1,5bronagh - (Braća Slater 1,5)

KRALJEVSTVO KNJIGA
Odbjegla kaubojeva
mlada
Braća milijarderi
Odbjegla kaubojeva mlada Braća milijarderi
Poglavlje 1
Maddie je odpuhnula zrak, prisiljavajući svoje noge da uspore do brzog

hodanja. Njena svilena vjenčanica boje slonovače prošarana je posljepodnevnim
blagim povjetarcem dok je išla niz autoput Wyominga. Nije mogla vjerovati –
pobjegla je sa svog vjenčanja a njena guma na automobilu se probušila!
Maddie se smirivala jer nije znala šta je u stvari iza Howardove prosidbe.
Iako su se zabavljali nekoliko mjeseci, bila je totalno iznenađena kada ju je pitao
da se uda za njega. Bucmasta dvadesetosmogodišnjakinja, nije baš bila
preplavljena muškom pažnjom. A pošto su joj roditelji već nagovještavali da bi
trebala pronaći muškarca i udati se, pomislila je, zašto ne?
Zašto ne...
Kada joj je Howard pokazao plan puta za medeni mjesec, sve je isplanirao i
do zadnji sat vremena – uključujući i seks. Maddieine usne se stisnu. Čitavih pet
minuta za seks na medenom mjesecu. Toliko je njen mladoženja želi. Oh, potcrtao
je muzeje, skupe restorane, obilazak botaničkih vrtova i ustajanje u cik zore da bi
mogao gledati rijetku pticu u njenom prirodnom staništu, ali je dopustio samo
mizernih pet minuta za seks. Samo gledanje u raspored, učinilo je da se osjeća
umorno.
Čak i ako Howard pretpostavi da će konzumirati svoj brak u samo pet

minuta, Maddie nije mislila da će imati energije ili čak želje da to učini. To je bila
posljednja slamka.
Mogla je nabrojati na prste jedne ruke koliko su puta imali seks do sada.
Howard je to objasnio tim da je poštuje previše da bi je iskoristio prije nego što se
uzmu. Budući da je na prste druge ruke mogla izračunati koliko je dečki imala (bez
uključivanja palca), u početku je njegovu izjavu uzela kao činjenicu. Dok nije
shvatila da seks sa Howardom nije baš zemljotres.
3
I to ju je natjeralo da preispita svoje osjećaje prema njemu. Može li se
doista udati za muškarca koji je nije uzbuđivao u spavaćoj sobi? Svakog dana je
sumnjala sve više i više kako se vjenčanje približavalo. I jutros, njena nervoza se
pojačala.
Napravivši grimasu, pogleda dole u kreaciju koju je nosila, sa punom

suknjom. Mogao je biti i šlag od bjelanaca, pogotovo u kombinaciji sa njenom
velikom figurom, ali nije li zapravo izgledala trudno? Howardova prateta ju je
pitala to pitanje prije sat vremena. To je bila druga stvar koja je prelila čašu.
A zatim je došao konačni udarac...
Maddie je koračala duž autoputa. Zašto nije mogla naći muškarca koji bi se
zaljubio u nju? Koji bi želio nju, njene obline i sve ostalo? Koji je nevjerovatan u
krevetu i koji bi je totalno uništio za sve ostale muškarce ostatak njenog života?
Koji je želi oženiti iz samo jednog razloga – zato što je voli, i ne može živjeti bez
nje?
Posrćući preko grube ceste u svojim potpeticama boje slonovače, rekla si je

da uspori. Do sada, niko nije došao za njom. Čini se kako Howard još nije primjetio
da mu je mlada nestala. Maddie zastane, gledajući svoje okruženje po prvi put.
Wyoming je bio prelijep. Mogla je vidjeti snijegom prekrivene planine u daljini,
iako je bio juni, a krave su pasle na bujnim pašnjacima sa obe strane autoputa.
Toplina sunca milovala je njeno lice, blagi povjetarac pokušao je da je obori.
Ometene posmatranjem svog okruženja, trebalo joj je par sekundi da shvati

da se auto zaustavilo pored nje.
„Jesi li u redu?“
Zapanjena, Maddie zakrene glavu, fine niti njene kosi padale su joj preko
lica. Jako zgodan muškarac u srednjim godinama gledao je u nju zabrinuto kroz
otvoren prozor velikog, crnog SUV-a. Njegova kratka tamna kosa naglašavala je
njegove rastaljeno-smešne oči, dok je njegov ravan nos i čvrsta, senzualna usta
4
učinili da Maddie postane svjesna njenog brzog pulsa. Nikada nije postajao ubrzan
kada je bila sa Howardom.
„Da li izgleda da sam u redu?“ Gestikulirala je neugledno prema svojoj

vjenčanici.
„Je li tvoje auto u kvaru dole niz cestu?“
Klimnula je. „Probušila mi se guma. A nema rezervne.“ Stišćući jače prste na

malenu, boje slonovače torbu, koja nije bila ni dovoljno velika i za šta više osim za
ruž, doda, „Zaboravila sam mobitel.“
„Možeš koristiti moj. Evo.“ Rovio je na sekundu i ispružio svoj telefon.

Njegovi jaki, preplanuli prsti sklupčaju se oko stranica telefona. „Nazovi
kompaniju za iznajmljivanje automobila i reci im da si šezdeset milja od Elk View
Cornera.“
Maddie zagrize usnu prije nego uzme telefon od njega, pazeći da ne

dodirne njegove prste. „Hvala.“ Stajala je tamo, neodlučna. Zadnju stvar koju želi
da učini je da ode nazad na taj fijasko od vjenčanja. Ali ako pozove, neće li se to
desiti?
„Šta nije u redu?“
Zagrigla je usnu. „Ne želim se vratiti.“
„Vratiti gdje?“ On se namršti.
Maddie stisne njegov telefon. „Na moje vjenčanje.“
Promatrao ju je, njegove oči klizile su niz njenu neznatno razbarušenu

figuru.
„Jesu li stvari tako loše?“
Ona klimne, osjećajući toplinu njegovog pogleda. „Možda bi mogla pozvati

svoju kumu da ona dođe i pokupi me.“ Maddie počne birati broj.
5
Srećom, brojevi su bili lako pamtljivi i broj njene prijateljice je bio jedan od
onih što je zvala stalno zadnjih par godina. Zatim je oklijevala. Da li bi je Lyndsey
pokupila ili bi Howard ili njeni roditelji izvukli informacije od nje i pojavili se
umjesto nje? Zadnja stvar s kojom se mogla nositi u ovom trenutku je suočiti se sa
njenim bivšim zaručnikom i roditeljima.
„Šta nije u redu, dušo?“ Zabrinutost u njegovom glasu zamalo je uništila.

Kada je zadnji put bilo ko istinski brinuo o njenim mislima ili osjećajima u toku
priprema za vjenčanje?
„Ne mogu,“ ona prošapuće, pružajući mu telefon, i sliježući ramenim.
„Ne mogu te ostaviti ovdje.“ Provukao je ruku kroz kosu, odgurujući je.
„Šta kažeš da te odvučem do Elk View Cornera i možeš smisliti šta da učiniš
sljedeće? Nazovi prijateljicu i reci joj da te ja vozim.“ Sekund kasnije izvukao je
svoj novčanik i predao joj vozačku dozvolu. „Ja sam Garrett, usput.“
„Maddie.“ Uzela je njegovu dozvolu, njeni prsti očešali su njegove u tom

procesu. Brujanje svijesti sišlo je niz njenu kičmu na lagani kontakt.
„Pobrini se da joj daš i broj tablica isto.“ Kada se namrštila upitno, on doda.
„Radi tvog mira.“
Maddie ga pogleda. Činio se iskren. I seksi. Nemoj ni da ideš tamo,

upozorila je sebe. Upravo je ostavila mladoženju na oltaru. Zadnja stvar koju treba
je drugi muškarac u njenom životu. Osim toga, kada je posljednji put totalno seksi
tip bio privučen njome?
Odlučila se. „U redu. Sve dok ne idemo u Meadow Flower Resort.“
Podigao je jednu obrvu, a zatim klimuo. „Dogovoreno.“
Maddie nazove broj svoje prijateljice. Veliki kamionet prošao je brzo, vozač
i suvozač su izgledali znatiželjno prije nego su okrenuli ponovo pozornost na put.
Čim je čula glas svoje djeveruše, požurila je da govori.
6
„Lyndsey, ja sam.“
„Maddie, gdje si? Svi su franatični! Jesi li u redu?“
„Dobro sam. Ali trebam od tebe da nađeš olovku i papir.“
„Nisi ni u kakvom problemu, zar ne?“
„Ne. Ali trebam od tebe da zapišeš nešto.“ Čekala je, svjesna da je Garrett u
stanju da čuje svaku njenu riječ, iako nije bio očigledan u vezi toga.
„U redu.“ Lyndsey je zvučala zadihano.
„Zapiši Garrett Trask, i ovaj broj tablica.“ Maddie je hodala do zadnjeg dijela
njegovog luxury SUV-a i pročitala na glas broj tablica.
„Jesam. Ali Maddie, u vezi čega je ovo sve? Vraćaš li se? Šta je sa
vjenčanjem?
Maddieni zglobovi stegnu se oko telefona. „Nema vjenčanja. Nazvat ću te

večeras da ti javim da sam u redu...“
„Ali Maddie, hoćeš li zaista da ostaviš Howarda na oltaru?“
Maddie zatvori oči na veličinu njene odluke. „Da.“
„Šta da mu kažem?“
„Možeš mu reći da se ne mogu udati za njega.“ Sasjekla je u korjenu

zvocanje svoje prijateljice.
„Lyndsey, ovo je važno. Ako se ne čuješ sa mnom do ponoći večeras, zovi

policiju sa informacijama koje sam ti dala. Porbušila mi se guma i“... stišala je glas,
„Garrett će me povesti.“
„Ali Maddie...“
Mahnula je telefonom po zraku. „Prekidaš. Razgovarat ćemo večeras.“
7
Maddie prekine poziv i uzme trenutak da se sabere. Zatim se okrene i
pokuša nasmješiti Garrettu. „Pretpostavljam da mi je bolje nazvati kompaniju za
najam automobila.“
Nakon razgovora sa veselim predstavnikom službe koji ju je uvjerio da će

pokupiti automobili i vratiti ga u ured za iznajmljivanje, predala je nazad telefon
Garrettu. „Hvala ti.“
„Nema na čemu.“ Nagne se naprijed i otvori vrata suvozača, smješeći se

umirujuće.
Oklijevala je na sekundu, zatim se popela na suvozačevo mjesto što je

elegantnije mogla, njen trud otežavala je pufnasta, taftan suknja.
„Hvala ti,“ ponovi ponovo, pričvršćavajući sigurnosni pojas.
„Trebali bi stići u Elk View Corner za sat vremena.“ Ubaci SUV u brzinu vrati
se nazad na autoput.
Maddie stegne svoju dragocjenu torbicu. Sumnje je napadnu. Je li učinila

pravu stvar? Sjesti sa strancom je bila rizična stvar za učiniti, čak i ako je dala
Lyndsey njegove podatke i tablicu.
Ali alternativa je bila hodati šezdeset milja duž autoputa dok ne stigne do
Elk View Cornera. Povratak na njeno vjenčanje nije bila opcija.
„Želiš li razgovarati o tome?“ Njegov bogat, muževan glas izvuče je iz njenih

misli.
Uspjela ga je pogledati, zamjećujući ponovo njegov nevjerovatno dobar

izgled. Njegova pamučna košulja dugih rukava i farmerice izgledale su kao da su
krojene za njega. Njeno srce zatreperi. Samo su ih centimetri razdvajali na kožnim
sjedalima SUV-a. „Sramotno je,“ ona promrmlja. Imala je problem sa
procesuiranjem njenih osjećaja trenutno. Kako može objasniti šta se desilo seksi
strancu?
Pogledao ju je. „Ja sam dobar slušalac.“
8
Uvrtala je prste. „Ne znam ni mogu li objasniti sve.“
„Onda podijeli samo onaj dio s kojim se osjećaš ugodno pričati.“
Provirujući gore prema njemu ispod trepavica, primjetila je da je njegova

pažnja bila fokusirana na put ispred njih. Može li stvarno podijeliti ono što je
otkrila ranije danas?
„Danas je trebao da bude moj dan vjenčanja.“ Ona otegne uz dubok uzdah.
„Dok nisam saznala dasu moji roditelji uredili moj brak. Bez da su mi rekli.“
Tako. Rečeno je.
Garrerr je iznenađeno pogleda prije nego se okrene ponovo prema

autoputu. „Pa si pobjegla?“
Klimnula je glavom. „Da.“
„Kako si saznala?“
„Otišla sam do apartmana mojih roditelja da posudim srebrnu ogrlicu koju

mi je mama rekla da mogu.“ Okrene se da pogleda u njega. „Za nešto staro i nešto
posuđeno.“
„I?“ Njegov glas je bio nježan.
Maddie se pomjeri a njen neudobni brus se utisne u njenu kožu. „I čula sam
kako otac kaže majci da je Howard dobar dodatak njegovoj odvjetničkoj firmi i da
mu je drago da je pristao da se oženi mnome. I da će na našu prvu godišnjicu
braka učiniti Howarda partnerom u firmi.“
„I ti nisi imala pojma o tome?“
Maddie ga pogleda, ali činio se fokusiranim na put ispred njih. „Nisam imala
pojma.“ Sama pomisao na taj momenat kada je otkrila istinu pošalje ledene trnce
niz njenu kralježnicu. Suočavanje njenih roditelja je bilo bolno ali neophodno. I
9
kada je njen otac potvrdio groznu stvarnost, nije mogla misliti ni o čemu drugom
osim o bjegu.
„Kako je tvoj... bivši vjerenik prihvatio vijest da nećeš nastaviti sa tim?“
Maddie napravi grimasu. „Nisam razgovarala s njim. Moji roditelji su mi

pokušavali reći da su samo imali moje najbolje interese na umu, i mislili su da će
Howard za mene biti zadovoljavajući muž.“
U stvari, njen otac je bio gori nego to, govoreći joj da je Howard možda
njena zadnja šansa za brak i porodicu. I čak je i njena majka komentarisala da je
mislila da Howard će biti dobar muž.
„Dakle on ne zna zašto si otišla?“
Maddie slegne ramenima. „Sigurna sam da su mu moji roditelji rekli do

sada.“ Oklijevala je. „Pretpostavljam da sam trebala slušati svoje instinkte.“
„Na koji način?“
Pocrvenila je. Kako mu može reći da Howard se nikada nije činio ludo
zaljubljenim u nju i da je njegova prosidba došla kao totalno iznenađenje? Sada
zna zašto. Njen otac ga je podmitio da je oženi.
„Previše je sramno,“ ona promrmlja, okrećući glavu da bi zurila van kroz

prozor.
Milje su prolazile ispred njih, i baš kada se smirila, Garrett uspori i skrene na
parkiralište. Nije je pitao ni jedno drugo pitanje, zbog čega je bila zahvalna.
„Stigli smo.“ Nježno je smjestio svoju ruku na njeno rame.
Maddie trepne. Parkirali su se ispred njene omiljene kineske kafeterije.

Znak o blizini Elk View Cornera sa stanovništvom od 4.163 osobe bio je tu.
„Idemo uzeti nešto kafe.“ Garrett izađe iz SUV-a i otvori joj vrata prije nego
što je imala vremena da otkopča pojas. Ispružio je svoju veliku, potamnjelu ruku i
ona je primi, topli trnci krenuli su joj uz ruku.
10
Poznati mahagoni i krem dekor umirio je njene nervozne živce čim su
zakoračili unutra. Garrett je ugrabio sto prije nego je ona bila u potpunosti svjesna
znatiželjnih pogleda na njenu haljinu.
„Šta bi željela?“
„Vruću čokloladu sa marshmallowsima.“ Nije morala razmišljati o tome.

Iako je bilo ljeto, upravo sada je trebala da joj je ugodno od ukusa i arome
čokolade.
„Odmah se vraćam.“
Gledala je Garretta kako korača prema šanku i naručuje im piće. Visok i

mišićav, njegova široka ramena ispunjavala su blijedo plavu košulju, dok su
njegove crne farmerice grlile njegove bedra i listove, kao i seksi dupe.
Maddie otvori svoju malenu torbicu. „Mogu platiti za svoje.“ Izvukla je

novčanicu od dvadeset dolara i predala mu je kada se vratio za sto.
Odgurnuo je njen novac. „Ja ću ovo.“ Pogledao je u minijaturnu torbicu na

sekundu. „Šta još imaš tamo?“
„Ključ iznajmljenog automobila.“ Prelazila je prstima preko sjajnog

metalnog ključa. „Pretpostavljam da ću ga morati poslati poštom nazad. I balzam
za usne i mojih dvadeset dolara novca za hitne slučajeve.“
„Nosiš novac za hitne slučajeve na dan svoga vjenčanja?“ Uzdigao je obrvu.
„Pa u ovom slučaju čini se da je dobro došlo.“ Savila je dvadeset dolara u

uredni kvadratić. „Uvijek nosim novac za hitne slučajeve sa sobom, još od koledža.
Nekoliko nas smo izašli i nismo shvatili da nemamo novca da bi se vratili taksijem.
Da nije bilo Lyndsey i njenih dvadeset dolara za hitne slučajeve, ne bi stigli kući.“
„Dobra ideja.“ Njegove oči bljesnu sa znatiželjom. „Još nešto?“
„Ne.“ Odmahnula je glavom.
„Nemaš dokumenata?“
11
Maddie napravi grimasu. „U mojoj torbi je moj novčanik sa karticama i
dokumentima. Sve što sam željela da učinim je da odem od tamo, pa sam samo
zgrabila ključ i pobjegla.“
Djevojka za pultom pozove Garrettovo ime. U manje od minute, bio je

nazad sa pićima i smjestio je šoljicu sa čokoladom ispred nje.
„Hvala ti.“ Nasmješila mu se, omotavajući ruku oko tople šoljice. Njen
pogled padne na njene ruke. „Oh!“ Odma je skinula lijepi ali moderno skroman
dijamantni prsten i ugurala ga u torbicu. U svojoj trci da pobjegne iz resorta,
zaboravila je da i dalje nosi svoj zaručnički prsten. Upravo sada, nije željela da
gleda u njega ikada više.
Garrett je gledao njene pokrete, ali bio je tih na trenutak. „Pa, gdje ideš,
Maddie..?“
„Stanton.“ Udišući nebesku aromu čokolade i marshmallowsa, zaposlila se

temeljitim mješanjem bijelih marshmallowsa u vrućoj čokoladi, sretna što nije
komentarisao njen prsten. Svjesna njegovih očiju na njoj, odgovori: „Portland,
Oregon.“
„Zbog čega si se odlučila vjenčati u Wyomingu?“
„Moj otac ima starog prijatelja koji posjeduje MeadowFlowerResort i

dugovao mu je uslugu. Tata je mislio da bi bila dobra ideja da se održi vjenčanje
ovdje i da svi imaju mini odmor ovdje.“ Nije ni željela misliti na reakciju njenog
oca na otkazivanje vjenčanja.
Iako joj je otac bio uspješan advokat sa svojom sopstvenom firmom, volio je
štediti novac kad god je mogao. Sa vjenčanjem u resortu, uštedio je na troškovima
hotelskih soba za užu porodicu, i sve troškove prijema. I Howard je entuzijastično
prihvatio ideju. Samo sada je ona znala zašto. Čini se da se njen bivši zaručnik
slagao u svemu sa njenim ocem, ako je značilo da mu to osigurava pratnerstvo.
Garrett otpije svoje kafe. „Šta ćeš učiniti sada?“
12
Maddie slegne ramenima prije nego što je uzela dobrodošao gutljaj svoga
pića. Nije razmišljala ni o čemu osim da pobjegne od Howarda, njenih roditelja i
izruge njenog vjenčanja.
„Definitivno ne idem na medeni mjesec sama. Pošto su moji roditelji

izabrali Howarda, može povesti njih na medeni mjesec.“
Posmatrao joj je lice. „Gdje ste planirali da idete?“
Maddie kašikicom uzme marshmallow, puštajući da meka, pahuljasta,

fantazija se otopi na njenom jeziku prije nego odgovori. „Greenland. Howard je
želio da vidi Barnacle Goose u svom prirodnom staništu.“
„Greenland?“ Namrštio se.
„Dvije sedmice.“ Uzela je gutljaj gustog pića. Zašto je pristala da ide na

Greenland na medeni mjesec? Jer je nekako znala da ono što osjeća za Howarda
nije duboka, istinska ljubav koju je oduvjek mislila da će iskusiti kada se bude
udavala. Slažući se da ide na Greenland na njihov medeni mjesec činilo se da čini
Howarda sretnim. A zatim je vidjela plan medenog mjeseca. I njene sumnje su se
pojačale.
„Ne mogu se vratiti natrag,“ ona doda, omotavajući ruke oko tople šoljice.
„Ne još, u svakom slučaju. Uzela sam tri sedmice slobode u knjižari. Dvije
za...“ ubacila je još jedan marshmallow, „Greenladn, i još jednu za raspakiranje.“
Na njegov upitan pogled, ona objasni. „Sve moje stvari su u kutijama kod
Howarda.“
„Trebam privremenu pomoć na ranču.“ Promatrao ju je zavaravajuće

opuštenim načinom. „Mislio sam staviti oglas u novine sljedeće sedmice, ali
možda si ti zainteresovana.“
Iznenađenje bljesne preko njenog lica. „Kakva vrsta pomoći?“ upitala je

oprezno.
13
„Razmišljam o iznajmljivanju nekoliko koliba turistima. Moraju biti očišćene
od vrha do dna prije nego mogu naplatiti bilo kome da odsjedne tamo. Platit ću ti
za pomoć, a ti ćeš imati gdje da ostaneš.“
„Koliko dugo?“
Nasmješio se. „Tri sedmice.“
Maddie je zurila u Garretta. Nudio joj je izlaz iz njenog trenutnog stanja.

