Metabolizam ugljikohidrata

Slučajni odabir

 Mislite brzo! Brzo probavljivi proteini

 Jabuke protiv naranči
 Mentalitet prehrane - najvažniji dio prehrane
 Važnost vode - prvi dio

Kao i s mnogim stvarima, još uvijek je vrlo diskutabilno koliko ugljikohidrata netko stvarno
treba. Rasprave traju u nedogled. Međutim, unos ugljikohidrata treba odrediti nakon temeljite
analize mnogih faktora...

Ugljikohidrati su organske tvari topive u vodi. Sastavljeni su od elemenata ugljika, vodika i

kisika te se mogu prikazati zajedničkom formulom (CH2O)n gdje je „n“ prirodni broj od 3 do
7. Prehrambeni ugljikohidrati se isključivo dobivaju iz biljnih izvora, dok je laktoza, kao
ugljikohidrat, jedina iznimka.

Ugljikohidrati se ovisno o svojoj kemijskoj strukturi klasificiraju u jednu od tri grupe:

 Monosaharidi
 Oligosaharidi
 Polisaharidi

Vrste ugljikohidrata

Monosaharidi

Monosaharidi su „temeljne jedinice“ ugljikohidrata. Ove se temeljne jedinice razlikuju jedna

od druge samo po broju atoma koji tvore ugljikohidratni prsten. Sufiks „oza“ koristimo za
njihovo lakše raspoznavanje:

 Trioza – monosaharid s 3 atoma ugljika

 Tetroza - monosaharid s 4 atoma ugljika
 Pentoza- monosaharid s 5 atoma ugljika
 Heksoza - monosaharid sa 6 atoma ugljika
 Heptoza - monosaharid sa 7 atoma ugljika

U grupu heksoze svrstavamo glukozu, galaktozu i fruktozu.

Glukoza poznata kao krvni šećer, je šećer u kojeg se pretvaraju svi ostali ugljikohidrati u
tijelu. Glukozu možemo dobiti probavom ili prirodnim procesom u tijelu, glukoneogenezom.

Galaktoza ne postoji u slobodnom obliku u prirodi, ali se zato vrlo često miješa s glukozom u
mliječnom šećeru (laktoza).

Fruktozapoznata i kao voćni šećer, je najslađi jednostavni šećer. Kao što i samo ime
implicira, velike količine fruktoze se nalaze u voću. I dok neki oblici fruktoze ulaze u krvotok
direktno iz probavnog trakta, naposljetku se u jetri metaboliziraju kao glukoza.
Oligosaharidi

Oligosaharidi nastaju kada se 2 do 10 monosaharida vežu zajedno. Disaharidi, ili dvostruki

šećer, nastaje kada se 2 monosaharida povežu zajedno.

Laktoza (Glukoza + Galaktoza) – Jedini šećer koji nije biljnog porijekla. Nalazimo ga u
mlijeku.

Maltoza (Glukoza + Glukoza) – Nalazimo ga u pivu, žitaricama i klicama.

Sukroza (Glukoza + Fruktoza) – Poznat i kao stolni šećer. Najupotrebljivaniji disahard u

ljudskoj prehrani. Prirodno se proizvodi iz šećerne repe, šećerne trske, meda i javorove
melase.

Monosaharidi i disaharidi tvore grupu poznatu kao jednostavni šećeri.

Polisaharidi

Polisaharidi nastaju kada se 3 do tisuće monosaharida veže zajedno.

Vrste polisaharida:

Škrob – Biljna zaliha ugljikohidrata. Škrob se nalazi u dva oblika: amiloza i amilopektin.
Amiloza je dugački ravni lanac molekula glukoze dok je amilopektin vrlo ulančana grupa
vezanih monosaharida.

Vlakna – Za razliku od škroba, vlakna su strukturalni polisaharidi u biljkama koji su daleko

otporniji na probavu. Primjeri vlakana uključuju celulozu i pektin.

Glikogen – 100 – 30,000 molekula glukoza povezanih zajedno. Skladišni oblik glukoze.

