nešto. Neki savjet. Riječi mudrosti , nešto što bi mu rreko šta treba da uradi a da
se ne osjeća kao kompletni magarac.
„ Vidio si je, Bowen. Bi li je ti mogao odvesti u krevet da si ti bio onaj koji ju je oženio?“
Bowen se namršti. „ Ovo je teško pitanj za odgovoriti kad ja nisam oženjen s njom. Ti si.“
„T nisi razvratnik. Toliko znam o tebi. Imaš pravedno lice , čovjek kojeg žene vole da gledaju , i
da , i ima dio tebe koji je više nego spreman da je odvede u krevet, ali ne vidim te kao nekoga
ko bi odveo ženu u krevet za koju nije sigurno znao da zna šta se tačno dešava“
„ Mnogi muškarci ne bi ni dvaput premislili , Graeme. Ona je tvoja žena . Tvoje vlasništvo.
Veoma je moguće da je kompletno sposobna da ti rodi nasljednika bez problema. Izgleda kao
jako zdrava djevojka i izgleda čvrsta. Šta god nije uredu s njom nije rezultat rođenja nego
nesreće koja se desila mnogo kasnije , tako da se ne bi morao brinuti zbog defekta koji bi bio
prenesen na tovju djecu. Mislim da previše brineš.“
„ Nemoj misliti da nisam bio u iskušenju,“ Graem reće tmurnog glasa. „ I to je ono što me
najviše muči. Ne bi trebao imati takve misli. Ne bi uopste trebao diskutovati i vagati svoje opcije
ili moju krivicu s tobom zato što se uopšte ne bi trebao zabavljati s tim što mi okupira mozak
navečer.
Bowen povuče konja i nasmija se. „Pa , sad , ne mogu reći da te krivim za misli koje imaš.
Svakako , mogu dobro da vidim zašto ih imaš.“
Graem se namršti i pogleda u pravcu Bowenova pogleda i umalo nije progutao svoj jezik.
Njegova usta padoše i protrese glavom , nije mogao da vjeruje šta je vidio.
Preko puta rijeke , na strani zamka , Evelin je stajala u vodi u visini struka i sapunom trljala
kosu.
„ Ona meni izgleda kompletno normalno ,brate. I veoma privlačno. Ima izgled odrasle žene i
Božjih mu zuba, nisam vidio tako lijepo oblikovanu ženu već godinama . Mislim da je tvoja
krivnja pogrešna i da previše vagaš oko nečega oko čega ne bi trebao.“
Zabavljenost u Boweovom glasu je izvukla je Graema iz njegovog sanjarenja.
„ Nestani!“ zahtjevao je Graem. „ Ne gledaj je više.“
Bowen se nasmijao , ali je okrenuo konja i počeo jahati u suprotnom pravcu.
„ Razmisli o onome što sam ti rekao, Graeme. Ova djevojka sigurno nije dijete, čak ni mlada
djevojka. Ona je odrasla žena i dokaz je tačno ispred tebe.“
Njegov smijeh dopirao je do Graema dok ne nastavio da se udaljava. Graemova pažnja se
vratila na Evelin tačno u vrijeme kad je prala ruke u vodi. Sjeo je naget u sedlu i viknuo njeno
ime preko rijeke , s namjerom da joj kaže da izađe iz vode i obuće svoju proketu odjeću. Šta je
mislila kad je izašla da se okupa u sred dana gdje je svako mogao da naleti na nju?
Ali ona il ga nije čula ili ga je ignorisala. Nije ni pogledala gore već je nastavila da ulazi u vodu.
Nelagoda uhvati Graema. Rijeka je bila duboka ovdje i struje su se brzo kretale. Nizvodno je
voda bila plitka ali opet dovoljno duboka da odnese tijelo i kamenja su se uzdizala praveći veće
brzace. Ako bi izgubila uporište ili otišla preduboko , mogla bi lako biti odnešena i nasađena na
kamenje.
Na trenutak je zatvorila oči i nagela glavu kao da traži toplinu sunca. Taj pokret je izbacio
njene grudi naprijed i Graem proreža. Ona je bila , zaista , prelijepa. A možda je njeno neznanje
ili nedostatak pretenzija što se tiče njenog izgledal povečavalo njenu ljeptou. Nije bio siguran šta
ju je učinilo tako privlačnu njemu . Zato se osjećao tako prokleto krivim zbog žudnje za njom.
Znao je bez sumnje da je ona bila bilo koja druga žena koja je preživjela to što je ona preživjela
i da je njeno mentalno rasuđivanje bilo upitno , da bi osjećao samo sažaljenje. Sigurno ne bi

65
mislio o tome kako da je odvede u krevet.
Saosjećanje je ono što je ona zaslužila . To je ono što je trebala ali nije ga našla ni u njemu niti
u članovima njegovog klana.
Odjednom kad je podigla glavu , nage se naprijed i zaroni pod vodi. Natjerao je konja naprijed,
pogledom brzo skenirajući površinu dok je čekao da se ona pojavi.
Bio je u punom galopi, njegovo srce je lupalo kad se ona još nije pojavila. Skliznuo je sa sedla
dok se konj još kretao i posrnuo naprijed dok je žurio prema obali.
Bila je još uvijek ispod površine.
Nije čak ni pokušao da skine čizme niti bilo koji dio odjeće. Sišao je niz obalu i zaronio
naglavačke u vodu.
Hladnoća ga umalo nije natjerala da počne dahtati , ali se spriječio od toga da udahne puna
usta vode dok je ronio dolje , mahao rukama kako bi je osjetio. Ali bila bi uvaćena u struju i
mogla bi biti već nizvodno do sada.
Krenuo je da izađe po zrak i zove upomoć kad je osjetio ruku u svojoj kosi kako ga vuće. Kad je
njegova glava izašla iznad površine , našao se licem u lice s Evelin , koja je izgleda zabrinuta.
Za njega.
Nakrivila je glavu , stavila dlan na njego obraz i namrštila se , njene oči su skoro ispitivale
njegovu dobrobit. Odjednom je imao nagon da je udavi.
„ Šta si u ime svijeta radila , ženo?“ vikao je on „ Imaš li ikakvu ideju o tome šta sam mislio?
Mislio sam da se utapaš, ili da ne znaš plivati ili da te odnijela struja i da ćeš biti ubijena od
kamenja.“
Trepnula je kao da joj te ideje nikad nisu naumpale. Opsovao je i još više se namrštio na nju.
Smrzavao je guzicu a ona je stajala u vodi do njega i gledala u njega kao da je izgubio pamet.
Podigla jednu ruku , prelazila drugom rukom preko nje , onda nabrala nos od gađenja. Onda
je stavila prste na nos i stisnula nosnice.
„ Kupka.“ Progrmi on. „Htjela si se okupat . Božjih mu zuba i misliš da smrdiš?“
Ona svečano klimnu. Onda je podigla podigla mokre krajeve svoje kose kao da mu je govorila
da se samo sapirala . On je zatresao svojom glavom.
Ali odma je stao kad mu je dodirnula bradu. Bio to jednostavan dodir ali za njega je bilo kad
da je pristisnut vrelim žigom. Toplina je putovala niz njegovo tijelo ,tjerajući hladnoću koja je
počela da obuzima.
Njene usne su se pomjerale gore dolje skoro kao da je htjela nešto da kaže , ali onda ih je
zatvorila i umjesto toga mu dala tužan pogled koji je samo mogao biti shvaćen kao isprika.
Onda na njegov potpuni šok, omotala je ruke oko njegovog vrata kako bi imala polugu i
podigla se iz vode tamam dovoljno da može da pritisne usne na njegove.
Nekoliko stvari se desilo odjedamput.
Njene pune grudi su se pritisnule uz njegova prsa. Njene bradavice su bile čvrste i podignute
od hladnoće , i mogao je osjetiti otisak na svojoj koži. Njene usne su se topile na njegovim ,tople
i nježne , i on je odjednom bio toliko vruč kao čovjek koji se pekao na suncu na najtoplijem
ljetnom danu.
Ah ali djevojka je bila slatka. Najslađa usta koja je okusio.
On se upustio u griješni nagon da posjeduje ta slatka usta i vratio joj poljubac punom mjerom.
Njegov jezik je prešao preko njenih usna , nagovarajući i namamljujući je da ga pusti unutra.
Dala je disajni znak i otvorila usta, dopuštajući mu da ugura jezik.
Volio je ljubiti . Mnogi muškarci nisu imali strpljenja za to. Njegovi muškarci smijali su se
ljubljenju kao gubitku vremena i bilo je tu samo kako bi nagovorili nevoljne djevojke. Ali ako je
djevojka bila vodlja , radije bi prešli na važnije elemente spajanja.
Ali Graemu , ljubljenje je bilo skoro intimno kai vođenje ljubavi samo. Nije nešto što treba
požurivati ili ponuđeno kao nešto što bi nagovorilo djevojku. Bilo je to izraz poštovanja.
Evelin nesigurno pređe jezikom preko njegovog. Kratak prelazak preko vrha i povukla se , ali
dok je on produbljivao poljubac , vratila se i počela da istraživa njegova usta na isti način na

66
koja je on istraživao njena.
Kad se konačno povukla , dahtala je. Njeni obrazi bili su obojeni i oči su joj sijale.Imala je
pogled nekoga ko je malo više popio. I gledala je u njega takvim pogledom da je njegovo cijelo
tijelo bjesnilo od napaljenosti i žudnje.Toliko da je želio da je uzme na riječnoj plaži i posjeduje
je dok ih je sunce oboje grijalo.
Dodirnula je njegovu usnu onda dodirnula svoju, njeni pristi su prelazili preko njene donje koja
je bila natečena od sile i dužine poljupca. Onda se nasmijala i nešto se istopilo u njemu.
„Smrznućeš se,“ promuca on , osjećajući hladne nalete koji su plesali preko njegovih ruku i
ramena.
Podigao je u naručje i odnio je na suprotnu plažu.Okrenuo se i zviznu i konj je poslušno
dotrčao.
Vidio je da je Evelinina odjeća pažlljivo složena na obližnjem kamenu , ali je također imala
prekrivač , što je bilo dobro zato sad kad je bila van vode , tresla se.
Spustio ju je dovoljno nisko da može da uzme prekrivač i onda ga je umotao oko nje,
pokrivajući je od glave do pete. Čak se pobrinuo da joj je i glava pokrivena.
Pogledala je u njega, njene oči su se sijale od zabave dok je pokušala da se pomakne. Povio ju
je u prekrivaču tako da nije mogla pomjeriti čak ni ruke , još manje otići nazad u zamak.
Pogledao je konja , znajući da je to lakši naćin da se vrati , ali vidio je da je pratila njegov
pogled i vidio je paniku u njenim očima. Njen otac nije lagao. Sama ideja jahanja konja ju je
užasavala.
Obujmio joj je obraz i ona pogleda opet u njega
„ Neću te natjerati da raiš nešto čega se plašiš,Evelin.“
Ona se opusti i nasloni obraz na njegov dlan. Na njegovo iznenađenje okrenula se tamam
dovoljno da poljubi unutrašnjos njegove ruke. Bila je to tako jednostavna stvar a opet on ju je
osjetio sve do svoje duše.
Posegnuo je dolje i podigao je u svoje naručje. Put do zamka nije bio dugačak ia i njmu je
trebala suha odjeća . Sviđalo mu se imati je u naručju. Osjećalo se prirodnim.
Kao da se u potpunosti slaže ona se ušuškala uz njega , okrenuvši lice u njegov vrat.
Zviznuvši konju , krenu prema zamku. Kad je prošao pored reda drveća koje je štitilo mjesto
gdje se Evelin odlučila pokivati , vidio je Rorie na zemlji ne tako daleko. Glava joj je bila nageda
, i kad je prilazio , shvatio je da spava. Iza nje u daljini bila su dva borca na kojima koja su
pričala.
Skoro se nasmijao . Očito je Rorie trebala da stražari i zaspala na zadatku. Ako ništa barem su
muškarci stražarili iako se Evelin mogla udaviti i oni nikad ne bi znali . Ali nije želio ni da je
gledaju dok je plivala gola.
„Rorie“, zovnu on.
Rorie trznu glavom , širokih očiju gledajući okolo. Kad se njen pogled zaključao s bratovim i
sama činjenica da je Evelin bila u njegovim ramenima ,ustade se na noge.
„Šta se desilo? Sta nije uredu?“ zahtjevala je ona.
„ Ništa nije,“ Graem reće mirno. „ Trči i pripremi vatru u mojim odajama. Pripremi joj nešto da
obuće i možda bi trebala stavidi jedno krzno s kreveta pred kamin kako bi ga vatra ugrijala.
Onda reci jednom od ljudi da se vrati po Evelininu odjeću.“
Roriena obrva se namršti i izgledala je kao da će da se prepire , ali Graem joj posla mračan
pogled koji joj je govorio da joj se neće sviđati poslijedice.
„ Idi „ rekao je ponovo i ona pretrča preko livade prema tornju.

67
19. Poglavlje

Evelina izdahnu od općeg zadovoljstva dok ju je Graem nosio kroz dvorište i u zamak.Držala je
oči zatvorene, zato što je bila odlučna da ništa neće uništiti ovaj trenutak.Nikakvi pogledi od
članova klana . Bez pimjedbi. Bez uvreda.
Unio ju je u zamak i preko stepenica i tek je tad otvorila oči dok ju je nosio niz hodnik prema
njegovim odajama.
Rorije je dodavala drva na vatru kad je Graem ušao u sobu. Ustala se i krenula prema krevetu.
„ Izvdila sam haljinu za nju da obuće i krzno se grije kod vatre kao što si tražio.“
Evelin se nije okrenula da bi vidjela Graemov odgovor, ali zavibrirao je kroz njegova prsa.
Mogla je osjetiti vibraciju ne samo u ušima , nego i na koži.
Voljela je zvuk i osjećaj njegovo glas. To je činilo da žudi za tim da može čuti , tako da ne radi
ništa drugo , nego da ga sluša kako govori. Mora da je imao najljepši glas na svijetu. Zašto bi
inače zvučao tako slatko u njenim ušima?
Rorie mahnu Evelin i dade joj pogled koji je govorio „ Sad si sama.“prije nego što je izašla iz
odaja. Ne da je Evelini smetalo. Voljela je imati svoga muža uz sebe kako bi mogao pričati
direktno njoj i da ih niko drugi ne ometa ili radi stvari kao prosipa piće preko Evelin.
Sviđala joj se ideja Graema kao njenog muža, kada bi samo mogli preći preko nezgrapnosti
koja je tu zbog njene prevare. Znala je da će u nekom trenutku , otkriti pravu sebe njemu , ali
kada? I da li bi to uništilo ikakvu nježnost koju je bi osjećao prema njoj? Ili je osjećao nježnost
prema njoj zato što je bila objekt žaljenja?
To je učinilo da joj se crijeva zvrnu , zato što bi sve moglo ići veoma divno ali bi isto moglo
krenuti veoma , veoma loše i bilo koja zaštita koju je imala zato što je posmatrana kao
poremećena bi mogla nestati ako bi se istina saznala.
Graem je spusti dolje ispred vatre, i onda joj je pružio krzno koje je Rorie stavila da se grije.
Brzo je pogledala gore , nije željela propustiti ni jednu riječ koju je Graem rekao.
„ Čuvaću krzno i možeš odmotati prekrivač sa sebe i onda se umotati u ovo dok se ne osušiš i
dok ti ne bude dovoljno toplo da se obućeš.
Mogla je vidjeti nelagodu na njegovom licu i to ju je učinilu znatiželjnom. Nije ju posmatrao kao
ženu? Vidjela je roditelje kako se ljube. Vidjela je kako drugi u njenom klanu izmjenjuju
strastvene zagrljaje. Ono što su ona i Graem podijelili i sigurno je prodrmalo do kostiju.
Možda je nije htio vidjeti kao ženu. Možda je uopšte nije htio kao ženu.Tu nije bilo možda. Bilo
je očito da nije želio ženu i sigurno nije promijenio mišljenje o tome.
Ali nijednom od njih nije dat izbor što se tiče toga i u Evelininom mozgu je bilo bolje da napravi
najbolje što može od loše situacije. Sviđao joj se Graem. Što je više vremena provodila s njim ,
više joj se sviđao i čak ga je poštovala kao čovjeka kakav je bio.
Bio je dobar prema njoj i pokazao razumjevanje. Bilo koji čovjek koji može biti takav prema
kćerci svoga neprijatelja nije mogao biti zao čovjek.
Polako je spustila prekrivač da padne i Graem brzo pritisnu krzno prema njoj. Nasmijala se i
ugurala ga ispod ramena i čuvala ga oko sebe dok je sjedala dolje na klupu. Potapšala je
mjesto uz sebe, nadajući se da će on , također , sjesti i sušiti se ispred vatre.
„ Moram skinuti ovu mokru odjeću „ reće on.
Ona klimnu i okrenu se , bilo je očito da mu je neugodno da se presvlači ispred nje. Ali nije
mogla da se suzdrži da se okrene tako da bi ga mogla vidjeti iz periferije.
Bila je veoma znatiželjna zbog muževog tijela i željela je da ga vidi.
Nikad nije vidjela potpuno golog muškarca prije.
Čuvala je zrak kad se brzo skinuo iz tunike i donjeg dijela. On se okrenuo bočno i uzeo suhu
odjeću iz sanduka na dnu kreveta.
On je bio.... Nije bila sigurna da je imala adekvatne riječi da opiše svoje divljenje. Imao je tijelo
ratnika ali bio je ......prelijep.

68
Krupne noge , jako mišićave , kao što su bile njegove ruke i široka ramena. Na spoju njegovih
nogu nalazio se tamni žbun dlaka i njegova muškost...Ona nervozno proguta ,ne želeći da bude
otkrivena kako zuri , ali bila je fascinirana baš tim dijelom njegove anatomije.
Znala je dovoljno o tom cijelom postupku parenja da bi znala šta ide gdje , ali nije mogla da
shvati kako. Izgledalo je preveliko da bi stalo u nju i koliko god željela biti prava žena i
konzumirati njihov brak , nije mogla zamisliti da će to proći bez boli i napora s njene strane.
Ipak , takav korak je bio važan ako je željela biti prava žena Graemu i ona je ti željela.Željela je
prihvatanje i eventualno prihvatanje njegovog klana ako bi ikada stigli do toga, Nije zauvijek
željela biti žena s kojom je Graem Montgomeri opterećen. , ništa više od ispaštanja koje je
morao da plati zbog prisilnog mira s klanom njenog oca.
Brzo je okrenula pogled napijed kad se Graem obukao i trenutak kasnije sjeo je na mjesto
pored nje ispred vatre. Pogledala je u njega , ne želeći propustiti riječi , ali on je ostao miran i
pogledom fokusiran na plamenove.
Možda bi ga trebala opet poljubiti. Ona je to sigurno željela , ali je bila nervozna zbog toga
kako će osjegtljiv biti sada kad više nije imala element iznenađenja.
Liznula je usne u isčekivanju i nastavila gledati u njega. Kao da je osjetio snagu njenog
pogleda, okrenuo se u njenom pravcu. Njegove smeđe oči sijale su od svjetla vatre i izgledao je
kao da je ispituje, kao da vaga svoje misli i riječi.
„ Ne znam šta da radim s tobom,Evelin Armstrong.“
Mogla je osjetiti odbijanje u načinu na koji je držao tijelo i izrazu na njegovom licu. Namrštila se,
nisu joj se sviđale implikacije takve izjave.
„ Ne znam da li je ono što osjećam uredu i ne sviđa mi se krivica koja me muči što sam uživao
u poljupcu .“
Nasmijala se , njeno srce je bilo lakše nego trenutak prije. Odjendom se osjetila stidljivom i
sklonila bi pogled , ali znala je da je važno da vidi sve što govori.
Onda je dodirnula njegovu bradu , lagano pomjerajući prstima preko njegovih usana. Zatvorio
je oči , kao da osjeća zadovoljstvo zbog njenog dodira. Prije nego ih je ponovo otvorio , ona
ustade i pritisnu svoja usta na njegova.
Krzno je djelimično palo s njenog tijela , ali nije obraćala pažnju dok su njene usne prekrivale
njegova usta. Htjela ga je ponovo osjetiti , uzeti njegov jezik ponovo i osjetiti uz svoj.
Njegov dah je vibrirao uz njene usne i on izdahnu. Zbog odbijanja? Zbog predaje? Nije znala ,
samo da su se njegova usta otvorila i njegov jezik toplo prelazio preko njenog , vračajući joj
poljubac punom mjerom.
Nije bilo znaka odbijanja , nijednog znaka da se borio protiv sve jače emocije među njima.
Bio je to najslađi uzitak koji je Evelin ikad osjetila. Željela je da traje zauvijek, ali Grem se prvi
odmaknu , njegove oči napola otvorene dok je gledao u nju.
Nježno ju je odmakeo od sebe. To je bilo simboličnije od običnog razdvajanja , kao da je
podigao vidljivu brijeru između njih ili je možda trebao udaljenost.
„ Imam stvari o kojima se trebam pobrinuti.“ Reće on
Bez da je opet pogleda, ustade i pođe prema vratim njihovih odaja.
Nije pogledala preko ramena , koliko god u iskušenju bila. Bila je i ushićena i demolizirana s
poljupcem i rezultatom reakcije.
Pogledala je dolje u svoje ruke , skupljajući svoje široko rasute emocije. Nije imala iskustva kad
se tiče srca. Njeno jedino izlaganje potencijalnom mužu je bilo tragično i ona se zaklela da se
nikad neće dovesti u takvu situciju kao ona s Ianom Mcughom. A istina je bila da nije imala
izbora s Graemom i moglo bi ispasti loše kao ili čak gore od braka s Ianom. Imala je sreće da
Graem nije imao namjeru da je iskoristi i pokazao joj je dobrotu umjesto osvete.
Duboko udahnuvši , ustade , dozvoljavajući krznu da padne i otišla je do kreveta gdje je Rorie
spustila haljinu za nju kako bi se obukla. Neće dozvoliti da joj išta pokvari današnji dan. Ne
jedan pakosni član klana. Čak ni njene sumnje i bojazni ili njeni strahovi zbo otkrivanja istine
Grameu.

69
Uživala je u njihovom prvom poljupcu, prvom ukusu strasti , i strunama želje koje samo što nisu
pukle.
Znajući da će Rorie vjerovartno biti zntiželjna zbog toga šta je Graemu bilo da je donese nazad
u zamak i da je možda čak i zabrinuta , Evelin se spustila niz stepenice.
Ona je bila Graemova žena , želio to klan prihvatiti ili ne. Ona je prihvatila njih, da je moglo biti
po njenom , Graem bi to isto brzo prihvatio.S vremenom bi klan pratio. Morala je da vjeruje u to.
Kad je stigla do zadnje stepenice , duboko je udahnula i zaobišla je prag koji je vodio u
dvoranu. Požurila je prema kraju gdje je se nalazila mala sobic u kojoj je Rorie voljea provoditi
toliko puno vremena,
Ali soba je bila mrača, krzna navučena na prozore, i Rorie nije bilo ni na vidiku.S mrštenjem ,
Evelin se vrati u hodnik , odlučujući izaći van zamka gdje će vjerovatno otkriti gdje se Rorie
nalazi.
Iako je dvoranom bila većinom prazna osim par žena koje su išle iz i u kuhinju , Evelin je došla
licem u lice s stvarnom gužvom , ili je bar tako izgledalokad je toliko njih blkoirao njen put do
dvorišta.
Ispred gruše žena-pet žena Evelin prebroja—bila je Kierstan, čiji nabrusit izraz je mogao samo
značiti da ovo neće biti prijateljski susret.
Kierstanina usta rekoše „ Kurvo“
Evelina trepnu . Za sad , ovo nije bio njezin uobičajni način vrijeđanja. Evelin je stvarno mislila
da je djevojka ogranićila svoj vokabular na samo jednu uvredu.
Ostale žene klimnuše , njihovi izrazi žestoki kao i Kierstanin.
„ Nećeš uzeti našeg lorda svojim zavodničkim smicalicama,“ Kierstan nastavi. „ On je muškarac
i muškarac može biti opijen lijepim licem i željnim tijelom . Ali nas nećeš prevariti. Nećemo mu
dopustiti da zaboravi šta si ti. Nikad nećeš biti dobrodošla ovdje , Armstrongova kučko.“
Bijes skoro oslijepi Evelin. Ostale žene su se očito slagale s uvredom. Sve se slagajući s
Kierstan i podržvajući njenu izjavu. Ali Evelin nije mogla upratiti njihova usta.Skupina žena se
maglila u njenom pogledu dok je bila obuhvaćena bijesnom.
Evelin se okrenu velikom kaminu u centru dvorane. Kamin gdje su dva mača visila inad plašta.
Bili su na dohvat ruke i ona je sumnjala da su vrijedni za borbu. Izgledali su više kao ukrasi. Ali
u tom trenutku je nije bilo briga. Jedan joj sigurno može pomoći u njenoj namjeri.
Ako su željeli ludilo , pa onda će im ga dati.
Požurila je do kamina podigla se na prste i povukla mač moleći se da se otkači i ond se moleći
da nije težak toliko da ga ne može podići.
Drška je bila stara i iznošena i oštrica nije bila debela niti velika kao one koje je njen klan
nosio ili onih što Montgomerijevi nose.
Mač se skinuo bez protesta i bijes joj je dao snagu dok se njihala ispod težine. Okrenula se
prema ženama koje su gledale u nju s nevjericom.
Krenula je naprijed , čuvajući oštricu visoko, ne brinući se kako glasno će riječi izaći.
Nije je bilo briga ni da je krov odjekivao s njom. Riječ—jedna riječ—koju je uspjela da vrisne iz
prsa dok je stisnula grlo svom snagom koju je imala.

„V-V-VAN!“

70
20. Poglavlje

"Vladaru , dođite brzo! Totalno je poludjela .Morate je zaustviti prije nego nekog ubije!"
Napetost se osjećala preko cijelog dvorišta zbog žena koje su trčale prema Graemu.
Bowen je stao i Graem je spustio mač.Podigao je ruku kako bi zaustavi panično brbljanje i
razumio o čemu u ime Boga pričaju.
Mrmljanje se čulo od ratnika dok se iz zadnjeg dijela zamka čulo glasno "VAAAANNNNNN!!!!"
Jos vike se priključilo i žene ispred Graema su poćele da brbljaju ispočetka.
" Tišina!" Graem je zarežao. " Ne mogu da čujem o čemu je riječ!"
Prišao je ženi ispred sebe - "Mary?" i pokušao da održi glas mirnim.
" Šta se dešava? Ko je poludio i hoće da ubije nekoga?"
" Vaša žena , vladaru! Uperila je mač u druge žene u hodniku. Morate doći brzo!"
Graem je bacio mač i potrčao.Kako je zašao z čošak , scena pred njim ga je zaustavila.
" Bože " Bowen izdahnu. "Istina je . Totalno je poludjela."
Gream se okrenuo i ugledao brata i većinu muškaraca koja su bila u dvorištu da ga prate. Opet
je vratio pogled na Evelin koja je stajala na ulazu zamka,mačem uperenim u žene koje je držala
na nišanu i s nervoznim pogledom na svom predivnom licu.
Ispred nje , grupa žena se polako udaljavala od vrata. Samo jedna se izgleda suprostavljala
Evelin. Kierstan , ista djevojka koja je prosula piće na Evelin noć prije.
Gream je mogao čuti uvrede koje je bacala prema Evelin i Evelin je viknula glasno tako da je
cijeli zamak moze čuti.
" NAPOLJE!"
Božijh mu zuba , bila je to ona koju je čuo.Progovorila je!
Pretrčao je ostatak puta i stao ispred Kierstan. Kierstan se bacila na Graema i počela plakati.
"Oh, hvala Bogu da ste tu ,vladaru. Ovo je strašno . Prijetila je da će nas sve ubiti. Ona je luda ,
ja vam kažem. Protjerala nas je s hodnika. Ne znam šta se desilo.”
Samo je zgrabila mač iznad kamina i krenula na nas."
Gream je pogledao Evelin , prvo što je ugledao bio je bijes na njenom zgrčenom licu. Ali onda je
pogledao u njene oči i vidio strah i napetost. Dok ju je posmatrao bliže,vidio je da joj ruke drhte i
jako se trudila da drži mač uspravno.
" Eveline, spusti mač." rekao je mirnim glasom
Zatresla je glavom , za mrvicu podigla bradu. Onda je uperila u grupu žena i opet viknula.
" Napolje!"
Rorie se probijala do početka sve rastuće grube ljudi. Podarila je Kiersten pogled pun prezira i
okrenula se Graemu.
" Ovo nije njena greška, Grameme. Bile su užasne prema njoj na svakom koraku. Bacale su
uvrede i nisu propustale priliku da je ponižavaju i igraju igrice s njom."
"Ja nisam rekao nikakvu optužbu," rekao je Gream nježno. " Ono što želim da ona uradi jeste
da spusti mač prije nego se povrijedi.
Gream je učinio korak naprijed , pogledom fokusiran samo na svoju ženu. "Evelin" rekao je
nježno, " Molim te , daj mi taj mač . Niko te neće povrijediti . Obećavam ti."

71
Okrenula je pogled prema zenama koje su stajale par koraka dalja i usta su joj bila skupljena u
liniju. " Van!" rekla je opet. Usta joj se opustiše i prava linija se povi.
Duboka bol se pojavila u njenim očima koje se napuniše suzama. Kad je pogledala u Graema
opet , u očima joj se vidio duboki poraz.
To mu je slomilo srce.
Bijes se pojavio. U tom momentu , nije ga bilo briga kakva mišljenje je imao njegov klan , da li
su imali pravo da se ljute zbog njegovog braka s jednim Armstrongom.
Sve što je znao da je jedno nedužno stvorenje bilo povrijeđeno njihovim riječima i dijelima , i da
on to više ne moze izdržati.
Okrenuo se prema KIersten i ostalim zenama skupljenim oko nje.
" Nestanite!" rekao je kroz zube. " Svi vi. Ne vračajte se u zamak . Radićete na njivama ili
pomagati u kolibama , ali nećete služiti u mom zamku više."
Kierstan poblijedi. Žene oko nje uzdahnuše.Jedna je lomila ruke , druga je počela da jeca. Sve
o ćemu je on mogao da misli bila je njegov žena, koja samo sto nije briznula u plač zbog
zlostavljanja doživljenog od njegovog klana.
" Oprostite molim vas , vladaru , ali zamak treba djevojke za usluživanje i čišćenje" rekla je Nora
, starija žena odgovorna za ženska zaduženja u zamku.
" Nađi druge žene,” Greame viknu. " Ove neće nogom ući u moj zamak više, niti će se obraćati
mojoj ženi.Ako me ne poslušaju , portjeraću ih iz klana."
Uzvici šoka čuli su se kroz gomilu. Mrmljanje se pojača. Optužbe se počeše izgovarati. Vladar
se priklonuo Armstrongovoj djevojci.
Dok je slušao optužbe , okrenuo se svojoj braći da vidi njihovu reakciju.
" Znaš da imaš moju podršku , Greame", Teague je rekao tiho "Očito su joj učinili život teškim
ovdje.Neću ići protiv tvoje odluke , što više podržavam je."
Bowenu je trebalo duže da odgovori. Gledao je grupu žena i onda se okrenuo prema Eveline
zureći namjerno u nju.
"Ona priča," Bowen je rekao.
To nije ono što je Greme htio čuti tog trenutka. Bowen je pogledao u Graema " Govori se da
djevojka nije progovorila riječi od nesreće , ali eto danas je toliko glasno viknula da se čulo kroz
cijeli zamak.Šta god ju je natjeralo da prekine šutnju , moralo je biti ogromno , zar ne misliš?"
" Da" Gream je rekao, " Rekao bi da je pretrpjela ogroman stres koji ju je natjerao da progovori.
Bowen je opet pogledao u Eveline. " Možda je i priča o njenom ludilu pretjerana."
Olakšanje se provuklo kroz Graemove grudi. Obojica braće su na strani Evelin i protiv
klana.Znao je da su željeli mogli su okrenuti klan protiv njega.
Jedan od njih je mogao da bude vođa , da dobije podršku od klana , i smijeni njega kao vladara
Ali su bili na njegovoj strani , uz Eveline.
Gream je otišao do EVelin, dovoljno blizu da joj pomiluje obraz. Njegova ruka je lebdila
centimetar iznad mača. Da je učinila bilo kakav nagli pokret , mogla mu je sklonuti ruku. Bila je
oprezna ,također. Njen pogled spustio se dolje i tačno kad ju je dotakao , spustila je mač
,puštajući ga da padne prema tlu.
“Daj mi mač,” reče on nježno. “ Ne želim da ti se išta loše desi , Evelin.Neću im dopustiti nazad
u zamak. Neće moći da ti naštete ubuduće. Neće me više služiti.”

72
Njene se oči raširiše od iznenađenja i to mu je loše palo , da je toliko šokirana i skoro osjećala
strahopoštovanje prema njemu zato što je stao na njenu stranu umjesto na stranu članova
svoga klana.
Ali koju drugi zaključak bi mogla imati?
Sa drhtećim rukama , predala je mač. Uzeo ga je od nje ,ne gledajući dolje i gurnuo ga nazad
da ga brat uzme.
“Dođi unutra,” reče on , uzmajući je za ruku.
Pogledala je u okupljenu gomilu s ranjenim očima i onda je pogledala u Greama , s žalošću
toliko dubokom da je bio pokošen njom.
“I-izvini.”
Riječ je izašla hrapavo i grubo, ali sama činjenica da je komunicirala s njim poslala mu je
uzbuđenje uz kičmu.
“Nije bitno” rekap je on dodirujući joj obraz. “ Hajdemo u naše odaje. Razgovaraćemo tamo , u
privatnosti.”
Ona klimnu , olakšanje joj obasja oči.Okrenula se išla ispred njega ,kao da nije mogla da
dočeka da odu od ostalih.
Kad su stigli u njegove odaje, ona otvori vrata , brzo uđe unutra i onda čuvala vrata dok on nije
ušao.Čim je ušao , zatvorila je vrata i progurala grubi komad drveta kroz omču tako da niko ne
može uči. Kao da bi ušli. Nije joj rekao da niko ne bi ušao u njegove odaje bez
dopuštenja.Izgledalo je kao da se osjeća puno sigurnije nakon što se pobrinula da niko ne može
ući , pa nije ništa rekao.
Otišla je i sjela pored ognjišta, iako je ostalo smo par plamenčića. Bila je očito uznemirena
današnjim dešavanjima , ali on je također osjetio da je nervozna i nesigurna. Želio je da joj
olakša strhove i brige.
Imao je mnogo pitanja i sad je bilo očito da posjeduje bar neku sposobnost govora. Pravo
pitanje je bilo , ako je mogla komunicirati , zašto je izabrala da šuti.
“ Evelin , možeš li mi reći šta se desilo unutar zamka pa te toliko uznemirilo?
Tišina je pala. Nije odgovorila. Nije se okrenul i reagovala. Ponašala se kao da nije ni
progovorio.
Namrštio se. “ Eveline?”
Ništa.
“Evelin , okreni se tako da možemo da popričamo.”
Naredba je bila zapovjednička , namjerno rečena u oštrom tonu zato što je sumnjao…..Nije bio
siguran šta sumnja ,ali pričao je na način koji bi je treba uznemiriti. Ne bi sigurno sjedila tu , ne
pomičući se , ignorirajuči njegovu naredbu.
Njegov mozak se vrtio od zbunjenosti i postepenog razumijevanja. Ako je bio upravu…..Isuse,
može li biti? Može li biti tako jednostavno?
Otišao je naprijed i spustio se na klupu na kojoj je ona sjedila. Čim je osjetila njegovu
prisutnos , okrenula se i njen pogled se odma podigao na njegovo lica , tačnije njegova usta.
Njegov mozak se mučio s odgovorom na pitanj ekoje ga je mučilo. Tu je bilo nešto veoma
važno. Odma na dohvat ruke.
Ta sumnja postade snažnija .Nije moguće. Zvučalo je apsurdno. A opet se našao usnama
pokaziva slijedeće riječi , bez glasa.
“ Možeš li mi reči šta se desilo , Evelin?

73
Polako klimnu glavo , pa odmahnu i slegne kao da nije sigurna šta mu može reći.
Njegov puls se odma ubrzao. Bilo mu je teško ostati miran. Još jednom , ona uradi isto , ne
vjerujući dokazu ispred svojih očiju.
“Možeš li me razumjeti , Eveline? Da li razumiješ šta ti govorim?
Ona se namršti i klimnu , kao da njegovo pitanje smatra smiješnim. Otkiće ga preplavi. Sve što
je mogao da uradi je da zuri u nju iznenađen.
“ Dragi Bože, prošaputa on . “ Ne možeš čuti , zar ne?”

74
21 .Poglavlje

Evelinine oči postadoše skoro crne kako joj se zjenice povećaše. Samo mali prsten plavog je
uokvirio crnilo i njen strah je nešto štp ne samo da je vidio nego i osjetio.
Naglo se ustala , udaljavajući se od njega s paničnim izrazom. Naletjela je na sanduke , pal
unazad i onda pokušla da se podigne i nstavi put ka vratima.
Gream skoči i krenu prema njoj, odlučan da ga se neće bojati. Ne bi mogao podnijeti ako bi je
bilo strah njega.
“Evelin.Evelin!” Okrenuo joj je lice tako da gleda pravo u njega.
“ Evelin , molim te . Nemaš se čega bojati. Samo želim razumjeti. Molim te vjeruj mi.”
Dodirnuo joj je obraz , nježno ga milujući kao da je pokušao da otjera paniku.
Postepeno njeno se disanje usporili i malo straha je napustilo njene oči.
“To je to,” reče on. “Duboko udahni. Nemaš se čega bojati. Samo želim razgovarati s tobom.
Želim te razumjeti, Evelin. Mislim da si dugo vremena bila neshvaćena.”
Pomogao joj je da ustane i uzeo njene ruke ,vodeći je prema krevetu tako da joj bude udobno.
Tvrda stolica ispred ugašene vatre nije odgovarala i on nije htio da izgubi vremena paleći je
opet. Bilo je previše toga što je morao saznati o ženi kojom se oženio.
Spustio je dolje i sjeo prekoputa nje , savijajući jednu nogu na madracu tako da su okrenuti
licem u lice. Uzeo je njenu ruku i čvrsto je drzžao.
“ Upravu sam , zar ne? Ne čuješ?”
Kratko je zatvorila oči i klimnula. Čekao je dok ih nije ponovo otvorila pa nastavio.
“Pa opet, nekako si znala šta ljudi govore gledajući njihova usta?”
Dok je to govorio , znao je kako to nevjerovatno zvući ali ipak bilo je istina. To je objašnjavalo
toliko toga.Zašto je nekad izgledala kao da je svjesna opet je nekad izgledala ,pometena i nije
primjećivala ono što se dešava oko nje.
Opet je klimnula.
Bio je zapanjen. Nije mogao vjerovati da je nešto takvo moguće. Bilo je toliko mnogo pitanja
koja su mu se vrtjela u glavi da je morao da se kontroliše kako ih ne bi sve odjedno postavio.
Nije želio da je preplavi.
Nageo se bliže , gledajući u njene oči. “Evelein, tamo vani , ti si pričala. Rekla si dvije riječi.
Kako to da nisi pričala ili jednostavno nisi željela pričati svo to vrijeme?”
Progutala je jako , pa još jednom . Otvorila je usta ali stala kao da je strah pokušati.
“Pokušaj.” rekao je nježno. “Neću te osuđivati. Probaj to izreći.”
Zaustavio je dao u isčekivanju , tek sad shvatajući koliko je bilo važno da može verbalno
komunicirati s njim. Nikad nije osjetio toliku žudnju. Njegov puls samo što ga nije ubio.
Ruka joj je otišla prema grlu i onda je otvorila usta opet. Riječi koje je rekla si bile izrečene
pomalo grubo i kao šapat.
“Bilo m-me s-strah.”
Njegova se prsa stegnuše od tako jednostavnih riječi, ali su bile bogato ispunjene emocijama.
Podigao je bradu tako da može da vidi njegove riječi . Bilo je važno da razumije šta će reći.Ako
nije znala ništa drugo , morao je natjerati da shvati njegovo obećanje.
“ Ne moraš da strahuješ ovdje, Evelin. Nikad ne bi trebala da se bojiš mene.”

75
Njene oči se natopiše suzama. “O-oni mee mrzee.”
Ove riječi su bile kao propjevane i izlazile su različitim visinama. Počela je tiho , postala glasnija
u sredini prije nego što je završila šapatom. Bilo je kao da se testira , da vidi šta je normalno.
Ali kako bi ona znala.
Toliko toga je sjedalo na mjesto po Greamu. Djelovi su se brzo sklapali u cjelinu , da je skoro
bilo prebrzo za njega da prati. Natjerao se da se smiri i iskoči pred rudo pokušavajući da sazna
sve njene tajne.
“ Počnimo ispočetka ,Evelin. Moram znati šta se desilo. Je li nesreća dovela do toga da izgubiš
sluh?”
Ona klimnu.
“Bila si bolesna dugo vremena.”
Ona opet klimnu.
“Zašto nisi rekla porodici? Zar misliš da ne bi razumjeli? Božjih mu zuba, mislili su da si
maloumna. Ja sam mislio da si maloumna. Vjerovatno si inteligentnija od većine nas.
“Bilo m-me strah.” reče ona opet drhtavog glasa.
“ Čega te bilo strah, Evelin?”
Boja se pojavi u njenim obrazima. Vrpoljila je rukama i onda pogledala dole je povlačila prstima.
Nestrpljiv da nađe pitanje koje će joj biti lakše odgovoriti, opet joj je privukao pažnju na sebe i
pitao. “Svi misle da si maloumna. Ali ti si samo gluha i nisi pričala od nesreće.#
Obuze je krivnja , ali ipak klimnu.
Gream se ushiti. Božijih mu zuba, osjećao se kao najveći zlostavljač žudeći za ženom koja pola
vremena nije u potpunosti razumjela svijet u kome se nalazila. Ali ništa od toga nije bilo istina.
Ona je bila normalna . Ili je barem savršeno kontrolisala svoje sposobnosti.
“Zašto nisi pričala? Upita on , dodirujući joj obraz opet , prateći liniju svilene glatkoće.
“ Nisam mmogla znaati kakoo glasno pričam. Uppočetku me biloo straah. Nisam mogla
razumjetii…”
Glas joj je postajao sve tiši i tiši sve dok ga je prestao čuti. Dodirnuo joj je usne. “Glasnije ,
Evelin.Malo glasnije.”
Pročistila je grlo, progutala i onda nastavila , još više se rumeneći. “ Nisam raaazumjela šta se
desilo i zbog čega. Trebalo mi je dugo da shvatim .Kad jesam , odlučila sam da t-tajim to i
pustim one oko mene da misle da sam mentalno poremećena. Temperatura mozga. Maloumna.
Štaa god su odlučili da mislee.”
Što je više govorila ,više samopouzdanja je imala. Izgledalo je izvire iz nje nakon vrlo grubog
početka. Neke njene riječi bile su čiste dok neke nisu baš zvučale kako treba, ali Gream nikad
nije čuo tako lijep zvuk u svom životu.
Njegova žena može komunicirati s njim. Ne samo da je mogla pričcati nego je bila jako
inteligentna i mogla je čitati s usana. Maloumnna? Ako nista njena porodica je bila maloumna
kad nije shvatila njenu gluhoću u ove 3 godine. Možda je ona bila jedini pametni Armstrong.
Oklijevala je i onda pogledala u njega , neizvjesnošću ispiane preko lica.
“ Nisi...nisi ljut?”
Izdahnuo je. “Ljut?”
Klimnula je slabašno i on je znao tog trenutna da nije dobio cijelu priču od nje. Bilo je još nešto
što nije govorila , ali šta god to bilo učinilo je da se boji dok je živjela u okrilju obitelji.
Uokvirio joj je lice rukama tako da ne propusti nijednu riječ koja mu izlazi iz usta.

76
“ Nisam ljut, Evelin.Daleko od toga.Ovo je sretan trenutak.”
Slabašno se nasmijala i nešto topline se vratilo u njene oči.
Palcima je prešao preko jagodica i gledao u nju, nadajući se da će vidjeti njegovu iskrenost.
“Šta te prestrašilo, Evelin?Čega si se toliko bojala da nisi priznala porodici šta je tačno nije
uredu s tobom?
Njeno lice se objesi i oči se stisnuše, kao da odbijaju bol iz prošlosti. Nije je pritisnuo nego ju je
nastvio nježno držati , prelazeći palcima preko lica.
Kad ga je opet pogledala , suze su plivale u očima , praveći od njih, duboke plave bazene.
“Trebala sam se udati za Iana McHugha.”
“Samo malo glasnije,” hrabrio je.
“Trebala sam se udati za Iana McHugha,” reče ona opet.
Klimnuo je. “Da, znam. Vjeridba je prekinuta nakon nesreće. Predpostavljam da je pobjegao
zbog tvog…..stanja.”
Ona svečano klimnu. Bilo je to sedmicama nakon nesreće a ja sam bila još uvijek zbunjena i u
strahu. Ali onda sam shvatila da se neću morati udati za Iana zato što moja porodica misli da
sam poremećena, znala sam ako bi im rekla drugaćije , da bi oni vjerovatno prihvatili
sporazum.”
Gream je u nju gledao iznenađen. “ Dopustila si porodici da misle da si luda tri godina zato što
nisi htjela da se udaš za Iana McHugha?”
“On je zao” iskreno prošaputa. “ Bilo me strah njega. Pokušala sam reći ocu , ali on je moju
brigu odmacio kao mladenačke strahove. Odbio je da mi vjeruje i to je boljelo, zato što jako
volim svoga oca. Mislila sam da će stati na moju stranu. Ne Ianovu.”
Greamove se obrve spojiše. Počeo je da dobija pravu istinu o cijeloj stvari i to mu je davalo
jako loš osjećaj.Nije mislio da ćemu se svidjeti kakav god odgovor mu ona dala na sljedeće
pitanje.
“Zašto kažeš da je loš? Šta ti je uradio, Evelin?”
Njeno disanje se ubrza. Kad se njegova ruka spustila na njen vrat , puls je brzo skočio.Mogao je
osjeti paniku. Mogao je da osjeti strah.
Suza kliznu niz njegovo lice i spojila se s njegovom rukom koja je odmarala na njenom vratu.
“Volio je da me zaskače. Tražio bi me vani kad nikog nije bilo u blizini. Nemilosrdno me pratio.
Jednom je čak došao u moje odaje po noći. Volio je da ….da me dira. Šaputao je prijetnje dok bi
me dirao. Govorio bi mi kakav će mi život biti s njim. Kako će biti njegova žena i šta on očekuje
da se desi kad se vjenčamo. Govorio je užasne stvari. Predlagao je stvari koje se ja ne usudim
ni ponoviti. Nisam znala da takvo zlo postoji i nisam razumjela zašto. Nikad ga nisam uvrijedila.
Nikad nisam uradila nešto da ga naljutim a on me izgleda mrzio i bio odlučan da me kazni istog
momenta kad postanem njegova žena.”
Gream se tresao od bijesa. Morao je pustiti njeno lice od straha da je ne povrijedi. Spustio je
ruke , nosnice mu se raširše od Evelinine slike u milosti drugog čovjeka.
Mlada, prestrašena i ranjiva.
“ Da li te je povrijedio? Fizički? Da li je uradio nešto drugo osim dirao te?”
“N-ne. Više je uživao da me ismijava sa onim što će doći.”
“Ubiću ga.” reče Gream čvrsto.
Evelin problijedi. “N-neee. Ne smiješ. Molim te. Ne želim da iko zna.”
“Znam” reče on. “Niko dugi neće saznati. Ali ja znam i neču dopustiti da nekažnjeno prođe.”