Ako prihvati njegovu ponudu za posao, imat će gdje da živi sljedećih par sedmica,
kao i zardatiti nešto tako neophodnog novca. Bila bi u stanju vratiti se u Portland
nakon svega sa glavom visoko podignutom. Jednog dana, možda bude mogla
pogledati unazad na ovu epizodu njenog života kao na ludu avanturu.
Osim...
Nelagodno je pogledala dole na njenu vjenčanicu. „Nemam ništa drugo za

obući.“
Osmjehnuo se smireno. „To se da lako srediti. Mogu ti posuditi nešto svoje

odjeće večeras, a sutra će moja domaćica ti kupiti nešto na putu prema ranču.“
„Neću biti u stanju da joj platim dok ne završim posao.“ Maddie se ugrize za
usnu.
„Imam otvoren račun tamo. Možeš mi platiti na kraju mjeseca kada i račun
dođe.“ Odmahnuo je glavom kada je otvorila usta, spremna da progovori. „Ne
raspravljaj se. Možemo otići u radnju sada, ali zatvoreno je nedjeljom.“ Na njen
zbunjeni pogled doda, „Jedna od čudnovatih stvari malog grada.“
„Hvala ti,“ ona promrmlja, toplina ju je udarila. Instinktivno je znala da će

biti sigurna sa Garrettom. Iako je čišćenje koliba bilo malo drugačije od rada u
biblioteci, nisu joj bili nepoznati kućanski poslovi-nažalost. Ipak, može biti zabavno
i ona je preferirala proljetno čišćenje starih koliba nego da se vrati u Portland i
objašnjava svima da je ostavila mladoženju pred oltarom. Biće dovoljno vremena
za sve to nakon tri sedmice.
14
Garrett je pogledao na sat. „Četri su sata. Ranč je trideset minuta vožnje
odavdje. Kada stignemo kući, možeš nazvati prijateljicu i urediti da ti ona pošalje
tvoj novčanik i dokumenta.“
Maddie ispije ostatak čokolade. Garrett joj je pridržao vrata kafeterije, i

pomogao joj da se popne na suvozačevo sjedalo SUV-a.
Penjući se u vozilo noseći punu suknju vjenčanice i visoke potpetice nije bilo
lako, ali nekako je uspjela. Pogotovo kada prihvaćanje Garrettove pomoći znači da
stisnuti svoje ruke oko nje dok se penje unutra.
Kilometri su brzo prolazili. Maddie pogleda kroz prozor, diveći se bogatom

zelenilu pašnjaka i stadima krava. Bacila je pogled na Garretta, uviđajući njegov
jaki, potamnjeli profil i sigurnu vožnju. Howard je bio nametljiv vozač, insistirao je
da mu je uključen na određenu klasičnu stanicu i preferirao je da se ne razgovara
dok vozi – ponekad prebrzo. Odjednom je shvatila da se trudila da izbjegava da
bude u automobilu sa svojim bivšim zaručnikom sve vrijeme, preferirajući da vozi
sama gdje god treba da ide.
Dok su se približavali njegovom ranču, Garrett pokaže prema njegovim

najbližim komšijama. „Ovo je ranč mog brata Alexa. Ima dvije stotine hektara. Ja
pazim na njega kada je on odsutan.“
„Koliko braće ima?“ Upitala je znatiželjno.
„Četiri.“ Zabljesne je osmjehom. „Ti?“
Odmahne glavom. „Ja sam jedino dijete.“ Često je željela da ima sestru da
se igraju dok je odrastala, ali nije bilo suđeno.
„A ovdje počinje moj ranč.“ Njegov glas imao je notu ponosa.
Maddie je promatrala guste pašnjake i planine u pozadini. Krave su

uzburkale travu dok su prolazile, i bila je sigurna da može da vidi konje u daljini.
„Sve ovo je tvoje?“ Zemlja se protezala ispred nje. Iako je bila gradska
djevojka, izgledalo je kao veliko prostranstvo.
15
„Svih sedam stotina hektara.“ Kratko se naceri na nju prije nego je vratio
svoju pažnju na put.
Sedam storina... Maddie nije mogla ni da počne da zamisli koliko bi to

zemlje moglo da bude. Osim mnogo. Skrenuli su na dobro održavan zemljani put,
dolazeći na pošljunčano dvorište nakon nekoliko minuta.
„To je to.“ Garrett se zaustavi ispred kuće.
Velika, ciglena kuća sa jednim katom u obliku slova T stajala je ispred nje.
Nekako, je izgledala moderno a opet kao dom u isto vrijeme. Cijelo imanje se
činilo impresivnim.
U prednjem dvorištu nalazio se cvijetnjak u kome su se raporedile roze ruže

u cvatu. Garrett je pratio njen pogled. „Imam stalno namjeru uraditi nešto po
pitanju tih ruža.“
Njegove usne izviju se u osmjeh. „Carol me uvijek potsjeća na to.“
„Carol?“ Maddie nakrivi obrvu.
„Moja domaćica.“
Neočekivano olakšanje proleti kroz nju, a ona kaže samoj sebi da ne bude
smiješna. Upravo je napustila Howarda na oltaru. Ne bi trebalo da ju je briga ko je
Carol. Ali nije mogla objasniti zašto je bila zadovoljna da je Carol domaćica. Osim
ako nije bila predivna – mršava – i slobodna. Njena usta se otvore.
„Nešto nije u redu?“ Garrett je proučavao njeno lice.
„Ne, ništa,“ odgovori brzo, gurajući sve misli o Carol u zadnji dio uma.
„Pusti me da ti pokažem kuću.“ Garrett je uvede unutra. Svjetlo i prozračno,

impresivna kuća je imala osjećaj dobrodošlice. Velika, kuhinja sa stolom činila se
kao da ima sve moderne dodatke, uključujući i mnogo prostora i uređaja. Do
trenutka kada joj je pokazivao udobnu dnevnu sobu opremljenu kožnim
16
ležajevima i velikim TV-om, četri spavaće sobe, tri kupatila i njegova radna soba,
umirala je da skine svoje visoke potpetice i potopi stopala u plišani bež tepih.
„Kafa?“ Vratili su se u kuhinju i Garrett uključi mašinu.
„Molim te.“ Maddie sjedne za sto u šuškavim naborima i lagano izvuče noge
iz cipela. Visoke potpetice nisu napravljene da se nose cijeli dan. Ne za nju, u
svakom slučaju.
„Kako je voliš?“ Nageo se uz pult.
„Mlijeko, ne...“ Počela je odgovarati automatski. Pokušavala je da pazi na

težinu radi dolazećeg vjenčanja i odricala se kašikice šećera koju je koristila u kafi,
ali kako joj je nedostajao taj dodatak slatkog. Sada je bila slobodna žena, shvatila
je da može uživati u kašićici šećera u kafi.
„I jednu kašikicu šećera.“ Meddie se nasmješi.
Garrett postavi šoljicu vrele kafe isped nje. „Hvala ti.“ Uzela je gutljaj,
aroma joj je izazivala čula. I ta kašikica šećera? Predivno.
Dok su pili kafu, Garrett joj je govorio o ranču. I dalje joj je bilo teško
vjerovati da je imanje na sedam stotina hektara.
„Pokazat ću ti uokolo sutra,“ obećao je. „Upravo sam kupio bika koji će stići
za par dana. U stvari, bio sam na putu kući kada sam te vidio na autoputu.“
Maddie je mislila da može slušati zauvijek ovaj bogati glas. Bila je to takva
promjena od Howardovog povremeno nazalnog govora. Odjednom je shvatila da
Garrett gleda u nju kao da očekuje odgovor.
„Oprosti,“ izvine se, „moja pažnja je odlutala na sekund.“
Njegove tamno smeđe oči skenirale su je na sekund, i nje puls se ubrza.
„Nazvat ću Carol i pitati je da stane u trgovinu sutra i kupi ti nešto odjeće.“

Izvukao je svoj mobitel i pozvao. Na pola razgovora, prekrio je telefon i rekao
Maddie, „Bolje ti da razgovaraš sa Carol. Nemam pojma o veličinama.“
17
Uzela je slušalicu iz njegove ispružene ruke. Njeni prsti očešali su njegove,
leptirići polete u njenom stomaku. „Hvala,“ ona promrmlja, nadajući se da neće
čuti kada bude govorila Carol svoju veličinu. Iako je Garrett tvrdio da ne zna ništa
o veličinama ženske odjeće, šta bi mislio ako kaže Carol svoju pravu veličinu, a ne
veličinu koju bi ona željela da jest?
Topli ton domaćice odjekivao je kroz slušalicu, sugerirajući da će kupiti par

traperica i majica pošto je Maddie ostajala na ranču. Kada je Maddie rekla Carol
svoju veličinu u šapatu, domaćici nije promaklo ništa. „Vidimo se sutra, dušo,“
domaćica završi razgovor.
Maddie preda telefon nazad Garrettu. „Donijet će odjeću sa sobom sutra

ujutro.“
„Odlično mogu ti posuditi nešto za obući do tada.“ Vrati joj telefon. „Želiš li
nazvati svoju prijateljicu i dogovoriti da ti pošalje torbicu?“
Kako je mogla zaboraviti? Ali jeste, momentalno. To je savršeno prirodno,

pokušala si je reći. Nije svakodnevica da pobjegneš sa svog vjenčanja, ostaneš bez
automobila na autoputu, i spasi te seksi stranac. A zatim završiš radeći za njega
kada bi trebala biti na medenom mjesecu.
Maddie nazove Lyndseyin broj. Nakon što je uvjerila prijateljicu da je dobro

i da nije u neposrednoj opasnosti, pitala ju je da joj pošalje torbu i telefon na
Garrettov ranč.
„Ali Maddie,“ Lyndsey protestuje. „znaš li šta radiš?“
Zna li? Ali duboko u sebi, Maddie je znala da raditi za Garretta i živjeti na
ranču sljedeće tri sedmice je bilo daleko bolje nego udaja za Howarda – i medeni
mjesec u Greenlandu. Čak i da nije otkrila da njen bivši zaručnik je samo ženi radi
njegove karijere, nije mogla poreći da je oduvijek imala sumnje o njenom
nadolazećem vjenčanju.
„Da,“ odgovori čvrsto. „Biću kući za tri sedmice. Možemo onda razgovarati.“
18
Nakon što je Garrett dao Lyndsey svoju adresu, ona se opusti u udobnoj
drvenoj stolici. Razgovor sa njenom kumom nije bio težak kao što se ona bojala.
„Šta kažeš da ti pokažem tvoju sobu?“ Garrett je stajao pored nje.
„Naravno.“ Ustala je, podižući cipele i noseći ih za kajišiće. Nije mislila da ih

može obuti ponovo danas.
Činilo se da Garrett nije primjetio da hoda pored njega bosa. Krenuli su

prema gostinjskoj sobi na suprotnoj strani kuće gdje je glavna spavaća soba.
„Mislio sam da će ti biti udobno ovdje.“ Pratila je Garrettta u lavanda i krem

sobu koja je imala veliki krevet i svoju kupaonicu.
„Prelijepa je.“ Prešla je sobu do prozora i pogledala van. Krave su kaskale na

ljetnom suncu, a ona je mogla vidjeti veličanstvene planine u dalekoj udaljenosti.
„Hvala ti.“ Njen osmjeh je obasjao njeno lice.
Njihovi pogledi se susretnu i zadrže jedan na drugom dugu sekundu, zatim

Garrett pročisti grlo.
„Donijet ću ti nešto odjeće.“
***
Garrett uđe u svoju spavaću sobu, pitajući se šta od njegove gardarobe bi

najbolje odgovaralo njenom zrelom, bujnom tijelu. Iako je bila obučena od glave
do pete u otmjenu vjenčanicu sa naborima i velikom suknjom, jednostavno je
znao da ispod toga je sva obla kao sam đavo. Njegov donji dio tijela se uzvrpolji na
pomisao da ona nosi njegovu odjeću, pogotovo noću.
Prelazio je kroz svoje ladice, konačno se odlučivši za dvije majice, jednu

crvenu i jednu bijelu, i par traperica za koje se nadao da joj neće biti prevelike.
19
Iako je bio mršav i mišićav, bio je visok metar i devedeset. Vjerovatno će
morati zavrnuti traperice nekoliko puta da ne bi posrtala.
Skupio je odjeću i požurio u gostinjsku sobu. Opusti se, pokušao je da kaže

sam sebi. Ona ne ide nigdje – još. Ali nekako, je disao lakše kada ju je vidio kako ga
čeka u gostinjskoj sobi. Nije mogao da vjeruje da taj idiot od njenog zaručnika ju je
želio oženiti samo radi pomoći svojoj karijeri. Bila je sretna da je on naišao na nju
na autoputu. Svako se mogao pretvarati da joj pomaže prije... nije čak želio ni
misliti na to.
„Nadam se da nije preveliko.“ Predao joj je svešanj odjeće.
Maddie uzme hrpu od njega. „Hvala ti.“ Promrmlja.
Dok je Garrett gledao u njene oči, znao je da će je morati ubjediti da ostane

puno duže od samo tri sedmice.
20
Poglavlje 2
Maddie se pogledala u ogledalu. Garrettova odjeća je bila prevelika. Majica

je visila na njoj, osim na njenom dekolteu, i morala je zavrnuti nogavice farmerica
tri puta da bi mogla normalno hodati. Potajno, laknulo joj je da nejgova odjeća je
prevelika na njenoj obloj figuri – njenoj previše velikodušno oblioj figuri. Unatoč
izbacivanju velike količine njene omiljene hrane da bi mogla da stane u svoju
vjenčanicu, nije zapravo izgubila ništa na težini. Možda je to radi čokolade koju je
jela u sred noći kada je stres planiranja vjenčanja i kada bi joj shvatanje da će
vezati svoj život za Howardov ostatak života postajalo previše.
Duboko izdahnuvši, Maddie pokuša protjerati te misli. Taj dio njenog života
je sada gotov, i nije zažalila radi svojih postupaka. Na neki način, bila je zahvalna
da je čula razgovor svojih roditelja. Barem sada ne mora osjećati krivnju što je
pobjegla sa svog vjenčanja. Ako iko treba osjećati krivnju, to bi trebao biti Howard,
namjeravao ju je oženiti pod lažnim pretpostavkama!
Bretele na njenom brusu bockale su je sa strane i ona se vrpoljila

pokušavajući da ih naštima udobnije. Oprala je brus i gaćice sinoć tako da ima čisto
rublje za sljedeći dan. Blijedo rumenilo forimira se na njenim obrzima dok je njem
pogled letjeo prema majici koja je izvirivala ispod jastuka na krevetu. Nosila je
jednu od Garrettovih majica u krevetu sinoć, bez gaćica, s obzirom da su se sušile
u kupaonici. Kada je navukla meku pamučnu tkaninu preko glave, njene misli su
otišle prema Garretttu. Je li u krevetu upravo sada? Šta nosi? Kako bi izgledao
samo u boksericama... ili go?
Govoreći sebi da ne ide u tom smjeru, okrenula se u krevetu pokušavajući se

udobnije smjestiti, i zaspati. Ali bez obzira koliko je pospana bila, njene misli su i
dalje letjele prema njenom spasiocu, dok jutarnje sunce nije provirilo pored ruba
paravana i postupno je probudilo.
Obuvši svoje u visoke potpetice, Maddie krene prema kuhinji. Opojni,

aromatični miris pržene slanine mučio ju je, ali i učinio da lakše pronađe put.
21
„Dobro jutro,“ kaže sramežljivo, stojeći u dovratiku.
Garrett, obučen u majicu i izbljedjeli farmer, okrene se od šporeta. Njeno

srce preskoči jedan otkucaj.
„Jutro,“ pozdravi je veselo. „Sjedi. Doručak će biti gotov za minutu.“
Maddie sjedne za sto, skidajući cipele i mrdajući prstima. Čak i kratka šetnja
od spavaće sobe do kuhinje je bila previše u tim potpeticama nakon jučerašnjeg
dana. Štikle nisu za nju. „Nisi morao učiniti to. Trebala bi spremati sama svoj
doručak.“
„Nije problem.“ Prebacio je slaninu. „Kafa?“
„Molim te,“ ona promrmlja.
Pritisnuo je dugme na mašini za kafu. Kafa je ključavo izlazila u bijelu šoljicu.

Gledala je dok je on dodavao mlijeko i šećer u njenu šoljicu, i pokušavala si je reći
da nije značilo ništa da je zapamtio kakvu kafu ona voli.
„Hvala.“ Prije nego je mogla prići i uzeti je, on stavi šoljicu ispred nje.
„Slanina i jaja su u redu?“
„Više nego u redu.“ Njen stomak zakrči, potsjećajući je da nije jela puno u
proteklih dvadeset i četri sata. Ona i Garrett su podijelili brzu tjesteninu sinoć, a
zatim je ona odglumila umor i otišla u krevet, uključujući i dugo, vrelo tuširanje
prije nego je navukla Garrettovu majicu.
Maddie napadne tanjir ispred nje. Jaja preko hrskave slanine. Mmm. Nije
mogla si pomoći da se ne sjeti doručka koji je Howard preferirao – mekinje-žitarice
sa dvije svježe šljive, i malo nemasnog mlijeka. Odlučno je odgurnula tu sliku iz
misli i usredotočila se na uživanje u svom obroku. Garrett sjedne preko puta nje i
zaroni u hranu. Nakon što je progutao prvi zalogaj, počne joj govoriti više o ranču.
Maddie je ostao jedan zalogaj slanine na tanjiru kada je čula kako se otvaraju
prednja vara.
22
„Joo-hoo gospodine Garrett,“ veseli ženski glas ga pozove.
„U kuhinji smo Caroline.“ Garrett obriše usta salavetom prije nego se digne
od stola.
Žena u srednjim pedesetim uđe na vrata, natovarena vrećicama iz trgovine.

Srednje visine s laganim zaobljenjem oko stomaka, imala je kratku talasastu kosu
išaranu srebrom u pramenovima. Tenisice, hlače na gumu i cvijetna majica
upotpunjavali su ansambl.
„Ti mora da si Maddie.“ Starija žena se nasmješi na nju. „Nadam se da će ti

se svidjeti odjeća koju sam ti kupila.“
Maddie si nije mogla pomoći da se ne nasmije. Postojalo je nešto

momentalno dopadljivo u vezi Carol. „Sigurna sam da hoće.“
„Stavila sam je na tvoj račun kao što si i rekao gospodine Garrett.“
Maddie otvori usta, ali prije nego je mogla progovoriti, Garrett je spriječi.
„Razgovart ćemo o tome kada račun stigne.“
„Hvala.“ Garrett joj je već pomogao toliko; mrzila je što se zadužila i za

odjeću kod njega takođe, ali dok ne primi svoj novčanik u kojem su njene kreditne
kartice, morat će se naviknuti na tu ideju.
Carol izvadi odjeću i smjesti je na kuhinjski sto. „Kupila sam ti tri para
farmerica, četiri majice, tri para čarapa,“ stišala je glas i otvorila vrećicu da samo
Maddie može vidjeti šta je unutra, „nekoliko gaćica.“
Vrućina udari u Maddieine obraze. „Hvala vam,“ ona prošapuće domaćici.
„Nisam vam uzela brus jer nisam bila sigurna koju veličinu nosite,“ Carol
prmrmlja. A zatim glasnije kaže. „Bojim se da Donna nije imala spavaćica.“
„Siguran sam da će jedna od mojih majica proći,“ Garrett kaže lako,

pokazujući ka Maddie.
23
Crvenilo se povećaje na Maddieinom licu dok se sjećala prošle noći kada je
spavala u Garrettovoj majici i maštala o tome šta li on nosi u krevetu.
„Vidjela sam lijep par čvrstih cipela u radnji koje bi bile dobre za nositi po
ranču.“ Carol nastavi, ne obazirući se na šefov komentar. „A do tada, Maddie
može da posudi ove.“ Izvukla je par cipela iz druge vrećice. „Korisitim ih u vrtu, ali
nisu tako loše. Slobodno ih koristi dok ne kupiš sebi nove cipele.“
„Hvala.“ Maddie pregleda cipele: smeđe kožne sa gravurom, ispucale na

mjestima i istoršene na petama, ali čini se da nije bilo rupa i činile su se da bi joj
mogle odgovarati.
„Donna će zatvoriti ranije danas. Ima zakazano kod stomatologa.“ Carol

napravi simpatičnu grimasu. „Ali biće otvorena sutra kao i obično.“
„Hvala ti, Carol.“ Garrett je zabljesne osmjehom. „Može kafa prije nego
počneš?“
„Radije bi počela odmah, ali hvala, gospodine Garrett. Ipak uzet ću kafu
kada budem imala pauzu.“
„Posluži se,“ Garrett poviče za njom dok je išla prema spavaćoj sobi. Maddie
pređe prstima preko mekog pamuka majice prije nego se počela diviti teksasu na
farmericama.
„Zašto ih sada ne probaš?“ Garrett dođe iza nje, gledajući preko njenog
ramena u novu odjeću. Njegov dah dodirne stranu njenog vrata i ona blago
zadrhti. „Sutra možeš otići u radnju i kupiti te cipele koje je Carol spomenula i sve
drugo što trebaš. Samo stavi sve to na moj račun.“
„Garrett.“ Okrenula se da ga gleda u lice. Njihove oči se sretnu i zadrže

pogled. Uvukla je drhtavi dah. „Ne možeš mi stalno kupovati stvari.“
„Trebat će ti dobar par cipela za kretanje po ranču. Caroline cipele će biti

dobre za sada, ali želim da kupiš novi par za sebe sutra.“ Zadržao je njen pogled.
„Možeš uzeti moj SUV.“
24
Maddie zagrize usnicu, zaustavivši se kada je shvatila da se Garrettov pogled
momentalno suzio na taj živčani pokret. „Ne znam voziti manuelni,“ ona prizna.
„Onda ću te ja odvesti. Mogu pokupiti par stvari dok sam tamo.“
Toplina se mješala duboko u njoj kad je shvatila da njegov pogled i dlaje je

usredotočen na njene usne. Proguta. „U redu.“ Skupljajući odjeću i vrećice
drhtavim rukama, krenula je prema svojoj spavaćoj sobi.
„Kad budeš spremna, možemo otići do koliba.“ Garrett vikne. Ona klimne,
sa drhtavim osmjehom na usnama dok je išla niz hodnik.
***
Garrett sjedne za kuhinjski sto. Iako nije mogao poreći da je uživao vidjeti
Maddie da nosi njegovu odjeću – i izgledala je nevjerovatno seksi u njima –
primjetio je da je jedna nogavica farmerica se već počela odvrtati. Nije želio da se
popikne i padne, ili još gore, isčaši gležanj, ili čak slomi nogu jer nije nosila
prikladnu odjeću za ranč.
Listajući telefon izvuče broj sa svoje kontakt liste. Biće će u stanju da je

odvuče u grad sutra, ali šta ako treba ponovo? Ovo će biti druga najbolja stvar.
***
Nova majica prijanjala je na sva prikladna mjesta. Obično, Maddie je