Unos i probava

Većina ugljikohidrata koju konzumiramo prehranom, dolazi u obliku škroba. Probava škroba
započinje već u ustima gdje usne žlijezde luče amilazu. Probava amilazom se nastavlja u
gornjem dijelu trbuha, ali prestaje ulaskom u želudac gdje je uništava želučana kiselina.

Probava se završava u tankom crijevu pankreatskom amilazom. Razlaganjem škroba pod

utjecajem amilaze nastaje disaharid maltoza i kratko ulančani lanci glukoze.
 Sada se u obliku maltoze i kratko ulančanih
lanaca glukoze, ove molekule dalje rastavljaju na zasebne molekule glukoze pod utjecajem
enzima epitelnih stanica tankog crijeva. Ista se stvar događa i sa laktozom i sukrozom. Kod
laktoze, veza između glukoze i galaktoze postepeno nestaje tako da nastaju dva pojedinačna
monosaharida.

Kod sukroze, veza se između glukoze i fruktoze također raspada, tako da i ovdje nastaju dva
zasebna monosaharida. Ti se monosaharidi tada transportiraju u krvotok preko crijevnog
epitela. Međutim, kada unesemo monosaharide direktno iz prehrane (dekstrozu odnosno
glukozu), nije potrebna probava tako da vrlo brzo ulaze u krvotok.

Škrob ? Maltoza + Kratko razgranati lanci glukoze ? Glukoza

Jednom kada su ovi ugljikohidrati u krvi, točnije u obliku monosaharida, igra može početi.
Budući da se fruktoza i galaktoza naposljetku pretvaraju u glukozu, odavde ću reći jedino to
da se svi probavljeni ugljikohidrati sada ponašaju kao glukoza.

Apsorbirana glukoza

Glukoza je primarni izvor energije tijela u apsorptivnom stanju (za vrijeme ili odmah poslije
jela). Glukoza se katabolizira stanicama kako bi ostvarila energiju za formiranje ATP-a.

Glukoza se također može pohraniti kao glikogen u mišićima i stanicama jetre. Ali prije nego
se ovo dogodi, glukoza mora najprije ući u te stanice. Ovisno o tipu stanice, glukoza će i
ulaziti na drugačiji način.

Prije nego se glukoza može metabolizirati, mora se transportirati u stanicu. To je moguće

upotrebom transportera glukoze (Glut – 1, 2, 3, 4 i 5). U stanicama gdje je glukoza primarni
izvor energije, poput mozga, bubrega, jetre i crvenih krvnih stanica, unos glukoze je
nereguliran. To znači da glukoza u ove stanice može ući u bilo koje vrijeme. Adipozne stanice
(mast), srce i skeletni mišići s druge strane imaju reguliran unos glukoze od strane Glut-4
transportera.

Glut-4 transportere regulira hormon inzulin. Inzulin luče gušteračine beta stanice ovisno o
povišenoj količini krvnog šećera.
Inzulin se veže na inzulinske receptore stanične membrane, koja preko pojedinih mehanizama
tjera Glut-4 receptore na translokaciju kako bi mogli prihvatiti glukozu i unijeti je u stanicu.
Kontrakcija skeletnih mišića također povećava translokaciju transportera Glut-4.

Kada se mišić kontrahira, otpušta se kalcij. To povećava koncentracije kalcija čime se

stimulira translokacija Glut-4 receptora, omogućavajući na taj način unos glukoze i odsustvu
inzulina.

I dok su učinci inzulina i vježbanja na translokaciju Glut-4 transportera zbrojni, u isto su

vrijeme i nezavisni. Jednom kada je u stanici, glukoza može poslužiti kao energija ili biti
sintetizirana kao glikogen i pohranjena za kasniju upotrebu. Glukoza se također može
transformirati kao mast i biti pohranjena u adipozne stanice.

Kada je u jetri, glukoza može poslužiti za energetske potrebe jetre, može biti pohranjena kao
glikogen ili biti pretvorena u trigliceride za pohranu u masne stanice. Glukoza je prekursor
glicerol fosfatu i masnim kiselinama. Jetra transformira višak glukoze umjesto glicerol fosfata
i masnih kiselina, koji se onda kombiniraju za sintezu triglicerida.