77
Žalost i sram se ušunjše u njene oči i on nije mogao da se suzdrži više. Povukao ju je u svoje
naručje i prislonio na prsa.
Imao je pune ruke , slatke nježne djevojke. Negove. Njegove žene. Nije morao više osjećati
krivicu što žudi za njom. Bila je sposobna da razumije brak kao što ga on razumije.Mogli bi imati
pravi brak ako ona bude željela. On zna da ona želi.
Poljubio je vrh njene glave i ostao tih , zato što ona svakako ne bi mogla čuti ono što bi joj
rekao.
Zakopala se povjerljivo u njegov zagrljaj i udisala njegov miris, ostavljajući da zadrži u
nosnicama dok se mazila uz njega. Imali su mnogo toga još raspraviti , ali nije želio da prekine
ovaj slatki zagrljaj.
Nekoliko trenutaka , ostao je kako jest, grleći je snažno uz sebe.
Želio je da mu vjeruje i činjenica da mu je sve priznala je veliki korak naprijed u pravom
smjeru.Rekla mu je nešto što nije ni porodici priznala.
Konačno se odmakeo od nje , sjećajući se njihovog prvog susreta i njegove se obrve se
nabraše od zbunjenosti.
“ Evelin , prvi put kad smo se vidjeli , gledala si u mene i sjećam se osjećaja da si se namjerno
fokusirala ne mene. Čak i nasuprot sobe kad nisi mogla vidjeti šta sam rekao zato što sam bio
bočno okrenut. Ali vidio sam te kraičkom oka i mogao sam osjetiti da me možeš...čuti ili barem
razumjeti šta sam govorio.”
Liznula je usta nervozno. “ Ovo je teško objasniti. Mogu čuti neke….zvuke. Ne kako ih ti čuješ ili
kako sam ja prije mogla. Postoje tonovi koje osjetim u šim , u vidu vibracije , više kao osjećaj.
Osjetim to kad ti pričaš. Kao topao žamor u mojim ušima i bilo je ugodno. Bila sam šokirana pa
onda…..sretna….da mogu da čujem neke tonove tvoga glasa. Zbog toga sam poslije došla u
tvoje odaje. Htjela sam čuti više.”
“To je zanimljivo.” reče on. “Izgleda da nisi u potpunosti izgubila sluh.”
Ona se snuždri. “Većinom.Ne mogu čuti prve riječi. Zaboravila sam mnogo zvukova. Pamtila
sam ih. Znala sam zatvoriti oči i odsvirati ih u glavi. Sad to nije tako lako. Nestali su.”
Zvučala je tako tužno da su mu se prsa stisnula. Nije mogao zamisliti kako je to biti bez sluha,
ali imak Evelin je napravila najbolje što je mogla od tako užasne situacije. Naučila je sma sebe
jednu jako korisnu stvar da bi preživjela tu situaciju. Mogla je čitati riječi s ljudskih usta i mogla
je efikasno prisluškivati razgovor koji je bio daleko od nje. Mogućnosti su se nizale. Nije ni čudo
da joj je bilo tako užasno u njenom klanu. Čak i ako su pripadnici klana bili dovoljno diskretni da
daju primjedbe kad je daleko od njih, ako su bili u vidnom krugu , čak i ako su šaputali ona je
znala šta govore.
Zavrnula je ruke nervozno u krilu i onda pogledala u njega. “ Željela sam ti reći. Željela sam
novi….početak. Mislila sam da ću ovdje početi ponovo. Da ću biti daleko od straha da ću biti
natjerana da se udam za Iana. Nisam znala ništa o tebi, ali kako god nisi mogao biti gori od
njega.”
“ Nisam siguran da li to treba da shvatim kao kompliment” reče on suho.
Zarumeni se. “ Samo govorim istinu.Namjeravala sam ti priznati , ali kad sam stigla , nisam se
osjećala dobrodošlo. Strahovala sam ako ljudi saznaju da će biti još smjeliji i još sam se
bojala…..”
Zagrizla je usnu i okrenula glavu , ali on je vratio nazad , s bijesnim izrazom. “ Čega si se
bojala?”

78
“Da kad bi saznao da nisam maloumna , da bi nestala sva nježnost koju si mi pokazao i da bi
se odnosio prema meni kao prema kćerci svoga neprijatelja. S mržnjom. Prezirom. Bila je do
užasna situacija u kojoj sam bila. BIlo me strah reći istinu. Željeti da imamo...normalan...brak.
Strahovala da ćeš kad saznš biti ljut zbog moje prevare.”
Gream uzdahnu. “ Previše si brinula , Evelin. To nije bas udobna pozicije, zar ne?”
Zatresla je glavom brzo. “Ne , nije.”
Imamo o mnogo toga da pričamo ali moraš znati ovo. Tvoje mjesto u mom klanu je osigurano.
Uradiću sve da te zaštitim i da budeš poštovana zbog toga što si moja žena. Neću dozvoliti
nikome da te uvrijedi ili ti naškodi na bilo koji način ,emotivno ili fizički.”
Njen se ramena se slegnuše od olakšanja. Onda je pogledala u njega , njene oči široke i
nadajuće.
“ I naš će brak biti pravi , Greame? Hoću li biti prava žena tebi ili ću samo igrati ulogu koju sam
dobila kraljevskom naredbom?”
Nisko režanje se čulo u njegovom grlu , zvuk za koji je znam da ne može čuti , ali se đavolski
nadao da može osjetiti vibracije iz njegovih prsa.
Podigao joj je bradu gore i spustio usne na njene u dug , ležeran poljubac.
Kad se povukao ,ona je bila bez zraka i sa otečenim usnama.
“Bićeš moja žena, Eveline. Nemoj razmišljati o tome. Naš brak će sigurno biti konzumiran.”

79
22. Poglavlje

Evelinino srce samo što nije izletilo iz prsa. Bila je nervoznba, uzbuđena i ushićena. Toliko stvari
se desilo.Osjećala je da će eksplodirati . Htjela je pitati kad ? Gdje ? Kako? Ili šta misliš o sada?
Ali ništa od toga nije bilo ispravno i ženstveno. Zadnje što je htjela je da užasne svog muža.
Želeći da nastavi kontakt s njim , da ga može dodirnuti,skliznula je rukom preo njegovih
dlanova , petljajući prste s njegovim.
“ Ne žalim što sam se udala za tebe.” reče ona ozbiljno.
Bilo joj neobično pričati opet , da zna da priča ikao nije čula riječi koje izlaze iz njenih
usta.Vibracije su joj škakljale grlo i bio je suho od iznenadne eksplozije riječi.
Jezik joj suh i sklonila je jednu ruku i protrljala je grlo.
“Želiš vode?” Gream upita. “Grlo mora da te boli . Nisi navikla da koristiš glas.”
Klimnula je glavom i on je ustao do malenog stola pored prozora gdje je stajao bokal s vodom.
Nasuo je pun pehar i vratio se krevetu , ponovo zauzmajući istu poziciju i predao joj pehar.
Uzela ga je i popila malo, zahvala za hladnu vodu u odnosu na sirovost njenog grla.
Kad je vrisnula ranije , boljelo ju je. Sad će da plati zbog svog temperamenta.
Dodirnuo joj je rame kako bi dobio njenu pažnju i pogledala je gore i vidjela njega kako zuri u
nju.
“Ni ja, također, ne žalim zbog našeg braka , Evelin.”
Njene se oči proširiše. Nije očekivala takvo priznanje. Ona je to priznala bez nekog razloga osim
što je htjela da on to zna.Nije to uradila kako bi on uzvratio. Ali nije mogla zaustaviti intezivno
olakšanje i toplotu koja se desila od njegovog priznanja. Možda ….možda mogu imati brak kao
što imaju njeni roditelji.
“ Ne predviđam da će naš brak biti lak. Očigledno da su na suprotnim stranama.Moj pogled na
tvoju porodicu se nije promijenio i ne kažem to da bi te provijedio. Kažem to zato što neću da te
lažem.”
Progutala je , ali nastavila je da ga gleda tako da ne bi propustila riječ iako su je boljele.
“ ALi ne žalim što su natjerali da se spojimo.”
Nježno joj je dodirnu njen obraz.
“Zaštitiću te , Eveline.Neću dopustiti da te moj klan povrijedi , niti ću dozvoliti da te ponižavaju
na bilo koji način. Moramo odlučiti šta ćemo im reći.Nema razloga da živiš u tajnosti , krijući se u
sjenama . Ian McHugh te ne može povrijediti ovdje.”
Ruka koja je držala pehar se zatrese i on ga pažljivo uze iz njene ruke i spusti ga na pod
pored kreveta. Onda je uzeo obe njene ruke i nježno ih stisnuo kao da joj nudi podršku.
“ Vjerovatno će me i dalje smatrati maloumnom” reče ona. Istina je da sam oštećena.”
Gream se namršti. “To nije tvoja briga. Ti si imala nesreću i pretrpjela si bolest. Možeš pričati i
izreći svoje misli , svoje potrebe. Možeš razumjeti šta ti drugi govore.Možeš raditi sve što i
normalna djevojka može. Jedina razlika je što ne možeš čuti.To te ne čini maloumnom niti
manje inteligentrnom , ako neko drugačije kaže odgovaraće meni:”
Srce joj se olakša i toplina prostruji kroz njea prsta sve dok se nije nasmijala. Olakšanje je bilo
opijajuće.Živeći dugo u strahu od toga da bude razotkrivena , s krivicom zbog prevare , mogla je
da vidi kraj svemu tome.

80
Nudio joj je najslađu slobodu. Slobodu od stega da je oštećena , iako je to sama sebi navukla.
Slobodu da ima normalan život , oslobođen od straha.Neće se više morati brinuti zbog Iana
McHugha.
“Ako želiš reći svom klanu istinu , ja se neću buniti protiv toga,” reče ona . “ Možda će onda
željeti znati što nisam reagovala, a to nije zbog toga što sam htjela da ih omalovažavam.To je
zato što nisam čula njihovo obraćanje.”
Ritam njenog govora je bio očaravajući. Bio je drugačiji , to je sigurno.
Ali Greamu je bio ugodan. Drugi bi je sigurno podcijenivali dok bi pričala jer je zvučala drugačije.
Još uvijek se borila oko nekih riječi i visine svojih tonova- kako ne bi kad nije vježbala?
To je bio zadatak za koji će odma zadužiti Rorie. Njegova sestra je odmah razvila sklonost
prema Evelin prvog dana. Rorie je bila solidan saveznik Evelin i Gream nije morao da brine da
bi Rorie bila nelojalna prema njoj. Rorie bi joj pomogla da nađe pravi volumen tako da bi Evelin
bolje znala koliko glasno je izgovarala riječi koje izlaze iz njenog grla.
“ Mislim da je najbolje da znaju istinu, “ Gream reče. “Ne želim da im dam razlog da nastave
sa svojim uvredama i nepoštivanjem. Ne da te ne bi poštovali zbog toga što si “poremećena”.
Nema razloga da ostali pružaju takvu mržnju prema onom što ne razumiju.Ali ovako će znati
kakva si,sposobna i inteligenta mlada djevojka ,čak iako ne čuješ uspjela si sebe naučiti taj teški
zadatak da čitaš s ljudskih usana.”
Evelinine oči su blistale dok je gledala u nega . “ NIje mala stvar što ti tako misliš. Mnogi ne bi
pokazali takvu ljubaznost prema slabijim i manje inteligentnim od sebe. Čak je i u mom rođenom
klanu , bilo onih koji su mislili da bi lord trebao da se riješi svoja maloumne kćeri. Mnogi ne
samo da bi oprostili tako smiješnu stvar nego bi i sudjelovali u tome.”
Gream se namršti, nije mu se svidjela ideja da bi se neko u njenom klanu odnosio tako grubo
prema njoj. “ Ne čini me većim čovjek to što omalovažavam slabije od sebe.”
Nasmijala se . “Poprilično mi se sviđaš,mužu.”
Trepnuo je u iznenađenju od njene izjave.Onda se nasmijao. “ I ti se meni sviđaš isto , Evelin.”
I onda je shvatio jedinu riječ koju nije rekla i iznenada je postao nestrpljiv , želeći da je čuje s
njenih usana.
“Izgovori moje ime, “ reče on hrapavo. “Gream, Želim da čujem kako izgovaraš moje ime.”
“Graame” reče ona sporo i nježno.
“Malo glasnije” ohrabrivao je. “ Rekla si ga tiho , skoro ga nisam čuo.”
“ Graeme” reče on glasnije s više samopouzdanja.
Zvuk ga je oduševio. Poslalo je nekontrolisan drhtaj uz njegovu kičmu. Bol u njegovom
stomaku se pojača. Gledao je u nju , tako blizu a daleko.
Nije bilo važno što više ne mora da brine da će da iskoristi koja nije bila svjesna intimnosti koja
se dešavala između muškarca i žene. Bila je još uvijek nevina i on će biti jako nježan prem njoj.
Prišao bi joj polako da je ne bi preplavio ili prestrašio.
Ali njegova potreba je bila divljačka. Grabeća , nemilosrdna , rasla je svakog momenta više
dok je boravio s njom .Znao je šta je žudnja. Bio je dobro upoznat sa strašću. Ali ovo ….ovo je
bilo drugačije.
Prevazišlo je običnu privlačnost, potrebu za ženom - bilo kojom ženom - da ublaži svoje
želje.Na nju je reagova na skroz drugi način. Osjećao ju je duboko u srcu. Izbijala su zaštitnička
i veoma posesivna osjećanja za koje nije bio siguran da mu se sviđaju.

81
Osjećati nešto ovako….snažno...za jednu ženu je opasno. Mutilo je mušku razboritost. Tjeralo
ga je da zaboravi svoje obaveze. Da zaboravi sve drugo osim …..nje.
“ Sviđa mi se moje ime sa tvojih usana.” promrmljao je. Odjednom je bio zahvalan što ne čuje,
pa nije mogla da čuje promjene u njegovom glasu . One su govorile mnogo toga. Otkrivale su
njegovu slabost prema njoj.
Prelijepo se nasmijala , blistavih očiju, sjajeći od zadovoljstva. “ Meni se isto sviđa moje ime
sa tvojih usna” reče ona stidljivo. “ Iako ga ne mogu čuti. Mogu samo zamisliti kako zvuči.
Osjetim vibracije u ušima i one su …...prijatne.”
Njegov se izraz promijeni. “ Mora da je bilo veoma teško prilagoditi se tome da ništa ne čuješ,
probuditi se u svijetu tišine.”
“Bilo je”, prošaputa ona. “ Razmišljala sam o mnogo stvari. Da je to kazna što sam se usudila
suprostaviti ocu ,čak i Ianu na neki način. Ali nisam mogla zamisliti da Bog želi da se udam za
čudovište. Ne bi bio tako nemilostran , zar ne?”
“Ne,” Gream reče , dodirujući joj obraz. “ Možda te Bog dao meni da te zaštitim , tako da nikad
ne bi strahovala od Iana McHugha.”
Njene oči se raširiše. “ Nisam razmišljala o tome.”
Nasmijao se. “Onda razmisli sad. Mozda kraljeva naredba nije tako loša stvar nakon svega. Naš
brak ne smatram ni približno neukusnim kako sam u početku.”
Njeni obrazi procvjetaše bojom, ali mogao je vidjeti toplinu u njenim očima.Uistinu je bila
prelijepa djevojka i sve više je padao pod njen uticaj.
“ Odvuću braću sa strane i potražiti njihovu pomoć da objasnimo klanu tvoju situaciju. Neću
napraviti javno obraćanje. Ne želim da se osjećaš nelagodno.”
Klimnula je . “Hvala.”
Stavio je prst ispod njene brade i nagnuo se da je još jednom poljubi. Bio je to kratak poljubac-
morao je biti jer morao je da uspori stvari , ali nije bio ništa manje sladak.
“ Mislio sam ono što sam rekao ranije,” reče on dok se povlačio. “Kierstan i ostale koje su
učestvovale u zlostavljanju koje si doživjela danas , neće više raditi u zamku. Što više, ak budeš
imala bilo kakav problem s njima u budućnosti , reci mi istog trenutka kad se desi. Brzo ću to
riješiti.”
Evelin proguta, ali klimnu .
On bezvoljno ustade s kreveta, praveći veću razdaljinu između njih. Onda se okrenuo kako bi
mu vidjela usta dok priča.
“Odoh razgovarati s braćom.Brzo ćemo jesti. Možda bi trebala da odmoriš malo pa da mi se
pridružiš u dvorani.”

82
23. Poglavlje

“Riječ , molim vas.” Gream reće on Bowenu i Teague dok im je prilazio u dvorištu.
Bowen je spustio mač i odmakeo se od Teague prije nego ga je stavio u kožne korice koje su
visjele sa strane. Teague mahnu rukom da otpusti grupu muškaraca koji su s njim trenirali i
onda se braća stisnuše oko Greama.
“ Klan je nesretan zbog tvoje naredbe.” promrmlja Teague. “ Malo njih suosjeća s
“Armstrongovom kučkom”.”
Greamove nosnice se raširiše i krenuo bi na brata , ali Bowen se ubacio između njih , stavio
ruku na Greamova prsta.
“ Nije je on tako nazvao, Greame. Samo je ponovio ono što su mnogi rekli nakon što si izbacio
žene iz zamka.”
“ Niko o njoj neće pričati na takav način nebitno dal to sami govore ili ponavljaju tuđe riječi.”
odrbrusi Gream.
Teague podignu ruke. “ Samo ti govorim da ima mnogo nezadovoljstva. Osjećaju da si nelojalan
klanu i da si na strani Armstrongove djevojke.”
“Ona ima ime,” proreži Gream. “Ona više nije Armstrong . Ona je Montogmery.”
Bowen uzdahnu. “Da , znamo to.Na tvojoj smo strani. Ali ne možeš ignoristati šta se okolo priča
samo što te to vrijeđa.Ne možeš natjerati klan da prihvati Evelin, koliko god to želio. Možeš im
reći kako trebaju da se ponašaju. Možeš im reći šta će govoriti. Ali ne možeš ih natjerati da
prihvate tvoju ženu ,zato što ne možeš promijeniti ono što im je u srcima. A u srcima im je
mržnja”
Gream uzdahnu. Znao je da je ono što njegov brat govori istina, to ga je frustriralo.
“ Ako ja mogu da je prihvatim , zašto oni ne mogu? Njen klan je odgovoran za smrt mog oca.
Oni su odgovorni za gubitke članova klana , i opet znam da ne mogu držati djevojku odgovornu
za grijehove njenog oca ništa više nego što Armstrongovi mogu držati Rorie odgovornu za
živote Armstrongovi koje smo ugasili.”
“Da , ali ti pretpostavljaš da bi se oni isto tako uljudno ponašaloi prema Rorie.” Teague reče
oštrog glasa. “ Nisu svi ti , Greame. Ne razmišljaju svi tako logično. Ti vidiš situaciju i kažeš da
djevojka nije kriva i mi ne bi trebali da je kažnjavamo zbog grijehova njenog klana. ALi svi ostali
vide neprijatelja i njihove misli idu prema osveti.”
“ Ona nije maloumna,” Gream reče.. Frustriran s smjerom u koji je razgovor krenuo.
Bowen je podigao obrve. “Nije? Sumnjao sam. Zašto onda svi u njenom klanu misle da jeste i
zašto ih nikad nije ispravila?”
“Ona je gluha.”
Teagov izraz se zaoštrio. “Gluha? Ne može čuti?Kako onda zna šta joj govorimo? Razumjela je
dovoljno uvreda koje su joj žena govorila da bi podigla mač.”
Bowen se nacerio. “ Bijesna mala mačkica koja maše mačem. E to je bio prizor za vidjeti.”
“ Čita riječi koje formiramo usnama.” Gream objasni. “ To je nevjerovatno kad razmislite.
Izgubila je sluh zbog nesreće, ali ne i svoj razum.”
Gream im je ispričao šta mu je Evelin rekla , kako je pokušala da se zaštiti od braka s Ianom
McHughom samo da bi bila natjerna u brak s Greamom.

83
Bowen i Teague su obojica bila namrštena kad je Gream završio. Onda je Teague zatresao
glavom. “ To je prilično pametno od djevojke iako malo ekstremno.”
“Nije moglo biti tako ekstremno ako je spriječilo da padne u ruke čovjeka koji bi je sigurno
zlostavljao, “ Bowen promrmlja. “Razmislite. Djevojka je otišla ocu sa svojim strahovima i on ih
je odbacio . Možda je silno želio zajednicu da bi vjerovao išta što je rekla. Ili je mislio previše
strašljiva i da će se naviknuti na tu ideju. Ali sigurno je da je mislila da nema drugi izbor.”
Gream klimnu. “Nije željela nastaviti prevaru, ali se bojala moje reakcije. Mislila je da sam
dobar prema njoj zato što je maloumna i da više ne bi gledao na nju kao na nekoga koga treba
sažaljevati i da ću je mrzjeti zbog njenog porijekla.”
“Pa bio si dobar prema njoj zato što si mislio da je jadna ? Bowen upita.
Gream je oklijevao. “U početku ,da. Bilo mi je žao čak i bio sam frustriran zato što sam natjeran
u brak sa ženom koja mi nikad neće biti supruga. Bio sam ljut, ali sam također znao da ne mogu
biti ljut na nju.”
“ Ali nisi sad,” Teague doda.
“Ne , sad nisam. Ona je……...posebna. Ne mogu vam objasniti , ali nije mi žao što sam je
oženio.”
Bowen izdahnu. “ Imaš težak put pred sobom , brate. Neće joj biti lako da stekne naklonost
našeg klana.”
“Da, znam to.Ali ti i Teague ćete mi pomoći s ovoim , zar ne?”
Teague i Bowen izmjeniše poglede.
“Da ,hoćemo.” Teague reče. “Ako je djevojka ono što želiš i ako si zadovoljan s njom , onda mi
vjerujemo u tvoju prosudu i učinićemo sve što možemo da joj olakšamo.”
Gream klimnu. “Hvala vam.Rorie je prihvatila -ne , sprijateljila se- s njom već. To je dobro i za
Rorie da ima društvo druge djevojke.Rorie nema neke koristi od drugih žena u našem klanu.”
Teague se nasmij. “ To je zato što je djevojka ubjeđena da bi rađe bila dječak.”
“Doći će dan kad će se udati . Volio bi da bude spremna za to.” Gream reče.
Bowen se namršti. “ Nećemo uraditi onako kako su Armstronogovi bili natjerani.Nećemo je
žrtvovati zbog saveza ili kao uslugu kruni. Nemamo potrebu ni za jedno od toga i neću dati da
se uda za nekoga ko će se ponašati prema njoj kao što bi se Ian McHugh ponašao prema
tvojoj Evelin.”
Njegova Evelin. Greamu se sviđalo kako to zvući. Bila je njegova. Ne skroz , ali to će ubrzo
popraviti”
“Rorie je sretna ovdje s nama ,” Teague reće smrknuto. “ Nema razloga za nju da ode.”
Gream se nasmija. “Nisam to rekao.Rorije još mlada i možda promijeni mišljenje. Možda bude
željela muža i da se smiri i da ima svoju djecu.”
Bowen se nasmijao. “ Ne bi se kladio na to.”
“ Opet vam zahvaljujem na podršci Evelin,” Gream reče ozbiljnije. “Mnogo će joj značiti .Rorije
je bilaa jedino prijateljsko lice koje je vidjela otkako je došla na našu zemlju. Odlučan sam da
promijenim to.”
“ Ako si ti zdovoljan onda je to meni dovoljno.” Teague reče.
“Da li želiš da prodjelimo sve što si nam rekao? “ upita Bowen.
“Većinu , da” Gream odogovori. “ Želim da proširite riječ o tome da Evelin nije maloumna, ali da
je gluha i da je stvorila obmanu kako bi pobjegla od braka s Ianom McHughom. Ne volimo
Armstronge , i ne želim koristiti to kako bi dobio podršku za Eveline. Vjerovaće se da je Evelin

84
bila žrtva Armstrongovih kao i McHughovih , tako da će vjerovatno dobiti podršku većine u
našem klanu.”
“To je opasna igra koju igraš,” Teague reće. “Evelin ne bi voljela da se tako nešto priča o
njenoj prodici.”
“Poprilično je istinito.” Gream promrmlja. “Travis Armstrong bi iskoristio kćer za svoje vlastite
ciljeve bez obzira na njene želje. To što su je voljeli i mazili nije dovoljno da ublaži moje gađenje
prema toj činjenici.”
Bowen klimnu. “To je dobar plan.Dobiti simpatije za Evelin tako što ćeš naglasiti d je sretnija u
našem klanu nego u svom rođenom.”
“Hvala . Vidjeću vas obojicu u dvorani za večerom.”
Gream se okrenu i krenu prema zamku , odjednom nestrpljiv da vidi svoju ženu opet.

85
24. Poglavlje

Evelin se pažljivo obukla za večeru. Nosila je jednostavne haljine otkako je došla.Obične , više
pogodne za rad u zamku ili čak van zamka , nego nešto što bi se smatralo lijepim ili ozbiljnim.
Večeras je izvuka jednu od svilenih podhaljina koje je njema majka pažljivo spakovala prije
nego je Evelin otišla s očeve zemlje.
Bila je divna i Evelin je obožavala tu bogatu zelenu boju. Osjećala se življe.Pogodna za njeno
izlaženje iz zbrke koju je sama napravila.
Nosila je običnu bijelu tuniku preko koja je bila lijep kontrast živoj zelenoj.Rukavi su bili dugi ,
skoro joj prekrivjući šake.
Odlučujući da ako će nositi nešto tako posebno , neće zaostajati ni s cipelama , pa je iskopala
draguljima obložene papuče s oštrim vrhovima i obula ih.
Kod kuće je imala služavku koja bi joj namjestila kosu , ali ovdje joj nije bila dodjeljena niti je
ona tražila. Žene iz zamka su bile odvratne prema njoj , pa nije željela da je ijedna od njih služi.
Imala je zakačke i sve to , opet zahvaljujući majčinom pažljivom pakovanju. Evelin bi
vjerovatno sve to ostavila i otišla s novim mužem bosonaga i u iznosanoj lanenoj haljini.
Nakon češljanja i igranja s kosom , odustala je od toga da tu tešku masu podigne i umjesto
toga ju je sklonila s lica, učvršćavajući je iza glave.
Rezultat je bio bolji neg što je očekivala. Čak je i sebi bila lijepa. Nije bilo mnogo situacija kući
kad se trudila da izgleda najljepše što može.A i tada bi njena majka sve preuzela u svoje ruke i
pobrinula se da Evelin bude pristojno obučena.
Možda je bilo previše za običnu večeru bez gostiju , ali za Evelin, ovo je bila važna noć. Bila
je to noć kad će Gream reći njenu tajnu - ako već nije. Sve oči će biti fokusirane na nju. Nije
željela da iko nađe bilo kakvu grešku na njoj - ili barem na njenom izgledu.
Bila je nervozna .Ne , bila je prestrašena. Nije dobivala ništa s tim što to poriče.
Spustila se na čošak kreveta i sjedila tu dugo istražujući sjene u sobi. Bile su upaljene samo
dvije svijeće i vatra u kaminu se davno ugasila.
Dodir na ramenu je doveo do toga da trzne glavu od iznenađenja. Rorie je stajala pored nje ,
Izraz zabrinusti lebdio je na njenom licu. Evelin nije primjetila njen dolazak u odaje.
Rordi se okrenula i uzela jedan svječnjak i sjela na krevet do Evelin, tako da bi joj Evelin
vidjela lice.
“Nisam mislila da te zaskočim, “ reče Rorie. “Gream me poslao da vidim jesi li spremna da siđeš
u dvoranu na večeru.”
Evelin se nsmija. “Hvala. Jesam.”
Rorieine se oči raširiše. “Ti pričaš.”
Evelin klimnu. “Zar vam Gream nije svima već rekao?”
“Čula sam . Priču , mislim. Niko mi ništa nije direktno rekao , ali kruže glasine sad.Da si gluha i
da nisi maloumna. Naravno da sam ja znala da nisi maloumna, ali nisam znala ostatak. Zašto
mi nisi rekla?”
Evelin uzdahnu. “Ispičaću ti cijelu priču poslije. Ne želim da me Gream čeka u dvorani.” Usala
je i napravila par koraka tako da ju je Rorie mogla cijelu vidjeti. “ Da li izgledam
zadovoljavajuće? Da li bar ličim na lordovu ženu ?”

86
Rorie se ustade noseći svijeću. “Prelijepa si , Evelin.Iskreno. Mislim da će Gream biti više nego
zadovoljan.”
Rorie spusti svijeću i okrenu se da izađe , ali Evelin ispruži ruku i uhvati Rorienu. Rori se
upitno okrenu prema njoj.
“Hvala.” reče Evelin.
Rorie nage glavu u stranu . “Za što?”
“Zato što si se sprijateljila s mnom iako se govorilo da sam maloumna i kad niko u tvom klanu
nije bio fin prema meni.”
Rori se nasmija , i na Evelinino iznenađenje snažno je zagrli.Evelin uzvrati zagrljaj, njeno srce
radosno zbog prihvaćanja mlade djevojke.
Kad se Rorie odmaknula još uvijek se smijala.Čuvala je Evelininu ruku i rekla. “Hajde
sada.Hajmo sići dolje tako da moj klan može upoznati njihovu gospodaricu u punom sjaju.”
Gream je nestrpljivo čekao Evelinin dolazak. Poslao je Rorie gore prije par minuta, i još se nisu
pojavile.
Njegova braća su već sjela i ostatak klana je ulazio i smještao se za ostale stolove. Svakog
trenutka bi sluge počele posluživati hranu , ili se bar nadao. Nora je pronašla adekvatnu
zamjenu za žene koje je otpustio ranije tog dana.
Spremao se da krene gore i da vidi ima li kakvih problema kad se Evelin pojavila na kraju
dvorane.
Greamu prestade disati. Zapravo , cijela dvorana utihnu. Nije bilo ni šuma dok je sva pažnja bila
posvečena Evelin.
BIla je prelijepa. Staložena. Samouvjerena. Sve dok mu pogled nije dostigao njene oči i mogao
da vidi koliko je bila prestrašena i nervozna.
Ustao je , bez predhodnog razmišljanja o onome šta radi. Spustio se s podijuma i hodao preko
centra između stolova poredanih uz zid. Kad je stigao do nje, vidio je da je Rorie tačno iza nje ,
gleda, kao da razmišlja da li treba da interveniše u Evelinino ime.
Nasmijao se sestri, ponosam što Evelin ima takvog saborca. Rorie se isto nasmija. Onda je
pružio ruku Evelin i okrenuo osmijeh prema njoj. “Prelijepi ste , moja damo.”
Strah i nervoza nestaše i smijeh obuze njeno lice. Bio je tako brilijantan da se Gream osjećao
ko da mu je neko izbio vazduh.
Spustila je ruku preko njegove, njeni prsti su virili iz rukava njene tunike.Rukavi su izvezeni u
sivim prugama , po ženskom šablonu , što je odgovaralo Evelin.
Okrenuo se , zaustavio na momenat dok su bili okrenuti dvorani. Sve oči bile su na njima dok
ju je vodio nazad preko centra prema glavnom stolu gdje su njegova braća čekala.
Vidio je da članovi ništa ne pokušavaju reći, sjedeći mirno za stolovima. Morao je da zadrži
osmijeh. Otkako se saznačo da Evelin ima sposobnost da vidi šta je neko rekao inako nije u
blizini njih, vjerovatno će biti pažljiviji o tome što pričaju u njenoj blizini.
Kad je pomogao Evelin uz stepenice , njegova braća se podignuše dok je posjeo Evelin uz
sebe. Rorie ih je pratila i spustila se na svoje mjesto pored Bowena.
Evelin se toplo nasmijala Bowenu i Teague i graciozno se spustila na klupu. Gream je sjeo za
vrh stola i ponudio svoj pehar Evelin.
Uzela ga je mrmljajući hvala, previše tiho da bi iko čuo.I on je jedva čuo , ali nije želio da
privuče pažnju tako što bi joj rekao da je bilo jedva čujno. Nije je želio učiniti nervoznijom nego
što već jest.

87
Preko puta stola , Teague je tražio Evelininu pažnju i kad se okrenula prema njemu , rekao je ,
“Prelijepo izgledaš , Eveline.”
Porumenila je do vrha glave, a obrazi su joj bili predivne nijanse roze. Ovaj put je rekla hvala ,
rekla je to dovoljno glasno da bi je oni najbliži njoj čuli.
Gream ispod stola posegnu za njenom rukom i stisnu je.
Baš tad, Nora uleti u dvoranu praćena s ženama koje je Gream prije primjetio na njivama ili su
bile zadužene za pranje odjeće. Bile su nervozne , nisu nikad služile direktno lordu , ali ostale
su pristupile svojim dužnostima s ponosom i počele da služe hranu i piće.
Greamov sto je bio poslužen prvi i pobrinuo se da se prvenstveno posluži Evelin. Sada je već
bilo jasno da neće tolerisati nepoštivanje , tako da su se žene potrudile da dodvore Eveline.
Zadovoljan da bar jedne noći Evelin neće biti uznemirena, Gream se zavalio i počeo jesti.
“Da li si poslao po oca Drummond? Upita Rorie.
Gream uzdahnu . Ne , vražiću, nisam.”
Naprštila se na njega , dopuštajući mu da vidi nezadovoljstvo zbog njegovog odgovora.
“Obećao si.”
Evelin je gledala brzo jedno drugo tako da može pratiti razgovor tako da je Gream namjerno
usporio da bi i ona mogla sudjelovati.
Da, obećao sam. Nisam imao vremena ako ćemo biti iskreni , nije mi to bio prioritet s obzirom
na sve što se u posljednje vrijeme dešavalo.”
“Ali obećao si , Greame! Rekao si ako budem dobra prema Eveline , da ćeš poslati po
svećenika ako da mogu načiti čitati i pisati.”
Čim su riječi izašle iz njenih usta , Rorie poklopi rukom preko usana , s užasnutim izrazom na
licu.
Evelin spusti pogled , gledajući u hranu. Ali ne prije nego je vidio pustoš u njenim olima. BIlo
mu je instiktivno to želi da je zaštiti. Pobjesnio je što je Rorie bila tako nesmotrena.
“Dođavola , Rorie,” Gream zareža. “Pretjerala si ovaj put.”
“Žao mi je!” projeca Rorie. “Oh , Greame, nism to uošte mislila. Znaš da nije tako. Volim
Evelin.”
Bowen uzdahnu . “Tvoj temperament ti uvijek pravi problme ,Rorie. Moraš naučiti da kontrolišeš
svoj jezik.”
Rorie je bila blizu suza i njen pogled je bio fiksiran na Evelin , koja je gledala dolje u zdjelu
ispred sebe.
Gream je posegnuo za Evelininom rukom , ali ona je bila u njenom krilu , skupljena u
šaku.Dodirnuo joj je rame umjesto toga i pogledala ga je upitno, kao da je cijelo vrijeme
fokusirana na jelo i nije obraćala pažnju na Rorienu izjavu.
“Nije tako mislila ,Evelin.” reče Gream.
Evelinine oči se raširiše od lažne zbunjenosti i onda je opet pogledala dolje , ali nikad nije
pogledala u pravcu Rorie. Usne su joj drhtale , izdvajući njenu uzrujanost i Gream se suzdržvao
od toga da je ne uzme u naručje i odnese od svih ostalih. Da je odnese u njihove odaje , daleko
od svijeta , gdje je niko ne bi mogao povrijediti opet.
Rorie je krenula da se ustane , ali Gream je klimnuo da sjedne. “Ne sad, Rorie. Učinila si
dovoljno.”

88
“Ali nisam mislila tako,” reće Rorie uznemireno. “ Neću dopustiti da to misli ni moment duže.
Ono što sam rekla…..Ono što sam rekla ne čini me boljom od žena koje su je zlostavljale. Čini
me još gorom jer mi je vjerovala.”
“Upravu je “ reče Bowen tiho. “Dopustio joj da priča s Evelin, Greame.Ako ne bude , to će ih
povrijediti obe i Eveline je dovoljno povrijeđena danas.”
Gream posegnu za Evelininom rukom , ovaj put je dižući s krila i raspetljavajući joj prste.
Podigao je do usana i spustio poljubac na njen dlan .Ona je bila šokirana tim javnim
iskazivanjem privrženosti.Oči su joj bile ogromne i usta otvorena dok je zurila u njega.
“Dopusti Rorie da ti objasni. Nije željela da te povrijedi. Pogledaj je . Pogledaj kako je
uznemirena.”
Evelin se polako okrenu, njen pogled je išao prema Rorie , koja je sada već bila u suzama , s
crvenim nosom i podbulim očima.Evelinine oči se nesretno objesiše kao da nije mogla podnijeti
Rorienu tugu, iako je Rori nju povrijedila s svojim nesmotrenim riječima.
Rorie skoči i požuri okolo , kleknula je između Greama i Evelin. Uzela je Evelininu ruku od
Greama i okrenula se tako da gleda direkt u Evelin.
“Nisam mislila ono na način na koji si ga čula- vidjela. Kad si tek stigla , Gream je došao do
mene----”
Rorije pričala tako brzo da je Evelin izgledala potpuno zbunjena.Gream je spustio ruku na
sestrino rame. “Rorie ,uspori. Počni ispočetka.Ne može razumjeti zato što prebrzo pričaš.”
Rorie duboko udahnu i poče ponovo , pričajući mirnije.
“Gream je došao do mene zato što je želio da provedem malo vremena s tobom , da ti olakšam
, tako da sam se cjenkala s njim jer sam željela da pošalje po oca Drummonda tako da me
može naučiti čitati i pisati.Očekivala sm da ću te mrzjeti ili da te u najmanju ruku neću moći
podnijeti. Kakva god moja pogodna s Greamom bila , ona nije uticala na naše prijateljstvo
.Zaklinjem ti se. Moraš mi vjerovati , Evelin . Ne želim da izgubim tvoje poštovanje.”
Evelin ju je dugo gledala i onda konačno se kratko nasmijala. Nagela se i poljubila Evelin u
obraz.
“Oprostiću ti ako dopustiš da i ja sjedim na časovima s ocem Drummondom.”
Rorie se nasmijala i bacila na Evelin tako jako da ih je skoro obe oborila s klupe. Bowen se brzo
ispružio i uhvatio Evelin prije nego što je uspjela pasti.
Rorie ju je snažno grlila i onda se odmaknula tako da Evelin može vidjeti njena usta. “Naravno
da ćeš sjediti sa mnom tokom časova. Bilo bi mi dosadno bez tebe.”
Evelin joj stisnu ruku i onda je pusti tako da Rorie može da se vrati nazad na svoje mjesto.
Gream dodirnu Evelinino rame kao tihi znak podrške.Onda je izgovarao riječi bez glasa.
“ Veoma si velkodušna , Evelin. Hvala ti za to. Rorie bi bila užasno uznemirena s činjenicom da
te povrijedila.Ona je mlada i do sad je bila sama, odvojena od drugih žena iako su je okruživale
žene našeg klana. Privržena je tebi. Biće dobro za nju da provede malo vremena s drugom
ženom.”
Evelin se nasmiješi i pogleda ponovo u Rorie, koja je jela u tišini. Kad je pogledala ponovo u
Greama tiho reće “I ona me meni isto draga i uživam u njenom društvu.”
“ Daj ostatku klana malo vremena, “ reče on . “ Ne sumnjam da ćeš i njih da osvojiš isto tako.”
Evelin slegnu. Možda mu nije vjerovala. Sumnjao ja da je nije briga.Vidio je koliko ju je
povrijedilo da se brani od napada žena.Imala je nježno srce i dobru dušu. Ako iko zaslužuje
dobrotu , onda je to ona.

89
I uradiće sve što je u njegovoj mogućnosti da joj to obezbjedi. Od sebe . Od svog klana. Da mu
je iko rekao da će se tako zaštitnički odnositi prema nekome ko se preziv Armstrong , nasmijao
bi mu se u facu. Ali evo ipak sjedi s kćerkom Travisa Armstronga , znajući da će uraditi sve da
je učini sretnom.

90
25. Poglavlje

Poslije jela , mnogo članovi klan su se okupili oko prostora za sjedenje ispred vatre.Evelin je
posmatrala sa svog mjesta za stolom da vidi o čemu pričaju. Ali sve što je vidjela je opušten
razgovor o danu, o treningu muškaraca koji se dešavao. Dvojica su se raspravljala o ovci i još
jedan se pridružio i nakon par minuta počeli su da pričaju o konjima.
Od onoga što je mogla vidjeti , prva dvojica su brinula o klanskim ovcama dok je ovaj treći bio
zadužen za staje.
U svoj rođenom domu , nije obraćala puno pažnje na dnevno vođenje zamka. Nije bila skroz
neupućena o radu , ali joj je nedostajalo prakse. U zamku sa svojim položajem , nije smjela
pokazati nikakav interes za radove u klanu.
Ali sad je smtrala d bi joj život ne smo bio dosadan , neko i ekstremno neproduktivan ako ne bi
ništa radila osim zvrljala okolo cijeli dan s Rorie ili s vremena na vrijeme plivala u rijeci.To je
nešto o čemu treba da popriča s Greamom.
Trebala joj je svrha. Ako će dobiti prihvatanje od klana, onda im mora dati razlog s kojim će to
dobiti.
Njen otac je govorio da se poštovnje treba zaraditi , ne dobiti. Montgomerijevi joj nisu ništa
davali. Ali nigdje ne piše da ga sama ne može zaraditi.
Da , razgovaraće s Greamom. Čak će sama prići Nori. Nije bila loša prema Evelin , bar ne u
facu. Bila je dovoljno dobra , iako je bil oprezna što se tiče Evelin.
Trepnula je kad je shvatila da svi oko nje stoje. Greamova braća su se ustala i nslonil preko
stola , dovodeći da se osjeća malom i nebitnom u poređenju s njima.
Gream je bio isto tako velik i zstrašujući kao oni , ali je nije plašio.Bowen i Teague su bili
dovoljno dobri i odnosili se prema njoj s poštovanjem ali ipak nije bila sigurna na čemu je s
njima.
Pošto je oprezno gledala u njihovom pravcu, ona se ustade i instiktivno se pomjeri prema
Greamu. Privukao ju je bliže sebi, stavljajući ruku oko nje. Njegova ruka je posesivno odmarala
na njenom kuku i ona je bila šokirana da je tako drži ispred cijelo klana.
Kad je pogledala u njega , vidjela je da govori braći.
“.......želim laku noć. Ja i Evelin se povlačimo.”
Prestala je disati ne trenutak dok je procesovala to što je vidjela na njegovim usnama. Srce joj
zatreperi i pade u somak dok ju je požurio naprijed ,još uvijek čuvajući uz sebe.
Nasmijala se Rorie i kratko pogledala Bowena i Teague.Bila je toliko posramljena da ih duže
pogleda jer je znala zašto je Gream vodi na sprat.
Ćinjenica je da nije sigurno znala, kako god, on je bio savršeno jasan ranije. Nije joj ostavi
sumnju u to koje su mu namjere a i nije izgledao kao strpljiv čovjek
Odvešće je u krevet večeras i učiniti svojom. Njihov brak će biti konzumiran i to će zapečetiti
uniju.
Bila je spremna za ljubljenje. Za ostatak nije bila sigurna.
Čim su napustili dvoranu , Gream je podigao u naručje i ponio uz stepenice. Iznenđen
njegovim potezom , obuhvatila ga je rukama oko vrata i čuvala se. Njegov je izraz je bio
intezivan. Fokusiran.

91
Ramenima je otvorio vrata odaja i došao do kreveta gdje ju je nježno položio na sredinu.Njena
se haljina raširi, zelena i bijela su bile živopisne u odnosu na krzno koje je prekrivalo ležaj.
Stajao je iznad nje , gledajući je , pogledom prelazeći preko svakog centimetra.
Ukosila je glavu. “ Zašto me tako gledaš?”
“ Zato što si ti najljepša žena koju sam ikad vidio.”
“Oh.”
Bila je bez daha. “Oh” je sve što je uspjela reći. To nije bio neki razgovor , ali šta mu je mogla
odgovoriti na to?
“ Ne znam odakle da počnem , toliko me mamiš.
“Poljubi me.”
“Oh da, to mogu da uradim” reče on i spusti se preko nje.
TIjelo mu je pritisnulo njeno, gurajući je još dalje u madrac. Njegova toplina ju je okružila, njegov
miris. Udahnula je dok ju je čjubilo.Duboko.Tražeći. Njegov jezik je prešao preko njenog, ližući ,
napredujući i onda usporavajući, odmjerenim pokretima.
Podigao je glavu i odmakeo od njene i gledao dolje, s očima koje su blistale na blagom
svjetlu.Oslanjajući cijelu težinu n jednu ruku , drugom rukom je prolazio kroz njenu kosu ,
sklanjajući je s lica, milujući joj obraze pa onda vilicu.
Mislila je da nije strpljiv čovjek , ali sad ovdje , izgledao je kao da ima svo vrijeme svijeta,
činjenicu za koju nije bila sigurna da li joj se sviđa ili ne.
Nestrpljivost je pogodi. Duboko unutra, ispod kože, kao da je nešto oživjelo i preuzelo sve.
BIla je nemirna , odjednom je oblila toplina. Krv u njenim venama samo što nije proključala.
Njene grudi su bile teške, njene bradavice se bolno uzdignuše. A niže, u njenim najprivatnijim
mjestima , želja se stvorila , onemogučujući joj da ostane mirna.
Da li je to bila žudnja? Da li se ovo značilo željeti nekog toliko da boli?
Svaki dodir , svako milovanje ,učinilo ju je vlažnijom, tražeći i želeći više. Žudjela je da osjeti
njegove ruke na sebi.Željela je njegovu nježnost i pažnju. Željela je da gleda u nju kao što
nikad nije gledao nijednu ženu.
I onda se podigao sve dok nije sišao s kreveta , ostavljajući je bez njegove topline. Podigla je
glavu , spremna da se pobuni , ali nešto u njegovim očima ju je zaustavilo.
Njegov pogled je potamnio, šaljući drhtaje preko njene kože.. Bilo je tu nešto predatorsko u
njegovom pogledu i to je probudilo nekakvu ranjivost u njoj.
Pružio je ruke i ona nije ni momenat oklijevala da se uhvati za njih. Njegovi se prsti sklopiše
oko njenog dlana i on ju je podigao sve dok nije sjedila na čošku kreveta.
Spuštajući tijelo , kleknuo je ispred nje , rukama čuvajući njeno lice tako da nije imala izbora
nego da gleda šta joj govori.
“Upaliću još svijeća.Ništa ne želim više od mogućnosti da gledam tvoju ljepotu i ne želim da
propustim ni centimetar zbog mraka.I onda, kad soba bude dovoljna osvjetljena, glumiću tvoju
služavku i svući te, komad po komad sve dok ne budeš stajala ispred mene naga.”
Usisala je zrak i teško progutala. Njen je puls ubrzao toliko dok joj se nije počelo nesvjestiti.
Nasmijao se i poljubio je , pomjerajući te pune , tople usne preko njenih. Povukao se i rekao :
“Nemoj brinuti , Evelin.Neću učiniti ništa da te povrijedim ili uplašim. Imamo cijelu noć i sve što
sam planirao je da uživamo. Nema potrebe da žurimo prvi put kao muž i žena. Želim da se
sjetiš ovog isto kao što će i meni ostati u sjećanju.”