preferirala majice koje prekrivaju i sakrivaju njenu obdarenu figuru, ali ova majica
činila je da se osjeća dobro u vezi svojih ženstvenih oblina.
25
Povukla je neugodni brus ispod žice u manje neugodan položaj, odlučivši da
će definitivno trebati da kupi novi brus sutra. Uhh. Mrzila je kupovati bruseve.
Sjedajući na krevet, obuče svoje nove farmerice, nadajući se da ih može

zatvoriti. Smješeći se oduševljeno kada su metalni zubi popeli se sve do kraja,
skoči sa kreveta i stane ispred velikog ogledala. Nije loše. Uvukla je trbuh, a zatim
ga ponovo pustila. Nije izgledala uopšte loše na zaobljeni način, čak i bez ulačenja
stomaka. Nekako ove farmerice učinile su da njen meki trbuh izgleda ženstveno i
čak seksi, fenomen koji nikada ranije nije doživila ni sa jednim farmericama.
Brzo obuvši par blijedo plavih čarapa, Maddie isproba Caroline cipele. Čini
se da su taman. Pogledavši se još jednom u ogledalo, pitala se kakva će Garrettova
reakcija da bude. Hoće li uopšte primjetiti da njena nova majica nekako doprinosi
njenim oblinama? I da farmerice nekako minimiziraju njene nedostatke? Prije
nego se vrati u Portland, definitivno ide da kupi još ovakvih farmerica i majica iz
radnje u ovom malom gradu. Pristajale su joj na način na koji njena gradska odjeća
je odbijala da pristaje.
Toplina je bljesnula u Garrettovim očima kada je uhvatio prizor nje kako

ulazi u kuhinju. Na trenutak njeno srce stane, prije nego počne lupati kao ludo.
„Spremna za pokret?“ Njegov glas je bio prigušen.
„Da.“ Je li stvarno zvučala tako zadihano?
***
Maddie je pregledala prašnjavu kolibu. Paukovi su se obrušili na

unutrašnjost a prašina na namještaju je bila jedan prst debela. U šta se uvalila?
Pored nje, Garrett pročisti grlo. „Nisam mislio da će biti ovako loše,“ on
promrmlja. „Definitivno nije bilo ovako loše prije godinu dana.“ Na Maddiein izraz
iznenađenja on objasni. „Kupio sam ranč prije tri godine, i bio ovdje u kolibama
26
samo par puta.“ Slegne ramenima. „Bio sam zauzet da podignem ranč na
operativan nivo i nisam imao vremena da učinim bilo šta sa kolibama do sada.“
„Pa, onda je bolje da počnemo.“ Maddie je skupila krpe za čišćenje koje je

donijela iz kuće.
„Možda bi bilo bolje da ostaneš ovdje dok ja odem kući da donesem

usisivač.“ Pogledao je u metlu koju su donijeli sa sobom. „Mislim da to neće biti od
velike pomoći.“
Impresionirana da on uopšte zna da će im trebati usisivač – Howard

definitivno ne bi – Maddie se nasmješi. „Malo prašine mi neće naškoditi.“
Zakoračila je u kolibu, sretna što nosi Caroline stare cipele. Brišući krpom duž
prljavog stola, kihne dok su čestice prašine poletjele i zagolicale joj nos.
„Vidiš?“ Garrett je zgrabi za ruku i izvuče je van kolibe. „Ostani vani. Vratit
ću se za nekoliko minuta.“
„U redu.“ Njene oči se ispune suzama dok je gledala kako uskače u SUV i
vozi nazad ka kući. Možda bi trebala kupiti maramice sutra ako su i druge kolibe
jednako loše.
Maddie je otišla do sljedeće kolibe, samo nekoliko metara dalje, i provirila

unutra kroz prljave prozore. Jap. Jednako loše. Njen duh posustane na sekundu
dok je mislila o debelom sloju prašine koji je čeka. Zatim je ispravila leđa. Samo
zato što ne radi sa knjigama ne znači da ne može uživati čisteći kolibu. Osim toga,
definitivno će joj to skrenuti misli sa jučerašnjeg fijaska od vjenčanja.
Čula je zvuk SUV-a prije nego što se pojavio. Garrett iskoči iz vozila i izvuče
usisivač. „Morao sam ga ukrasti od Carol.“ Nacerio se, njegovi bijeli zubi bljesnu.
Ponijeo je usisivač u kolibu, i uključio ga. „Ja ću se riješiti najgoreg dijela, a onda ti
možeš uraditi ostalo.“
Maddie je pokušala sakriti osmjeh. Garrett je definitivno bio savjestan

radnik. Ona bi trebala raditi to. Nakon svega, to je ono zašto ju je unajmio. Ili je li?
Je li je unajmio jer mu je bilo žao nje?
27
Čak i da je to istina, ona će biti najbolji čistač koliba u Wyomingu. Nije znala
da li će mu ikada moći reći koliko zahvalna mu je bila što ju je spasio juče, ali
definitivno mu može pokazati tako što će biti vrijedan zaposlenik.
Garrettov izbljedjeli teksas grlio je njegovu mišićavu guzu dok je on vukao

usisivačem, i njen um ode u momenat u kuhinji kada mu se pridružila u svojoj
novoj odjeći. Možda je samo umislila pogled u njegovim očima, rekla si je. Nakon
svega, nije bila dobra u signalima od strane dečki. Na primjer, Howardova prosidba
dočekala ju je totalno iznenađenu – jer te želio oženiti da bi postao partner,
smirivala je samu sebe.
Ali zašto bi Garrett bio zainteresovan za nju? Ona će ovdje biti samo tri
sedmice, nakon svega.
Možda je to sve što on želi.
Maddie odmahne glavom. Ona nije bila za te opuštene veze. I zadnja stvar
koju želi je uskočiti u još jednu vezu, čak i sa čovjekom seksi kao što je Garrett.
Garrett unazad izađe iz kolibe. „To bi trebalo biti dovoljno.“ Pokazao je sa

zadovoljstvom u unutrašnjost kolibe. Pogledala je unutra, zadivljena koliko je
prljavštine on uspjeo da se riješi.
„Mogu početi.“ Podigla je krpe za prašinu i zakoračila unutra.
„Vratiti ću ovo Carol.“ Podigao je usisivač. „Rekla je da će ručak biti gotov za

oko sat vremena.“
„U redu.“ Maddie počne brisati sto ponovo, zahvalna što ovaj put nije
kihnula.
„Doći ću po tebe da te pokupim.“
Njen pogled poleti ka njegovom. „Nema potrebe, Garrett. Mogu hodati do

kuće.“
28
„To nije bilo pitanje, Maddie.“ Bilo je nagovještaja čelika u njegovim tamno
smeđim očima. Ona trepne u iznenađenju, zatim klimne.
Podigao je usisivač u SUV. „Vidimo se za sat vremena.“
***
Garrett ju je pokupio sat kasnije i doveo na ručak, kaji je sadržavao salatu,

hladne vrste mesa, svježeg hljeba koji je Carol donijela iz grada jutros. Starija žena
im se pridružila na ručku, i Maddie je saznala da domaćica dolazi samo jedan dan u
sedmici kog Garretta i nije imala vremena da očisti kolibe.
„Govorim gospodinu Garrettu već neko vrijeme da bi trebao učiniti nešto s

tim kolibama,“ starija žena objasni tokom obroka. „i sada pretpostavljam da i
jeste.“
Maddie se pitala šta blago rumenilo na Garrettovim obrazima znači nakon

ovog komentara, ali prije nego je mogla da razmisli o tome, on okrene razgovor na
drugu temu.
Nakon ručka, Garrett ju je otpratio do kolibe i pomogao joj dovršiti

oprašivanje zidova i namještaja. Alarm je zasvirao na njegovom otmjenom satu i
on promrmlja nešto za sebe. „Imam konferenciski poziv za petnaest minuta.“
Provukao je ruku kroz raskuštranu kosu, ostavljajući mrlje prašine u njoj.
Nakon što je otišao prema kući, Maddieine misli odlutaju. Ko je Garrett

Trask? Pomagao joj je u čišćenju onoga što je nju unajmio da radi, ima
konferenciske pozive, i posjeduje veliki ranč. Maddie je shvatila da i ako spavaju u
29
istoj kući, ona zna iznenađujuće malo o njemu. Osim da ju je spasio. I da je
paklenski seksi.
Maddie je znala da bi neki od njenih prijatelja u gradu preferirali da je tip

dobar u krevetu a hladan u srcu, ali ona je željela cijeli paket. Željela je muškarca
da je voli radi nje same, ne zato što je njen otac veliki advokat u Portlandu. Željela
je muškarca koji stoji čvrsto na zemlji, koji će je apsolutno uništiti za sve ostale
muškarce, ali takođe uzeti u obzir njene misli i osjećaje.
Čudno se nasmješila. Možda je taj muškarac Garrett. Baš je šteta što je

tajming pogrešan.
***
Maddi je sljedećeg jutra ušla u kuhinju sa osmjehom na licu. Nosila je mint

zelenu majicu koju joj je Carol kupila i drugi par novih plavih farmerica.
Domaćicine stare cipele za vrt bile su puno udobnije nego njene štikle, koje je
ubacila u ormar. Aroma cvrćeće slanine izazvala je da njen stomak zakruli čim je
otvorila vrata spavaće sobe.
„Jutro,“ kaže ona veselo.
Garrett se okrene od šporeta i naceri se. „Jutro. Kafa?“ Prije nego je mogla
odgovoriti, on stisne dugme na mašini. Kafa je šištala u šoljicu koja je čekala.
„I ja sam mogla uraditi to,“ ona se pobuni, potajno zadovoljna na njegovu

pažnju.
„Sutra,“ on obeća, donoseći joj kafu. „Nadam se da si gladna. Carol je

donijela dodatnih jaja juče.“
„Carol i kupuje namirnice za tebe?“ Maddije uzme gutljaj kafe, ponovo

cijeneći da Garrett je dodao mlijeko i šećer u nju.
30
„Kada sam previše zauzet da odem do radnje.“ Garrett je prenijeo serviranu
slaninu i jaja do tanjira. „Ali ona uvijek donese jaja od svojih kokoški. Navodno
kokoši nose jaja kao luda u ovom trenutku.“
Pridružio joj se za stolom, smještajući tanjir pun slanine i jaja ispred nje.
„Navali.“
Maddie digne vilicu zlatnih žumanaca i nevjerovatno hrskave slanine. Mmm.

Njen pogled bljesne preko stola. Garrett je jeo svoj doručak u slast. Kada je
uhvatio njen pogled na njemu, upita. „Je li sve u redu?“
„Mm-hmm.“ Ona klimne i uzme još jedan zalogaj. Iako je znala Garretta
manje od četrdeset osam sati, nekako se činilo da je u stanju da se opusti i bude
svoja s njim. Osim kada ju je gledao na taj način. Na način na koji ju je gledao juče
kada je nosila njenu novu majicu. Govoreći sebi da je glupa, Maddie odgurne
misao dalje i koncentriše se da uživa u svakom zalogaju njezine slanine i jaja.
Zvono zazvoni kada je nosila svoj tanjir na sudoper. „Ja ću otvoriti.“
Gerrett izađe iz kuhinje. Nekoliko minuta kasnije vratio se s kutijom.

„Dostavljač.“ Ispružio je paket ka njoj.
Maddieine oči bljesnu. Rastrga kutiju, izvlačeći svoju torbu. „Moja tašna!“
Otkopča kožnu torbu, primjetivši da se njen mobitel nalazi unutra.
Koverta adresirana na nju, ali odluči da je pročita kasnije. Izvlačeći novčanik,

rovila je po njemu. Njene kreditne kartice, vozačka dozvola, i manja količina keša,
sve je bilo tu.
Pogledala je gore u njega i nasmješila se. „Sada mogu kupiti te cipele u

radnji.“
On se namršti. „Samo stavi sve što kupiš danas na moj račun. Možemo to
riješiti kasnije.“
Maddie odmahne glavom. Navikla je da je nezavisna i da plaća svoje račune.
31
„Insistiram.“ Glas mu je bio čvrst.
Dobacila mu je nezadovoljan pogled, potajno planirajući platiti sama ono što

kupi. „Vidjet ćemo.“
***
„Ove farmerice izgledaju dobro na tebi, dušo,“ niska, punašna žena uzvikne
dok je Maddie ulazila u dućan. Garrett ju je dovukao, govoreći da ima par stvari za
obaviti u gradu, i da će je pokupiti za otprilike pola sata. Dok je Maddie razgledala
po radnji, pitala se da li će trideset minuta biti dovoljno dugo.
„Hvala.“ Maddie odgovori, ne mogavši zadržati osmjeh na licu. „Carol ih je

kupila za nju juče.“
„Ti mora da si Garrettova prijateljica.“ U četrdesetim godinama, žena izađe

iza pulta da je pozdravi. „Ja sam Donna.“
„Maddie.“ Da li bi trebala reći ženi da je ona zapravo Garrettova

zaposlenica? Ali, zaključi, iako ga je srela prije samo dva dana, smatrala ga je
svojim prijateljem.
„Da li ti sve stoji u redu?“
Maddie klimne. „Sve je super. U stvari, voljela bi da kupim još farmerica. I

cipele. Carol je pomenula par koji misli da bi bio dobar za kretanje po ranču.“
Donna se namršti. „Možda mi je ostao još jedan par farmerica. Samo da

provjerim.“ Nestala je pozadi na minutu a zatim izašla, noseći par izblijedjelih
plavih farmerica. „Ovo je sve što imam u tvojoj veličini.“
„Mogu li ih probati?“ Uvijek je voljela boju izblijedjelog plavog trapera. A

nijansa ovih farmerica podsjećala ju je na Garretta, i načina na koji su prijanjale na
32
njegovom dupetu. Sama pomisao na njega donosi dašak rumenila na njene
obraze.
„Naravno.“ Donna podigne zastor prema maloj svlačionici. „Postoji li još

nešto što bi željela pogledati?
„Brusevi?“ Maddie se nadala da nije zvučala nezadovoljno kao što se

osjećala. Ali nema šanse da može nastaviti nositi ovaj brus u kojem se osjećala kao
da je stješnjena, vrlo stješnjena, po cijele dana.
„Ovdje.“ Starija žena povede je do dijela odmaknutog od muškog dijela

radnje.
Čvrsti pamučni bruseva i nježni čipkasti visili su jedni pored drugih. Maddie
pređe prstima preko svilenog, blijedo plavog, obrubljenog mekom ćipkom.
Podigne vješalicu i vidi da dolazi u paru sa odgovarajućim gaćicama.
Smješeći se sama sebi, shvati da je bio u njenoj veličini, mogla bi ga nositi sa

svojom novom svijetlo plavom majicom i izblijedjelim plavim farmericama koje je
držala u ruci. Zatim joj još jedna mnogo rizikantnija misao padne na um. Hoće li je
Garrett ikada vidjeti u ovom rublju?
Pronalaženje odgovarajućeg seta u njenoj veličini, Maddie uzme i nekoliko

pari običnih pamučnih bruseva koji su izgledali kao da bi joj mogli dati udobnu
podršku a ne da se zabijaju u nju.
Ulazeći u svlačionicu, brzo skine odjeću i proba svaki brus. Vanjski dio
odgovarao joj je tačno onako kao se nadala, dok luksuzni blijedo plavi brus
pokazivao je njene velikodušne grudi, ali nije bio baš udoban za nositi, zahvaljujući
jakom rubu. Ali odgovarajuće gaćice... Pomisao da je Garrett vidi obučenu – ili ne
obučenu tako, učini njenu odlučnost da kupi taj komplet potpunom.
Dok je probavala farmerice, Maddie kaže sebi da bude pametna. Vjerovatno

te nikada neće vidjeti u donjem rublju. Ali djevojka može sanjati, zar ne?
33
Izlazeći iz gardarobe, smjesti odjeću na pult sa osmjehom. „Uzet ću sve.“
Izblijedjeli teksas joj je stajao jednako dobro kao i farmerice koje sad nosi. Zašto
nije imala ovoliko sreće u kupovini odjeće u Portlandu?
„Na Garrettov račun?“ Donna počne skenirati robu.
„Ne.“ Maddie izvuče svoj novčanik. „Na moju karticu.“ Na kraju pulta, kutija
maramica privukla je njenu pažnju. „I ovo.“ Sljedeći put kada bude čistila kolibu i
krene da kihne, biće spremna.
„Uredu, dušo.“
Dok je davala Donni kreditnu karticu, Maddie se iznenada sjeti Caroline

preporuke. „Cipele,“ ona izleti.
Donna pucne prstima. „Tako je.“ Povela ju je prema prednjem dijelu. „Ako
se dobro sjećam Carol je gledala ovaj par.“ Donna podigne par smeđih cipela.
Maddie ih okrene. Rađe je birala ravne nego na petu u svakom slučaju, a ove
cipele, iako praktične i čvrste, izgledale su slatko.
Nakon što su pronašle odgovarajuće, uočila je par prelijepih roza papuča

obrubljenih perijem. Iako je bilo ljeto, večeri su bile hladne na ranču, i nositi
papuče umjesto samo čarape noću činilo se kao odlična idea.
Upravo je uzela cipele i papuče i donijela na pult kada su zvona zazvonila i

Garrett uđe u radnju.
***
Garrett je cijenio Maddieinu radost dok je hodala prema njemu. Bio je

oduševljen njenom firuom koja je bila obla. Njegova rastuća muškost natjerala ga
je da se fokusira na prejaste papuče koje su stajale na pultu.
34
Zamišljajući je u njegovoj majici i samo tim papučama kada kaže laku noć
mu, nije pomagalo njegovom trenutnom stanju ni malo. Stvarno treba da dođe
sebi.
„Kako ide?“ Njen miris ga je izazivaok, breskve i vanilija. Meka i svilena,

njena bogata kesten smeđa kosa ga je praktički izazivala da provuče svoje prste
kroz nju. On spusti ruku tačno na vrijeme.
Okrenula se i nasmješila. „Odlično. Pronašla sam cipele koje je Carol

spomenula.“
Pogledao je robu na pultu. „Stavi sve na moj račun Donna.“ Njegov

samouvjereni ton natjerao je stariju ženu da zastane u sred skeniranja cipela.
„Maddie je već platila svoju odjeću.“ Donna pokaže prema dvije vreće koje
su sadržavale farmerice i donje rublje.
Garrettove usne se stisnu ali nije rekao ništa na trenutak.
„I mogu platiti cipele i papuče.“ Maddie izvuče novčanik i smjesti svoju

karticu na pult.
„Stavi cipele i papuče na moj račun.“ Bio je bljesak zabavljenosti u njegovim

očima dok je gledao u otmjene-pernate papuče.
„Naravno, Garrett.“ Donna dobaci Maddie izvinjavajući pogled i završi

skeniranje obuće.
„Garrett.“ Maddie prosikće, dižući svoju kreditnu karticu i i nevoljko je

stavljajući u novčanik.
„Maddie.“ Nagne se i prošapuće joj u uho. „Razgovarat ćemo o tome

kasnije.“
***
35
Garrettov topli dah potresao je njene osjetljive nervne završetke, i njena

kralježnica se naježi.
Nije znala da li je stajanje tako blizu njega dobra ideja ili ne. Pokupio je
vrećice. „Hvala, Donna.“
Starija žena klimne. „Drago mi je što sam te upoznala, Maddie.“
„I ja tebe, Donna.“
Nekako, Garrett lako otvori vrata za nju, iako je nosio sve što je kupila.
„Dopusti meni.“ Maddie posegne za vrećicama, ali on odmahne glavom.
„Mogu sam.“ SUV je bio parkiran ispred, i on smjesti vrećice pozada. „Šta
kažeš na vruću čokoladu?“
Svježi povjetarac osvježavao je sunčani dan, čineći ga savršenim za vruću

čokoladu. I bila je dirnuta da Garrett se sjeća njenih skolnosti.
Howard s druge strane...
Ušli su u kafeteriju nekoliko radnji dalje. Maddie osjeti blagi osjećaj već
viđenog dok su pronalazili sto i Garrett naruči pića na pultu. Pogledala je dole u
farmerice i majicu. Osim što danas, ona nije odbjegla mlada.
Maddie je čula Garrettov smijeh i pogleda po restoranu. Djevojka koja je

pravila piće bila je vitka plavuša u ranim dvadesetim, koketirajući jako s njim.
Maddie se namršti, njena napetost se lagano smanji kada je vidjela da Garrett
odmahuje glavom i kaže, „Žao mi je,“ prije nego je podigao pića. Ali zašto ju je
nerviralo što je ta djevojka flerotvala sa njenim poslodavcem? Zato što želiš da on
bude više od toga...
Kada se Garrett vratio sa njihovim pićem, Maddie počne. „Mogu platiti za

svoje cipele i papuče sama, Garrett.“ Izvukla je pet dolara iz novčanika i nasmješila
se trijumfalno. „I svoju vruću čokoladu.“
36
„Skloni svoj novac,“ on zareži. „Neću ti dopustiti da platiš šolju tople
čokolade.“
Obraze joj oblije vrelina na njegovu reakciju. Howard je uvijek preferirao da

svako plaća svoje, čak i kada su bili zaručeni. Ali obuća je bila druga stvar...
„Dobro,“ ona kaže blago, vraćajući novčanik nazad u torbu. „Ali vratit ću ti
novac za cipele i papuče.“ Omotala je ruke oko tople šolje, aroma čokolade
izazivala je njene osjete. Uzimajući gutljaj, provirila je prema njemu.
Garrett je uživao u kafi, promatrajući je tamnim dubinama dok je spuštao

šolju nazad na sto. „Trebaju ti te cipele za rad na ranču,“ kaže na kraju.
„A ja sam te unajmio da odradiš taj posao. Dakle ja ih plaćam.“
Iako je Maddie navikla da je nezavisna i plaća na svoje stvari, njegov

argument je bio poprilično razuman.
„U redu.“ Klimne razmatrajući. „Ali moje papuče su druga stvar.“
Garrett se suzdrži od cerenja. „Nisam znao da Donna ima takve papuče.

