ZBORNIK DRUŠTVA ZA POVJESNICU KLANA

Prilozi za povijest, kulturu i gospodarstvo

 ZBORNIK
DRUŠTVA ZA POVJESNICU KLANA
Prilozi za povijest, kulturu i gospodarstvo
Svezak l

Urednički odbor:
Darinko Munić
Milan Simčić
Petar Strčić
Ivan Šnajdar, glavni urednik

Lektura:
Ljiljana Šarić

Prijevodi sažetaka:
Margherita Gilić
Sanja Maglica
Tihana Mršić
Milan Simčić

Tisak·
Tiskara i knjigovežnica Žagar
Opatija
Naklada: 1000

Naslovna stranica: KLANA

J. W Valvasor, "Die Ehre der ~erzogshums Krain", Niirnberg 1689.
 ZBORNIK
Prilozi za povijest, kulturu i gospodarstvo
Svezak 1.

Klana, 1995.
Katalogizacija u publikaciji - CIP
Naučna biblioteka Rijeka

UDK 908 (497.5) (082)

ZBORNIK Društva za povjesnicu Klana l /glavni
urednik Ivan Šnajdar/. - Klana : Društvo za povjesnicu
Klana, 1995- sv. ; 24 cm
Sv. l. - 1995. - 196 str. : ilustr. (djelomice u boji)
Bibliografija uz svaki rad. - Riassunto ; Summaries.

ISBN 953-96373-0-9

ISBN 953-96373-0-9
 PREDGOVOR

Ljudski je normalno da svaka kulturna sredina želi znati što v-iše o svojoj prošlosti,
svojim precima, svojoj tradiciji, svojim korijenima te da želi spasiti spomenike svoje
kulture i prošlosti.
Problemi nastaju kada su u pitanju male, često po mnogo čemu periferne sredine, u
kojima se nije stvarala "velika povijest" i čiji uijecaji nisu bili posebno značajni ni presudni,
ali koje su ipak bile sastavni dio povijesnih zbivanja i ipak imaju što reći i pokazati.
Mnogo štošta nije tada zabilježeno, jer niti je bilo za to ljudi niti motiva, a osim toga
mnoga su se *ćanja ugasila. Ono malo što je ostalo razbacano je u fragmentima na
stotinu strana, pa se teško i mukotrpno prikuplja za stvaranje povijesnog mozaika.
U ovome sjeverozapadnom dijelu bivše Općine Rijeka, koji danas uglavnom pokriva
Općina Klana, upravo je tako bilo. Zato je pred neku godinu osnovano Društvo za
povjesnicu, a ono je iniciralo održavanje kulturno-znanstvenih skupova "Dani dr. Matka
Laginje". Cilj je da se uz pomoć ljudi od znanosti i drugih znalaca i suradnika, a i zbog
nedostatka vlastitih snaga, dugoročno, organizirano i sustavno baci pogled unazad, ali i
unaprijed, te da se pokuša sagledati prošlost, sadašnjost i budućnost.
Ovdašnji je živalj kroz protekla stoljeća uspio zadržati svoj hrvatski identitet, svoj
jezik, svoje običaje usprkos svim pokušajima odnarođivanja, pa ta borba zaslužuje da se
prouči i zabilježi, jer - netko reče - "ono što nije zapisano, nije se ni dogodilo".
Ovaj zbornik što ga danas imamo pred sobom prvi je skroman rezultat toga rada. U
njemu prezentiramo zabilješke o našem kraju J. W. Valvasora, dr. Matka Laginje, Luigia
Foscana, saznanja s prvoga kulturno-znanstvenog skupa ''Dani dr. Matka Laginje" te
druge priloge svib onih koje smo do sada okupili oko Društva za povjesnicu Klana i koji
su morali u ovome prvom pokušaju uložiti dodatni trud za realizaciju ovoga prvoga
broja. Na kraju se nalazi izbor starih fotografija, koji je iz raspoloživoga fundusa mogao
biti i drugačiji, ali će ostalo doći na red u sljedećim zbornicima.
Živimo u nadi da će se intelektualne snage našega kraja, ovdje i u dijaspori, okupiti
oko Društva te da će svojim prilozima pripomoći realizaciji naših ciljeva i zadataka. Sa
znanstvenim skupovima će se nastaviti, također i s drugim aktivnostima Društva, a živo
se nadamo što većoj suradnji znalaca i što manjem broju povijesnih nepoznanica.
Koristimo ovu prigodu da se iskreno zahvalimo svima koji su nam na bilo koji način
pripomogli, a naročito sudionicima Prvoga znanstvenog skupa: prof. Antonu Gironu,
prof. dr. Ivi Lukežić mr. Darinku Muniću, prof. Dušanu Prašelju, prof. dr. Mirjani
Strčić, prof. dr. Petru Strčiću , dr. Vinku Tadejeviću, a posebno zahvaljujemo dr. Petru
Strčiću nasvesrdnoj pomoći u osnivanju Društva i pripomoći pri realizaciji ovQga Zbornika.

U Klani, 6. veljače 1995.

Predsjedništvo Društva
Dr. MATKO LAGINJA
Dr. PETAR STRČIĆ
upravitelj Arhiva HAZU
Zagreb, Strossmayerov trg 2
Pregledni članak

HRVATSKI NARODNI PREPORODITElJ I BAN DR. MATKO LAGINJA

Uz biskupa J Dobri/u, najistaknutiji H1Vat Istre je M Laginja (Klana, 1852.- Zagreb,
1930); on je ujedno i jedan od najzaslužnijih pripadnika h1Vatskoga naroda uopće.
Bio je pravnik, upravni službenik, odvjetnik, urednik, novinar, tiskar, književnik,
pravni povjesnik, glumac, režiser, gospodarstvenik, parlamentarni zastupnik, etnolog
itd., a nadasve političar te rodoljub. Bio je vođa dmgoga naraštaja istarsko-
kvamerskootočnih preporoditelja te ban (tadašnje) H1Vatske i Slavonije, jedini iz
Istre.

sl. l. Dr. Matko Laginja

U višestoljetnoj povijesti Zapadne Hrvatske, tj. Istre, Kvarnerskoga primorja i Gorskog

kotara, na tim jadranskim obalnim prostorima i u neposrednoj unutrašnjosti pučanstvo
se u cjelini ili djelomično izmijenilo u više navrata; od kraja 7. st. ovdje su u apsolutnoj

9
većini živjeli Slaveni koji su se uskoro profilirali kao Hrvati. U njihovim se redovima od
tada do danas istaklo niz ličnosti, a u 19. i 20. st. najistaknutiji su, npr., Ivan Mažuranić,
Franjo Rački, Juraj Dobrila, Mijo Mirković (Mate Balota), Lovro Matačić itd. U taj red
velikana ulazi i Matko Laginja.
Živio je, djelovao i stvarao u vremenu rijetko tako kompleksnome i prepunom sudbinskih
zbivanja za njegov zavičaj, ali i za druge susjedne, pa i udaljenije krajeve. U okviru tih
povijesnih kretanja zasebno i veoma značajno mjesto zauzima hrvatski narodni preporod.
A društveno-politički, gospodarski i kulturni uvjeti u kojima se odvijao odvjetak hrvatskoga
narodnog preporoda u Istri s Kvarnerskim otocima - koji su činili austrijsku habsburšku
pokrajinu Istru od 20-ih godina 19. st. do 1918. godine- bili su toliko komplicirani da im
nema premca u hrvatskim zemljama. Naime, bili su toliko teški da je povremeno dolazila
u pitanje i kompletna nacionalna pa čak i ljudska egzistencija velikoga dijela pučanstva
tih najzapadnijih hrvatskih krajeva. A ogromna većina pučanstva bili su upravo Hrvati -
kao i stoljećima prije, koji su gotovo u cjelini činili seljačku društvenu grupaciju. Najvećim
svojim dijelom, pak ta je grupacija bila u rukama samo tankoga talijanaško-talijanskog
sloja koji je u potpunosti bio nosilac ekonomske moći, a ona mu je, naravno, omogućavala
i apsolutnu političku prevagu. To je, isto, tako, i doba kada kapitalizam naglo kroči na
svjetsku pozornicu; međutim, istarsko-otočni je seljak još uvijek u kolonatskim i drugim
polufeudalnim odnosima, koji se ne razrješavaju i pored poznatih tekovina revolucionarne
građanske 1848. godine. Paralelno s napuštanjem feudalnih i jačanjem kapitalističkih
odnosa, u Istri se javlja i veoma snažna, specifična ovisnost- to je lihvarenje, jaka kategorija
ekonomsko-političke moći. Sve to omogućava i ubrzanu denacionalizaciju i sprečavanje
- pa i nasilno - modernoga kulturno-prosvjetnog razvoja hrvatskoga življa u Istri i na
susjednim Kvarnerskim otocima- rekosmo, cislajtanijskoj pokrajini Habsburške Monarhije,
s centrom u Pazinu od 20-ih godina do 1861., a od tada dalje u Poreču. Iako se to
spomenutom talijanaško-talijanskom tankom, vladajućem sloju nije činilo mogućim -
uljuljkan je bio u stoljetni "klasni mir" (uzdrman samo ponekad, no i u tim su slučajevima
privilegije bile sačuvane) -konfrontacija hrvatskoga seljaštva i veleposjednika te talijanaško-
talijanskoga građanstva započela se u drugoj polovici 19. st. sve više zaoštravati na političkom
polju. Prirodno je da se neumitnim historijskim hodom prebacila i na nacionalno polje,
što, dakako, izaziva snažnije potrese i žestoke sukobe. U početku su to bile čarke koje
su se počele voditi na više polja; povela ih je prva generacija hrvatskih narodnih djelatnika
- Istrana i otočana, odgojena na pretpostavkama što ih je u matici zemlji u Banskoj
Hrvatskoj zacrtao ilirski pokret Ljudevita Gaja, grofa Janka Draškovića i drugih; tu je
zatim bila aktualna i idealna hrvatska varijanta jugoslavenstva/južnoslavenstva koju je
zastupao đakovački biskup i političko-kulturni hrvatski velikan dr. Josip Juraj Strossmayer
te njegov pouzdanik zagrebački kanonik dr. Franjo Rački.
U redove malobrojnih pripadnika hrvatske inteligencije u Istri i na Kvarnerskim
otocima tada su ulazili uglavnom oni mladići koji su završili sjemenište, bogoslovske i
teološke škole Katoličke crkve. Svećenici, uglavnom i jesu bili - u početku pokretanja
hrvatskoga sela Istre, dijela današnjega riječkoga grada i Kvarnerskih otoka - nosioci ne
samo ideja ilirskoga pokreta već i daljega tijeka hrvatskoga narodnog preporoda koji se
u Istri i na Kvarnerskim otocima produžio i u drugu polovinu 19. stoljeća, pa u nekim
vidovima i u prva desetljeća 20. stoljeća. Međutim, 50-ih i 60-ih godina 19. st. stekli su
se ponešto povoljniji materijalni uvjeti, koji su 70-ih godina omogućili pojavu cijeloga
prvoga naraštaja intelektualaca sa svjetovnom naobrazbom, uglavnom proisteklih također
iz sela. Vrativši se sa studija, naišli su na relativno povoljnu političku klimu nakon pada
lO
 Bachova germanskoga neoapsolutizma - nakon vraćanja ustavnosti u Habsburškoj Monarhiji
u početku 60-ib godina, na početke organiziranja hrvatskoga političkog pokreta, na jaču
prisutnost modernih kapitalističkih elemenata proizvodnje, na naglo jačanje triju gradskih
središta na uglovima Istarskog poluotoka - Trsta, Rijeke i Pule.
Mlada svjetovna inteligencija, pa i njeni crkveni pripadnici druge generacije hrvatskih
djelatnika, bila je uglavnom zadojen a beskompromisnim stajalištima dr. Ante Starčevića
(i njegove Stranke prava), njegovim izrazitim kroatizmom kao jedinim izlazom iz svih
· hrvatskih teškoća, sva pod utiskom protunjemačke, tragične žrtve Eugena Kvaternika u
Rakovici 1871. godine. Naime, mnogi mladi tada nisu bili zadovoljni rezultatima djelatnosti
štrosmajerski usmjerenoga prvoga predvoditelj~kog istarsko-otočnoga naraštaja, a ni
dotadašnjim razvojem preporodnog pokreta i političkih akcija u cjelini. Kritika vođa te
generacije - porečko-puljskoga odnosno tršćansko-koparskoga biskupa dr. Jurja Dobrile
iz Pazinštine (Veli Ježenj) i jedinoga hrvatskog poslanika Istre i Kvarnerskih otoka u
bečkom parlamentu (zapadne polovice Monarhije) dr. Dinka Vitezića s o. Krka (Vrbnik)
-bila je povremeno veoma oštra, netolerantna i- ocjenjujući je s današnjih motrišta - ne
samo nesvrsishodna i nekorektna već i povijesno sasvim neutemeljena. U toj se mladenačkoj
kritici osobito isticao pravnik dr. Matko Laginja, koji će- uz svećenika Vjekoslava Spinčića
i Matka Mandića (sva trojica su također iz Kastavšćine) - u početku 80-ih godina preuzeti
vodstvo hrvatskoga pokreta i - na svoje veliko iznenađenje - tek tada vidjeti koliko je
složen i odgovoran praktični politički rad, pa će se u znatnoj mjeri morati osloniti na
Dobriline rezultate.
Laginja i drugi krenuli su naglo, silovito i brzo u neobično oštru bitku, napuštajući
relativno opreznu politiku dojučerašnjih svojih prethodnika, pretežito svećenika koji već
i zbog svoga životnoga opredjeljenja i usmjerenja nisu smjeli ni mogli biti pretjerano
ratnički i bojovna/nasilno raspoloženi. Treba reći, međutim, da je Dobrilina generacija
do tada veoma dobro pripremila teren, bez kojega Laginja i ostali ne bi s uspjehom
nikako mogli nastaviti borbu. Zapravo se u ovom drugome naraštaju političara - u prvome
redu s Laginjom na čelu -već nalaze uglavnom pripadnici hrvatskoga građanstva, doduše
veoma tankoga sloja, ali koji polako i uporno izrasta iz hrvatskoga sela; za sebe traži
pozicije koje su, međutim, u potpunosti zauzeli predstavnici uskoga talijanaško-talijanskoga
sloja i čvrsto ih držali u svojim rukama.
U svemu tome našao je svoje mjesto Matko Laginja, i to vodeće.

n.
l.
Laginja je izniknuo u Klani (rođen je 10. kolovoza 1852., a preminuo je u Zagrebu
18. ožujka 1930. godine), u hrvatskoj, čakavskoj sredini s glagoljaškim korijenima- barem
dosad potvrđenima - iz 13. stoljeća. Rodno mu je mjesto iznad obale Riječkoga zaljeva,
ali nema pogleda na Jadran, smješteno usred brda i šum9. Tisućljećima je ovo područje,
sa starim temeljima naselja Breza, Studena, Klana, Lisac i Skalnica, bilo na razmeđi bitnoga
trgovačko-ratničkoga puta sjever-jug i istok-zapad. Samo usput navodimo dva primjera:
ovdje su se vodile žestoke bitke s Turcima, u počecima novoga vijeka, a s Nijemcima u

ll
naše dane, za kontrolu nad ovim prolazom prema obližnjemu moru te prema zapadu,
Apeninskom poluotoku. Ovdje je bila i jedna od najvažnijih stanica u trgovačkim vezama
između Slovenije i Hrvatske. Taj je kraj 1850. god. ušao u sastav velike općine Kastav.
Laginja je rođen u obitelji zvanoj Sočalovi, koja je - osim Matka, imala i Antuna,
Mihovila, Josipa i Ivana, ali zadnja su trojica rano umrla. Osnovnu školu polazio je u
zavičaju, krećući se u krugu učenika koji su tada i kasnije bili pod znatnim utjecajem
slovenskoga narodnog preporoditelj a Frana Ravnika, koji je neko vrijeme u Kastvu bio
župnik i učitelj, i to s izvrsnim znanjem hrvatskoga jezika. Laginja je svoje političke
poglede započeo oblikovati u tadašnjoj Rijeci, gradiću na desnoj obali Rječine, koji je
baš tada neposredno prešao u mađarske ruke. Bilo je to doba kada je ovdje polazio
gimnaziju (1863.-1871.). Naime, u školi mu je predavao mladi suplent Jelačić, koji je bio
vatreni pristalica Starčevićeve Stranke prava, štoviše -prijatelj Vjekoslava Bacha, koji je
zajedno s Kvaternikom stradao 1871. godine. Uz to je tadašnja Rijeka bila snažan hrvatski
kulturni i politički centar, sve do Austro-ugarske odnosno Hrvatsko-ugarske nagodbe
krajem 60-ih godina, kada je pala pod neposrednu kontrolu Budimpešte. Laginju je, i
dalje, nakon odlaska iz Rijeke, politički usmjeravao pravaš Jelačić. Istodobno u Laginji
se razvija i učvršćuje nacionalna kroatistička komponenta, pod dojmom rakovičke tragedije,
a isto tako i širih i značajnih razmjera koje je upravo te 1871. god. poprimila 200-obljetnicu
propasti zrinsko-frankopanske urote. Laginja dobiva dodatne kroatističke impulse i u
vrijeme studija prava u Zagrebu, od početka 70-ih godina dalje, te od 1873. u Grazu
(ovdje je studirao pravo 1876.-1877., potom ga i doktorirao, a studirao je i na Akademiji
za trgovinu i industriju). Njegovo uvjerenje da se ekonomsko propadanje hrvatskoga
naroda može zaustaviti samo čvrstom nacionalnom integracijom i ujedinjenjem hrvatskih
zemalja te privrednim, kulturnim i prosvjetnim uzdizanjem naroda učvrstilo se osobito
za boravka u Rijeci 1875/76. godine; tada je radio kao perovođni dnevničar kod erarskoga
odvjetnika Antuna Kačić-Peha. Ovdje je tada, kao i ranije, kada je dolazio u susjednu
rodnu Klanu, dobro uočio nastojanja i htijenja mađarskoga kapitala da tadašnju Rijeku
u cjelini pretvori u izolirani, samo svoj izlaz u svijet. Prelazak u Zagreb 1879. godine
(gdje radi kao perovođa kod Gradskoga poglavarstva) definitivno je uobličio Laginjin
nacionalno-politički pogled na suvremene prilike u tadašnjoj politički, gospodarski i
kulturno-prosvjetno rasparčanoj Hrvatskoj, pa tako i na sve ono što treba provesti u Istri
i na Kvarnerskim otocima.