92
S tim , on opet ustade i poče paliti svijeće , strateški ih postavljajući okolo sobe sve dok cijele
odaje nisu bile obasjane toplom svjetlošću svijeća.Uzeo je vremena da se pobrine za vatru,
dodavajući drvo sve dok se plamenovi nisu podigli visoko.
Onda se vratio do kreveta gdje je ona sjedila i opet joj ponudio ruku. Podigao ju je da stoi
pored njega i on preuzeo njeno mjesto , sjedeći na čošku kreveta s njom ispred sebe.
Nježno je rukama krenuo da skida tuniku , ostavljajući je u zelenoj podhaljini. Stresla se , ali je
shvatila da nije od straha. Ne , bilo je to od iščekivanja koje ju je obuhvatilo i ostavilo je tu da se
trese kao list na vjetru ispred svog muža.
Nije joj samo strgao odjeću . Bio je odlučan da joj polako svuće haljinu koju je ona paživo
oblačila satima prije.
Uvukla je zrak kad je on krenuo da je spušta nis njeno tijelo i onda ju je pustio da padne kod
njenih stopala. U nekoliko trenutaka , oslobodio ju je donjeg rublja tako da je stajala gola ispred
njega kad se on odmaknuo od nje i pogledom prelazio preko njenog tijela.
“Prelijepo.”
Ta jedna riječ je rekla toliko toga. Njegov pogled, način na koji ju je gledao, iščekivanje u
njegovim očima , način na koji su mu se mišći na rukama stegli. Odjednom je postala nestrpljiva
da vidi njega i da gleda u njega kao on u nju.
“Dođi meni.”
Koraknula je naprijed nervozno i onda ju je obuhvatio rukama i povukao između svojih nogu.
Pritisnuo je usnama između uvale njenih grudi i poljubio je tačno iznad srca.Rukama je prelazio
preko njenih golih leđa do guzova i onda opet prema gore. Podigao je pogled da vidi njen , i
onda je svoj rukama uhvatio njenu kosu i povukao je prema sebi tako da je opet poljubi.
Poljubac je bio manje strpljiv ovaj put. Vruč i zahtjevajućo . Bez daha. Bio je napadniji ,
njegovo tijelo se napelo pored njenog. Mogla je osjetiti energiju koja je isijavala iz njega, znajući
da bi je mogao slomiti s malo truda.
Ali bio je iznimno nježan s njom. Odnosio se prema njoj kao prema dragocjenom za koji se
bojao da će slomiti. Stenjala je nježno u njegova usta i opustila se uz njega , dopuštajućo
napetosti da ode iz njenog tijela.
Nekoliko trenutaka kasnije prekinuo je poljubac ali je ostavi usne na njoj dok je poljupcima
išao niz njen vrat prema njenim grudima. Kad je zatvorio usne oko bradavice, njene se noge
zatresoše i on je uhvati i spiječi da padne.
Ništa takvo nije prije osjetila. Bilo je zastrašujuće intezivno. Linije zadovoljstva prostrujaše
kroz njeno tijelo. Njene grudi su pulsirale i boljele. Njeno međunožje je boljelo.
Puls je počeo između njenih nogu i to je bilo neugodno jer nije znala kako da se odnosi prema
tome.Uvrtala se nemirno ,sve više uznemirena.
Prema drugoj sisi se isto ponio , preklapajući je svojim oštrim jezikom i onda je usisavajući u
usta. Svo to vrijeme , njegove ruke su prelazile preko njenog tijela , milujući , mazeći ,
upoznavajući je.
Dlanom pritisnu ruku preko njenog stomaka i spuštao se prema njeno karlici. Šokirana
njegovo smjelošću , ali željna da sazna rezultat njegovo hrabrog poteza , zaustavila je dah kada
su njegovi prsti pažljivo zašli u gnijezdo kose na njenom vršku.
Kad su prsti prešli preko pulsirajućeg dijela , trznula se , ne iz nezadovoljstva , već što nije
mogla da se kontroliše.

93
Jako je zasisao njenu bradavicu sa svojim hrabrim prstima , uranjao snažnije u njeno osjetljivo
meso.Drhtala je dok su njena osjetilja bila opijena željom. Njeno tijelo se počelo nepotnošljivo
stezati. Zadovljstv je stvaralo i stvaralo sve dok nije postala zbunje s tim šta treba da uradi.
Nožni prsti joj se zaviše na tvrdom podu . Njene ruke poletiše na njegova ramena , tražeći
podršku, nešto za šta će se uhvatiti prije nego izgubi svu snagu u nogama.
I onda je njegov prst uklizao u nju, pažjivo ispitivajući dok je palcem prelazio preko pulsirajućeg
mesa iznad njenog ulaza. Bilo je to previše za podnijeti.
Zatvorila je oči dok su se odaje okretale oko nje. Tačice su blještile u njenim očima i ispustil je
vrisk koji je vibrirao kroz njeno grlo. Mora da je bio glasan vrisak zbog užitka koji ga je izazvao.
Sljedeće što je znala je da je bila skupljena u njegovom krilu dok je on milovao njeno tijelo i
poljubio joj čelo. Još uvijek je bio obučen , što se njoj nije činilo pošteno i ona je bila svamlitava,
bez snage u svojim drhtvaim udovima.
Pomjerila se , podižući glavu tako da mu vidi lice. “Šta se desilo”?
Nasmijao se i poljubio joj vrh nosa. “ Doživjela si svoje žensko oslobađanje.”
Bila je to glup pojam za ono što je ona doživjela.
“ Bilo je poput raja.” uzdahnu ona.
Njego se smijeh proširi. Onda je pogledala dolje ,namrštila se i nabrala nos. “Još uvijek si
obučen.”
Njegove obrve se podignuše, “ Buniš se?”
“Da, bunim se.Voljela bih sjediti na krevetu kao ti i gledati te dok se skidaš.”
Njegove oči planuše i ona se naglo nađe sklonuta sa strane dok je on ustajao. Pogledala je u
njega otvorenih usta dok je on stajao pored kreveta.
“Onda , moja damo, ja ću vam sigurno ispuniti vašu želju.”

94
26. Poglavlje

Gream je jedva mogao da kontroliše svoju žudnju dok je stajao ispred Evelin, pripremajući da se
skine. Božjih mu zuba, ne želi prestrašiti djevojku i koristio je svu svoju odmjerenost da ne
pokida svoju odjeću i ukliže među njene noge.
Njegov kurac će skoro pući.Svaki dio njegove krvi bio je u njegovim preponama, puneći
njegovu muškost sve dok nije stiskao zube od nelagode.
Dok je sidao tuniku i hlače , bio je svjestan njenog znatiželjnog pogleda . To ga je učinilo još
željnijim da je uzme dugo i žestoko.Te nevine oči , tako velike , dok je prvi put gledala muža bez
odjeće.
Ali onda njen pogled odleti do njegovog podignutog kurca i oči joj se proširiše još više.
Pogledala je u njegovo lice, pa opet spustila pogled dolje pa opet gore, kao da ga je pitala
hiljadu pitanja s jednim pogledom.
“ Da li ti se sviđa što vidiš, ženo?” pitao je on kad je pogled vraila na njegovo lice.
Liznula je usne , taj pokret tako senzualan i erotičan da je zarežao.
“Da” prošaputa konačno ona. “Predivan prizor , to tvoje tijelo.”
Predivan? Nije izgledalo prigodno da ona koristi iste riječi da opiše njega koje je on koristio da
opiše nju.Nije bio nalik njoj. On je bio čvrst gdje je ona bila mekana.Grub gdje je ona bila
nježna. Imao je ožiljke a ona nije imala ni jednu manu na svom divnom mesu.
Krenuo je naprijed , gurnuo je nazad , poliježući je na krevet dok se naginjao nad nju. Ugurao
se među njena raširena bedra i trljao tijelom uz njeno sve dok nije lebdio nad njenim usnama.
Zanjihao je tijelo , imitirajući pokret kao da je u njoj iako se trljao preko njenog , ženstvenog
mesa. Uživao je u osjećaju nje uz njegovu erekciju. Znao je da nije još uvijek pripremljena za
njega, ne tako brzo nakon svog oslobađanja. Trebaće vremena da je pripremim ali on će uživati
u svakom trenutku toga.
Prevlaćio se dolje pa gore uz njeno tijelo ,vezajući joj usne svojima.Njihovi se jezici sudariše i
zapetljaše.Vrući poljupci bez daha. Gutao je njeno nježno stenjanje , znajući da ona vjerovatno
ni ne zna da pravi te niske zvuke.
Odavno se nije prepustio tim nižim potrebama. A ipak nisu mu nedostajale. Ono što mu je
nedostajalo je ono što nikad nije imao . Intimnost. Osjećaj blizine. Znati da mu se stvarno sviđa
žena s kojom se spajao.
Bio je svjestan razlika između njega i drugih muškaraca , čak i svoje braće.On nije prospao
svoje sjeme nadugo i naširoko. Čak i u mladosti , nije mu se žurilo da izgubi nevinost.Bilo je to
čak nakon što su njegova mlađa braća uživala u svojim prvim ženama , da se Gream upustio u
to i njegov prvi put nije bio baš najbolji . Ustvari , prošlo je dosta vremena nakon toga je opet
pokušao.
Ali ovo? Ovo je bio raj. Znao je bez sumnje da nijedna druga žena neće uticati na njega , koja
će moći da ga opije žudjnom samo jednim običnim pogledom.
Zavrnula mu je unutršnjost u čvor za koji se nadao da se neće odvezati.
Ljubio ju je niz vrat i ključnu kosti onda polizao šupljinu na njenom grlu , uživajući u tome kako
joj puls ubrzav.
Nastavio je put prema njenim grudima i odmorio usta u uvali između njenih opojnih planina.

95
Želio je stati i probati te ukusne roze vrhove, ali imao je drugu destinaciju na umu. , jednu koja je
tjerala da njegovo srce lupa od iščekivanja.
Nastavljajući put prema dole, usnama je prelazio preko njenog nježnog stomaka i umočio jezik
u njen pupak. Zatresla se i trznula ispod njega dok je on vrtio jezikom , probavajući svaki
centimetar nje koji je mogao dohvatiti.
Kad se spustio na kraj kreveta tako da su njegova usta lebdila iznad nježnih plavih uvojaka
koji su se nalazili između njenih nogu, njena glave se trzne i oči šokirano prošire. Ugledao je
shvatanje u njenim očima, shvatanje o onom što on planira.
Nasmijao se i pažljivo prešao preko baršunastih , nabujalih usana njene ženstvenosti. Nikad
nije probao ženu tu, nikad nije imao hrabrosti da uradi takvo nešto, iako je čuo muškarce da
pričaju o tome.
Rečeno mu je da se to radi da bi se zadovoljila žena i d svaka reaguje drugačije. Neki
muškarci uživaju u tome dok su drugi to radili samo da bi im žene dale ono što žele. Ali svi su
se složili da su žene u tome mnogo uživale i on je želio da Evelin da takav užitak.
Jezikom je dodirnuo grudvu mesa tačno iznad njenog žensko otvora. Podigla se s kreveta ,
podižući kukove prema gore. Njeni promukli uzdasi se čuše i njeni se prsti uviše u krzno na
kojem je ležala.
Ohrabrio se, preklapajući ga nježno ,upijajući njen miris i okus. Bila je to plahovita senzacija ,
kao da pije previše pića. Čuo je riku i soba oko njega se zamagli dok je on nastavljao erotično
istraživanje njene svilene kože.
“Greame” reče ona slabašno “Evo ga opet.”
Njene noge se počeše tresti. Njena bedra su drhtala i dizala je karlicu kako bi se susrela s
njegovim ustima.Znao je da je spremna i da je sada najbolje vrijeme, ali mrzio je pomisao na
ono što slijedi.
Nije bitno kako je pripremljena , nije bitno koliko ona možda želi ispunjenje, ono što će joj
uraditi boljeće je.
Povukao se i prstom prešao preko usana njenog ulaza , testirajući veličinu otvora. Stegnula se
oko njegovog prsta i on je znam da će je pocjepati kada se zabije unuta.
S pomirenim uzdahm , podigao se gore i ugurao između njenih nogu. Poljubio ju je ponovo i
odmakeo se kako bi mu vidjela usta.
“Biće bolno prvo , Evelin.Žao mi je zbog toga. Biću nježan , obećajem.”
Povjerenje je blještilo u njenim plavim očima. Posegnula je za njim , stavljajući svoju ruku na
njegovo lice. Bile su male i delikatne u odnosu na njegovu vilicu , baš kao i ona.
“Mislil da će biti prekrasno “ prošaputa ona.
Nije joj htio reći da se ne slaže li bio je sretan što se ne boji.Pažljivo se namjestio na njen ulaz i
gurnuo naprijed malo , testirajući njenu otpornost.
Njene oči se proširiše i ruke padoše na njegova ramena , nokti joj se zabiše u njegovo
meso.Snažnije je gurnuo , njena uskost ga obmota sve dok znoj nije izbio s njegovog čela.To je
bilo instiktivno da se zakopa snažno i duboko koliko može u nju. Trebala mu je sva snaga
svijeta da se suzdrži ne prepusti potrebama koje su ga bombardirale.
Njeno lice se naboralo i sumnja se pojavila u njenim očima kad je on nastavio i ona se počela
širiti oko njega. Onda se trznula baš u onom trenutku kad je probio jednim snažnim udarcem ,
zakopavajući se unutar nje.
Jecaj zbog bola je bio kao nož u srce.

96
Skroz je stao , dopuštajući joj da se navikne na njegov nasrtaj. Poljubio joj je lice, čelo, oči, nos i
svaki dio koji je mogao dodirnuti.
ŠŠššššš” tješio je on, iako je znao da ga ne čuje. “Žao mi je, tako mi je žao . Brzo će biti
gotovo.”
Spustio je čelo na njeno i duboko udahnuo, umirujući uzdahe dok je njegovo tijelo zahtjevalo od
njega da je posjeduje , da je napravi svojom na najprimitivnij mogući način.
Poslije par trenutaka ona se pomjeri ispod njega , pomjeraći se nemirno kao da želi da ublaži
pritisak između njenih nogu.
Povukao se tako da može da vidi njen izraz.
Njena obrva je još uvijek nabrana i on je prstom dodirnuo jednu tu liniju , nježno prelazeći preko
njenog čela.
“Da li je uredu ako se sad pomjerim?” pitao je. “ Neću se pomjeriti dok ne kažeš da.”
“Možd još malo” reče ona.
On se nasmijao i povukao se centimetar. Bilo je to najveće mučenje ikad. Bizi duboko u njoj a
još uvijek ne biti u mogućnosti da se pomjeri bar malo.
“Da li te boljelo?”
Protresla je glavom. “Nije.”
Mogao je shvatiti d laže ali se jako trudila da sakrije svoju neugodnost tako da je on ne bi odbio
“ Pomjeraj se s mnom” reče on pomjerajući se naprijed malo. “Omotaj noge oko mene. Čvrsto
me drži,Evelin.”
Izašlo je kao gruba molba za koju je znao da je nije čula. Zvučao je tako očajno , ne kao onaj
čvrsti vojnik što je bio već duže vrijeme. U ovom trenutku mu je bilo drago što ne čuje , nije mu
se sviđala ranjivost u svom glasu.
Oprezno je omotala noge oko njegovih kukova. Zatvorio je oči i njene ruke toplo kliznuše preko
njegovih prsa do njegovih ramena. Nije bilo ničeg boljeg od njenog dodira. Trebao mu je. Žudio
za njim više nego za bilo čim.
Počeo je da se zabija , stiščući vilicu da bi zadržao kontrolu Nakon par trenutaka bio je već u
opasnosti da se prepusti a tek je počeo.
Odlučan da to bude zadovoljavajuće za oboje , natjerao se da održava zadani ritam , ali kad je
ona posegnula da dodirne njegovo lice u tihoj molbi on je vidio potrebu u njenim očima , on se
pogubio.
Opet i opet se zabijao u njenu baršunastu vručinu. Njegovi mišići su se stezali od rada.
Njegovo cijelo tijelo se nepodnošljivo steglo sve dok nije mislio da će nešto da pukne.
“Evelin, Evelin,” šaputao je dok se gubio u slatkoći njenog zagrljaj.
Polako se topio preko njenog tijela, njegovo tijelo se prilagodila njenom dok su se oboje borili
da dođu do daha. Dostigla je svoje žensko zadovoljstvo još jedanput, ali on nije mogao reći da
mu je to bio gcilj na samom kraju. Nije bio sposoban da registuruje išta osim šokantne
ekspolozija koja je opustošila njegovo tijelo.
Sad ju je uzeo u svoje naručje i okreuno se , čvrsto je držeći. Njihova tijela su još uvijek bila
spojena i bio je odlučan da bude sjedinjen s njom što je duže moguće.
Dok je mirno ležala pored njega, ugnježdena u njegov zagrljaj , on joj je milovao leđa , mazeći
i gladeći drhtajuće tijelo.
Znači ovo je značilo biti savršeno smiren , dušom i tijelom . Naći utjehu s ženom koja je više
od jednog toplog tijela.

97
Nije očekivao tako nešto. Nikad nije mogao zamisliti da će ovako osjećati za ženu koja mu je
nametnuta.
Dok je pogledao u njenu plavu kosu , nije mogao da zamisli drugačije. NIje želio da zamisli da
je nema uz sebe.

98
27. Poglavlje

Kad se Evelin probudila iduće jutro, sunčeva svjetlost je dolazila s prozora pravo na njeno lice.
Otvorila je oči trepnula brzo i opet ih zatvorila prije nego što je okrenula glavu.
Ko je skinuo krzno s prozora?
Odmah je dobila odgovor kad se krevet pomjerio. Evelinine oči iskočiše kako bi vijela Rorie d
sjedi na samom čošku , s nestrpljenjem u očima.
“Eto te.” reče ona. “Spavala si satima.Mislila sam da se nikad nećeš probuditi.”
Evelin se zarumeni i pobrinu se da su krzna oko njenog golog tijela. Istina je da nije spavala
satima. Gream ju je držao budnom većinu noći sa svojim rukama i ustima….Stresla se kad se
sjetila tog zadovoljstva.
Prve zrake sunca su se pojavile iznad horizonta kad je ona zaspala. Gream ju je poljubio ,
ustao da se obuće. Nije uopšte razmišljao o spavanju zato što se morao pojaviti u dvorištu u
zoru.
Nakon prvog vođenja ljubavi , insistirao je da će biti preosjetljiva da ga opet primi , ali nije
prestao da je zadovoljava ostatak noći.
Dostigla je oslobađanje toliko puta da je kad se konačno ustao s kreveta ,zaspala prije nego
što je on napustio odaje.
Zjevajući ,stegnula je krzo oko sebe i borila se da sjedne.
“ Zašto si ovdje?” Evelin upita Rorie.
Rorie je skakutala nestrpljivo. “Gream je poslao po oca Drummond jutros.”
Evelin se nasmija. “Pa to je super , Rorie. Znam kako silo želiš da naučiš d čitaš i pišeš.
“I ti ćeš da učiš sa mnom, zar ne ?”
Evelin klimnu “ Pa kad si već ovdje mogla bi mi pomoći oko nečega.”
Rorie nage glavu. “Želiš moju pomoć? Nisi ljuta zbog prošle noći?To je jedan od razloga što
sam došla u tvoje odaje. Htjela sam da ti se opet izvinem što sam te povrijedila.”
“To je zaboravljeno,” reče Evelin. “ I , da , treba mi tvoja pomoć.Hoću da priđem Nori. Shvatila
sam da Gream očekuje da me klan prihvati iako sam iz neprijateljskog klana. Ali istina je , nisam
učinila ništa da bih zaradila njihovo prihvatanje.”
Rorie se namršti. “ To im ne da za pravo da te zlostavljaju , kao što su to do sad radili.”
“Ne , ne daje im. Ali ne mogu lutati zamkom kao što sam to radila u svom , glumeći glupaću
tako da niko ne očekuje ništa od mene. Ja sam lordova žena i moja je dužnost nadgledati
upravljanje zamka.”
Nesigurnost pređe preko Roriena lica. “ Pa , da , istina je da lordova žena obično ima zadatak
d vodi zamak , ali moja braća dijele tu odgovornost . Možda je najbolje da to ostaviš njima.”
“ To jejoš veći razlog da ja uskočim.” insistirala je Evelin. “Gream ne bi trebam da se brine o
ženskim radovima .Kao što ne bi trebao ni Bowen ili Teague. Imaju mnogo važnijih stvari.
Hoćeš mi pomoći?”
Rorie je oklijevala i onda rekla. “Da , naravno da ću ti pomoći. Nisam sigurna šta hoćeš od
mene da uradim , ali ću ti pomoći na svaki mogući način.”
Evelin se nagela prema šogorici. “Divno.” Sve što trebam je tvoja podrška. Sram me priznati ,
ali ja sam kukavica. Biće mi lakše da te imam uz sebe kad budem pričala s Norom u kuhinji.”

99
Rorie siđe s kreveta. “Pa, onda , bolje se ustani i obuci se. Ne možeš tako da se šećeš po
zamku.”
Evelin se zarumenjela do nožnih prstiju i uzdahnula od sramote. Rorie joj se nasmija i onda
otišla do Evelininog sanduka da izvuće nešto prigodno. Trenutak poslije , vratila se krevetu i
pružala joj odjeću.
“Pa , hajde. Glumiću ti služavku danas. Gream ti stvarno treba dodijeliti ženu iz zamka. Ne
smijemo dopustiti da se priča kako Montgomerijava dama nema služavku.”
Njena nagost očito nije smetala Rorie tako da je Evelin napustila udobnost i toplotu krzna i brzo
obukla odjeću koju joj je Rorie ponudila. Nakon toga joj je Rorie pomogla namjestiti kosu i njih
dvije se spustiše stepenicama prema velikoj dvorani.
Bila je većinom prazna i Evelin skoro izgubi hrabrost da ode vani s Rorie. Možda da odu i
sjednu pored rijeke i uživaju u danu.Ali znala je da je kukavica i da treba prestati da se skriva.
Niko joj neće dati njeno mjesto u klanu. Tako da će ona morati da stvori jedno.
Kao što se ispostavilo ,obići rijeku je baš ono što su ona i Rorie uradile. Nora je nadgledala
pranje odjeće dok je nekolicina žena prala kosu.
Kad su ugledali Evelin kako prilazi , rad je prestao i sve oči su bile uperene u nju. Stajala je
sve dok je Rorie nije gurnula naprijed. Posrnula je , ispravila se i nastavila do obale s
osmijehom na licu.
“Nora ,je li tako?” upitala je stariju ženu koja je namršteno gledala Evelin.
Norino mrštenje se produbi i klimnu. “Znači istina je. Možeš pričati. Znači istina je da nisi uopšte
maloumna?”
Evelinini obrazi su gorjeli , ali je klimnula glavom sporo.
“Onda šta nije uredu s tobom? “ Zahtjevala je Nora
Evelinina ruka je automatski otišla do njenog uha i petljala je ušnom školjkom ,povlačeći je
Odsutno.
“Ne mogu čuti.”
“Šta? Pričaj glasnije , dijete. Ne čujem te.”
Rorie se probi se pored Evelin i ukosila se tako da je i Evelin vidi.
“ Ona je gluha , Nora. Ne zna uvijek kako glasno priča.Nekad ju je teško razumjeti ali sve što
treba da uraditi je da kažete da priča glasnije.”
Norine oči se stisnuše. Iza nje nekolicina žena spusti odjeću koju su prale i zvrljale su u
pozadini , gledajući i slušajući šta se dešava.
“Kako to misliš , ona je gluha? Nora upita. “Ona razumije šta je pitam , toliko je bar očito.”
“ Mogu pročitati riječi s tvojih usna “ ubaci se Eveline. Ovog puta se potrudila da glasnije priča.
Možda je bilo preglasno , jer se Nora povukla raširenih očiju.
“ Kako je to moguće ? “ upita Nora sumnjivo.
Evelin slegnu. “Nemam želju da vam objašnjavam. Mogu vam samo reći da sam sposobna da
razumijem šta pričate ako gledate direktno u mene.”
“A zašto nisi prije pričala? Glasine kruže da nisi progovorila tri godine.”
Dugačka pauza je lebdjela dok je Evelin razmatrala kako iskrena treba da bude. Nije bilo smisla
u nekoj daljnoj obmani.
“Zato što se nisam osjećala sigurnom.” rekla je ona.
Nora je izgledala pogođena “Nisi se osjećala sigurnom ? U svom sopstvenom klanu?”

100
Iza nje nekoliko žena je mrmljalo između sebe. Evelinina izjava ih je sve iznenadila. Čak su je
gledale saosjećajno. Saosjećajnost je uvijek činila da se trzne. To je nešto s čim je morala da
živi toliko dugo. Ali kad je dolazilo od ovih žen , nije bilo utješno. Bile su užasnute idejom da se
nije osjećala sigurno u svom klanu a nije htjela da gubi vrijeme i da im objašnjava cijelu situaciju
ili da objašnjava razloge svog straha.
Još jedna žena dođe do Nore, s upitnim obrvama. “ Ali opet pričaš s nama. Ovdje ,među
Montgomerijevima.”
Evelin se nasmija i klimnu.
“Zašto? “ upita nora , očito zapanjena.
“Zato što se osjećam sigurno.”
Sve oči se raširiše.
Rorie, kao i obično nestrpljiva , ubaci se. “Nora , Evelin je htjela tvoju pomoć oko nekih stvari.”
Nora pogleda u Evelin . “Naravno . Šta želite?”
Evelin duboko uzdahnu. “ Svi imaju nekakvu dužnost ovdje ….osim mene. Rorie mi je rekla da
lord i njegova braća nadgledaju vođenje zamka. To je moja dužnost kao lordove žene i jako
sam ozbiljna što se tiće toga. Ali treba mi neko ko je dobro upoznat s dužnostima i ko ima
znanje da me uputi kako stvari idu.”
Nora se napuha , podignu bradu. Pa , sad, došli ste na pravo mjesto . Svakako da jeste.
Provedite dan sa mnom i vodićete ovaj zamak u kratko vrijeme.
Eveline pogleda u nju , uzbuđenje prostruja kroz nju. “Hvala vam.”
Rorie zakoluta očima. “Ostaviću vas dvije s ženskim dužnostima. Odoh pravo u radnu sobu i
čekati oca Drummonda da dođe.”
Evelin odmahnu Rorie , previše uzbuđena zbog toga što je Nora prihvatila njen zahtjev da joj
pomogne da bi se brinula o gubitku Rorienog prisustva.
Nije to bilo potpuno prihvatanje. Evelin je još uvijek imala dug put pred sobom . Ali bio je to
korak u pravom smjeru. Ako bi žene vidjele da je spremna da se baci na Montgomerijev način
života , možda će se razmekšati prema njoj , zaboraviti da je ona Evelin Armstrong i početi o
njoj misliti kao Evelin Mongomeri.

101
28.Poglavlje

Evelin se nije mogla sjetiti da je njena majka ikad ribala podove kao dužnost lordove žene ali
istina je bila da je Evelin provodila malo vremena u Zamku. I kad je bila unutra ,izbjegavala je
glavne društvene dijelove.
Tokom dugih zimskih mjeseci i dugih noći , sjedila bi u odajam ispred vatre. Brodie i Aiden bi je
često posjetili najčešće pričajućo između sebe , neuključujući je u razgovor.
Nora je insistirala da prave vođe vode svojim primjerom i da ako je željela prihvatanje klana ,
ona mora da se ne boji malo prljavštine po rukama.
Sve je to imalo smisla kad je Nora objasnila, ali sad , kad je Eveline bila na rukama i koljenima
, do laktova u pjenušavoj vodi , ideja više nije zvučala tako dobro.
Ipak , bila je previše tvrdoglava da bi oplakivala to kad je već jednom počela. Znala je da je
gledaju, i nije htjela da je vide slabu. Onda će ribati podove dok ne budu blistali. Pa makar je to
ubilo.
Kad je završila cijelu dvoranu , jedva je stajala. Njena leđa su glasno protestovala kad se
uspravila i bila je sigurna da je glasno zarežala.
Sklanjajući kosu s lica , podigla je kantu sada prljave vode do zadnjih vrata i bacila je na
zemlju. U daljini , vidjela je grupu žena kako se igraju s djecom i usta joj padoše. Bilo bi
zabavno biti vani na ovako predivnom danu.
Vratila se unutra i otišla u malu sobicu odma pored kuhinje gdje su potrepstine za čišćenje bile
složene. Nora ju je srela kad je izlazila s odobravajućim osmijehom na licu.
“Uradila si predivan posao s podovima , djevojče. Zaklinjem ti se da će i žene tako misliti.”
Nekako Evelin nije mogla da pokaže zadovoljstvo znajući da će one odobriti zadatak koji je
uradila.
Misleći kako bi željela trenutak slobode i da ode provjeti šta su žene s djecom radile na
uzbrdici iza zamka , spomenula je to Nori , ali Nora se namršti.
“Oh , ne , djevojče.Puno toga treba da se uradi da bi razmišljala o igri. Šta bi ostali mislili ako
bi lordova žena očekivala žene da rade dok ona šetka. Ne, to nije dobra ideja. Dođi da ti
pokažem šta još treba da se očisti.Mary je taman završila večerašnju večeru od zobenih kolača
i svježeg hljeba. Biće malo ostataka paprikaša od sinoćnjeg jela , ali sigurna sam da će imati
hrpu suđa koje čeka pranje.”
Evelinina ramena se slegnu , ali zadnje što je htjela je da izgleda kao joj je iz poniženja raditi
zadatke koje rade ostale žene u zamku. Ako one to dnevno rade, sigurno može i ona.
Pratila je Noru u kuhinju gdje su Mary i ostale žene, koje su bacile pogled na Evelin - nisu
izgledale impresionirane s Evelin - radile i promrmljale upoznavanje tako da Evelin nije mogla
pročitati.
Ne želeći priznat to , ona se blistavo nasmijala i gledala u Noru koja je upučivala u njen
zadatak. Čudno ali čim je Evelin počela ribati velike šerpe koje su se koristile za kuhanje , sve
ostale žene su nestale iz kuhinje.
Bio je to dug i težak zadatak , jedan koji Evelin sigurno nije dobro uradila. Šerpe su bile velike
i bilo je teško isprazniti vodu koju je dodala da ih oriba iznutra.
Iako je dan bio topao , stalni povjetarac puhao u oznojene obrve i potiljak , čineći joj kosu
vlažnom.Kad je završila , nije je zanimalo šta žene iz zamka misle o njoj , napustila je kuhinju i

102
otišla pravo u odaje gdje je mogla skinuti znoj sa tijela. Otišla bi plivati na rijeci , ali je bilo strah
sresti Noru ili neku drugu ženu koja će joj odma nešto zdati da radi.
Vukla se stepenicama u odaje, leđa su je boljela i kosti su drhtale. Namrštila se kad je
pogledala u svoju podhaljinu. Bila je priljva i smrdila je toliko da joj se nos namrštio. Sumnjala je
da bi i dobro potapanje u rijeci spasilo ovo.
Skidajući ga s tijela, skinula se dok nije bila gola i oprala se od glave do pete. Nije to bilo
potpuno kupanje - dala bi sve za dobro , dugačko kupanje , ali to bi značilo da neko mora
podgrijati vodu , napuniti kadu i ona nije htjela da dobije komentare od drugih žena koje sigurno
nisu uzimle duboke kupke nakon dugog radnog dana prije nego što su otišle spavatil
Pomirila se s dobrim brisanjem s mirišljavim sapunom iz svog klana. Nakon toga se presvukla
u novu haljinu i bacila na krevet. Odomoriće samo na trenutak .Niko neće znati.
Nagela se , gurajući glavu u jastuke dok je gužvala krzno koje je prekrivalo krevet. Samo
trenutak. Ne više . Oči joj se zatvoriše prije nego što se udobno smjestila.
Gream je ušao u zamak dok su se ostali skupljali za večeru. Da bude iskren , želio je da vidi
Evelin. Prošao je cijeli dan da nije ženu bar jednom vidio. Tokom dana se mučio sjećajući se
prošle noći i svih živih detalja.
Iako nije nikako spavao , nikad se nije osjećao tako svježim i motiviranim kao danas. Osjećao
se kao svinja , ali je želio da je ponovo uzme iko ju je uzeo samo noć prije i biće osjetljiva
danima. Trebalo je da se oporavi prije nego bude opet patila zbog njegove pažnje , ali morao je
da se prisjeća toga iz sata u sat kako ne bi utopio u njoj opet i opet.
Njegova braća bi se smijala kad bi znala kako su sve njegove misli bile zaokupirane
sjedinjenjem. Zezali bi ga i govorili kako je bržo prešao od redovnika do kurve.
Ah pa , to je žena radila čovjeku , ili bar on to zamišlja tako.
Brzo je prešao pogledom preko dvorane i prostora koji okružuje zamak gdje su se ostale žene
skupile , ali nije vidio Evelin , pa je pretrčao stepenište da vidi jel u njihovim odajam.
Otvorio je vrata , začuđen da je vidi raširenu na krevetu , obućenu i u dubokom snu.Počeo je
da tiho zatvara vrata kad je shvatio absurdnost svojih radnji.
Iako je znao da je gluha ,bilo je teško to zapamtiti i našao bi se kako se ponaša s vemena na
vrijeme kao da nije gluha . Nije pomoglo to što se prilagodila na čitanje usana da je bilo lako da
zaboravi i okrenuo bi glavu kad bi pričao.
Otišao je pored kreveta i onda se spustio na gredu na čošku.Dodirnuo joj je dugu plavu kosu i
sklonuo je s mjesta gdje joj je pokrivla lice.Nije se ni pomjerila kad je prešao rukom preko nje.
Djevojka je bila iscrpljena . Je li to zbog prošle noći . Ali dugo je spavala jutros.
Razmišljao je da li treba da je probudi da jede , ali kad joj je nježno protresao ramena ,opet ,
nije se ni pomjerila.
Odlučujući da joj očito treba odmor, povukao se i sišao stepenicama da potraži Rorie. Možda
je ona znala šte je Eveline raidla danas i da mu objasni zašto je Evelin tako duboko spavala.
Uhvatio je Rorie kako izlazi iz očeve radne sobe i povukao je dalje od dvorane u koju samo što
nije ušla. Rorie se namršti , njene obrve upitno podignute kad je dopustila Greamu da je povuće
u stranu.
“Nešto nije uredu?” upita ona
“Ne , smo imam par pitanja o Evelin. Gore je na spratu smava mrtvačkim snm i zanima me šta
se danas desilo da ju je toliko iscrpilo?”
Rorie uzdahnu stiščući ustne , a njene su oči odale da nešto nije uredu.

103
“Rorie ,” reče on s upozorenjem u glasu. “Ako znaš nešto , bolje reci.Znaš da nemam obzira za
takve stvari.”
“Odmara zato što je neumorno radila s drugim ženama.”
Gream se namršti. “Šta?”
Rorie ga s nestrpljenjem pogleda. “Ne smiješ se uplitati , Greame Ovo je Evelin važno.”
“Šta je važno? Preklinjem te , Rorie , nekad želim da počupam kose zbog tebe . Objasni mi o
čemu se radi prije nego te udavim.”
“Pitala me da je odvedem do Nore tako da može pitati Noru da je uputi u vođenje zamka. Misli
da nije fer od tebe što želiš da je klan prihvati , kad ona nije uradila ništa da bi zaradila njihovo
prihvatanje.
Gream opsova i zatrese glavom. “Ne treba da se ubije radom da bi se dokazala. To je smiješno.
Ona je njihova gospodarica. Ona je ta koja bi trebala da im naređiva , ne obratno.”
Rorie klimnu. “Da , i tako će biti., ali ona prvo mora d nauči a ko će je bolje uputiti od Nore?
Stajala sam tamo , Greame. Nora se složila. Evelin se smijala i bila sretna s postignućem. Kad
sam bila sigurna da je sve uredu otišla sam i zatvorila se u tatine odaje.
“ Vidio sam je gore.Ona je očito iscrpljena, reče Gream oštro . “Ne sviđa mi se to.”
“Ona želi da se uklopi,Greame” reče Rorie nježno. “Želi to toliko jako da će uraditi šta god treba
da to postigne. Želi mjesto u našem klanu i ona misli da to treba ovako postići , slagao se ti s
njenim metodama ili ne.”
“ Ne treba nikome da se dokaziva.” reče Gream oštro.
“ U tome se slažemo. Ali Evelin ne misli tako . Važno joj je i neću joj se suprostaviti a ne bi
trebao ni ti. Dopustio joj ovo Greame. Šta udi?”
Tu ga je imala. Ako je Evelin sretna i zadovoljna , zašto bi on rekao iša u vezi toga. Nije mu
dobro sjelo to što je mislila da treba da zaprlja ruke kako bi je prihvatile duge žene , ali možda je
ona pametnija od njega.
Nije pokušao da shvati kako ženski um radi.
To je bio siguran put ma muškarca da bude doživotno zbunjen. I ako je Nora uzela Evelin pod
svoje krilo , to je koristilo njenom prihvatanju od strane ostalih žena , zato jer je Nora bila
cijenjena u klanu i njena ulaga vođe nad drugim ženama je bila fobro utvrđena.
“Dobro “ pristade on . “ Neću se uplitati u to. Ali želim da dobro paziš , Rorie. Ako se išta desi
što bi trebao znti , očekujem da mi odma javiš.”
Rorie klimnu u znak slaganja.
“ Pobrini se da nešto jede kad se probudi. Odvešću grupu muškrca u lov i neću se rano vratiti.”

104
29. Poglavlje

Evelin je bila užasnuta kad probudila stisnuta uz Greamovo tijelo.Bilo je očito da davno prošlo
vrijeme spavanja i da je ona prespavala ostatak poslijepodnevlja i večeru.
Njen muž je duboko spavao u njihovom krevetu a njegove ruke su bile čvrsto omotane oko nje
tako da je njeno tijelo savršeno pristajalo uz njegovo.
Na momenat je uzdahnula i lebdila iznad sna i jave.Bilo je vrijeme u koje se zamak budi i
počinje dan , ali nije željela da se pomakne od toplote njegovog zagrljaja.
Ali onda se sjetila o čemu je Nora pričala dan prije kako su se žene brinule da vatra gori u
odajama i velikoj dvorani, tako da studen ode iz soba prije nego vojnici počnu dan.
Sa žaljenjem , ustala je iz topline kreveta i tiho dodala drva u kamin.Nije bilo žara od prošle
noći tako da je iskoristila napola izgorjelu svijeću da zapali vatru.
Kad je pucketanje počelo ona je bila zadovoljna što će joj muž ustati uz lijepu vatru , zagladila
je nabore haljine koju je obukla prošle noći. Onda je pokupila ostatak kose da je splete u
pletenicu.
Kad je završila , otišla je niz stepenice da potraži Noru i ostatale žene .Zjevajući , otišla je u
kuhinju gdje je našla Mary kako pali vatru u velikom kaminu koji je koristila za kuhanje.
Evelini nije promaklo iznenađenje u Marinim očima kad je pogledala gore i vidjela Evelin.
Ali brzo je zamaskirala to i uputila Evelin da zapali vatru u dva velika kamina u dvorani.
Ono što se nije potrudila da uradi jeste da objasni Evelin kako će donijeti drva unutra da to
uradi. Kamini si bili ogromni i drva koja su se koristila su bila mnogo veća od onih za kamine u
odajama.
Ne dopuštajući da je tako nebitna stvar sprijeći u obavljanju zadatka , otišla je vani , drtureći
dok je gledala u nebo koje je tek počelo da se razvedrava na istoku.
Njen izdisaj je bio vidljiv oblačak i zrak je bio vlažan i hladan na njenom licu.
Kao što je i sumnjala , našla je ogromnu gomilu drva gdje su veća drva bila naslagana uz zid
zamka., odmah ispred vrata koja su bila izlaz iz kuhinje.
Uspjela je da istrgne jedno drvo s mjesta gdje je stajalo , palo je na pod ispred njenih nogu.
Podigla ga je gore vrh i shvatila da nema šanse da ga cijelog podigne , odlučila je da ga gura .
Kad je došla do kamenih stepenica koje su bile iza zamka, namrštila se i zurila u drvog koje je
čuvala.
Korak po korak. Neće morati dugo da ga nosi. Samo ga nositi dok ne dosegne vrh stepenica.
Ispuhujući od napor, podigla je drvo dovoljno visoko tako da ga povuče preko prve stepenice.
Nakon nekoliko trenutaka stajala je izdišući od napora , i onda ga podigla preko još nekoliko
stepenica. Kad je došla do zadnje stepenice ,prošlo je dosta vremena.
Spustila ga je na pod , naginjući se na njega dok je zurila na gomilu drva iza nje. Kako će
uopšte donijeti dovoljno da zapali obe vatre u dvorani prije nego muškarci siđu na doručak?
Pa , sigurno to neće moći uraditi ako bude stajala i žalila se zbog toga, to je bar sigurno.
Odlučna da ne napravi budalu od sebe , gurala je drvo prema kaminu, spustila ga je na zemlju i
onda otišla po još jedno.

105
Nakon još četiri putovanja , imala je dovoljno da upali prvu vatru. Bila je toliko iscrpljena i
nemoćna da su joj se ruke tresle dok je spuštala drvo u rupu. Prvo je smjestila i onda se
okrenula da uzme drugo drvo kad ju je neko dodirnuo po ramenu.
Zatečena , povukla se i užasnuto pogledala mlađeg vojnika. Izgledao je toliko zaprepašten da
se ona namrštila , nije mogla da shvati šta je uradila pogrešno.
“Damo , moja je dužnost da donesem drva svako jutro.To nije posao za tako malu
djevojku.Molim vas dozvolite da završim. Ne želim da lord bude nezadovoljan jer mu žena radi
tako apsurdnu stvar. Vaše ruke , damo. Krvare. Molim vas otiđite do žena da se pobrinu za
njih.”
Pogledala je dolje zbunjeno samo da bi vidjela isječene i krvave ruke od borbe s drvima.
Možda nije razumjela Mary ili je jednostavno pogrešno pročitala riječi s njenih usana. Ona je
mislila da je bio njen zadatak da upali vatru , ali joj je bilo veoma drago da se ne mora više boriti
s drvima .
Njena leđa su užasno boljela i sad kad joj je svratio pozornost na ruke , počele su da peku.
Gream bi bio bijesan i zadnja stvar koju je željela je da ostali vide da nije uspjela čak ni d drva
donese a da nije izgrebala svoje nježne ruke.
Njena tunika je imala dovoljno duge rukave da sakrije ruke. Nije nosila jednu jutros preko
podhaljine ali će se pobrinuti da je obuće tako da niko ne vidi štetu na njenim dlanovima i
prstima.
Za sad , potražiće mjesto gdje će imati bar malo privatnosti. Pogled prema vani pokazao joj je
da je sunce izašlo , što znači da će se njen muž brzo pojaviti.
Izašla je iz dvorane nakon što je zahvalila mladiću što je preuzeo njen zadatak i krenula prema
čuvaru.
Bilo je neugodno polaziti po čuvara svaki put kad je htjela prošetati pored rijeke, ali
pretpostavlja da bi trebala biti zahvalna zbog Greamove odluke da je zaštiti od svog klana.
Zovnula je čuvara , sigurno je vikala jer je iskoristila svu snagu da to uradi. Izbacio je glavu ,
namrštio se kao da je mislio da je potpuno luda i onda zatresao glavom.
Trenutak kasnije , jahač se pojavio , koji nije zgledao sretan što mora da prati Evelin van
ulaza. SIgurno je morao da propusti doručak.
“ Idem samo da operem ruke.” reče ona njemu. “ Nema potrebe da me pratiš.Čuvar očito vidi
put kojim ću ići.”
Jahać nije izgledao zadivljen njenim govorom i ignorisao je , jahajući naprijed i pogledao u nju
s iščekivanjem.
Nezadovoljna njegovim bezobrazlukom , izašla je vani , hodajući na usamljeno mjesto preko
rosom ovlažene zemlje prema rijeci. Malo hladnoće se osjećalo u zraku , ali ona je uživala u
tome , okrepljena nakon mukotrpne borbe s drvima.
Kad je došla do obale gdje je plivala prije nekoliko dana , kleknula i ubacila ruku u hladnu
vodu.
Krv je počela da se suši na mjestima gdje joj je koža izgrebana i puknuta. Voda je bila šok za
ranjena područja i stresla se kad je počela da izvlači krhotine od drva iz njih.
Tad je ugledala i žuljeve od prošlog dana. Dva su pukla i čista tekućina je curila iz njih, ali bilo
je par njih koji još nisu pukli.Uzdahnula je shvatajući da je dobila još par ovo jutro.
Kad se ustala stomak joj je zarežao i stisnuo se u čvor koji je učinio da joj se zanesvijesti.
Sinoć nije večerala a sad će zakasniti na doručak. Ako požuri , možda stigne na vrijeme.

106
“Gdje je dođavola moja žena?” Gream je zahtjevao glasno.
Jedan od vojnika koji je ložio vatru nesigurno je pogledao u Greama , Gream je to ugledao i
krenuo prema njemu.
“ Da li svi vidio svoju gospodricu jutros?”
Anton nervozno proguta. “ Da , Lorde.Ona je ……” Trznuo se i onda ubrzao. “ Donosila je drvo
za kamine u dvorani. Zaustavio sam je , naravno , rekao joj da je to moj zadatak. Izgledala je
kao da joj je laknulo , ali onda je brzo otišla i nisam je vidio od tada.”
“ Šta je radila?” proreža Gream.
Anton se trznu . “ Ni sam nisam mogao da vjerujem . Djevojk nije trebala da se miješa u
unošenje drva, ali ona je već pet unijela za prvi kamin prije nego što sam došao.”
Gream zatvori oči i zatrese glavom . To je bila glupost. Kompletna glupost i bez obzira šta
Rorie rekla ili kakve argumente imala, neće dopustiti da se ovo nastavi.
Bio je spriječen da sazove sve žene u zamku kad je Evelin uletjela , blijeda od hladnoće.
Nekoliko čuperaka njene kose ispalo je iz pletenice koja je uokvirila njeno lice. Bez obzira na
izmućen izgled, još uvijek mu je oduzimala dah.
“Oh , dobro jutro , Greame” , reče ona bez daha. Napravila je kratki kniks i ubrzala pored
njega prema stolovima gdje je hrana već bila poslužena.
Trepnuo je okrenuo se kako bi je mogao pratiti njeno kretanje preko sobe. Sjela je do njegove
stolice i nasmijala se njegovoj braći koja su već sjedila. Rorie nije bila tu , ali ona svakako nije
uvijek doručkovala s ostalima.
Prije nego što je krenuo da se pridruži njoj i braći ,okrenuo se Antonu namršten. “Ovo ne
smije više da se desi. Pobrini se da ne pokuša više unositi drva u zamak čak i ako ih moraš
složiti unutra. Nije njen zadatak da pali vatru.”
Anton klimnu i Gream je otišao sjesti pored svoje žene.
Blistavo mu se nasmijala dok je sjedao pored nje. Bez obzira na njeno naizgled veselje,
mogao je vidjeti crne podočnjake i to ga je opet naljutilo , što se toliko borila da bude prihvaćena
od klana koji je toliko tvrdoglav u svom odbijanju.
Ko može da odoli osmijehu poput njenog? Što više, kako neko može provest minut u
Evelininoj prisutnosti i misliti da je slična svom klanu?Armstrongovi su bili krvožderni , divljaci
koji su ubijali druge iu voje koristi. Evelin je bila nježnog srca koja nije imala nijednu zlu kost u
sebi.
Osim što je digla mač na žene u njegovom klanu i protjerala ih iz zamka.
Namrštio se na to. Djevojka je bila pod stresom i ne može ju se kriviti što se suprostavila tako
zlim uvredama.
Želio je da zna šta je sve radila prije doručka, ali je veselo razgovarala s njegovom braćom
iako nije znao o čemu tačno pričaju.Vjerovatno nisu znala ni njegova braća ali su je ohrabrivala i
odgovarala s spremnim osmijehom
Cijenio je njihovu podršku , znao je da će to vremenom prijeći i na ostatak klana. Možda je
Rorie upravu i Evelin samo treba vremena da se prilagodi i osvoji žene.
Činilo mu se da već ima podršku muškaraca.Nisu izgledali kao da joj žele zlo ili da bacaju
uvrede prema njoj.Žena su već bile druga priča, ali opet nije ih mogao kriviti zbog njihove
lojalnosti prema njemu i imenu Montgomeri.