Možemo raspravljati o papučama kada račun stigne.“
„Kada je to?“ Znatiželjno ga je pogledala.
„Na kraju mjeseca.“
Sljedeće sedmice. Ali prema Garrettovom tonu, sumnjala je da nije imao

nikakvu namjeru da joj kaže kada račun stigne. Pa, ipak. Ona je u potpunosti
namjeravala da plati za svoju odjeću i pahuljaste papuče.
Dok su se vraćali nazad na ranč, Maddie nije mislila da će se ikada umoriti

gledati ravni krajolik istačkan povremenim žbunom, kravama i konjima. Bio je to
drugačiji život od njenog u Portlandu, ali jedan na koji se počela navikavati.
Definitivno bi se mogla naviknuti na ovo. I definitivno bi se mogla naviknuti na
Garretta. Svaki put kada uđe u SUV sa njim, njeno srce zaigra. Kada mu je ovako
37
blizu, njegov čisti, muški miris nadraživao ju je. Kako bi bilo biti omotan u njegovim
rukama? Poljubiti ga?
Kada su ušli na prilaz, sve misli o ljubljenu Garretta su nestale dok je ona
zurila u glamurozni crveni automobil parkiran u dvorištu.
„Dobro,“ Garrett promrmlja, dok je parkirao SUV.
Jedva je odvezala pojas prije nego je on otvorio vrata da izađe.
„Dođi pogledaj.“ Nasmješi se, pokazujući prema slatkom crvenom

automobilu.
Sumnja se ušunja u njen um. Nije mogao, je li? Ne budi smješna,

prekoravala se dok ju je Garrett požurivao prema automobilu.
„Automatik je,“ obavjestio ju je dok je ona zurila u blistavu limuzinu sa

četvora vrata. „Sada možeš ići u grad kad god trebaš.“
„Ali...“
„Bio je posljednji u trgovini.“ Prešao je rukom preko svjetlucavog laka. „Šta

misliš?“
„Unajmio si ga za mene?“ Željela je da on kaže da. Iako se činilo

nepotrebnim za njega da unajmi automobil za njegovu privremenu zaposlenicu i
nije znala kada će ga zapravo koristiti, ali bila je to daleko bolja alternativa od
onoga što je mislila.
„Ne baš.“ Otvorio je vozačeva vrata i zavirio unutra.
„Ne baš?“ Pokušala je zadržati ton običnim, ali nije mislila da je uspjela.
Zatvorio je vrata i okrenu se prema njoj. „Kupio sam ga za tebe.“
„Garrett.“ Njene oči se rašire. Bila je u pravu. „Ne možeš to učiniti.“
38
„Pa, upravo jesam.“ Prekrižio je ruke preko svojih mišićavih grudi. „Može
postojati vrijeme kada te neću moći odvesti u grad kada trebaš, pa sada ćeš biti u
stanju da sama sebe odvezeš.“
„Ali ja sam tvoja zaposlenica.“ Maddie se namršti, primjećujući da je

izgledao previše prokleto zadovoljan samim sobom.
„Tačno.“ On klimne. „Možda te trebam da odeš po neke namirnice ili u

radnju za hranu stoke ako ja nemam vremena da odem.“
Kupio je nov automobil za nju tako da može da vozi do radnji? To

jednostavno nije imalo smisla! „Ja ću biti ovdje samo tri sedmice,“ ona se
usprotivi.
Garrettove usne se stisnu. „Onda ćeš imati automobil da voziš dok si ovdje.“
Njegov glas je bio zavodljivo blag.
Maddie zagrize usnicu. Iako se činilo da Garrett to radi za svoju dobrobit,

kako može priuštiti da kupi novi automobil za privremenu zaposlenicu?
Bilo je smiješno. Osim ako... je to radio jako dobro za sebe. Čak i tako, to
nije značilo da treba kupiti automobil za nju da koristi sljedeće tri sedmice.
Ali dok je gledala u automobil još jednom, nije si mogla pomoći ne primjetiti
da je to vrsta automobila za kojim je čeznula kada je imala šesnaest i učila da vozi:
pametan, drzak i crven kao trešnja. Ali nekako se navikla voziti osjetljivu, kao
kutiju limuzinu sa dobrom kilometražom i jednog predhodnog vlasnika. Baš kao
što nije bila osoba za visoke štikle, nevoljko je došla do zaključka da nije ni tip
osobe koji posjeduje predivan automobil.
Ali nije li to način na koji ju je Garrett vidjeo? Nije si mogla pomoći,

osmjehnula se.
Maddie je otišla do prtljažnika i otvorila ga. Pretpostavljala je da je tu bilo

prostora za par vreća hrane, ovisno od veličine vreća.
39
„Možda bi ga trebala probati po dvorištu.“ Ona otvori vozačeva vrata i
primjeti da su ključevi u bravi. „Samo da se upoznam s njim.“
„Dobra ideja.“ Njegov osmjeh učinio je da joj puls poskoči. „Da vidimo kako
radi.“
***
Te noći Maddie je zurila u telefon. Nije bila spermna da sluša bez sumnje
bijesne poruke od Howarda i njenih roditelja.
Umjesto toga, porčitala je Lyndseyeno pismo. Između savjeta da bude

pažljiva i da je pozove ako joj treba nešto, njena prijateljica joj je rekla da iako je
rekla njenim roditeljima i Howardu da je Maddie u redu, nije im dala adresu ranča,
i obećala je da neće.
Lyndsey je bila dobra prijateljica, pomislila je dok je isključivala noćnu

lampu, ali Howard i njen otac su bili advnokati. Mogu biti veoma uporni kada žele
da budu.
40
Poglavlje 3
Dva dana kasnije dok su ona i Garrett jeli doručak, informisao ju je da idu
jahati tog jutra.
„Ali šta je sa kolibama?“ Maddie se namršti dok je uzimala gutljaj kafe.
„Gotovo si završila jednu, zar ne?“ Izvije obrvu pitajući.
„Da, ali moram početi sa drugom.“
„Ima dovoljno vremena za to,“ kaže lako, nabadajući na vilicu komad jajeta.
„Ali nećeš ih biti u stanju iznajmljivati dok ja ne završim njihovo čišćenje.“
„Nekoliko sati neće škoditi. Osim toga, mislio sam da voliš konje.“
„Volim.“ Porguta. „Samo nisam jahala ni jednog ranije.“ Do sad, samo je

gledala Garrattove konje iz daljine. Pomisao o jahanju jednog uzbudilo je i uplašilo
je u isto vrijeme.
„Onda je vrijeme da probaš.“ Osmjeh mu je naborao uglove usana. „Ići

ćemo polako i nježno.“
Polako i nježno. Da li bi vođenje ljubavi sa Garrettom bilo takvo? Ona žurno

odbaci sliku koja se formirala u njenoj glavi i nadala se da nije pocrvenila. Do sada,
bio je savršeni džentlmen, a ona je u posljednje vrijeme govorila sebi da je to
upravo ono što želi. Zar ne?
Nakon doručka, otišli su na pašnjak gdje su pasla tri konja.
„Ovo je Princ.“ Garrett zazviždi prema palominu i konj krene prema njemu,
gurajući glavu preko ograde. „Ti ćeš jahati njega.“
„Haj, Princ.“ Maddie je gledala konja na trenutak, a zatim se okrene prema

Garrettu. „Mogu li ga potapšati?“
41
„Naravno. Ovako.“ Garrett ispruži ruku do palomina, dopuštajući konju da je
ponjuši, onda ga nježno pomiluje po nosu.
Maddie je imitirala Garretta, dah konja joj je škakiljao ruku dok ju je

ispružala van prema njemu.
„Sada, ovako.“ Garrett je vodio njenu ruku po Princovom nosu, njegovi

tamni prsti na vrh njenih dok je milovala palomina.
Maddie zadrži dah na senzaciiju Garrettove ruke na njenoj. Njegov dodir je

bio topal i ohrabrujući, ali isto tako uzbudljiv. Kakav bi bio osjećaj njegovih ruku
kako jure po njenom tijelu, zadirkujući i zagrijavajući je? Na sekundu njena mašta
podivlja, prije nego ona kaže sebi da ne ide tamo.
Činilo se da miluju Princa već neko vrijeme, prije nego je Garratt pustio
njenu ruku. „Blaze,“ on pozove, i veliki crni konj sa bijelom prugom koja ide duž
njegovog čela do kraja nosa dokaska do njih. „Ja ću jahati njega.“ Pomilovao je i
njegov nos a ždrijebe je zafrktalo u odgovoru.
Sivi konj na sred pašnjaka podigne svoju glavu znatiželjno, a zatim se vrati
pasenju trave. „To je Smokey.“ Garrett pokaže prema sivcu. „Ima dvadeset tri, i
bio je ovdje kada sam kupio ranč. Vlasnik ga nije mogao uzeti kada su otišli pa sam
ga ja udomio.“
Toplina se rašira po njoj. Iako nije imala svog ljubimca, oduvijek je volila
životinje. Nasmješi se gore prema njemu.
Garrett otvori kapiju i veže Princa i Blaze sa ularima i konopcem koji je uzeo
iz staje na putu prema pašnjaku, a zatim ih povede van.
Maddie je hodala pored njega, pronalazeći ritam klip-klap konjskih

potpetica na tvrdom podu umirujućim.
Vežući konje za stub pored staje, Garrettje stručno osedlao i zauzado ih.
Maddie je posmatrala zapadnjačko sedlo, veliki rog isticao se na prednjem dijelu
42
sedla. Nije imala pojma kao je Princ visok, ali odjednom se činio ogromnim. Kako
će se popeti gore?
„Ja ću ti pomoći da se popneš,“ Garrett promrmlja u njeno uho. Zadrhti,

njegov topli dah golicao je osjetljivu liniju njenog vrata.
„U redu.“ Proguta. Šta ako je bila previše teška? Šta ako se ne mogne popeti
na Princa, unatoč Garrattovoj pomoći? Bila bi tako posramljena.
Držala je uzde i stajala na jednoj nozi. Spajajući ruke, Garrett je smjestio

ruke ispod njenog stopala koje je bilo u zraku, i bacio je u sedlo. Maddie se
uspenje i pokuša pronaći ravnotežu, stežući rog na sedlu dok je sjedala na Princova
leđa. Činilo se gotovo kao stolica za ljuljanje, pomislila je, uhvativši uzde jednom
rukom dok je druga i dalje stajala na rogu sedla.
„Ubacit ću ti nogu u stremen.“ Garrett je prilagodio postupke riječima,

njegova ruka nježno uzme njen članak i ugura stopalo u stremen. Prak i preko
njenih čarapa i traperica, Maddie je bila svjesna njegovog dodira.
Ugurala je i drugu nogu u stremen, smješeći se zadovoljno dok je Garrett

hodao sa druge strane.
„Dobro.“ Nasmješio se odobravajući, odvezao konje, a zatim lako uzjahao

Blaze.
„Samo ćemo kratko jahati ovog jutra,“ obavjestio ju je. „I ići ćemo sporo.
Samo mi reci ako se budeš osjećala nelagodno.“
Maddie je zurila u sedlo kada je Prince krenuo za Blaze. Držeći se za uzde i

rog, trebalo joj je par minuta prije nego se prestala osjećati kao da će da padne.
Dok se njeno tijelo opuštalo i kretalo uz ritam konjskih pokreta, pogledala je
uokolo sa zanimanjem. Sve je izgledalo blago dugačije kada sjedneš na konja.
„Kako ide?“ Garrett je stajao pored nje, proučavajući je dok je konj hodao
prema pašnjaku.
43
„Dobro,“ odgovori, pomalo zadihana. Princ je odjednom čini se hodao malo
brže i na njen užas, bila je sigurna da može osjetiti kako njene grudi poskakuju u
njenom ne tako čvrstom pamučnom brus. Nadala se da Garrett nije primjetio.
Sljedeći put kada budu išli jahati – ako bude sljedećeg puta – ona će definitivno
nositi njen tijesni brus. Njene grudi se ne bi usudile pomjeriti u rublju koje se činilo
kao čvrsto željezo.
Maddie je dobacila pogled gore prema njemu ispod trepavica i pomislila da

može otkriti izraz zahvalnosti na njegovom licu. Stisnula je rog dok je lebdjela
naprijed, njene grudi su definitivno poskakivale. Mora da je primjetio. Prokletstvo.
Nije prvi put, proklela je svoje dvostruke D grudi.
Dojahali su do pašnjaka i zatim duž ograde, Garrett pokaže prema svojoj

stoci i pripremama koje je napravio za novog bika koji je trebao da stigne sutra.
Udisala je svježi zrak i milovala jednu stranu Prinocovog vrata. Sigurno bi se mogla
naviknuti na život ovdje.
Ali ti ćeš otići kući u Portland za dvije sedmice. Odgurnula je iritirajuću

pomisao dalje, odlučna da uživa u jutru sa Garrettom.
Pola sata kasnije, vraćali su se nazad ka stajama. „Ne želiš da pretjeraš prvi
put.“ Garrett skoči lako i zaveže konja za stub, a zatim dođe da njoj pomogne da se
spusti. „Izvadi lijevu nogu iz stremena, zamahni nogom preko, a zatim spusti desnu
nogu na zemlju.“
Pokušala je poslušati njegove instrukcije, izvlačeći desnu nogu iz stremena

priije nego je zamahnula njome unatrag. Stiščući rog mrtvačkim stiskom, lebdjela
je u zraku, njena lijeva noga i dalje u stremenu a desna ruka stezala je sedlo. Nije
mislila da može to izvesti. Lagano se ljuljajući, uzdahnula je sa olakšanjem kada su
Garrettove jake ruke se omotale oko njenog struka.
„Imam te,“ on promrmlja, njegov topli dah očešao je njen vrat. Drhtavica
pojuri njenom kralježnicom. Pomogao joj je sići sa Princa, izvlačeći njenu lijevu
nogu iz stremena. Okrenula se prema njemu, s malom vrtoglavicom.
44
„Hvala ti.“ Pogledala je u njegove tamno smeđe oči, želeći se otopiti u
njihovim dubinama. Unatoč njenim najboljim namjerama, definitivno je bila
privučena ovim muškarcom. Ali šta je on osjećao prema njoj?
„Nema na čemu.“ Nježno je maknuo njenu kosu sa lica. „Bilo bi ti pametno

da se potopiš u kupku večeras, pošto nisi navikla na jahanje.“
Kratko je klimnula. Njene oči ostale su zaključane na njegovim. Nije željela

učiniti ništa da prekine senzualnu začaranost.
Garrettova ruka dodirivala je maleni dio njenih leđa, a njegov palac je

prelazio duž njene kičme, pozivajući je da mu priđe bliže. Radosno je poslušala,
njeno srce lupalo je sa isčekivanjem.
Pogledao je dole prema njoj, provlačeći svoje prste kroz njenu kosu.
Zadržala je dah dok su se njegove usne spuštale, dok nisu bili samo na milimetar
od njenih.
„Maddie,“ on promrmlja.
Čekala je na dodir njegovih usana.
Nakon kratkog oklijevanja, Garrett podigne glavu, odmičući se. Ona trepne,
raočarenje je lebdjelo kroz nju, pitajući se šta se desilo. Bila je tako sigurna da će
je poljubiti.
***
Bilo je pakleno teško odvojiti se od nje. Njene blago razdvojene usne su

pozivale ga pozivale da je poljubi. I on je želeo. Nije želio da prizna sam sebi koliko
ju je samo želio dodirnuti, okusiti. U posljednje vrijeme, to je praktički bila jedina
stvar o kojoj je mogao misliti.
45
Ali ako je želio da ona ostane duže od tri sedmice, nije je želio uplašiti. Samo
će morati izraziti više samokontrole, bez obzira koliko teško će to biti.
46
Poglavlje 4
Dva dana kasnije, Maddie je češljala kosu dok je mislila o događajima iz

prošle sedmice. Još uvijek nije upalila telefon, iako više nije osjećala krivicu u vezi
svega. Samo nije željela da čuje optužbe koje su njeni roditelji i Howard sigurno
ostavili. Biće dovoljno vremena za to kada se vrati u Portland.
Na sreću, nije bila previše ukočena i bolna nakon jahanja sa Garrettom.

Sama pomisao na njega učinila je da joj stomak zatreperi. Maddie se namršti na
svoj odraz. Nakon tog zamalo poljubca, Garrett je nastavio da bude totalni
džentlmen – ne da nije bio džentlmen u trenutku kada ju je mogao zamalo
poljubiti. U tom trenutku, nije mislila da želi išta više nego osjetiti njegove usne
kako miluju njene.
Njena ramena se spuste. Možda on samo nije mislio o njoj na taj način. Čak i
nošenje jedne od njenih novih majica i čarobnih farmerica koje su činile da izgleda
nevjerovatno zaobljeno umjesto previše depresivno obla, očito nije bilo dovoljno
da privuče poljubac od njega. Pa, možda je tako najbolje. Ali u srcu Maddie je
znala da to nije istina. Ne za nju, u svakom slučaju.
Podigla je cipele, okrećući svoje misli prema biku koji je stigao juče umjesto
da nastavi misliti o Garrettu. Iako, pomislila je, su bili u mnogo čemu slični. Obojica
su bili dobri primjerci, i iako je Garrett sve objasnio o Farley biku, njen prvi dojam
bio je da je velik i moćan.
Farley će biti Garrettov novi oblik oplodnjačke operacije. Navodno, on je

tražio pravog bika već neko vrijeme, i najavio je da nakon što se Farley smjesti,
biće vrijeme za njega da upozna svoje potencijalne partnerke.
Maddiein stomak zatutnja dok je išla prema kuhinji. Stekla je naviku na

Garrettov seljački doručak već. U Portlandu, obično bi zgrabila nekoliko kriški tosta
ili kupila maffin u radnji prekoputa knjižare. Bila je to poslastica za nju imati
47
doručak, zajedno sa odličnom šoljom kafe. Već je zabilježila sebi stil i oblik aparata
za pravljenje kafe. Definitivno će morati da kupi jedan za sebe kada se vrati kući.
Kući. Namršti se. Iako je Maddie bila zadovoljna svojim životom u gradu –
osim njenog nedostatka ljubavi života prije nego je upoznala Howarda (i gledaj
kako je to ispalo) – i uživala je u svom poslu u javnoj biblioteci, hoće li se i dalje
osjećati kao kod kuće kada se vrati? Čak i kada se bude nosila sa problemima radi
njenog otkazivanja vjenčanja i da se sve vrati u normalu, hoće li žudjeti da bude
ovdje, na Garrettovom ranču? I u svom srcu?
Brzo si je rekla da može da želi koliko god hoće da se to desi, ali ona je bila
daleko od fatalne žene. Daleko od toga. Nije je čak ni poljubio.
Maddie odluči da pokuša da izbaci taj kratki momenat iz uma.
„Jutro.“ Nadala se da njen glas je veseo dok se pridruživala Garrettu u

kuhinji.
„Jutro.“ On odgovori smješeći se toplo dok je stiskao dugme na mašini i

sekundu kasnije, vrela kafa nahrupila je u šoljicu.
„Hvala ti.“ Prišla je pultu i dodala mlijeko i šećer, sretna što ga je

preduhitrila u tom pogledu danas.
Garrett podijeli slaninu i jaja na dva tanjira i ponese ih na sto. Dok je sjedala,
vidjela je kovertu sa svojim imenom ispred sebe.
„Šta je ovo?“ Okrene je, vidjevši da je poklopac uguran unutra ne zalijepljen.
„Plata.“ Garrett proguta gutljaj kafe.
Maddie otvori kovertu, njen stomak a trbuh joj se okrene dok je gledala u
svežanj novčanica.
Gomila gotovine od pedeset i dvadeset. Iako nije brojala, bila je sigurna da

je više nego što je zarađivala u biblioteci svake sedmice.
48
„Garrett.“ Zurila je u njega, širom raširenih očiju. „Ovo ne može biti
ispravno.“
„Nije dovoljno?“ On se namršti.
„Ne!“ Brzo doda, „Ovo je previše.“ Njeni prsti su se lagano tresli dok je
brojala novac.
Pažljivo položivši novac na sto, omota ruke oko šoljice kafe i uzme veliki
gutljaj.
„Šta nije u redu?“ Zabrinutost mu je naborala lice.
„To je hiljadu i po dolara.“ Šok se osjetio u njenom glasu.
„Znam.“ Proučavao ju je preko šoljice svoje kafe.
„Ne zarađujem ovoliko ni u biblioteci svake sedmice.“
„Pa, trebala bi.“ Spustio je svoju šoljicu. „Bibilioteka može napraviti razliku u
ljudskom životu, pogotovo kod djece.“
Osmjeh je dodirnuo njene usne na jačinu njegove izjave, iako je i dalje imala
problem da probavi količinu novca ispred nje. Gurnula je novac prema njemu. „Ne
mogu prihvatiti ovo. Previše je.“
Pogurao je svežanj novčanica nazad. „Rekao sam da ću ti platiti za tvoj rad. I

ovo je to.“
Podigla je obrve. „Za čišćenje koliba?“
„I pranje rublja.“
Ne želeći ostati bez čistog rublja i čarapa, u srijedu pitala je da li bi ona

mogla koristiti mašinu za veš. Garrett joj je objasnio da Carol pere njegovu robu
kada dođe ponedjeljkom, ali Maddie je može koristiti kad god želi. Pošto je vidjela
njegovu odjeću kako leži u košari za veš, mislila je da ima smisla da sve opere
zajedno, i oprala oboma odjeću.
49
„Jedno pranje,“ ona promrmlja, pokušavajući ne pocrveniti na sjećanje
njenih gaćica do njegovih bokserica u mašini.
„Znam da si radila jako u kolibama.“ Napunio je vilicu slaninom.
Maddie je osjećala krivicu što joj je prostala još jedna koliba neočišćena. U
ponedjeljak je mislila da će imati obe očišćene i blistave u manje od sedmice i
pitala se šta bi još mogla da radi da pomogne na ranču.
Nije mislila na odlazak u grad i kupovinu nove odjeće, dolazak novog

automobila i jahanje sa Garrettom. A kada je bila u kolibama, Garrett bi često
svraćao, govoreći joj da je vrijeme za ručak ili da bi trebala završiti za taj dan i da je
prošlo tri sata.
„Moraš uzeti za smještaj i troškove.“ Odgurne novac nazad prema njemu i

podigne nož i vilicu.
„Kuhaš dvije noći.“ Vrati novac u kovertu i čvrsto je smjesti pored njenog
tanjira. „To riješava smještaj i hranu.“
Te dvije noći, Garrett se zatvorio u radnoj sobi, rekavši da ima poslovne

stvari kojima treba prisustvovati, i da će napraviti sebi neko smrznuto jelo kasnije.
Kada se Maddie javila da napravi večeru, njena ponuda je rado prihvaćena.
Srela je njegov pogled, shvativši da je svađa oko plate bila uzaludna kada je
on imao taj neumoljivi izraz lica.
„Koliko ti dugujem za odjeću?“ Njena ruka krene prema omotnici, spremna

da izvadi tu količinu novca.
„Još nisam dobio račun.“
Maddie je žvakala svoju slaninu pažljivo dok je proučavala Garretta. „Javit