2.
Prvi Laginjini javni istupi, još kao riječkoga gimnazijalca, vezani su uz djelatnost u
okviru čuvene kastavske "Čitalnice" -prve hrvatske institucije koja je 1866. godine 9snovana
u pokrajini (markgrofoviji) Istri s Kvarnerskim otocima Djelovao je Laginja u "Citalnici"
i kasnije, kao dramski pisac, režiser i glumac, sav okrenut oživljavanju političkoga subjekta
u narodu, prenoseći u javnost materinsku riječ u doba kada je i političkim sredstvima
bila proganjana i zatirana.
Prvi književni istup Matka Laginje, međutim, ujedno je i njegov prvi značajan politički
angažman. Bilo je to 1869. godine u drugom godištu kalendara "lstran" za 1870. godinu.
Naime, po svemu sudeći biskup Dobrila je, provjeravajući mogućnosti za izdavanje novina,
utjecao na to da se 1868. godine objavi prva periodika istarsko-otočnih Hrvata -kalendar
"!stran" za 1869. godinu. To je prvo godište kalendara uređeno u narodnjačkoj, dakle u

12
hiVatskoj Strossmayer/Dobrilinoj varijanti jugoslavensko/južnoslavenskoga duha. Urednik
je bio spomenuti svećenik i nekadašnji kastavski učitelj Franjo Ravnik, Slovenac, veoma
vrstan znalac hiVatskoga jezika, slovenski narodni preporoditelj. Međutim , drugo godište
toga kalendara "!stran" iznenada su preuzeli u svoje ruke uglavnom Ravnikovi nekadašnji
učenici, očito uz njegovu punu podršku; on je i dalje ostao urednikom. Bili su to redom
pravaški nastrojeni gimnazijalci i studenti. Na Dobrilina iznenađenje, ne samo što su
"!stran" intonirali u izrazito hiVatskom, pravaškom duhu već je on postao i izuzetno
borben, ispunjen otvorenim porukama, pa i prijetnjama ugnjetačima. Tome je pridonio
naročito uvodni tekst - pjesma "!stranom", čiji je autor upravo mladi Matko Laginja.
Zapravo, sadržaj te pjesme unekoliko je pravi program budućega rada Laginjina naraštaja,
a u znatnoj mjeri označava i početak novoga vala istarskih pisaca u okvirima hiVatskoga
narodnog preporoda. Da je to tako shvatio i biskup Dobrila, govori i podatak da je odbio
dalje financiranje kalendara "!stran", tako da treće godište - niti bilo koje iduće -više
nije ni izašlo. Doduše, Dobrila je tada krenuo u mnogo veći pothvat: pokrenuo je u Trstu
mnogo značajniju "Našu slogu", piVi i najdugovječniji list HIVata Istre i Kvarnerskih
otoka. No, Laginjinoj generaciji trebalo je još deceniju i nešto više godina da preuzme
kormilo u svoje ruke, da započne ostvarivati svoje viđenje hrvatske budućnosti Istre i
Kvarnerskih otoka.

3.
Matko Laginja bio je rođeni borac. Svoju borbenu nacionalno-političku orijentaciju
uskoro je opet i javno proklamirao, potpisujući se 1874. godine u "Našoj slogi" (tada
jedinom listu za HIVate Istre i Kvarnerske otoke, koji je u Trstu pokrenuo biskup Dobrila)
ispod proglasa pod naslovom "HIVatskom narodu Istre i Otoci h". Bio je tada student
prava u Grazu, a u grupi potpisnika bili su, npr., i Vjekoslav Spinčić i Brsečanin Evgenij
Kumičić te više drugih mladića, kasnije istaknutih istarsko-otočnih javnih radnika. Štoviše,
Laginja se iste godine uključio i u otvorenu političku akciju koja se odvijala u Kastvu na
odgojno-obrazovnom području - tada izrazito političkom polju. Naime, 1874. godine
osnovana je " Bratovšćina hrvatskih ljudi u Istri", sa zadatkom da se brine za školovanje
mladih. Međutim, stjecajem povijesnih prilika (ili točnije - neprilika), Bratovšćina je
ujedno i piVa politička organizacija hiVatskoga naroda Istre i Kvarnerskih otoka, s dijelom
današnjega grada Rijeke. Zapravo, "Bratovšćina" u cjelini i smišljeno utječe na stvaranje
školovanoga kadra koji će, postupno, prekriti niz područja Istre. Da je poprimila takav
karakter, treba zahvaliti Laginjinoj upornosti. I još nešto: iako je dr. Dinko Vitezić - uz
biskupa Dobrilu te svećenika Mata Bastiana, vođa piVoga naraštaja istarskih preporodno-
političkih djelatnika - bio predsjednik "Bratovšćine", to novo _udruženje osnovano u
Kastvu ne nosi više kakvo neutralno ime, kao, npr., kastavska "Citalnica", nego upravo
po Laginji usmjereno nosi već i u naslovu hiVatsko ime (kao i "Hrvatska čitaonica" u
Vrbniku od 1871., druga takva čitaonica trajnije naravi u pokrajini). _
Laginja je svojim Kastavcima neposredno pomogao i u otporu prema talijanaško-
taJijan kom pokušaju da im - uz pomoć austrijskih državnih organa - razbiju općinu,
jedinu takvu u Istri u hrvatskim ru kama, i tako njome zavladaj u. Naime, god. 1880.
Laginja je stigao u Kastav kao tajnik općine - tada jedne od najvećih u Istri i na otocima.
Odma h se ubacio u vatru - pomogavši radikalnijim (za to doba i za dotadašnja shvaćanja
predvodnika hiVatskoga političkog pokreta) mjerama suzbijanju navale talijanaško-talijanskih
vladajućih krugova Istre i otoka, odnosno u cijeloj pokrajini.

13
 Ušavši osobno u vatru svakidašnje bitke, Laginja je, međutim , ubrzo shvatio mudrost
politike biskupa Dobrile i Dinka Vitezića te uz njih Mata Bas tian a (svećenika iz Kastavšćine)
- da ne može ostati dokraja dosljedan pravaškom kroatističkom ekskluzivizmu.
Suprotstavljajući se narodnjačko-štrosmajerskoj koncepciji hrvatske varijante jugoslavenstva/
južnoslavenstva biskupa J. Dobrile, bLskupa I. J. Vitezica i njegova brata Dinka Vitezi ća,
pa biskupa F. A. Feretiea, kanonika l. Cručića, svećenika Mata Bastianai drugih, Laginjina
je generacija bila primorana stvoriti osebujno pravaštva istarsko-otočnoga tipa, jer su
ovdje i društvene i narodnosne prilike bile drukčije od onih u Banskoj Hrvatskoj. Tako
se npr., nije mogla prihvatiti Starčevićeva ishitrena tvrdnja da su Slovenci ' planinski
Hrvati'', kada je oči!o iz svakidašnje suradnje u Istri bilo da su oni poseban i te kako
samosvjestan narod. Cvrsti Dobri! ini hrvatski oarodnjački korijeni te suradnja sa Slovencima
u teškoj i kompliciranoj zajedničkoj borbi protiv talijanaško-talijanske nadmoći morali
su u Istri i na Kvarnerskim otocima modificirati hrvatsku nacionalnu isključivost koja je
karakterizirala pravaše Banske Hrvatske. Međutim, pravaši Laginja i njegovi vrsnjaci
kretali su u bitku vještije ali i snažnije, grublje, nepomjrJjivije. A to je - u tadašnjim
prilikama, od osmoga desetljeća dalje- počelo donositi uspješne plodove na svim poljima,
vidljive u raznim oblastima političkoga i narodnog života istarsko-kvarnerskoga prostora.

4.
Laginja se sve do dolaska u Trst- u središte Austrijskoga primorja (čine ga markgrofovije
Istra s Kvarnerskim otocima sam Tist, Gorička i dio južnih područja Slovenije) u početku
80-ih godina, kada ulazi u uži krug oko tršćanske "Naše sloge" - nije uspio izuzetno
istaknuti u političkom životu pokrajine, iako je njegova djelatnost sve zapaženija. Međutim,
uspjesi što ih je postigao kao tajnik općine Kastav, a zatim svesrdna njegova pomoć u
izdavanju "Naše sloge", njegova neiscrpna energija, volja za radom stručnost na polju
prava i gospodarstva (god. 1877.-79. dopunio je svoje znanje sa spomenute Akademije
u Grazu još i na višem trgovačkom tečaju u 1tstu) -sve je to pomoglo Laginji da odjednom
izbije u prvi plan hrvatskoga političkog pokreta, a istodobno i političkog života ove
austrijske pokrajine. Doduše, tome je pomogla i naglija, prirodna smjena u vodstvu -
upravo u to vrijeme umiru oba brata Bastiana (Mate - pjesnik, novinar i stvarni urednik
"Naše sloge" te slikar Ivan- pored ostaloga, autor i čuvenih Jurine i Franine), pa biskup
Dobrila, na primjer. Laginja je kraće vrijeme i sam sudjelovao u uređivanju "Naše sloge",
osobito zahvaljujući činjenici da su i duša lista sp9menuti Mate Bastian i njegov pomoćnik
Ante Dukić bili iz Kastavšćine, poput Laginje. Staviše, ubrzo urednikom novina postaje
Matko Mandić, svećenik, također Kastavac, i to iz Laginjine generacije. Time započinje
drugi period toga i inače utjecajnoga lista u pokrajini (ne samo zato što je bio jedini
hrvatski list Istre i Kvarnerskih otoka).
Uskoro je "Naša sloga" (i dalje iz Trsta) sadržajno krenula drukčijim tokovima- kao
što je to već bio učinio drugi naraštaj preporoditelj a- naglije postaje borbenija. Otvoreno
ističe podjarmljeni položaj većine stanovništva pokrajine već i zato jer je hrvatsko grublje
se obračunava s talijanaško-talijanskim hegemonizmom uskoga kruga bogatih (u sprezi
s austrijsko-njemačkom birokracijom i kapitalom). U svim akcijama lista "Naša sloga"
veoma aktivno sudjeluje i Laginja, pišući i sam tekstove iz raznih oblasti života i iz
različitih područja, a među njima i članke izrazito političkoga karaktera. Doduše, gotovo
da i nema teme koja tada u Istri nije politizirana, a Laginja je živo sudjelovao u njihovu

14
kreiranju i u nastojanjima da razriješi probleme koji su proistjecali iz njih.
Ovdje treba ukazati na još jedan važan moment. Tadašnja austrijska pokrajina Istra
s Kvarnerskim otocima obuhvaćala je i dijelove slovenske Istre i susjednih slovenskih
područja. Hrvatski politički pokret bio je najuže povezan sa slovenskim, a politički i
drugi radnici najuže su surađivali i ispomagali se. U Trstu su, npr., pojedini Hrvati bili
i značajni članovi slovenskih udruženja, a Juraj Dobrila kao tršćansko-koparski biskup
znatno je utjecao na uspješno odvijanje te suradnje. Dinko Vitezić javno je isticao da on
u parlamentu zastupa i Hrvate i Slovence Istre. Mlađa, Laginjina pravaška generacija,
slijedeći učenje Ante Starčevića, u početku je, međutim, smatrala Slovence dijelom hrvatskoga
naroda. Dakako da takvo stajalište ne bi pridonosilo uspješnijoj suradnji između hrvatskih
i slovenskih predstavnika Istre da na poprištu političkih borbi nije ostao od starih vođa
veoma ugledni, utjecajni i iskusni dr. Dinko Vitezić i da konkretna, svakidašnja praksa
u Istri nije ukazivala na pgtrebu čvršće korekcije Starčevićeva pravaštva u odnosu prema
Slovencima kao narodu. Stoviše, Matko Laginja čak i u rodnoj Kastavšćini stalno nailazi
na primjer dobre suradnje sa Slovencima u borbi sa zajedničkim protivnikom. Tako, npr.,
i prva masovna politička skupština Hrvata Istre, zvana tabor, organizirana 1871. god.
upravo u kastavskim Rubešima bila je potaknuta taborskim pokretom u Sloveniji, a i u
neposrednoj organizaciji tabora bila je snažnih slovenskih uljecaja, pa i osobnoga sudjelovanja
pojedinih Slovenaca. Laginja je, međutim, tek u vrijeme kada mu se pružila mogućnost
da bitno utječe na politički život cijele pokrajine, od 80-ih godina, počeo shvaćati -
doduše, dosta sporo - da se suradnja sa Slovencima Istre mora nastaviti na premisama
koje je zacrtala i udarila im temelje prethodna generacija, tj. na Strossmayerovu shvaćanju
da su Hrvati jedan, a Slovenci drugi narod te da je u tome Starčević imao krivo. A
neprijatelj je samo -jedan, talijanaško-talijanski.
Matko Laginja uskače naglije i u druge oblasti tadašnjega političkog života pokrajine.
Živi i radi u Voloskome, kotarskom sjedištu. Ovamo je došao - po svemu sudeći - u
skladu sa smišljenim planom vodstva pokrajinskoga političkoga hrvatskog pokreta da u
određena istarsko-otočna naselja, na određene punktove pošalje sposobne i hrabre aktiviste,
koji će se znati nositi s problemima, organizirati i povesti narod te se uspješno suprotstaviti
jačem neprijatelju. Takav je punkt bilo i Volosko u istarskoj Liburniji, sjedište nekadašnjih
vlasnika jedrenjaka. Ti brodovlasnici uglavnom su ostali nacionalno svjesni Hrvati, što je
bilo rijetko u istarsko-otočnim gradićima s građanima u usponu. Ali, od 80-ih godina
dalje oni su naglo gubili svoje ekonomske pozicije -onako kako jedrenjaci gube povijesnu
trku s parobrodima, te i taj gradić postaje sve jači njemačko-talijanski centar, u prvom
redu zbog sve bržega rasta susjednog naselja koje pod imenom Opatija naglo izrasta u
najveće morsko ljetovalište Austro-Ugarske, s presudnim utjecajem austrijsko-njemačkoga
kapitala.
U okvir kotarskoga kapetanata Voloskoga ulazila je i prostrana kastavska općina. Sve
nasrtljiviji talijanaško-talijanski pokušaji da- uz blagonaklonost austrijsko-njemačke birokracije
i kapitala -zavladaju i područjem od Kastva do Brseča nailazili su na žestok otpor među
sve organiziranijim Hrvatima ovoga kraja; ali, otpor se sve češće javlja i među Austrijancima,
jer je Opatija počela davati sve veći prihod. Upravo u siim službeni centar toga područja
smjestio se Laginja, pa je niz godina odavde vodio opću istarsko-otočnu bitku za promjenu
odnosa u nizu područja života pokrajine, bitno utječući na to da se ovaj kraj ne romanizira
i germanizira.