107
Uzdahnuo je . Bila je to teška stvar. Žene su uvijek bie čvrste u svojoj podršci prema
muškarcima u klanu.Bila je o stvar kojom se Gream ponosio.Lično njegova majka je bila
odgovorna za tu čvrstinu , prenoseći to na ostale žene .
Prije nego što je umrla dok je rađala Rorie ,često je okupljala žene u blizini muškaraca i
propovjedala im o važnosti imanja čvrstih klanskih veza koje su obuhvatale svakog muškarca,
ženu i dijete.Greamov otac se često smijao i govorio da je jadan onaj čovjek koji naiđe na put
njegove žene , jer je bila žešća od mnogih njegovih vojnika koje je Robert Montgomeri trenirao.
Njegova majka bi voljela Evelin.Nije se zavaravao s pomišlju da bi je prihvatila istog trenutka.O
braku bi mislila kao i svi ostali članovi njegovog klana. Ali s vremenom , bila bi privućena
Evelininim šarmom i prilagodbom.Srčano bi prihvatila Evelininu snalažljivost da izbjegne brak s
čovjekom koji bi je sigurno zlostavljao.
Gream se namrštio kad se Evelin ustala kad je završila jelo.Želio joj se opratiti povodom njenih
zadataka.
“Trenutak samo, Evelin,” rekao je kad bio siguran da ga je opazila.
“Oh , izvini Greame.Nemam sad vremena za to.Imam mnogo posla a i ti sigurno imaš posla s
muškarcima.Pričaćemo za vrijeme večere.
Rekavši to nasmijala se i poljubila ga ispred cijele dvorane.Onda ga je pomilovala po obrazu i
veselo otišla. Otišla je brzo i ostavila zbunjenog Greama.
Tek nekoliko trenutaka kasnije shvatio je da se zaledio u stolici,još uvijek osjećajući njen
poljubac na usnama.
Oko njega su se kikotali i vriskali ali on nije obraćao pažnju. Gledao je njihanje ženinog nježnog
dupeta dok je izlazila iz dvorane.

108
30. Poglavlje

Otac Drummond stigao je idućeg dana i Evelin se iznenadila kad je vidjela koliko je to mlad
čovjek ,možda samo nekoliko godina mlađi od Teague. Bio je veseo sa spremnim osmijehom i
dobre naravi. Isticao se u moru ratnika ,jer je bio drugčiji od ostalih. Bio je blijeđe kože, pošten
i bez vidljivi nedostaka . Imao je plavu kosu, skoro iste boje kao i Eveline i plave oči koje su
sijale kad se smijao. Eveline je pomislila da mogu biti brat i sestra jer su tako ličili jedno
drugome. Posramila se jer je očekivala starijeg čovjeka,strogog nadzornika koji je bio
nemislosrdan u svojim tehnikama. Bio je prijatelj Montgomery klanu, jer su ga svi srdačno
pozdravljali. Dobio je nekoliko udaraca rukom po ramenu koji su ga umalo bacali na tlo. Eveline
se trgla svaki put kad bi ga drugi ratnik pozdravio. Rorie je skoro plesala od uzbuđenja
dolaskom sveštenika. Jedva se suzdržavala dok je čekala za pažnju sveštenika Drummonda.
Srdačno ju je pozdravio, ljubeći je u oba obraza kad je Graeme prišao i rekao zašto je poslao po
oca. Otac Drummond se smijao kad mu je rekao za Rorinu namjeru da nauči čitati i pisati ali se
nije iznenadio da ju je on trebao podučavati. Tad je Graeme pozvao Eveline da se približi kad ju
je vidio da stoji na periferiji okupljunih ljudi da bi pozdravila oca Drummonda.
„Oče,ovo je Eveline,moja žena“. Graeme reče uvjerivši se da je okrenut prema Eveline da bi
mogla vidjeti njegova usta. Sveštenik se široko osmjehnu i posegnu za objema Evelinim
rukama.
„Moja gospo,toliko sam toga čuo o vama. Morate mi reći kako ste naučili čitati riječi s tuđih
usana.To je inteligentna sposobnost.“
Evelinini se obrazi zažare od tolikog veličanja i posramljeno se nasmijala nazad. Pažljivo je
izbjegla da je uzme za ruke. Nije željela da iko zna za žuljeve i ispucalu kožu. Grubost njene
kože ju je posramila.
„Trebalo je vremena i još nisam navikla da čitam svačije riječi. Neki ljudi nisu jasni u govoru
kao ostali“. Graeme ju nježno dodirnu za ruku.
„ Malo glasnije Eveline.“ Posramljena Eveline je ponovila ponovo riječi izgovarajući ih svaku
glasnije. Graeme kimnu lagano dajući joj do znanja da joj je ton bio jasno čujan ovaj put.
„Fasciniran sam tvojom sposobnosti u prilagođenju gubitka sluha“ ,reče sveštenik.“ Ovo je
tema o kojoj želim s vama raspraviti kasnije.
Eveline se nasmiješi a srce joj se topilo od očeva prihvatanja. Nimalo je nije smtrao
čudnom,ustvari činio se impresioniranim s njenom sposobnošću. Nije ni shvatila koliko je
stresno bilo živjeti bez lijepe riječi ili istinskog osmjeha. Srce ju je bolilo za njenim domom gdje
ju je njena porodica voljela bez obzira da li je gluha ili normalna. I dalje je bila voljena i
prihvaćna. Na trenutak tuga je bila puna za porodicom koju možda nikad više neće vidjeti.
Graeme je bio prilično jasan po pitanju ako njen otac ikad kroči stopalom na njegovu zemlju , i
njen otac nebi dozvolio Montgomeriju na njegovu zemlju ,čak ako bi ti značili da vidi svoju
rođenu kćerku. Izvinula se od društva njenom muža i oca Drummonda i požurila prije nego je je
njena uzrujanost postala očigledna. Nije čak ni ustaknula kad je došla licem u lice s Norom
koja je imala više dužnosti za Eveline da ispuni. Biti zauzeta odvodilo bi njene misli sa trenutne
tuge. Nedostajali su joj zagrljaji braće i društvo majke kad bi šila naveče. Nije toliko ni radila s
iglama od kako je došla ovdje iako je znala da joj je majka spakovala sve njene konce.
Ignorirajući bol u rukama, spremala se da istrese tepihe koji su bili poredani u hodnicima
zamka.Također se pobrinula da odaje u kojem će otac odsjesti budu čiste i ozračene sa

109
svježom vatrom kako bi ugrijalo sobu hladnoće. Graeme neće naći nikakvu grešku u njenim
sposobnostima i vođenju zamka. Pobrinula se da njihovi gosti budu zbrinuti i već je razgovarala
s Mary o specijalnom obroku da pozdrave sveštenika. Ali tuga ju je mučila ostatak dana i bez
obzira koliko zauzeta bila nije bila sposobna da otrese bol u srcu. Sa svakim skeptičkim
pogledom uprtim prema njoj osjetila se još više tužno neadekvatno i van mjesta. Do vremena
za večernji obrok, Evelne je bila blizu pada. Bila je toliko umorna da je jedva uspjela preći
daljinu hodnika. I doista se trebala popeti stepenicama do svojih odaja za osvježenje. Otac
Drummond će zauzeti počasno mjesto za Grahamovim stolom večeras, a ona je bila napeta
znojava i prljava. S uzdahom uspinjala se stubama svom snagom prisiljavajući se da prođe
ostatak puta do svoji odaja. Kad je bila tamo pobrinula se o kosi sa lica i očešljala sve
zapetljane uvojke. Nije željela da nosi pod haljinu i tuniku koju je skoro nosila,pa je izabrala
drugu haljinu što joj je majka sašila. Bila je prelijepa tamno plava,slična haljini koju je nosila na
vjenčanju,ali ne toliko veličanstvena. Više je bila prikladana za počasnog gosta od one što je
nosila kad se udavala za Grahama. Imala je bijelo vezeno preko tunike kao i ona što je nosila
sa zelenom postavom, samo što je ova imala vezene rubove sve okolo, i manžete rukava su
također bile vezene bogatom plavom niti da upari sa postavom. Rukavi su pokrivali većinu
njenih ruku ,djelo za koje je bila zahvalna, jer su izgledale crvene i srdite od žuljeva i mjesta
gdje je razderala kožu. Pogledala je u njih sa grimasom, misleći kako bi užasnuta njena majka
bila zbog njihova izgleda.To nisu bile ruke nježno odgojite dame.
Budući da je nježno odgojena dama nije joj pomoglo ništa da je prihvati Grahamov klan. Očito
da su cijenili naporan rad preko elegancije i Eveline ih nije mogla skroz kriviti. Gospodarica
zamka koja je mogla raditi rame uz rame s drugim ženama je bila daleko više poželjnija od žene
koja bi mogla zašiti ravan šav. Kad je bila zadovoljna svojim izgledom ohrabrila se ponovo sići
niz stepenice uzdišući svakim korakom dole. Prisiljavajući osmjeh na usne, skrenula je u ugao
,ušla u dvoranu i fokusirala se prema stolu gdje je Graham sjedio sa braćom. Graham je
pogledao prema njoj i mogla se zakleti da je vidjela olakšanje i zadovoljstvo u njegovim očima.
Zagrijalo joj je srce i ublažilo malo boli i tuge koja je bila s njom cijelog dana. Karaci su joj postali
lakši i uspjela je da zaboravi bol i napetost koje su je pratile svaki momenat. Kako se
približavala ,Grahame je ustao i ponudio joj svoju ruku da je otprati do njene stolice. Umjesto da
prihvati njegovu ruku ,stavila je prste na njegovu ruku dopuštajući mu da je otprati. Nasmijala se
Bowenu Teague i Rorie koja se smijela od uha do uha dok je sjedila preko puta sveštenika.
Onda se još jednom nasmijala ocu Drumondu i dočekivno pozdravila za stolom. Iznenadio ju je
Grahamov poljubac u čelo kad ju je smjestio pored sebe. Pošao je uzeti je za ruke ali ona ih je
zmakla,posežući za peharom kao da nije primjetila njegov gest. Rorie je bila animirana tokom
večere održavala živahno ćaskanje zbog čega se Eveline morala jako koncentrirati da bi
razumjela.Bila je sigurna da je promašila dosta rečenog jer je gledala od osobe do osobe da
vidi šta je rečeno i odgovorito. Do vremena skoro sva hrana je bila potrošena,Eveline je bila
iscrpljena i njena glava je bolila od pokušaja da održi ritam razgovora. Sve što je željela jest da
ide u krevet i ostane ondje ostatak noći. Odahnula je od olakšanja kad je večera završila i
Graham predloži da se muškarci povuču do kamina na kraju dvorane i uživaju u "klanskoj"
najfinijoj aloi rezerviranoj za najbolje prilike. Bila je pozitivno uzbuđena mogućom idejom da ide
u krevet sve dok se Graham nije okrenuo i ispružio ruku kad su drugi ustali. Zbunjena i misleći
da je samo mislio pomoći joj prihvatila je njegovu ruku i dozvolila mu da je povede od stola. Kad
su dosegli drugi dio sobe ,nasmiješila se ostalima i pokušala izvući ruku iz Grahamove kako bi

110
mogla otići, ali on ju je povukao nazad i ona se suzdrži od trzaja kad je prstima pretisnuo u
jedno od bolnih područja na dlanu. Srećom nije prmjetio njenu grimasu.
„Pridruži nam se Eveline“, Grahame je rekao. „Uživao sam u tvom društvu ovo veče“. Eveline
trepnu iznenađeno ali on sjede u jednu od stolica rezervisanih za odmaranje ispred kamina a
potom na njenu daljnju zabavu povuče ju da mu sjede u krilo, umjesto da joj ponudi jednu od u
bližnji stolicu. Ali do vremena kad su otac Drumond i njegova braća sjela i Rosie se smejstila na
jednu,i nekoliko Grahamovi stariješina zauzelo njihova mjesta sve stolice su bile zauzete.
Osjetila se totalno upadljivo sjedeći preko Grahamova krila iako nije bilo ničega nepovoljna ili
previše intimnoga njegovom akcijom. Stavio je ruku oko njena struka ,držeći je uz njegova prsa
dok su drugi razgovarali ,pilo aloe,i smijali se zbog others conversed, drank ale, smijali se
šalama i pričama iz borbi i treninga. Graeme je večinom bio tih,iako svako malo mogla je osjetiti
vibracije u njegovim grudima ,onda uzvraćene vibracije u ušima kako je njegov glas smirivao joj
čula. Voljela ga je slušati , iako njegove riječi nisu imale opisujući zvuk. Srečom ništa od
Zahvalno ništa od razgovora nije bilo upućeno njoj,Jer je jednostavno bila preumorna da prati
šta bi osoba pokušala reći. Nakon nekoliko potpuno se opsutila u Grahamovom zagrljaju i
uživala biti držana uz menogo veće tijelo. Bila je udobnost u vrijeme kad joj je udobnost i najviše
trebala. Bila je umorna, utučena i nedostajala joj je obitelj. Bila je u trenutku kad se bojala da
nikad neće biti povezana sa svojim novim, niti da je to ikad i željela. Teško je biti sretan u mjestu
gdje te niko ne želi,bez obzira na trud koji je uložila da promjeni tu činjenicu. Glava joj je padala
više i više sve dok Graham nije je smjestio ispod brade i držao je čvršće uz njega. Zijevnula je
jednom i brzo zatvorila usta nazad odlučna da ne pokaže takvu grubost pred ostalima,ali
Grahame čini se nije mario. Rukom ju je milovao niz leđa i kliznuo okolo da je drži ponovo.
Zadovoljno je uzdahnula želeći da trenutak traje vječno. Umor je osvojio bitku kojom se borila
cijeli dan i oči su joj postale tako teške da ih više nije mogla držati otvorene. Zarila je lice u
Grahamov vrat i sa zadnjim uzdahom predala se draži spavanja.

111
31. Poglavlje

Graeme je prstima prolazio kroz Evelinu kosu i slušao kako mu njeno mekano disanje ispunjeva
uši. Spavala je,vruća i zadovoljna u njegovu naručju. Znao je koliko je bila iscrpljena i da je
željela ić u krevet, ali on je želio da bude dole s njim. Dio toga je bila obična pohlepa. Ako nije
mogao odmah ići u krevet s njom, on je želio nju s njime da je drži i dodiruje. Čekao je cijeli da
dan da može uživati samo u jednoj radosti imati svoje ruke na njenoj koži. Drugi dio jes dati do
znanja svom klanu da cijeni svoju ženu i da ona ima stalnu poziciju u svom klanu. Iskoristio bi
svaku priliku da ojača tu ideju. Želio je da se zna da je u potpunosti podržavao svoju ženu,da li
je Armstrong ili ne.
„Tvoja žena nas je napustila“,Bowen reče zabavljajući se.
„Da“,Grahame reče. „Spava čvrsto“.
„Možda je vrijeme da se povučeš“,Teague ponudi. „Djevojka izgleda iscrpljeno. Mislio sam da
neće moći držati glavu za vrijeme večere“.
On nije bio jedni koji je prmjetio Eveline umor,zbog čega se Graham naljutio jer je puno radila
da je prihvate kad ju je on već prihvatio.
„Da, mislim da je vrijeme da odenesem Eveline nazad u naše odaje. Izvinite nas.“ Ustao je
podižući Eveline s lakoćom u naručju.
„“Oče,rekao je kimajući u pravcu sveštenika. „Drago nam je imati te ovdje i slobodno možete
početi sa Rorinom obukomom.“
„I Evelinininom“,Rorie izbaci.“ I ona također želi da nauči.“
„Onda i Evelininom“, Graham reče tiho. Možda će je držati zauzetom da ne radi teške poslove
kako bi zadovoljila i kako misli da bi je žene zamka poštovale. U istinu, Eveline je više vrijedna
njihova poštovanja nego što su one njenog.
„Radujem se da podučavam dvije tako inteligentne žene“, otac Drumond reče s osmjehom na
licu. „ Imam osjećaj da će ovo biti najzabavaniji zadatak koji sam ikad poduzeo. „
Graeme je hodao dalje od grupe muškaraca a potom pogledau u Rorie dajući joj do znanja da i
ona treba da ide. Nespretno je ustala sa svoje stolice i drugima poželjela laku noć. Kad je
graham došao do njihovi odaja gurnuo je vrata i zatvorio iza njih i pažljivo postavio Eveline na
krevet. Bio je velikodušan čovjek skinuti odjeću i ušuškati je u krevet. Želio ju je probuditi
poljubcima. i milovanjima. Želio ju je natjerati da stenje od užitka i posjeduje ponovo.
Dva dana je bilo sve što je mogao čekati da se oporavi od njihova prvog susreta. Mogao je biti
nježan i pažljiv s njom. Ali ono što nije mogao jes da čeka još jednu noć da je uzme. Nije
razmišljao ni o čemu već kako se dobro osjetila,koliko je lijepa , i kako ga je ...potpunog činila.
Nagnuo se dole da je poljubi i počeo skidati odjeću. Mnogi slojevi su ga zbunili i krajnje mučili.
Želio je pokidati odjeću i da je gleda što je prije moguće ali haljina koju je nosila bila joj je važna
i pažljivo šivana. Grickao joj je ušnu resicu i nastavio je skidati. Ona se okrenula i uzdahnula
smiješeći se u snu zbog čega se osmjehnuo. Kad je bila potpuno gola na krevetu, spustio je
usta i nježno joj sisao grudi. Otvorila je oči, i dalje maglovite od spavanja i činilo se da je na
trenutak desorientirana. Onda je svatila šta je Gream radio. Oči su joj se priširile potamnile sa
odgovoarajućom željom. Nakrivila je tijelo ,protežući se kao mačka jasan poziv tjelasnog
govora. Bilo je to ohrabrenje koje je Gream trebao. Brzo se skinuo i vidio je oslonjenu na laktove
gledajući kako se vraća u krevet. Posegnuo je za njom , željeći ništa više nogo da osjeti njenu

112
golu kožu uz njegovu. Kad je bio nad njom naslonjen laktovima s licem samo inč od njenog
rekao je . „Umorio sam čekajući da se oporaviš, ali Božjih mu zuba, Eveline ,želim te i ne mogu
čekati više.“Nasmijala se i podigla bradu da ga poljubi.
„I više sam nego oporavljena. Želim te. mužu.“ Uz stenjanje drobio je njena usta sa svojima
,pijući duboko njenu slatkoću. Tijelo mu je bilo ravno s njenim,mekoća prizivajući ga čudesnom
kontradikcijom njegova jakog tijela.Okrenuo se ,povlačeći je sobom tako da su ležali jedno uz
drugo ,jednostavno je zurio upijajući glazuru u njihovom izrazu. Požuda je bila očita. Odražavalo
je njegovu i svom silom se zadužio da postupa nježno s njom, bez obzira što je rekla da se
oporavila. Instinkt mu je bio da se vrati na vrh nje i utone što dublje u njeno dočekivno tijelo.
Želio je da ostane unutar nje,jednostavno da je osjeti oko kurca. Biće zadovoljstvo provesti
cijelu noć okružen njenom toplinom. Neprimjetno se provrtila ispod njega,kao da i ona nije
mogla čekati da je ponovo posjeduje. Prošao je rukom do njenog oblikovanog boka, pa u stranu
s nježnim milovanjem dok nije dosegao do oteklie prsa. Obuhvatio je mekani oblik i protrljao ga
dok se nije ukrutio. Tada je sagnuo glavu i usisao bradavicu ustima ,sisajući dok nije izustila
jecaj i ulučila se jače prema njemu.
Gurajući se prema nad nju,posegnuo klizeći rukom između njenih bedara, zadovoljan da je
vruća i mokra od želje. Protrljao je od malenu srž skrivenu u ženskom tijelu izmamljujući još
jedan uzdah od nje. Nježno ju je gurnuo na leđa tako da je imao pun pristup njenom tijelu
,grudima,sve što je želio da ljubi i dodiruje i miluje. Volio je kontrast blijede punačke humke i
ružičasti brdavica. Mogao je provesti sate naslađivajući se njima, sisajući ih sve dok ih ne izludi
oboje od želje. Osjećajući se naročito đavolski ,liznuo je preko jedne a onda je pratio malim
štipanjem zubima do tačke naboranosti i tvrdoće. Onda je liznuo drugu, trljajući jezikom svaki
put iznova,kružeći sve dok se nije trzala ispod njega. Onda se odmahao ,zureći u njene
prelijepe oči.
„Ah djevojko,kako me mamiš. Nemogu podnijeti više ni momenat van tvoje slatkoće“. Gurnuo je
prstima u njen otvor,želeći da se uvjeri da je spremna za njejga. Susreli su se bez otpora.
Otvorila mu se lako, i prihvatila njegove prste kad je gurnuo dublje. Bilo je dovoljno da ga
pošalje preko ruba. Postavio je tijelo preko nje, razdvajajući joj bedra sa koljenima. Uhvatio je
svoju erekciju,trljajući je gore,dolje kupajući se u njenoj vlažnosti. Napokon postavio se u
njenom otvoru i gurnuo napred, ulazeći dovoljno da se ona prilagodi njegovom kurcu. Zatvorila
je oči i rukama uhvatila ga za ramena,zakopavajući noktima mu u kožu. Gurnuo je dublje,
zauzimajući drug inč. Drhtala je i podigla kukovima u tihoj molbi za više. Bio je i više nego
sretan da joj ugodi. Gurnuo je napred ,zakopavajući se do balčaka. Zaječala je i potpuno se
umirila dok nije shvatio da nije plač boli već od zadovoljstva. Bilo je to najintenzivniji osjećaj da
je ikad doživio. Nikad nije ni znao kakav bi bio osjećaj sa pravom ženom. Onom s kojom nije bi
na brzinsku rutinu i brže oslobođenje. Ovo je bilo pravo. Tako pravo i znao je da se nikad neće
osjećati ovako ponovo. Nikad neće biti druge žene za njega.
Ona je bila njegova. Njegova žena.Volio ju je. Shvatanje je bilo zapanjujuće i potresno.
Ljubav. Volio je Eveline Armstrong. Kako se moglo desiti tako brzo? Kako je mogao voliti ženu
čiji je klan prouzrokovao mu toliku tugu? Logično znao je- i već je stavio do znanja- da nije nju
držao odgovornom za te grijehe. Čak je znao da i osjeća nježnost prema njoj ,i da, žestoku
zaštitu. Ali ljubav. Bila je to izvanredna realizacija na koju nije bio spreman. Kao da ga je udario
buzdovan.
„“Graeme“?

113
Eveline šapat stigao mu je do ušiju i on shvati da se umirio i kolebao iznad nje dok je obrađivao
veličinu trenutka.
„Sve je u redu“,rekao je drhtavo. I bilo je. Sve je bilo perfektno. Držao je u naručju ženu koja mu
je značila. Ništa se neće osjećati ovako u redu ako doživi i stotu. Pogledao je dolje u nju,želeći
da uživa u trenutku ,da sačuva sjećanje na trenutak kad je shvatio da koliko mu Eveline
Armstrong znači. Mali komad djevojke koja je isklizla kroz njegovu odbranu. Bilo je zbunjujuće
koliko i zadovoljavajuće. Ponovo je počeo da se pomjera ovaj put sporim pokretima želeći da im
produlji zadovoljstvo. Bio je opsjednut nježnošću,od potrebe da je drži i njeguje. Kako će joj
objasniti koliko mu znači? Kako će uopće naći riječi? Da,ali bi joj mogao pokazati. Mogao bi joj
pokazati ono za šta nije imao riječi da opiše. Možda neće moći da joj kaže šta mu je u srcu , ali
će joj pakazati akcijom i dijelima. Grleći je,kliznuo je dublje u nju i povukao se samo da bi se
vratio nazad unutra. Nikad se nije osjećao tako ranjivim,tako nezaštićenim, ali opet nije bila tako
strašna stvar kako je zamišljo. Shvatio je da mu nije bilo važno vjerovati ovoj mekšoj strani.
Zaista je želio da je dobije. Omotala je ruke o njegova vrata povlačeći ga bliže. Usnama je
šapnutala preko njegove vilice prema ušima gdje ga je ljubila i grickala u režanju zaigrano i
slatko grešno.Njene akcije bile su neuobučene ali pak nježne da mu je pokazala naklonost a
možda čak i ljubav. Mogao se samo nadati, jer bi bio najveći pakao da mu nije uzvratila
osjećaje. Jednostavno je morala voljeti ga. Nije imao ništa drugo. Zatvorio je oči,zakopao lice u
njenu kosu,dopuštajući joj da ga zarobi,da ga drži. Nije vjerovao ovoj iznenadnoj poraznoj
emociji. Bila je nadmoćna. Iznad običnog zadovoljstva. Iznad zadovoljstva tjela prelijepe žene.
Srce mu je bilo zarobljeno i bespomoćno s čudesnim osjećajem.
„Volim te“, šapnuo je u njenu kosu ,znajući da ga nemože čut,ali želio je da osjeti riječi na
usnama.
„Volim te“,rekao je ponovo kad je shvatio kako su lako došle. Potpuno ju je prekrio ali je ona
njega držala u sitnim rukama. Ona koja ga je posjeodvala.Njegovo oslobođenje bilo je
snažno,puno intenzivnije nego ikad prije.Došlo je iz mjesta mnogo dubljeg unutar njega. Cijelo
tijelo mu se povuklo i on je zaronio dublje,jače sve dok se nije stisnula oko njega. Postala je
kao voda oko njega,meka i svilenkasta i on je potisnuo ponovo ovaj put njegovo zadovoljstvo je
urlikalo kao oluja kroz njega. Držao ju je tako čvrsto da se bojao da će je povrijediti ali opet nije
mogao pustiti. Želio je biti unutar nje tako duboko da se nikad ne razdvoje ,a kad se
razdvoje,sječače se ovog momenta kad su bili nerazdvojni. Kad su bili jedno.
Opustio se na njenom telo, dok su mu se slabine još uvijek tresle sa poslednjim tragovima
njegovog oslobađanja. Ostao je ondje za malo,uživajući u osjećaju njene kože urezatoj u
njegovu. Posle trenutka, svalio se u stranu, noseći je sa sobom, nogama zapetljanim, dok su im
tijela još uvijek povezana na najintimniji način. Promrljala je nešto uz njegov vrat, ali bučanje u
ušima još uvjek se nije sleglo dovoljno da bi shvatio što je rekla. Gladio joj je kosu niz leđa do
zadnjice, držeći je čvrsto uz njega, tako da im povezanost ne bi bila prekinuta. Nekoliko
trenutaka kasnije shvatio je da je zaspala, glavu ugnjezdila ispod brade a usta smjestila pod
srcem. Osmjehnio se, zadovojan nego što je ikada bio u svom postojanju. Njena ruka je
počivala na njenoj strani i on posegnu do u namjeri da povuče ruku preko njegove strane. Kad
joj je dodirnuo dlan, namrštio se i podigao glavu dok joj je držao ruku u tamnom odsjaju svijeća.
Njen dlan, pa čak i jagodice ruke i prstiju bili su opustošeni. Bili su crveni i s još tragovima suhe
krvi, gde je koža napukla. Okrenuo je tako da bolje vidi i opsovao kad je vidio dokaze o
ispucalim žuljevima. Bijes mu je proključao kroz vene i ranije zadovoljstvo zamjenjenilo se

114
gnjevom. Više to neće tolerisati, bez obzira na Rorine argumente. Eveline neće povrijediti ,nek
je proklet njegov klan . Ako nemogu da vide blago koje je dato u njihov klan, onda su svi budale
a on ne trpi budale. Ne više. Ova stvar završava se narednog dana.

115
32. Poglavlje

Eveline se probudila i na trenutak bila dezorientirana i nije se mogla pomjeriti. Zatim se


nasmijala jer je bila čvrsto priljubljena uz svog muža dok je posesivno ruku prebacio preko
njenog tijela. Zatvorila je oči i udahnula njegov miris. Nakon nekoliko dana onog što je imala,
očajnički je je trebala ono što joj je dao noć prije. Nježnost. Ljubav. Njegova djela pokazala su
joj više nego što bi riječi ikad mogle,da ju je cijenio. Da mu je značila više nego žena kojom je
bio prisiljen na brak. Možda jednog dna.....uzdahnula je. Mođda jednog dana će pridobiti i
njegovu ljubav. Oh da može čuti te riječi. Stvarno da ih čuje. Sama ideja posla joj bol direktno u
srce da ga je umalo nadvladalo. Nije puno vremena provodila na činjenici da je izgubila sluh. U
početku bila je previše snuždena pa se čak pitala nije li to Božija kazna za njene grijehe.Ali kako
je vrijeme prolazilo prihvatila je da nikad neće moći čuti. Nikad neće bit nrmalna,i nikad neće
moći luti stvari koje je prije uzimala za gotovo. Muziku. Majčin glas. Bratovo zezanje. I grmljavu
očeva glasa, punog strpljenja za njegovu kćerku slobodnog duha. Ali sad bi dala sve da je u
mogućnosti da čuje riječi ljubavi od svog čovjeka.Ako ne ljubav,privrženot. Željela je da može
čuti stvar koje je vidjela u njegovim očima, i osjetila kad ju je dodirnuo. Možda je nikad neće
iskreno voljeti kako je otac volio majku,ali možda takva vrsta ljubavi nije postojala slobodno.
Znala je od prije kad je mogla čuti od svoje majke da nije uvijek bilo tako između nje i Evelinina
oca. Njihov je bio kao i svaki drugi ugovoren brak,i na početku ni jedno nije voljelo ono drugo.
Ali s vremenom ,naučili su da vole jedno drugo snažno koliko se dvoje ljudi mogu voljeti,
Eveline je odrasla uz dobitak te ljubavi i odanosti. Željela je to i za sebe.Željela je tolikom
žudnjom da nije mogla ni izgovoriti. Zbog toga je bila tako nepopustljiva da se nikad neće udati
za Ian McHugha, jer je znala bez sumnje da on nije čovjek koji bi je pazio dobro i još manje s
ljubavlji i naklonošću. Bila je priča njene majke kako je zavoljela njenog oca i njegova
eventualna ljubav prema njoj ,dala je Eveline nadu da će i ona možda naći ljubav kao njihova s
njenim Montgomery ratnikom. Nestavrna bile je,da,ali je odlučila da pridobije prihvatanje od
njegova klana. Od njega. I neće se smiriti dok ga nebude imala. Ako bude trebalo da čisti
zamak od vrha do dna i podere ruke dok nebudu grube i žuljave ,uradiće. bez žaljenja.
Bila je odlučnost koja ju je gonila rano ujutro od toplog kreveta i njena muža kad je željela da ga
probudi na način koji bi pamtio danima. Ustala je ,drhtajući,brzo se obukla i zapalila vatru kako
bi se Greame probudio u komfortu. Zatim je otiša dole,pripremljena za drugi dan mučenja. Pitala
se šta će današnji zadatak biti. Možda će joj Nora dati da čisti odajne posude. Stresla se na
pomisao ali nije mislila da je van mogućnosti. Nora se iznenadila kad ju je ugledala, i nije
sakrivala svoju reakciju. Eveline se mogla zakleti d aje vidjela krivnju u očima starije žene,ali
brzo odstranila tu smiješnu pomisao. Nora je bila žilav poslodavac i Eveline je sumnjala da je
ikad osjetila žaljenje za žene pod njenim nadzorom.
„Dobro jutro“. Eveline je pjevušila,odlučna da bude vesela unatoč potrebi da pobjrgnr što je brže
mogla ,da se vrati uza stepenice i uroni pod toplu ćebadi. Nora je nezadovoljno pogleda i
pokaza ondje gdje je stajala Mery i druge dvije mlađe žene.Eveline ih nije znala po imenu.
„Možeš završiti pripreme za jutarnje jelo“,Nora reče. „To je dovoljno jednostavno. Zobeni kolač s
kruhom i malo kaše za onog ko želi“. Eveline je odahanula od olakšanja.Zvučalo je dovoljno
lako,i nebi trebalo da prijeti njenim bolnim rukama. Nakon što je uzela instrukcije od Mary kako
da oblikuje zobene kolačiće,pošla je na zadatak,odlučna da ne pokaže bilo kakvu nevoljkost.

116
Brzo je shvatila da priprema hrane za gladnu hordu ratnika uopće nije bilo lako. Njeni pokušaji
nisu uopće bili oblikovani kao Maryni ali trebalo bi biti dovoljno da okuse. Nije mogla da zamisli
da se iko srdi nad pojavom neukusno kao što su zobene pahuljice. Kad je završila i pogledala
gore shvatila je da je žena nestala i d aje kuhinja bila prazna. Namrštila se nad tom
čudnošću,obrisala ruke od suknju i pogledala okolo da bude sigurna da nije ništa izostavila i šta
je trebala pripremiti za jutarnju gozbu. Trenutak kasnje Nora i Mary su se pojavila i žurile
gomilati zobene kolačiće na pladnjeve dok je druga žena pobrinula se o kruhu. Nora se namršti
zbog ružni kolačića i pogledala Eveline nestrpljivo. Bio je to pogled kji je gvoroio ,
„Ti si beznadana.“
Obeshrabrena Eveline je slegnula ramenima,ali ih je brzo povukla i ispružila ruke za
poslužžavnikom. Mary spremno pruži i pokazala Eveline u pravcu dvorane. Odjednom nervozna
,Eveline je oklijevala kod vrata i provirila u dvoranu.Bila je napola puna,ali muškarci su se punili
smirenim tempom. Graeme i njegova braća se još nisu pojavili,pa je Eveline pošla prema prvom
stolu da posluži ratnike koji su već sjedili.Pozdravljena je pogledima iznenađenja i neki su
podignuli obrve. Nekoliko njih je mrko čak pogedala i u pravcu kuhinje.Eveline nije imala pojma
šta da misli o tome. Možda su željeli da budu usluženi od žena iz njihova klana. Montgomey
žena. Samo ju je više natjeralo da bude odlučna, i da bude ona ta koja će ih usluži. Završila je s
jednim stolom i pošla za drugim na suprotnoj strani kad je sve stalo. Nekoliko ljudi koje je
usluživala pogledalo je nervozno iza nje. Jedan je čak i ispustio svoj pehar prosipajuči sve po
stolu. Eveline se trgnu sigurna da će ona nekako biti kriva za nesreću. Okrenula se da vidi o
čemu se radi i susrela pogled svog čovjeka koji je izgledao bijesno. Koračao je u njenom pravcu
s tako mrračnim pogledom da se ona brzo povukla dva koraka nazad, spotičući se u ratnika koji
je sjedio iza nje.
„Šta ti kojeg đavola radiš? „
Bila je sigurna da je riknuo pitanje jer su vibracje bile jake u njenim ušima. Bez da je čakao
odgvoro ,trgnuo je poslužavnik iz njeni ruku, i turnuo u ruke služavke koja je bila u blizini i uzeo
Eveline za ruku i poveo je do stala gdje je uvijek sjedio. Postaio ju je da sjedi i odmah uzeo
njene ruke u svoje ,okrećući ih tako da su žuljevi i ispucla kože bili jasno vidljivi. Čekao je dok
nije podigla pogled, i onda je rekao tako jasno da nebi pogrešno protumačila riječi.
„Ko ti je ovo uradio? „
Obrvu je nakrivila. „Niko mi nije ovo uradio“. Graeme je pogledao gore i Eveline je vidjela da
gleda između Bowena i Teague koji su stigli za sto. Mora da su ga pitali o čemu se radi jer je
držao njene ruke jasno vidljive svakome s usnama skupitim u tanku liniju.
„Ovo je pogrešno. Pogledaj njene ruke. Pogledaj šta su uradili. „
„Ali Greame niko mi nije to učinio“, protestirala je. „Izgrebala sam ih dok sam donosila drva u
dvoranu juče ujutro a žuljevi su od pranja i čišćenja.“
Bowen je sjeo direktno ispred nje, namrgođen koliko i Graem. Nervozno je pogledala gdje je
Teague sjeo pored Bowena. Ni on nije izgledao zadovoljno. Usne su mu bile skupljene u tanku
liniju.
„Ne razumijem.“,rekla je zbunjeno. „Jesam li vas nekako uvrijedila?“ Bowen je spustio ruke na
stol, skrećući joj pažnju na njega.
„Šta si za Boga tražila pokušavajući nositi ta drva? Čak ni mladići ne mogu podići te komade
drveta. Zato imamo jednog od ljudi da to radi,tako da se ni jedna žena ne povrijedi pokušavajući
zapaliti vatru u jutro. Eveline se obraz zažarili kad je shvatila. Druge žene su vrlo dobro znale da

117
je muškarcima dužnost da nose drva. Zašto su onda dopustile njoj?“
Usne su joj zadrhtale ali je odlučila da je niko neće uznemoriti. Neće dati ženama užitak do
znanja da su je nepravili glupom ni za trenutak. Sad se pitala šta je još Nora proizvela kad joj je
dalvala instrukcije za dužnosti. Zadnjih nekoliko dana ,Eveline je radila teško i više nego ikad u
njenom životu. Ispunjavala je dužnosti koje su pripadele najnžem članu klana. I nije se žalila.
Nije odustala. Mora da su se samo tako smijale iz njenih leđa dok su gledale kako se bori da
uradi sve i jedan posao koji su joj zadale. Sva ta priča o uzoru. Eveline se osjetila ko buda.
Pogledala je dole u svoje povrijeđene i bolne ruke i povukla rukave svoje haljine preko dlanova.
Graeme je dodirnu ,ali je odbila pogledati ga. Nije željela da vidi bol i poniženje u njenim očima,
niti da pusti suze koje su prijetile. Umjesto zurila je u bolesno formiran zobeni kolač pred njom i
došla je u iskušenje da ga baci preko sobe. Stol se zatresao i ona poleda gore i vidje da Graem
ode od njega. Te vruće suze s kojima se borila tako jako zamaglile su joj pogled. Koliko ih je
samo mrzila sad. Sve je bilo savršeno između nje i Graema i sada on je bio ljut a ona očajna i
tako ponižena da je željela umrijeti.Bila je povjerljiv idiot, tako željna da ugodi svima,odlučna da
zadobije mjesto u srcu njenog novog klana,kad takva stvar nikad se neće dogoditi. Bowen
posegnu preko stola i položi svoju ruku na njenu, i ona se okrenu prema njemu, boreći se
suzama sa svemu što je imala unutar sebe. Prokleta nek je ako im dopusti da znaju da su je
povrijedili. Prokleti neka su svi.
„Eveline ,on nije ljut na tebe“,Bowen reče nježnim izrazom.
„Oni me mrze“,šapnula je. „Svi me mrze i nemože se ništa učiniti protiv toga. Graeme ih
nemože natjerati da me prihvate. Želim ići kući. „
Teague iznenada ustade ,okrenu se i pođe od stola. Eveline zatvori oči u prebrzo nastaloj
noćnoj mori od njena života. Njena budućnost. Nikad nije izgledala tako mračna kao sada.
„Nisam gladna“, rekla je. „Potreban mi je svjež zrak.“
Prije nego što je Bowen mogao reć išta ,okrenula se od njega tako da je bio efektno ušutkan za
nju. I ona je napustila sto,ali se povukla prema zadnjem ulazu, onom koji je vodio pozadini
zamka. Tamo je bila i kapija koja je vodila prema livadi gdje su se djeca često igrala. Nikoga nije
bilo ovako rano,i ona bi mogl proći okolo do rijeke gdje se krivudala kroz Montgomery zemlju i
prosjecala se kroz nagnute padine iza zamka. Duga šetnja je bila ono što joj je trebalo. Daleko
od drugih.Daleko od njhova prezira i podsmijavanja i dječiji igara koje su igrali da je naprave
budalom. Završila je biti njihov objekat za zabavu. Mogli su svi da trunu što se nje ticalo. Po prvi
put shvatila je njen klan i njihovu mržnju prema Montgomerima.Više pokvarene ljude nije
upoznala.

118
33. Poglavlje

Graeme je bio toliko bijesan da je morao izaći u dvorište ili se bojao da bi mogao nauditi
nekome od gnjeva. Nikad nije bio ljut tako na članove svoga klana. Nikad nije bio u obuzet tako
bespomoćnim bijesom. Htio je zadaviti mnoge od njih. Očajnost i sramota u Evelinim očima je
bilo njegovo uništenje. Vidjevši štetu koju joj je rukovodila žena njegova klana, da ne spominje
druge zloupotrbe koje su joj nanijete,činilo je da im vrati ljudski.
„Graeme nešto nije u redu?“ Okrenuo se i vidjeo oca Drumonda kako stoji nekoilko stopa dalje
sa zabrinutim izrazom na licu.
„Da“, Graeme puče,bez dobrovoljni informacija.
„Mogu li ja nešto uraditi?“ svećenik reče meko.
„Bio sam na putu u dvoranu za jutarnji doručak i da se nađem s Rorie u sobi za knjigovodstvo.
Djevojka je dolučna da počne svoje lekcije. Bojim se da će me držati zatvorenikom dok ne
usavrši računanje i pisanje. „
Oca Drumonda pokušaj da ide polako je pao dok je u Grahamu kipjelo.Ipak suzdržao je riječi jer
je otac Drumond Božiji čovjek. Božiji čovjek ne zaslužuje Graemov gnjev.
„Idi k Rorie,oče,“Graem reče.“Najbolje je da nije prisutna za ono što dolazi.“
Otac Drumond zabriuto ga pogleda,ali se okrenuo i otišo u zamak kako je Graem naredio.
Graeme je tada otišao potražiti svog najstarijeg starješinu. Douglas Montgomery je bio dobar i
odan čovjek prije smrti Graemova oca. Vjerno je služi pod Roberta Montgomerija i premio tu
odanost na Graema kad je Graem postao gospodar. Otišao je u Dagalasovu kuću ,jedna od
mnogih koja je ležala u nizu padina uoredo sa zamkom. Pokucao je jako dok je nestrpljivo
čekao da se Douglas pojavi. Trenutak kasnije ,stariji čovjek otvorio je vrata,oči mu potamnile
zabrinuto kad je ugledao Graema kako stoji ondje. Bez da je dao priliku čovjeku da govori
.Graem je izdao strogo naređenje.
„Skupi i posljednjeg člana klana i postavi ih u dvorište. Želim sve i jednog čovjeka,ženu, i dijete i
želim ih ondje za pet minuta. Onaj koji ne bude prisutan prkosi mojoj riječi i snosiće posljedice
prema tome.“ Douglas podigne obrve ali nije proispito svog gospodara.
„Odmah ću ih odvesti tamo, gospodaru.“
Graeme kimnu,okrenuo se i vrati nazad u dvorište čakajući da se iskupe. Bowen i Teague su
obojica upravo izašli iz zamka akd je Greame ušao u dvorište. Ubrzo poziv se čuo preko
oglasnika na zamku koji se nije koristio odkad su Montgomery bili pod napadaom.
„Šta planiraš?“ Bowen upita mrgodno kad je pršao. „Znam da si ljut,brate,ali misli na riječi prije
nego dijeluješ,“Teague ga upozori.
„“Misli?“ Graeme je zarežao. „Ono što ja mislim ,da nikad nisam bio posramljen od moga klana
kao što sam sada. Nikad prje mi nisu dali razlog da budem posramljen. Ali ono što su uradili
nevinoj ženi donosi sramotu na cijeli klan“. Bowen uzdahnu. „Znam,ali nemoj da bijesno
reagiraš. Smiri se malo prije nego razgovaraš klanom“.
„Jesi li vidio njene ruke?“ Graeme upita zahtijevno. „Jesi li vidio poniženje i tugu u njenim
očima? Bog mi je svjedok da me ovo užasava ,uzasava me da je ovo desili se iza zidova
zamka i užasava me da sam ja to dopustio. I ja sam kriv koliko i oni,jer sam stojao i dopustio im
da se ophode prema njoj kao što su.“
„Nisi ti to odobrio“,Teague reče.