ćeš mi kada stigne, zar ne?“ Iako su njeni roditelji bili bogati, oduvjek je preferirala
da ide svojim putem i bude nezavisna.
50
„Naravno.“ Garrett je pijuckao kafu, izgled njegovog lica govorio je da je ta
tema zatvorena. Pitala se hoće li joj reći ili ne koliko duguje za svoju novu
gardarobu.
Čak i ako ne kaže, obećala je sebi, pobrinut će se da mu plati prije nego što
ode. Uvijek može pozvati Donnu u radnju i pitati je da pogleda račun. A ako
Garrett joj bude plaćao hiljadu i sto dolara za svaku sljedeću sedmicu, definitivno
neće prihvatiti to sve. Bez obzira šta rekao, znala je da čistači nisu zarađivali toliko
novca. U suprotnom, ona je bila u pogrešnom poslu.
***
Maddie je upravo trebala da krene dole prema kolibama nakon doručka

kada ju je Garrett iznenadio. „Možeš li me odvesti u grad? Mislio sam da bi mogli
otići u kupovinu namirnica.“
„Naravno.“ Spustila je kantu punu krpa za čišćenje. „Je li nešto nije u redu sa
SUV?“
„Ne.“ Njegove oči titrale su u uglovima. „Samo želim da budem siguran da ti

je ugodno da voziš auto. U slučaju da trebaš otići u grad bilo kada.“
Nasmješila se. „Samo da uzmem torbicu.“
Maddie je uživala u vožnji do Elk View Cornera. Za razliku od Howarda,

Garrett nije pravio nikakve „korisne“ komentare na njenu vožnju, umjesto toga
vjerovao joj je da je sposobna za volanom. Automobil, koji je Maddie u sebi
nazvala Trešnja, se lijepo ponašao; u stvari bilo je puno glađe voziti ga nego njen
stari sedan.
U velikom supermarketu, Garrett je vozio kolica dok je Maddie, bila

iznenađena da nije napravio spisak, pokušavala se sjetiti šta im zapravo treba.
51
„Mislim da je to sve,“ ona objavi malo kasnije, pregledajući natovarena
kolica.
„Ne baš.“ Garrett se nagne i zgrabi kutiju kapsula vruće čokolade s police.
Nacerio se na nju. „Ne možemo zaboraviti ovo.“
Maddie mu uzvrati osmjeh, zahvalna na njegovoj pažljivosti. Još jednom se

pitala, ko je Garrett Trask? Spasio je odbjeglu mladu sa autoputa, jaše konje kao
stručnjak, očito uživa živeći na ranču, ali ima misteriozne konferencijske pozive, i
novac se nije činio da je problem za njega. Na blagajni, Maddie se trgnula na
sumu, ali Garrett nije ni opazio iznos. Platio je u gotovini i natovario kese u
prtljažnik. U supermarketu, bilo je lako fantazirati da su par koji ide u svoju
sedmičnu kupovinu zajedno. Ali to je sve što je u stvari bilo, govorila je sebi
zamišljeno, samo fantazija.
***
Sljedećeg dana, Maddie se ponovo pronašla na konjskim leđima, jašući sa

Garrettom. Inzistirao je da uzme slobodan vikend, i juče je provela opuštajuće
posljepodne pekući čokoladni kolač. Primjetila je da je gledao u nju sa divljenjem
kada je uzeo prvi zalogaj.
Iako je uživala u kuhanju, cijela torta je često bila previše primamljiva da bi

je pekla samo za sebe. A kada je bila sa Howardom, insistirao je da pojede samo
malo parče, često joj govoreći da previše slastica će na kraju da joj začepi arterije.
No gledajući Garrettove mišiće, bilo joj je teško povjerovati da bi

povremeno domaće kuhanje moglo naškoditi njegovom tijelu. U sedmici od kako
je ovdje, primjetila je kako jako Garrett radi okolo po ranču. I kad nije bio vani
radeći raznorazne poslove, često je bio zatvoren u svojoj radnoj sobi, sa
'poslovnim sastancima'.
52
Sada, ona i Garrett išli su da posjete Garley na sjevernom pašnjaku. Kukovi
su joj još trnuli tamo gdje je Garrett spustio svoju ruku, pomažući joj da se smjesti
u sedlo nakon što joj je pomogao da se popne. Iako nije mislila da njegov dodir je
bio neophodan, ona se sasvim sigurno neće žaliti radi toga. Samo je poželjela da je
postojalo više ovakvih trenutaka u protekloj sedmici.
Princ malo ubrza, i Maddie je bila zahvalna što vidi da njene grudi nisu
poskakivale danas. Kada ju je Garrett pitao da li bi željela da ide na jahanje s njim,
brzo se presvukla u čvršći brus. Nije željela da njene grudi poskakuju svuda
unaokolo, kao što su prošli put.
„Još malo pa smo stigli.“ Garrettovo lice izražavalo je zadovoljstvo dok je

pokazivao prema Farley.
Maddie se nasmješi u odgovoru. Bik je stvarno bio veličanstven.
„Hej, momče.“ Garrett je skočio s konja i tiho se obraćao crnom bliku, koji je
poskočio prema njemu, znatiželjan da vidi ko mu je došao u posjetu.
Farley frkne, a zatim im okrene leđa, tražeći najsočniji zalogaj trave koji je
mogao pronaći.
Maddie je odlučila ostati na konju. Nije se željela osramotiti pokušavajući se

spustiti sa svog, a zatim je tu i ponovno penjanje na Princa. Iako joj ne bi smetalo
da Garrett spusti svoje ruke na njene kukove ponovo pomažući joj da se popne u
sedlo, nije željela da misli o njoj kao nesposobnoj.
„Čini se da je zauzet,“ Garrett kaže neumoljivo, zajahavši Blaze. „Upoznat ću

ga sa prvom kravom sutra.“
Maddie klimne, nadajući se da crvenilo na njenim obrazima nije prejako.
Bilo je glupo porumeniti kada je pričao o parenju svog bika. Bili su na ranču,
u suštini.
Uživala je u laganom putu nazad u štale. Iako, osjećala se samopouzdanije

jašući Princa danas nego što je u četvrtak. Iako je bila malo ukočena i bolna u
53
petak ujutro, topla kupka koju je iskoristila noć ranije mora da je djelovala.
Definitivno će i večeras da napravi kupku.
Garrett joj pomogne sići, jedne ruke na njenom struku dok je visila na
trenutak, držeći se postranice za sedlo. „Eto te.“ Pomogao joj je spustiti slobodno
stopalo na zemlju, dodir njegove ruke bio je topal na njenom tijelu, čak i kroz sloj
odjeće.
„Hvala.“ Ona promrmlja, gledajući u njega kad su joj obe noge bile čvrsto na
zemlji.
Nasmješio se i zadio joj pramen kose za uho.
Maddie se umiri, pitajući se da li će je poljubiti, ali trenutak je prošao gotovo

smjesta. Garrett zakorači unazad, zaposlivši se oko konja, ostavivši je da se pita da
li je samo umislila taj trenutak između njih.
Na povratku kući, Garrett je razgovarao o planovima za sljedeću sedmicu.

Čini se da će biti zauzet sa još misterioznih konferenciskih poziva, kao i izborom
prikladne partnerke za Farley.
„Mogla bi početi sa sljedećom kolibom sutra.“ Maddie dobaci, odlučna da je

očisti od vrha do dna što brže i efikasnije može, još uvjek se osjećajući krivom da
joj je trebala sedmica da potpuno očisti prvu.
„Dobra ideja.“ Osmjehnuo joj se toplo. Ponekad je mislila da bi mogla

zaboraviti i sopstveno ime kada je Garrett pogleda tako.
I dalje uživajući u njegovom osmjehu, Maddie posrne na izbočini u tlu, a

njene ruke se rašire u ravnoteži.
„Imam te,“ Garrett promrmlja u njeno uho, njegove ruke su omotane oko
njenog tijela, ispravljajući je.
Dah joj pobjegne dok je vraćala ravnotežu, sigurna u njegovom zagrljaju.
54
„Hvala ti.“ Kaže bez daha, svjesnost je prolazila kroz nju od muške topline
njegovog tijela.
Njen puls je udarao nepravilno dok je gledala ogoljenu toplinu u njegovim

očima. Njegova se glava spusti, a ona rastavi usne u nesvjesnom pozivu.
Garrettove usne očešu njene. Njegov jezik u istom trenu klizne u njena usta kada i
njene ruke opkruže njegova mišićava leđa.
Garrett ju je zadirkivao, nagovarao, tražio. Maddie je odgovarala; nikada

nije bila poljubljena na taj način ranije. Njene ruke se stegnu na pamučnoj tkanini
njegove majice dok je uzbuđenje prolazilo kroz nju.
Gotovo je zacvilila od razočarenja kada je Garrett konačno podigao svoja

usta s njenih. Njegove oči je bilo ispunjeno zadovoljstvom dok je gledao njeno
rumeno lice i blago natečene usne.
„Nemaš pojma koliko dugo sam to željeo,“ on promrmlja, spuštajući joj ruke
na obraze.
Maddie je zurila u njega, osmjeh je dodirnuo njene otečene usne. Nije imao
pojma koliko dugo je ona čekala da on to učini.
***
Usisavajući prašnjavu kolibu, Maddie je razmišljala o jučerašnjim

događajima. Nakon tog nevjerovatnog poljubca, otišli su nazad u kuću, osjećajući
se ugodno u društvu onog drugog kao i ranije. Ali nešto se promjenilo. U
neočekivanom momentu, vidjela je to u Garrettovom izrazu lica. Želio ju je.
Barem, je bila prilično sigurna da ju želi. Nije bila baš stručnjak kada su u
pitanju muškarci. Ali činilo se da njeni instinkti u vezi Garretta i toga da ju je želio
poljubiti prvi put kada su otišli na jahanje je bio tačan.
55
Iako, ona i dalje nije znala zašto se predomislio u posljednjem trenutku. I
vjerovatno nikada i neće, pomislila je, dok je usisivač zadovoljno uvlačio slojeve
debele prašine sa drvenog poda.
Ali nije napravio potez sinoć. Umjesto toga, proveli su veče kao i obično,
gledajući filmove na TV-u prije nego su otišli u krevet – u odvojene sobe. Nije joj
čak dao ni poljubac za laku noć, iako ga je ona na pola očekivala. Ili čak i nešto više.
Da je zavede.
Kakav bi bio osjećaj da te zavede Garrett Trask?
Govoreći sebi da ni ne pomišlja o toj ukusnoj fantaziji, Maddie je radila jako

narednih par sati, postupno preobrazivši prljavu kolibu u odmaralište gdje bi neko
platio da odsjedne. Jednom kada se riješila najgore prašine i prljavštine sa podova,
okrenula je svoju pažnju paučini u spavaćoj sobi.
Hvala nebesima da nije bilo paukova u kolibi. Zadrhtala je na pomisao da

susretne kojeg. Njen stomak zabuči dok je nosila usisivač kao profesionalac, i
zapitala se je li već vrijeme ručku.
Zujanje motora SUV-a uzbunilo ju je. Mmm. Garrett. Kada je radila ovdje
dolje, uvijek je dolazio da je pokupi za vrijeme ručka, ignorirajući njen protest da
može hodati pet minuta nazad do kuće.
„Spremna za ručak?“ Njegov bogati glas poslao je pregršt uzbuđenja kroz

nju, iako su doručkovali zajedno samo par sati ranije.
„Stižem,“ ona uzvikne, uzimajući kantu koja je sadržavala prašnjave krpe

dok je izlazila vani da ga pozdravi.
„Hej.“ Njegove smeđe rastapajuće oči zurile su u njene.
„Hej.“ Ona ponovi, glasom bez daha. Kada je gledao u nju na taj način, njen
mozak čini se pretvarao se u bezvrijednu masu.
„Pusti mene.“ Uzeo je kantu od nje, klizeći drugom rukom oko njenog struka
u isto vrijeme. Povlačeći je prema njemu, proučavao je njeno uzbuđeno lice kao da
56
pamti svaki detalj. Njegove čvrste, senzualne usne prekriju njene, ljubeći je polako
i temeljito.
Maddie je u daljini čula kliktaj kante kada je pala na pod.
Garrettova druga ruka omotala se oko njenog struka, oblikujući je uz njega.
Omotala je svoje ruke oko njegovog vrata, njene meke grudi stiskale su se
uz njegova tvrda, mišićava prsa. Produbio je poljubac, njegove ruke milovale su
njena leđa, i Maddie je uživala u senzualnosti njegovog dodira, maglovito misleći
da Garrett mora da se najbolje ljubi u cijeloj državi, ako ne na svijetu.
Garrett konačno završi poljubac, odmarajući svoju bradu na njenom čelu.

Disala je duboko, uživajući u njegovom čistom, muškom mirisu. Njegove ruke
popuste stisak oko njenog struka i ona sa žaljenjem se odmakne, želeći da može
provesti ostatak dana u njegovom naručiju.
„Pretpostavljam da bismo trebali da ručamo.“ Ispružio je ruku.
„Pretpostavljam.“ Njegovi jaki, potamnjeli prsti zatvore se oko njenih dok su

hodali nekoliko koraka do SUV-a. Je li to njena mašta ili je i on zvučao kao da mu je
žao isto kao i njoj?
57
Poglavlje 5
Sljedećeg dana, Maddie je lebdjela dok je oprašivala zidove kolibe. Nakon

tog nevjerovatnog poljubca juče, odvezli su se nazad kući na ručak, a zatim otišli
na jahanje. Bunila se da ima još dosta čišćenja da odradi u kolibi, ali Garrett je
insistirao da može da čeka do sutra.
Stvarno, mislila je, sa osmjehom na licu, morat će da vrati Garrettu trećinu

svoje plate. Neće mu dopustiti da joj plaća za prilike da jaše konja ili..
Ili ga ljubi.
Baš kao i u nedjelju, kada ju je poljubio u momentu kada se popiknula, nije

napravio drugi potez. Prošle noći bila je zadubljena u misteriozni roman nakon što
je rekla sama sebi da prestane da se pita da li će je ponovo poljubiti. Garrett se
zatvorio u radnu sobu, rekavši da ima hitan poslovni sastanak na kojem mora da
prisustvuje, iako nije imala pojma kakva vrsta posla se obavlja u pola osam naveče.
Zvuk SUV motora presjekao ju je u mislima. Nije bila ovdje tako dugo.
Sigurno nije već vrijeme ručka.
Odloživši krpu za oprašivanje, Maddie krene vani na mali trijem.
Garrettovo vozilo je bilo parkirano vani. Gledala ga je kako izlazi sa

vozačevog mjesta, a sekund kasnije, i suvozačeva vrata se otvore, i drugi muškarac
izađe iz vozila.
Maddie je zurila u šoku.
Howard.
„Maddie,“ Garrett kaže službeno, „ovdje je neko ko te želi vidjeti.“
58
Njene usne se rastvore dok je Howard prilazio ka njoj. Prosječne visine,
prosječne građe, sa pjeskovitom modernom frizurom, nosio je skupo odijelo i
kravatu koji se nisu uklapali u sredinu.
Ne, ne, ne! Njen um je vrištao. Omotala je ruku oko ograde trijema, njeni
zglobovi su pobjelili.
„Maddie.“ Howard je imao fin, modulirani glas, prisjetila se, osim kada bi
poprimio nazalni zvuk.
„Howard.“ Nagnula je glavu.
Njegove blijedo zelene oči su je procjenjivale, primjećujući njen prašnjavi

izgled.
„Mislim da bi trebali popričati.“
Garrett pročisti grlo. Maddie pogleda prema njemu, na sekund je zaboravila

da je ovdje. Sva njena pažnja je bila fokusirana na muškarca kojeg je ostavila
ispred oltara.
„Pretpostavljam da ću vas ostaviti,“ kaže grubo. Zurio je u nju. „Ako ti išta

treba – bilo šta, čekat ću tamo.“ Pokazo je prema velikom boru nekoliko metara
udaljenom od kolibe.
Nekako, Maddie je uspjela da klimne dok je gledala kako Garrett odlazi.
„Maddie.“ Howardov lagano nestrpljivi ton privlači njenu pažnju.
„Mislila sam da ćeš biti na Grenladnu,“ ona izlane.
„Teško da ću otići sam, čak i ako to znači da neću vidjeti Barnacle Goose.“
Odmahnuo je glavom. „Osim toga, tvoj otac je rekao da bi bilo najbolje ako se
vratim na posao što je prije moguće.“
Maddije je pokušala da ne zakoluta očima. Jedan od razloga što je voljela da

bude neovisna i zarađuje sama za sebe je bio da ne mora da odgovara svom ocu.
59
Sada kada je bila svjesna Howardovog pravog razloga što se htio oženiti njom, svo
vrijeme koje je posvećivao njenom ocu dok su se zabavljali sada je imalo smisla.
„Žao mi je.“ Nije voljela da uzrokuje bol bilo kome, iako su Howardovi potezi
da je oženi došli kao šok, pretpostavila je da je njen bijeg sa vjenčanja ga jednako
šokirao.
„Zašto, Maddie?“ Gledao ju je ozbiljno u oči. „Mislio sam da smo dobar

par.“
„Dok nisam saznala da me jedino ženiš da bi postao partner za godinu

dana,“ ona odgovori oštro, presavijajući ruke preko grudi.
Crvenilo joj je prelazilo preko obraza. „To je bio posao.“ Mahnuo je rukom
po zraku. „Tvoj otac je odobrio moje zabavljanje s tobom, i kada je postalo
ozbiljno između nas, nagovjestio je mogućnost partnerstva. A kada smo se
zaručili...“ Slegnuo je ramenima. „Rekao je da će me učiniti partnerom na našu
prvu godišnjicu braka.“
„Kako si me pronašao?“ Upravo sada, nije željela misliti o očevoj

umješanosti.
„Nije bilo lako.“ Skinuo je mrlju prašine sa italijanskog odijela. „Lyndsey je

odbila da mi kaže gdje si. Konačno sam saznao da ti je poslala torbu, i uspjeo sam
dobiti adresu od kompanije za dostavu.“
Maddie podigne obrve. Kada je nešto želio, Howard je bio poput terijera,
kopao je dok ne bi dobio ono što želi. To je ono što ga je vjerovatno činilo dobrim
advokatom. Ali to nije promjenilo njene osjećaje prema njemu.
Nevjerovatna stvar je bila, da nije osjećala ništa osim hladno-toplog

prijateljstva prema njemu sada. Jesu li to bila njena osjećanja prema njemu cijelo
vrijeem? Bilo je strašno pomisliti da je samo sedmicu ranije, bila na domak da kaže
dok nas smrt ne rastavi.
60
„Maddie.“ Uhvatio ju je za ramena. „I dalje se možemo vjenčati, pretvarat
ćemo se da se ovo nikada nije desilo. Mogla bi provesti ostatak odmora
smještajući se u našu kuću. A ako bilo ko od naših prijatelja pita šta se desilo, da je
to samo privremeni nesporazum.“
Privremeni nesporazum? Zurila je u njega, pitajući se da li je Howard izgubio

razum.
Postupno je shvatila da nije ni primjetila njegov dodir na njenim ramenima.

Ne na način na koji je bila svjesna Garrettovih dodira.
Ili načina na koje je željela da je Garrett dodiruje.
„Ne, Howarde.“ Odmahne glavom. „Ne bi uspjelo.“
„Zašto ne?“ Gledao ju je kao da joj zaviruje u dušu. „Ništa se nije

promjenilo.“
Osim onoga što osjećam za tebe. Kako može reći bivšem zaručniku da su se
njeni osjećaji promjenili – trajno?
„Ne mogu se udati za tebe.“ Zadržala je glas tihim. Iako je Garrett bio
desetak metara dalje, i dalje je dugovala sebi i Howardu privatnost, čak i sada kada
je njihova veza pucala.
„Ne razmišljaš jasno.“ Howard je milovao njenu ruku, ali otresla je taj
iritantni dodir njegovih prstiju. Upravo sada, bilo joj je drago da je čula razgovor
svog oca na dan vjenčanja. Zašto za ime svijeta je mislila da se može udati za ovog
muškarca? Sada je shvatala da mala količina privlačnosti koju je osjećala prema
njemu ne može se ni uporediti sa privlačnosti koju je osjećala prema Garrettu.
Samo jedan poljubac od Garretta pretvarao je njena koljena u žele. Howardovi
poljubci, sa druge strane...
„Zapravo, sada mislim puno jasnije nego što sam u proteklih godinu dana.“
Maddie zakorači unazad.
61
„Molim te, Maddie.“ Howard suzi pogled. „Moraš se vratiti sa mnom.“
„Zašto?“ nabrala je čelo.
„Jer...“ Oklijevao je. „Jer tvoj otac kaže ako se ne vjenčamo mogu zaboraviti
na partnerstvo. Kaže da smo ga osramotili.“
Howard se namršti. „Nisi li slušala svoju govornu poštu?“
„Ne.“ Prsti su joj kopali u dlanove ruku. „A sada si mi rekao šta mogu
očekivati unaprijed, ne želim to.“
Njen otac možda misli da ga je osramotila pobjegavši sa vjenčanja, ali šta je

sa onim što je on učinio? Praktički podmićujući Howarda da je oženi? Nije čak
željela ni misliti o tome.
„Sviđaš mi se Maddie. Da je drugačije ne bi te zaprosio. Mogli bi imati

ugodan život zajedno.“
Maddie ga je gledala, znajući da je iskren. Howardu je možda stalo do nje na

neki njegov način, ali udati se za njega bi bilo kao udati se za prijatelja. I ako je
mislila da je prijateljstvo važno u vezama, bila je i strast. Nije je postojalo između
njih.
„Žao mi je Howarde.“ Ona uzdahne. „I žao mi je radi tate. Možda se

predomisli kada se malo smiri.“
Usne njenog bivšeg zaručnika se stisnu. „Sumnjam.“
„Ti si dobar advokat. Tata to zna.“
Howard slegne ramenima. „Nekada je znao.“ Stegnuo ju je za ruku. „Jesi li

sigurna da je ovo ono što želiš?“
„Da.“ Maddie klimne. „Žao mi je što nije uspjelo između nas.“ Pokušala je da
se osmjehne. „Ali pretpostavljam da je bolje da smo saznali sada nego nakon šest
mjeseci ili godinu dana braka.“
62
Pustio joj je ruku iznenada kao što ju je i zgrabio. Činilo se da mu se cijelo
tijelo umiruje. „Pa, pretpostavljam da je bolje da idem i priznam poraz tvom ocu.“
Okrenuo je pogled prema Garrettu, visokom, sa obe noge na zemlji.
„Ko je taj tip, Maddie?“
Pratila je njegov pogled, nesposobna da zaustavi mali osmjeh da okrzne