15
 s.
Hrvatski narodni preporod u Istri s Kvarnerskim otocima nalazio se pri završetku
jedne faze u razvoju te je ulazilo u razdoblje koje je u političkom pogledu zahtijevalo
radikalniji zaokret. Akcije se više nisu mogle voditi metodama i načinima koji su korišćeni
u prethodna dva desetljeća. Biskup Dobrila, Dinko Vitezić i Mate Bastian na čelu grupe
rodoljuba uspjeli su do 80-ih godina 19. st. učiniti značajne zahvate u političkom okupljanju
svih tada raspoloživih preporodnih snaga te nacionalno-prosvjeti teljskim radom uključiti
u pokret niz novih djelatnika. Tako je, npr., 1866. godine otvorena spomenuta prva
čitaonica u Kastvu, 1868. pokrenuta je prva periodika -kalendar "!stran", a 1870. također
u Trstu i prve novine- "Naša sloga". God. 1871. osnovana je prva trajnija čitaonica i na
Kvarnerskim otocima- u Vrbniku. Iste je godine održana i prva politička masovna skupština
- tabor u Kastavšćini. God. 1873. ušao je u bečki parlament Dinko Vitezić kao prvi
"neposredno" izabrani i jedini hrvatski zastupnik Istre i Kvarnerskih otoka. Sljedeće je
godine formirana prva pokrajinska hrvatska organizacija - "Bratovšćina hrvatskih ljudi u
Istri" (Kastav). Spašena je jedina općina u hrvatskim rukama - kastavska zajednica, a
s
započelo se određenim kretanjima i okupljanjima i u nekim drugim općinama. Ali, sve
to više nije bilo dovoljno novome, drugome, mlađem naraštaju, dakle Laginji i njegovim
vršnjacima. Ocijenili su da mogu učiniti i više i bolje, pripremajući se za sudar s protivnikom.
Talijanaško-talijanski vladajući tanki sloj - osjećajući se sve ugroženijim - postaje sve
agresivniji, ne samo u gospodarskom već i u nacionalno-političkom pogledu. Ohrabrenje
dobiva iz tek ujedinjene Kraljevine Italije, nastale od brojnih apeninskih državica, koja
se sve više učvršćuje i započinje pokazivati zanimanje i za neka područja izvan Ape ninskoga
poluotoka. Stvaraju se i prva iredentistička društva, podržana neposredno od kraljevske
državne vlasti. U tim iredentističkim planovima našli su se i hrvatski krajevi na istočnoj
obali Jadrana. No, zbog svojih globalnih imperijalnih ciljeva, u početku 80-ih godina
Rim sklapa sporazum s Bečom i Berlinom, te se u prvi mah čini da će to spriječiti jačanje
talijanaško-talijanskoga pritiska i u Istri i na otocima. Ali, uskoro se pokazuje da se ista
politika ostvaruje i drugim putovima i načinima. Talijanaško-talijanski protivnik u Istri i
dalje se oslanja na stare polufeudalne povlastice, ali koristi i sve mogućnosti postfeudalnoga
društva - kapitalističkih odnosa, uglavnom onih najvulgarnijih, iz oblasti prvobitne akumulacije
kapitala. I dalje intenzivno radi na denacionalizaciji te tako zapravo i popunjava svoje
redove. Istodobno, započinje se i sve čvršće - institucionalno - organizirati, stvarajući i
nova politička i gospodarska udruženja.
Cijeli Laginjin krug istomišljenika, s njime na čelu, sada su znali u što ulaze; politička
arena bila je otvorena, kao i do tada, ali znali su da borbu treba dalje voditi na nov način.
Nije se trebalo samo braniti, pa otporom postizati rijetke, čvrste pobjede. Trebalo je na
širokom frontu krenuti u borbu, ponajprije u onu koja donosi političke, i to brze rezultate.
Stoga se Laginja 1882. godine javlja i kao kandidat za poslanika u vrhovno pokrajinsko
izborno tijelo - u Istarski sabor u Poreču. Valja ponovno istaći da je do toga trenutka
Laginja već postao poznat i u širim razmjerima Istre i otoka, pogotovo među vodećim
djelatnicima hrvatskoga političkog pokreta. Postao je poznat i po drukčijim političkim
smjernicama, i po nastojanjima da pokret usmjeri drugim tokovima iako gotovo u istome
cilju -očuvanju hrvatske samobitnosti većinskoga pučanstva i njegovu izlasku iz gospodarske
krize u kojoj su ga držali političko-gospodarski moćnici. Bitka za izbore bila je izuzetno
značajna prekretnica, osobito 1883. godine, kad su bili izbori za Istarski sabor u Poreču,

16
koji je do tada bio čvrsti bastion protivničkoga talijanaško-talijanskoga vladajućega tankog
sloja i u kojemu se govorilo samo talijanskim jezikom. Protivnici, međutim, nisu odmah
uočili opasnost od strane mladih i nadobudnih hrvatskih intelektualaca, koji su u akciju
krenuli veoma sustavno, organiziravši pravu kampanju (tada) modernoga tipa, već su
očekivali sudar u skladu s dotadašnjim načinima izborne borbe. No, udružene snage
hrvatskih i slovenskih predstavnika tadašnje pokrajine Istre s Kvarnerskim otocima i
dijelom današnjega grada Rijeke dale su - i za njih same i za protivnike - iznenađujući
rezultat: u Sabor je odjednom izabrano čak pet hrvatsko-slovenskih zastupnika. Dakako,
iznenađeni protivnici odmah su se pribrali i silom vlasti te falsifikatima jednostavno
poništiti izbor trojici poslanika. Međutim, bitno je da su u Sabor ipak ušli upravo dr.
Matko Laginja, pravnik, i Vinko Zamlić, svećenik_, obojica iz Kastavšćine, političari modernoga
tipa.
Laginja je osobno bio veoma mobilan; politički je na svoj način iskoristio danu mu
šansu - dne 21. kolovoza 1883. god. započeo je govor u Saboru, naravno - uobičajeno,
na talijanskom jeziku. A, zatim je, jednostavno, kao da je to prirodno - nastavio na
hrvatskom jeziku. No, talijanski jezik bio je službeno i isključivo sredstvo komuniciranja
i u tome talijanaško-talijanskom Istarskom saboru i u cijelome javnom službenom čivitu
Istre - kako hrvatske tako i slovenske - te Kvarnerskih otoka, s pripadajućim dijelom
današnjega grada Rijeke. Pri tome se vladajući sloj nije obazirao na činjenicu da je
apsolutna većina pučanstva hrvatskoga roda. U Saboru su slučajevi da je poneki hrvatski
zastupnik izgovorio pokoju hrvatsku riječ bili veoma rijetki. Svi dotadašnji pokušaji hrvatskih
i slovenskih zastupnika da se u Istarski sabor na regularan način, u skladu s pozitivnim
propisima, uvedu i hrvatski i slovenski jezik - materinski jezik goleme većine stanovništva
pokrajine - uvijek su propadali. Jer, bio je to jezik kolona, kmetova, slugu, pastira,
mornara, ukratko - radnoga i za talijanaško-talijanskog protivnika - barbarskoga svijeta
bez kulture i nacionalne svijesti, a usto i na dnu tadašnje društvene hijerarhijske ljestvice.
Istup M. Laginje u porečkoj Sabornici na hrvatskom jeziku bio je, međutim, drukčije
intonacije i namjere, u drukčijem političkom obzorju, pa je s pravom shvaćen kao izazov
vladajućem sloju, kao izraziti protestni politički akt, drska provokacija, dakle nedozvoljiv
presedan. Taj je čin - doslovce - odmah i protumačen na taj način, odmah i s vidljivim
posljedicama.
Jedva da je Laginja izgovorio nekoliko riječi na hrvatskome jeziku, a protivnički
zastupnici i publika, gotovo svi prisutni na toj sesiji, veoma su grubo reagirali, bučno
protestirajući, s nepristojnim epitetima, izazvavši pravi nered. Mali Laginja (fizički nije
bio visok) ostao je na nogama usred čitavoga meteža, držeći se čvrsto svoga govorničkoga
mjesta i nije odustajao od govora. Kad je napetost donekle popustila, pokazao se kao
pravi politički majstor - psihološki je vješto nastavio dalje govoriti na uobičajeno talijanskom
jeziku, protestirajući protiv brutalnog incidenta i protiv poništenja mandata trojici svojih
izabranih drugova. Laginja je dovršio svoj pripremljeni hrvatski govor, iako na talijanskom
jeziku; ali, politički je efekt ostao istoga značenja.
Međutim, u tome trenutku radilo se i o fizičkoj sigurnosti samoga Laginje. Naime,
dobro je znao što ga čeka kada iz Sabornice izađe na uličice neprijateljskog Poreča -
tadašnjega gradića moćne birokracije i veleposjednika, ali i sirotinje, koja se u svojoj
bijedi smatrala ipak boljom od isto takve sirotinje susjednih hrvatskih sela samo zato jer
je govorila talijanskim jezikom, iako, dakako, u dijalektu ili iskvarena, a u potpunosti je
ovisila o moćnicima kao i sav ostali puk u pokrajini. Trebalo je izdržati susret sa svjetinom

17
koja je već bila obaviještena o nečuven ome, povijesnom događaju u Sabornici. Nahuškana
svjetina dočekala je Laginju s otvorenom mržnjom i neprikrivenom željom za linčom.
Organi reda nisu intervenirali, a talijanaško-talijanski zastupnici nisu pokazivali želju da
zaštite svoga saborskoga kolegu. Laginju je tada spasila samo osobna hrabrost i drskost
- uspio se probiti kroz mnoštvo, doduše izudaran. Tučen je usput u trku i dalje po uskim
uličicama toga mediteranskoga gradića, stalno tjeran i gonjen. Uspio je pobjeći brojnim
goniocima zahvaljujući samo dobrim, brzim nogama i zdravim plućima. Ipak, morao se
zadržati u Poreču preko noći, no, odmah smišljajući što dalje.
Laginjina trka kroz uličice Poreča bila je historijski kapitalna, kakvu ovaj milenijski
grad znamenite Eufrazijeve bazilike nije doživio; u trci - doslovce - ulog je bio život, a
trka je odjednom i stubokom izmijenila povijesnu situaciju u markgrofoviji. Laginja je,
naime, još te iste noći, odmah, smislio dodatni plan: ove događaje, i onaj u Sabornici, i
onaj na ulicama Poreča, okrenuo je u svoju korist, u korist pokreta kojemu se u pravim
trenucima stavljao na čelo. Pravnički hladno ali istodobno i politički strastveno, vješto je
oba teška incidenta iskoristio u velikoj igri koja se, neočekivano za protivnike, pretvara\a
u grubi sudar, a potom i u poraz. Naime, već sutradan je Laginja - zajedno s kolegom
zastupnikom svećenikom Vinkom Zamlićem -uspio napustiti zloćudni grad, tada prijestolnicu
Istre i otoka s dijelom današnjega grada Rijeke, a objavio je da to čini zato jer mu prijeti
opasnost po život, te da ne može prisustvovati niti sjednicama u Istarskom saboru. Time
je skandal usmjerio u željenom pravcu -novine su se raspisale o događaju, stotine pisama
krenulo je iz pokrajine poznanicima u austro-ugarske zemlje, zastupnik Vitezić je o tome
govorio u parlamentu u Beču, vladajući su talijanaško-talijanski krugovi razobličeni upravo
na njihovu terenu, a sebe su tada nazivali -liberalima i demokratima. Njihova barbarska
surovost i sirovost došla je do izraza upravo pred očima onih koje su otvoreno nazivali
i smatrali barbarima, ali - što je bilo važnije - i pred uljuđenom Evropom. Neugoda je
imala i dalje odjeke -uštogljena talijanaško-talijanska i austrijsko-njemačka javnost našla
se snažno pogođena. Shvatila je da je nenadoknadivo izgubila veoma važan, štoviše -
presudan politički poen, a maleni, jedva poznati Hrvat iz tamo neke hrvatske Klane
probio se na pozornicu zbivanja Austro-Ugarske Monarhije, a time i Evrope.

6.
Na političku pozornicu pokrajine, a i šire, Laginja je ušao zaista na široko otvorena
vrata i zadobio tada mu veoma potreban publicitet. Dobio je glas odlučnoga i hrabroga
čovjeka, a to će ga s pravom pratiti i dalje. Tu će činjenicu stalno potvrđivati, a njegove
organizacijske· sposobnosti pridonijet će stvaranju određenoga imagea. A njegov naraštaj
hrvatskih narodnih preporoditelj a formira sve čvršću, organiziranu grupaciju čiji pripadnici,
dobro raspoređeni po pokrajini (sam Laginja od 1884. do 1888. god. u Voloskom radi
kao advokatski pripravnik i koncipijent - kako je ranije rečeno) - počinju žeti određene
uspjehe. U prvome redu, oni jačaju hrvatski utjecaj u pojedinim općinskim organima, ili
pojedine općinske uprave u cjelini preuzimaju u svoje ruke. Redom počinje potiskivanje
talijanskoga kao službenoga i javnog jezika u hrvatskim općinama. Istodobno, Laginja se
prvi smišljenije okreće gospodarskim problemima, i to u prvome redu sela, koje je gotovo
u cjelini hrvatsko. U tome mu znatno pomaže i stečeno znanje (u dopunskom studiranju)
koje je stekao u specijaliziranim ekonomskim školama u Grazu i Trstu, nadopunjeno i
saznanjima u životu Istre.

18
 Intervencije Matka Laginje pale su u pravo vrijeme; poboljšanje gospodarskih uvjeta
života hrvatskoga te slovenskoga seljaštva Istre, ali isto tako i talijanskoga bilo je više
nego nužno pa je u tome koristio tada najsuvremenija rješenja. Naime, selo je upadalo
u sve veću krizu, kako (do 1797.) na nekadašnjem austrijskom (manjem dijelu) Istre,
tako i na nekadašnjem mletačkom (većem dijelu) Istre s Kvarnerskim otocima. Na prvome
području seljaci su, doduše, oslobođeni feudalnih obveza i odnosa 1848. godine, u tadašnjoj
građanskoj revoluciji, ali su zato opterećeni neobično teškim davanjima - i onima koja
su išla za otkup zemlje od vlastele, i veoma visokim pokrajinskim i državnim nametima.
U bivšem su mletačkom kraju kolonatski odnosi relikt feudalno ga sistema, a nisu priznati
kao takvi, pa su zadržani i dalje. Istodobno na oba su se područja u to vrijeme počeli
kalemiti novi, kapitalistički odnosi, ali ne na suvremenim zasadama i stremljenjima, već
na zaostalim, primitivnim, sve težim uvjetima privređivanja. Stoga selo naglo počinje
siromašiti. Istodobni slom pomorske privrede zasnovane isključivo na znanju o jedru i
vjetru definitivno upropašćuje sav do tada stečeni ionako skroman hrvatski kapital. Gotov
novac sada ima samo veleposjednik te gradski, uglavnom talijanaško-talijanski lihvar;
naglo raste zelenašenje, ~ao veoma uočljiva, snažna kategorija privređivanja. Bezizlazna
situacija sela omogućuje veoma visoke kamatne stope, koje osnažuju moć i do tada već
jakog iako uskoga talijanaško-talijanskog vladajućeg sloja. Trebalo je mnogo političke
mudrosti i pravnoga te gospodarskoga znanja da se uđe u razrješavanje toga stanja.
Laginja je imao i prvo i drugo i treće, što je i dokazivao.
Tako je od 1885. god. počeo naročito aktivno djelovati u tome pravcu da je sustavno
počeo utjecati na smanjenje dažbina, na razduživanje znatno opterećenih seljačkih imanja,
a naročito na organizirano suzbijanje lihve, na njeno razobličavanje kao osobito nečasnoga
ekonomskoga načina stjecanja dobiti. Između ostaloga, Laginja je u Kastvu osnovao
"Delavsku školu" te gospodarsku zadrugu. Bila je to prva zadruga takve vrste u Istri, a
Laginja je osobno postao njen prvi predsjednik. Začeo je pravi zadrugarski pokret, koji
je uskoro osnažen i razgranatim sustavom i manjih bankarskih institucija- "posujilnica".
Te akcije znatno su pridonijele materijalnom osamostaljivanju sela, a to je zatim znatno
ojačalo politički položaj pokreta s Laginjom na čelu. Konačno, god. 1891. u Puli je
Laginja osnovao "Istarsku posujilnicu", koja je kao središnji kreditni zavod u prvom
redu bila okrenuta hrvatskome selu. God.1903. stvorit će i "Gospodarsku svezu"- ujedinjeni
savez raznih gospodarskih udruženja pokrajine, još jednu snažnu organizaciju kao dio
hrvatskoga pokreta.
Talijanaško-talijanski tanki vladajući sloj činio je sve što je mogao da suzbije stalne
Laginjine udarce, čuvajući svoje okamenjene pozicije, jer je sve brže privredno
osamostaljivanje hrvatskoga, a i slovenskoga sela, bilo sve očitije. Ali, Laginja se vješto
prebacuje i na do tada apsolutno čvrsti protivnički teren - na ono nešto talijanskih sela
koliko ih je bilo u Istri. Tako se s osobitim uspjehom približio talijanskom seljaštvu u
dijelovima južne Istre, koje nije bilo u ništa boljem položaju od hrvatskoga seljaštva u
susjednim selima. Pronicljiva shvativši suštinu Laginjine akcije, to je talijansko selo pristalo
da mu Laginja osnuje i posujilnicu - kreditni zavod koji će olakšati gospodarsko stanje
i naših talijanskih seljaka.