119
„Ne ,ali nisam ni spriječio,i sad moram živjeti znajući da sam dopustio mom klanu da zlostavlja
moju suprugu.“
Dvorište se počelo puniti ljudima iz klana s prestrašenim izrazom. U vazduhu se osjetila
napetost i gunđanje se širilo sve dok se nisu čuli tihi šaptaji u još juatrnjem zraku. Nakon
nekoliko minuta Douglas je prišao ljutito.
„Svi su tu,gospodaru. Pozvao sam čak i one koji patroliraju našim granicama,“ Graeme kimnu.
“Vrlo dobro.Hvala ti Douglas. Možeš sada sići dolje.“
Douglas je stao s drugim starješinama ,ali svi su izgledli nesigurni i zabrinuto. Graham je rijetko
pokazivao svoju ćud. Čvrsto je vjerovao da kao vođa nesmije pokazati emocije i da one
upravljaju njegovim akcijama. Danas ga nije bilo briga niti je bio suzdržan. Zastao je na
stepeništu zamka i okrenuo se da pogleda u svoj klan. Svi su se iskupili ,skupljeni u dvorištu
kao da će puknuti. Suzdržavao je svoj bijes,ali isto tako je htijeo da svi vide koliko je bio bijesan.
Bilo je vrijeme da osjete ošticu njegova jezika i vrućinu bijesa.
„Dao sam do znanja kad sam doveo Eveline Armstrong za ženu da se mora ophoditi prema njoj
s poštovanjem i uvaženošću koju zaslužuje kao moja žena i gospodarica zamka. Do danas ona
je bila ismijana,izrugana,prevarena, i izdana od klana kojeg sad naziva svojim. Vi niste nšta bolji
od Armstronga.“
Iz grupe se začuo bijesan šum došaptavanja. Ignorirao ih je sviju i nagnuo se zureći u sve i
jednog člana svojeg klana.
„Neću tolerirati zlostavljanje koje je zadato mojoj supruzi. Završio sam mazeći vas i razumijeći
vaše osjećaje bijesa i mržnje jer sam prihvatio Armstronga u našu sredinu. Ona se ponašala
dostojanstveno,milo i nije vam pružila ništa osim ljudskosti. Nasmijala se svakom ko joj se
našao na putu. Zauzvrat vi ste je klevetali i učinili da se osjeća jadno i ne dobrodošlo.
Manipulirali ste s njom i iskoristili njenu želju da zadobije mjesto u našem klanu da bi je dalje
ponižavali.“
Stao je i gledao ženu iz klana tako jako sve dok se nije počela vrpoljiti i okrenuti glavu na drugu
stranu. Nora je problijedila i Mary je čak odbila da pogleda gore. Druga žena imala je pogled
krivice i nekoliko njih je izgledalo uplašeno s jasnim znakom na licu.
„O sada ,bilo ko- i mislim bilo ko da prekrši bilo što od mene ,neće proći ne kažnjeno. Imate
izbor. Ili ćete prestati sa svojim ponašanjem ili ćete napustiti ovaj klan i zavijek biti prognani.
Bićete lišeni Montgomry imena i svake zaštite koja ide uz to.“
„Ne možeš to uraditi!!“ Macauley Montgomery reče.
Graeme pogleda u njega s pogledom od kojeg je problijedio.Ovaj je naglo koraknuo nazad sve
dok nije stao pokraj svoje žene ,jedna od žena koje su zlostavljale Eveline.
„Da li je to izazov?“ Graeme je pitao smrtonosno tihom glasom. „Jer znaj ovo bilo kakvo
neslaganje biće smatrano direktnim izazovom za moje vodstvo i poziciju kao vođe. Borba če biti
do smrti.“
„Ne”“ Macauley promuca. „Imate moju potpunu odanost,gospodaru.“
„Imam li?“ Graeme upita zahtijevno-Prošao je pogledom preko cijelog kruga klana. „Imam li
vašu podršku? Ili se suprostavljate mojoj riječi na ovo?“ Nekoliko njih je zanijekalo iz grupe.
„Očito mi je da nemam vašu podršku,“Grame reče hladno.“ Podržavajući mene znači da
podržavate i moju suprugu i vašu gospodaricu. Ništa što ste do sad radili nemože se smatrati da
podržavate Eveline. Imajte na umu,šta god da uradite njoj,uradili ste i meni. Bilo kakvo zlo
prema njoj je zlo i prema meni. Bilo kakva uvreda prema njoj je uvreda prema meni.“

120
Tada se okrenuo prema Nori i izdvojio je iz skupine. „Od sada ti si liješena dužnosti. Nećeš više
nadgledati žene zamka niti ćeš imati privilegije u kojima si do sad uživala. Možeš se sad
pridružiti druim ženam koje sam smijeno s dužnosti iz zamka.“ Nora je uzdahnula i zaplakala.
Njen muž stavi ruku oko nje tješeći je i zlobno pogleda u Graema. Teague izvuče svoj mač i
stade ispred Norina muža prije nego je Gream moga reagirati na očigledno nepoštovanje. Držao
je mač pod vratom starijeg čovjeka otkrivajući zube.
„Nećeš pokazivati našem vođi takvo nepoštovanje. Bilo koji čovjek da pođe protiv mog brata
odgovaraće meni“. Bowen priđe i izvuče mač. „I meni.“
„ I meni“,Douglas reče tiho. Jedan po jedan njihove stariješine stadoše uz Graemovu stranu.
„Ovaj put staćete se ponašati kao djeca,Douglas reče čvrsto. Robert Montgomery bi se sramio
svog klana i ponašanja prema ženi od njhova vođe.Nikad nebi opravdao takvo ponašanje
prema ženi koja nije uraadila nikakvo krivično dijelo osim što je rođena u neprijateljskom klanu.
To je Evelinin jedini zločin. Vidio sam svojim očima njen napor da napravi najbolje od neukusne
situacije. Vrijeme je da otvrite oči i umove i oslobodite se tako besmislene mržnje.
-Pokazaćete joj poštovanje ili snositi posljedice“,Graem obeća. „Sada idite na dužnosti i
razmislite o svemu šta samrekao i izaberite. Neću više pokazvati blagost Bog mi je svjedok“.
Klan se raspršao i svako požuri na svoje dužnosti. Nekoliko žena otišlo je s licem u suzama.
Nije imao suosjećanja. Sve što je imao da misli jeste Evliene ispucale ruke i bijes ponovo prođe
kroz njega.
„Gotovo je,“Bowen reće tiho. „Neće ti više biti neposlušni. Ne kad si im jasno dao do znanja o
posljedicama. „
Graeme kimnu. „Da,gotovo je.Neće ići protiv moje riječi.“
Teague kimnu „ Znao sam.“
Graeme je zurio u svog brata.“Ali ti se ne slažeš.“
Teague polako kimnu glavom. „Vidio sam šta su njhova dijela uradila. I ja sam užasnut načinom
na koji su tretirali djevojku. Ne zaslužuje takvo ophođenje. Bojim se da su joj slomili duh. Nije mi
se svidjelo šta sam vidio u njenim očima kad je shvatila šta je sve učinjeno.“
Graemu se stomak skupi. Ni on nije volio šta je vidio u Evelinim očima i samo se molio da nije
zakasnio.
„Rekla je da želi ići kući“,Bowen reče tiho. „Bila je to zadnja stvar koju je rekla prije nego je
napustila sto u dvorani.“ Graem opsova i skupi đake u pesnice.
„Graeme!“
Graem pogleda gore i ugleda Rorie kad je odgurnula čuvare u namjeri da izađe iz zamaka.
Prišla je s mrštenjem.
„Gdje je Eveline? Tražila sam je za našu prvu lekciju ali je nema nigdje.“
Grame se namršti. „Skoro je bila u dvorani.Jesi li pogledala u sobi.“
Rorie kimnu.“Da ,naravno da jesam. Čak sam pogledala s tornja u pregib kod rijeke. Njeno
omiljeno mjesto koje je obilazila. Ali je nisam vidjela.“
„Napustila je zamak sa zadnjeg ulaza ,Bowen reče .Rekla je da joj je potreban svjež zrak.
Vjerujem da je otišla u šetnju gdje je uvijek išla kad je napuštala zamak“.
„Vrati se svojoj nastavi,Rorie,“ Graem joj naredi. „Ja ću ici potražiti Eveline.“
„Želiš li da ti ja i Teague pomognemo u potrazi?“ Bowen upita.
Graeme zastade za trenutak. „Ne ,vjerovatno nije daleko. Pozvaću vas ako mi zatreba pomoć.
Trebam...trebam razgovarati s njom. Uzrujana je sa svime što se desilo.“

121
Teague i Bowen kimnuše u razumijevanju.
„Ona je dobra djevojka,“Teague reče grubo. „Vidjevši njene ruke...vidjevši povrijeđenost u
očima....njene oči su bile više nego što sam mogao da podnesem.“
Graeme skupi usne. „Da, to je više nego što i ja mogu da podnesem i neću dozvoliti nikad više
da bude ovako povrijeđena,i ako to znači kazniti svaku osobu koja me ne posluša.“

122
34. Poglavlje

Nakon površinske potrage područja koja je okruživala zamak,Graemu se stamak skupio u čvor i
odmah je otišao po svog konja. Odluči da bi mogli pokriti više površine ako mu njegova braća
uistinu pomognu,poslao ih je sjeverno dok je on jahao iza zamka u pravcu rijeke. Zamalo ju je
promašio kad je zastao na površini koja je gledala prema Armstrong granici u daljinu. Bila je
skupčena na stazi divlji cvijetova,koljena uz prsa dok je zurila u pravcu zemlje njene porodice.
Imala je usamljen pogled ,dalek dok joj je kosa lepršala na vjetru. Nije ga vidjela i on je nije želio
uplašiti prilazeći na konju. Jahao je koliko je mogao ,i brzo sjahao ostavljajući konja da pase
dok se približavao ka Eveline.Bradu je naslonila na vrhu koljena i kako se približio mogao je
vidjeti tragove suza na njenim obrazima. Ispustio je nekoliko psovki,bijes proključa ponovo kroz
njega. Za trenutak stao je,promatrajući je ,odjednom nesiguran u sebe.
Šta da joj kaže? Kako da uopće popravi sve pogrešne stvari koje su joj učinjene? Vidio je nešto
u njenim očima za stolom kad je shvatila da joj nikad nisu trebale zadati da ona donosi teška
drvo za vatru u dvorani i da su joj žene namjerno zadavale nemoguće zadatke u pokušaju da se
ona osjeća jadno i neželjno. Nešto što nikad nije vidio prije u njenom zrazu. Vidio je predaju.
Suočila se hrabro sa situacijom u koju je bila prisiljana i Graem je bio izneađen zbog čega ju je
poštovao još više. Bilo bi lakše za nju da je bila uvijeđena ,da je imala više mržnje prema njemu
i njegovima kao što su oni prema njoj. Ali ona nije imala ni jednu od tih stvari. Trudila se veoma
jako da pripane svom novom klanu. I zauzvrat njen napor bačen joj je u lice. Vidjeti taj pogled u
njemim očima,onaj koji je govorio da napokon odustaje i da je poražena....plašilo ga je , jer je
moga osjetiti da mu praktički klizi prije nego što ju je ustvari i imao. Kao da je osjetila njegovo
prisustvo,okrenula je glavu i pogledi im se spojiše. Bila je tuge u njenim očima. Teška tuga zbog
čega mu je stomak strepio. Krenuo je napred,zatvarajući udaljenost između njih. Nije čekala da
on išta kaže. Čim je bio na dovoljnoj udaljenosti ,čuo je njen meki bolni glas nošen vjetrom.
„Želim ići kući.“
Njegova prava reakcija je bila da više, Ne!
Trebala mu je sva snaga da ne poviče u negiranju. Hladna pesnica straha stegla mu je grlo i
neumorno davila. Nije bila sretna. Čak i budala je mogla vidjeti da je bila nesretna. Prisilio se
ostati miran kad je stao pored nje. Bila je skupita na kamenu usred cvijeća. Trava je bila gušća
na maloj livadi gdje je bilo manje skriljaca i kamenja da bi spriječilo svijeće i travu da raste.
Spustio se na zemlju kraj nje,ali njena pažnja je bila fokusirana da daleku tačku. Zurila je prema
očevoj zemlji s tolikom žudnjom da mu se gruda formirala u grlu.
„Znam da ovo nije moguće“, rekla je glasom napetim od suza.“Ne želim više da budem ovdje.“
Probno je posegnuo za njenom rukom,ali čim su mu prsti dodirnuli njen dlan ,povukla ih je i
skupila obje ruke u svoje krilo. Usmjerila je pogled dolje,odbijajući da pogleda u Graema, što ga
je efektivno odbilo ga da joj se obarti.Nestrpljenje u kombinaciji s panikom su počeli rasti. Nije
se mogao biriti sa ovim, nije se mogo boriti za nju, ako je odbijala da komunicira s njim. Ako je
odustala, zaista odustala,onda šta mu je ostalo da uradi?
Nebi mogao-neće- je poustiti da ode. Bez obzira šta treba da radi , ona će ostati pored njega. I
pomisao da je tako nesretna kidalo mu je srce. Nije bio nesebičan dovoljno da joj odobri tu
slobodu. Želio ju je cijelu za sebe. Uz njega. U njegovu krevetu svaku noć.U njegovim

123
rukama. I sam pogled na nju radilo mu raspoloženju čudne stvari . Bilo ko da je pogledao u
Eveline i da se nije mogao nasmijati bio je jači čovjek od njega.
Bila je....bila je sunčeva svijetlost u sivom danu. Ispunila je rupu za koju nije ni shvatio da je
okupirala njegovo srce. Nije je mogao pustiti.
Pomjerio se bliže i posegnuo nježno za njenom bradom da je okrene u njegovom pravcu. Oči
su joj se automatski spustile ali on je čekao, jednostavno je držajući tako dok napokon očajno
nje pogledala gore i susrela njegov pogled
„Daj mi šansu da te učinim sretnom Eveline.“
Oči su joj se proširile ,a čelo ubrazdilo kao da je pokušavala razaznat je li pogrešno protumačila
njegove riječi. Pustio joj je bradu i nježno je pomilovao po obrazu.
„Znam da nije bila laka promjena za tebe“. Uzdahnula je kriveći usne.
„Znam , podcjenjivanje situacije.“
Kimnula je i zabrinut ga da se povukla i zaštitnički svijet đutnje kao što je uradila i prije. Ustao je
i pružio joj ruku. Znatiželjno je pogledala u njega,ali nije stavila ruku u njegovu.
„Prošetaj sa mnom,Eveline.“ Oklijevala je za dug trenutak i onda polako pružila ruku prema
njegovoj da joj pomogne.
Odahnuo je. Nije odustala od njega. Barem ne još. Pomogao joj je ustati na noge,okrenuo se
nazad da vidi gdje mu je konj paso, a onda krenuo u drugom pravcu tako da je ne bi uznemirila
prisutnost konja . Držeći joj ruku pod njegovom,vodio ju je kroz livadu i nagib gdje je zavaravalo
pogled na granice Armstron i Montgomery zemlje. Nje promašio pogled čežnje kad je pogledala
u rijeku koja je vijugala kroz malu dolinu praveći lnije između imanja dva klana. On se okrenuo
tako da su suočili jedno drugo ,on još držeći joj ruke jednu u drugoj ne želeći da se razdvoje.
Nježno joj je okrenuo ruku tako da su dlanovi bili gore, izlažući osjetljivu i srditu kožu. Podigao je
jednu prema ustima i poljubio svaki inč izložene kože , ublažavajući svaki žulj i isparanu kožu.
Tako je uradio i na drugoj ruci.Kad je završio spustio joj je ruke na prsa zatvorne u njegovu
držanju,prstima kružeći oko zgloba. Pobrinuo se da ga pogleda prije nego je progovorio.
-„azumijem zašto hoćeš da ideš kući. Ni ne krivim te. Nisi tretirana ljubazno ni od koga iz moga
klana.“
Bol bljesnu u njenim očima i dojnja usna joj zadrhta,kao da je pokušavala jako da ne zaplače.
„Dopustila sam im da naprave budalu od mene,napokon je rekla prekidajući šutnju“.
„Ne,opovrgnuo je. Došla si u ovaj klan spremna da ostaviš svoju mržnju i strah. Prihvatila si
brak na koji si prisiljena i odlučila prihvatiti situaciju i učiniti najbolje. Odsječena si od grudi
familje i svega svoga što ti je bilo poznato i drago. I opet to te nije zamaglilo da osudiš svoj novi
klan. Ovo mogu reć za svakog svog člana klana pa čak i za sebe. Pogriješili smo,Eveline.
Pogriješili smo i ja želim priliku da ispravim grešku protiv tebe.“
„Ne možeš ih natjerati da me prihvate,“ rekla je tako tiho da se morao napregnuti da je čuje.
„Ne možeš promjeniti ono što im je u srcima.
Mislila sam...zastala je. Mislila sam ako se samo potrudim jače, ako se potrudim. Bila
sam u krivu.“
Poraz u riječima ga je kidao. Nikad se nije osjećao tako bespomoćno i tako neprijatno. Navikao
je izdavati naredbe i da te naredbe budu slijeđene ,bez pitanja,bez protivljenja. Pogrješio je
misleći da jednostavno može narediti ljudima da prihvate njegovu ženu. Navikao je da bude
pažljiv ,da njegove riječi nebudu izazvane. Sada se naizgled suočio sa nepremostivim zadatkom
da promeni razmišljanje čitavog klana i oslobodi ih mržnje koja je postojala bezbroj godina.

124
„Eveline", počeo je, glas mu se lomio dok je pokušavao da preuzme kontrolu nad svojim
emocijama. „Pogrešio sam misleći da će biti jednostavno. Mene treba kriviti jer nisam bavio se
situacijom s više mišljenja i obzira.“ Duboko je uzdahnuo nagnuo se napred dok mu je srce
tuklo u grudima kao bubanj.
„Želim ovaj brak. Ja ... cijenim ... ovaj brak. Ja cijenim tebe. Pogrešio sam što mislim da
razmišljanja koja su tako duboko ukorjenjena mogu se promeniti za nekoliko dana. Ali ne želim
da se odustaneš, jer ja ne odustajem. Napravićemo da ovo uspije i želim da veruješ u mene,
ako ništa drugo. Tvoje mjesto je ovde. Sa mnom, sa moje strane. Moraš da veruješ u svoje
srce, jer to je u mojem“.
Eveline je zurila u Graeme, dok joj je puls jurio. Pogled mu je bio potpuno iskren i u očima je
videla još nešto, nešto što nikad nije zamišljala da vidi u ratniku kao što je Graeme. Vidjela je
molbu i ranjenost.
„I ja želim biti ovdje kod tebe,šapnula je riječima stežući i parajući joj grlo.Ali oni me ne žele.Oni
me mrze. Uvijek će mrziti zbog onoga ko sam i ja ne mogu promjeniti okolinu svog rođenja. Ne
bih čak ni mogla. Volim svoju porodicu. Ponosna sam na svojoj baštinu. Ne osjećam sramotu
zbog toga.“ Graem je počeo da priča ali je lagano izvukla ruku iz njegove i stavila mu prst na
usta da ga ušutka.
„Gledala sam se ovaj brak sa mješanim emocijama.Osećala sam olakšanje da ću biti zauvijek
sigurana od aranžmana sa Ianom McHughom.Gledala sam te i vidjela čovjeka sa kojim se
osjećam sigurno, iako si ti bio mržnji neprijatelj mog klana.Ali, također sam se plašila jer sam
znala da takav spoj nije bio moguć. I bila sam u pravu.Tvoj klan me nikad neće prihvatiti.
Zauvek ćeš biti u neskladu s njima zbog mene.Razdvojen klan će pasti na bojnom polju. Ako
nemaš njihovu potpunu podršku,kako ćeš ovisiti od njih da rade svoje dužnosti kad dođe
vrijeme da zaštite svoj narod. „
Dobuoko je udahnula i krenula naprijed dok je još imala snage da kaže sve što joj je na srcu.
„Nadala sam se jer sam vidjela priliku da se prestanem skrivati iza laži koja me je uhvatila u
svojoj moći. Jedna laž vodila je drugoj dok nije bilo nemoguće izbjeći prevaru koju sam
započela. Ovdje sam se nadala da bi mogla biti normalna djevojka s mužem koji je bio ljubazan
i imati djecu i napraviti život van onoga što je bila moja stvarnost u mojem klanu. Kao i ti,mislila
sam da će to biti jednostavna stvar. Iskreno mislila sam da jednom kad klan vidi da sam voljna
ostaviti razmjerice po strani i da zaradim njihovo prhvatanje i uvažavanje,i da prošla mržnja bi
bila zaboravljena. Bila je to glupa pomisao. Nije više moguće ,kao što nije moguće za moj klan
da prihvati Montgomery u njihovoj sredini.“ Graeme joj okruži lice rukama,jakim izrazom lica i
sa odlučnošću u očima.
„Ovo nije nemoguće. Daj mi vremena Eveline. Ne želim te pustiti ali opet ne želim da si
nesretna.Zaklinjem se da ćeš uvek imati nepokolebljivu podršku mene i moje braće. Vremenom,
klan će izaći van trenutnog načina razmišljanja. Prerano je da sudimo. Oboje smo priznali da je
potrebno vremena da promeni um i srce drugih. Sve što tražim jeste da mi veruješ da te štitim.“
Pojačao je držanje i spustio lice sve dok nisu bili oko u oko i pogledom joj palio kožu.
„Daj mi šansu ,Eveline.To je sve što tražim. Daj mi još vremena i ako e još osjećaš kao i kad si
došla u zimu,vratiću te tvojoj obitelji i neću pitati više za tebe. Odvešću te tvom ocu sam i zakleti
se pred Bogom da se držim našeg ugovora. Držaću se naši bračni zavjeta čvrsto ali ću ti
omogućiti da živiš dalje od mene. „
Ona proguta s boli u srcu. Željela je ništa više nego da ostane pored Graema. Mislila je da ga je

125
zavoljela u ovo malo vremena dok su bili zajedno,a je li to bilo dovoljno? Da li se ikad može
nadati da će zadobiti njegovu ljubav hoće li ta ljubav biti dovoljna da zasjeni ostatk klanskog
ponašanja prema njoj? Ali šta ju je čekalo kod kuće? Biće prisiljena da objašnjava sve
roditeljima ,braći i njenoj rodbini.Biće sretni da nije pogođena nesrećom kao što ih je vodila da
vjeruju, ali onda će se razočarati zbog njene prevare. Šta je ostalo za nju u njenom klanu?
Željela je supruga djecu. Željela je da se oslobodi života koji je bila prisiljena da živi zbog laži i
straha. Ako su to bile stvari koje je najviše željela, onda bi zauvek odbacivala mogućnost
ljubavi, djece i imala svoj status u klanu da se vrati Armstrongima. Oslobodila se Graemova
stiska i okrenula u stranu zureći u talasavi teren. Toliko dugo strah je vladao njenim
postojanjem. Strah, prevara, laži. Nije bilo načina da živi. Barem je ovdje sve bili iskreno.
Ne,nisu je voljeli. Nisu je prihvatali. Ali da li bi ona mogla promjeniti to? Da li je bila spremna da
putuje veoma težak put ako je na kraju bila nagrada eventualno prihvatanje njenog novog
klana? Željela je majku, ali više nije bila mlada senka vezana za majčinu suknju. Mati joj je bila
veoma mudra žena, i Evelin je željela njenu utjehu sada više nego ikad. Ali bile joj je vrijeme da
stane sama na svoje noge,da prestane sakrivati se iza klana i zaštite koju su uvjek ponudili.
Ne,stvari neće biti lake ovdje ,ali ona nije voljna da odustane tako lako jer su jednostavno
napravili budalu od nje. Bila je umorna od bježanja. Umorna od skrivanja i traženja zaštite od
drugih.Možda je bilo krajnje vreme da se sama zauzme, a ne iza svog muža, prisiljavajući ga da
ide protiv svog klana u njenu odbranu. Okrenula se, u potpunosti nameravala da kaže Grame o
svojoj odluci kada joj je bljesak pokreta uhvatio oko. Namrštila se i zagledala preko Graema i
ugledala čovjeka na konju koji se pojavljivao u usponu. Nosio je kacigu pa mu je lice bilo
nemoguće vidjeti. Na njen užas podigao je strelu i potjerao konja. Vrisnula je da upozori
Graema ali on je već čuo galopiranje okrenuo se brzo izvlačeći mač. Vikao je nešto.Nije mu
mogla vidjeti usne ,ali vibracije su zujale joj kroz uši. Onda ju je gurnuo pa je pala na
zemlju.Eveline se uspravila ,bojeći se najgoreg sa srcem grlu. Konjanik se uspravio i poslao
strijelu u smjeru Graema.
„Ne!“ vrisnula je. Graeme se bacio na stranu, sa mačem u rukama, no strelica ga je uhvatila u
ramenu. Udario je u zemlju trulo i glava mu je pukla na jednu od gustih izgoraka koji su bili
razbacani preko livade. Stajala je, uplašena, gledala u konjanika, znajući da ne može ništa da
spreči svoju smrt. Ali prvi instinkt joj je bio da zaštiti Graema od dalje ozlijede. Vrištajući za
pomoć cijelo vrijeme ,otrčala je do Graema ,istežući njegov teški mač koji je ležao sa strane. Oči
su mu bile zatvorene i krv je bila prosuta po kamenu. Strela je stršila iz njegova lijevog ramena, i
znala je da je skoro prošla kroz jer je samo mali dio je virio van kože.Užas joj posudi snagu i
ona podiže mač što je više mogla i postavi se između njegova tijela i uljeza. Vrisak je parao iz
njena grla, bolan i osjetljiv.
„Upomoć, upomoć!“ Konjanik je čini se bio iznenađen njenim vriskom i brzo je zauzdao konja
okrećući ga u drugom pravcu,ali ne prije nego je Eveline vidjela ukrasne korice sa njegove
strane. Nije bilo sumnje, dizajn koji je njen otac naručio za svakog starijeg ratnika Armstronga.
Ukočila se od spoznaje koja je jurila kroz njena uspaničena osjetila. Bio je to Armstrong ratnik
koji je upravo napao njena čovjeka, a sad je čak i jakao što je brže mogao prema prema
Armstrong zemljištu.

126
35. Poglavlje

Eveline spusti mač i okrene se prema Graemeu, koji je još uvijek bio bez svijesti na tlu. Srušila
se na koljena, nagnuta nad njim, nesigurna što treba učiniti, da li ga treba dodirnuti. Stavila je
ruku na glavu i lagano je okrenula. Ostala je bez daha kad je vidjela rez gdje je pogodio stijenu.
Krv joj je natopila prste i ona ih izvuče, užasnuto zureći u njega.
„O Bože. Nemoj umrijeti.“ Nije bila sigurna je li izgovorila riječi ili ih samo pomislila, ali u glavi je
još uvijek vrištala. Što bi mogla učiniti? Bilo je očito da nitko nije čuo njezine krikove za pomoć.
Pogledala je u smjeru zamka, ali nije vidjela da joj iko dolazi u pomoć. Što ako se strijelac vrati?
Nije ga mogla napustiti a nije ga mogla podići i vratii u kulu. Pogled joj se ustavio na njegovu
konju ,koji je očito bio zaplašen onim što se dogodilo. Pobjegao je na kratku udaljenost, ali sad
se vraćao svom palom gospodaru.Hod mu je bio uplašen i nervozan i činilo se divlji u očima.
Sama misao da pokuša jahati Graemeova konjima izazvala je hladan užas kroz njene vene, a
ipak je znala da nema drugog izbora. Uzelo bi predugo da otrči do zamka. Nije mogla ostaviti
Graemea nezaštićena toliko dugo. Morala je dovesti pomoć ili će umrijeti ovdje na livadi.
Skupljajući svaki trun hrabrosti, potrčala je prema konju. No, on se šokirao i odmaknuo nekoliko
koraka dok se približavala, prisilivši je da uspori. Ispružila je ruku, mrmljajući umirujuće gluposti
pokušavajući da ga smiri. Nakon nekoliko trenutaka uspjela se približiti dovoljno da uzme uzde,
ali odmah je ponovno skočio, ali je gotovo je izgubila držanje dok su mu uzde rezale preko
njezinih rastvorenih ruku. Jasna odlučnost omogućila joj je da se drži, kada je svaki instinkt
vrištao da ispustio uzde, i udalji se što dalje od konja.
„Trebam tvoju pomoć,“ rekla je očajničkim glasom“. Molim te, molim te, dopustite mi da te
uzjašem“.Znala je da njen očigledan strah ne pomaže da smiri konja. Prije nego što se mogao
uznemiriti ili da ona izgubi hrabrost, uvatila je za sedlo i i povukla prema gore do joj se suknja
zapetljala. Uhvativši čvrsto uzde, zarila je pete u konjske bokove i natjerala ga naprijed.
Nagnula se naprijed, skoro nesvjesna, ali odlučna ostati na nogama. Još brže i brže ga je
poticala dok nisu opasno preletjeli preko terenu, a ona se čvrsto pribila na leđa očajnički se
držala da ne padne.
„Brže, molim te", šapnula je, a srce joj je gotovo prsnulo iz prsa. Nikad prije nije bila toliko
uplašena. Bljesak njezine posljednje vožnje prođle su kroz njeno sjećanje. Nespretan pad koji je
zadobila u oluji. Njezin užas u ideji umiranja i da nikad neće biti nađena ili da njen klan prelazi
preko njena slomljenog tijela na dnu klanca.Ali progutala je stra fokusirala se da dovede
pomoć Graemu. Čim je bila blizo zamka počela je da viče za Bowen i Teague, Oni će pomoći.
Neće proći nečujno njeno vrištanje. Vrata koja su otvorena jer je Graeme izjahao, naziraa su
se,spustila je glavu gleći konjski vrat i spoticala ga da ide brže ,očajni krikovi parali su joj grlo
sve dok jedan nije posalo jake bolove kroz vokalne žice.Grmila je preko mosta i ušao u dvorište
gdje je Bowen, Teague, kao i desetine drugih ratnika je požurilo čuvši njezin plač za pomoć.
Nije znala hoće li se konj zaustaviti, a shvatila je da je uspjela doći natrag u kulu, da još uvijek
može umrijeti ako je konj baci. Konj je stao naglo kada su Bowen i Teague krenuli naprijed.
Zatvorila je oči i držala se za goli život, ali nagli zastoj konja zbacio ju je tačno preko konjske
glave. Sletjela je udarcem koji joj je potresao sve kosti. Bol je vrisnula kroz njezino tijelo i nije
mogla disati. Zrak joj je blago izbjen i ona je ležala tamo dahtajući i šištajući. Bowen se pojavio

127
nad njom a za njim i Teague. Odjednom su svi pričali i nije se uspjela usredotočiti na njihove
usne da bi znala što pričaju. Jedino je shvatila da se mora vratiti kod Graema. Mora mu pomoći.
„Graeme!" Viknula je, nadajući se da će se čuti iznad zvukova. Bowen spustio ruku, uhvatio joj
lice i prisili je da pogleda izravno prema njemu. Izraz mu je bio strašan, oči mu toliko mračne da
je zadrhtala.
„Eveline, reci mi što se dogodilo! Jesi li ozlijeđena? Gdje je Graeme? „
„Strelac“,uzdahnula je, još uvijek nije mogla doći do daha. „Graeme je pogođen na livadi.
Udario je glavu kad je pao. Morala sam ga ostaviti. Nisam ga mogla podići. Morala sam ga
ostaviti da dovedem pomoć! „
„ Shhh , „Bowen ju je umirio. „Učinila si dobro. Možeš li stati ? Jesi li ozlijeđena gdje? „
Ignorirajući bol koja joj je razarala tijelo u modricama, borila se da ustane posežući za uzde
Graeme konja, koji je stajao po stranu, nosnice mu plamtile dok se ljutio i šmrkao.
Teague je zgrabi. "Ne, Eveline! Ostat ćeš ovdje. Recite nam gdje da pronđemo Graema. Mi
ćemo ići za njim.“
Bowen je već davao naredbe muškarcima i oni su se jagmili da uzjahaju konje. Eveline je
ignorirala Teagueovu zapovijed i odmaknula njegovu ruku.
„Pokazat ću ti, rekla je. Molim te, moraš mu pomoći! „
Pokušala je zajahati konja, ali nije imala snage. Bowen ju je uhvatio i kada je pomislila da će
joj fizički zabraniti da ga uzjaše,gurnuo ju je napred pomažući joj da se smjesti.
Bez čekanja, potaknula je konja kroz vrata i preko mosta. Projurila je preko livade, bez ikakvog
bola ili straha koji joj je prouzrokovan. Graeme ju je trebao. Mogao bi umrijeti čak i sada. Ovog
puta kad se približila, uspjela je bolje kontrolirati i usporiti konja. Ipak, bila je van sedla i
spoticala se na tlu prije nego što se potpuno zaustavio. Otrčala je do Graemeova tijela i
zabrinuto se nagnula nad njim dok je čekala da ostali sjašu. Teague i Bowen su prišli mrgodnim
i zabrinutim izrazom dok su proučavali Graeme. Pogledali su ranu na glavi, a zatim strelu
duboko usađenu u njegovom tijelu.
-Nije mrtav ?“,Eveline upita strahovito. Snažno je odmahnula glavom. „Nije mrtav! „
Teague ju je podigao i stavio ruku oko nje kako bi je podržao. „Naravno da ne, Eveline“ - rekao
je. „Vratit ćemo ga natrag u zamak. Iscjelitelj je već pozvan i čekat će da mu liječi ozlijede kad
se vratimo“.
„Ali kako?” Upitala je, zabrinuto promatrajući okolo Teaguea gdje su se ostali skupili oko
Graema. Teague ju je povukao i zagleda u oči. “Napravićemo nosiljku i vratiti ga natrag. Ne brini
se. Ne želim da ponovno jašeš njegova konja. Mogla si se ubiti. Vratit ćeš se sa mnom, jer nisi u
stanju da prehodaš udaljenost.”
Odmahnula je glavom žestoko odbijajući. “Neću ga ostaviti.”
Teague se poče raspravljati s njom, ali ona skrenu pogled i gurnula oko sebe, tako da ne bi
vidjela šta je rekao. Odjurila je natrag do Graemea, koji je bio prebačen na improviziranu
nosiljku da bi ga muškarci nosili natrag u zamak. Čim su ga podigli, stala je pored njega,
pružajući ruku. Bowen se zauzeo za Teagueov argument, inzistirajući da se vrati natrag s
jednim od njih, ali nije htjela da napustila Graeme, čak ni za vrijeme koje je trebalo da se vrati
na zamak. Uz uzdah, Bowen je uzjahao konja, a potom je okupio uzde Graemeovog konja da
ga povede natrag. Muškarci na konjima okružili su muškarce koji su nosili Graema tako da je
bio zaštićen sa svih strana.
Eveline je držala korak uz njih, dok je ruku čvrsto uvijala oko Graemove. Nije joj se sviđalo

128
njegovo bljedilo lice, niti što mu je još uvijek krvarila iz rana iz glave. Zadrhtala je svaki put kada
bi vidjela strelu koja je virila iz njegova ramena. Čak i ako sama rana nije bila opasna za život,
lako bi mogao podleći od groznice i umrijeti u idućim danima. Putovanje se činilo beskrajno a
kad su ušli u dvorište, cijeli je klan bio uznemiren. Rorie ih je susrela očima crvenim od plača.
Otac Drummond je stajao uz nju, spriječavajući ju da otrči do nosila koje su držale Graema.
Eveline je mrzila što je vidi uznemirenu,al nije imala vremena da ide i utješi svoju šokoricu.
Prioritet joj je bio Graem i njegovo dobro. Ništa nije više važno. Nosili su Graema u njihove
odaje i ona požuri da skloni krzno s kreveta. Bez oklijevanja je naložila vatru i zapalila što je više
moguće svojeća da soba bude osvijetljena za ono što dolazi. Na njeno znenađenje,iscijelitelj
nije bila žena, već mladić mo imenu Nigel godina kao i otac Drumond. Namrštila se kad je ušao
u sobu i počeo da pregleda Greama. Otisla je do Bowena da ga pita za sposobnost mladog
čovjeka koji se brinuo o Greamovoj rani. Bowen ju je uvjeravao da će sve biti u redu i da mladi
ratnik ima iskustva u liječenju. Njegova mati je bila iscijelitelj u klanu sve dok nije umrla prošlu
zimu a orije toga ga je obučila načinu liječenja. Ali Eveline je viknula kad je u odaje ušla Nora i
Mary s namjerom da pomognu Nigelu.
“Ne! “Eveline viknu, leteći prema njima gurajući ih z sobe. “Van! Vi ga nećete dodirnuti. Odlazite
svi. Ostavite mog muža meni i njegovoj braći. Niko ga neće dodirnuti bez moje dozvole. Kunem
vam se svime što je sveto da ću otkinuti glavu onom ko me ne posluša u ovome.”
Bila je toliko uznemirena da na kraju nije shvatila da su Bowen i Teagu naredili ženama da
napuste Greamove odaje. Eveline je otišla do Graema i pogledala u Nigela koji je čistio ranu na
Gremovoj glavi.
“Zašto se nije probudio?” pitala je nestrpljivo. “Je li ozbiljna ozeljda? Šta je sa strelom?”
Nigel nježno stavi ruke na Eveline. “Moja gospo, previše je rano za reći. Ne vjerujem da je rana
na njegovoj glavi ozbiljna ,ali što je duže bez svijesti, biše me brine. Moraću ukloniti strelu, pa je
možda i bolje što je bez svijesti dok se strelica ne izvuče. “
Eveline povuče ruke i skupi ih zajedno. Bowen stavi ruke na Evelina ramena i stisnu je utješno.
Okrenula se da ga pogleda,
“Biće u redu ,Eveline. Graeme je prošao i gore od ovoga. Biće on u redu. Vidjećeš.”
Suze koje je tako hrabro pokušavala zadržati da podnu preplavile su površinu, i jecaj izađe iz
njena bolna grla od sveg vrištanja koje je učinila.
“Dođi", rekao je Bowen, dodir još uvijek nježan na njezinu ramenu.” Dopustite Nigelu da učini
ono što mora. Idi i sjedi pored vatre gdje će ti biti više udobno. Pretrpjela si užasan pad s konja
i Nigel će te pregledati čim završi s Greamom. “Ustala je drhtavo odbijajući da ostavi Greama
čai za trenutak. Oklijevala je, rastrgana između želje da se ugrije pored vatre i da ostane pored
svog supruga. Teague je dodirnu za ruku i ona plako podiže pogled prema njemu.
“Eveline, dođi. Pretrpjela si šok. Ne želim te blizu Greama kad Nigel ukloni strelu. Moguće je da
postane ratoboran i da te povrijedi u neznanju.”
Tupo je kimnula i dozvolila Teagu da je povede do vatre. Uzeo je jedno krzno s kreveta i
omotao joj oko ramena kad je sjela na klupu.
“Da li bi željela nešto za popiti?” upitao je. Trebao joj je trenutak da shvati riječi s njegovih usana
,i polako odmahnula glavom.
Skupila se pored vatre ali pogled joj nije napuštao supruga dok je Nigel uklanjao strelu. U
nekom trenutku, Graeme mora da se probudio jer je vidjela pokret, a zatim Bowena i Teaguea
kako se brzo kreću kako bi ga držali. Eveline stavi ruku na usta da zaustavi plač. Bilo je sve što

129
je mogla uraditi da ne potrči Greamu. Željela je da zna da je blizo. Šta ako pomisli da ga je
napustila? Gore, šta ako je vidio ono što je ona vidjela i pomisli da je ona iza napada? Jecaj joj
podera grlo , jedan jasno čujan jer su se obijica Teague i Bowen trgnuli u njenom pravcu i
pogledali u nju.
“Probudio se na trenutak,Eveline”, Bowen reče. “To je dobar znak”
Uhvatila je mali svjetionik nade i povukla krzno jače oko sebe dok je gleala kako Nigel odsjeca
ostatak strelice ,ostavljajući glatku osovinu kako bi udarli drugu stranu Greamova ramena.
Ostaviće rupu ali manju nego da su je izvukli na ančin kako je i došla. Trnci su joj prošli kroz
tijelo kad je shvatila. Neudobno se tresla, a zubi udarali kao da će izaći iz glave.Koliko je dugo
sjedila ondje ,drhteći i ljuljajući se gore dolje nije bila sigurna. Nigel je napokon uspravio se
,tijelo mu krvavo,ruke krvave,ali držeći strelu koja je bila usađena u Greamovu ramenu. Onda je
počeo spor proces čišćenja rane i šivajući da je zatvori. Bowen i Teague napustili su Graemov
krevet i sjeli pored Eveline u stranu. Postavili su se ispred nje tako da je mogla vidjeti lice
svakog od njih.
EJesi li dobro? ETeague upita zabrinuto. Trebao joj je dug trenutak da riječi potonu. Bowen and
Teague se pogledaše zabrinuto i Eveline napokon kimnu. Govorili su o drugim stvarima, ali
Eveline je bila previše zamišljena da bi shvatila.Znala je da imaju pitanja. Da,htijeće da znaju
sve,i živjela u užasu od onog što im mora reći. Zatvorila je oči, želeći da pobjegne od noćne
more koja se nadvila and nju. Greame nesmije umrijeti. Nesmije. Bowen je ponovo dodirnu ,ali
ona je sjedila,s pogledom zaključanim na krevetu gdje je Gream ležao.Napokon Bowen i
Teague ustaše i skloniše se. Dopustila je da ih za momenat prati pogledom ,samo da vidi o
čemu su razgovarali,o trenutnom djelovanju i da će izjahati s muškarcma da pretraže teren.
Jeza se naseli duboko u njenim venama.Rat će biti neizbježan čim saznaju istinu.

130
36. Poglavlje

Evelin je odbijala da napusti Greama. Odbila je da spava.Jede. Sjedila je pored njegova kreveta
dok se on budio i opet padao u nesvijest.
Bowen i Teague su odustali od toga da je natjeraju da odmori. Nije joj bilo jasno kako je upšte
ostala svjesna. Trebala joj je sva snaga koju je imala da ostane uspravno i pobrine se za
Greama.
Odbila je i Nigela da je pregleda zbog pada s konja. Mogla je sama da vidi da je prekrivene
modricama od glave do pete. Ali ništa nije bilo slomljeno. Bila je zbijena i u bolovina i ako se
brzo kretala ,željela ja da vrišti od bolova, ali je većinom je sjedila uz Greamov krevet i dobro je
podnosila neprijatnost bolova.
Izgledalo je kad da su je članovi Greamovog klana ponovo smatrali ludom, ali nije je bilo briga.
Čvrsto je odlučila d neće pustiti nikoga u odaje osim njegove braće, Rorie , oca Drummonda i
Nigela.
Gream je bio…...njen.Jedina osoba u njegovom klanu koji joj je dao osjećaj dobrodošlice.
Borio se za nju. Stajao je na uzbrdici i molio je da mu da još jednu šansu da je učini
sretnom.Možda,da nije toliko zadubljena u svoju bijedu , njen muž ne bi sad ležao u krevetu sa
ušivenom ranom od strijele.
Osjećala se sebično i ponizno i veoma joj je bilo krivo.Neko iz njenog klana je pokušao da
ubije njenog muža. Niko od Montgomerija nije učinio ništa tako kukavično. Ismijavali su je ,
tjerali da radi dok nije pala od umora. Ali niko joj nikad nije zapravo ništa nažao učinio.Možda je
nisu prihvatili ali sigurno nisu podigli ruku na nju.
A ipak njen rođeni klan nešto tako užasno , da je željela da plače.
Sunce još nije izašlo drugog dana nakon Greamove ozljede i Evelin je sjedila pored njegovog
kreveta, boljelo je i bilo joj je hladno. Trebala bi da se pobrine za vatru , ali nije željela da
pregrije sobu u slučaju da Gream dobije temperaturu.
Probudio se u toku noći izgledalo je kao da ju je prepoznao.Čak je i pričao , ali njegove usne
su se jedva pomjerale tako da nije mogla da pročita šta je govorio. Frustrirana s tim što ga ne
čuje , nagela se preko njega i tjerala ga priča glasnije , ali opet je pao u nesvijest.
Dodirnula mu je čelo i otkrila da je vruče i suho na dodir. Ledeni strah joj prostruji prsima.
Molila se da ne dobije temperaturu. Očistila je i promijenila zavoj na njegovoj rani par puta kako
bi smanjila otok i crvenilo.
Nigel je imao spretne ruke pa su šavovi bili čvrsti i čisti, efektivno zatvarajući ranu tako da se
meso oporavi. Udarac u glavu koj je Gream dobio nije otvorilo meso dovoljno da treba šavove,
ali imao je veliku kvrgu koja je zabrinjavala Evelin.
Znala je dobro šta povrede glave mogu da urade.
Trebala joj je sva snaga koju je posjedovala da se odgurne s kreveta da namoči krpu za
njegovo čelo.Osjećala se kao starica, oronula i kvrgava. Čak je i hodala kao starica, povijena , s
mišićima koji se bune pri svakom koraku.
Njeni prsti su drhtali nespretno iznad kante vode pored umivaonika. Stavila je nekoliko traka
tkanine u zdjelu i uzela kantu da naspe vodu tako da ih namoči.
Nakon što ih je izvadila požurila je prema Greamu , stavila jedno na njegovo čelo i onda
ostalim hladnim trakama je brisala njegovo tijelo.

131
Krajem oka je vidjela da se vrata otvaraju pa je okrenula glavu , spremna da brani svoju
teritoriju , ali se opustila kad je ugledala Bowena i Teaguea kako ulaze u odaje.
“Kako je?” Bowen upita kad se približio dovoljno da Evelin vidi.
“Temperatura,” reče ona.
Nastavila je da briše Greamova prsa, vrat , ramena ali njena ramena se spustiše od tuge.
Teague je dodirnuo njen obraz , što je dovelo do toga da se okrene. “ Moramo pričati s tobom,
Eveline. Veoma je važno da shvatimo šta se desilo. Nismo uspjeli da uđemo u trag čovjeku koji
je gađao u Greama.”
Očaj joj se spusti u stomak,a još je bilo gore što nije jela već dva dana.
“Evelin? “ Bowen se namršti i kleknu kod kreveta , tako da su im lica na istoj visini. “Izgledaš
tako prestrašeno.Moraš znati da si sigurna ovdje. Nećemo dozvoliti da napadnu zamak.”
“ Ono što vam moram reći me brine.” prošaputa ona.
Čak i dok je govorila , sklonila je trake kojima je brisala Greamai skupila ruke u šaku.
Teško je progutala , s suzam u očima jer je znala da će ono što planira reći slomiti njeno srce.
Porodica koju je obožavala pokušala je da ubije njenog muža kojeg je voljela. Neće biti mira,
zato što Greamova braća neće dozvoliti ta takav napad prođe nekažnjeno. Osvetiće se i biće
rata.
Oba klana bi bila izopačena i progonjena do smrti.
Lahko bi mogla reći ne, nije vidjela ništa ali nije željela da štiti klan koji je bio bez časti.
Zakleli su se pred Bogom i kraljom. Potpisali su krvni ugovor. I njena porodica je prekinula taj
sveti ugovor.
“Šta je bilo?” zahtjevao je Teague. “ Šta znaš o napadu?”
Duboko je udahnula i fokusirala se na obojicu braće , moleći se da je ne mrze zbog onoga što
im mora priznati.
“Čovjek koji je gađao Greama nosio je korice koje je moj otac dao napraviti za svoje ljude.
Bogato su dizajnirane i nepogriješivi simbol Armstronga je na njima.”
Bowen se odmakeo i se trznu , skoro kao da je očekivala da će vrisnuti na nju. Možda je to
očekivala. Okrenul je lice, odlučna da zaštiti onu stranu nje koja nije u modricama.
Sjedila je tu drhtava , s zatvorenim očima i čekala. Onda je jedna topla ruka podigla njenu
bradu i ne tako nježno okrenula da gleda u Bowena. Teague je očito bio zapanjen i njen pogled
se pomjeri na Bowena dok je čekala njegovu reakciju.
Kad je vidjela bijes na njegovom licu , počela je da zatvara oči , ali on je opet protrese tjerajući
je da gleda u njega.
“Moj Bože , zar si mislila da ću te udariti?” upita Bowen , njegovo lice u čisto nevjerovanju.
“Da li si mislila da ću se osvetiti tebi zbog onog što je tvoja porodica?”
Suze su se skupile u njenim očima. Kliznule su niz njene obraze i podigla je drhtavu ruku da ih
obriše, ali Bowen to uradi prije, pomjerajući ruku s brade da nježno obriše tragove vlažnosti.
Pogledala je Teaguea , shvatajući da je zapanjen , ne zbog priznanja , nego što se bojala
njegove reakcije. “Žao mi je.” reče ona , iako su riječi bile teško rečene zbog suhog grla.
Bowenova ramena se podignuše dok je duboko udahnuo. Pogledao je u brata pa vratio
pogleda na Evelin.
“ Da li si sigurna da je to bio čovjek tvoga oca?”
Klimnula je. “Nisam mu mogla vidjeti lice. Nosio je kacigu za borbu . Ali došao je s granica
Armstrongovih i vratio se istim putem kad je bježao . Ne znam koju je imao namjeru. Stao je kad

132
sam počela da vrištim i kad sam podigla Greamov mač. Tad je okrenuo konja i brzo odjahao
prema zemlji Armstrongovim . Ali vidjela sam korice. To je mješavina metala i kože i jedino
stariji vojnici su dobili privilegiju da ih nose. Rezervisane su za one koji su se dokazali u
borbama.To je skupa stvar za napraviti ,pa su jako poželjne u klanu.”
Teague opsova, okrenu lice tako da Evelin ne bi mogla pročitati sve što govori.
“ Šta će se desiti?” progovori ona. “ Ovo je čin rata što su uradili . Ako se osvetite , prekinućete
ugovor i oba klana će biti izopaćena i progonjena od kralja.”
Bowen stavi njene ruke na obraze i onda spusti ruke da uzme njene . Stisnuo joj je ruke kao
kao znak podrške prije nego je progovorio.
“ Sad je važno da nas se ne bojiš , ni mene ni Teguea. Nećemo te povrijediti , Evelin. Trebalo
je mnogo hrabrosti da nam kažeš istinu. Većina bi se pravila budalama ili bi rekla da nisu ništa
vidjela. VIdjeli smo lojalnost koju si dala Greamu i ovom klanu.Niko te neće kriviti za ono što se
desilo zbog tvog oca.”
Stisnula je usne , s dubokom žalošću duboko u prsima.
“Ne mogu da razumijem zašto su takvo nešto uradili. Nikad nisam pomislila da moj otac može
da uradi tako nečasnu stvar.”
Teague se namršti opet i stisnu usne. “Mene čudi , ako je tvoj otac želio ubiti Greama , zašto
je posalo čovjeka koji nosi nešto dizajnirano za njegove vojnike. Način na koji je taj čovjek
napao tjeralo bi nekoga da pomisli da nije htio da iko može okriviti Armstrongove za to , ali ipak
on je nosio kožicu koju si nosila. Ako nije brinuo o tome ko će saznati , zasto nije cijelom
vojskom krenuo na zamak? Zašto tako kukavički napasti. Vojnik bi morao danima čekati kako bi
dobio pravu priliku.”
Browenova obrva se namršti i on sjede, skidajući ruke s Evelininih. “ Da li misliš da je ovo
iscenirano kako bi mi pomislili da je ovo napad od strane Armstrongovog vojnika?”
Evelinine oči se proširiše “Ko bi uradio takvo nešto?”
“ Svako ko je na oprezu od toga što su dva najmočnija klana ujedninjena.” reče Teague.
Nada se pojavi u Evelininom srcu. “ Znači mislite da se neko pretvarao da je Armstrongov
vojnik?”
“Moguće je ,” potvrdi Bowen. “ Ali kako bi došao do korice ako kažeš da su davane samo
najvrijednijim Armstrongovim borcima?”
Eveline zagrize donju usnu , lice joj se namršti. “ Ne znam.”
“Čini se da tvoj otac ima mnogo toga za odgovoriti,” Teague reče.
Eveline je nervozno gledala u Greama ,čije su oči još uvijek zatvorene. “ Šta onda da radimo?”
“Čekaćemo da Gream dođe sebi i bude dovoljno dobro da odluči,” Bowen reče. U
međuvremenu , dodaćemo granićnu patrolu i poslaćemo kontigent naših najboljih boraca da
traži za osamljenim vojnikom s Armstrongovom koricom.”
“Da,” složio se se Teague. “ Kad Gream bude dovoljno dobro da čuje dešavanja , on će odlučiti
šta ćemo raditi dalje. Krvni ugovor se ne shvaća olako i ako je tvoj otac prekršio mirovni ugovor
, to znači rat , bez obzira što je ga je kralj zabranio. Nećemo tolerisati takav čin izdaje protiv
našeg lorda.”
Evelin spusti pogled, ali Bowen posegnu da dodirne njeno rame, vračajući pažnju na njega.
“ Znam da te boli , Evelin. To je tvoj klan , tvoji voljeni. Samo zato što imamo sumnje nismo
krenuli na Armstrongov klan. Ali ćemo dalje istražiti stvar i čekati Greamovu odluku. On će
željeti da se suoći s tvojim ocem, ako ništa , da čuje njegovo mišljenje o stvari.”