Neki od ovih novo oformljenih triglicerida se pohranjuju u jetru, ali se većina pakira s
proteinima u lipoproteine i luči u krv.

Lipoproteini koji sadrže daleko više masti od proteina se zovu rijetki proteini. Ovi se rijetki
proteini tada transportiraju putem krvi kako bi mogli biti pohranjeni u adipozno tkivo kao
trigliceridi (mast).

Pohranjena glukoza

Glukoza se u tijelu skladišti kao polisahardi glikogen. Glikogen je tvorevina stotina molekula
glukoze pohranjenih u mišićne stanice (oko 300 grama) i jetru (oko 100 grama).

Pohrana glukoze u glikogen je proces zvan glikogeneza. Za vrijeme glikoneogeneze, jedna

molekula glukoze u određeno vrijeme se pridodaje postojećoj molekuli glikogena.

Količina pohranjenog glikogena u tijelu je određena prehrambenim unosom ugljikohidrata;

osoba sa slabo ugljikohidratnom prehranom će imati manje glikogena od osobe koja je na
prehrani s visokim udjelom ugljikohidrata.

Kako bi tijelo iskoristilo glikogen, najprije ga mora razdvojiti na pojedinačne molekule

glukoze procesom glikogenolize.

Važnost glukoze

Živčani sustav i mozak trebaju glukozu za pravilno odvijanje funkcija zato što je mozak
koristi kao ekskluzivan izvor goriva. Mozak također može koristiti i ketone (nusprodukte
nepotpunog raspada masti) kao izvor energijom, međutim to nije poželjno.

Skeletni mišići i ostale stanice također trebaju glukozu za svoje energetske potrebe. Kada se
potrebe za glukozom ne mogu ostvariti iz prehrane, tijelo počinje koristiti glikogen. Jednom
kada se zalihe glikogena potroše, tijelo mora pronaći način za još glukoze što čini
glukoneogenezom.
Glukoneogeneza je tvorevina nove glukoze iz aminokiselina, glicerola, laktata ili piruvata
(sve su to neglukozni izvori). Mišićni proteina može biti kataboliziran zbog glukoneogeneze u
svrhu opskrbe aminokiselinama. Osiguranjem adekvatnih ugljikohidrata iz prehrane,
prehrambena glukoza služi kao „zaštitnik proteina“, čime čuva mišićne proteine od njihovog
razlaganja. Zato je svim sportašima neopisivo važno unijeti adekvatne količine ugljikohidrata
da bi spriječili ovaj scenarij.

Još uvijek ne postoji točno određeni preporučeni dnevni unos (RDA) ugljikohidrata, poželjno
je da 40-50% kalorija bude upravo iz ugljikohidrata. Preporučeni unos ugljikohidrata za
sportaše se kreće oko 60% ukupnog broja kalorija.

Poput svih stvari, nema mnogo rasprave oko toga koliko bi tko trebao unijeti ugljikohidrata.
To ovisi o jako puno faktora, a neki od njih su:

Način treninga uključujući intenzitet, trajanje i učestalost, ukupni kalorijski unos, ciljevi i
tjelesna kompozicija.

Kratak pregled i zaključak

 Ugljikohidrati = (CH2O)n gdje je „n“ broj od 3 do 7

 Monosaharidi su „temeljne jedinice“ ugljikohidrata
 Oligosaharidi nastaju kada se 2 do 10 monosaharida veže zajedno
 Disaharidi, ili dvostruki šećeri, nastaju kada se 2 monosaharida vežu zajedno i
uključuju sukrozu, laktozu i galaktozu
 Polisaharidi nastaju kada se 3 do tisuće monosaharida vežu zajedno i uključuju škrob,
vlakna i glikogen
 Škrob? Maltoza + kratko ulančani lanci glukoze? Glukoza
 Prije nego se glukoza metabolizira, mora se transportirati u stanicu. To se omogućuje
transporterima glukoze.
 Inzulin regulira Glut-4 transportere.
 Glukoza se koristi za stvaranja ATP-a, može biti pohranjena kao glikogen i kao mast.
 RDA za ugljikohidrate je 40-60% nečijeg ukupnog broja kalorija.