7.
Ova djelatnost - osobito rad na istarskome hrvatskom ali i na talijanskom selu - i to

19
s uspješnim rezultatima, pretvara Laginju u političara sa snažnom i širokom bazom.
Željan bržih promjena, on stalno potiče i sam vodi za sobom mnoge. Veoma je velik
uspjeh Laginja postigao i onda kada je za svoj novi politički kurs pridobio staroga i
uglednog čelnika dr. Dinka Vitezića, inače Vrbničana s o. Krka, iz biskupske obitelji.
Otvoreno mu izloživši svoje dileme, oštro mu spočitnuvši izvjesnu stagnaciju pokreta
krajem 70-ih i u početku 80-ih godina 19. st. te predočivši mu svoje planove- Laginja je
svojom realnošću i znanjem pridobio toga suhoparnoga pravnika i financijskog stručnjaka,
jedinoga hrvatskoga zastupnika Istre i Kvarnerskih otoka u Carevinskom vijeću (bečkom
parlamentu zapadnoga dijela Habsburške Monarhije) od 1873. do 1891. godine. Ne
napuštajući svoju hrvatsku varijantu jugoslavensko/južnoslavenskog uvjerenja utemeljenog
na stremljenjima dvaju velikih biskupa- Strossmayera i Dobrile, te svojega brata, također
biskupa, Vitezić se, osobito ohrabren silovitošću, odlučnošću, spremnošću i znanjem
mladih, kroatistički nastrojenih pravaša, naglo i oštro ubacio u novu i oštriju borbu -kao
da se podmladio. Tako se, izrekavši već 1884. god. veoma dug i oštar govor u parlamentu,
Vitezić svjesno izložio brzim posljedicama: kao visoki državni službenik u Zadru - odmah
je poslan u penziju. Međutim, preselivši se u grad Krk, Vitezić je i dalje podržavao novi
kurs, plodno se uklopivši u djelovanje mladih. Tako je 1891. god. dopustio da ga Vjekoslav
Spinčić zamijeni u parlamentu kao zastupnik seoskih (vanjskih) općina Istre i otoka, a
svesrdno je pomagao i Laginji da i on bude izabran u zapadnoj Istri, što je bitnije počelo
mijenjati političke odnose i Beča prema Istri.
Naime, i dalje je u Beču većina poslanika iz pokrajine Istre s otocima bila iz uskoga
vladajućega talijanaško-talijanskog kruga, ali sada je rad ipak bio lakši. Osim toga, Laginja
je i u središtu goleme Monarhije razvio ogromnu i živu djelatnost - stvorio je i razvio
vlastiti politički pravac, pa je izazvao pravi potres u zastupničkom krugu. Naime, on je
napustio tradicionalni, konzervativni vladin zastupnički klub, a svojim radom utjecao je
i na druge. Povukao je za sobom dio hrvatskih i slovenskih zastupnika i iz drugih zapadnih
dijelova Habsburške Monarhije te krenuo u politički rat s carskom vladom, naročito u
pogledu gospodarske politike koja je vođena u pokrajini Istri i koja je taj bogati kraj
pretvarala u jednu od najsiromašnijih austrijskih pokrajina. Bečko forsiranje uspona
samo Trsta i Pule te mađarsko forsiranje samo (tadašnje) Rijeke na vrhovima istarskoga
trokuta, ocijenio je pozitivnim tekovinama povijesnoga razvoja, ali i negativnim u odnosu
na ostala područja pokrajine kojima nije omogućeno da prate naglo buđenje ta tri rubna
grada. Zadro je, npr., Laginja i u neprikosnoveno područje međunarodnih poslova -
oborio se na međunarodni ugovor s Italijom, jer je on -uz veoma niske carine -omogućio
nagli uvoz jeftinih vina s Apeninskoga poluotoka na nepripremljeno istarsko i dalmatinsko
tlo. Taj udar, vezan uz uzastopne bolesti domaće vinove loze, doveo je do sloma vinograda
i upropastio je mnoge obitelji na istočnoj obali Jadrana.
Laginja je postao poznat i u ostalim hrvatskim zemljama, posebno od vremena
onoga poznatoga govora u Poreču 1883. godine; ali, sada je definitivno izbio na pozornicu
cijele Monarhije, a time i Europe. U međuvremenu, snaženje Rima i njegovo sve otvorenije
pokazivanje težnji da se aktivnije umiješa u imperijalističku preraspodjelu svjetskih bogatstava
te oružani pohod na staru državu Etiopiju i neuspjeli ratni pokušaj da se ta afrička
država pretvori u koloniju ojačali su iredentistički pokret na Apeninskom poluotoku i
sve očitija usmjeravanja državnih interesa na istočnu obalu Jadrana. Ova je bila blizu pa
su Iako oživjela i stara posizanja. Na udaru se prva, dakako, našla Istra. A ovdje je, u
ugrožen ijim talijanaško-talijanskim vladajućim krugovima, iredentizam našao veoma plodno
tlo. I ranije je s hrvatske strane isticana ta iredentistička opasnost, o njoj je u parlamentu
20
govorio i Vitezić, a sada je i Laginja krenuo protiv nje, utoliko više što su iredentističke
organizacije iz Ltalije otpočele snažniji protunapad. Pri tome nisu, npr., pružale pomoć
talijanskom selu u Istri, nego su počele s ostvarenjem talijanskih škola upravo u hrvatskim
naseljima. Talijanaško-talijanski iredentisti osjetili su da im se raspada baza koja je bila
stvorena samo na ekonomskom i političkom pritisku - hrvatsko selo. Sada je trebalo
smišljeno i mnogo brže odgojiti i naobraziti mladi kadar denacionaliziranih Hrvata koji
će se - kao i oni drugi, do sada - u novim uvjetima moći nametati hrvatskoj masi te dalje
vladati njome.
Matko Laginja je, međutim, i sada u sr~dištu značajne akcije. U početku devetoga
desetljeća 19. st. osnovana je "Družba sv. Cirila i Metoda za Istru". O tome koliko je
značenje pridano tome udruženju govori i podatak da su mu na čelu dvojica vodećih
čelnika obje generacije -predsjednik je postao sam stari Vitezić, a tajnik osobno Laginja.
Uskoro je gotovo sve svoje sile u nju uložio i mladi, sve poznatiji književnik Viktor Car
Emin. Zadatak Družbe bio je- odgovoriti organizacijama "Pro patrisa" i "Lega nazionale"
iz Italije na polju predškolske i osnovnoškolske naobrazbe u hrvatskom selu i među
hrvatskom djecom. Međutim, kao i druge preporodne akcije, i Družba je uskoro zadobila
mnogo šire značenje te postala jedno od novih, jakih žarišta hrvatskih snaga u pokrajini,
a pomoć joj je počela stizati i iz Banske Hrvatske.
Istodobno, Laginja kreće i u odlučnu bitku za srednjoškolsku ustanovu. Tako je ono
što Viteziću nije uspijevalo niz desetljeća sada uspjelo upravo Laginji, Spinčiću i njegovoj
generaciji, naravno i uz Vitezićevu pomoć. Umjesto privatne franjevačke gimnazije na
krčkom otočiću Košljunu -prve hrvatske gimnazije u pokrajini -koja nikako nije dobivala
javni status, u samome središtu Istre, u Pazinu, otvorena je 1899. god. gimnazija, prva
najviša obrazovna javna ustanova Hrvata u pokrajini Istri s Kvarnerskim otocima.
Isto se tako Laginja (i preko parlamenta) snažno borio da se ukinu prepreke za
upotrebu hrvatskoga jezika u hrvatskim općinama, pa u sudovima i drugim školama,
koje je nametao vladajući talijanaško-talijanski sloj.
Nastojanja Matka Laginje da utječe na učvršćivanje materinskog jezika i njegovo
širenje štampane riječi u samoj Istri, uz težnju da zadrži nezavisnost pokreta, rezultirali
su otvaranjem tiskare u Puli, kamo će prijeći iz Trsta i sam list "Naša sloga". Laginjina
tiskara štampat će i druge listove i izdanja na hrvatskome jeziku, pa je na taj način
djelovala na veoma širokome frontu. Pa i sam Laginjin prelazak u Pulu 1890. godine,
gdje otvara advokatsku kancelariju, iz malenoga Voloskoga - bez obzira na to što je taj
gradić bio sjedište kotara te u samoj blizini Rijeke i Opatije - govo1i o njegovoj političkoj
dalekovidnosti. PuJa je- u skJ adu s politikom Beča- konačno pretvorena u najveću ratnu
luku Monarhije, u snažno vojno središte i apsorpcijski punkt koji je privl ačio pripadnike
mnogih naroda Austro-Ugarske, dakako i Hrvata i Talijana Istre, pa i Slovenaca. Poreč,
doduše, ostaje službeno središte Istre, ali taj gradić gubi svoj primat pred Pulom. Laginja
ovdje ima mnogo šire i veće mogućnosti za djelovanje, a naročito u južnim i zapadnim
oblastima Istre, u kojima su desetljećima apsolutno dominirali protivnici. Tamo sada
hrvatski pokret ima sve čvršće zasade, s osloncem na Pulu.

8.
Talijanaško-talijanski su protivnici vješto koristili povremene krize u hrvatskom pokretu,
prouzročene objektivnim ili subjektivnim razlozima. Tako su ubacivali, npr., u same hrvatske

21
krajeve ne više samo talijanske obrazovne institucije i ljude već i hrvatske renegate koji
se - formalno - javno nisu potalijančili. Jedna od takvih snažnijih akcija - upravo u
liburnijsko-kastavskom kraju - nanijela je veoma teške udarce hrvatskom pokretu, a
Laginja je i osobno izgubio mnogo vremena dok je uspio razobličiti perfidne ali vješto
i dobro smišljene planove. Tako su se uspjesi nastavljali i dalje, postajali su i sve konkretniji,
paje tako, i Laginjinim zalaganjem, došlo do izvanredno značajne izborne pobjede 1907.
godine. Naime, tada je dr. Matko Laginja trijumfirao i osobno jer je i on izabran u bečki
parlament, uz još dva hrvatsko-slovenska predstavnika, Vjekoslava Spinčića i Matka
Mandića, oba svećenika, također iz Kastavšćine. Iako broj od tri zastupnika još uvijek
nije bio i odraz stvarne brojčane snage, brojčano apsolutno premoćnoga pučanstva, ipak
je pojava trojice hrvatskih zastupnika u Beču bila velik povijesni uspjeh i označava uočljiv
vrhunac hrvatskoga političkoga, a time i nacionalnoga pokreta u cjelini u pokrajini.
Kampanja za izbore 1907. god. bila je izuzetno teška. I neprijatelj u pokrajini i Beč
shvatili su da su se promijenili odnosi političkih snaga. Hrvatski i slovenski narod istarske
austrijske pokrajine (zapadnoga, cislajtanijskog dijela Monarhije) gotovo je plebiscitarno
potvrdio svoje postojanje i rezultate preporodnih borbi tijekom dugoga niza desetljeća,
potvrdio je povjerenje u Laginju i njegovu generaciju narodnih prvaka. Uporna Laginjina
politička borba uspjela je donijeti promjenu izbornoga reda, prema kojemu je do tada
-bez obzira na biračko tijelo i broj birača- tankome vladajućem talijanaško-talijanskom
sloju uvijek bio osiguran velik broj zastupničkih mjesta u bečkome Carevinskom vijeću.
Međutim, polufeudalni i novi, kapitalistički krugovi Monarhije ipak nisu više mogli - na
pragu 20. stoljeća- zanemarivati očitu biračku diskriminaciju ogromne većine stanovništva.
Dugogodišnja preporodna borba pridonijela je i uspostavljanju novoga sustava koji je,
eto, 1907. god. omogućio da do svoje pravice dođe i mnogo šira biračka baza, tako da
su u Beč otišla odjednom tri spomenuta zastupnika.
I u pokrajini i izvan nje pokazana je snaga hrvatskog sela i hrvatskoga sitnograđanskog
sloja - hrvatske građanske klase u nastajanju, koja je vodila to selo. Štoviše, pokazalo se
da je politička stranka Hrvata i Slovenaca najjača u cijeloj pokrajini. Masovnim odazivom
na izborima, stanovništvo Istre i otoka pokazalo je i dokazalo javnosti goleme podunavska-
mediteranske carevine, a time i Europi, da Istra ima i slavenski, južnoslavenski - što je
tada bilo osobito važno, a posebice - hrvatski i slovenski karakter. Bila je to konačno,
uspješna valorizacija narodnoga preporoda, štoviše - najveća vidljiva politička pobjeda
Hrvata i Slovenaca Istre do tada. Po nekim mišljenjima, moglo bi se uzeti da je to i
svojevrstan uspješan završetak hrvatskoga narodnog preporoda Istre i Kvarnerskih otoka
s dijelom današnjeg grada Rijeka - da nije bilo daljega hoda povijesti, tijekom kojega su
uspješni rezultati blokirani, a potom, za duže vrijeme i poništeni.

9.
Uza svu veliku ustalasalost naroda, njegovu pokazanu snagu te volju da utječe na
izazivanje pozitivnih promjena, već formirano građansko vodstvo pokreta s Laginjom na
čelu nije iz te pobjede izvuklo pravi politički kapital. Dragocjeni je trenutak prošao.
Samu ulogu dr. Matka Laginje u tim historijskim trenucima nije lako shvatiti. Sve do
tada pokazivao je izraziti politički njuh, upornost, vještinu, drskost te osobnu hrabrost
da preuzme i osobni rizik. Bio j~ dobar političar, no došao je - čini se, i prema svome
vlastitom mišljenju - do zenita. Staviše, postalo je očito da - ovakav kakav je - pokret i

22
ne može ne to više dobiti u datoj konstelaciji političkih snaga u pokrajini, a i šire. Laginja
je bio dobar gradan ki političar, ali daleko od revolucionarnih građanskih primisli, pogotovo
onih koje bi zadirale u monarhijski sustav, na primjer.
U Istarski sabor ušao je nakon 1907. god. još veći broj hrvatskih i slovenskih zastupnika,
a siim Laginja postao je zamjenik pokrajinskoga zemaljskog kapetana, koji je i dalje,
dakako, ostao talijanaško-talijanski predstavnik. U skladu sa svojim stajalištem da se više
od postojećih rezultata ne može postići, Laginja je postao zagovornik tzv. politike mira,
tj. smirivanja zaoštrene nacionalne i političke situacije te uže suradnje hrvatsko-slovenskih
i taJijanaško-talijanskih građanskih predstavnika; tu suradnju, usto, matra o je naročito
potrebnom u otporu prema tada najopasnijemu protivniku -prema Beču, točnije rečeno
- pangermanizmu. Sve to, međutim, nije davalo očekivane rezultate. Dah je izgubljen, a
istodobno, glavnim protivnikom za lstTu i otoke sve je više postajao Rim. A početak I.
svjetskoga rata označuje i kraj jednoga presudnog perioda u životu Istre, ali i dr. Matka
Laginje osobno. U tome se razdoblju za sudbinu Istre i susjednih krajeva - dotadašnjim
metodama i načinima rada - nije moglo više ništa napraviti u kapitalnom povijesnom
smislu riječi.
Matko Laginja bio je iskusan političar. Stoga ipak traži nove putove. Konačno mijenja
i svoje političke poglede u vezi s mogućnostima rjesenja nacionalnih problema južno ·Javenskjh
naroda, razbijenih u niz državnih i drugih upravnih tvorevina, a naročito nacionalnih
problema u Istri . otocima. Doduše, ti pomaci u Laginjinu djelovanju i u djelovanju
drugih nosilaca hrvatskoga pokreta počinju se osjećati već pred laaj 19. stoljeća. lako
upravo tada istarski pravaši s Laginjom na čelu (i u vezi sa sve značajnijom ulogom koju
Istranin Evgenij Kumičić- tada već slavni književnik - ima u životu prestrujeloga Ante
Starčevića) postaju važniji faktor u pravaškom pokretu Hrvata u cjelini, Laginja uvida ela
_nacionalna netrpeljivost između pojedinih južnoslavenskih nru·oda dono i dobitak samo
Beču Budimpešti i Berlilm. Taj strani neprijatelj je, Laginja smatra, tada ipak najopasniji.
U tom pogledu Laginja se približava politici Frana Supila, također pravaša, koji je (nakon
prelaska 1899. iz Dubrovnika u Sušak pa sljedeće godine u tadašnju Rijeku i pokretanja
"Novog lista ') modificirao svoje pravaško viđenje Hrvatske. Sve je jači pritisak austrijskih
vlasti, uz isto tako ~;ve snažniji pritisak Kraljevine Italije i njenih iredentističkih krugova.
S druge strane, dolazi do sve bolje suradnje između dijela hrvatskih i srpskih građanskih
predstavnika u Austro-Ugarskoj u borbi protiv Beča i Budimpešte, kao glavnih protivnika.
Laginji n ktu g na odredeni je način sudjelovao i u pripremanju Riječke rezolucije" i tzv.
politike novoga kursa. Balkanski ratovi i uspjesi protiv Turaka imah su ogroman odjek,
s pozitivnim utjecajima na nacionalno okupljanje I-Irvata i Slovenaca Istre, između čijih
je građanskih predstavnika u Istri suradnja od ranije biJa stalna i plodna. Sve su to, pored
ostaloga, bili elementi koji su utjecali na Laginju da se postupno orijentira prema
jugoslavenstvu, ali ne u njegovoj integralno/unitarističkoj, već u njegovoj luvatskoj varijanti
te da napusti ranije isključivo pravaško uvjerenje i da se djelomice vrati na Dobrilina i
Vitezi ćeva nacionalno-politička stajališta. U svemu tome znatnu su ulogu imali i predstavnici
trećega naraštaja istarskih i otočnih hrvatskih političara, koji su stasali pred I. svjetski
rat; oni više nisu u potpunosti razmišljali u nacionalnopreporodnim kategorijama 19.
stoljeća.