njene usne. „Moj poslodavac.“ Kada je primjetila Howardov šok, brzo doda:
„Naredne tri sedmice.“
„Ali ti imaš posao u biblioteci u Portlandu. Šta se dešava?“
„Kada sam otišla...“ Progutala je ostatak te rečenice. Nema svrhe je

spominjati. „Imala sam dvadeset dolara i probušenu gumu. Imala sam sreće da je
Garrett naišao kada jest.“
„To ne znači da moraš raditi za njega.“ Čini se da je primjetio kantu sa

krpama za čišćenje i ne baš čistu unutrašnjost kolibe iza nje, po prvi put. „Da li ti
to... čistiš?“
Maddie je potisnula kikot na izgled Howardovog lica. Iako je uznemirujuće,

njen bivši zaručnik nije baš mnogo čistio za sobom. Preferirao je da to ostavi
čistačicama koje su dolazile dva puta sedmično, koje su takođe prale njegovo
rublje.
„Da.“
„Pa, nema razloga da to radiš više.“ Pregledao je prednji dio njene majice.
„Imaš prašinu po cijelom tijelu. Možeš se vratiti sa mnom sada, iako je gotovo
između nas.“
Ona odmahne glavom. „Radim ovdje sljedeće dvije sedmice.“
„Ali vraćaš se u Portland, zar ne?“
Zašto je pomisao o povratku stegla obruč oko njenog srca? Uživala je u tome
da je knjižničarka, i ima dobre prijatelje tamo, ali u zadnje vrijeme, svaki put kada
63
bi se sjetila da se mora vratiti kući za para sedmica, osjećala se depresivno. I nije to
samo radi da će se vratiti kao odbjegla nevjesta. Znala je da je sretno pobjegla.
Maddie slegne ramenima. „Vjerovatno.“
„Jesi li sigurna da si bezbjedna s njim?“ Howard se namršti. „Samo zato što

si me ostavila pred oltarom ne znači da želim da ti se nešto desi.“
„Sigurna sam.“ Odbila ga je. „Idi kući, Howard. Reci tati da mi je žao, ali ne bi
uspjelo između nas. Da li zaista želi da budem raspuštenica?“
Howard napravi grimasu. „Možda imaš pravo.“ Gledao ju je na trenutak.
„Pretpostavljam da ćemo se vidjeti uokolo.“
„I ja pretpostavljam.“ Gledala ga je kako trči ka SUV-u, osjetivši suzu u kutku

oka. Iako nije uspjelo između njih, Howard je bio veliki dio njenog života zadnjih
godinu dana.
***
Njegova utroba se stisnula kada se njen šminkersiki zaručnik – bivši

zaručnik, ispravi se brzo. Sada, sve što je mogao uraditi je stajati tamo i gledati
kako Maddie razgovara sa kretenom.
Kako bilo koji muškarac bi želio samo da oženi Maddie radi svoje karijere?
Izdahne, nije mogao da skine pogled sa scene koja se odvijala ispred njega.
Šta god se dešavalo, Maddie nije izgledala sretno. Samo se nadao da može
da pređe preko uglađenih riječi koje su izlazile iz njegovih usta i sjetit se zašto ga je
ostavila na prvom mjestu.
Njegov um – i tijelo – bljesne na sjećanje poljubca koji su podijelili juče.
64
Bilo je jako teško ne otići dalje nakon njega, ali želio se pobrinuti da je
vrijeme pravo – za njih oboje. Sada, ovisno o tome šta će se desiti u sljedećih par
minuta, vrijeme je da učnini Meddije svojom.
***
Kao da ju je nevidljiva nit povezivala sa njim, Maddie pogleda u Garretta.
Podigao je obrvu upitno. Prošetala je do njega, ali nije bila sasvim sigurna
šta da kaže.
„Je li sve u redu?“ Promatrao joj je lice.
Pokušala se nasmješiti. „Sve je u redu. Howard se vraća nazad u Portland.“
„A ti?“ Oči su mu bljesnule sa gorućom potrebom da čuje njen odgovor.
Toplo sunce blistalo je na njenim obrazima. „Gotovo je između nas.“
„Dobro.“ Promrmljao je žestoko. Njegovi prsti prešli su preko njene ruke na

kratki trenutak. „Ostani ovdje. Odmah se vraćam.“
Krenuo je prema SUV-u. Motor zaurla paleći se, i Maddie je gledala kako se
vraća prema kući, Howard je sjedio na suvozačevom sjedalu, gledajući ravno
ispred.
Zadrhtala je na pogled u Garrettovim očima kada joj je rekao – zapovjedio

joj da ostane tačno tamo.
Hodajući do kolibe, pokušavala je da spriječi maštu da podivlja. Ali nije bilo

koristi. Bila je privučena Garrettom od prvog trenutka, bez obzira koliko
pokušavala poreći svoje osjećaje od početka. Ali sada...
Maddie podigne krpu i počne odsutno brisati zidove kolibe. Šta će se desiti
kada se vrati? Hoće li je iskoristiti na način koji nikada nije Howardu pao na pamet,
65
čak ni kada su bili zaručeni? Toplina bljesne kroz nju na pomisao da završi u
Garrettovom krevetu.
Brujanje SUV-a probije se kroz njene misli. Već se vratio? Mora da je stvarno
jurio do kuće. Jedva da je spustila krpu kada je Garrett ispunio dovratak.
Krenuo je prema njoj, sa željom u očima. Zrak je prožimala seksualna

napetost.
Uzlupala srce, prošaputa. „Želiš li me iskoristiti?“
„Dođavola da, želim te iskoristiti,“ zareži, vukući je prema njemu. Sa mekim

uzdahom, Maddie se preda njegovim zapovjedničkim usnama, rukama se
hvatajući za njegov vrat.
Garrett ju je držao čvrsto, njegov palac je pravio senzualne krugove na

njenim leđima, produbljujući poljubac dok Maddie nije mogla razmišljati, samo
osjećati. Uzbuđenje je letjelo kroz nju, pojačavajući se kada su Garrettove usne
napustile njene i milovale njen vrat.
„Trebam te Maddie,“ on zastenje. Drhtala je od uzbuđenja kada je dodirnuo

posebno osjetljivi dio njenog vrata.
Zatvarajući oči, prepustila se trenutku. Ovaj jaki, moževni čovjek je želi.

Uzbuđena od njegovih dodira i riječi, prošaputala je. „I ja tebe trebam,“ shvatajući
da je to istina.
Poklopio joj je lice rukama. „Jesi li sigurna?“ Gledao ju je intenzivno.
Maddie klimne, znajući bez sumnje da želi da vodi ljubav sa Garrettom.
„Draga.“ Privukao ju je sebi, njegovo uzbuđenje se stiskalo uz nju, govoreći

joj neopozivo koliko ju želi. „Idemo nazad u kuću.“ Njegov glas je nizak i
intenzivan.
Prije nego je išta mogla promrmljati, pronašla se pometena u njegovom

naručiju.
66
„Garrett!“ zacvili, njene ruke stisnu se na njegovim ramenima. „Šta to
radiš?“
„Nosim te kući.“
Rastopila se na strastvenu nježnost u njegovom glasu. Njegove usne tvrdile

su njene prije nego što su izašli iz kolibe, noseći je kao da ne teži ništa u opšte.
Odvezli su se nazad na ranč u tišini, senzualno uzbuđenje prolazilo je kroz

nju na pomisao da će postati intimna sa Garrettom. Pogledala je u njegovo ruke na
volanu, diveći se njihovoj snazi, a opet bio je uvijek nježan dok ju je dodirivao. Ako
je ponovo poljubi kao u kolibi, vjerovatno će se otipiti u lokvu zadovoljstva ispred
njegovih stopala.
Kada su stigli do kuće, Garrett je povede u njegovu spavaću sobu, njegova

ruka stiskala je njenu. Glavna spavaća soba bila je dekorisana bogato plavim, sa
ponekim krem akcentom. Veliki prozor gledao je na pašnjak, ali Maddieine oči bile
su privučene velikim krevetom u središtu sobe.
Iako je možda teko oko podne, nije je bilo briga koje je vrijeme. Sve što je
željela je da vodi ljubav sa Garrettom – upravo ovdje, upravo sada.
„Nemaš pojma koliko te želim,“ on promrmlja, oblikujući je uz sebe.

Njegove usne zapečate njene i ona zatvori oči, njeni nervni završetci iskrili su kao
ludi.
„Garrett,“ ona prošapuće, dok su njegove ruke klizile ispod njene majice i
milovale njeno meko meso. Nikada se nije osjećala ovako ranije, uzbuđeno i bolno
u isto vrijeme.
Njeni prsti drhtali su od potrebe dok je otkopčavala jedno od dugmadi na

njegovoj košulji.
Pozdravile su je tamne dlačice na njegovim prsima, i ona stidljivo provuče

prste kroz njih. On zastenje, ohrabrujući je da ga nastavi dodirivati, dok su njegove
ruke sada dodirivale njene grudi kroz meku tkaninu njenog brusa.
67
Maddie uzdahne dok je njegov palac trljao njenu bradavicu, svjesna vlažne
topline između svojih bedara. Izvije se prema njegovom dodiru, tiho moleći za još.
Njegov jezik klizne u njena usta, njegove ruke odkopčaju njen brus. Gurnuo
je na stranu meku pamučnu tkaninu, milujući njene gole grudi. Zastenjala je u
njegova usta, njegov dodir poslao je nevjerovatan osjećaj da juri kroz nju.
Garrett ju je polako razodijenuo, ljubeći i milujući njenu golu kožu. Kroz

zamagljenu želju, Maddie je znala da bi se trebala osjećati samosvjesnom da
Garrett je vidi po prvi put golu, ali njegove prošaputane riječi potrebe učinile su da
se osjeća predivno i poželjno.
„Tako si lijepa.“ Divljenje u njegovom glasu bila su očita dok je stojala ispred
njega, potpuno gola.
Nije mogla zaustaviti crvenilo koje se dizalo po njenim obrazima. „I ti si,“

ona promrmlja, iako je stajao ispred nje u farmericama i otkopčanoj košulji.
Podigao ju je u naručije i ponijeo je do kreveta, držeći je uz njega s jednom

rukom dok je drugom povlačio prekrivač.
Maddie je gledala luksuzni krevet dok je on svlačio svoju odjeću.
Ugrizla se za usnicu kada ga je po privi put vidjela golog. Njegova široka

ramena, tvrda površina njegovih grudi i njegovi vitki kukovi i bedra bili su svi tako
impresivni i seksi, ali nije mogla skinuti oči sa njegovog velikog, tvrdog koplja, koje
se usmjerilo prema njoj.
Garrett joj se pridruži na krevetu, klečeći iznad nje. Pomiluje njen obraz,
ljubeći je duboko. Omotala je ruke oko njega, oduševljena njegovom blizinom,
njegovim dodirom, i žarom koji se kolutao njenim tijelom.
„Maddie,“ uzdahne, dok su se njegove usne zatvarale oko njene bradavice.

Zadrhatala je u oduševljenju, njeni prsti klizili su po njegovim leđima dok je on
obrađivao njene osjetljive vrhove, čineći da ona želi više...toliko toga više.
68
Dao je objema bradavicama podjednaku pažnju, što je povećavalo njeno
uzbuđenje. Trebala je Garretta kao što nikada nije trebala muškarca. Njene ruke
milovale su njegova leđa, spuštajući se na njegove čvrste guzove, pokušavajući mu
dati što više zadovoljstva kao što je i on njoj.
Garrettove usne skliznu, niz njeno meko, satensko tijelo, dok nije dosegao
do njenog uredno obrubljenog humka. „Prelijepo,“ on prodahće, njegov topli dah
golicao je njene vruće, mokre nabore.
Maddie prodahće dok je njegov jezik prelazio preko njenih skrivenih nabora,
potpaljujući plamen njene želje dok ju je vodio više i više ka vrhuncu.
„Garrett!“ Njeno tijelo zadrhti sa snagom njenog klimaksa, sitni potresi

kidali su kroz nju dok je on nastavio da je zadirkuje na najosjetljivijoj tački, dok se
konačno nije vratila na zemlju.
Zurila je u njega u blaženom zadovoljstvu, njeno srce se polako vraćalo u

normalu – ili što je normalnije moglo kada je bila sa Garrettom.
Nasmješio se meko, uzevši je za bradu i pokrivši njene usne. Ali, mislila je

maglovito, dok mu je uzvraćala strasno poljubac, već ju je učinio svojom, sa prvim
njegovim poljubcom.
Njegove velike ruke milovale su njene grudi, a zatim kliznule niže, milujući
njenu unutrašnju stranu bedara. Garrettovi prsti ušli su u njen skliski kanal.
Maddie se izvije uz njega, želeći sve od njega, želeći ga sada.
„Molim te,“ molila je, stežući njegova ramena. Iako joj je već dao
najnevjerovatniji oragazam u njenom životu, njena želja za njim se vratila u
grozničavoj potrebi.
Čvrsto ju je poljubio u usne, a zatim otvorio noćni stolić.
Brzo se uspravivši, Garrett je na koljenima stajao iznad nje, njegova mišićava

forma bila je ubitačna za njene osjete.
69
„Ne mogu čekati duže, dušo,“ on promrmlja teško, njegova koljena nježno
su razmicala njena bedra šireći je.
Utonuo je u nju. Maddieine oči rašire se kratko na invaziju i on se umiri,

dajući njenom tijelu priliku da se prilagodi.
„Garrett,“ ona prošapuće, njene ruke se stisnu oko njegovih leđa, želeći
više.
„Ne želim te požurivati.“ Njegovi mišići napinjali su se dok se držao

samokontrole, lica napetog. Uzbuđenje i oprez bili su se za dominaciju.
„U redu je.“ Smješeći se meko, podigla je kukove u tihom pozivu. „Želim te.“
„Maddie“ Nabio se u nju, isprva polako, kasnije povećavajući brzinu.

Omotala je svoje noge oko njegovog struka, dopuštajući mu da se u potpunosti
smjesit u njoj, ugao je obezbjeđivao nevjerovatno trene za nju.
Ulazio je u nju iznova i iznova. Mislila je da je njen prvi orgazam bio

nevjerovatan, ali bilo je to ništa u usporedbi sa tim da zapravo vodi ljubav sa
Garrettom. Njeno tijelo se zatezalo dok je ulazio u nju, senzacija se kovitlala kroz
nju, uzrokujući da joj dah izlazi u isprekidanim dahtajima.
Maddiein vrhunac je prolazio kroz nju i Garrett zastenje, njegovi kukovi

pumpali su još nekoliko puta prije nego je pronašao svoje sopstveno olakšanje,
zabivši se duboko u nju.
Dug trenutak kasnije, podigao se, i skotrljao na bok. Povukao ju je ka njemu,

ugnjezdivši je u njegovom zagrljaju i spuštajući poljubac na njeno čelo. Maddie se
utisnula uz njega, radost zadovoljstva lebdjela je nad njom. Vodeći ljubav sa
Garrettom je bilo baš kako se i nadala, i više. Tako puno više.
70
Poglavlje 6
Rano jutarnje sunce ulazilo je kroz prozor. Maddie zijevne, rastežući se,
događaji od juče iznenada su joj preplavili sjećanje.
Potapšala je drugu stranu kreveta, gledajući preko u prazan jastuk.
Garrett mora da je već ustao.
Nasmješila se, okrećući se na mekoj plahti. Garrett ju je totalno uništio za

sve druge muškarce! Zaspali su juče popodne i kada su se probudili, bila je rana
veče. Garrett je brzo završio večernje obaveze a ona je kuhala ukusne odreske za
večeru.
Zatim ju je uzeo za ruku i odveo u dnevnu sobu, gdje su se mazili na sofi, dok
njihovo ljubljenje i milovanje nije se zagrijalo, Maddie je bila ubjeđena da će je
uzeti baš tamo i tada...
Ali Garrett se povukao u zadnjem trenutku, rekavši da ona zaslužuje

udobnost kreveta. Požurio ju je u njegovu sobu, pokazujući joj tačno koliko jako je
želi i treba – dva puta!
Maddie se blago trgne dok se dizala iz kreveta, dokaz da nije navikla na tako
nevjerovatno vođenje ljubavi, i četri klimaksa za jednu noć. Ali bilo je to nešto na
što bi se lako mogla naviknuti.
Iskačući iz kreveta, pokupila je svoju odjeću sa poda. Iako ju je Garrett već

dva puta vidio golu juče, nije se osjećala da bi mogla paradirati okolo po kući
gologuza. Oblačeći majicu i hlače, krenula je u vlastitu kupaonicu da se brzo
istušira. Iako joj je sinoć Garrett rekao da koristi njegovo kupatilo, njena odjeća je
bila u njenoj sobi. Kada je došla do sobe, Maddie pronađe telefon. Konačno se
osjećala spremnom da razgovara sa roditeljima.
71
***
Maddie je ušla u hodnik, a nevjerovatna aroma pržene slanine učinila je da

joj stomak zakruli. Njen razgovor sa majkom je prošao bolje nego što je očekivala.
Nakon što je objasnila da je dobro i da je kod prijatelja u Wyomingu dok ne bude
trebalo da se vrati na posao u biblioteci, njena majka je bila iznenađujuće puna
razumjevanja.
„Oduvjek si poznavala svoj um, draga. Ako Howard te neće usrećiti, onda
nema svrhe da se udaješ za njega. Samo budi sigurna.“
„Hoću, majko,“ zavjetovala se, osjećajući se krivom da nije razgovarala sa

majkom do sada.
Nakon što joj je majka obećala da će razgovarati s njenim ocem, rekavši joj
da će preći preko toga na kraju, Maddie se osjećala kao da joj je teret podignut sa
ramena. Završivši poziv govoreći majci da je voli, odjednom je osjetila da je na
rubu novog života, gdje je sve moguće.
Ukjučujući i to da se Garrett zaljubi u nju.
Kako se može ne zaljubiti u Garretta nakon sinoćnje noći? Njegovo

nevjerovatno vođenje ljubavi, jednako vješto i nježnjo, strastveno i zahtjevno,
probudilo je nešto u njoj. Sada, konačno zna kakvo je iskustvo seksa koji razara.
„Dobro jutro.“ Maddie uđe u kuhinju, iznenada se osjećajući stidno. Ona i

Garrett nisu razgovarali od sredine noći, kada su vodili ljubav po treći put.
Upalio je mašinu za kafu i nacerio se, sa šoljicom kafe u jednoj ruci.
„Jutro, dušo.“ Stavio je svoju kafu na sto i došao do nje, njegove ruke kliznu
oko njenog struka, vukući je nježno prema njemu.
Maddieine ruke se automatski zakače oko njegovog vrata dok su njegova

usta slijetala na njena. Njeni prsti se stisnu dok je njegovo mišićavo tijelo prijanjalo
72
uz njenu mekanu, sočnu figuru, njegove usne su zadirkivale i kušale. Kada je
nevoljko podigao svoja usta, bila je bez daha.
„Sada, to je ono što ja zovem dobrim jutrom.“ Nije se mogla suzdržati da se

ne nasmješi na nagovještaj muške satisfakcije u njegovim očima. „Dođi i sjedi.“
Garrett se vratio do šporeta, učinkovito dijeleći sadržaj na dva tanjira. Dok

su jeli doručak, često je dirao njenu ruku, njegovi prsti milovali su njen dlan dok je
se ona pronalazila da joj je teško se koncentrisati na obrok. I kada je ustala da
odnese suđe u sudoper, povukao ju je u svoje krilo, želja je sjajila u njegovim
očima, i odbiao ju je pustiti dok joj nije utisnuo još jedan, srceparajući poljubac,
koji je vratila sretno.
Do trenutka kada se poljubac završio, oboje su teško disali. „Nakon ručka,“

on zavjetovao se, ljubeći je još jednom. Samo obećanje u njegovim očima učinilo je
da joj gaćice ovlaže. „Moram da vidim Farley, inače ne bi bio u stanju da zadržim
ruke podalje od tebe.“
Maddie se oduševi na njegove riječi. „Dakle pretpsotavljam da to znači da

neću čistiti kolibu ovog popodneva,“ zadirkivala ga je, prevlačeći prstima po
dugmadima njegove crvene pamučne košulje.
„U pravu si,“ on zareži, hvatajući joj ruku i utiskujući poljubac na njen dlan.
„Pokupit ću te u podne.“
***
Maddie trepne i prevrne se. Nasmješila se pospano dok je se prisjećala

ručka i šta se desilo poslje: u potpunosti nevjerovatan seks sa muškarcem kojeg
voli.
Okrećući glavu, pogleda na drugu stranu kreveta. Nema Garretta.
73
Mršteći se pogleda na sat na noćnom ormariću: pet popodne.
Nije mogla vjerovati da su proveli većinu popodneva u krevetu – pa, ona

jest, u svakom slučaju. Želeći da može provesti svako popodne ovako, Maddie
ustane iz kreveta i pogleda na svoju odjeću razbacanu svuda po podu. Osjećajući
se jako smiono, obuče brus i majicu, držeći farmerice i gaćice uz donji dio tijela.
Idući niz hodnik pitala se gdje li je Garrett. Odlučivši da ga potraži kada bude
u potpunosti obučena, Maddie brzo presvuče rublje u svojoj sobi i navuče
farmerice.
„Garrett? Prošla je kroz dnevnu sobu pitajući se da nije vani.
Kada je provjerila kuhinju, otišla je nazad kroz hodnik. Tiha brmljavina

Garrettovog glasa došla joj je do uha.
Maddie krene prema radnoj sobi. Iako je bila ovdje više od sedmice, još
uvijek nije ušla u njegovo svetište. Kad god bi se Garrett zatvorio tamo, vrata su
uvijek bila zatvorena. Do danas. Vrata su bila otvorena, i upravo kada je htjela
proviriti glavom čula je ponovo Garrettov glas.
„Znam da je to dobar posao Alex, ali predomislo sam se. Ako želiš veći udio
u projektu, onda samo nastavi.“
Nekoliko trenutaka bila je tišina, a zatim Maddie ga je čula kako se smije.
„Odlučio sam utvrditi nekoliko stvari, to je sve.“
Nakon još nekoliko sekundi, čula ga je kako je završio poziv sa, „Da, i ti.“
Još jedan misteriozni konferenciski poziv? Goreći od znatiželje, pitala se je li

to pričao sa bratom, ili i sa drugim takođe. O čemu se radilo?
Treba li naglasiti svoje prisustvo? Nije željela da Garrett misli da je

prisluškivala, bez obzira kako nedužno to bilo. Nakon svega, ako bude želio da ona
zna kakvim se poslom bavi u radnoj sobi, reći će joj.
74
Instinktivno je znala da je Garrett dobar čovjek, i nije mislila da bi ikada bio
umiješan u bilo šta mutno. U stvari, vjerovala mu je sa svojim srcem. Ali je li joj on
vjerovao sa svojim?
Ko je tačno Garrett Trask?
75
Poglavlje 7
Sljedećih deset dana proletjelo je u izmaglici vođenja ljubavi i radu na ranču.