133
Evelin klimnu. “ To je pošteno. Ne želim da mislim tako o ocu. Treba mu biti data šansa da
brani svoje ime i svoju čast.”
“Odmori se sad , Evelin,” Teague reče. “Prešla si sve svoje granice, to je očito svima koji vide.”
Odmahnula jje glavom , odlučna u svom odbijanju. “ Neću ga napustiti. Ima temperaturu i sad je
još važnije da ga ne napuštam.”
Bowen uzdahnu ali nije se dalje prepirao. Ustao je i Teague je gurnuo stolico nazad na njeno
mjesto blizu prozora.
“Moramo ići i razmotriti stvar. Ako se Gream probudi čak i na trenutak , pošalji po nas odma.”
Evelin klimnu i odahnu od olakšanja kad su dva brata napustila odaje.
Ustala je da natopi trake i vratila se da prebriše Greama još jednom.
“Požuri i budi dobro,” prošaputa ona. “Bojim se , Greame , ne želim da naša dva klana ratuju.”

134
37.Poglavlje

Trajalo je još dva dana dok je Greamova temperatura spala. Evelin je ostala je još uvijek bila u
njihovim odajama , još više u strahu da izađe među klan. Do sad su već čuli mogućnost da je
njen otac planirao napat na Greama. To im je samo dalo još više razloga da ju mrze. Nije da im
je trebao razlog.
Konačno se slomila od umora i zaspala , sjedeći pored Greama sad prije zore. Pomjerio se uz
nju , čineći da se odma probudi. Nježna svjetlost dana filtrirala je kroz krzno koje je malo bolo
pomjereno u stranu.
Pogledala je dolje i vidjela Greamove otvorene oči i znojne obrve. Pomjerio je krzno tako da je
vidjela da mu se cijelo tijelo kupalo u znoju.
“Greame”Oh, Greame!” uzviknula je ona , nije bila sigurna da li je može čuti.Njeno grlo je boljelo
i oteklo čak danima poslije napada, i boljelo je svakog puta kad je pokušala pričati.
Nagela se preko njega , dodirnula ga , osjećajući njegovu kožu , ali više nije bila suha i topla!
Njegov dekoncentrisani pogled bio je na njoj dugo i onda se namrštio.
“Šta se desilo?”
“Ne sjećaš se?” upita Evelin.
Njegove se obrve skupiše dok je razmišljao . Onda ga je boja prostrujala kroz njegovo obraze i
njegove oči zaiskraše od bijesa. Uhvatio je za ramenna , čvrsto je čuvajući dok ju je pregledao
da vidi imal ozjeda.
“Jesi li dobro? “ zahtjevao je on. “Da li te povrijedio?Šta se desilo nakon što me pogodio?”
“ Greame ne smiješ pomijerati rame!” uzviknu ona.
Uzela je njegovu lijevu ruku s ramena i spustila na krevet. Vidjela je nalet bola u njegovim
očima. I i onda je nestrpljivo gledao u zavoje na ramenu.
“Odgovori mi , Evelin. Jesi dobro?”
Dodirnula mu je obraz , mazeći oštru liniju njegove vilice , s olakšanjem tako sveobuhvatnim
da se osjetila slabo.
“Savršeno sam zdrava.” reče ona. “Ti si onaj koji nas je sve prepao.”
Namrštio se duboko. “ Koliko sam bio odsutan?”
“Četiri dan. Pravo je čudo da je bilo samo četiri dana. Imao si temperaturu i mislila sam da će
trajati duže nego što jest.”
Istog trenutka se pokušao podići , ali stavila je obe ruke na njegova prsa i gurnula ga jako
prema dolje.
“ Ne smiješ se ustati s kreveta.” viknu ona.
Trznuo se i njegove oči se proširiše od glasnoće njene naredbe. Znala je da je bila glasna , ali
željela je d bude sigurna da je bila jasna.
Smjestio se nazad na jastuk i onda ju gledao , njegov pogled je išao gore dolje po njoj.
“Izgledaš užasno , Evelin. Da li si me slagala? Da li si povrijeđena kad sam bio napadnut?”
Bilo je to jednostavno previše. Sve je odjedanput pogodilo. Olakšanje. Umor. Strah . Toliko
olakšanja. Da je briznula u plač.
Kroz vlagu suza vidjela je da Gream pokušava ustati i onda je vrtio na leđa i viknuo nešto.

135
Trenutak kasnije , njegova braća uletješe unutra i onda su ju je Bowen podigao sa kreveta ,
obgrlio je rukama.Nije prestajala da plače.Kao da ju je sva snaga koju je imala napustila istog
momenta kad je shvatila da će Gream biti uredu.
I onda se druga ruka obavila oko nje i uputila je prema klupi kod vatre.
Na Evelinin šok , kad je podigla glavu, Nora je bila tu , palila vatru.Nora baci par drva i upali
vatru. Onda se okrenula i uputila Evelin odlučan pogled.
“Sada , djevojko ,znam da bi sad sigurno vrištala i istjerala me iz lordovih odaja , ali nemaš
snage za to i neću promijeniti mišljenje sada. Ovog puta će se nekog pobrinuti za tebe. Bila si
pored lordovog kreveta danima. Nisi jela . Nisi spavala.Boli te od tvog pada i izvinućeš me , ali
izgledaš užasno!”
Svježe suze skliznuše niz Evelinine obraze . Bila je toliko umorna da nije mogla skupiti snage
da išta uradi osim da sjedi i plače dok joj je druga osoba u par minuta rekla da je izgledala
užasno.
Nora je stajala , čekajući , s rukama na kukovima dok je Evelin brisala lice. Kad je bila sigurna
da Evelin gleda, nastavila je svoj govor.
“ Dugujem ti izvinjenje ,djevojko. Svi mi ti dugujemo. ALi sad nije pravo vrijeme za to.Najvažnije
je da ne padneš bolesna sama i da se o lordu dobro brinu.”
Evelin je krenula da protestuje , ali je Nora podigla ruku.
“ Niko ne kaže da nisi uradila dobar posao brinući o lordu. Nikad nisam vidjela žešćeg borca.Ali
dobro se oporavlja i sad je tamo u krevetu i zahtjeva da zna šta nije uredu s tobom.”
Evelin je krenula da se okrene kako bi mogla ubjediti Greama , ali Nora je uhvati za rame i
držala je čvrsto na mjestu dok je sjedala na klupu pored nje.
“Ne , nećeš provest ni minute više brinući se o lordu. Biće on ubrzo sasvim dobro. Ti si ona o
kojoj se treba pobrinuti i ja ću reći šta imam tako da i on to čuje.”
Evelin nije mogla uraditi ništa nego gledati šokirano u žestinu druge žene.
“ Ne možeš ovako ni minut više. Treba ti hrana. Treba ti odmor. Treba ti neko ko će se pobrinuti
da je s tobom sve uredu. Možeš se mirno predati i dopustiti meni i drugim ženama da se
brinemo o lordu ili ću reći lordovoj braći da te zavežu za krevet, i to ću uraditi s lordovim
blagoslovom onog momenta kad čuje šta si uradila sebi zadnih par dana.
Evelin se namršti. “ Teague i Bowen ne bi uradili tako nešto.”
Nora podignu obrvu. “To je bila njihova ideja, damo. Krenuli smo da uzmemo stvar u svoje ruke
kad smo čuli lorda kako nas vikom doziva.Znaju da ti je postalo previše. Svi to vidimo. Insistirala
sam da budem ona koja će doći po tebe. Barem ti toliko dugujem. Nećemo iznevjeriti ni tebe ni
lorda. Zaklinjem ti se.
“Zašto si tako dobra prema meni odjednom?” upita Evelin, trljajući bolno grlo dok je gušila
riječima.
Norin pogled omekša i krivnja obasja njene oči. “ Ovo je moja krivica. Ovo je krivica svih nas.
Ovo se ne bi desilo da te nismo otjerali.Uprkos svemu , žestoko si se borila za našeg lorda. Nisi
dozvolila našim djelima da utječe na tvoju lojalnost njemu. Duboko sam posramljena. Nisam bila
bolja osoba , ali ti jesi. Ako mi daš novu šansu da ispravim što sam uradila , zaklinjem ti se
nećeš pokajati.”
Evelin je gledala u stariju ženu zbunjeno. Izgledala je iskreno. Tu je bilo krivnje i teške žaosti u
njenim očima i bore i linije na njenom licu su izgledale izražajnije.
“Gladna sam” poče Evelin.

136
Nora se nasmija. “Naravno da jesi. Nisi jela ništa danima. Sad, ono što želim da uradiš jeste da
siđes sa mnom niz stepenice. Mary priprema vruću zdjelu gulaša od divljači dok mi pričamo.
Nakon što jedeš, žene će te odvesti u kupaonicu tako da možeš potopiti te bolne mišiće u kadu
punu vruće vode. Kad završimo dovešćemo Nigela da te dobro pregleda i pobrine se da sve
bude uredu i da ne boluješ od ničega što dobar san ne može izliječiti.Nakon toga možeš
odmarati s lordom , ali odma da te upozorim , ako ne budeš spavala udaljiću te iz ovih odaja i
zaključati u druge. Nasuću ti otrova niz grlo ako budem morala.”
Evelin se nasmijala na Norin odlučan izgled i onda se trznula od bola u grlu.
“Jadna djevojko.” reće Nora ,sa sažaljenjem u očima. “ Povrijedila si grlo od sve one dernjave.
Čuli smo sve do zamka kad si jahala po pomoć.To je bila hrabra stvar što si uradila, uzeti
lordovog konja. On je velik momak i s tobom tako preplašenom od konja. Cijeli zamak priča o
tome.Svi znaju kako si žestoko branila našeg lorda. Mislim da te se neki čak i boje sad.”
Evelinina usta se trznuše. Bila je zabavljena s tim da se nje neko boji. Pogledala je u Noru ,
dugo je gledajući.
Ovo je bila njena prilika , onu koja je čekala.Mogla je nastaviti s bijesom i odbiti da da oproštaj.
Ili je trebala prevazići bijes i poniženje i početi ispočetka.
Uzela je Norinu ruku i stisnula je . “Hvala vam. Gulaš od divljači i vruča kupka zvuče kao raj
trenutno.”
Nora je pomogla da ustane i Evelin je skoro pala na lice. Njena snaga je nestala.Kao da je bila
snažna do momenta kad je saznala da je Gream više ne treba i to je bio njen kraj.
Kad su se okrenule , Evelin je ugledala Greamov žestoki izraz, bijes i brigu u očima. Podigao se
na krevetu , jastuci su bili iza njegovih leđa i braća s obe strane. Ali njegov pogled ju nikad nije
napustio.
“Dođi ovamo,” naredio je.
S Norinom pomoći , uspjela je doći do kreveta , ali koljena su joj se toliko tresla , da se bojla da
neće dugo izdržati da stoji.
Posegnuo je za njom s desnom rukom i povukao je prema krevetu dok nije bila stisnuta uz
njegova bedra. “ Uradićeš sve što ti kažu ,” rekao je. “ Nećeš raditi ništa drugo nego brinuti se o
sebi od sada. Da li me razumiješ? Bowen mi je rekao da si pala s mog konja. Božjih mu zuba ,
djevojko , o čemu si razmišljala, jašući tu zvjer kad se bojiš konja? Mogao te ubiti.”
Prekinuo je , njegova su se prsa žestoko uzdizala , ali njegove oči su sjajile odlukom.
“ Otići ćeš dolje i jesti onda se potpiti u vrelu vodu kako je Nora naredila. Onda ćeš se vratiti u
ove odaje tako da te Nigel može pregledati. Nakon toga ćeš odmarati dok ti ja ne dopustim da
se ustaneš iz kreveta i ako se budeš bunila , dao sam Bowenu i Teague dopuštenje da urade
šta god treba da se pobrinu da pratiš moje naredbe.”
Evelinine oči se proširiše i još se više zbuni kad je Gream grubo povukao sebi i strasno i
druboko je poljubio. Kad ju je konačno pustio , njene misli su bile toliko zbrčkane da nije mogla
da razmišlja.
“Sad idi” , reće on. “ I brzo se vrati tako da mogu da smirim svoje brige o tvojoj dobrobiti.”

137
38. Poglavlje

Čim je Evelin izašla iz odaja , Gream se okrenuo braći. “Recite mi istinu. Želim znati cijelu istinu.
Kako je Evelin? Je li bila povrijeđena?”
“Ne znam , “ reće Teague iskreno. “ Odbijala je bilo koju vrstu pomoći. BIla je fokusirana samo
na tebe i na tvoj oporavak. Užasno je pala s tvog konja , ali je ustala , zajahala ga opet i odvela
nas ponovo do tebe.”
Gream opsova dok mu je bol prostrujala ramenom. “ Niste joj smjeli dopustiti. Trebali ste se
prvo pobrinuti za nju.”
Bowen se nasmijao. “ Nisi vidio svoju ženu , brate. Cijeli zamak je strahovao od toga da joj
stane na put. Derala se svaki put kad bi neko ušao u tvoje odaje. Nije dozvolila nikom osim
mene , Teague , Rorie , oca Drummonda i Nigela blizu tebe i ocu je bilo dozvoljeno samo ako ti
neće pokušati dati posljednju počast. Nije dozvolil nikome da pomisli , čak ni na momenat, da
nećeš preživjeti .To je prizor koji se treba vidjeti.”
“ Prestrašio nas sve, “ grubo reće Teague.
“Šta se desilo ,” Gream upita. “ Malo mi je mutno . Sjećam se Evelin kako se dere na mene i
kad sam se okrenuo i povukao mač vidio sam čovjeka na konju kako prilazi. Slijedeće čega se
sjećam je kako se bacam u stranu da izbjegnem strijelu i onda sam udario glavom . Ništa više
ne znam.”
“ Ono što se desilo je da je Evelin prestrašila napadača kad se počela derati kao da vas
ganjaju psi iz pakla , onda je uzela tvoj mač , spremna da se bori kako bi te zaštitila. Jahač je
pobjegao i onda se Evelin bacila na tvog konja i derući se jahala cijelim putem do zamka.
Ujahala je punom brzinom u dvorište o onda ju je tvoj konj prebacio preko svoje glave. Dovela
nas je do tebe i nosili smo te na nosilima . Odbila je jahati s Bowenom i cijelo vrijeme hodala uz
tebe. Nije te napustila od tad. Odbila je hranu , brigu i nije spavala”
“Mala budala” Gream izbaci. “ Šta bi ja radi bez nje? Ne smijem je izgubiti.”
To je izrekao glasno prije nego što je bolje razmislio o iznošenju svojih osjećanja za Evelin. Bio
je bijesan zbog rizika koji preuzela i drhtao je od straha , zbog shvatanja koliko je malo falilo da
je izgubi.
Bowen i Teague nisu rekli ništa u odgovor na njegovu izjavu , ali vidio je shvatanje u njihovim
očima.
“ Ko je ovo uradi? Da li ste ga našli ?” zahtjevao je Gream.
Njegova braća razmijeniše nesiguran pogled.
“Recite mi” provika on.
“ Bilo je teže Evelin nego što ćeš ikada znati.” reće Bowen tihim glasom.
Gream se zaledi , njegove vene se zalediše. “ Rekao si da nije povrijeđena. Da li je spustio
ruke na nju?”
Bowen zatrese glavom. “ Ne , tačno je onako kako sam rekao. Evelin….ona je vidjela
strijelca.Uspjela je da nam da tu informaciju.”
“ Moguću identifikacijsku informaciju.” ubaci se Teague.

138
Bowen klimnu. “Da , još uvijek ne znamo šta da mislimo o tome. Poslali smo vojnike da
pretraže područje i dodali dodatnu patrolu nagranicama da osiguramo sigurnost klana ali
nećemo djelovati na informaciju koju nam je Evelin dala dok ne razgovaramo s tobom.”
Gream protrese glavu zbunjeno. “Evelin je identifikovala čovjeka koji me gađao i vi niste
reagovali”
Opet , njegova braća razmijeniše poglede, i strah se spustio u Greamova crijeva. Bio je
nestabilan i slab i bio je bijesan što je njegova žena toliko trebala njegovu podršku i sve što je
on mogao je da se nasloni na jastuke dok su njegova braća pričala.Sumnja da bi mogao sam i
da jede u ovom trenutku.
“Evelin vjeruje da je to bio neko iz njenog klana.” Teague reće tiho.
Šok prostruja kroz Greamove vene , odmah mu dajući potrebnu energiju.
“Ona vam je to rekla?”
Bowen klimnu. “BIla je užasnuta, ali nije sakrila istinu od nas. Strahuje od onoga što to znači.
Brinuli smo se u početku da Evelin ne shvaća okolnosti svog braka. Ona savršeno razumije.
Zna da je krvni ugovor potpisan i da ako zaratimo , da će oba klana biti izopaćena i progonjena.”
“ I opet vam je rekla istinu.” reće on tiho.
“ Da ,” promuca Teague. “ Ne bih je krivio da nam nije rekla šta je vidjela. Ne mogu reći da ja to
ne bi uradio kad bi se našao u njenoj situaciji.”
“Ona je jedna nevjerovatnoa djevojka.” promrmlja Gream.
“Da , jeste.” složi se Bowen. “ Veoma ti je vjerna ,Greame.”
Ponos prođe kroz Greamove grudi. Sjetio se trenutka prije nego je pogođen strijelom , molio ju
je da mu pruži još jednu šansu. Molio je da se ne vrati u svoj klan. Izgledalo je kao da je donijela
svoju odluku. Divlje zadovoljstvo prođe kroz njega dajući mu još snage. Ona je izabrala njega.
Umjesto svog klana. Nije lagala da bi zaštitila svoju porodicu. Učinila je pravu stvar i rekla istinu.
Taman dok je dahnuo zbog shvatanja , udarila ga je istinitost situcije.
Ako je Travis Armstrong naredio ubistvo kćerkinog muža,to će sigurno značiti rat. Gream se ne
bi povukao i dopustio Arstrongovima da prijete njegovom klanu. Okupaće zemlju
Armstrongovljom krvlju i onda stati pred svoga kralja.
Ali radeći to , sigurno će izgubiti Evelilinu ljubav i poštovanje. Kako bi ikada mogla voljeti
čovjeka koji je uništio njenu porodicu?
Bila je to dilema za koju je mislio da se nikad neće susresti.
Ne bi dopustio nikakav napad na svoju porodicu , a kako bi opet uništio Evelininu porodicu?
Kako bi mu ikad oprostila?
Zatvorio je oči i naslonio glavu na jastuk.
“To stvara problem, zar ne? “Reće Bowen.
“Da “ Gream promrmlja. “Ne želim je izgubiti , Ne želim da me s mržnjom gleda. To bi bilo
previše za podnijeti.”
“Ni ja ne želim da me gleda s mržnjom “ prizna Gream tiho. “ Ne želim biti čovjek koji je uništio
njenu porodicu. Sviđa mi se , Gream. Dokazala se deset puta više i bila je ponižena, ismijavana
i slomila se od rada, ali opet nije dozvolil da je to okrene protiv nas. Ona nam je još uvijek
vjerna.”
“ Koliko muškaraca može reći da je žena žrtvovala toliko mnogo za svog muža ? upita Bowen
“Ja mogu.” reće Gream iskreno.

139
“ Želim da ti postavim isto pitanje koje je Teague pitao kad smo pričali s Evelin o tome šta je
vidjela,” Bowen reće.
Gream mu posla upitan pogled. “Nastavi.”
“ Zar ne misliš da je čudno da ako te Travis Armstrong htio tajno ubiti da je poslao čovjeka
obućenog u Armstrongovo obilježje?”
Teague klimnu. “ Može biti da je neko želio da izgleda kao da su Armstongovi krenuli na tvoj
život , da iako čovjek nije uspio u svojoj namjeri, to bi sigurno započelo rat između dva klana i
postiglo istu stvaar. Ne bi bili saveznici , škrti ili ne , mnogo je onih koji su oprezni zbog toga što
su dva najmočnija klana u visočju sklopila savezništvo.”
“Da, tu su oni koji preferiraju da ostanemo neprijatelji i borimo se međusobno.Ako se
namjerimo , možemo pobijediti bilo koji klan sada kad imamo veću vojsku od čak kralja.To im se
žestoko vuće kroz glave,” doda Bowen.
Gream klimnu . “ To što si rekao ima smisla. Travis Armstrong nije glup. Ali on možda i ne brine
hoće li započeti rat. Teško je znati šta mu je na umu dok ne popričamo s njim o tome.”
“Šta ćemo uraditi?” Teague reće. “ Nisi u stanju da vodiš rat.”
Gream se krčkao od nestrplejnja . Želio je ustati iz kreveta istog trenutka , pripremiti ljude za
borbu.Ali znao je da bi bio beskorisan vođa i borac u ovakvom stanju.Koliko god mu išlo na
živce što mora čekati , znao je da mu ne preostaje ništa drugo.
Ali to nije značilo da ne može poslati riječ Armstrongu i zahtjevati sastanak u
budućnosti.Uzeće nekoliko dana da se oporavi i onda će poslati glasnika , zahtjevajući sastanak
na neutralnoj teritoriji. Ako to tako iskaže , Travis neće moći odbiti. Željeće znati da mu je kćer
dobro i takođe će ga zanimati zašto je Gream sazvao sastanak.
Kad je obavjestio braću o planu , klimnuli su u znak slagnja i olakšanje je bilo vidljivo u
njihovim očima .Nisu imali želje za ratom ništa više od Greama . Ali opet, ako je Evelin otac
izveo napad na Greama, borba je neizbježna.
I on bi mogao izgubiti Evelin.
Podigao je ruku , testirajući snagu i bol prostruja ramenom. Skoro mu oduzmajući dah. Spustio
je ruku, udišući duboko , ujednaćenim udisajima..
“To je bilo glupo,” Teague proreža. “ Nećeš se oporaviti ako ne ostaviš ruku dolje.Nisi nam od
koristi ako se ne možeš boriti . Ne možeš ovo požurivati , Greame. Koliko god ti je muka što
moraš tu ležati da bi se oporavio , to je ono što moraš uraditi.”
“Da , znam.” promrmlja Gream .” I ne, ne sviđa mi se nikako.”
“ Provedi vrijeme s Evelin. I ona treba puno pažnje sada,” Bowen reće .” Ona nije dobro ,
Greame.”
Greamova usta se stisnuše. “ Neće raditi ništa drugo osim odmarati.Pobrinuću se za to.”
Vrata se otvoriše i Nora uleti unutra. , pogledom odma tražeći Greama.
“U čemu je proglem?” zahtjevao je on , nije mu se svđao pogled u njenim očima.
“ Sada , lorde, ostanite mirni. Nigel će donijeti djevojku gore.”
Počeo je ustajati i Teague i Bowen se nagoše i gurnuše ga nazad na leđa i čuvala ga
položenog na jastuke.
“ Šta se desilo ? “ viknu on.
“ Iscrpila se,” reće Nora. “ Jela je , spustili smo je u kadu u kupaonici. Jadna djevojka se
onesvijestila ili zaspala , kako bilo , nismo je uspjeli probuditi tako da sam je umotala u čaršaf i

140
s Nigelom je poslala uz stepenice. Ah , evo je . Unutra , Nigel. Odnesi je lordu. Spustićemo
jadnu djevojku u krevet i poslije ću doći da je provjerim.”
Pokazala je mladom čovjeku i onda se on pojavio u odajama , noseći Evelininu malu figuru u
svojim rukama. Izgledala je tako malo i delikatno u njegovom naručju. Izgledala je krhko i to je
poslalo drhtaj niz Greamovu kičmu.
“ Spusti je na drugu stranu;” naredi on , želeći da bude između njega i zida kako bi bila
zaštićena.
Bowen i Teague su ustali i pomogli da se Evelin prenese preko Greamovog tijela i spustili je
nježno do njega. Bila je skroz umotana u čaršaf i samo joj je lice bilo vidljivo.
Nora otjera Nigela iz odaja i okrenula se da otjera Teague i Bowena također. Gream je vidio cilj
u Norinim očima i shvatio da ona želi d svi izđu iz odaja zato što je imala nešto da mu pokaže.
Mahnuo je braći da izađu , obećavajući im da će ih pozvati ubrzo. Kad su izašli, Nora zatvori
vrata i okrenu zabrinute oči ponovo na Greama. Požurila je k njemu i posegnula je preko
kreveta i olabavila čaršf oko Evelininog tijela.
“Morate ovo vidjeti, lorde.Jadna djevojka je u modricama od glave do pete. Skoro sam zaplakal
kad sam je skinula i stavila da se natapa. Nisam znala kako je trpjela bol ovih par zadnjih dana i
kako nije slomila nešto u padu s konja.”
Kako se čaršaf olabavi i otvori , otkrivajući Evelinino golo tijelo njegovom pogledu, njegov dah
eksplodira iz njegovih pluča i nije mogao ponovo da udahne.
Dragi Bože. Duboke , ljubičaste modrice su bile prisute preko većine njenog tijela. Njena
koljena i laktovi su bili zguljeni i meso iskrzano. Njen kuk je bio skoro crn. Jedno rame je
postajalo ružno zelenjkavo. Bilo je nekoliko manjih modrica uz i niz njene noge i više ogrebotina
i posjekotina na njenim rukama i stopalima.
“Slatki Isuse,” promrlja on.
“Ne može vam dati više , lorde,” Nora reće pomirenog glasa.
“ Misliš da ne znam ?” provika on .” Misliš da odobravam toliko njeno žrtvovanje za mene?
Zvezao bi je za prokleto krevet i natjerao je da jede.”
“Tu je još jedna stvar.” reće Nora, ne trzajući se od njegovog bijesa. “Djevojka je toliko vrištala
kad je zvala za pomoć i kasnije je vikala na sve koji su pokušali ući u odaje , da je povrijedila
grlo. Treba ga koristiti što manje moguće u slijedećih nekoliko dana. Donosiću joj sirće s
vremena na vrijeme. Ublažiće bol u njenom grlu.”
Gream klimnu , nestrpljivo čekajući da ode. Želio je Evelin samo za sebe. Želio je držati .
Osjetiti je uz sebe. Samo imati njeno tijelo uz svoje .Bol nije bila toliko jaka kad je ona tu.”
Bilo je vrijeme da se on brine o njoj. Dala je toliko sebe u posljednih nekoliko dana.Previše.
Zašečatila je njegovu vjeru kad je uskočila kao lavica koja brani svoja mladunčad i pazila na
njega . Možda je a možda i niije donijela odluku na njegov blef kad ju je molio za vrijeme da
učini stvari ispravnim.
Ali sada je bila njegova. I ništa i niko neće doći između njih. Ni njena porodica . Ni njegov klan.
Neće nikad odustati od nje bez đavolske borbe.

141
39. Poglavlje

Evelin je spavala ostatak dana , preko noći i duboko u iduće jutro.Gream ju je čuvao cijelo
vrijeme, grleći je zdravom rukom. Budio se i spavao , bio miran i fokusirao se na to da ozdravi
što prije moguće. Samo je imati tu pored sebe, gdje mogao osjetiti je , mirisati , dalo mu je
mir.Ona ga je sredila. Činila ga je zadovoljnim.
Nije se puno pomjerala i počeo je da se brine. Kad su njegova braća ušla na vrata odaja ,
Gream ih je poslao da dovedu Nigela. Ali prije nego su se vratili , pobrinuo se da je potpuno
prekrivena čaršafom, i onda je stavio krzno preko nje da joj ne bi bilo hladno kad se pomjeri od
nje.
Trenutak kasnije , Nigel se pojavio i odmah krenuo Prema Greamu da odmota zavoj na
njegovom ramenu kako bi pregledao ranu. Gream mu odmahnu.
“Nisam te zvao zbog sebe. Brine me Evelin . NIje se pomjerila čak ni na trenutak otkako ste je
smjestili u krevet jučer ujutro. SIgurno je ovo previše dugo da samo spava. Modrice koje ima su
ozbiljne. Šta ako je ozbiljnije povrijeđena nego što smo mislili?”
Nigel se nageo preko Greama i prstom protrljao ispod Evelininih nosnica. Stavio je ruku na
krzna kako bi ih svukao.
“ S vašom dozvolom”, lorde” reće on.
Gream posla oštar pogled braći , tako da su se oni okrenuli u drugu stranu. I odna je Gream
klimnuo Nigelu.
Nigel je pažljivo skinuo krzna i čaršaf i stavio ruku preko Evelininih prsa . Namrštio se kad je
vidio bolne modrice koje su oštetile Evelinino blijedo meso.
“Pravo je čudo da nije slomila vrat,” promrmlja Nigel. “ Taj konj ju je mogao ubiti.”
Gream stisnu vilicu ,stiščući zube. Nije želio da ga podsjećaju koliko mu je žena bila blizu smrti.
Manje mu je smetalo što ga je strijela pogodila u rame nego što je Evelin bila povrijeđena, i
činjenica da je preuzela takav rizik jašući konja. Nije mogao ni zamisliti hrabrost koja je ubila
strah i paniku da bude blizu konja , što više baciti se na njega i jahati nesmotreno nazad do
zamka.
Imaće dugačak razgovor s njom o tome da budućnosti ne smije tako da rizikuje. Čim bude
dovoljno dobro.
“ Mislim da je dobro , lorde. Njeno disanje nije teško. Izgleda da samo čvrsto spava.
Vjerovatno će spavati sve do idućeg jutra. Prošli su dani bez sna i sigurno joj treba. Pokušajte
je ne buditi , pustite da to dođe samo od sebe.”
“ Ne, neću je buditi” , Gream se zakune. “Spavaće uz mene koliko god bude trebalo da bi
ozdravila.”
Nakon što je vratio prekrivače na Evelin , Nigel je insistirao da promjeni zavoj na Greamovj
rani. Nigel ju je nježno isprao , pregledao šavove i stavio novi zavoj preko rane , omotao ga
preko ramena i ispod ruke kako bi ga osigurao.
“ Možemo li sad da se okrenemo?” upita Bowen nestrpljivo.
“Da “ , reće Gream.
Nigel ih napusti ,Bowen i Teague privukoše stolicu i klupu na Greamovu stranu kreveta i
započeše razgovor.

142
Čulo se kucanje i Gream ispljunu nestrpljivu posvku. Ali kad su se vrata otvorila i Rorie uđe , s
neodlučnim pogledom , Gream omekša i pozove je unutra.
“Greame?” upita ona , s treperenjem u glasu.
“ Da, slatka jabuko. Uđi.”
Rorie dođe do njegove strane kreveta , s brigom u očima. Pogledala je u Evelin i oči joj se
napuniše suzama.
“Ona će biti dobro , Greame? Vidjela sam modrice kad su je Nora i Mary spustile u kadu.
NIsam znala. Nije dozvolila nikome bizu sebe. Insistirala je da se svi fokusiramo na tebe.”
Gream podignu ruku lagano i uze njenu. “Da , biće ona dobro ubrzo. Zaklinjem ti se mora se
desiti nešto gore od ovoga da bi porazilo ovu djevojku. Ona je odlučna mala stvar kad se
zainati.”
Tiho je govorio da ne zabrine sestru. Jako se zbližila s Evelin ovo vrijeme otkad je Evelin tu i
nije mogao da podnese brigu u njenim očima.
“Nigel je upravo otišao i rekao je da sve što joj treba je odmor i da povrati sve što je izgubila
dok se brinula o meni. Neću joj dopustiti da ustane iz kreveta dok ne bude čila i zdrava opet.”
Rorie klimnu i onda kleknu pored Greamovog kreveta, uzimajući njegovu ruku u svoju. “ A ti?
Hoćeš i ti biti dobro? Nikad se nisam ovako bojala. Nisam znala hoćeš preživjeti ili umrijeti?”
Stisnuo joj je ruku , i Bowen joj dodirnu kosu da je smiri.
“ To je samo ogrebotina, “ Bowen reće veselo. “ Vidio sam mnogo gore od ove jadne rane.”
Gream pogleda u Bowena.
“ Kako idu tvoje lekcije?” Teauge upita, skrečući pažnju na nešto što će joj biti draže.
Osmijeh okupa njeno lice. Oči joj zasjaše i ona je skakutala od uzbuđenja.
“Učim! Otac Drummond kaže da sam veoma bistra i da nikad nije podučavao nekog ko uči
tako brzo. Kaže da ću čitati i pisati sama veoma brzo.”
Gream se nasmija. “ Onda bi trebao tebi prepustiti pisanje u klanu.”
Ona žestoko klimu glavom.
“ Ah , šta ćemo mi bez tebe ,Rorie?” zezao je Bowen. “ Jednog dana kad se udaš i odeš
nećemo imati nikoga ko će podučavati ove neznalice.”
Namrštila se i sjena joj pređe preko lica. “ Nikada neću otići odavde. Ne želim se udati.
Zadovoljna sam s tim da ostanem s vama . Neću vas morati zapustiti , zar ne , Greame?”
Gream posla Bowenu pogled upozorenja. I onda nježno rekao Rorie. “Naravno da nećeš.
Ostaćeš dokle god budeš htjela.”
Odahnula je od olakšanja i ustala. “ Moram ići. Otac Drummond me čeka. Mislim da me
zapošljavao samo da ne bi brinula o tebi i Evelin.”
“ To je dobr praksa.” reće Gream. “Nema ničega o čemu bi se trebala brinuti.Evelin i ja ćemo
oboje biti dobro.”
Rorie se nage i pogljubi Greama u obraz i zadnji put pogleda u Evelin , okrenu se i brzo izađe.
“Dva dana.” Gream reće kad su se vrata zatvorila.
Teague podignu obrvu . “ Dva dana za šta?”
“Dva dana ću čekati prije nego pošaljem riječ Travisu Armstrongu.”
Bowen zatrese glavom .” Nećeš ozdraviti do tad.”
Gream slegnu. “ To ne može čekati . Trebaće dan dva ili možda više da dobijemo odgovor od
Armstronga i onda opet par dana da sredimo sastanak. Do tada, imaću vremena da se
oporavim. Bio u punoj snazi ili ne , ne možemo ćekati da dođemo rješenja ovoga.

143
Teague izdahnu, ali klimnu glavom.
“Nek otac Drummond dođe da mu izdiktiram poruku. Onda izaberite sposobnog borca da jaše s
zastavom mira na Armstrongovu zemlju i dostavi poruku.”
“ Otiću sam,“ Bowen reće.
“ Ne bez mene.” Teague odbrusi.
“ A ja neću dozvoliti da ijedan od vas ode, ne kad ste potrebni ovdje u zamku. Naš glavni
prioritet je da zaštitimo klan i čuvamo zidove. Nađite nekog drugog da ide.”
Bowen nije izgledao sretan zbog njegove naredbe ali se nije bunio.
Još jedno kucanje se čulo na vratima i ovaj put to je bila Nora s hranom za Greama.
“ Donijela sam dovoljno hrane za dvoje.” reće Nora dok se približavala krevetu s
poslužavnikom. “ Ali ako djevojka još spava, najbolje da joj ne smetamo. Donijeću joj nešto
onog trenutka kad se probudi.”
“ Hvala.” reće Gream. “ Dovoljno sam gladan da pojedem obe porcije.”
Nora se uspravi. “ To je onda dobar znak , lorde. Zdrav apetit je znak zdravog i sposobnog
tijela. Ustaćete se i biti nogama jako brzo.”
Gream se sledi kad se Evelin pomjerila uz njega. Bio joj je to prvi pokret otkako je spuštena na
krevet.Ali sve što je uradila je promrmljala nešto i onda se okrenula na stomak, okrenuta glavom
od njega ,sklopljenih očiju.
Krzna su se spustil niz njena leđa , otkrivjući joj ramena i Gream ih brzo podignu , frustriran
zbog naleta boli koji je prostrujao niz njegovo rame dok je radio tako jednostavnu stvar.
Teague i Bowen ustadoše i izvinuše se , govoreći da će doći poslije da dalje rasprave o
Armstrongovima. Bowen je rekao poslati oca Drummonda Greamu nakon što Gream jede.
Nora se brinula oko Grema sve dok se nije smjestio i dok njegova hrana nije bila ispred njega,
onda se zabrinuto okrenula prema Evelin prije nego što je napustila odaje.
Ali dok se okretala , stala je i pogledala u Greama , s oklijevanjem u očima.
“ Reci šta ti je na umu , Nora.” Gream reće. Sad je samo želio da bude sa s Evelin tako imaju
malo mira i da razmisli o onome što je pred njim.
“ Ponudila sam djevojci izvinjenje,” Nora reće tiho. “ Ali istina je da i vama treba da se izvinem,
lorde. Nisam se dobro ponijela i pitam se da li možete da oprostiti starici zbog njena
ogorčenosti. Žalosno je kad samo tako napakostila jednoj slabašnoj djevojci koja ima samo
dobrotu u srcu.”
Gream se nasmijao Norinom opisu Evelin, zato što je bio tako istinit. Istina je i da je bio bijesan
na Noru i druge žene , ali Nora je učinila mnogo kako bi se iskupila.
“Nisam sretan s načinom kojim ste se ti i ostale žene odnosile prema mojoj ženi.” Gream reće
iskreno. “ Donijele sto joj mnogo jada i što više , bila je toliko nesretna da je htjela da se vrati
svojoj porodici.”
Nora uzdahnu i stavi ruku na usta.
“ Nisam spreman da je pustim,” Gream reće mirno. “ Veoma mi je važnai kao takva biće ovdje
zastalno , tako vidi da tvoja doba volja nastavi i što više potrudi se da se i ostali odnose na isti
način prema njoj kao ti sada. Neću više imati strpljena ili tolerirati za bilo koji vid netrpeljivosti
prema njoj.”
Nora klimnu i napravi kniks. “ Hvala vam , lorde. Neću vas iznevjeriti , ni vas ni djevojku.”

144
Gream joj odmahnu i pogleda u Evelininu spetljanu kosu i miran izraz na njenom licu. Njene
trepavice su odmarale na njenim obrazima i njena usta su bila malo otvorena dok je disala kroz
njih.
Nije mogao da se suzdrži da je dodirne . Savio je ruku tako da je prstima mogao preći preko
njenih nježnih obraza . Sklonio je zlatni čuperak kose iza njenog uha i nježno pomilovao.
“ Volim te, Evelin,” šapnuo je , iako je znao da ga ne može čuti. “ Nekako ću naći način da me
čuješ i ti ćeš znati da te volim onoliko jako koliko čovjek može voljeti ženu.”

145
40. Poglavlje

Kad se Evelin probudila bila je potpuno zbunjena. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da se sabere
i shvati da je u krevetu s Greamom.I da je umirala od gladi.
Podigl se i cijelo njeno tijelo je protestovalo zbog tog pokreta. Škiljila je prema prozoru dok je
svjetlost kupala cijelo njeno lice. Moglo bi biti podne.
Kad se okrenula prema Greamu , s namjerom da se pobrine za njegovu ranu , našla ga je
budnog kako je posmatra.
Njena ruka krenu prema njegovom ramenu , ali on joj uze dlan i spoji svoje prste s
njenim,savijajući ih oko njene ruke. Pomjerio ih je na prsa i tu dugo čuvao.
“ Da li ……” Ona pročisti grlo , zakašlja se i pokuša ponovo. Grlo je nije boljelo , ali su riječi su i
dalje blokirale i bile zahrđale. “ Da li si dobro? “ upita ona. “ Da li te boli? Trebam li zvati
Nigela?”
Gream ju je povukao sebi tako da je bila ispružena preko njegovih prsa, a njeno lice centimetar
od njegovog.
“ Pitanje je kako se ti osjećaš?” upita on. “ Da li te još uvijek boli?Da li si još uvijek umorna?
Možda bi trebala još da se odmaraš.”
Namrštila se i zatresla glavom. “ Koliko dugo sam spavala?”
Njegova usta se trznuše. “ Dva dana.”
“Dva dana” vrisnu ona.
Trznuo se , ali klimnuo.
Istrgla se od njega i zvrtala ruke od uzrujanosti. “ Dva dana? To je sramotno. Ko se brinuo o
tebo dva dana?”
Stavio je prst na njene usne. “ Bila si izborena i boljelo te. Bio sam bijesan na tebe zbog rizika
koji si preuzela. Mogla si se ubiti ili još gore povrijediti. Moraš da odmoriš i jedeš.”
“ A ti? Jel tvoja rana zarasta?” upita ona zabrinuto. “ Jel temperatura nestala?”
“ U bolje sam stanju nego ti,” reće on. “ Sad , dođi ovdje . Želim da te čuvam.”
Šokirana s tom iznenadnom demonstracijom pažnje , nije se protivila kad ju je povukao čvrsto u
svoje naručje. Podvukao ju je pod svoje nepovrijeđeno rame i omotao ruku oko nje sve dok joj
nije postalo teško disati.
Poljubio joj je čelo i sklonio kosu s obrve. Mir nastupi. Uzdahnula je od zadovoljstva i još se
više zakopala u njegovo veliko tijelo.Lijepo je ležati ovdje u sred dana i odmarati u muževom
naručju.
Skoro je opet zaspala kad je pomjerio ruku od sebe , ali je opet držao blizu. Pozicionirao se
tako da mu može vidjeti usta.
“ Postoje stvari o kojima moramo raspraviti, Evelin.”
Njena se usta objesniše i spusti pogled. Bowen i Teague su mu sigurno rekli šta je
vidjela.Podigao joj je bradu s prstima. “ Znaš da moram istražiti jel prijetnja dolazi od tvog klna.”
Klimnula je .
“Evelin, učiniću sve da izbjegnem sukob s tvojom porodicom. ALi moraš razumjeti da ne mogu
dopustiti da ovo prođe nekažnjeno.”
“Znam,” prošaputa , njeno srce je boljelo od onoga što se mora desiti.
“ Dođi ovdje i lezi uz mene. Za sad , nećemo razmišljati o neugodnim stvarima.”

146
Ponovo se ušuškala u njegovo naručje , zatvorila oči od slatkoće ovog momenta.
Nije znala šta će sutra donijeti , ali danas želi uživati u kratkom odomoru u zagrljaju svoga muža
i pretvarati se da bi nešto jednostavno mogla premostiti šupljinu koja se stvorila decenijama
mržnje.
Nakon što je pojela lagan obrok s Greamom u udobnosti njihovog kreveta, Evelin je željela da
ustane . Nije bila gladna , i bila je spremna da se okrene bitnijim stvarima kao što je kupanje i
šetnja kako bi olakšala zgrčene i bolne mišiće.
Razmišljala je kako da to kaže mužu , koji je insistirao da ostane u krevetu , kad je vidjela
Greama da se namrštio i rekao nekome izvan vrata da sačeka dok Evelin ne bude u pristojnom
stanju.
Njeni obrazi su gorili od ideje da ko god je to bio , da je znao da nije imala ništa na sebi.
Gream je potapšao po guzici i pokazao joj da se obuće.
Brzo se odmakela od topline njegovog tijela i krzna i obukla jednu običnu dnevnu haljinu.
Počešljala se četkom kako bi se riješila čvorova i htjela se povući na drugi kraj sobe, ali kad je
pogledala ugledala je Bowena i Teaguea, s ocem Drummondom , kako ulaze u odaje. Svećenik
je imao svitak , pero i tintu, i Evelin je shvatila da je Gream namjeravao poslati poruku njenom
ocu.
Otišla je do Greama i dodirnula mu rame. “Željela bi otići niz stepenice i udahnuti malo svežeg
zraka. Trebam protegnuti mišiće.”
Gream ju je gledao trenutak i onda su se njegova nadimala od uzdaha. Ond je klimnuo . “ Ne
idi daleko. Poslaću nekog po tebe kad završim s braćom i ocem Drummondom.”
Klimnula je , a srce je boljelo pri svakom udahu. Nije željela znat šta će se desiti kad on
napiše poruku koja b mogla dva klana , koja je ona zvala svojima , poslati u međusobnu borbu.
Gream joj je stisnuo ruku i onda je otišla , spuštajući četku prije izlaska.
Nije bila totalna laž to što je rekla Greamu. Očajno je htjela napustiti gušenje u odajama barem
na trenutak.
Rastegnula je ruke i radila ramenima dok je silazila niz stepenice prema dvorani. Iako je malo
jela ranije , otišla je u kuhinju da potraži komadić hljeba ili sira da žvače. Bila je još uvijek
gladna.
Mary je bila presretna da joj udovolji nakon što je saznala da lord zna da je sišla. Evelin
zahvalno uze hljeb i sir i nakon razgovora s Mary , izašla je iz kuhinje i stala na dvorište.
SUmrak je brzo pdao , donoseći hladniji zrak dok je sunce zalazilo s vidika. Cijela zemlja se
kupala u ljubičastim i sivim nijansama i zrak je bio miran.Većina članova se povukla u svoje
kabine i pripremala se za večeru.
Baklje koje su bile zapaljene na tornjevima bacale su sjene na zidove zamka. Evelin je
zatvorila oči i duboko udahnula proljećni zrak.
Ovo je bilo tako spokojno. Vrijeme da se skupe i pričaju priče, govori o dnevnim stvarima i
podijeli fino jelo.
Ali znala je da je mir bio zavaravajući jer su se čak i sad, Montgomerijevi ratnici pripremali za
rat.
Zemlja je vibrirala ispod njenih nogu i naglo se okrenula kako bi vidjela Motgomerijevog
glasnika na konju kako žuri kroz kapiju.Nosio je plašt s Montgomerijevim bojama ali bijelu
zastavu mira zakačenu za konjsku grivu.

147
Hladnoća se pope uz kičmu dok nije zadrhtala. Strah se pojavio u stomaku, toliko da je željela
da nije pojela hljeb i sir koji joj je Mary ponudila.
Dodir na ramenima je napravio da poskoči od straha. Okrenula se kako bi vidjela KIerstan
kako stoji u slabom svjetlu.
“ Izvinjavam se što sam vas prepala , damo.”
Evelin se vrati korak nazad , ali fokusirna na Kierstanina usta , ne želeći da propusti šta će
druga žena reći.
“ Došla sam da vas potražim nakon što sm saznala da ste se probudili. Dobra kupka je
ublažila vaše bolove ranije pa sam mislil da vam ponudim svoje usluge i pripremim vam kupku
u kupalištu.”
Evelinine oči se proširiše na ovo što se činilo kao maslinova grančica od žene koja joj nije dala
mira. Kierstan je izgledala iskreno.Što više izgledala je …. Skrušeno.
“ To je najmanje što mogu učiniti,” Kierstan reće , tužnog izraza. “ Bila sam loša prema tebi i
želim da se iskupim.”
Znajući da je ovo još jedna prilika da pređe preko nekih mostova, Evelin klimnu i Kierstan se
nasmija , kao da je osjetila olakšnje zbog Evelininog pristanka.
“ Dođite ovim putem . Ići ćemo oko zamk. Biće kraće nego da idemo kroz dvoranu.Puni se
onima koji čekaju večeru. Poslaću nekog u lordvoe odaje da ga obavjeste gdje ste tako da se
ne brine.”
“Hvala,” Evelin reće s osmijehom. “ Kupka zvuči božanstveno. Bila sam u krevetu toliko dugo
da me cijelo boli.”
Kierstan podvuće Evelininu ruku pod svoju i provede je kroz sad već prazno dvorište oko zamka
u pravcu kupališta. Bili su na uskom putu između kamenja i zidova zamka kad je neko izašao iz
sjene.
Evelin je počela da vriskom upozori Kierstan kad je šaka pogodi u vilicu , šaljući je prema
podu. Bila je toliko zapanjena da sve što je mogla uradii jeste da leži i čuva dlan na licu.
Čovjek se nageo nad nju, ruku joj upetljao u kosu. Povukao je gore , tjerajući je na noge , i
prije nego je uspjela reagovati , njegova šaka je pogodi u sljepočnicu. Bol eksplodira u njenoj
glavi i svijet postade crn.