21
 10.
Početak, razvoj, tok i kraj prvoga svjetskoga oružanog sukoba svjetskih razmjera
poremetio je odnose u svim sferama dotadašnjega života u mnogim zemljama, pa tako
i u Istri i na Kvarnerskim otocima. Kada je Italija napustila svoje višedecenijske saveznke
Austro-Ugarsku i Njemačku (1915), Istra je- kao pogranična pokrajina - postala ratno
područje. Mnoštvo ljudi (koji put i bez potrebe) silom je iseljena u druge krajeve Monarhije,
gdje su živjeli u veoma teškim uvjetima. I sam se Laginja iz ratne luke Pule (1915) na
kraće vrijeme premješta u Opatiju, a zatim prelazi u Zagreb, gdje će se živo angažirati
u ublažavanju tegoba izbjeglica iz Istre. U međuvremenu, u Istri i na otocima usahnuo
je politički život, a već se i ranije Laginjina nastojanje da se održi tzv. politika mira
između talijanaško-talijanskoga vladajućeg kruga i hrvatsko-slovenskog sitnograđanskog
sloja pokazalo nesvrsish0dnim. Prestaje djelovati i Istarski sabor. Laginja, međutim, i
dalje sudjeluje u političkom ~vatu Monarhije, i na mnogo širem polju, pa tako u Zagrebu
postaje čak i predsjednikom Stranke prava.
U međuvremenu se pokazalo da Austro-Ugarska kao država ipak nije vječna, pa se
Laginja pridružuje onima koji smatraju da je moguće i potrebno stvoriti autonomno
državno tijelo Hrvata, Slovenaca i Srba s područja Monarhije, ali još u okviru carevine.
Tako je bio pobornik tzv. Majske deklaracije 1917. godine, koja u tome smislu traži
očuvanje života Monarhije i dalje. No, rasap prestarjele države neizbježan je - osim
vanjskih udaraca na njezin slom 1918. god. utjecali su mnogobrojni unutrašnji faktori,
pored ostaloga i štrajkovi proletarijata, pobuna radnoga i vojnoga (nižeg) svijeta Pule
koja je još uvijek najveća ratna luka Monarhije te pokretanje donjih društvenih slojeva
tadašnje Rijeke. Rušilački odjeci Lenjinova oktobra iz daleke carske Ru ije veoma su
živo prisutni i ovdje, ali i drugdje. Konačno, Habsburška Monarhija prestaje postojati.
Laginja je, međutim, u to doba silom prilika daleko od svojega zavičaja, ali se i dalje
živo brine za nj. Tako sudjeluje u radu Narodnoga vijeća tek formirane Države Slovenaca,
Hrvata i Srba 1918. godine (sa sjedištem u Zagrebu). Kao njegov član (povjerenik)
zadužen je 1918 . .i 1919. god. za hrv~ tske krajeve koji su do tada ulazili u okvire austrijskoga
dijela propale Dualne Monarhije. Ziva korespondira s područnim organima Države SHS,
a potom Kraljevstva odnosno Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (sa sjedi te m u Beč>gradu),
u koju se Država SHS udružila s Kraljevinom Srbijom. Dr. Laginja koji zastupa i predstavlja
tu zemlju u odnosu na Istru i Kvarnerske otoke, u mnogočem usmjerava rad tih organa
u tim krajevima, produžavajući brigu i za talijanske okupacije od 1918. god. dalje.
Laginja je neposredno intervenirati međutim mogao sve manje- talijanski okupa tor
s Apeninskoga pol:uotoka zapo ·jeda Istru, dijelove Kvarnerskog primorja, Dalmacije,
·usjedne )avenije. Stoga Laginja započinje novu, veliku i tešku bitku, nastojeći očuvati
te hrvatske i slovenske krajeve pred opasnošću koja prijeti sa zapada. I te borbe vodio
je isključivo Legalnim oblicin1a djelovanja: u oružanom otporu i borbi hrvatskih seljaka
jugoistočne Istre ("Proštinska buna") te pobuni višenacionalnih rudara labinsko-raškoga
ugljenokopnoga bazena ("Labinska Republika"), u početku 20-tih godina Laginja nema
udjela. Pokazalo se da tajni Londonski ugovor iz 1915., kojim je An tanta Istrom, otocima
i dijelovima Dalmacije te Slovenije kupila savezništvo KraJjevine Italije irna trajnu i
presudnu težinu na međunarodnom planu. Laginja je mogao samo nemoćno pratiti
novonastalu situaciju, sasvim marginalno sudjelujući u dogadajirna, nepripremljen za
njih. Doživio je - kao emigrant u Zagrebu - i okupaciju svoje rodne Klane, i teške, veoma

24
oštre represivne mjere organa demokratske parlamentarne Kraljevine Italije, a zatim i
- do tada nečuven - teror totalitarističkoga fašističkoga režima u Istri.
Bio je to potpuni slom Laginjine političke borbe duge nekoliko desetljeća - tako se
barem činilo. U nekoliko godina uništeni su svi značajni rezultati koje je Matko Laginja
postigao u razvoju političkoga, kulturnoga i gospodarskog života Istre i Kvarnerskih
otoka te napredak općenito. Sve te nedaće Istre i susjednih krajeva shvatio je kao uništenje
svoga životnoga djela i svojih osobnih nastojanja utoliko više što je čak i njegova rodna
Klana pripala Kraljevini Italiji. Rapalski je ugovor - činilo se - definitivno zapečatio
sudbinu Laginjina dotadašnjega djela.
Završila je velika faza života Matka Laginje. Preostalo mu je još nekoliko godina
rada, ali i još jedan napor da odigra značajniju političku ulogu, ovaj put na pozornici
Karađorđevićeve kraljevine, i to - čak - kao hrvatski ban!

ll.
S odlaskom iz zavičaja tijekom I. svjetskog rata, a pogotovo u dvadesetim godinama
našega stoljeća, Laginjina politička djelatnost nije više neposredno vezana uz Istru i
susjedne krajeve; svoju djelatnost uglavnom okreće političkim problemima tadašnje Hrvatske
odnosno Kraljevine SHS, u okviru koje se taj dio Hrvatske nalazi. Naravno, brinuo se za
izbjeglice i za sudbinu Istre, ali gotovo svu svoju znatnu političku energiju usmjerio je na
zbivanja u novoj državnoj tvorevini. Tako je sudjelovao u organiziranju političkih grupacija
pod nazivom Narodni klub te Hrvatska zajednica; bio je i predsjednik te zadnje grupacije.
U složenim prilikama nove države, Laginja se, međutim, nije baš najbolje snalazio,
uostalom kao ni drugi hrvatski i slovenski građanski prvaci iz okupiranih krajeva. Doduše,
svi su oni bili navikli na žestoku političku i drugu borbu s talijanaško-talijanskim i austrijsko-
njemačkim protivnicima, povremeno im je dolazio čak i život u pitanje, ali to je bilo ipak
u okvirima (prljave) političke borbe na uobičajenom evropskom nivou. Međutim, sada
se pojavljuje čista- kako je Krleža rekao -"balkanska krčma" Karađorđevićeve i Pašićeve
Velike Srbije, a Laginja, već u poznijim godinama života, mnogo toga od onoga što se
dešavalo više nije mogao shvatiti a niti parirati odgovarajućim, novim načinima borbe.
Doduše, što se Laginje osobno tiče - sve se te dileme u prvi tren i nisu baš primjećivale.
Osobno je prilično aktivno sudjelovao - kako rekosmo - u stvaranju te prve jugoslavenske
državne zajednice sa sjedištem u Zagrebu, pa onda one druge, sa sjedištem u Beogradu.
Ostao je i dalje na monarhijskim stajalištima organizacije države. Ipak je smatrao da
dugotrajnija, uspjelija ~ešenja njenoga učvršćenja treba potražiti u federalističkom uređenju
državne zajednice. Štoviše, ugled mu je i dalje veoma velik- toliko je poznat da je 1920.
god. postao čak i ban. A ta je titula u starijim hrvatskim vremenima označavala i rang
potkralja, pa su neki hrvatski banovi imali i stvarnu potkraljevsku moć i vlast.
Naime, suradnja dviju hrvatskih političkih grupa u Privremenome narodnom.
predstavništvu Kraljevine SHS rezultirala je osnivanjem spomenute Hrvatske zajednice;
Laginja predsjeda osnivačkoj skupštini i biran je za njezina prvoga predsjednika. U početku
1920. god. od njezinih članova i radikala formirana je vlada, pa Laginja postaje banom
tadašnje Hrvatske i Slavonije.
Za Laginju je to zaista bio - barem na prvi pogled - vrhunac političkoga života ali i
cijeloga životnoga vijeka. I odjek je bio velik, naravno, naročito u okupiranim krajevima.

25
Jer, Matko Laginja iz Klane, mali, siromašni pripadnik kastavskoga svijeta - ni više ni
manje - poput znamenitoga Jelačića i Mažuranića, npr., dobio je titulu nekadašnjih
povremeno i stvarnih potkraljeva koju su nosili mnogi slavni sinovi hrvatskoga naroda,
mnogobrojni pripadnici najviših feudalnih obitelji- među njima čak i Zrinski i Frankopani!
Ali, tu je i posebna dimenzija: stolujući u hrvatskoj metropoli, u Zagrebu, u Banskim
dvorima, Laginja je i u međunarodnim razmjerima pokazivao da je Hrvat, Istranin, i to
iz onoga kraja koji je okupirala Italija - što je imalo osobitu težinu, ali ne i praktične
posljedice.
Dr. Matko Laginja iz Klane prvi je Hrvat iz Istre koji je bio hrvatski ban/potkralj.
Faktična politička snaga, međutim, toga potkralja/bana u osobi dr. Matka Laginje
bila je relativno mala. Imao je veoma malo slobodnoga manevarskoga prostora za djelovanje
u funkciji prvoga čovjeka tadašnje Hrvatske i Slavonije; iz njegova se dnevnika vidi
vlastita nemoć da učini nešto neposrednije u korist Hrvatske uopće. Podban i neki njegovi
najbliži pomoćnici bili su u neposrednoj, čak i sluganskoj službi beogradskoga Karađorđevićeva
dvora te dobri prevoditelji monarhove, unitarna-jugoslavenske, zapravo, velikosrpske
politike. Laginja je imao neugodnu dužnost, što mu je zaista teško palo, da se kao ban
mora eksponirati u režimskim kraljevskim udarima, npr., neposredno protiv radnoga
svijeta, pa protiv tek osnovane Komunističke partije Jugoslavije, a i protiv Radićeva
seljačkog pokreta, čak i protiv Stjepana Radića osobno - što je u potpunosti odudarala
od njegove opće životne filozofije: da bude na pomoć malome čovjeku. No, te akcije
nisu jako naštetile njegovu ugledu u narodu - veoma se dobro znalo tko je Laginja ali
i što je u ovome trenutku mogao učiniti; osobno je cijenjen i dalje kao veoma častan i
pošten čovjek. Zbog svega toga kralj Aleksandar I. Karađorđević uskoro ga je smijenio,
već potkraj iste godine - što je bilo i prirodno u tadašnjim političkim okolnostima.

Laginja je u međuvremenu bio- rekosmo- član Privremenoga narodnog predstavništva

odnosno poslanik u Konstituanti i Zakonodavnoj narodnoj skupštini Kraljevine SHS u
Beogradu. Ali, sve je to bio labuđi pjev dr. Laginje kao političara. Odlaskom s banskoga
položaja naglije opada njegova politička uloga. Osobno je bio izabran u Ustavotvornu
skupštinu, ali Hrvatska zajednica postaje marginalna stranka. Vezuje se s Radićem, te
zajedno s Hrvatskom strankom prava Zajednica ulazi u Hrvatski blok. No, Radić je tada
za republikanizam pa i Laginja napušta svoja monarhijska stajališta. Ali, nagli Radićev
zaokret 1925., njegovo priznanje Karađorđevićeve monarhije i Vidovdanskoga ustava
sasvim zbunjuje Laginju, čovjeka s načelima staroga kova. Konačno, Hrvatska se zajednica
1926. god. transformira u Hrvatsku federalističku seljačku stranku.
Politički život nove države otpočetka se kretao u tokovima koji su za Laginju bili sve
više nepredvidljivi i iznenađujuće nerazumljivi; metode i načini političke borbe postajali
su tako surovi i grubi da ih liberalni demokrat Matko Laginja nije mogao ne samo
odobriti i prihvatiti već ni shvatiti. Razočarenje je za njega bilo utoliko veće što se sve
to događalo u državnoj zajednici koju je i sam s toliko nade očekivao, za koju se i sam
borio, koju je i sam stvarao. Osobito je teško pogodilo Laginju na prvi pogled ležerno
a zapravo smišljeno, s rezultatima na dugi rok, ponašanje određenih krugova srpskog
građanstva, a i predstavnika nekih drugih jugoslavenskih građanskih grupa prema pitanju
tadašnjih zapadnojugoslavenskih krajeva- kako su nazivana hrvatska i slovenska područja
koja su bila okupirana od Kraljevine Italije te međudržavnim ugovorima prepuštena
Rimu. Naime, za Laginju je uvijek do tada neprijatelj bio samo stranac neslaven, oličen
u Rimu, te u Beču, Budimpešti, Berlinu, Istambulu; naprostq nije razumijevao antihrvatsko

21\
stajalište Beograda, niti njegovo nedovoljno pokazivanje čak i većega zanimanja za sudbinu
okupirane Istre i drugih susjednih hrvatskih i slovenskih područja.
A na sve je to došao udarac odakle ga on uopće nije očekivao - iz njegove dotad
najčvršće, najvjernije i najdugovječnije baze, iz redova samih Istrana i otočana. Naime,
i dalje je trajao egzodus - tisuće, desetine tisuća emigranata stižu iz njegova zavičaja ,
istjerani ili u bijegu pred rasi tičkim terorom legalnih državnih organa savojskeK.raljevine
Italije, a potom te iste monarhije ali modificirane u fašističku Mussolinijevu apeninsku
državu. Karađorđevićeva Kraljevina SHS, a jednako tako i vanjski svijet uglavnom su se
samo verbalno zgražali nad tim etničkim čišćenjem, nad sudbinom prognanika. U
Karađorđevićevoj monarhiji, s mnogobrojnim nacionalnim, klasnim i socijalnim problemima,
istarsko-primorski i drugi emigranti počeli su postajati ne samo financijski već i politički
neugodan teret za režim, koji je vodio brigu uglavnom samo za učvršćenje srpskih interesa
u zemlji. Taj se emigrantski val sve više radikalizirao -jer mu drugo nije preostajalo, bio
je, sasvim prirodno, oštro antifašistički nastrojen, pa se dio ljudi sve više revolucionarizirao
i orijentirao prema Komunističkoj partiji Jugoslavije (npr., znameniti intelektualac Otokar
Keršovani razvija se u vodećega mislioca jugoslavenskoga komunističkog pokreta, a dr.
Ante Ciliga postaje čak sekretar komiteta KP Jugoslavije za tadašnju Hrvatsku i Slavoniju).
Dok su se stariji emigranti suzdržavali, imajući još uvijek veliki respekt prema zaista
zaslužnome "ocu Istre", sjećajući se velikoga Laginjina truda, njegovih uspjeha i koristi
što ih je izborio u periodu do 1914., mladi pripadnici emigrantske populacije, u sudaru
sa svakidašnjim nedaćama i surovim izbjegličko/prognaničkim životom sve su češće napadali
onemoćaloga i starog Laginju, priređujući mu niz veoma neugodnih - danas se može
ocijeniti -i nezasluženih ružnih i bolnih trenutaka. Laginja, nekada tako borben i snalažljiv
- starački se mlako branio ili na napade nije odgovarao nikako. Nije to bilo dostojanstveno
povlačenje u tišinu zaslužne ličnosti velikoga autoriteta, čak i velikana, to je bilo Laginjina
svojevrsno priznanje da mladi u koječemu imaju pravo, dok on, Laginja, ne može ništa
pomoći. A nije ni znao kako: gotovo nevjerojatna zbivanja u proširenoj Karađorđevićevoj
Srbiji, koja su kulminirala ubojstvom jednoga od najuglednijih hrvatskih političkih prvaka
Stjepana Radića 1928. god. u samoj državnoj skupštini usred Beograda, prerastala su
tadašnje sve manje sposobnosti Laginjina snalaženja.
Sve te neprilike ubrzano su skraćivale život dr. Matka Laginje. Doduše, opća kretanja
političkoga života Kraljevine SHS sve su ga više ponovno usmjeravala u pravcu kroatizma
iz njegove rane mladosti. Više nije bio uvjeren da Karađorđevićeva jugoslavenska monarhija
(god. 1929. i formalno nazvana Kraljevina Jugoslavija) može biti konačno *šenje nacionalno-
političkih stremljenja jugoslavenskih naroda. Ali, nasuprot tome smatrao je i dalje da
samo široka i snažna jugoslavenska državna zajednica može izboriti sjedinjenje Istre i
susjednih krajeva s maticom zemljom u sudaru s mnogo jačom mediteranskom silom. U
to ga uvjeravaju i događaji u Istri i susjednim krajevima - to su gotovo najteži dani u
njezinoj milenijski dugoj povjesnici.
Tada je u njima i formalno-pravno državnom silom iščezavao svaki javni trag hrvatstva
i slovenstva za sljedećih desetak godina. Fašistički talijanski kraljevski režim otvoreno,
terorističkim, državnim, rasističkim, mjerama razbija narodni život na političkom,
ekonomskom, kulturnom i prosvjetnom polju; nasilno briše svaki nacionalni trag Hrvata
i Slovenaca, mijenjajući im i prezimena i Jmena, uništavajući čak i nadgrobne natpise na
materinskom jeziku većine stanovništva. Cini! o se da je fašistički režim ispunio sve ciljeve
talijanaško-talijanskih iredentista iz 19. stoljeća, iz Laginjine mladosti: Istra je samo