Maddie je konačno očistila kolibe na svoje zadovoljstvo, Carol ju je pohvalila dok je
Garrett joj zvocao što radi prenaprono. Kada je završila kolibe, ostatak vremena se
činio više kao odmor na farmi. Išla je na jahanje sa Garrettom praktički svaki dan, i
činilo se da on provodi koliko god je mogao vremena sa njom, i u spavaćoj sobi.
Na kraju druge sedmice platio joj je još hiljadu i po dolara, glupirajući se

kada je ona odbila da ih prihvati. Ponovo ga je pitala koliko mu duguje za novu
odjeću, i ponovo joj je rekao da račun iz radnje nije stigao.
Sada je bio petak, kraj treće sedmice od kako je ostavila Howarda na oltaru.
Maddie tužno razgleda po svojoj sobi. Istina, nije provela puno vremena u njoj od
kako su ona i Garrett postali intimni, ali nije osjetila da može preseliti svoju odjeću
u njegovu spavaću sobu pošto je tako brzo odlazila. Njena odjeća ležala je uredno
na krevetu. Zašto nije razmišljala o kupovini kofera?
Jer nije željela da misli o povratku u Portland. Grizući usnu, pitala se ima li
dovoljno vremena da se odveze do grada i kupi jedan. Kada je stigla ovdje, imala je
samo vjenčanicu i malu torbicu. Sada ima faremrica, majica, donjeg rublja i
raskošnu vjenčanicu da vrati u Portland.
I nema kofera.
Gledajući u sat, shvatila je da su radnje zatvorene do sada. Rezervisala je let

za sutra ujutro, što će joj dati dovoljno vremena da se spremi za posao u
ponedjeljak. Uzet će nešto svojih stvari od Howarda, i ili spavati kod Lyndsey na
sofi ili ostati kod roditelja dok ne pronađe drugi stan.
Iako ni jedno od njih nije govorilo o njenom povratku u Portland na kraju

treće sedmice od kako su vodili ljubav prvi put, znala je da je vrijeme da se suoči sa
stvarnosti.
76
„Maddie.“ Garrettov bogati, muževni glas iz hodnika poslao je drhtaje kroz
njenu kičmu.
„Ovdje,“ ona se odazove.
Ušao je u sobu, zastavši kada je vidjeo njenu odjeću rasprostrtu na krevetu.
„Imaš li kofer, Garrett?“ pokušala je kontrolisati drhtanje glasa.
„Maddie?“ Namrštio se pokazujući ka odjeći. „Šta se dešava?“
„Vraćam se na posao u biblioteci u ponedjeljak.“
Gledao je u nju kao da nije mogao shvatiti njen odgovor.
„Zaposlio si me na tri sedmice.“ Pokušala je slegnuti ramenima. „Treća je

sedmica.“
„Ostani.“
„Šta?“ Maddie ga pogleda. Nada je iskrila u njenim grudima.
„Ostani sa mnom, Maddie.“ Povuka ju je uz sebe, kao da je neće nikada

pustiti. „Ako želiš raditi u biblioteci, možeš dobiti posao ovdje.“
„Ali Garrett...“
Njegove rastopljeno-smeđe oči svjetlucale su od emocija. „Trebam te

Maddie.“
Prije nego je mogla odgovoriti, njegova usta su se spustila, i naređivala joj

da kaže da. Električna drhtavica tekla je kroz nju dok se predavala njegovom
poljubcu.
„Preseli stvari u moju sobu,“ on promrmlja, milujući svojim usnama

osjetljivu tačku na njenom vratu od koje je divljala.
77
„Garrett,“ ona prodahće, znajući da nije pošten. Mora znati šta njegovi
senzualni poljubci i milovanja joj rade. Kada je dodiruje ovako nije mogla misliti,
samo osjećati.
„Reci da.“ Njegove zahtjevne riječi su joj očešale usnice.
Njene ruke se stegnu oko njegovih leđa. Željela je da ostane ovdje s njim.
Može li? Treba li? Pomisao na povratak u Portland činila ju je jadnom. Jednostavno
neće biti isto tamo sada kada je upoznala Garretta. Odmakao se od nje, gledajući
je ispitivački. „Udaj se za mene.“
Njena usta se otvore. Pogledala ga je, nije bila sigurna je li ga tačno čula.
Prije nego je mogla progovoriti, on ponovi te četri riječi. „Udaj se za mene,

Maddie.“ Konačno je pronašla svoj glas. „Zašto? Garrett to je ludo.“ Srce joj je
tutnjalo u grudima kao glaopirajući konji. Sigurno nije ozbiljan...je li?
„Kao i tvoj povratak u Portland.“ Uzeo joj je lice u ruke.
Rastopila se na strast i nježnost u njegovim očima. „Ali...znamo se samo tri

sedmice,“ ona prošaputa. Bilo je teško biti racionalan kada je sve što je željela da
učini baci ruke oko njegovog vrata i ramena i kaže, „Da!“
Izvio je jednu obrvu. „Mislim da se do sada poznajemo prilično intimno.“
Maddieni obrazi planu na njegov odgovor ispunjen smislom. Seks sa

Garrettom je bio nevjerovatan; sve o čemu je ikada sanjala. I znala je da ga voli.
Ali je li on volio nju? Je li želio da ostane toliko da bi je zaprosio čak i ako nije
zaljubljen u nju?
Iako mu je rekla da je prosidba ludost, je li ona ona koja je luda ako je ne

prihvati? Garrett joj je nudio sve. Sve što treba da učini je bude dovoljno hrabra da
započne novi život s njim.
Njen osmjeh obasjao joj je oči. Njeno srce je već imalo odgovor.
„Da, Garrett Trask. Udat ću se za tebe.“
78
Uzviknuo je, podižući je i vrteći je u krug. Smijala se, bez daha od uzbuđenja,
shvatajući da se više ne brine da je preteška za njega. Pokazao joj je više nego
jednom da je savršeno sposoban podići je u naručije.
Nacerio joj se, žudnja i nježnost blistali su iz dubine njegovih očiju. „Onda
idemo te smjestiti u moju spavaću sobu.“
***
Dvije sedmice kasnije, Maddie se osvrnula na svoju vibrirajuću romantiku s

Garrettom dok se tuširala, stojeći ispod moćnog mlaza tople vode. Čim je rekla da
na njegovu prosidbu, prenijeo je nju i njene stvari u svoj krevet. Nisu izašli poduže
vrijeme. U stvari, u jednom trenutku Maddie se pitala da li je namjerava držati
tamo trajno, ne da bi joj smetalo – ne uopšte. Bljesak je prešao preko njenog lica
dok se sjećala tačno šta se desilo te noći.
Sada kada je bila zaručena sa Garrettom, činilo se da ima trajni osmjeh na

licu. Nije postojala ni najmanja sumnja u njenom umu o udaji za njega. Dan nakon
što je prihvatila njegovu prosidbu, uredio je da njene stvari budu poslane ovamo.
„Ja ću se pobrinuti za to,“ uvjerio ju je, prije nego što je otišao u radnu sobu
da bi dogovorio potrebne aranžmane. Dva dana kasnije, sve njene kutije iz
Howardovog stana su stigle.
Nakon što je Maddie obavjestila njenu iznenađenu majku da je zaručena za

rančera, nazvala je Lyndsey. Njena prijateljica je ostala bez riječi par sekundi prije
nego je obećala da će biti tu za vjenčanje.
Kada ju je Lyndsey pitala jesu li već odredili datum, Maddie je pogledala

dole na njen goli prst i priznala da nisu još razgovarali o datumu. Nisu čak došli ni
do zaručničkog prstena. Nije da joj je bitno, Maddie je govorila sebi žestoko.
79
Garrett joj je pokazao na mnoge načine koliko mu je stalo do nje. Iako joj još nije
rekao da je voli.
Isključivši tuš i podigavši meki, pahuljasti peškir, žustro se je obrisala. Da

bude poštena, nije ni ona rekla Garrettu da ga voli, takođe. Bilo joj je na vrh jezika
bezbroj puta, ali uvijek bi se prestrašila u zadnjem trenutku. Ne još dugo.
Maddie pogleda uokolo po sobi za nekom čistom odjećom. Upravo je jahala

sa Garrettom, i iako je on morao da prisustvuje popravci neke ograde koju je uočio
da nije u redu kada su jahali sjevernim pašnjakom, rekao joj je da ode kući i opusti
se.
Nasmješila se. Na ranču se doista osjećala kao kod kuće. Maddie je rovila po
hrpi čistog donjeg rublja. Njen seksi plavi grudnjak i odgovarajuće gaćice nisu bile
tu.
Namrštila se, pokušavajući da se sjeti gdje ih je nosila zadnji put. Sjećala se

da su Garrettove oči zasvjetlucale u odobravanju kada ih je skidao s nje jedne noći,
ali njegove oči čini se su uvijek ispunjene odobravanjem kada joj je pomagao
razodjenut se, bez obzira kakvu vrstu rublja nosila.
Možda ih je nekako ostavila u svojoj spavaćoj sobi. Maddie krene u hodnik

bez ičeg na sebi. Garrett joj je toliko puta pokazao kako joj se divi, i njenom tijelu,
sa i bez odjeće. Sada se osjećala samopouzdanom da hoda uokolo po kući gola ako
bi tako željela. I bilo je glupo nositi peškir koji pokriva samo njene obline kada joj
treba samo minuta da pogleda u gostinjskoj sobi svoje rublje.
Pregledajući zadnji dio ladice u svojoj staroj sobi, podigla je plavu svilu
triumfalno. Možda će se sutra odvesti do grada i vidjeti da li Donna ima još lijepog
unutrašnjeg veša. Nasmije se sama sebi, pitajući se kakva bi bila Garrettova
reakcija ako bi kupila nevjerovatno seksi spavaćicu takođe.
***
80
Sljedećeg dana, Maddieni su prsti lebdjeli iznad tastature njenog laptopa

dok je sastavljala ostavku na svom starom poslu. Kada je prihvatila Garrettovu
prosidbu, nazvala je biblioteku i rekla im da se neće moći vratiti na posao. Pošto je
imala dodatnog odmora, njen šef je predložio da ga iskoristi, i pošalje pismo
ostavke.
Sada je bilo vrijeme. Ovog jutra, Garrett joj je pokazao oglas u novinama za
posao u maloj knjižari u Elk View Corneru.
„Ali ne trebaš posao.“ Izgledao je kao da potiskuje cerek.
„Mogu te izdržavati.“
Maddie je oklijevala. Uživala je pomažući na ranču. Čak i čisteći te prašnjave

kolibe je bilo zabavno na neki način. Ali bila je navikla da zaradi sama svoj novac.
I još joj nije pokazao račun iz trgovine za njenu odjeću, iako je

pretpostavljala da nije u stvari bitno sada kada su zaručeni.
„Voljela bi aplicirati za njega,“ rekla je čvrsto.
Povukao ju je ka njemu i poljubio je dok nije ostala bez daha. „Onda

apliciraj.“ Rukom joj je milovao kosu, njegove usne srele su njene još jednom dok
se nije odmakao sa stenjanjem frustracije. „Moram da idem provjeriti Farley.“
Maddie se namršti. „Je li bolje?“ Bik nije bio dobro zadnjih par dana, i znala
je da je Garrett zabrinut za njega.
Odmahnuo je glavom. „Ne. Zvao sam veterinara da dođe ponovo danas.“
Propela se na prste da ga utješno poljubi, što se pretvorilo u ljubakanje, ali

Garrett je nevoljko napustio kuću i Maddie sjedne da nastavi sastavljati svoju
ostavku.
81
***
„Haj Carol.“ Maddie se nasmješi domaćici sljedećeg jutra dok je strija žena
ulazila u kuhinju. „Da li bi željela šoljicu kafe?“
„Ne odmah, hvala, Maddie,“ odgovorila je, sa očiglednom uznemirenosti u

glasu.
„Nešto nije u redu?“ Pogledala je domaćicu zabrinuto. Carol je obično bila

vesela, živahna duša i bila je zadovoljna viješću da su se ona i Garrett zaručili.
Carol potone na jednu od kuhinjskih stolica. „Taj bik.“
„Farley?“
„Upravo sam vidjela veterinara kada sam se dovezla.“
Maddie ugrize usnicu.
„Doktor ga je morao uspavati.“
„Oh ne.“ Maddieina ruka poleti na usta. Šta će se desiti sa Garrettovom

operacijom oplodnje? Bio je tako zadovoljan sa kupovinom Farly.
Carol teško uzdahne. „Možda ću ipak uzeti tu šoljicu kafe.“
„Naravno.“ Maddie se okrene prema mašini. Čim bude napravila kafu, otići
će vani da vidi Garretta.
„Radim za gospodina Garretta zadnjih tri godine. On je dobar čovjek i plaća

dobro. Ali sada...“ odmahnula je glavom. „Ne znam koliko ću dugo raditi za njega.“
Maddieina ruka se umiri na dugmetu aparata. „Kako to misliš?“ ona

prošapuće.
„Taj bik je koštao mnogo novca. Mnogo. Rančer koji ga je prodao gospodinu
Garrettu se hvalio o tome po cijelo gradu. I sada je Farley otišao...“
82
Maddie teško proguta dok je dovršavala Carolinu kafu. Donijela ju je do nje i
i sjela nasuprot domaćice. „Dakle Garrett neće biti u stanju da započne svoju
farmu oplodnje.“
Carol uzme gutljaj i klimne. „Tako je. Ne znam kako je finansirao kupnju, ali
ne vidim kako može priuštiti da kupi još jednog.“
„Šta je sa osiguranjem?“ Ako možeš osigurati automobil, zar ne možeš

osigurati vrijednog bika?
Domaćica slegne ramenim. „Ne znam zapravo, ali čula sam da osiguranja ne
plaćaju.“
Maddieina ramena padnu. Znala je koliko Garrett cijeni to nevjerovatno

stvorenje. „Bolje da izađem i vidim da li je Garrett u redu.“
Starija žena uzme veliki gutljaj kafe. „Ti si dobra za gospodina Garretta. Bio
je sam jako dugo vremena.“ Spuštajući šoljicu, činilo se da oklijeva na trenutak.
„Ne znam trebam li ti reći ovo.“
„Reći mi šta?“ Maddie je čekala da Carol odgovori, njena radoznalost se

napinjala.
„Reći mi šta?“ Maddie ponovo. Ako ima neke veze sa Garrettom, onda bi
trebala znati za to. Zar ne? Možda mu može pomoći na neki način.
Carol zastane, a onda činilo se da je odlučila. „Njegov djed je ostavio

testament. On ima četiri brata, znaš.“
„Garrettov djed?“ Maddie nabere čelo.
Domaćica odmahne glavom. „Ne. Gospodin Garrett.“ Nagela se nazad u

drvenoj stolici. „Njegov djed je bio zloban čovjek. Doista zloban. Napravio je
testament, ali se odupirao se platiti advokatu dok nije bilo prekasno.“
Maddie ponovo sjedne. „Šta se desilo?“
83
Carol se zlobno nasmješi. „Advokat je bio iziritiran što mora tako dugo
čekati da ga plati, pa nakon što je Abel Trask umro, rekao je svima o sadržaju
testamenta.“
„I?“ Maddie je zadržala dah.
„Ako se bilo koji od njegove unučadi oženi, neće više imati pravo na njegovo
udio imovine.“
„Šta?“ Maddie trepne.
Carol klimne. „Tačno. Kakav djed stavlja to u testament?“
„Ali šta to ima sa Garrattom?“ Čak i dok je postavljala pitanje, Maddieino

srce je potonulo.
„S tim umrlim bikom, ne znam šta će gospodin Garrett uraditi da nađe

novac.“
U bljesku shvatila je na šta je Carol aludirala. Ako je Garrett primao prihode

od djedove imovine, kada je oženi, taj novac će nestati. I bez Farley da započne
operaciju parenja, neće biti priliva novca – u opšte.
„Kao što se i ja prijavljujem za posao u knjižari.“ Pogledala je dole na prst

bez prstena. Željela je da bude Garrettova žena više nego išta na svijetu, ali ako je
to značilo da se ranč može spasiti...
Domaćica odmahne glavom. „Abel Trask je bio lukavi starac. Mislio je i na

to. Ni jedan od njegovih unuka ne može imati trajnu vezu, sa ili bez braka ako žele
da taj novac nastavi pristizati.“
„Koliko novca?“ ona prošapuće, dok joj je duh tonuo. Ako nije baš puno i
ona dobije posao u knjižari...
„Puno.“ Carol pokaže prema ostatku kuće. „Šta misliš kako gospodin Garrett
je platio ranč? Bio je na prodaju jako dugo, zato što je bio preskup. Niko u okolini
84
nije mogao priuštiti da ga kupi. Ali gospodin Garrett, ga je jednom pogledao i dao
ponudu na licu mjesta.“
Maddieni nokti utiskivali su se u dlanove. „Je li njegov djed imao ranč?“
Starica klimne. „Da. I čim je mogao, njegov sin ga je prodao. Rekao je da nije
želio da ima bilo šta sa svojim ocem, i stari zlobni lisac nije ostavio ništa svom sinu
i onako. Ostavio je sve Garrettu i njegovoj braći.“
„A sada...“ Maddien glas utihne. Sada Garrett se suočava sa finansijskim

uništenjem. Pogledala je u svoj domali prst još jednom. Možda je to razlog zašto
joj još nije dao zaručnički prsten. Nije ga mogao priuštiti. Osjećala je krivicu radi
novog automobila koji joj je kupio a koji nije trebala, i njenu odjeću iz radnje.
„Šta je sa kolibama?“ pitala je u očajanju.
„Govorim mu da ih popravi i iznajmi turistima godinama,“ Carol odgovori. „I

sada konačno jeste, ali prekasno. Da li ih mogao iznajmiti na ljeto neće ni približno
biti dovoljno da održi ranč rentabilnim. Čak i ako nema hipoteku.“ Izraz na
domaćicinom licu naslućivao je da je sigurna da ranč zadužen hipotekom.
Domaćica odmahne glavom. „Slomit će mu srce ako mora napustiti ranč.

Suđeno mu je da živi na zemlji.“
Maddie trepne da otjera suze. Znala je čim je stigla koliko Garrett voli ranč. I
ona je počela da ga obožava, iako je ovdje samo malo više od mjesec dana.
Sjetila se razgovora iz Garrettove radne sobe, kada je rekao da mora da se

konsolidira. Možda su stvari već stisnute sa finansijama i prije Farleyevog
razboljevanja. A sada...
„Moram razgovarati sa njim,“ ona prošaputa, zaboravivši na prisustvo

domaćice.
Ali šta može reći? Sjetila se Garrettovog ponosa na licu juče kada je rekao da
je može uzdržavati. Je li mislio na potencijal njegove nove farme za uzgoj?
85
Jer sada, sa Farleyevom smrti, nije je mogao izdržavati ako se vjenčaju – ili
budu čak u vezi. Nije mogla tražiti od Garretta da se odrekne ranča radi nje – on je
njegov cijeli život. Jednom joj je rekao da ne vjeruje da bi ponovo mogao živjeti u
gradu. Volio je otvorena divlja prstranstva ranča i previše. Iako bi ona sretno
živjela sa Garrettom i u malenom jednosobnom stanu u Portlandu i nastavila raditi
u biblioteci, nije željela da on bude jadan. Nije mu mogla uništiti život.
Maddie duboko udahne. Znala je šta mora učiniti...
86
Poglavlje 8
Maddie je pregledala spavaću sobu, provjeravajući ladice i ormar da bude

sigurna da nije ostavila ništa iza sebe. Pronašla je kofer i naslijepo zagurala svoju
odjeću u njega, ne mareći da li će nešto izgužvati. Kada stigne nazad u Portland i
pronađe stan, ugovorit će da joj se stvari pošalju tamo.
Jadno se nasmješi. Odrekla se svog slatkog jednosobnog stana kada je

mislila da će se udati za Howarda. Sada, nema gdje da ide kada se vrati u Portland
osim kod Lyndsey ili kod roditelja.
Pa, skontat će šta i kako kada stigne u grad. Do tada, mora biti sabrana.
Inače, neće biti u stanju da vozi do airodroma sa suzama.
Maddiena ruka je drhtala dok je smještala poruku na krevet. Osjećala je da

joj se srce lomi na hiljadu dijelova. Ali šta drugo može učiniti? Voli Garretta previše
da bi mu stala na put njegovoj sreći.
Ali neće nikada žaliti za onim što se desilo u proteklih pet sedmica.
Ni radi ostavljanja Howarda, ni radi sretanja Garretta i zaljubljivanja u njega.