148
41. Poglavlje

Gream se namrštio kad je nekoliko dugih minuta prošlo otkako je poslao Bowena po Evelin.
Postajući nemiran , gurnuo se od krevet i ustao , kružeći povrijeđenim ramenom.
Još uvijek je boljelo , ali mogao ga je pomjerati i to je bilo najvažnije , rana se zatvorila. Konce
će izvaditi za koji dan.
Glava ga je još uvijek boljela kad ju je prebrzo pomjerao , ali čvoruga se polako spustila i tu je
samo bila je tu samo krasta koja je pokazivala ozljedu.
Mogao bi se okupati. Bilo je čudo da je Evelin mogla odmarati uz njega . Vjerovatno je smrdio
gore od trule lešine.
To je vjerovatno ono što je Evelin radila. Uživala je u vreloj kupki prije par dana i vjerovatno je
još uvijek bila kruta od svih onih modrica.
Odlučio joj je dati još malo vremena prije nego bude zahtjevao da zna gdje je , odlučio se oprat
s krpom i vodom iz zdjele. Čak je koristio malo Evelininog sapuna , odlučujući da sigurno neće
škoditi ukloniti smrad od znoj, krvi i bolesti.
Osjećajući se osvježen nakon što se očistio , obukao je čistu odjeću i odlučio da sam ode po
ženu. Još bi bolje bilo kad bi je našao golu u kadi punoj vode.
Iako sigurno nije za vođenje ljubavi , kao ni njegova slaba modrava žena , nije imao ništa
protiv toga da uživa u pogledu.
S osmijehom , išao je niz stepenice , namjerno odvraćajući pažnju s poruke koju je poslao
Armstrongovima. Nema nikakve koristi što razmišlja o tome. Armstrongovi bi ili poslali nazad
poruku ili ne bi. Sve što je Gream mogao uraditi je čekati i vidjeti hoće li Travis Armstrong biti
iskren ili ne.
U dvorani je začuđujuće bilo malo ljudi iako je vrijeme večere davno počelo. Namrštio se kad
je shvatio da je hrana postavljena na stolove i u nekim slučajevima bila napola pojedena. Kao
da se dvorana izenada ispraznila , tačno u vijeme jela.
“Bowen!Teague!”
Kako nije dobio odgovor, Travis se okrenuo u pravcu zadnjeg ulaza , želja da bude siguran daje
Evelin dobro odjednom ga je preplavila. Požurio je vani i potrčao prema kupalištu. Skoro se
sudario s Teagueom koji je izlazio.
Gream ga je uhvatio za ramena , ignorišući bol u ramenu od izenadnog naglog pokreta.
“Šta nije uredu?” zahtjevao je . “ Gdje je Evelin?”
“Ne znam.” Teague reće tmurno. “ Tražimo je.”
“Štaa?” proreža Gream . “ Zašto me niko nije potražio? Zašto mi niko nije rekao o ovome?”
“Mi smo tek sad otkrili da je nema.” Teague reće . “ Krenuo sam da te potražim. Bowen i ostali
su se raširili po zamku i oko njega tražeći je.”
“ Reci mi sve.” Gream provika. “ Kad su je zadnji put vidjeli ? Ko je vidio? Koliko vremena je
nema?”
“ Otišla je u kuhinju i pričala s Mary nekoliko minuta. Mary joj je dala hljeba i sira i onda je
Evelin napustila kuhinju. Niko je nije vidio poslije toga. Rorie je traži na spratu. Žene je traže u
bilizini zamka i vojnici je traže vani . Poslali smo riječ ljudima koji patroliraju granicom , pitajući
jel iko išta vidio. Naći ćemo je, Greame. Ne može biti daleko.”

149
“Ljudi ne nestaju samo tako,” Gream zareža. “ Želim da pričam sa svakim članom klana. Neko
je morao da je vidi.Što više , neko mora znati šta joj se desilo.”
Evelin je došla sebi u noćnoj mori iz koje ne može da izađe. Bolno je odskakival gore dolje i
zemlja je dolazila i odlazila u liniju njenog vida.
Trebalo joj je nekoliko trenutaka prije nego je shvatila da je okrenuta glavom prema dole preko
konja ili je taj neko sjedio na konju i ona je bila prebaćena preko njegovog krila kao vreća
brašna.
Bilo joj je muka i morala je da proguta kako bi se to sve spustilo iz njenog grla u stomak.
Stalno skakutanje je to uzrakovalo i ona nije mogla da učini ništa povodom toga.
Blaženi mrak je obuze.
Kad je probudila drugi put , bila je u kompletnom mraku. Nije znala koliko je vremena prošlo ili
gdje je bila. Tu je osjetila porazan miris mraka , buđi , ustajale vlažnosti. Mogla je osjetiti zemlju
i prljavštinu , ali nije vidjela ruku pred nosom.
Kad je probala da podigne ruku , užasnuto je otkrila da su njene ruke okovane za vlažan,
kameni zid.Uspaničena , pokušala je sjesti samo da bi otkrila da su joj zglobovi na rukama i
nogama obavijeni debelim , metalnim okovima.
Slatki Isuse , ona je bila u tamnici.
Zašto bi je neko strpao u tamnicu?
Razmišljala je o događajima koji su doveli do njenog hvatanja. Bilo je mutno. Pričala je s Mary ,
izašla je vani da pojede hljeb i sir i uživa u svježem zraku. I onda Kierstan……
Shvatanje je bilo toliko mučno i preplavljujuće. Kierstan ju je odvela oko zamka do kupališta.
Kierstan je bila s njom kad je napsnik udario Evelin u vilicu. Kierstan koja se nije pomjerila kako
bi pomogla Evelin ili zvala upomoć.
Evelin podignu ruke onoliko koliko su joj lanci dopustili i pokušala ugrijati hladne prste. Onda je
vrisnula svom snagom . Vrištala je onoliko glasno koliko joj je grlo dopustilo i nastavila da vrišti
dok joj vjerovatno nije nestalo glasa.
U daljini je vidjela zraku svjetlosti. Naslonila se , nesigurna jel ga umislila. Ali nije , prilazilo je ,
i kako je prilazilo mogla je razaznati siluetu čovjeka koji nosi baklju.
Njen puls je bolno tukao uz njena prsta i sljepočnice, glava je boljela od dva udarca koja je
dobila ranije.
Skupila je noge zaštitnički uz svoje tijelo , odlučna da uradi šta god treba da osigura da je više
ne ozlijede.
I onda je baklja gurnuta naprijed , gotovo je osljepljujući. Trznula se nazad od svijetla , štiteći
oči s jednom rukom.
Čovjek joj je povukao ruku dolje, zavrčući je grubo sve dok nije plakala od bolova. Onda je
omotao svoju ruku u njenu kosu , podižući joj lice prema svom. Tada je vidjela njegovo lice i
znala je ko ju je oteo.
Strah ju je učinio nepokretnom. Ian McHugh je bio čovjek sposoban za svaku vrstu zla. S
vremenom je njegova snaga porasla u njenoj glavi dok ga nije počela vidjeti kao demona iz
pakla.
Ali čudno , dok je stajao tu i držao je u svojoj milosti , činio se manjim nego što se sjećala. Bio
je tanko građen, mnogo manji od normalnog borca. Kako joj je izgledao veći od života prije
samo par godina?

150
Da li ga je učinila većim nego što jest zato što je govorio tako velike stvari i zato što ga se
bojala? Ili je panika učinila da umišlja glupe stvari , govoreći sebi da bi se mogla braniti , da ne
smije dopustiti bolesnom idiotu da je prestraši kao što je to činio dok je bila mlađa.
Možda je vrijeme provedeno s Greamom i njegovim klanom dalo joj snagu koja joj je falila dok
je bila u okrilju svog klana. Morala se boriti za svako poštovanje koje je zaradila kod
Montogmerija. Bila je veoma ponosna da joj niko ništa nije dao.
“ Čuo sam o tvojoj velikoj prevari,” Ian reće, s pljuvačkom na rubovima usana. Njegovo lice je
bilo crveno od bijesa koje je bilo samo još više istaknuto od plamenova baklje.
Stavio je baklju u jedan od zidnih svječnjaka iznad Evelinine glave i onda je naglo podigao dok
nije stajala na prstima , njegovo lice samo na milimetar od njenog.
Tad je ugledala Ianovog oca , kako stoji u sjeni.Izgledao je nesigurno , kao da nije želio da ima
išta s cijelom ovom stvari i kad je vidio da Evelin gleda u njega , vratio se unazad kako ne bi bio
na svjetlosti.
Njeno srce potonu. Ako je Ianov otac saučesnik , kakvu je nadu imala? A i on se izgleda bojao
Iana, što joj je bilo besmisleno. Patrick je bio i veći i snažniji od Iana. Bio je borac. Kakav bi to
borac dopustio da mu sin prijeti?
Vratila je pogled na Iana kad ju je protresao da bi dobio njenu pažnju. Mržnja se pojavi kao
svjetionik u njegovim očima. On je bio onaj maloumni. Izgledao je ludo.
“ Napravila si me budalom . Glumila si luđakinju kako bi izbjegla brak i umjesto toga se udala
za Montgomerija. Ne mogu to dozvoliti . Unija je trebala biti između McHugha i Armstronga. Bili
bi nepobjedivi” Platićeš za svoju prevaru Evelin Armstrong . Niko ne pravi budalu od mene i ne
bude kažnjen.”
“ Ne” ispljunu ona prekidajući njegovu trijadu. “ Sad sam Evelin Montogmeri.”
Njegove oči se proširiše. “ Znači luđakinja je odlučila da priča. Kierstan me informisala da si
pronašla jezik malo nakon dolaska u Montgomerijev zamak. Pitao sam se može li janje naći
hrabrost da grize zubima lavice. Mislim da mi se više sviđa nova i poboljšana Evelin umjesto
blijede, mršave kukavice koja je bila kruta i preplašena svaki put kad bi došao u kontakt s njom .
Biće mnogo zanimljivije slomiti novu Evelin.”
“ Zašto ovo radiš?” zahtjevala je onoliko glasno koliko joj je glas dopuštao. “ Moraš znati da će
te Gream ubiti.” Njen pogled odluta tamo gdje je znala da Patrick McHugh stoji. “ Ubiće vas
sve.”
Ian se nasmijao i to posla drhtaj niz Evelininu kičmu.
“ Nikad neće saznati gdje si. A tvoj otac? Vjerovatno već sada, jaše prema Montgomerijevima ,
planira rat i osvetu.”
Strah udari kroz njena prsa, stiščući je , kradući joj zrak. “ Šta si uradio?”
“ Ne izgleda dobro to što je nova mladenka Greama Montgomerija nestala. Niti je
Montgomerijevima dobro leglo to da je čovjek koji je nosio obilježje Armstrongova klana
pokušao napad na lorda Montgomerijevih. Šta misliš šta će se desiti kad se ta dva klana
sastanu?”
“ Ti si bio onaj koji je gađao Greama strijelom, “ Evelin udahnu.
“ Ne , nije baš tako. To nisa bio ja , ali čovjek pod mojom komandom.” Nasmijao se. “ Isto ga
dođe. Rezultat je isti. Neće biti mira , nikakvog savezništva između Montgomerija i
Armstrongovi. Biće previše zauzeti borbom i biće odbaćeni od strane kralja. Neće predstavljati

151
prijetnju drugim klanovima. Umjesto toga mi ćemo ih uništiti jednog po jednog i pokupiti bogatu
nagradu. Kad završim , ime McHugh biće najviše cijenjeno ime u visočju.”
“TI si lud” reće ona u nevjerici. “ Ja sam bar glumila da sam luda . TI si stvarno poremećen.”
Udario ju je svojom slobodnom rukom , obarajući joj glavu. Ali držao je na mjestu s rukom još
uvijek umotanom u kosi tako da ne može nigdje otići.
Okrenuo joj je glavu silom tako da je opet gledala u njegove oči. “ A ti, Evelin, bićeš smatrana
mrtvom kad niko ne bude mogao otkriti gdje si. Niko neće čuti tvoju vrisku. Niko te nikad neće
naći. Bićeš moja da se igram kad mi bude trebalo zabave. S vremenom ćeš biti zahvalna za bilo
koju vrstu pažnje koju ti budem dao.”
“ Nikada” odbrusi ona.
Silom joj je lice približio još više svom i onda je poljubio. Bila je to bolna i kažnjiva sila koja joj je
bila tako odbojna , gušila se. Pokušala je umetnuti ruke između njih, ali nije uspjela jer joj lanci
nisu dozvoljavali.
Kad je produbio poljubac i kad je osjetila dodir njegovog jezika uz svoj ,ugrizla ga je , odlučna
da završi s ovom nasilnom intimnošću.
Gurnuo je , s bjesom u očima. Obrisao je usta i njegova ruka je bila obojena krvlju.Ovaj put
kad ju je udario , pustio je da padne nazad , puštajući joj kosu.
Pala je na pod , bol je prostrujao kroz njene udove kad su lanci povućeni, skoro joj istrgnuvši
ramena iz čašica.
“ Ne diraj me više.” vrisnula je ona sa svom hrabrošću koja joj je ostala.
Stajao je iznad nje , une mu izvijene u podsmijeh. “Uradiću puno više od diranja , Evelin.
Pripadaš meni sada. Budi dobra djevojka i često ću te posjećivati Čak ću se s vremenom sjetiti
da ti donesem hranu i piće.”
Onda je posegnuo , uzeo baklju s svječnjaka i otišao , noseći svjetlo sa sobom.
Tama obuze malu sobu bez kisika, očaj je bio tako velik da se davila. Preplavilo ju je, ulazeći
duboko u dušu.
Ne , neće sebi dozvoliti da izgubi nadu. Gream će je naći. Imala je potpuno povjerenje u svog
muža. Ostaće snažna dok ne dođe po nju.

152
42. Poglavlje

Zora se pojavila iznad horizonta i Gream je stajao pred okupljenim klanom , bijesan , nestrpljiv i
s brigom koja se otimala kontroli . Pretražili su zamak, rijeku i okolna zemljišta. Nije bilo kamena
kojeg nisu preokrenuli i nije bilo ni traga od Evelin.
On nije htio da prihvati da niko u klanu nije vidio Evelin ili nije znao šta joj se desilo. Nijedan
konj nije fali i nema šanse da bi Evelin mogla pješačiti u svom stanju. Što znači da ju je neko
uzeo ili joj pomogao na neki način.
Nije mogao podnijeti podnijeti to zadnje , jer bi onda morao prihvatiti da je ona sama otišla. Nije
mu dala povod da vjeruje da bi otišla tako naglo. Nakon što je bila uz njega i žestoko ga štitila ,
zašto bi ga ostavila onog momenta kad se oporavio?
Ne, to nije imalo nikakvog smisla , što znači da u je neko otei. Neko ju je uzeo bez njene
saglasnosti i mogao joj je čak sad škoditi. Morao je da otjera sliku nje preplašene i povrijeđene
ili će izgubiti svu kontrolu koju je uspio da skupi.
“ Svi su ovdje , Greame.” reće Bowen ljutito. “Svaka žena i svako dijete.”
“Držite oči otvorene” reće Gream tiho. “ Ne smijem im svima suditi. Neko ne govori istinu.
Moramo otkriti ko prije nego bude kasno za Evelin.”
Bowenov izgled se još više zaoštri. Klimnuo je i onda pokazao Teagueu jedan pravac a on je
otišao na drugi , tako da mogu bolje nadgledati klan.
“Neko ne govori istinu “, Gream reće glasno tako da se glas čuo kroz tiho dovrište.
Njegovi vojnici , one koje je smatrao svojim napouzdanijim , bili su rašireni u široki krug , s
rukama preko prsa. Gledali su dok su kao što su i Bowen i Teague gledali , posmatrajući
gomilu.
“Evelin je zadnji put viđena od Mary sinoć u kuhinji.Evelin je nestala odm poslije tog i opet niko
ništa nije vidio.”
“ Možda je otišla u svoj klan.” neko reće glasno iz sredine skupljene gomile.
“ Utišaj svoju glupost!” viknu Nora, njeno lice išarano i crveno od bijesa. “ Djevojka nije
napustila našeg lorda. Jako nelojalno od tebe da govoriš takvo nešto.”
“ Svi smo mi zainteresirani da čujemo ko je zadnji vidio Evelin i ako iko od vas ima informaciju
o tome gdje se ona sada nalazi. Ići će brže ako samo priznate da znate. Ako kasnije saznam da
je neko znao nešto i nešto se desi Evelin kao rezultat vaše šutnje, osudiću ga na smrt.”
Dok je Gream govorio ovo zadnje , pogledom je prelazio preko grupe žena koja je Evelinin
život učinila teškim. Većina njih je izgledala iskreno zabrinuta, ali bio je to Kierstanin izraz koji je
tražio dalje ispitivanje.
Bila je blijeda , vidljivo nervozna i gledala je u daljinu , kao da je željela biti što je moguće
dalje odavde. Obrisala je ruke od suknju i pokušala da se uklopi u skupinu.
“ I obećavam smrt neće doći brzo. “ Gream reće, pričajući direktno prema Kierstan , nadajući
se da će vidjeti još neku reakciju. “ Za svaku bol koja se desi mojoj ženi , ja ću to isto dati
odgovornoj osobi. Molićete se za smrt prije nego ja završim s vama.”
Kierstan je izgledala kao da će se onesvijestiti. Očaj joj je plivao u očima do te mjere da je
Gream bio siguran da ona zna više nego što govori.

153
“ Otušteni ste.” Gream reće glasno, iznenađujući braću. “ Razmislite o svemu o ćemu sam
pričao. Biću spreman da razmislim o milostivijoj kazni ako dođete odma.”
Bowen ubrza prema njemu , s upitnim pogledom. “ Šta radiš , Greame? Nisi ih čak ni
pritisnuo.”
Gream podignu ruku. “Dovedite mi Kierstan odma . Nemojte joj dozvoliti da ode van dvorišta.”
Bowenove se oči raširiše i one je gledao u grupu žena koje su se kretale s grupom i brzo
otišao u Kierstininom pravcu.
Trenutak kasnije , Bowen uhvati Kierstan za rame , ona se okrenu s oprezom , strahom koji je
zračiio u valovima oko nje. Nije se borila protiv Bowena , što više , dozvolila mu je da je odvede
do mjesta gdje je Gream stajao.
Bowen i Teague su je opkružili , naginjući se nad njom ,s pogledom koji je strašio čak i najjače
borce.
“ V-vi ste željeli da me v-vidite , lorde ? “promuca ona.
“ Daću ti jednu šansu da mi kažeš istinu,” ispljunu Gream. “ Ako mi ne kažeš ono što želim
znati, bićeš osuđena na smrt.”
Probliedila je toliko da se Gream bojao da će se onesvijestiti i postati totalno beskorisna.
“ Ako vam kažem šta znam , hoćete mi dozvoliti da živim? “ upita ona grubog grasa koji je
popucao od straha.
“ Ne možeš se cijenkati sa mnom,” proreža Gream. “ Neću davati nikakva obećanja , ali bolje ti
je da se moliš da se Evelin sigurna vrati meni ili ćeš zažaliti zbog gluposti koju si uradil.”
“ Već žalim.” reće ona drhtavo.
Zatvorila je oči i progutala. Kad ih je opet otvorila , suze su blistale u očima.
“ Ian McHugh je ima.”
“Mooliim?” vrisnu Gream. “ Šta si uradila?”
“Molim vas,” “ Kierstan je preklinjala. “ Nisam shvatila….”
“ Ne laži ,” pljunu Teague. “ Savršeno si shvatila šta će se desiti Evelin. Cijenkala si se sa
samim vragom. Sad je vrijeme da platiš cijenu. Reci mu sve ili ti se zaklinjem da ćeš zažaliti.”
Pogledala je u stranu , sa suzama na obrazima. “ Imala sam pomoć od Montgomerijevih
vojnika. BIli su bijesni , kao i ja , što smo bili prisiljeni da prihvatimo Armstronga u naš klan.
Jedan od njih je spomenu cijenkanje koje je uradio s Ianom McHughom. Srela sam se s Ianom i
rekla mu da je Evelin glumila ludaću kako se ne bi udala za njega. Želio je da je uzme tako da
vas okrivi Evelinin klan. Želio je započeti rat između vas i Armstronga.”
Strah i bijes zmrsio je Greamova crijeva sve dok nije htio pogubiti cijelu četu vojske. Ovog
momenta je imao i snagu i bijes da bude nepobjediva sila.
Evelin , njegova dragocjena , voljena žena , bila je u rukama svog najvećeg mučitelja. Čovjeka
koji je u detalje opisao kako će je natjerati da pati. Krv mu se sledila u venama , gušeći strah je
onemogućio da racionalno razmišlja nekoliko minuta. Sve što je mogao misliti jeste da mora ići
do nje. Mora je spasiti.
“ Lorde! Lorde! Armstrongovi prilaze!”
Gream se okrenu i pogleda na toranj s kojeg je čuvar vikao preko dvorišta.
“ Idu sa svom svojom armijošm.”
Gream je psovao dugo i jako. Ne sad. Ne kad je trebao da svu pažnju posveti Evelin. Okrenuo
je sav svoj bijes prema KIerstan.
“ Vidiš šta si uradila. Bićeš smrt svima nama.”

154
Kierstan se ljuljala nestabilno, njeno lice bez kapi krvi.
“ Nemoj da si se usudila pasti u nesvijesti “ proskita Bowen. “ Reći ćeš nam ostatak i imena
vojnika koja su nas izdala.”
“ Ian ju je oteo” brzo reće ona. “ Odvel sam je oko zamka gdje je Ian čekao. Shamus , Greagory
i Paul su pobjegli Ianu da pobjegne .”
Gream opsova. Greagory i Paul su bila dva čovjek odgovorna za graničnu patrolu. To
objašnjava zašto je Ian mogao doći i otići s Montgomerijeve zemlje da ne bude viđen.
“ Odmah ih zatvorite, “ Gream reće Silasu , koji je stajao do njega.
“ Ovo je moja krivica, lorde.” SIlas reće , saginjući glavu. “ Trebao sam znati šta se dešava. Bili
su pod mojom komandom.”
“ Nije ničija krivica osim njihova.” Gream odbrusi. “ Nađi ih . Zatvori . I nju.” reće on , pokazujući
na Kierstan.
“ Ne!” plačno će ona. “ Sve sam vam rekla!”
“ I misliš to što si otvoreno priznala svoju prevaru oprašta ono što si uradila? Izdala si nas sve ,
Kierstan. Ne samo Evelin. Ne samo mene . Izdala si cijeli svoj klan. Ako samo jedan čovjek ,
žena ili dijete izgubi život u borbi protiv Armstronga , biće to na tvoju dušu.”
Kierstan briznu u plač .”Nisam znala! Zaklinjem vam se, nisam znala šta će se desiti.”
“Poštedi nas suza.” Teague proreža kad je krenuo prema jednom od vojnika koji je stajao pored
SIlasa.
Gream viknu prema čuvaru . “ Koliko su blizu?”
“ Dolaze preko uzbrdice!”
“ Dođite, “ Gream zovnu braću. “Izjahaćemo pred njih.”
“ Jesi ti lud?” zahtjevao je Bowen. “ Ne možemo sami jahati kako bi izašli u susret cijeloj sili
njene armije.”
“ Ne mogu izjahati sa svom svojom armijom. “ Gream provika. “ To će biti viđeno kao činom
rata. Samo se nadam da će mi dopustiti da objasnim . Upozori ostale. Nek stanu i brane zamak.
Nadaćemo se da je Armstrong odgovoran čovjek koji će poslušati sve što mu imam reći.”

155
43. Poglavlje.

Gream izjaha iz dvorišta s svojom braćom i kao štoje naređeno vrata se zatvoriše za njima dok
je Silas okupljao ljude unutar zamka. Tenzija se osjetila u zraku i tu je bio osjećaj očekivanja
ustaljenog u zraku.
Svi su očekivali rat. Mnogi su to željeli. Bila je to šansa da osvete gubitke Montgomerijevih od
strane Armstrongovih.
Gream je znao ako najmanja stvar ode po zlu , njegov klan će uletjeti kao anđeli osvete i cijela
dolina će biti natopljena krvlju.
Išao je malo ispred braće , s bijelim čaršafom kao znakom mira i da nije imao u planu napad
na pristupajuću armiju.
Prešli su preko brda i prema drugoj strani kako bi sreli lorda Amrstronga na dnu.
Gledajući pravo , Gream je vidio da je Travis stao i podigao ruku kako bi zaustavio ogromnu
vojsku iza sebe. Bio je to impresivan prizor koja je natjera Greama na poštivanje snage
Armstrongove vojske.
Kacige i oružje se sijalo na suncu. Štitovi su odbijali svjetlost , šaljući zasljepljujuću svjetlost s
dobro izbrušenog metala. Samostreli i mačevi su pripremljeni. Bila je to vojska koja došla
spremna na rat.
Travis je izjaho malo ispred svoje trupe sa svoja dva sina. Dok su se približvali gdje su Gream i
njegova braća stajala , skinuo je kacigu i uperio svoj pogled u Greama.
“ Gdje je moja kćer?” zahtjevao je.
“Ian McHugh je ima.” odgovori Gream.
Travis se nage od iznenađenja i onda se namršti. Brodie i Aiden se namrštipe i onda Brodie
ispljunu , “ Lažeš.”
Gream se natjerao da suzbije svoj temperament. Bilo bi lako dati naredbu za borbu . Njegovi
ljudi su bili spremni . Bili su nestrpljivi da proliju krv Armstrongovih. Sve o čemu je Gream sanjao
bilo je ovdje, tačno ispred njega. Šansa da osveti očevu smrt i da prekine decenije svađe koja je
dovela do krvne borbe među ta dva klana.
Ali Evelin je bila važnija. Za Evelin , učinio bi sve potrebno, čak i ako je to značilo puzati ispred
njenog oca na svojim rukama i nogama , ponižavajući se pred poglavarom.
“ Zašto bi rekao nešto takvo ludo?” prolaja Travis.
“ Nemamo vremena da stojimo ovdje i svađamo se , Greamreće mirnog glasa.
“Evelin je mnogo važnija.Ako volite svoju kćer , recite svojim ljudima da stanu tako da možemo
razgovarati između sebe i formirati plan kako da je vratimo .”
Travisove oči su se caklile od bijesa. “ Usuđuješ se sumnjati u moju privrženost prema mojoj
kćerci ?”
“ Gubimo vrijeme” istaknu Gream. “Pogledaj u mene , Armstronge. Moja vojska je iza mene.
Izjahao sam ovdje s dobrom namjerom , s mojom braćom uz mene. Mogao bi me ubiti sada. Ne
bi podigao ruku na tebe. Ja samo želim svoju ženu nazad i vratiću je makar to bila zadnja stvar
koju ću uraditi.”
Travis je gledao Greama dugo , njegove obrve namrštene od zamišljenosti. “ Reci šta imaš
,Montgomeri. Saslušaću šta imaš reći i onda ču da prosudim.”
“ Čovjek misli da je Bog,” promrlja Bowen.

156
Gream podignu ruku kako bi ušutio brata.
“ Da li ste znali da Evelin uopšte nije luda? Veoma je inteligentna, lukava djevojka sa brzim
umom i srcem velikim kao visočje?”
Travisova vilica pade , kao da je mislio da je to zadnja stvar koju je mislio da će čuti od
Greama. “ Ona je gluha ,Armstronge. Ne maloumna. Ne poremećena, Ne luda. Samo ne može
čuti ali ipak zna čitati s usana drugih i može razumjeti šta joj se govori.
“ Kako znaš sve to? Upita Armstrong.
“ Ona mi je rekla.”
“ Lažeš!” proreža Aiden. “ Ona ne može pričati . Nije progovorila od nesreće.”
Teague povuče svoj mač. “Usuđuješ se dovesti u pitanje čast moga brata? Govori istinu. Sam
sam je čuo.”
Travis ispljunu ukor Aidenu i naredi mu da šuti. Onda se okrenuo prema Graemu. “ Pričala je s
tobom ? Je li istina de je gluha?”
Graem klimnu.
“ Ali zašto onda?”
Ruka starca se tresla i zbunjenost mu je bila n licu.Izgledao je mnogo starije nego što jest. Bilo
je očito da ga je ono što je Gream rekao provrijedilo.
“ Zašto bi učinila takvu prevatu? “ upita Travis grubo.
“Zato što se bojala da će biti natjerana u brak s Ianom McHuhom” reće Graem tiho. “ Vidjela je
priliku da odbaci brak i tako da je dozvolila vama i ostatku klana da misle da je luda zato što ju
je to spasilo od stvari koje se najviše bojala. Ian je maltretirao otkako se počelo pričati o braku.
Iznosio je tačne detalje kako će da pati u njegovim rukama. Vidjela je način da to izbjegne i
iskoristila to. Laž je oživjela i ona nije znala kako da se izvuće.”
Travis problijedi , stavi ruku na potiljak i nastavi gledati u Graema. “ Rekla mi je …. Slatka
majko Mary, došla je meni.Rekla je….Oh Bože, nisam joj vjerovao. MIslio sam da proživljava
normalne mladenačke strahove. Nisam imao pojma….”
“ Nisi joj ostavio drugi izbor;” reće Graem.
“ A sad? Kažeš da je kod njega? Kako se to desilo? Zašto je nisi zaštitio kao što si trebao?
Zahtjevao je Travis.
“ Ne , istina je da nisam uradio sve što sam trebao. Moja je krivica što je ona u rukama tok
magarca.”
“ Ne ! reće bowen , crven od bijesa. “ Neću dozvoliti da preuzmeš krivicu. Pogođen je strijelom
prije nekoliko dana od čovjeka koji je nosio kožice tvojih vojnika.”
Travis podigne glavu s bijesom u očima. “Nisam naredio napad na muža moje kćeri. Nikad je
ne bi ugrozio na taj način. Što više, ne bi prekršio krvni sporazum koji je stvoren pred Bogom i
kraljom.”
“ Znam da ne bi.” reće Graem mirno. “ Nisam to znao tada i Evelin je bila veoma žalosna što je
vidjela sve to i ona je bila ona koja nam je rekla za kožice i kako su stvorene.
Travis sklopi oči a nosnice mu se proširiše. “ Moja rođena kćer vjeruje da bi je izdao na taj
način?”
“ Evelin je izdata od četiri člana moga klana koji su radili zajedno s Ianom. Prošle noći Evelin je
oteta od McHugha i imao je pomć od ljudi kojima sam vjerovao tako da je mogao
pobjeći.Nemam volje za borbu , Armstrong . Sve što želim je da mi se moja žena vrati.”

157
Travis ga je dugo gledao , pogledom paleći Graema, skidajući ga sloj po sloj. Onda se njegove
oči raširiše od iznenađenja .
“ Ti mariš za moju kćer.”
“Ljubav koju osjećam prema tvojoj kćeri je veća od mržnje koju osjećam prema tebi. Zato neću
podići ruku na tebe danas. Umjesto toga tražim ti pomoć u borbi provi McHughovih.”
Travis, Brodie i Aiden svi su zapanjeno gledali u Graema. Pogledali su jedni druge pa ond
Graema i njegovu braću.
Poštovanje je sijalo u Travisovim očima kad je sreo Graemov pogled opet.
“ Skupi svoje ljude.” Travis reće jasnog glasa. “ McHughov zamak je udaljen pola dana jahanja.
Krećemo odma.”

158
44. poglavlje

“ Čini se da nisu očekivali borbu.” Bowen reće dok je gledao u McHughovu tvrđavu.
Graem se namršti , iako bi se složio s njim. Bilo je malo aktivnosti i zaista , izgledalo je da su
se dešavale normalne dnevne stvari.
Nisu naišli na čuvare na granici. Niko nije dao upozorenje McHughovima zbog ogromne vojske
koja im prilazi zato što nije bilo spremnog oružja a ni spremnih ljudi.
Bilo je mirno. Previše mirno. Sunce je bilo visoko iznad horizonta pa opet je cijeli zamak
izgledao kao da se sprema spavati.
Takvu ljenost i nepažljivost je bila neoprostiva. Zar McHugh nije brinuo o zaštiti svog klana? ILi
je mislio da su Armstrongovi i Motgomerijevi već u borbi tako da nije morao da se brine?
Travis se nageo naprijed u sedlu i usmjerio svoj pogled prema Graemu. “ Ako je ovo trik,
Montgomeri , neću spavati sve dok saav tvoj klan ne bude obrisan s lica zemlje.”
U odgovor , Graem potaknu konja i krenu jahat niz kosinu prema vratima McHughovog imanja.
Nije bilo načina da se sakriju s vojskom ta dva spojena klana. Nadao se da će kako bi sačuvao
živote u svom klanu, lord McHugh prestati odobravati ovo ludilo koje je radio njegov sin i predati
Evelin u njegove ruke.
Ako ne , Graem je sprema da sasječe svakog McHugha.
Kad je Graem prilazio , stotine vojnika se pojavljivalo s brda , i zvuk za alarm se čuo s
McHughovog imanja.
Panika se čula. Plač, povici , zvuk metala. Dernjava od žena i jecaji djece. Graem nije dozvolio
da ga to omekša. Njegova žena je negdje ovdje , preplašena i samo Bog zna šta je već morala
prođe.
Patrick McHugh se pojavio kod tornja trenutak kasnije, bilo ga je strah kad je vidio pretnju koja
se prostirala pred njim.
“ Travise, šta te dovodi do mog zamka izgledajući kao da si spreman za borbu?” viknu on.
“ Ja sam došao po svoju ženu,” Graem progrmi prije nego je Travis uspio odgovoriti.
Patrik je izgledao blijed i znojan. “ Tvoju ženu?Lorde, ja nisam vidio tvoju ženu? Zašto bi je
tražio ovdje?
Graem je postao bjesniji . “ Iskušavaš moje strpljenje , McHughu. Izvedi svog cmizdravog ,
jadnog izgovora za sina sada ili ti se zaklinjem da ćemo ubiti svakog člana tvoga klana.”
Patrick podignu obe ruke. “ Travise , budi razuman. Molim te . Pričaj s Montgomerijevima. Ti i
ja smo prijatelji. Mi smo saveznici. Nisam vidio Evelin. Moraš mi vjerovati Ne mogu se boriti
protiv ujedinjene snage vaša dva klana i nadati se pobjedi. Neću rizikovati svoje ljude kad nismo
ništa pogrešno uradili.”
Travis se pokolebao , pogledom tražeći Graema. Na momenat , Graem je mislio da će stati na
Patrickovu stranu i dovesti u pitanje Graemovu tvrdnju. Graemova krva skoči od bijesa , ali
Travis reće tihih , gorućim tonom, “ Je li moguće da Patrick ne zna šta mu je sin uradio?”
Graemova usna se trznu. “ Teško mi je to povjerovati. Kako god, ako Patrick nije učinio ništa
loše , onda se neće usprotiviti da natjera sina da odgovara na optužbe protiv njega , niti će se
protiviti da pregledamo zamak.”
Travis klimnu.

159
“Dovedi svog sina,” Graem viknu. “ Ako tvrdiš da nisi ništa uradio, onda ćeš nam dopustiti da
ispitamo tvog sina i pustićeš nas unutar tvoje kapije kako bi pretražili zamak. Ne zavaravaj se
,McHugh ,ovo nije zahtjev. Ućićemo unutra na jedan ili drugi način.Do tebe je kako će biti
urađen. Sad uradi kako sam rekao. Neću čekati ni minut duže kako bi se ponovo sastao sa
svojom ženom.”
“Svega mi svetog , ja ne znam o čemu ti pričaš!”
Patrickove riječi drhtale su od očaja.Bio je vidno potresen i bilo je očito da je oduzet od straha.
“ Dovedi sina, “ Graem reće ledenog glasa. “ To je ono što će spasiti tebe i tvoj klan od
pogubljenja.”
“ Daj mi samo trenutak. Molim te. Pokupiću ga. Nemojte mu naštetiti. NIje mogao uraditi to za
šta ga optužujete.”
“ Ako je nedužan onda nema čega da se boji, “ viknu Travis. “ Sad nam prestani trošiti vrijeme i
dovedi ga ispred. Ako je učinio nešto mojoj kćerci , Montgomerijevi neće biti oni zbog koji ćeš se
trebati brinuti.”
Čuvši solidarnost među dva neprijateljska klana , Patrick stade u mjestu.
“Dovedi mi Iana,” viknu on jednom svom čovjeku. “ I otvori kapiju kako bi primili poglavare.”
Travis se brzo okrenu i izabra kontingent ljudi koji će ujahati unutar kapije s njim i njegovim
sinom. Graem klimnu Bowenu i naredio mu da isto uradi. Neće ući bez dovoljno ljudi kako bi se
mogli odbraniti od zasjede. Ostatak bi čekao vani i čuvao.
Minut kasnije kapija se otvorila i Graem natjera konja naprijed. Njegov puls je toliko lupao u
ušima, a strah kao kiselina u ustima. Bojao se da je zakasnio. Bojao se da je Ian već bio
brutalan prema Evelin.
Bože , nemoj da sam zakasnio.
Muškarci i žene su jednako bježali dok su Graem , njegova braća , Travis i njegovi sinovi prvi
uletjeli u dvorište. Iza njih četrdeset ostalih vojnuka , svi s spremnim oružjem , očima brzo
tražeći kakvu opasnost.
Patrick ubrza naprijed i minut kasnije , zlovoljni Ian je doveden pred Graema od dva očeva
čovjeka. Graemov pogled je bušio manjeg čovjeka. Nije izgledao ni nervozan ni prestrašen.
Hrabro je gledao u dva poglavara koja su još uvijek bila na konjima i podrugljivo se nasmijao u
njihovom pravcu.
Graem siđe dolje , želeći biti licem u lice s Ianom tako da ne bi imao lažnu sigurnost. Želio je
da mlađi čovjek tačno zna kakva ga sudbine čeka.
Iza njega , njegova braća isto siđoše a onda i Travis i njegovi sinovi dođoše iza Graema.
Ian podignu bradu. Jedini dokaz da je njegova hrabrost slabila je jako gutanje koje je uradio.
“ Reci im,” Patrick reće. “Reci im da nemaš ništa s Evelininim nestankom tako da mogu da idu
svojim putem.”
“ I ti isto.” , Graem reće mrtvo ozbiljnog glasa. “ Čisto sumnjam da je tvoj sin sam radio ,
McHugh.”
Patrick se znojio i ruke su mu se tresle. “ Ovo je smiješno. Nikad ne bi uradio nešto tako glupo
, niti bi to ni Ian uradio.”
“ Naravno da nemam ništa sa njenim nestankom.” Ian odgovori. “Šta bi radio s ludom
djevojkom?”
Graem brzo koraknu , rukom uhvati Ianovu tuniku. Povukao je mnogo manjeg čovjeka sve dok
se njegovi nožni prsti nisu vukli po zemlji.

160
“ Ako joj bude falila i dlaka na glavi , iskomadaću te i predati mišarima.” kroz zube reće Graem.
“ Spusti ga dole, Montgomeri. “ bijesno reće Patrick. “ Rekao vam je da nema ništa s
nestankom djevojke.”
Još uvijek čuvajući Iana za tuniku. Graem je okrenuo pogled na starijeg McHugha. “ Onda se
nećeš protiviti da pretražimo zamak, zar ne?”
Patrickove obrve se digoše. “ Naravno da ne . Ona nije ovdje. Zar ne misliš da ne bi znao da je
ovdje?”
Uvjerenost na McHughovom licu i njegov govor smetao je Graemu. Jako mu je smetalo. Znao
je da Ian laže ali Patrick je izgledao iskren. Ili to ili je bio bolji prevarant od sina.
Graem gurnu Iana prema SIlasu. “ Ne daj mu da se pomjeri.” Zovnuo je braću i oni su krenuli
prema ulazu u zamak.Okrenuće cijelo mjesto naglavačke ako bude trebalo.
Travis i njegovi sinovi su ih pratili. Grupa Montgomerija i Armstrongovih ušla je zajedno s
Graemom i ostalima.
Gream se nije trudio da izda naredbu jer je planirao da pretraži svaki centimetar sam. Ne bi
povjerio blagostanje svoje žene nikome osim samom sebi.
Počeo je u prvoj sobi do koje je došao. Svaki čošak ,svaki prostor je bio pretražen. Bacao je
namještaj , trgao krzno , uspravljao krevete , a bijes mu je rastao sa svakom prostorijom koju je
našao praznu.
Kad je došao do zadnje odaje na gornjem spratu, u hodniku je stajala ogrtačem zavijena
figura, kapuljača mu je bila navućena preko glave tako da mu lice nije vidljivo.
Kad je bolje pogledao , Graem je vidio da je figurna tanka i mala , očigledno djevojka ili veoma
mali mladić. Ali kad se osoba okrenula, dug lokna ponoćno crne kose ispade iz kapuljače. Mala
ruka uze kapuljaču tako da joj i dalje prekirvaa lice i bilo je očito da je to ženska ruka.
“ Pogledajte ispod , lorde.” prošaputa ona. “ U tamnicu.”
Prije nego što je Graem uspio odgovoriti , djevojka se okrenula i pobjegla niz hodnik u jednu od
daljih odaja.
Graem provika naredbu svojoj braći i sišao niz stepenice na čijem se dnu našao s Patrickom
McHughom.
“ Pokaži mi svoju tamnicu , McHuch. Svega što mi je sveto , ako si moju ženu patio stavljajući
je u tamnicu , ubiću te.”
Ako je bilo moguće , Patrick je još više poblijedio. “ Naravno , ali nije korištena više od dvije
decenije. Nema ni pravih stepenic više. Samo rupa s konopom koji vodi dolje.”
“ Pokaži mi.” Graem ispljunu.
Njegov bijes je rastao svakom minutom koja je prošla bez traga od Evelin. Pomisao da je
zatvorena u tamnici potresla ga je dok su išli prema tami.
Patrick je stao kako bi Graemu dodao baklju. Onda je upalio ostale dvije i dodao ih Travisu i
Bowenu kako bi put bio dovoljno osvijetljen.
Na dnu stepenica , Patrick skinu ključsa zida i stavi u staru , zahrđalu ključaonicu. Kopčka se
lagano otvori , iako je bila jako zahrđala i pokvarena.
Graem razmijeni pogled s Travisom da vidi da li je starac prokužio kopču. Trebala je cviliti i
ječati ako nije bila korištena dvije decenije. Ne bi se trebala tako lako otključati.
Travis je isto shvatio , zato što mu je izraz prešao iz premiljajućeg u trenutni oprez. Sve ćelije
su mu se protresle i njegovo lice se skupi od bijesa. Podigao je ruku i dao znak Graemu da je
shvatio i stavio prst na usta da mu signalizira da šuti.

161
Kad su svi prošli kroz željezna vrata, Patrick ih je odveo do sredine trule sobe i podigao baklju
kako bi se vidio konop koji vodi u rupu.
“ Slatki Isuse,” Bowen promrmlja . “Sigurno niko ne bi stavio slabašnu djevojku u ovu rupu.
Smrdi kao smrt.”
Graem je predao balkju jednom od svojih ljudi i naredio Teague da čuva svoju kako bi vidio put
prema dolje. Onda je uzemo konop i brzo se spustio s rukom na ruci u tamnu ispod.
Kad je udario na dno, viknuo je Bowenu da baci baklju. Nije čekao ostale da siđu. Graem
odma pretraži prostor u blizini, idući od zida do zida i svih mjesta između.
Kad su se ostali spustili , više svjetla eksplodiralo je u sobi , dovoljno da se vidi da je skroz
prazna.
“ Vidiš?” Patrick ispljunu. “ Ludilo je ovo što ste došli s vojskom i optužili mog sina za takvu
izaju.”
“Dođi , Greame , moramo još pretražiti vanjske kolibe. “ Travis reće.
Gream je gledao po sobi , proklinjući činjenicu da Evelin ne može da čuje. Ne bi je mogao ni
dozivati i dati joj do znanja da je ovdje , da je na sigurnom i da sve što treba da uradi je da ga
dozove.
Obasjao je bakljom zadnji put i krenuo nazad s ostalima , koji su se već penjali uz konop , kad
je njegov pogled sletio na poremećaj u prljavštini uz udaljeni zid.
Krenuo je naprijed , čuvajući baklju ispred sebe dok je prilazio zidu. Tu je bio otisak stopala ,
jedn koji on i njegovi ljudi nisu napravili, zato što nije bilo moguće.
Pola otiska je bilo vidljivo. Druga polovica je izgledala kao da nestaje u zidu.
“Bowen! Teague!” Vrisnu on. “ Dolazite ovamo.”
Trenutak kasnije, ostali ga okružiše i on pokaza dolje.
“ Gdje je ona?” Brodie proreža , prvi put dajući do znanja da vjeruje da je sve ono što je Graem
rekao istina.
“ Šta je iza ovog zida?” zahtjevao je Graem.
Patrick zatrese glavom , panika očigledna u njegovom glasu. “ Nemam pojma . Ne znam šta je
iza toga zida.”
Graem kleknu na koljena i poče prelaziti rukama preko šavova kamena. Gurno je zdravim
ramenom , ali zid se nije pomakeo.
Bowen se spusti na koljena malo niže zida i poče gurati nekolicinu kamenja sam . Kad je bio
šest kamenja udaljen od Graema , zid se odjednom uvukao , Graem se spotaknu unutra.
Graem se podignu na noge, mahajući bakljom u svim pravcima dok je prodisao.BIla je to mala
soba. Okretao se okolo u cijeli krug i skoro prošao svjetlom pored nje.
Uzdah se čuo. Nije bio jedini koji je ugledo mirno tijelo koje leži na podu. Trgnuo je nazad i
potrčao naprijed, a srce mu je vrištalo poricanje cijeli put.
Iza njega čulo se ljutito poricanje i onda se pojavi više svjetla. Cijela odaja osvijetlji i Graem je
mogao vidjeti lance i okove koji su okružili Evelinine gležnjeve i ručne zglobove.
Pustio je ljutiti urlik koji se odbijao i odjekivao od kamene zidove. Bacio je baklju jednom od
svoje braće i pao na koljena , dižući Evelin u naručje. Ljuljao je naprijed nazad , ljubeći joj kosu ,
obrvu , obraz. Njena koža je bila hladna i bila je previše mirna.
Njen otac je kleknuo pored Graema i užasnuto gledao u svoju kćerku tako beživotnu u
Graemovim rukama.
“Nisam znao!” Patrik je brbljao. “ Kunem se životom , nisam znao!”