27
talijanska zemlja.
Laginja se bližio kraju svoga života teško pogođen, pogružen, deprimiran i razvojem
situacije u samoj Istri i događajima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, koja se još za
njegova života pretvorila u Kraljevinu Jugoslaviju, ali silom, u uvjetima šestojanuarske
kraljeve diktature, i koja je - svojim metodama djelovanja - u mnogočem naličila
musolinijevsko-savojskoj akciji u Istri u drugim okupiranim krajevima. Strijeljanje Vladimira
Gortana u Puli moglo je Laginju samo uvjeriti da je kraj njegovih nadanja definitivan i
konačan. Doduše, neke indicije ukazuju na to da je čvrsto vjerovao u utemeljenost
narodne snage, u vitalnost dijela hrvatskoga korpusa u Istri koji će - kad-tad - obnoviti
svoje zaista uzdrmale redove. Ali, više nije stigao primijetiti da je Gortan ova nevina žrtva
zapravo onaj povijesni međaš na kojem se promjena počinje zaista i zbivati; naime,
najmlađa generacija više ne želi čekati, nego se neposredno okreće oružju i oštrim,
fizičkim metodama suprotstavljanja i djelovanja, protiv čega je demokrat Laginja uvijek
bio, uvjeren da od toga nema koristi na dugi, strateški rok.

III.
l.
Sve brojne komponente Laginjina plodnoga života bile su podređene političkoj aktivnosti.
A kako je već spomenuto, djelovao je i na ekonomskom polju; napisao je i niz književnih,
historijskih, pravnopovijesnih i pravnih djela, djelovao je i na etnološkome, etnografskom,
teatarskom i drugom polju. Uostalom, to je bio slučaj i s nizom drugih Istrana i otočana,
jer je preporodna stvarnost to i zahtijevala.
Laginjin ostali rad obimom i nije velik. No, ipak je značajan, a pokazuje i to da je
Laginja bio darovit kreativac i na nekima od tih polja.
Izuzimajući ovom prigodom brojne političke govore i druge političke intervencije,
koji još uvijek nisu znanstveno i stručno podrobnije analizirani, svraćamo pažnju na
njegovu politološku knjigu "Osterreich und die kroatische Frage", koju je objavio 1883.
godine. (O njoj se nešto više govori u radu u ovome zborniku kad je riječ o Laginjinim
objavljenim djelima). No, treba upozoriti na to da je u političke svrhe j kao advokat i kao
pravnik znalački koristio svoje stečeno fakultetsko i praktično znanje. Siroko je razgranao
svoju djelatnost, naročito u puljskom razdoblju svoga života. U mnogim situacijama koje
su bile vezane za politička zbivanja, u Istarskom saboru, u bečkom Carevinskom vijeću,
u općinskom kastavskom vijeću itd. snalažljivo je i veoma dobro koristio svoje široko
pravno znanje i praktično iskustvo, što se lijepo može vidjeti i iz niza objavljenih govora
u raznim novinama i drugim glasilima. U složenim, veoma birokratiziranim odnosima u
austrijskoj pokrajini Istri s otocima pravo i pravni odnosi su mnogo značili, ali do pojave
Laginje i njegove generacije ogromna većina hrvatskoga pučanstva ovisila je o milosti
samo talijanaško-talijanskih odvjetnika i činovnika, koji pučanstvu nisu bili naklonjeni i
koji su govorili samo talijanskim jezikom. Izborni falsifikati, npr., bili su veoma čest
slučaj, zloupotrebe imovinskoga prava također, zelenaši su djelovali i varali kako su
htjeli itd. Primajući na sebe mržnju do tada privilegiranih i moćnih, Laginja je i krenuo
u zavođenje reda, učvršćujući u Istri i na otocima teško ugroženi pravni poredak Austro-
Ugarske, sve uzdrmaniji neprilikama uzrokovanim bečkim vanjskopolitičkim i
unutrašnjopolitičkim potezima.

28
 Laginja je iz riječke gimnazije obrazovanjem izašao dobro potkovan; stekao je solidnu
klasičnu srednjoškolsku naobrazbu. No, malo je poznato njegovo, na prvi pogled,
izvanpolitičko područje rada- historijska i pravnopovijesna problematika, njegov interes
i za političku povijest. Spomenuli smo njegovu politološku radnju o odnosu Austrije
prema hrvatskome pitanju. No, "Kastav grad i obćina" (1889.) knjiga je koja zadire iz
književne u historiografsku oblast, pa iako tome djelu autor nije namijenio neku značajniju
ulogu, ono je zanimljiv pregled povijesti i i suvremene situacije u najvećoj i dugo vremena
jedinoj hrvatskoj općini u Istri i na otocima. To je svjedočenje pred širokom javnošću
imalo izrazitu političku težinu. Prije toga, god. 1873., objavio je prvi u nas Kastavski
statut, veoma vrijedan dokumenat koji datira u vrijeme od 1400. god. dalje, te ističe da
su ga Kastavci prvobitno pisali na hrvatskom jeziku i glagoljskim pismenima. Taj
pravnopovijesni i kulturni spomenik Laginja je objavio na visokome stručnom nivou (s
komentarima itd.), očito imajući u vidu i činjenicu da je talijanaško-talijanska historiografija
u potpunosti zanemarila sve ono što je stvarao hrvatski narod i što je moglo svijetu
pokazati da i on ima svoju pisanu kulturnu baštinu - a ona je veoma velika. Laginja je
objavio i znameniti Vinodolski zakon iz 1288. godine.
Članci čisto pravnoga sadržaja- o mjenici, o kazni, na primjer (1876. i 1880.)- pokazuju
kako je Laginja praktično reagirao na opću pošast lihve u Istri i na otocima te neobaviještenost
seljaka o opasnosti u koju su ga uvaljivali; jer, rezultat ulaska u takav pravni posao
nerijetko je na kraju bilo oduzimanje i cijeloga imetka hrvatskom seljaku.
Kako je vidljivo, Laginjin stručni i znanstveni spomenuti opus nije obimom velik, a
nastao je u doba do 80-ih godina 19. stoljeća - uglavnom dakle u doba dok se nije u
cjelini posvetio političkoj aktivnosti. Međutim, ta djela jasno pokazuju svestraniju nadarenost
ovoga pravnika, potvrđuju da je imao veliki smisao i za istraživačko-kreativni rad. Sve je
te darove prirode zapustio, odnosno koristio - koliko mu je bilo potrebno - samo u
političkom vidu, okrećući se u cjelini svakodnevnim brigama koje su bile vezane uz
političku i ekonomsku egzistenciju njegova naroda u zavičaju. God. 1981. akademik
Lujo Margetić je, pored ostaloga, napisao i sljedeće: "O Vinodolskom zakonu pisao je
Laginja lijepu i korisnu studiju još 1875. god. (... ). U svojoj studiji Laginja pokazuje
iznenađujuće sigurni osjećaj za pravne ustanove hrvatske pravne povijesti pa bi vrijedilo
njegovu studiju proučiti sa stanovišta novijih rezultata znanosti"; a god. 1992. je rekao
sljedeće: "Laginjin pravnopovijesni opus je, doduše, doista malen po opsegu, ali on je ne
samo sastavni dio hrvatske kulture u drugoj polovici XIX. st. nego ujedno i dokument
o razvoju naše pravnopovijesne misli. Premda je svoje radove pisao kao vrlo mladi stu-
dent prava, on je u njima pokazao zavidnu sigurnost. (... ). Laginja se nije zadovoljio
prepričavanjem teksta, nego je pokušao prodrijeti u dubinu pojedine pravne ustanove u
Kastvu i Vinodolu, usporedivši ih s Krčkim i Poljičkim statutom, s Schwabenspiegelom
iz europske pravne povijesti".

2.
Hrvatski narodni preporod u Istri u hrvatskoj književnoj historiji donedavno je bio
slabo istraživa-o; stoga se relativno malo znalo i o književnom opusu cijeloga niza istarskih
hrvatskih pisaca koji su živjeli i stvarali u toj epohi, u 19. i na početku 20. stoljeća.
Gotovo jednako je tako i s književnim dijelom Laginjina opusa jer su i njegovi literarni
doprinosi ostali gotovo zaboravljeni i bačeni u drugi plan u odnosu na njegovu značajnu

29
političku djelatnost. Međutim, taj rad nije zanemarljiv, štoviše, veoma je i vrijedan, iako
se i njime bavio također uglavnom samo u šestome, sedmome i osmome desetljeću 19.
stoljeća.

Svoje zanimanje za književno djelovanje Laginja pokazuje već za svojih gimnazijskih,

riječkih dana, što se osobito dobro vidi u njegovu dnevniku; jer, očito je da je svestrano
stjecao znanje počevši od narodne pjesme i basne do književnih djela koja je sam prevodio.
No, prevođenje je kasnije zanemario, iako dnevničke minijature iz Ovidijeva i Byronova
opusa, npr., pokazuju da je dobro vladao i jezicima tih autora i strukturom stiha. Jer,
poput mnogih u to doba, i Laginja je kao literat započeo stihovima, ali ih ipak nije puno
ostavio. No, već i samo pjesma "!stranom", objavljena 1869. godine, bila bi dovoljna da
ga istakne i kao poetu, a da se i ne govori o kapitalnome značenju njezina sadržaja. Ona
i tonom i tematikom utire put cjelokupnoj hrvatskoj preporodnoj književnosti Istre i
pravi je književni program koji ukazuje na ono što će čak i u našemu vijeku biti bitno u
djelima hrvatskih pisaca ovoga kraja, a što je zaokupljalo znatno ranije pisce u Banskoj
Hrvatskoj. Ali, ta je pjesma, stvorena u deseteračkoj formi upravo naše narodne pjesme,
istodobno i politički program drugoga, pravaški orijentiranoga naraštaja preporodnih
boraca u Istri s Kvarnerskim otocima. Najvažniji problemi toga najzapadnijeg dijela
Hrvatske mogu se sagledati iz samo četiri ova Laginjina stiha:
Al u Istri težka prokletinja:
U njoj jesu tuđinska gospoda,
Pravdu kroje, naše novce broje
Ter vse čine u tuđem jeziku.
Samo u ta četiri stiha Laginja je lapidarno, aforistički sažeo najvažnije gospodarske
i političke uzroke sukoba između vladajućega tankog talijanaško-talijanskog sloja i ogromne
većine istarskoga stanovništva - Hrvata, većinom seljaka. To je socijalno stanje koje je
prava pozadina nacionalnoga sukoba, to je gospodarska i politička prevlast maloga broja
stranaca ili Istrana talijanskoga jezika, ili Istrana-talijanaša, to je proces denacionalizacije
koji je započet oštrim nametanjem talijanskoga jezika. A isticanjem značenja materinskog
jezika kao nacionalnog obilježja u otporu prema odnarođivanju pro tkan je sadržaj cijele
pjesme. Uz nevelike pomake na tematsko-motivskoj razini, sve su to osnove pjesništva
velikoga broja preporodnih pisaca, koje će se kao preporodni krug afirmirati u nekoliko
nadolazećih desetljeća, do 1914. godine, kada započinje slom dotadašnjih dostignuća
hrvatskoga naroda u ovome kraju.
Laginjin književni prvijenac objavljen je u drugome i posljednjem godištu kalendara
"!stran" (za 1870. godinu); u njemu su nastupili Laginja i pripadnici drugoga naraštaja
političkih radnika u duhu oštroga Starčevićeva kroatizma. No, Laginjine "Basne - prekrojene
poglavito za hrvatski puk u Istri", koje su najprije izašle u tršćanskom listu "Naša sloga",
a 1876. god. objavljene u Kraljevici, bliske su koncepciji mimijega nacionalno-prosvjetiteljskog
rada biskupa J. Dobrile. Time Laginja već tada potvrđuje da politička borba između
narodnjaka (na liniji Biskupa J. J. Strossmayera) i pravaša (na liniji A. Starčevića) nije
poprimila oštre i frontalne oblike sukoba kao što je bilo u Banskoj Hrvatskoj. A da su
"Basne" bile i·ostale životno štivo, da nisu samo dio ondašnjega društveno angažiranoga
stvaralaštva, pokazuje i to što su pretiskivane sve do naših dana. Tada su bile namijenjene
hrvatskome seljačkome svijetu Istre, a Laginja se za njih opredijelio kao onu književnu
vrstu kojoj pouka i jest osnovna karakteristika. U njima govori štokavskim i čakavskim
oblicima, pjeva različitim metrom, češće desetercem, a ima i dijaloga.
30
 Kao prozaist Laginja se javio 1879. i 1880., i to u središnjem hrvatskom časopisu, u
zagrebačkom "Viencu" ~u gusta Šenoe. U pjemu je objavio svoje "Istarske priči ce", i to
pod znatnim utjecajem Senoinih teorijskih postavki o ulozi književnosti u narodnom
životu. Preko ove proze Laginja je nastojao približiti Istru ostalim dijelovima Hrvatske,
stoga joj je i dao formu klasičnoga putopisa, oživjeloga žanrovskom crticom, pa i humoreskom.
"Pričice" pokazuju da je Laginja imao bogatu rečenicu, sklonost prema decentnom humoru,
bogato zapažanje, sposobnost karakterizacije likova i korištenja r-
dijaloga.
l "Pričice" s~ preobjavljuju do u naše dane, kao što se danas prikazuje i Laginjina
scensko djelo "Silo za ognjilo", koje je 1882. god. prvi put izvedeno u Kastvu. I siim je
autor tada nastypio u svojoj čakavskoj komediji. Naime, Laginja je, znatno oživljujući
rad kastavske "Citalnice", osnovao i glumačku družinu i time započeo postavljati osnove
budućeg hrvatskog teatra u Istri. Vedra komedija "Šilo za ognjilo", obojena nacionalno-
prosvjetiteljski, ima značajke farse, male pučke igre, sa simpatičnim intrigama, jednostavnim
zapletom i dijalozima na živoj čakavštini Kastavšćine; govor likova prepun je sitnih poštapalica
i uzrečica, a ukazuje i na germanski i romanski utjecaj. I ovim svojim djelom Laginja
upozorava gledateljstvo na opasnost od odnarođivanja na vlastiti nacionalni ponos.
Znatan je Laginjin udio i u očuvanju narodne baštine u oblasti usmene književnosti.
Ima podataka da je bilježio narodnu predaju. No, za sada su sačuvane samo dvije narodne
pripovijetke pisane njegovom rukom i jedna pjesma. Ipak, upravo se za njega kaže da je
najviše zaslužan za prikupljanje i objavljivanje narodnih pjesama 1879. i 1880. god. u
"Našoj slogi", i to iz zbirki više sakupljača. Ta su narodna ostvarenja 1880. god. u Trstu
tiskana u knjizi pod naslovom: "Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju u Istri i na
Kvarnerskih otocih preštampane iz Naše sloge". U literaturi se navodi da je baš Laginja
napisao "Pripomenak" toj zbirci. O tome da je veoma dobro poznavao narodnu poeziju
svjedoči i njegov dnevnik, ali i njegovo zastupničko sudjelovanje u Istarskom saboru,
tijekom kojega je koristio i narodne stihove. Osobito je poznat događaj na dugotrajnoj
sjednici 6. i 7. listopada 1903. godine, kada su hrvatski zastupnici posegli za metodom
opstrukcije, prvi put od formiranja Sabora 1861. godine. Tada je M. Laginja napamet
redom recitirao cijeli niz rodoljubnih ali i narodnih pjesama.