Barem sada zna šta je prava ljubav. I nevjerivatan seks.
Maddie otvori novčanik, izvadi hiljadu i petsto dolara koje joj je Garrett
platio te prve sedmice i smjesti ih na krevet pored poruke. Imala je malu količinu
novca u novčaniku. Bilo je dovoljno da preživi do sljedeće plate u biblioteci. Hvala
Bogu da nije stigla poslati e-mail ostavke. Barem ima posao kojem se može vratiti,
ako ništa drugo. Podižući kofer, baci zadnji pogled po spavaćoj sobi, sjećajući se
kako je Garrett izgledao tog jutra, sunce je sijalo na njegovim golim mišićavim
prsima dok je jednu ruku omotao oko nje, povlačeći je ka njemu prije nego je
poljubio.
Trepnula je žestok. „Hajde, Maddie,“ promrmlja. Ako to ne učini sada, nije

bila sigurna da li će ikada biti u stanju.
87
Lutajući kroz kuću, otvorila si je stražnja vrata, bliža garaži. Carol je otišla
kući za danas. Iako je umirala od želje da razgovara sa Garrettom nakon što joj je
domaćica rekla za Farley, mislila je da bi čist raskid bio bolji. Jer kada je bila u
njegovom naručiju, bilo je lako izgubiti smisao svega i racionalne misli.
Maddie je razgledala uokolo. Nije bilo Garretta na vidiku, ili da jaše na

pašnjaku. „Tako je najbolje,“ prošapuće, otvarajući garažu i smješatajući kofer u
prtljažnik snažnog crvenog automobila. Kada dođe do Portlanda, uredit će da mu
automobil bude vraćen sa Wyoming airodroma. Biće u mogućnosti da ga proda i
nadala se da će mu to pomoći finansijski. Automobil je zaurlao životom. Zavezala
se, napola se nadajući da će Garrett čuti motor i pokušati je zaustaviti, a napola se
nadajući da neće otkriti da je nestala dok ne bude u avionu. Tako bi bilo lakše.
Izvezla se iz garaže, niz zavojiti prilaz i kroz kapiju ranča. Niko je nije vidio.
Niko je nije zaustavi. Bila je istinski sama.
„Volim te, Garrett.“ Obrisala je usamljenu suzu. Govoreći sebi da bude jaka
dok ne dođe na odredište, ubrzala je. Jednom kada se vrati u Portland, može se
raspasti...
***
Garrett uđe u kuhinju. „Maddie?“ Imao je paklenski dan i trebao je

razgovarati s njom, omotati ruke oko nje, samo udisati njen miris vanilije i breskvi i
ljubiti je. Njegova muškost se zategne. Da. Definitivno je treba poljubiti.
A zatim je odnijeti u spavaću sobu i utonuti u nju, pronaći želju, ljubav i

zadovoljstvo u njenim rukama koju nije pronašao nigdje drugo u životu.
A nakon toga, odlučio je, razgovarat će o datumu vjenčanja. Prije, rađe nego
kasnije. Nacerio se. Definitivno prije.
88
„Maddie?“ Krenuo je prema spavaćoj sobi. Možda se tuširala. Nacerio se.
Može se i sam istuširati. Napola očekujući da čuje vodu kao teče kada je ušao u
sobu, razočarenje je proletilo kroz njega kada je shvatio da nije u spavaćoj sobi ili
kupaonici.
Gdje je dođavola?
Njegove oči odo do kreveta, i on se namršti. Podižući komad papira koji je

ležao na njegovom jastuku, teško sjedne kada je vidio uredno smotanu hrpu novca
do papira.
Mrlje od suza razmazale su tintu na poruci. Garrett prokune, čitajući poruku

po treći put.
„Prokletstvo.“ Zgužvao je poruku u ruci. Bacivši samo neutralni pogleda na

novac, ostavio je novac tamo gdje je bio. Provlačeći ruku kroz kosu, povukao je
ladice i zurio u ormar. Sva njena odjeća je nestala. Svaki predmet.
Njene napisane riječi gorile su u njegovom umu. „Carol mi je rekla o

testamentu tvog djeda.“ „Ne mogu se udati za tebe ako će to značiti da ćeš
izgubiti sve.“ „Uvijek ću te voljeti.“ „Samo želim da budeš sretan.“
Pa nema paklenske šanse da bude sretan bez nju u svom životu. A da

pobjegne tako, a da ček i ne sazna da li je ono što je Carol rekla o njegovim
finansijama istina!
Idući prema garaži, primjetio je otvorena vrata. Uzela je auto koje je kupio
za nju. „Parkirat ću automobil na airodromu i urediti da ti bude vraćen čim
stignem u Portland.“
Garrett izvuče mobitel i istipka broj. Vrijeme je da vrati kući svoju odbjeglu
nevjestu.
Lupajući prstima po garažnom zidu, čekao je da njegov brat podigne

slušalicu. Čim je čuo Alexov glas, kaže otresito. „Trebam helikopter, sada.“
„Nešto nije u redu?“ Njegov stariji brat upita.
89
„Može se tako reći.“ Stisnuo je telefon.
„Nešto s čime ti ja mogu pomoći?“ Alex je zvučao zainteresirano.
Garrett prolaje žestoko. „Problemi sa ženom.“
Njegov brat se zagrcne smijući. „Imam i sam istih problema. Kada pronađeš
riješenje, javi mi.“
Gledajući na sat, Garrett odgovori. „Hoću. Samo pošalji helikopter na južni

pašnjak.“
„Već je na putu tamo,“ njegov brat odgovori.
Odmahujući glavom na bratovu uobičajenu efikasnost, Garrett završi

razgovor.
Samo se nadao da može sustići Maddie prije nego stigne do aerodroma.
Ako uđe u taj avion...
Njegova čeljust se stisne. To znači da će mu trebati nešto duže da je uprati.

Ali uhvatit će je. a kada bude...
Upravo kada je čuo da se helikopter približava, zvono zazvoni. Šta sada?
Širom otvarajući vrata, susreo je lice iznenađenog dostavljača.
„Paket za Garretta Trask.“ Niski ćelavi muškarac ispružio je tablu, sa

smeđom kutijom ispod ruke.
„Bilo je i vrijeme.“ Garrett naškraba potpis. Grabeći kutiju, dobacio je

napojnicu za preplašenog dostavljača. „Imam helikopter koji moram uhvatiti.“
***
90
Maddie je išla ravno, svjesna milja koje su prolazile. Za nekoliko sati sletit će
u Portland, a njen život će se vratiti u staru rutinu. Život bez Garretta.
Učinila je ispravnu stvar. Zna da jest. Pa zašto je mali glas u njenoj glavi
vrštao na nju da se okrene i vrati? Dok je prilazila raskrsnici, oklijevala je. treba li
se vratiti? Možda situacija nije tako strašna kao što je Carol je učinila. Ako dobije
posao u knjižari u Elk View Corner, možda ona i Garrett mogu živjeti štedljivo, ali
sretno na ranču.
Raskrsnica je stajala ispred. Baš kada je donijela odluku, zujanje lopatica

helikoptera ispunilo joj je uši. Maddie pogleda kroz prozor. Helikopter je lebdio
iznad nje, držeći korak s njom.
„Šta?“ Zagrizla je usnicu, pokušavajući se koncentrisati na vožnju. Na sreću,

nije bilo puno gužve ni na jednoj strani autoputa. Helikopter se pomjeri ispred nje,
muškaruka se pojavi kroz vrata i mahne joj. Maddie ostane bez daha na trenutak
kada je vidjela Garrettovo lice kako se pojavljuje.
Usporila je, skrećući na proširenje na putu, sa uzlupanim srcem. Drhtavih

ruku isključi motor. Šta se dešavalo? Garrett nije imao helikopter.
Helikopter je sletio ispred nje. Maddie je gledala, hipnotisano, dok su elipse

usporavale i zaustavljale se. Vrata se otvore i Garrett krene prema njoj.
Otvorila je vrata i izašla van, naginjući se uz crveni metal automobila kao

podršku.
„Maddie!“ Garrett je stisne u naručije. „Hvala Bogu da sam te pronašao.“
„Garrett.“ Njen glas je bio prigušen uz njegova prsa. „Šta...“
„Ššš.“ Držao ju je čvrsto, kao da je nikada neće pustiti. Milujući joj kosu,
konačno se odmakne od nje blago da bi je pogledao u lice. „Šta si mislila da radiš?“
Bilo je tako dobro biti ponovo u njegovom naručiju. Kao što je jednom
objasnila sebi, kako je imala snage da ga ponovo napusti?
91
„U mojoj je poruci,“ rekla je bespomoćno, zureći u njega, spremajući svaki
dio njegovog lica kao sjećanje.
On odmahne glavom. „Ne sve.“ Mišić je pulsirao u njegovoj čeljusti. „Carol

ne zna cijelu priču.“
„Ali neću dopustiti da izgubiš ranč. A hoćeš ako...“
Spustio je topal prst na njene usne. „Ne. Neću.“
Njene oči se rašire, nada je lebdjela u njenom srcu.
„Dopusti mi da objasnim.“ Njegove oči blistale su od ljubavi i strasti.
Klimnula je, želeći da može ostati u njegovom naručiju zauvijek.
„Moj djed je napisao testament, ostavljajući unučadi ništa ako se oženimo ili
budemo u stalnoj vezi. Moja braća i ja znamo o tome sve vrijeme odrastajući. I svi
smo bili odlučni da ne dopustimo tom muškarcu da upravlja našim životima.“
Garrett uzdahne. „Bio je jako ogorčen starac. Moja baka, koja je bila divna žena,
na kraju nije mogla podnijeti više. Zaljubila se u nastavnika, i preselili su se u
Pennsylvaniu. Moj djed nije mogao prihvatiti šta se desilo i napravio je taj glupi
testament.“
Provlačio je ruku kroz njenu puštenu kosu, kičma joj je trnula na njegov
senzualni dodir. „Dušo, svi smo znali da moramo sami napraviti svoj put u životu.
nasljedstvo nam isplati pozamašnu sumu svaki mjesec, sve dok nismo u vezi. Ali ni
jednom od nas nije stalo do novca.“ Napravio je grimasu. „Dobro je došlo na
koledžu, i nakon toga, dok sam počinjao, ali što sam prije mogao sve sam davao
dobrotvornim ustanovama. I dalje to radim. Svaki mjesec.“
„Ali šta je sa Farley?“ Maddie prošapuće. Je li moguće da mogu biti zajedno?
Sjena perđe preko njegovog lica. „Farleyeva smrt je bila udarac, ali teško da
sam bankrot. Kada sam rekao da te mogu uzdržavati, mislio sam to.“
Pogledala je u njega, njene ruke stegnu se oko njegovih leđa. „A tvoj otac?“
92
Garrett se zakikoće. „Vodi svratište sa mamom u Vermutu. Moj djed ga je
izbacio iz testamenta jer je uzeo bakinu stranu kada ga je konačno ostavila.“
Dodao je zgranuto, „Moji roditelji odbijaju da uzmu novac od bilo kojeg od nas,
čak i novac koji smo sami zaradili.“
Maddieno čelo se nabora. „Znači unajmio si me da očistim kolibe koje u

stvari nisu trebale biti očišćene?“
Stegnuo ju je čvršće u naručije. „Nemaš pojma koliko puta me je Carol pitala

šta ću učiniti sa tim kolibama. Kada sam te sreo, znao sam da će te kolibe biti
dobar izgovor da provedem vrijeme s tobom.“ Nasmješio joj se. „Nisam te mogao
pustiti da lutaš Wyomingom u vjenčanici.“
Njegove ruke se stegnu oko njenog struka. „Čim sam te sreo, poželio sam te.
Morao sam se nadati da ćeš osjećati isto – s vremenom.“
„Jesam,“ Maddie prodahće. „Mislim, osjećam. Volim te, Garrett.“
„Dobor.“ Njegove usne poljube njene, njegov jezik zahtjevao je ulazak, što je
ona s radosti dala. Maddie se izgubila u njegovom poljubcu.
„Dođi kući sa mnom,“ mrmljao je uz njene usne.
Kimnula je glavom, njen puls je udarao dok je on ponovo ljubio. Garrett je

konačno odmakeo svoje usne s njenih, poklapajući joj lice. „Ali prvo, moram te
pitati nešto.“
Maddie je zadržala dah dok ga je gledala kako kleči na jednom koljenu

pored autoputa. Izvukao je malu baršunastu kutiju iz džepa. Garrett uzme njenu
ruku, kralježnica joj je trnula od uzbuđenja i isčekivanja na njegov dodir.
Gledao ju je u oči, njegove emocije su bile ogoljene. „Maddie Stanton, volim

te. Hoćeš li mi učiniti čast i postati moja žena?“
Na sekund, nije mogla progovoriti. Zatim je stegla njegovu ruku. „Da.“

Prodahće. „Da!“ Garrett je voli. Stvarnost je bila čak i bolja od njene fantazije.
93
Garrett ustane, i dalje držeći kutiju dok ju je povlačio ka sebi.
„Već sam ti rekla da ću se udati za tebe prije dvije sedmice.“ Maddie se

nasmješi i pogleda ga u lice, radost je lebdjela kroz nju. Konačno je znala šta
Gerrett osjeća za nju. Sve njene nade i snovi su se ostvarili! „Volim te.“ Povukla je
njegovu glavu dole, znajući da se nikada neće umoriti govoreći te dvije male riječi.
Ljubeći ga svom žestinom, nerado se odmakla za vazduh.
Bljesnuvši cerekom, Garrett otvori kutiju isrped nje. „Nisi vidjela prsten još.“
„Nije me briga za prsten.“ Ton joj je bio ozbiljan. „Sve što želim si ti.“
„Dušo, imaš me ostatak života.“ Poljubi je brzo, a zatim otvori kutiju.

Ugnježden unutra, ogromni dijamant sa platinastom obručem bljeskao je ka njoj.
Nije nikada vidjela dijamant tako velik.
Polaskano, pitala se je li čak veći i od Hope dijamanta.
„Čim sam te zaprosio prvi put, naručio sam prsten da naprave za tebe.
Trebao je stići prije sedmicu,“ zagunđao je, dižući ga iz kutije. „Stigao je danas
popodne, nakon što si otišla.“ Zabrinutost je bila ugravirana na njegovom licu dok
je ona bila tiha. „Ako ne odgovara, možemo ga smanjiti.“
Maddieine usne se razdvoje ali ne izađe zvuk. Shvatila je da Garrett čeka na

nju da nešto kaže. Kao u snu, ispružila je ruku da joj stavi prsten na prst.
„Ako ti se ne sviđa...“
Trepnula je, izlazeći iz transa. „Garrett, tako je velik!“ Gledala je kako se

svjetlost igra oko dijamanta, diveći se ljepoti kamena i izrade. „Ali zapanjujući je.“
Osmjeh je zadirkivao uglove njenih usana. „I odgovara savršeno.“ Podigla je
pogled na njegov, izraz njenog lica potane zabrinut. „Jesi li siguran da ga možeš
priuštiti?“
Glasno se nasmije. „Dođavola, da, mogu si ga priuštiti.“ Digavši je u naručije,

prizna. „Maddie, moja braća i ja smo kolektivni milijarderi, ne računajući na
djedovu imovinu.“
94
Njena koljena počnu drhtati, i bilo joj je drago da ju je držao tako čvrsto.
„M...milijarderi?“ Maddiene oči se rašire dok je gledala u njega.
„Da.“ Izgledao je malo nelagodno. „Upravo sada, moja neto vrijednost je

pola milijarde dolara. To nije nešto što reklamiram. Moj brat Alex je geni na berzi.
Kombinovao sam njegovo znanje sa mojim poslovnim studijem,“ slegnuo je
ramenim, „Zaradio sam lijepu sumu novca. Dovoljno da kupim ranč. Alex i ja i dalje
ponekad investiramo u iste poslovne ponude.“
Misteriozni konferenciski pozivi. „Znači to si radio u radnoj sobi. Ail... čula

sam te jedan dan, rekao si da želiš da konsoliduješ,“ priznala je, rumenilo je
preplavilo njene obraze.
Nasmijao se. „Odlučio sam da malo pojednostavim, to je sve, pa bi mogao

provoditi manje vremena u radnoj sobi i više sa tobom. Namjeravao sam ti reći
dušo, kada prsten stigne.“ Pomilovao joj je kosu. „Bio sam gotov čim sam te vidio
na autoputu. Ali želio sam da saznam da li bi ti mogla da osjećaš nešto za mene a
da ne znaš koliko vrijedim.“
Maddie klimne. Nakon što je otkrila pravi razlog zašto je Howard želi da je
oženi, totalno je razumjela Garrettove razloge. Sasvim sigurno nije očekivala da
predaje vizitke svima koje sretne, a koje kažu Garrett Trask, bogataš.
Prevukla je prstom preko njegovog obraz, nagovještaj čekinja grebao je

meki jastučić njenog prsta, šaljući prigušujući elektricitet kroz nju.
„Kako da se ne zaljubim u tebe, Garrett? Ti si sve što sam ikada željela od

muškarca.“ Pokazala je prema raskrsnici u daljini. „Namjeravala sam se okrenuti i
vratiti, da razgovaram s tobom, da vidim postoji li neki način da spasimo ranč i
budemo zajedno.“
„Maddie.“ Stegao ju je uz sebe, držeći je kao da je neće nikada pustiti.

„Nemaš pojma koliko te volim.“ Njegov izraz lica postane ozbiljan.
95
„Obećaj mi da nikada više nećeš pobjeći ovako. Bez ozbira na sve,
razgovarat ćemo o tome. Kada sam shvatio da si otišla...“ Njegove usne se stisnu.
„Ne mogu prolaziti kroz to ponovo, dušo.“
„Obećavam.“ Ljubav je blistala u njenim očima.
Podigao ju je u naručije. Cičeći u iznenađenju, stegla mu je ramena,

shvatajući da stoje na autoputu. Helikopter je sletio na sam rub ceste, pa
automobili mogu i dalje prolaziti, neometano.
Garrett joj pomogne u helikopter, i baci pilotu ključeve automobila. „Ja ću

nas odvesti nazad, ako ti odvezeš automobil,“ rekao je pilotu, srednjovječnom
muškarcu.
„Da, gospodine.“
Kada se smjestio za kontrolnu tablu, Garrett joj se okrene. „Kada stignemo

kući, dogovorit ćemo datum vjenčanja. Sljedećeg mjeseca.“
„Sljedećeg mjeseca!“ Njene oči se rašire, zatim se nasmije. Nije se mogla

sjetiti ničega boljeg nego se udati za ljubav svog života – što prije to bolje.
Oči su joj blistale gore prema njemu. „Šta kažeš sljedeće sedmice?“
„Šta kažeš sutra?“ Njegov zlobno seksi osmjeh učinio je da joj srce ubrza.
„Mogli bi odletjeti u Vegas i vjenčati se.“
„Savršeno.“ A Maddie je znala sa sigurnošću da će brak sa Garrettom biti

apsolutno divan.
Kraj
96

1,5bronagh - (Braća Slater 1,5)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

1,5bronagh - (Braća Slater 1,5)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

KRALJEVSTVO KNJIGA

Maddie je odpuhnula zrak, prisiljavajući svoje noge da uspore do brzog

Čak i ako Howard pretpostavi da će konzumirati svoj brak u samo pet

Napravivši grimasu, pogleda dole u kreaciju koju je nosila, sa punom

A zatim je došao konačni udarac...

Posrćući preko grube ceste u svojim potpeticama boje slonovače, rekla si je

Ometene posmatranjem svog okruženja, trebalo joj je par sekundi da shvati

„Da li izgleda da sam u redu?“ Gestikulirala je neugledno prema svojoj

„Je li tvoje auto u kvaru dole niz cestu?“

Klimnula je. „Probušila mi se guma. A nema rezervne.“ Stišćući jače prste na

„Možeš koristiti moj. Evo.“ Rovio je na sekundu i ispružio svoj telefon.

Maddie zagrize usnu prije nego uzme telefon od njega, pazeći da ne

„Šta nije u redu?“

Zagrigla je usnu. „Ne želim se vratiti.“

„Vratiti gdje?“ On se namršti.

Maddie stisne njegov telefon. „Na moje vjenčanje.“

Promatrao ju je, njegove oči klizile su niz njenu neznatno razbarušenu

„Jesu li stvari tako loše?“

Ona klimne, osjećajući toplinu njegovog pogleda. „Možda bi mogla pozvati

„Šta nije u redu, dušo?“ Zabrinutost u njegovom glasu zamalo je uništila.

„Ne mogu,“ ona prošapuće, pružajući mu telefon, i sliježući ramenim.

„Maddie.“ Uzela je njegovu dozvolu, njeni prsti očešali su njegove u tom

Maddie ga pogleda. Činio se iskren. I seksi. Nemoj ni da ideš tamo,

Odlučila se. „U redu. Sve dok ne idemo u Meadow Flower Resort.“

Podigao je jednu obrvu, a zatim klimuo. „Dogovoreno.“

„Maddie, gdje si? Svi su franatični! Jesi li u redu?“

„Dobro sam. Ali trebam od tebe da nađeš olovku i papir.“

„Nisi ni u kakvom problemu, zar ne?“

„U redu.“ Lyndsey je zvučala zadihano.

Maddieni zglobovi stegnu se oko telefona. „Nema vjenčanja. Nazvat ću te

„Ali Maddie, hoćeš li zaista da ostaviš Howarda na oltaru?“

Maddie zatvori oči na veličinu njene odluke. „Da.“

„Možeš mu reći da se ne mogu udati za njega.“ Sasjekla je u korjenu

„Lyndsey, ovo je važno. Ako se ne čuješ sa mnom do ponoći večeras, zovi

Mahnula je telefonom po zraku. „Prekidaš. Razgovarat ćemo večeras.“

Nakon razgovora sa veselim predstavnikom službe koji ju je uvjerio da će

„Nema na čemu.“ Nagne se naprijed i otvori vrata suvozača, smješeći se

Oklijevala je na sekundu, zatim se popela na suvozačevo mjesto što je

„Hvala ti,“ ponovi ponovo, pričvršćavajući sigurnosni pojas.

Maddie stegne svoju dragocjenu torbicu. Sumnje je napadnu. Je li učinila

„Želiš li razgovarati o tome?“ Njegov bogat, muževan glas izvuče je iz njenih

Uspjela ga je pogledati, zamjećujući ponovo njegov nevjerovatno dobar

Pogledao ju je. „Ja sam dobar slušalac.“

„Onda podijeli samo onaj dio s kojim se osjećaš ugodno pričati.“

Provirujući gore prema njemu ispod trepavica, primjetila je da je njegova

Tako. Rečeno je.

Garrerr je iznenađeno pogleda prije nego se okrene ponovo prema

Klimnula je glavom. „Da.“

„Otišla sam do apartmana mojih roditelja da posudim srebrnu ogrlicu koju

„I?“ Njegov glas je bio nježan.

„I ti nisi imala pojma o tome?“

„Kako je tvoj... bivši vjerenik prihvatio vijest da nećeš nastaviti sa tim?“

Maddie napravi grimasu. „Nisam razgovarala s njim. Moji roditelji su mi

„Dakle on ne zna zašto si otišla?“

Maddie slegne ramenima. „Sigurna sam da su mu moji roditelji rekli do

„Na koji način?“

„Previše je sramno,“ ona promrmlja, okrećući glavu da bi zurila van kroz

„Stigli smo.“ Nježno je smjestio svoju ruku na njeno rame.

Maddie trepne. Parkirali su se ispred njene omiljene kineske kafeterije.

„Vruću čokloladu sa marshmallowsima.“ Nije morala razmišljati o tome.

Gledala je Garretta kako korača prema šanku i naručuje im piće. Visok i

Maddie otvori svoju malenu torbicu. „Mogu platiti za svoje.“ Izvukla je

Odgurnuo je njen novac. „Ja ću ovo.“ Pogledao je u minijaturnu torbicu na