162
Ljutit , Bowen zabi starca u zid. “ Gdje su ključevi od okova?”
li Graem ih je sve ignorisao. Gurnuo je Evelininu kosu i s drhtavim prstima opipao puls na
njenom vratu.
“ Je li…..” Travis stade , nesposoban da završi rečenicu.
“ Živa je.” reće Graem s olakšanjem. Ali čak i dok je to govorio , upijao je modrice na njenom
licu i bijes prostruji kroz njega kao vatra iz pakla.
Lanci su bili zakačeni za zid odaje sa šarkama tako starim da je sumnjao da su uopšte više
jake. Bilo bi dovoljno da obuzda djevojku , ali ne i ratnika koji je bio ispunjen bijesom da bi
mogao baciti i konja da oslobodio ženu.
Predao je Evelin njenom ocu. “Čuvaj je i zaštiti je.”
Onda je ustao , uhvatio lance i s bijesnim vriskom povukao vrh šarki , koje su čuvale dva lanca
zakačena za okove na njenim rukama , i izvalio ih iz zida. Prije nego što je uspio pomjeriti njene
noge , Aiden uhvati lanac i razvali šarku iz zida , oslobađajući je tako da su je mogli izvesti iz
tamnice i skinuti joj okove.
Travis je držao kćer čvrsto uz svoja prsa , jecajući tiho u njenu kosu. Gream je posegnuo za
njom , odbijajući dopustiti da je iko drugi iznese iz zatvora. Mogao se brinuti sam o njoj. Niko je
drugi neće dirati.
Patrick je bio kompletno bijel od straha. Brbljao je niz gluposti i molio. Njegov sin je bio kriv. On
nije znao za ovo.
Graem je prošao pored njega ogorčen.
Kad je Graem uzeo konop koji je vodio do gornjih odaja, stao je. Nije mogao da se popne , dok
je čuvao Evelin , niti je mogao da se popne sa njom preko svog ramena.
Brodie krenu naprijed, Aiden za njim.
“ Daj je ocu i popni se,” Brodie reće Graemu. “Aiden i ja ćemo napraviti ljudske ljestve i dodati
je tebi gore. Ovo smo radili otkako smo bili djeca. Nećemo je ispustiti , kunem ti se.”
Graem klimnu , dodajući Evelin očevo naručje. Popeo se uz konop, strah i bijes su učinili da ima
snagu desetorice ljudi. Kad je došao do vrha , pozvao je njih dolje i vidio Aidena kako se penje
na Brodieva ramena , balansirajući se. Graem provuće glavu kroz otvor , pružajući se koliko je
dugo mogao a da ne sleti naprijed, ali nije bilo šanse da dohvati Evelin čak i ako bi je Aiden
mogao gurnuti iznad svoje glave.
“ Bowen,popni se” Graem naredi.
Trenutak kasnije , njegov brat se popeo uz konop i Teague ga je pratio. Graem je legao na
stomak i pomjerio se centimetar preko ruba.
“ Čuvaj mi noge “ govorio je on. “ Moraćete povući i mene i Evelin gore kad je uspijem uzeti u
ruke.”
Pažjivo, njegova braća ga uzeše za gležnjeve, Graem se spustio i kad je skoro mogao dodirnuti
Aidenovu ispruženu ruku , Aiden dozove oca da podigne Evelin.
Uz pomoć drugog čovjeka , Travis stavi Evelin u Aidenove ruke i onda je on podigao koliko
god visoko je mogao dok je stajao na Brodijevim ramenima. Dvaput je skoro pao , ali brzo se
ustabilio a da mu ne ispadne iz ruku.
Konačno, Graem provuće svoje ruke ispod Evelininih i viknu nazad braći da ga povuku. Bolno
je strugao preko oštrog poda i njegovo povrijeđeno rame je protestovalo od grubog tretmana ,
ali ignorirao je svu bol i nelagodu. Imao je Evelin u svojim rukama. BIla je živa , iako nije tačno
znao kako su ozbiljne njene ozlijede ili šta joj je urađeno dok je bila zatvorena.

163
Čekao je da se ostali popnu samo zato što ne bi mogao uraditi ono što treba biti urađeno s
Evelinom u svojim rukama.
Popeli su se uz stepenice do prvog sprata mirnog zamka , Graem je Evelinu čuvao čvrsto uz
prsa cijelim putem . Kad je stigao na vrh , okrenuo se i kad su njen otac i braća došla na
posljednju stepenicu , Graem preda Evelinu Travisu .
“ Čuvaj je dobro,” reće tihog glasa. “ I čekaj dok uradim ono što moram. Neće biti izložena
njemu ni minut duže. Ne želim da se probudi i vidi njega živog ili mrtvog.”
Travis klimnu i uze Evelinu u ruke. Brodie i Aiden su lebdili oko njihovog oca, crnih i zabrinutih
očiju.
Graem se okrenuo i otišao , ostavljajući durge iza sebe. Hodao je kroz zamak i zadnje dvorište
, sa samo jednim ciljem da dođe do mjesta gdje je Silas držao Iana.
Slabi mali magarac je zapravo gledao Grema s pobjedničkim izrazom na licu kad se Graem
pojavio u dvorištu bez Evelin.
“Vidiš?Rekao sam ti da nemam koristi od budale.”
Graem izvuće mač u jednom glatkom pokretu i prije nego što je Ian uopšte shvatio šta će se
desiti , Graem gurnu mač kroz Ianov stomak sve tok oštrica nije prošla kroz njegova leđa.
Ian je gledao šokiran, njegove oči ostakljene smrću. Krv je pjenila kroz njegova usta i klizila niz
njegovu bradu kapajući na zemlju.
“ To je bilo za moju ženu.” Graem proreža. “Nadam se da ćeš gorjeti u paklu.”

164
45. Poglavlje

Ian je se savio kao list na vjetru. Graem nije čak ni čekao da vidi hoće li još jednom udahnuti
prije nego ga je pretražio ,tražeći ključeve od okova. On je bio ona vrsta ljudi koji bi ih nosio sa
sobom i Graem je bio upravu. Ključ je bio u džepu na Ianovoj tunici.
Vratio je mač ne trudeći se uopšte obrisati Ianovu krv s oštrice. Požurio je natrag do Evelin i
pažljivo otključao okove, odvajajući ih od njenih gležnjeva i ruku.
Kad je ustao , bacio je lance i pogledao Evelininog oca u oči.
“ Nemam namjeru prekinuti naš dogovor. Samo se želim vratiti u svoj zamak s Evelin.”
Pružio je ruke prema Evelin , ali je Travis oklijevao. Još je jače stisnuo dragocjeni prtljag u
rukama i pogledao u Graema s molbom u očima.
“ Naš zamak je bliži . Hajmo tamo kako bi utvrdili da je sve uredu s Evelin. Nemoj mi ovo
uskratiti , molim te. Njena majka će željeti znati sve ono što si mi rekao. Željeće držati našu kćer
u svom naručju i znati da je dobro i da je sretna.”
Graem pogleda u braću pa ponovo u poglavara Armstrongovih . Nije to bila mala stvar koju je
tražio. Tražio je od Graema da ostavi prošlost sa strane i uđe na zemlju Armstrongovih kao
…...kao gost. I ostane tu kao….kao porodica.
Pogledao je opet u braću i čekao , da čuje i njihovo mišljenje. Bowen i Teague izmijeniše
pogled i okrenuše glavu malo , kako bi vidjeli izraze Evelinine braće i oca , koji je Evelinu čvrsto
držao .
“ Ovo nije velika stvar što traže,” reće Bowen tiho. “ Majka bi željela znati da je njena jedina
kćer dobro nakon ovakvog teškog iskušenja.”
Graem osjeti olakšanje i u glavi i prsima. Za Evelin bi ostavio po strani sve godine mržnje i
goreću želju za osvetom , ali to isto nije mogao očekivati od svog klana.
“ Trebali bi požuriti ,Graeme “ Teague reće. “ Djevojka bi se trebala probuditi među onima koji
je vole a ne ovdje , gdje su je zlostavljali.”
Graem se okrenu prema Travisu “ Ako ćeš nas primiti , bićemo zahvalni za tvoju
gostoljubljivost i bilo koju vrstu pomoći koju možeš dati mojoj ženi.”
Travis pređe tri koraka koja su ga razdvajala od Graema i nježno spusti Evelin u njegove ruke.
“ Hajdemo i dopustimo Patricku da pokopa svoje mrtve. Kasnije ćemo se brinuti o
McHughovima i provesti detalju istragu kad budemo sigurni da će se Evelin oporaviti od svega
ovoga.”
Graem spusti lice prema ženinoj glavi i kratko zatvori oči od slatkog čuda što mu se vratila
živa. Onda je klimnuo Travisu i okrenuo se i krenuo prema svom konju , kojeg su čuvali njegovi
ljudi.

Čim su prišli Armstrongovom zamku , Robina Armstrong istrča kako bi pozdravila muža s
mahnitim izrazom lica.
Stala je kad je ugledala Motgomerijeve vojnike. Njene oči se proširiše dok je zbunjeno gledala
u impresivni prizor moći. I onda spusti pogled na Graema i ruka joj poleti na usta kad je shvatila
da je ono što on drži Evelin.

165
Potrčala je , suknja je letjela oko nje , brzo koliko su joj noge dopustile sve dok nije bila ispred
Graema . Morao je da zaustavi konja u mjestu kako se ne bi srušila.
“Dođavola , Robina!” proreža Travis. “ Rekao sam ti da ostaneš u zamku bez obzira na sve!”
“ Šta se desilo Evelin?” Robina upita, tuga je bila primjetna u njenim riječima. Skroz je
ignorisala bijes svog muža dok je gledala u Graema.
“Ne znam tačno.” Graem reće nježno. “ Dozvolite mi da prođem tako da mogu da se pobrinu o
Evelin.”
Robina se brzo pomjeri u stranu. “ Naravno.”
Onda se okrenula i trčala kako bi što prije stigla u zamak , ostavljajući da je prate na konjima.
Kad su ujahali u dvorište, Robina je nervozno čekala na stepenicima , prsti su joj bili skupljeni
u loptu ispred nje. Suze su silazile niz njene obraze dok je čekala ratnike da stignu.
Bowen zaobiđe Evelininu braću kad su htjeli da pomogu Graemu da snese Evelin s konja. Bila
je to poruka da smatra Evelin svojom. Bowen posegnu za njom , uzmajući je od Graema i
nježno je spuštajući.
Čekao je da se Graem spusti i onda ju je vratio Graemu. Kako se ne bi gurao , Graem je otišao
do Robine , ne prikazujući nelagodnost zbog činjenice da su se on i njegovi ljudi smjestili na
Armstrongovu zemlju i da su u milosti lorda Armstronga.
Robina ga požuri unutra i ubrzala je ispred njega , govoreći mu da je prati uz stepenice. Kad je
uletjela u kojima je Evelin prije boravila , on stade.
“ Da li ću se i ja moći smjestiti u ovu odaju ?” zahtjevao je on. “ Neću je ostaviti samu.”
Robinine oli se proširiše i ona pročisti grlo. “ Možda bi bilo bolje da je stavimo u odaje u kojima
ste odmarali kad ste nam bili gost.”
Graem klimnu i pratio je niz hodnik sve dok nije stigao do sobe gdje su on i Evelin imali prvi
pravi razgovor iako Evelin nije progovorila ni riječ cijelo vrijeme . Kako su se stvari promijenile
od tada.
Spustio ju je na krevet i sjeo na čošak i prešao rukom preko tamne modrice na njenoj vilici. Još
jednu je imala na sljepočnicama. Imala je otiske prstiju na obrazima , kao da ju je Ian snažno
stegao.
Njegovi su se prsti tresli i njegove se nosnice proširiše. Njegove emocije su prijetile da
eksplodiraju dok je gledao dole u svoju , krhku modravu ženu. Oh Bože, mislio je da je nikad
neće vidjeti. Nikad nije bio tako preplašen u životu. Nikad nije toliko osjećao za jednu ženu da je
sama pomisao da će biti bez nje prijetila da će uništiti cijeli njegov život.
“ Draga ti je ,” Robina Armstrong u šoku reće.
Grame okrenu glavu kako bi pogledo u drugu ženu. Ostali su se skupili na vratima. Neki su već
ušli u sobu zabrinuti. Nije ga zanimalo ko će čuti njegove riječi.
“Moja damo , ne samo da mi je draga. Ja ju volim. Ona je čitav moj svijeti. Bez nje , ja sam
ništa . Ja nemam ništa.”
Njene oči se proširiše sve dok nisu bile ogromne na njenom bijelom licu. Travis je uhvati za
ramena , držeći je uz svoja prsa.
“ Ostavi ga , ljubavi. Najviše brine za Evelin. Mnogo toga ne znamo o njoj. “ On stade , glas mu
je bio pun žaljenja. “ Napravio sam toliko grešaka. Skoro me koštalo moje kćerke. Moglo nas je
koštati naše kćerke.”
“ O čemu pričaš?” zahtjevala je Robina.

166
Travis zatrese glavom .” Sad nije vrijeme. Čućeš sve kad budem sigurni da će Evelin biti dobro i
da će se oporaviti od svega. Za sad, učinićemo sve što možemo kako bi se Graem i njegovi ljudi
osjećali dobrodošlo u našem domu. Evelin mu je jako važna i ostavio je po strani žeđ za
osvetom zato što nju voli više nego što mene mrzi.”
Robin pogleda Graema potpuno zbunjena. “ Da li je to istina?”
Graem kratko klimnu i okrenu se prema Evelin. Iako je znao da ga ne može čuti , želio je da
priča s njom. Umjesto toga , zadovoljio se s tim što je može dodirnuti, preći prstima preko
njenog lica dok je molio da se probudi.
Okrećući se prema drugima , kratko im naredi da napuste sobu kako bi mogao skinuti njenu
vlažnu odjeću. Onda je pogledao u njenog oca. “ Može li neko od sluga da upali vatru? Ne
želim da joj bude hladno.”
“ Donijeću joj toplu odoru za spavanje da joj obućemo.” reće Robina žureći kroz vrata.
Travis sam ubaci drva u prazan kamin i stavi plamen. Kad se Robina vratila u odaje , otjerala
je sve ostale i stala pored Graema.
“Ja ću se pobrinuti za kćerku ako želite izaći s ostalima.”
“ Neću je ostaviti ,” Graem reće otvoreno. “ Možete ostati ili otići kako želiti , ali ja ću sam da je
pregledam da vidim kakve povrede je dobila. Da li imate isjelitelja kojeg možete zovnuti ako ovo
bude gore nego što mislim?”
Robina klimnu bez riječi , još uvijek zbunjena zbog Graemove žestine kad se ticalo Evelin.
Nema veze . Ubrzo će shvatiti da nema namjeru da ostavi Evelinu.
Zadovoljan sto ga više nije ispitivala , posvetio je pažnju skidanju dronjave, prljave haljine koja
se priljepila uz njenu kožu.
Njena majka uzdahnu kad su se ukazale modrice koje su već bile prisutn na Evelini.
“Oh milostivi Bože ,” prošaputa Robina.
“ Nije ono što mislite,” Graem reće mrgodno. “ Ove modrice nisu od ruke Iana McHugha već od
pada s konja dok je još bila na Montgomerijevoj zemlji.”
“Konja?” Robina uzviknu. “ Zašto je u ime svijeta ona bila na konju? Da li si je natjerao da
jaše?”
Gream okrenu glavu. “ Naravno da nisam. Jahala je nazad prema zamku kako bi dovela
pomoć meni kad sam pao jer sam bio pogođen strijelom.”
Robinine oči se raširiše od iznenađenja. Bio je to izraz lica koji se izgleda urezao na njeno lice
otkako je Graem stigao.Možda je mogao da shvati njenu zbunjenost. Izgleda da su jako malo
znali o svojoj kćerci, što je bilo šteta jer je Evelin bila veoma posebna.
Graem je završio skidanje njene haljine i osjetio olakšanje kad je nije vidio nijedan znak daljih
ozlijeda na njenom tijelu. Samo je mogao moliti da je Ian nije silovao . Ta pomisao donijela mu
je bolove u stomaku i srcu.
S Robininom pomoću , nježno joj je oprao kožu , sklanjajući prljaštinu i garež iz tamnice, ali i
miris. Nije želio da joj bude nelagodno. Nakon što je očišćena , obukao joj je novu vunenu odoru
obloženu krznom da joj bude toplije ali i da sprijeći da joj vuna grebe kožu.
Nježno joj je sklonio kosu s glave i studiozno prelazio prstima preko njene lobanje da vidi da li
ima kvrga ili porezotina na koži.
“ Izgleda da je sve što je uradio bilo to što joj je napravio par modrica na licu, “Graem olakšano
reće. Nadao se svim srcem da je to bilo sve. Ali se bojao onoga što je sve ovo uradilo njenoj
psihi.

167
“ Travis kaže da si ga probio.”
Graem klinu , ne okrećući se od Evelin.
“ Dobro “ reće Robina žestoko.
Gream se nage i spusti usne na Evelinino hladno čelo. “ Vrati mi se “ prošaputao je . Vratio se
nazad , uokvirio je njeno lice svojim rukama ,s rukama na obrazima , dajući joj što više topline
što je mogao. Želio je da se probudi i da zna da je na sigurnom
Dok su joj kapci treperili i onda se otvorili , nageo se još bliže tako da on bude prvo što će
vidjeti. Trepnula je par puta kao da želi da razbistri zbunjenost i onda joj se oči napuniše
olakšanjem.
Nasmijala se , najljepši prizor koji je Graem vidio u svom životu.
“Znala sam da ćeš doći, “ prošaputa ona grubog glasa.

168
46. Poglavlje.

To je bilo više nego što je Graem mogao podninjeti. Suze mu natopiše oči i njegove nosnice
zatreperiše dok se trudio da se kompletno ne pogubi.
Ignorirajući Robinin zapanjeni uzdah zbog činjenice da je Evelin progovori, fokusirao se samo
na svoju prelijepu ženu i kako bi je ubjedio da je na sigurnom s onima koji je vole.
“ Ne pričaj , ljubavi” reće on nježno. “ Grlo te sigurno boli. Zvučiš kao žaba kreketuša.”
Evelin se nakrevelji i podignu ruku na grli. “ Vištala sam , nadajući se da će me neko čuti. Bilo
je tako mračno.” Ona puče, suze su plivale u njenim očima dok je usisala zrak duboko kroz
nosnice. “ Bilo me tako strah. Namjeravao je da me drži tamo.”
Njen glas je posve nestao čak i dok su se njena usta i dalje pomjerala dok je pokušavala da
priča.
Stavio joj je prst na usta , ušutkujući je. Onda je pratio prst usnama ljubeći je , dugo i slatko.,
upijajući senzaciju zbog toga što je u mogućnosti da je dodirne , osjeti , omiriše. Znati da je na
sigurnom. Da je preživjela i da je nije izgubio .
Naslonio je čelo na njeno i samo je uzeo u svoje naručje i njihao se naprijed nazad dok je
rukama prelazio preko njenih leđa.
Nakon par trenutaka postala je potpuno mirna. Stavila je ruke na njegova ramena i gurnula ga
kako bi vidjela njegovo lice. Njen pogled obuhvati ono iza njega , pregledajući sobu i znao je
kad je shvatila da je bila u kući svojih roditelja.
Pogledao je iza sebe , očekujući da će Robina stajati tamo , ali odaje su bile prazne. Robina je
otišla ostavljajući ih same nakon što se Evelina probudila.
Evelina dotaknu njegov obraz , a obrve su joj bile namrštene od zbunjenosti.
Gream uzdahnu. “ Ne pričaj . Samo me slušaj. Tvoj otac je došao do Montgomerijevog zamka
sa svom svojom vojskom . Ian mora da mu je poslao poruku odma nakon što sam ja poslao
moju. Ne znam kakva je bila poruka , moram pitati tvog oca, ali mora da ga je zabrinuo zbog
tebe , zato što je prva stvar koju je zahtjevao bilo da zna gdje si ti.”
Evelin se namršti.
“ Prije dolaska tvog oca, Kierstan se slomila i priznala da se urotila s Ianom McHughom i da te
povela oko zamka kako bi Ian mogao da te otme . Pomogla su mu tri moja čovjeka. Tvoj otac i
njegovi ljudi jahali su sa mnom i mojima do McHughovog imanja i okrenuli smo zamak
naopačke sve dok te konačno nismo našli u tajnoj sobi u tamnici.
“ Nakon što smo te izveli , ostavio sam te s tvojim ocem dovoljno dugo da bi mogao da ubijem
Iana zbog njegovih zločina. Samo sam želio da se vratim u naš zamak kako bi bio siguran da je
sve uredu s tobom , ali tvoj otac je pitao da dođemo ovdje jer je bliže”
Zastao je na trenutak i uzeo Evelinine ruke u svoje. “ Rekao sam tvom ocu sve. Zna da si
dozvolila svom klanu da misli da si poremećena od nesreće i zašto. Bio je veoma uzrujan. Mislio
sam ako budemo ovdje par dana dok se oporavljaš , da ćeš moći provesti malo vremena s
porodicom i možda im reći sve što si htjela da im toliko dugo kažeš.”
Evelinina usta se objesiše i žalost obasja lice. Kratko zatvori oči , ali Graemov dodirnu njen
obraz kako bi pogledala ponovo u njega.
“ Nemoj brinuti , Evelin. Ja sam s tobom. Ja ću uvijek biti s tobom. Biću uz tebe dok budeš
pričala s roditeljima prvi put. Neću dozvoliti da se uzrujaš.”

169
Klimnu , njena ramena se spustiše dok je dugo izdahnula. “ Dobro je da znaju. Mrzim što sam
ih varala tako.”
“ Da , znam. “ nježno reće Graem.
Ponovo ju je poljubio, zahvalan što može kad se bojao da je nikad više neće vidjeti. Nikad je
držati . Da nikad neće imati šansu reći joj sve sto ima u srcu.
Sad nije bilo pravo vrijeme , ali uskoro . Samo što nije pukao od svega što je htio da kaže. Ali
prvo je moram da se pobrine za nju. Da jede i da se odmori.
“ Da li želiš da vidiš majku i oca? Poslaću dolje po hranu i vruću vodu kako bi se mogla okupati.
Možeš ih vidjeti sad ili poslije nakon što budeš jela i oprala se.”
“ Poslije.” šapnu ona.
Klimnu i ustade kako bi rekao njenoj majci sve što Evelin treba.

Evelin se uronila u drvenu kadu sve dok vrela voda nije dopirala do njene brade. Zatvorila je oči
dopuštajući da toploda dopre do njenih kostiju , da zamijeni bolnu hladnoću i odnese bolove u
njenim mišićima.
Graem je skupio njenu kosu dok je padala iza i počeo polako da je češlja , pramen po pramen.
Uživala je u njegovom dodiru , mirna što je tako blizu. Nije se bojala ničega kad je on bio uz nju.
Kad je završio , spustio je preko jednog ramena da padne u vodu. Onda je uzeo glineni bokal i
kleknu kako bi ga mogao potopiti u vodu.
Okrenuo joj je lice kako bi mu vidjela usta i rekao joj da se nagne naprijed kako bi joj oprao
kosu.
BIilo je to stimulirajuće iskustvo da je tako žestok ratnik nježno pere i tjera njene bolove i
patnje. Nikad se nije osjećala tako cijenjenom .Tako ….voljenom.
Ta pomisao joj posla žestok bol u dušu.Šta ne bi dala da može čuti te riječi s njegovih usana.
Dala bi sve što ima da može samo jedan dan da čuje. Da samo veseli zvuku nečega tako
jednostavnog kao par riječi rečenih iz srca njenog muža.
Zatvorila je oči i sjedila opušteno dok je on završavao sapunjanje i sapiranje njene kose i onda
je završio pranje ostatka njenog tijela ,sve do njenih nožnih prstiju.
Kad je njeno stopalo skliznulo ponovo u vodu , nageo se preko kade i uhvatio njene usne u
dubok , željan poljubac. Bio je grublji nego dok je bila u krevetu.
Tu je bilo nekakvo očajanje kod njega , kao da se još uvijek uvjeravao da je bila tu i da je na
sigurnom. Njego palac obuhvati njenu vilicu i držao dok se poljuvac produbljivao i njegov jezik
senzualno pređe preko njenog.
Volim te.
Riječi koje je pokušala reći jednostavno nisu htjele izaći. Zamrle su bolno u njenom grlu.Njen
glas je nestao.
Graem se odmaknu, njegov pogled nikad nije napustio njen i on uze jedan peškir.Uze joj ruku ,
podiže je na noge, i onda joj je pomogao da pređe prekoruba na pod odaja. Odmah ju je
umotao od glave do pete i požurio prema vatri gdje je tanjir hljeba i sira , zajedno szdjelom
zečjeg gulaša , čekao.
“ Želim da pojedeš sve i komadić.”
Klimnu sretna da izvši njegovu naredbu.
Vatra je grijala njenu kožu , usisala je gulaš s kašike i uživala u tragu topline koja je išla niz
njeno grlo. Umirivalo je grubost i vlažilo opustopeno meso.

170
Jela je dok je umor nije obuzeo i jedva je držala glavu gore. Reakcija je obuze i na njeno
gađenje ona poče da se trese.
Bilo je glupo. Bila je na sigurnom .Bila je miljama daleko od Iana McHugha i on je svakako
mrtav.Ali svejedno nije mogla prestati da se trese. Nije mogla zaustaviti užasno shvatanje da je
mogla još uvijek biti okovana u mračnoj tamnici.
Graem je uze u naručje i odnese je na krevet. Skinuo je peškir kojim ju je omotao , i ponovo
joj obukao vunenu odoru preko glave. Uzmajući samo dovoljno vremena da skine čizme ,
ušuškao ju je ispod krza i uvukao se pored nje, privlačeći njeno tijelo uz njegovo tako da
njegova toplina pređe na nju.
Prelazio je rukama gore dolje preko njenih leđa dok nešto njene panike nije nestalo i ona se ne
opusti uz njega. Poljubio joj je sljepočnicu , njenu još uvijek vlažnu kosu i školjku njenog uha.
Njegov topao izdah prelazio je preko njenog obraza i ona se uvukla još dublje u njegov zagrljaj ,
zatvarajući oči.
Suočiti će se s porodicom kad se probudi. Možda će se do tada, njen glas vratiti i onda će im
moći riječima objasniti šta je uradila.

171
47. Poglavlje

Graem se uspravio u krevetu, Evelin je bila smještena u njegovom krilu, njegove ruke su oko nje
u znaku podrške dok se ona suočavala s braćom i roditeljima s nečim što im je dugo vremena
uskratila. S istinom.
Sjedio je tiho ,nježno je čuvajući dok je ona progutala hrabrost i ispričala im cijelu priču ,
završavajući s otmicom od Iana McHugha i terorom koji je osjećala kad je mislila da će ispuniti
sva obećanja koja joj je dao kad je bila mlađa.
Bijes je prošarao lica Brodia i Aidena. Suze su plivale u očevim očima i on nikad nije pogledao
Evelin u oči. Sramota se vidjela na njegovom licu i boljelo je Evelin to što vidi bol na njegovom
licu. Njena majka je tiho jecala , ali bilo je sreće u njenim očima , koja je ugrijala Evelin.
Nisu ljuti. Njihove emocije su išle od dragosti do očajanja. I bijesa prema Ianu McHuhu. Ali ne
prema njoj.
Nagela se na Graema , tražeći utjehu u njegovom zagrljaju. Bila je zahvala na njegovoj snazi ,
jer joj je trebao svaki dio nje kako bi skupila hrabrost da se suoči s porodicom.
“Zašto mi nisi rekla,” Brodie upita, tuga u njegovim očima pogodila je Evelin.
“ Znaš da bi ti pomogao.”
“ Ne bi mogao promijeniti očevo mišljenje”, reće ona.
“ Ja sam onaj koji mora nositi krivicu za sve ono na šta je bila natjerana da uradi.” reće njen
otac.
“ Ne!” negira Eveling. “ Molim te , ne mogu podnijeti da vas sve vidim tako tužne. Bila je to
glupost što sm uradila .Prihvatam to. Ne žalim zbog toga , zato što stvari ne bi bile ovakve
kakve jesu sada. Ali to nije bilo uredu , niti je to tvoja krivica. Ja sam lagala. Ja sam vas
prevarila. Uhvatila sam se u mrežu iz koje nisam mogla pobjeći. Samo sam željela da znate
istinu i da znate da vas ne krivim . Nisam ljuta . Ja vas volim.”
Njena majka ustade sa sjedala do Evelininog oca i kren naprijed prema Evelini koja je sjedila
na Graemovom krilu. Ispružila je ruke i Evelin rado krenu , grleći majku onoliko jako koliko je
njena majka grlila nju.
Bilo je to prije jako dugo vremena da je imala takav kontakt s majkom i uživala je u toplini i
ljubavi nečeg tako čudesnog kao što je majčin zagrljaj. Iako nije bila dijete, nije bila previše stara
da ne bi trebala udobnost majčinog zagrljaja. Nije bilo bolje stvari na svijetu.
Njena majka se povuće , uzimajući Evelinino lice. Suze su klizile niz majčino lice, ali onda se
nasmijala , oči su joj sijale od ljubavi i praštanja.
“ Istina je onda , možeš čitati sve što ti kažem samo gledajući u moje usne?”
Evelina klimnu. “ Da.”
“ Pametna djevojka.” reće njena majka , tapšući joj obraz.
Njen otac isto ustade i stade malo udaljen od nje , s progonjenim izrazom. Nije više mogla
podnijeti tugu na njegovom licu. Evelina se udalji od Graema . Osjećajući njene namjere ,
Graem joj je pomogao da ustane na noge.
Evelin je otišla do mjesta gdje je njen otac stajao i omotala svoje ruke oko njegovog struka ,
odmarajući obraz na njegovim krupnim prsima i stisnula ga svom snagom.

172
Njegove ruke je odmag obuhvatiše , čvrsto je držeći kao i ona njega. Njegovo s tijelo treslo uz
njeno i on poljubi vrh njene glave.
Kad se povukao , bilo je vidljivih suznih tragova na njegovim obrazima i žaljenja u njegovim
očima.
“ Žao mi je , bebo.” reće on.
Ona protrese glavom. “ Ne , sve je oprošteno. I ja sam ona koja treba da moli za oprost. Sve je
uredu sada. To je najvažnije.”
Njen otac klimnu. “ To je jedino što je važno.”
Nasmijala se i pogledala prema Graemu koji je sad stajao pored kreveta. Njegov pogled nikad
je nije napustio i ona je bila pogođena dubinom emocija u njegovim očima.
Ne gledajući ponovo u oca , ona reće . “Oh da . Dobro sam njegovana ,oče.”
Brodie i Aiden dođoše da je zagle. Brodie ju je grubo zagrlio i onda je prstima nježno dodirnuo
modricu bliznu njenih usta.
“ Volim te , mala sestro. Nikad ne zaboravi svoj dom ovdje i ljude koji te vole.”
Nasmijala se . “ Ne ,neću nikad zaboraviti.”
Vratila se Graemu i on je opet sjeo na krevet , povlaćeći je na svoje krilo.Osjećala se sigurnom i
zaštićenom tu , njegova toplina i snaga pomagala je njenoj.
“ Mnogo toga treba da saznamo , Evelin.” reće Graem . “ Ian McHugh te oteo , ali kad smo
ujahali u McHughov zamak , Patrick McHugh je tvrdio da nije znao za sinove radnje. Brzo smo
napustili imanje zato što smo strahovali da si jako povrijeđena. Možeš li nam ispričati sve što se
desilo, ako ti nije previše bolno?
Evelin je šokirano gledala muža. “ Nije znao? Graeme, on je bio tamo , u tamnici kad me Ian
udario. Vidjela sam ga i on se povukao u sjene kao da nije želio da ga vidim , ali bio je tu. Sve je
znao.”
Gream postade krut i pogleda u sve ostale u sobi a u očima mu je gorio bijes.On dodirnula
njegov obraz kako bi je ponovo pogledao.
“ Izgledao je kao da se boji svog sina. To mi nije imalo smisla. Ian je bio puno manji nego što
ga se sjećam. Kad sam bila mlađa , izgledao je tako veliki , kao čudovište iz mitova. Kad sam
ga ponovo vidjela , nisam mogla vjerovati da je to onaj čovjek koji me progonio u morama toliko
dugo.”
“ On će umrijeti,” Grame reće.
Evelin pogled zabrinuta u ostale koji su imali isti ledeni Izraz bijesa. Obrazi njenog oca su bili
crveni od bijesa.
Bowen istupi. “ Znam da si bijesan , Graeme . Niko te ne krivi. Ali potreban si Evelin sad. Ne bi
je trebao napustiti čak ni da je osvetiš. Osvetio si se onome koji je bio najodgovorniji za njenu
patnju. Dopusti meni da s našim ljudima odem do McHughovom zamka i da završim to.”
Graem je počeo da trese glavom , ali Evelinin otac podignu ruku. “ Tvoj brat je upravu ,
Graeme.Ovo nije tvoja briga. Tvoje mjesto je s tvojom ženom. Ja ću posuditi trupe. Vjerovatno
će se predati bez borbe. Znaju da ne mogu pobjediti.”
“Ja ću ići s njim. “ Aiden reće.
“ I ja,” reće Teague.
Evelinina glava se okretala od lica do lica kako bi vidjela šta sve govore.

173
Travis se nasmijao kao i Brodie . Onda su pogledali u Graema. “ Šta ti kažeš, Graeme. Mogu li
dva poglavara stajati jedan uz drugog i dopustiti svojim najlojalnijim da oslobode visočje od
zmije?”
“ Ja polažem pravo na imanje,” Graem reće. “Biće prepisano Evelini i našoj kćerci, nebitno kad
bude rođena , prva ili zadnja. Moj sin će mene naslijediti svakako i preuzeti ulogu vođe klana .
Ali želim da moja kćer bude obezbjeđena i da se nikad ne osjeća kao Evelin kad je tražila bijeg
iz braka s brutalnim čudovištem.”
Evelinine oči se napuniše suzama i ona baci ruke oko muževog vrata, držeći ga čvrsto dok je
vrući trag klizio niz njene obraze.
Kad se konačno povukla , poljubila ga je u usta , ne brinući ko je sve vidio to. Stisnuo ju je uz
sebe još jednom i ona pogleda u grupu skupljenih muškaraca koji su pravili planove za
Montgomerijeve i Armstrongove da krenu u svoju prvu borbu kao novoformirani saveznici.
Njena Braća i Graemova su se već prepirali oko toga kome će biti dat zadatak pogubljenja
Patricka McHugha za njegove laži i prevare. Prisilila se da skrene pogled, ne želeći razmišljati o
smrti.
Gream joj okrenu bradu u svom pravcu i mazio je rukom preko obraza.
“ Majka želi malo vremena s tobom. Otićiću zajedno s ostalima dolje kako bi raspravili o
planovima . Doći ću i provjeriti te poslije.”
Nježno ju je spustio tako da je sjedila na krevetu i kad se ustao gestikulisao je ostalima da
napuste odaje.
Kad su otišli , Evelin se okrenu prema majci , odjednom nerovzna što su same.
Robina je sjela tako da bude okrenuta Evelini i uzela je njene ruke u svoje.
“ Voliš ga”, njena majka reće nježnog izraza lica.
“ Oh, da.” Evelina udahnu . “ Toliko mnogo.Bio je predivan prema meni.”
Njena majka se nasmijala i stisnula njene ruke. Nagela se i poljubila Evelinin obraz i onda se
povukla s srećom koja je još obasipala njeno lice.
“ Očigledno je da i on tebe voli.”
Evelin nije odma odgovorila , ali kad je pogledala direktno u njenu majku , srce joj jako kucalo.
“ Da , vjerujem da voli. Nije ništa rekao, ali vjerujem u to svim svojim srcem.”
Njena majka klimnu. “ Da , i ja također vjerujem.Tako te štiti i nježan je prema tebi,Evelin. To je
veličanstven prizor za vidjeti.”
Evelin uzdahnu. “ Ovo je jedini put što mrzim to što ne mogu da čujem.”
Njena majka se namršti. “ Zašto?”
“Zato što višeod svega ,voljela bih čuti njega kako to govori. To je sve što bi tražila.”
Graem je tiho stajao ispred vrata, slušajući željom obložene riječi koje je Evelina rekla. Boljelo
ga je što je žudjela za nećim nemogućim , da joj je toliko trebalo da čuje te riječi.
Razmišljao je o tome dugo dok su ona i njena majka nastavile razgovor unutar odaja. Ne , nije
ga mogla čuti na normalan način. Ali nekako , naći će on način da ga ona čuje. Želio da je da
nema sumnje da je voli više nego što je moguće da neko nekog voli.
Stavio je ruku na zatvorena vrata odaja i prošaputao . “Volim te, Evelin. Čućeš me pa makar to
bila zadnja stvar koju ću uraditi.”

174
48.Poglavlje

“Želio bi da ovo bude novi početak među našim klanovima. “ Travis Armstrong je rekao dok su
pehari pića bili smješteni ispred Graema , Bowena i Teaguea ali isto tako Broiea , Aidena i
Travisa.
“ Slušam.” reće Graem.
Njegova braća izmijeniše pogled i onda obojica pogledaše u Graema. Graem je shvatio veličinu
ovog trenutka. Nemoguće se dešavalo zahvaljujući plavookoj , zlatokosoj djevojci koja je
uletjela u njegov život i natjerala ga da misli na druge stvari osim osvete i mržnje.
Naučila ga je da voli
“ Zajedno smo snaga kao nijedna druga.” reće Travis.
Aiden klimnu . Brodie je očito podržavao oca. Sjedio je sa strane bez podruge i mržnje. Izgledao
je...željan...da sklope mir.
“ NIko , čak ni kralj , ne bi mogao da pobjedi naše ujedinjene snage.” Travis nastavi. “ Ne
predlažem nikakvu pobunu. Samo izlažem beneficije pravog savezništva između nas. Niko nas
nije natjerao.”
Graem duboko uzdahnu, pogledao prema braći zadnji put. Sreli su im se pogledi i skoro su
istovremeno klimnuli. Onda je Graem pogledao u poglavara Armstronga .
“ Želio bih.”
Toliko zahvalnosti i olakšanja je bilo u Travisovim očima da je Graem bio pogođen.
“Dobro je da možemo ostaviti desetljeća neprijateljstva iza nas , ne samo zbog moje kćeri već i
zbog vaše djece i djece mojih sinova. Umjesto toga , možemo stvoriti neprekidiv savez kako bi
osigurali budućnost oba klana.”
Graem klimnu , a mir mu se spusti u srce. Bila je to ispravna odluka. To ne bi uradio prije
Evelin. Ali želio je da njegova i Evelinina djeca odrastu okružena zaštitom oba klana. Nikad nije
želio da oni slični Ianu McHughu prijete onome što je njemu drago.
Travis pruži ruku Graemu. “ Nova zakletva , jedna koja nije krvlju pisana , ali je umjesto toga
data slobodno i bez prisile.”
Graem se nageo preko stola i uzeo ruku starijeg čovjeka. Travis je čuvao , s iznenađujućom
stnagom u njegom stisku.
“ Želim biti dio kćerkinog života i vidjeti djecu iz njene utrobe.Moju unučad.”
Grem nije pogrešno razumio šta je Evelinin otac stvarno zahtjevao. Zahtjevao je da mu bude
dozvoljeno doći na Montgomerijevu zemlju. Kad želi. Tražio je od Graema da otvori kapije
Armstrongovima i da je dobre volje bude primljen od ovog trenutka.
Tražio je da se ponašaju kao…….kao porodica.
Žao mi je tata, Ne mogu nastaviti putem koji sam pratio godinama. Volim Evelin. Ona mi znači
sve. Više od osvete. Više od toga da kaznim one koje smatram krivim za tvoju smrt. Molim te,
oprosti mi.
Sreo je Travisov pogled. “ Uvijek ćete biti dobrodošli na Montgomerijevu zemlju. Evelin će biti
sretna da vidi porodicu koju voli i nadam se da ću uspjeti obezbjediti tu djecu u kojoj se nadate
uživati.”

175
“Ti si dobar čovjek,” Travis reće pogođen. “Nikad nisam mogao zamisliti da ćemo sjediti ovako i
pričati o posjetama i unučadi. Naučio si starog čovjeka da bude mnogo bolji čovjek. Mogao si
lako da mrziš i kazniš Evelin zbog braka na koji si natjeran i zbog savezništva s čovjekom kojeg
mrziš. A ipak si bio dobar prema njoj.”
Graem povuće ruku . Strah napusti njegovo srce. Nije više osjećao težinu mržnje niti žeđ za
osvetom.Kad je pogledao u Travisa Armstrong nije vidio čovjeka kojeg je mrzio bolji dio svog
života. Vidio je čovjeka koju je volio svoju kćerku i koji je želio da stvori bolju budućnost njoj i
njenoj djeci.
“ Večeras ćemo proslaviti sigurno vraćanje moje kćeri.” Travis najavi. “ Imaćemo gozbu
pripremljenu i proslaviti naše novo savezništvo.Nova zora u historiji naših klanova. Ujutro , moji
sinovi i tvoja braća će odjahati da osvete zlo načinjeno našim klanovima od strane
McHughovih.”
“Da li se osjećaš dovoljno dobro da siđeš na večerašnju proslavu? “ Robina Armstrong upia
Evelin.
Evelin se nasmija i klimnu . “ Da, Želim da budem s mužem i porodicom.Ovo je sretna prilika.
Neću dozvoliti da me Ian McHugh više plaši.”
Njena majka se nasmijala i zagrlila Evelinu prema svojim prsima. “ Dođi , onda , moramo ti naći
nešto nevjerovatno za obući . Imam nešto što će ti moći.”
Nakon sat vremena , Evelinina kosa je djelimično podignuta s draguljastim češljem , dok je
ostatak pušten da pada niz njena leđa. Nosila je haljinu u bojama jesenjeg zalaska sunca.
Riđe , jantarne i zlatne nijanse su bile utkane u fini materijal. Svaki šav je bio na pravom mjestu.
Evelin je sijal kao hiljadu sunaca. Čak ni modrice na njenom licu nisu mogle umanjiti njenu
ljepotu.
“Muškarci čekaju,” Robina reće. “ Hajdemo prije nego postanu nestrpljivi. Čekaju nas kako bi
počeli sa slavljem.”
Evelina se spustila niz stepenice iza majke kad su ušle u dvoranu , pogledala je u muža koji je
stajao pored kamina i vratila se u vrijeme kad je prvi put vijela Graema Montgomerija.
Stajao je , baš kao što sad stoji, i osjetila je vibracije u svojim ušima od niskog , tutnjavog
glasa. Bila je facinirana njim od prvog trenutka.
Okrenuo je pogledna nju dok je stajala na drugom kraju sobe. U očima je imao duboko
zadovoljstvo i onda je krenuo preko dvorane u njenom pravcu.
Njena majka se nasmijala i ostavila je kako bi otišla do svog muža. Grem se zaustavio korak
ispred nje i pružio ruku.
“ Prelijepa si , Evelin.” reće Graem.
Stavila je svoju ruku u njegovu i pustila ga da vodi ispred vatre dok su čekali da njen otac
započne razmještaj.
Teague i Bowen su bili malo dalje od njih razgovarajući s Brodijem i Aidenom.
Kad su je ugledali ,udaljili su se i došli da stoje s njom i Graemom.
Bowen se nageo i poljubio je u obraz. “ Predivno je vidjeti te tako ljupku , mala sestro.”
Evelinino lice buknu i ona uzvrati svoju pažnju s poljupcem u njegov obraz. “Hvala ti.”
Teague se nageo isto i poljubio je u drugi obraz. “ Ti si jedna žestoka djevojaka , Evelin. Drago
mi je da si na našoj strani.”
Nasmijala se dok su sreća i veselje napunile njenu dušu.

176
Graem je pregledao preko sobe koja se brzo punila i onda pogledao u Travisa. Travis klimu i
Graem povede Evelin do visoko podignutih stolova. Smjestio je za čelo stola , gdje bi po svim
pravima njen otac trebao sjediti. Namrštila se kad ju je okrenuo postrance u stolici tako da je
bila okrenuta ostatku sobe.
Onda na njeno iznenađenje , kleknuo je pred nju , uzmajući joj ruke u svoje.
“ Zatvori oči ,Evelin. “ rekao je s nježnošću u očima.
Poslušala je bez pitanja , zatvarajući oči i soba se pretvori u mrak. Bilo je to uznemirujuća
senzacija , ne biti sposoban vidjeti niti čuti , ali Graemovi ruke su bile čvrsto oko njenih i ona je
znala da joj niko neće ništa dok je on blizu.
Onda je osjetila intenzivnu vibraciju kroz voje uho. Znala je da je on progovorio, ne - mora da
je vikao to prema njoj da bi ga osjetila tako intezivno.
Podigao je njene ruke i stavio ana svoja prsa i onda su riječi protutnjale kroz njegova prsa opet,
lepršajući kroz njene uši dok nisu uzrokovale svrbljivu senzaciju duboko u njima. Bilo je skoro
muzikalno iako ga nije tačno čula. Ali bilo je nježno i smirujuće , najbliže što je došla do toga
čuje u zadnje tri duge godine.
I odjednom je znala šta je rekao . Ne , nije čula riječi , ali osjetila ih je . U srcu. Duboko u svojoj
duši.
Njene oči se otvoriše i ona ugleda dokaze u njegovim očima. Tu da bi i svijet vidio. Cijela
dvorana je bila u tišini otvorenih usta gledajući u trapavog borca na kolenima ispred nje.
“ Ti me voliš.” reće ona u čudu.
Nasmijao se. “ Zar si sumnjala?”
Okrenula se ocu koji je stajao nekoliko koraka dalje, s rukama oko njene majke. “ On me voli!”
Ramena njenog oca su se tresla od smijeha. “ Da , mislim da cijela Škotska to sada zna ,
djevojko. Zar nemaš ništa da mu kažeš u odgovor?”
Evelina se okrenu mužu , sklanjajući ruke iz njegovih i stavljajući na njegovo lice. Dlačice
njegove brade su strugale njene dlanove , ali držala je njegovo voljeno lice u rukama , a njeni
palci su prelazili preko grubih linija njegovi jagodica.
“ VOLIM TE!” progrmi ona , odlučna da vikne jako koliko je i on.
Trznuli su se kroz dvoranu. Drugi su se otvoreno smijali . Dok su neki aplaudirali. Bilo je širokih
osmijeha , ali nijedan nije bio širok kao kod njenog muža. Toliko se široko smijao da je izgledalo
kao da će mu obrazi puči. Prepavljujuća sreća je plesala u njegovim tamnim očima.
Dodirnuo joj je lice , prstima praveći liniju niz njenu vilicu.
“Da, znam , ženo. I cijela Škotska je vjerovatno saznala sada, također.

177
49. Poglavlje.

Evelin je jahala ispred Graema na njegovom konju , okrenuta u stranu kako bi se mogla
ušuškala uz njegova prsa. Jedna ruka je bila čvrsto omotana oko njenog tijela , dok je druga
držala uzde i vodila konja preko uspona koji je gledao na Montgomerijevo imanje ispod.
Povukao je , stao gledajući dolje preko Montgomerijeve zemlje. Onda se okrenuo da pogleda u
Evelin tako da bi vidjela šta će joj reći.
“ Da li si sretna ovdje , djevojko?”
Nasmijala se i okrenula pogled na predivnu zemlju prekrivenu zelenilom i propupalim cvijećem.
“ Ja sam sretna gdje god si ti , mužu.”
Dodirnuo joj je obraz tako da bi ga opet pogledala. “ Oni koji su te izdali više ti neće biti
prijetnja.”
Evelinin izraz se rastužio , a srce joj je postalo teško. “ Šta će im biti učinjeno?”
“ Muškarci su pogubljeni. Kierstan je protjerana iz klana.”
Evelin se trznu iako je znala da nije bilo izbora. Donijeli su veliku opasnost, ne samo njoj nego
cijelom klanu Montgomerija. Mnogi životi su mogli biti izgubljeni. Kierstan je prijetila i sigurnosti
Evelininog klana, Armstrnogovih.
“ Gdje će otići? Evelina upita nježno”
“ Ne zanima me. Dato joj je dovoljno zaliha da može da ide. Trebalo se uraditi nešto više ali ne
želim da žena mog klana umre na takav način. Šta sad uradi od svog života je samo na njoj.”
“ To je ono što ćemo svi da uradimo.” reće Evelina
Graem joj se nasmijao. “Da, djevojko , istinita izjava. On sada pa nadalje , naši životi i novi
početak u historiji naših klanova će biti onakvi kakvi ih mi napravimo.”
Evelin se nasmija i onda njen pogled potraži prelijepi vidik ispred sebe. Veličanstveni prostor
Montgomerijeve zemlje koju će njena djeca jednom znati svojom.
“ Mislim da će ono što će biti učinjeno biti veličanstvo s kojim se nijedan drugi klan u Škotskoj
neće moću usporediti.”
“ Hrabre riječi , rećene od gospodarice Montgomerijevog klana,” Graem reće odobravajući.
“Dođi ,ženo. Hajdemo kući.Moram da pokažem svojoj djevojci koliko je njen lord voli.

KRAJ

Miss S
Mely
Miss A

178
179