IY.
Neprijeporno je: dr. Matko Laginja svojim je progresivnim prohrvatskim djelovanjem
na većem dijelu istarsko-otočnoga prostora, točnije rečeno - na hrvatskom selu, koje
zapravo i čini Istru s Kvarnerskim otocima, stekao veoma velik ugled. Bilo je to s pravom
jer taj je ugled utemeljen na stvarnim zaslugama. O njemu govori i činjenica da je
Laginja mogao i znao je pokrenuti u akciju i tisuće-ljudi. Nijedan Hrvat prije njega u Istri
i na otocima nije imao takvu moć. Potvrdio je i glas odlučnoga, hrabrog te nadasve i
poštenog čovjeka, koji osobito drži do riječi. Naročito zauzimanjem za poboljšanje
gospodarskih pozicija hrvatskoga i slovenskog, pa i talijanskog sela te nastojanjima da to
selo postane politički subjekat - Laginja je krajem stoljeća postao najpopularnija ličnost
Hrvata Istre i Kvarnerskih otoka. Ipak, iako je izašao iz sela, i to iz njegova siromašnijega
dijela, Laginja je već predstavnik hrvatske građanske klase u nastajanju, točnije rečeno
- njezina sitnoga građanstva koje prema kraju stoljeća jača, ali se nikada ne dospijeva
razviti u klasu jer mu je s talijanskom okupacijom 1918. god. prekinut prirodni povijesni
razvoj. Laginja je sve svoje akcije vodio kao njezin pripadnik, ali samo u okvirima austrijskim

31
zakonom dozvoljenih načina. Svojim osobnim autoritetom znao je smiriti ogorčenu seljačku
masu koja je silovito kretala na svoje nehumane izrabljivače (npr. u Pazinu i Poreču). I
time je pokazao da nije bio za neka radikalnija rješenja, pa makar ona imala uporište i
u važećim austrijskim zakonima. To će se, pak, i hrvatskom narodnom pokretu i Laginji
kao političaru početi osvećivati, jer se dijelovi sela počinju okretati i drukčijim, revolucionarnim
razmišljanjima o poboljšanju svoga položaja.
Teško je Laginjina pravno, pravnopovijesno i literarno stvaralaštvo izdvojiti iz općega
toka njegove šire, društvene djelatnosti. Osobito se svojim književnim ostvarenjima vezivao
uz aktualne društvene događaje, naglašavajući ciljeve hrvatskoga narodnog preporoda u
Istri i na Kvarnerskim otocima i iskazujući utilitarizam karakterističan za cjelokupnu
preporodnu književnu produkciju. Međutim, unatoč tome što je nacionalna tendencija
zasjenila izvornost njegova talenta, taj se talent potvrdio u njegovim radovima. Isto tako,
Laginja se u doba preporodnog pokreta književnom riječju javio među prvima, postavljajući
temelje za istup cijele grupe pisaca koji su prema kraju 19. st. i dalje svojim djelom
potvrdili hrvatsku samostojnost u Istri i na otocima, kontinuirano se nastavljajući na
staru, u prvom redu glagoljašku baštinu. Matko Laginja mogao je hrvatskoj književnosti
i znanosti dati mnogo više od onoga što je stvorio u relativno kratko vrijeme. Međutim,
najviši je životni imperativ za njega bila borba za dobrobit svoga naroda, a njegovo
svjesno zapostavljanje književnoga i znanstvenog talenta i prekid književnog i znanstvenog
rada samo potvrđuju da je samoprijegorno žrtvovanje osobnih htijenja i nagnuća bilo
neizbježno za čovjeka njegovih kvaliteta. A to nije rijedak slučaj u preporodnom razdoblju
istarsko-otočnih Hrvata (slično su postupili i npr. Mate Bastian, Rikard Katalinić Jeretov
i dr.).
Dr. Matko Laginja umro je u izgnanstvu, iako u hrvatskoj metropoli - daleko od
svoga užega zavičaja; pokopan je na Mirogoju. U trenucima odlaska "oca Istre" sva se
istarsko-primorska emigracija u Kraljevini Jugoslaviji ustalasala, sva se ujedinila u jednome:
definitivno je priznala veličinu Laginjina životnoga djela. Zagreb - i onaj građanski, i
onaj radnički - tada oštro podvojeni - bio je na nogama. A i tadašnji službeni kraljevski
režim, jednostavno, morao ga je ispratiti kako je zaslužio (čak je snimljen i film - tada
velika novina - o pogrebu koji je tekao ulicama Zagreba). Kasnije se pokazalo kao
činjenica: velikim dijelom upravo zahvaljujući višedecenijskom djelovanju Matka Laginje
i njegova naraštaja hrvatska Istra ipak nije bila izgubljena; iako je tada bila okupirana,
a situacija se činila bezizglednom, sačuvala je ono bitno, sačuvala je hrvatsku dušu,
sačuvala je živu svijest o nacionalnoj samosvojnosti. Mržnja prema iredentizmu prenijela
se na fašizam, na Kraljevinu Italiju, a nekadašnja Laginjina borbenost mogla je biti
uzorom novim generacijama i njegovim nastojanjima da Istra i drugi pokoreni hrvatski
jadranski krajevi ostanu neslomljeni te da dočekaju i provedu konačno sjedinjenje s
maticom zemljom Hrvatskom. A to se tijekom ll. svjetskog rata i dogodilo.
Hrvatski ban i hrvatski narodni preporoditelj, doktor prava, školovani i specijalizirani
ekonomist, pravnik, odvjetnik, političar, gospodarstvenik, književnik, prevodilac, skupljač
i obrađivač narodnih umjetničkih djela, pravni povjesničar, pravni pisac, tiskarj izdavač,
urednik, glumac, režiser itd. Matko Laginja iz Klane ponad Rijeke i Opatije, nerazdvojni
je dio tijela hrvatskoga naroda Istre, Kvarnerskih otoka i zapadnoga dijela današnje
općine Rijeka - posebice, a time te na druge načine i Hrvata -općenito. U datim, nimalo
povoljnim povijesnim trenucima preuzeo je od biskupa dr. Jurja Dobrile vodeću ulogu
medu Hrvatima na najzapadnijem dijelu njihova nacionalnoga korpusa. S uspjehom vodi

32
hrvatski narodni preporod, odnosno hrvatski narodni pokret, s uspjehom dalje razvija
veliko djelo i biskupa i njegovih suradnika -cijeloga prvoga naraštaja hrvatskih narodnih
preporoditelj a. Dobrila je sačuvao dušu narodne samosvojnosti, a Laginja ju je obranio
i uzdigao u do tada neslućene visine. Stoga dvadeset godina talijanske odnosno fašističke
okupacije i nije više moglo nanijeti bitne udarce hrvatskome biću ovoga kraja, koji je
zapravo hrvatska kolijevka sastavljena od tri dijela - Istra, o. Krk sa susjednom obalom,
te dio Dalmacije. Nakon biskupa dr. Jurja Dobrile- koji stoji neprikosnoveno na prvome
mjestu hrvatskih velikana Istre 19. i 20. stoljeća- dr. Matko Laginja je isto neprijeporno
odmah iza njega, na drugome mjestu. A time je već ušao i u najuži krug najznačajnijih
pripadnika hrvatskoga naroda uopće. Pa koliko god je to njegovo djelo poznato i znatno
proučeno te je u mnogočem uzor i danas - posebno Laginjino rodoljublje i osobno
poštenje! - potrebno je da ga svaki novi naraštaj valorizira i doživi na svoj način, pa i u
ovim novim obzorjima života hrvatskoga naroda. Jer, iz veoma bogatoga života i djela dr.
Matka Laginje iz Klane u Kastavšćini ima :se što naučiti.

LITERATURA

IZDANJA DJEIA'.M. LAGINJE

"Basne prekrojene poglavito za hrvatski puk u Istri". Naša Sloga, IV, br. 2, 3, 4, 5, 6, 7,
14; V, br. l, 2; Trst, 1873.
"Kastavski Ustav (1400-1661)".Pravo, I, br. 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10; Zadar, 1873-1874.
"Primjetbe na Kastavski ustav. Kratka ocjena Kastavskog ustava." Pravo, I, br. 10, l l;
Zadar, 1874. ·
"Zakon vinodolski". Pravo, III, br. 29, 30, 31,. 32; Zadar, 1875.
Basne prekrojene poglavito za hrvatski puk u Istri. Kraljevica, 1876.
"Otkud kazan?" Pravo, III, br. 34; Zadar, 1876. -
"Istarske pričice". Vienac, XI, br. 43, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 5l; XII, br. l, 2, 3, 4, 7;
Zagreb, 1879-1880.
Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju u Istri i na Kvarnerskih otocih. Preštampane iz
"Naše sloge" potporom Matice Hrvatske. Trst, 1880.
"Nešto o mjenici".Hrvatska, Zagreb, 1880.
Oestereich und die croatische Frage. Trst, 1883.
Kastav grad i obćina. Trst, 1889.
"Šilo za ognjilo. Igrokaz iz kastavske prošlosti u četiri čina."veliki Ćiril-Metodski koledar
za 1908; Zagreb, 1907.
Istarske pričice. Zagreb, 1945.
!stranom. Književna ostavština. Rijeka-Žminj, 1970.
"Kastav grad i obćina".Zbornik Kastavštinel, Rijeka, 1978.
Književna djela i rasprave, Pula-Rijeka, 1983.
'~ustrija i hrvatsko pitanje". Istra, 1-2, Pula, 1985, str. 155-169.
Sto imamo u Istri, Zagreb, 1994.
Napomena:
Ovdje nisu uvršćeni objavljeni politički govori i sl.
NAJUŽI IZBOR IZ LITERATURE O M. LAGINJI
August Harambašić, "Istarski ljudi. Najodličniji borci za svetinje hrvatskoga naroda
u tužnoj Istri". Tm, Zagreb, l, br. 5, 1891.
Vinko Rube"a, Spomenica dvadesetpetogodišnjice hrvatske čitaonice u Kastvu (p1ve
h1vatske čitaonice u Istri). Trst, 1892.
"Istarski okolovi. (Uz naše portrete)".veliki Ćiril-Metodski koledar, Zagreb, 1907.
Milutin Cihlar Nehajev, "Političke silhuete. Savremenici".Jutamji list, Zagreb, X, br.
3489, 3503, 3461, 3475, 1921.
Josip A. Kraljić, "Trolist [stre" . Pučka prosvjeta, VI, br. ll, Split, 1926.
Vjekoslav Spinčić,Crtice iz hrvatske književne kulture Istre. Zagreb, 1926.
Ante Rojnić, "Književni rad Matka Laginje". Omladina, X, br. 13, 1929-1930.
Jerko Gršković, "Prigodom smrti oca istarskog puka". Novo doba, Split, XIII, br. 69,
1930.
Jakša Herceg, "Dr. Matko Laginja (1852-1930)".Spomen-knjiga Jugoslavenske matice
u Splitu prigodom proslave prve JO-godišnjice (1920-1930). Split, 1930.
Rikard Katalinić Jeretov,Nad grobom oca Istre bana dr. Matka Laginje. (Split, 1930).
Ive Mihovilović, "Dr. Matko Laginja".Obzor, LXXI, br. 65, Zagreb, 1930.
Ive Mihovilović, "Puljština svome ocu barba Mati Laginji" Riječ, Zagreb, XXVI, br. ll,
1930.
Vladimir Nazor, "Dr. Laginja i kumpar-Zuanova 'Boškarina'. Crikvenica, travnja 1930."
Naša sloga, III, br. 527, Sušak, 1930.
Ante Rojnić, "Matko Laginja prema književnom radu iz mladosti. Povodom komemorativne
~kademije".Obzor, LXXI, br. 124, Zagreb, 1930.
Kerubin Segvić, "Laginja. Rođen u Klani, selu Kastavšćine, 10. kolovoza 1852, umro u
Zagrebu 18. ožujka 1930."Hrvatska revija, III, br. 5, 1930.
Jerko Gršković, "U spomen ocu istarskoga puka. (Prigodom godišnjice smrti 17. marta
193l.)"Pučka prosvjeta, Split, XI, br. 4, 1931.
Kastav i Kastavšćina u prošlosti i sadašnjosti, Samobor, 1931.
Dinko Trinajstić, "Falili smo, gospodine ... Pred trideset i pet godina u Istri." Istra, rv,
br. 13, Zagreb, 1932.
Frano Ivanišević, "Istarski triumvirat Mandić-Laginja-Spinčić".Novo doba, Split, XVI,
br. 134, 1933.
Rikard Katalinić Jeretov, "Moja posljednja posjeta kod dra M. Laginje". Jadranski kalendar
za god. 1935, Zagreb 1935.
Ante Rubeša, "Pedesetgodišnji jubilej proslavila je naša članica Gospodarska zadruga u
Kastvu" .Zadrugar, koledar hrvatskih seljačkih zadruga, Zagreb, 1937.
Mate Dvorničić, "Dr. Mate Laginja u očima Bodula i Vinodolčana. (Prigodom desetgodišnjice
smrti).Primorje, III, br. 77, Sušak, 1940.
Otokar Keršovani, "Društvene promjene u srednjoj Istri".Izraz, II, br. 4, Zagreb, 1940.
Josip A. Kraljić, "Moj prvi susret s barbom M. Laginjom".Istra, XII, br. 12-13, Zagreb,
1940.
Ernest Radetić, "Laginja i zapadna Istra. Da se upotpuni lik Matka Laginje" .Istra, XII,
br. ll, Zagreb, 1940.
Vjekoslav Štefanić, "Hrvatska pismenost u Istri" .Alma mater croatica, VII, br. 1-4,
Zagreb, 1943.
Viktor Car Emin, "Da su živi- kojoj bi se strani priklonili?" (Kastavština), 1944. (Nakon
rata objavljeno u više navrata, u raznim izdanjima).

34
Fran Barbalić, "Narodna borba u Istri od 1870. do 1915. (Prema bilješkama iz "Naše
sloge")".Građa za noviju povijest Hrvatske l, JAZU, Zagreb, 1952.
Viktor Car Emin, "Matko Laginja, onaj što ga ja u srcu nosim".Riječka revija, I, br. 2,
Rijeka, 1952.
Drago Gervais, "Istarski sabor. (Od 1909-1914. godine)".Riječka revija, I, br. 3 i 4,
Rijeka, 1952.
Istra i Slovensko primorje. Borba za slobodu kroz vjekove. Beograd, 1952.
Milan Marjanović, "Laginja". Riječka revija, I, br. 2, Rijeka, 1952.
Milan Marjanović, "Otac puka Istre. Povodom stogodišnjice rođenja" Hrvatsko kolo, V,
br. 6, Zagreb, 1952.
Matko Laginja. O stogodišnjici rođenja oca Istre 1852.-1952. Narodna knjižnica, sv. l, Rijeka-
Pazin-Pula, 1952.
Ante Rojnić, "Matko Laginja. Uz !OO-godišnjicu rođenja narodnog vođe istarskih Hrvata".
Matica, II, br. 4, Zagreb, 1952.
Ante Rubeša, "Dr Matko Laginja- 'otac Istre'. (10. VIII 1852- 18. III l930)".Kulturni
radnik, V, br. 7-8, Zagreb, 1952.
Ante Rubeša, "Historiograf Laginja".Riječki list, VI, br. 140, Rijeka, 15. VI 1952. .
Ante Rubeša, "Književni i novinarski rad Matka Laginje" Riječki list, VI, br. 131, Rijeka,
5. VI 1952.
Ante Rubeša, "Prvi istarski komediograf" . Riječki list, VI, br. 146, Rijeka, 22. VI 1952.
Ante Rubeša, "Prvi skupljač istarskog narodnog blaga".Riječki list, VI, br. 134, Rijeka,
8. VI 1952.
Vjekoslav Zidarić, "Zadrugarstvo Istre i Matko Laginja".Riječka revija, I, br. 2, Rijeka-
Pula, 1952.
Viktor Car Emin, "Moje uspomene na 'Družbu sv. Ćirila i Metoda za Istru"' Iz povijesti
pedagogije 4, Zagreb, 1953.
Zvane Črnja, "Tko je u porečkom saboru prvi govorio hrvatski".Otkrića, I, br. 5, Zagreb,
1954.
Bogdan Krizman, "Dnevnik Matka Laginje".Narodni list, X, br. 2923, Zagreb, 19. XI
1954.
Oleg Mandić, "O prvom izdanju Kastavskog zakona". Historijski zbornik IX, Zagreb,
1956.
Vjekoslav Bratulić, "Hrvatski zastupnici u Istarskom saboru i Carevinskom vijeću devedesetih
godina XIX stoljeća i suradnja južnoslavenskih naroda" .Jadranski zbornik 3,
Rijeka-Pula, 1958.
Ivan Beuc, "Rukopisna ostavština Vjekoslava Spinčića" Arhivski vjesnik 3, Zagreb, 1960,
str. 233-278.
Vjekoslav Bratulić, "O suradnji južnoslavenskih zastupnika Carevinskog vijeća (1894-
1900) i o problemu nacionalnosti u Austriji" Anali Jadranskog instituta 3, Zagreb,
1961.
Dragovan Šepić, "Istra uoči konferencije mira. (Talijanska okupacija Istre 1918. i istarski
Hrvati)" .Zbornik Historijskog instituta JAZU 4, Zagreb, 1961.
Dragovan Šepić, "Politika 'narodnog mira' u Istri 1908-13" Anali Jadranskog instituta 3,
Zagreb, 1961.
Hrvl)je Matković, "Pad bana Matka Laginje".Historijski pregled, VIII, br. l, Zagreb,
1962.
Matko Rojnić, "Laginja, Matko".Enciklopedija Jugoslavije 5; Zagreb, 1962.
Hrvoje Matković, "Hrvatska zajednica. Prilog proučavanju političkih stranaka u staroj
35
 Jugoslaviji".Istorija XX veka, Zbornik radova 5, Beograd, 1963.
Petar Strčić, "Nacrt za životopis Matka Laginje. U povodu 40-godišnjice smrti."Kamov,
l, br. 1-2 i 3, Rijeka, 1970.
Petm Strčić, "Počeci organiziranog političkog pokreta Hrvata u Istri u XIX stoljeću " .
Jugpslovenski istorijski časopis, br. 4, Beograd, 1970.
Dragovan Sepić,Italija, saveznici i jugoslavensko pitanje 1914-1918. Zagreb, 1970.
Zvane Črnja,Hrvatski don Kihati. Rijeka, 1971.
Petar Strčić, "Osvrt na okletvu. (Zrinsko-frankopanska urota i mladi Vjekoslav Spinčić)".
Dometi, IV, br. 4-5, Rijeka, 1971.
Petar Strčić, "Povratak u Istru. Laginja i kraj 'kuderovštine' u Kastavštini". Dometi, IV,
br. 6, Rijeka, 1971.
Petar Strčić, "Prvi hrvatski tabor u Istri i na kvarnerskim otocima".Pazinski memorijal
2, Pazin, 1971.
Petar Strčić,Prvi tabor Hrvata Istre i Kvarnerskih otoka. (Rubeši u Kastavštini, 1871).
Zavičajna biblioteka, sv. 4, Rijeka, 1971.
Tatjana Arambašin, "Matko Laginja o Istri i moru".Pomorski zbornik 10, Rijeka, 1972.
Mirjana Gross,Povijest pravaške ideologije, Zagreb, 1972.
Hrvoje Matković, "Politički rad Matka Laginje od 1918. do 1920."Pazinski memorija/3,
Pazin, 1972.
Petar Strčić, "Matko Laginja", U: Gimnazija "Mirko Lenac" u Rijeci,Izvještaj. Šk. g.
1972/73. i 1973/74., str. 24-30 i 25-31.
Hrvoje Matković, "Politički rad Matka Laginje od 1918. do 1920".Dometi, VI, br. 5-6,
Rijeka, 1973.
Božo Milanović,Hrvatski narodni preporod, sv. l i 2, Pazin, 1967, 1973.
Petar Strčić, "Vjekoslav Spinčić o zrinsko-frankopanskoj uroti" Historijski zbornik XXV-
XXVI, Zagreb, 1973. .
Hrvoje Matković, "Odnos Aleksandra Karađorđevića prema političkom djelovanju Matka
Laginje". Časopis za suvremenu povijest, VI, br. 3, Zagreb, 1974.
Mirjana Strčić, "Odrazi nacionalno-političke borbe u djelima hrvatskih književnika Istre
u drugoj polovini XIX i na početku XX stoljeća " Istra, XII, br. 7-8, Pula, 1974,
str. 101-106
Ivan Beuc, Istarske studije, Zagreb, 1975.
Petar Strčić, "Pismo Matka Laginje iz 1870." Jurina i Franina, kalendar za 1977, Pula,
1976.
Petar Strčić, "Pregled jugoslavenske historiografije 1965-1975. o Istri i Kvarnerskim otocima
u XIX i u početku XX stoljeća"./stra, XIV, br. l, Pula, 1976.
Mirjana Strčić, "Rodoljubna i politička komponenta u djelima hrvatskih preporodnih
pisaca Istre".Pazinski memorijal?, Pazin, 1977, str. 157-177
Petar Strčić, "O pravaštvu u Istri i na Kvarnerskim otocima krajem 60-ih i početkom 70-
ih godina 19. stoljeća" .Historijski zbornik XXIX-XXX, Zagreb, 1977.
Petar Strčić, "Dr Matko Laginja",Zbornik Kastavštine l, Opatija 1978.
Petar Strčić, "Počeci pravaštva u Istri i na Kvarnerskim otocima"./stra, XVI, br. 1-2,
Pula, 1978.
Petar Strčić, "Prilog političkoj povijesti Kastavšćine od 1813. do 1918. godine".Zbornik
, Kastavštinel, Opatija 1978.
Josip Ciković, "Prilog bibliografiji Kastavštine" ,Zbornik Kastavštine l, Opatija 1978, str.
479-496
Josip Bratulić, "Mladenački dramski pokušaj Matka Laginje".Dani hvarskog kazališta,
36
 XIX stoljeće, Split, 1979. i Mogućnosti, XXVI, br. 2-3, Split, 1979.
Petar Strčić, "La storiografia jugoslava suli'Istria sulle isol e del Quarnero nel XIX secolo
e all inizio del XX (1965-1975)".AttiiX, Rovinj-Trst, 1979.
Društveni razvoj u Hrvatskoj (od 16. stoljeća do početka 20. stoljeća). Zagreb, 1981.
Mirjana S trčić, "Doba 'Naše sloge' u hrvatskoj preporodnoj književnosti u Istri (1870-
1980)" ,Hist1ia historica, IV, 2, Pula, 1981, str. 7-65.
Mirjana i Petar trčić, "Matko Laginja. Bibliografija". U: Matko Lagi nj a,Književna
djela i rasprave, Pula-Rijeka, 1983, str. 7-37.
Mirjana trčić, Istarska beseda i pobuna, knj. 2, Pula, 1983.
Mirjana Strčić, "Književno djelo Matka Laginje". U Prilozi o zavičaju, 4, PuJa, 1986 str.
123-133.
Petar Strčić, "O Matku Laginji kao političaru". U:Prilozi o zavičaju, 4,.Pula, 1986, str.
93-121.
Mirjana Strčić, Istarska pjesmarica. Antologija hiVatskog pjesništva Istre XIX i XX stoljeća.
Knj . l, Pula, 1989.
Petar Strčić,Na velikoj prekretnici. Prvi hiVatski tabor Istre i Kvarnerskih otoka. Pula,
1989.
Marijan Grakalić- Petar Strčić, "Tri vijesti iz Laginjina dnevnika (1925.)", Franina i
Jurina, kalendar za 1990., Pula, 1989, str. 109-110.
Marijan Grakalić- Petar Strčić, "1920. -presudna za Hrvatsko. Iz dnevnika bana Matka
Laginje". Večernji list, XXXV, 10039-10063, Zagreb, 31. 7. - 24. 8. 1991.
Mirjana i Petar Strčić, "Djelo dr. Matka Laginje hrvatskoga narodnog preporoditelja.
Uz 140. obljetnicu rođenja".Novi list, XLVI, 301-308, Rijeka, 2. - 9. 11. 1992.;
Glas Istre, XLIX, Pula, isto.
Darinko Munić, "Povijest u Laginjinim djelima. Djelo dr. Matka Laginje hrvatskoga
narodnog preporoditelja i bana. Uz 140. obljetnicu rođenja". Novi list, XLVI,
309, Rijeka, 10. ll. 1992., str. 17.
Vesna Munić, "Status animarum Clanae" - popis duša Klane. Djelo dr. Matka Laginje
hrvatskoga narodnog preporoditelja
Ivo Žic-Klačić, "Iz mojih dječjih uspomena na Matka Laginju" Riječka revija, XII, br. 9,
Rijeka, 1963.
Franjo Lajoš, "O značenju i ulozi Ćirila-metodske družbe u podizanju hrvatskih škola u
Istri".Pedagoški rad. 1/2, Zagreb, 1964, str. 8-J9.
Dragovan Šepić, "Nacional na borba u Istri 1900-14." Jugoslovenski narodi pred prvi
svetski rat, zbornik. Posebna izdanja SANU CDXVI, Odelenje društvenih nauka
61, Beograd, 1967.
Antun Barac, "Književnost Istre i Hrvatskog primorja". Zagreb-Rijeka, 1968.
Ljubo Buršić, "Hrvatski advokati u Istri i Liburniji".Odvjetnik, XVIII, br. 9, Zagreb,
1968.
Zvane Črnja, '~tišovinistički pledoaje Matka Laginje" Dometi, I, br. 2-3, Rijeka, 1968.
Zvane Črnja, ''Matko Laginj a". Odvjetnik, XVIII, br. 9, Zagreb, 1968.
Tone Peruško i dr. ,Knjiga o Istri, Zagreb, 1968.
Petar Strčić, "Novinarstvo Hrvata u Istri do 1947. godine" Istarski mozaik, VI, br. 4, Pula
1968.
Petar Strčić, "Stogodišnjica kalendara '!stran"' Jurina i Franina, kalendar za 1969, Rijeka,
1968.
Dragovan Šepić, "Privremeno narodno predstavništvo Kraljevstva SHS i jadransko pitanje
(1919-1920)". Anali Jadranskog instituta4, Zagreb, 1968.
37
Jaroslav Šidak-Mirjana Gross-Igor Karaman-Dragovan Šepić,Povijest hrvatskog naroda
g. 1860-1914. Zagreb, 1968.
Vjekoslav Bratulić, "Zapisnici sjednica Hrvatsko-slovenskog kluba zastupnika u Istarskom
saboru 1884-1901; 1901-1909" .Vjesnik historijskih arhiva u Rijecii Pazinu, sv. 11-
12, 19, Rijeka, 1966-1967, 1969.
Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri. Zbornik. Zagreb, 1969.
Istra -prošlost, sadašnjost, Zagreb, 1969.
Mijo Mirković, "O Matku Laginji i brodu njegova imena" Jurina i Franina, kalendar za
1970, Rijeka, 1969.
Pučanin Matko Laginja. O 40-godišnjici smrti. 18. //[1930 -18. III. 1970. Zagreb, 1969.
Petar Strčić, "Kalendar 'Istran' za 1870. godinu" .Jurina i Franina, kalendar za 1970,
Rijeka, 1969.
Tatjana Arambašin, "Izgubljeni književnik u ocu Istre Matku Laginji" .Forum, IX. knj.
20, br. 10-11, Zagreb, 1970.
Ivo Jardas, "Moji susreti s Laginjom".Dometi, III, br. 10, Rijeka, 1970.
Ive Jelenović, "Književno djelo Matka Laginje". U: Matko Laginja,Istranom, Rijeka,
1970, str. 141-150. i bana. Uz 14. obljetnicu rođenja".Novi list, XLVI, 310,
Rijeka, ll. ll. 1992. str. 15.
Znanstveni skup o dr. Mat/at Laginji (1852-1930) u povodu 140. obljetnice rođenja hrvatskoga
narodnogpreporoditeija i bana. Zagreb-Klana-Kastav 5-7. studenoga 1992. Rijeka-Ronjgi,
1992. Sažeci priopćenja.
Petar Strčić, "Otac Istre hrvatski ban",Vjesnik, LIII, 16218, 16219, Zagreb, 15. i 16. ll.
1992, str. 25A i 21A.
Hrvoje Matković, "Otac Istre hrvatski ban",Vjesnik, LIII, 16220-16222, Zagreb, 17.-19.
ll. 1992, str. 19A.
Ivan Beuc i dr.,Rukopisna ostavština Vjekoslava Sptnčića. Inventar. Zagreb, 1993.
Dubravko Horvatić, "Proslov". U: Matko Laginja, Sto imamo u Istri, Zagreb, 1994, str.
VII-X.

RIASSUNTO
MATKO LAGINJA, BANO E FAUTORE DEL RISORGIMENTO NAZIONALE CROATO
Nacque illO agosto del1852 a Klana (Istria), sopra Abbazia e Fiume, e mori i11 8 marzo del
1930 in esilio, a Zagabria. La scuola elementare frequenta a Castua, illiceo a Fiume (d'allora),
la facolta di giurisprudenza a Zagabria e Graz, dove si laura, le scuole di avviamento commerciale
a Graz e a Trieste. E funzionario statale, avvocato, letterato, economo, redattore, giornalista,
tipografo, storiografo di diritto, collezionista ed elaboratore di fiabe e poesie popolari, attore
ecc., e soprattutto politico e patriota; ma anche il segretario comunale di Castua, il deputato
nella Dieta istriana, nel parlamenta della parte austriaca della Austria-Ungheria, neil' Assernblea
costituente regale jugoslava, e, nel 1920, il bano ("vicere'') della Croazia e Slavonia di quel
tempo. Oltre a questo epresidente di societa politiche, econorniche, culturali e quelli d'istruzione.
Aderisce alla direzione ideologica nazionale croatista di A. Starčević, ma in prassi istriana (dagli
anni '80, quando diventa guida del movimento croato), in collaborazione con gli Sloveni, s'avvicina
alla varianta croata dell'opzione jugoslava del vescovo J. J. Strossmayer e del vescovo J. Dobrila,
gui9icando che il popolo croato non potrebbe resistere da solo alla pressione di Vienna, Buda-

38
pest e Roma. Come guida della seconda generazione dei politici croati dell'Istria con le isole del
Quarnero (la pitl occidentale regione ctoata; negli anni '60 - la provincia della parte austriaca
della Monan;hia asburgica), Laginja guida con piu successo e veemenza la maggioranza (assoluta)
croata minacciata dal tenue strato italofilo-italiano fino alla ruina della Monarchia nel1918. E
allora che, in conformita al Contratto di Rappallo, il Regno d'Italia acquista e occupa Istria.
Laginja si trova in esilio, nel nuovo Regno dei Serbi, Croati e Sloveni. Per un certo tempo
continua le sue attivita politiche, ma muore non avvistando soluzione alla situazione in cui il suo
paese nativo e occupato, e in cui, per esempio, e proibita anche la lingua croata, benche non ci
siano che i Croati. Sembra che sia distrutta anche la sua opera, formatasi durante pareccrn
decenni ma questo e soltanto a tutta prima, perche si mostra di valore dur.evole, e lo mette fra
i Croati piu meritevoli in genere. Oltre a questo, accanto al vescovo J. Dobrila, Laginja e il piu
importante Croato dell'Istria nell'Ottocento e nel Novecento.
Prijevod: mr. Tihana Mršić

.·

39
STARIJI ZAPISI
JOHANN WEIKHARD VALVASOR

KLANA I ŠKALNICA

Xl. knjiga. O gradovima, trgovištima, dvorcima i samostanima u Kranjskoj

VIII. knjiga. O svecima, patrijarhama, biskupima, redovima i župama u Kranjskoj

klana
Župa Klana ili Klano leži u Liburniji, a to je u Pojku (kako se Gdje leži župa Klana
taj kraj danas zove). Današnje ime Liburnije

Njezina župna crkva, kojoj je patron sv. Jeronim, udružena je Župna crkva
s ovim filijalnim crkvama:
l. Crkva sv. Antuna Padovanskog, koja se takoder nalazi u Njezine filijalne crkve
Klani.
2. (Crkva) sv. Roka, isto tako u Klani.
3. (Crkva) sv. Trojstva u dvorcu Klana.
4. (Crkva) sv. Magdalene u Paki.
j~ ukinuto tamošnje
Nekada se tu u Klani održavalo veliko proštenje. Ali je ono ZašJo prostenJe
konačno ukinuto da bi se spriječile svađe i tučnjave u kojima bi
obično poginulo tri, četiri ili pet, a kadšto i više osoba. Gdje, naime,
teče mnogo vina, osobito u prosti puk, tu lako isteče i mnogo krvi.
To je osobito (često) tu u Liburniji, jer su ljudi upravo barbari te
tako nježno dodiruju jedan drugom glave vrčevima, ili krčazima,
ili batinama, ili bilo čime što kojem pijanom čepu dođe u šake, da
se zbog toga gubi i sluh i vid, a često i život. Tako je zabranom
proštenja s pravom oduzeta hrana i prigoda takvu zlu i drugim
zlim stvarima.
Dvorac i trgovište Klana
Dvorac i trgovište Klana ili Claan (po kranjski Klana) leži u
unutrašnjoj Kranjskoj. Danas se ubraja u gornji Pojk, alije nekada
pripadao Liburniji, a liburnijski su i stanovnici, i jezik, pa i nošnja.

43
 Klana ima ime po kranjskoj riječi Klan o, što znači krivina ili zavoj, 1
Porijeklo imena
a ono je dano tome mjestu jer se mora malo zaobići, (polazeći) od
velike ravne cesteprema maloj gornjoj cesti kroz Klanu.
Gdje leži Odavde do Ljubljane ima dvanaest milja puta, a do grada Rijeke
dvije. Ona leži neštp po strani od velike ceste između ta dva grada,
iako inače kroz nju prolazi cesta.
Star i napušten dvorac Ovdje su dva dvorca, stari i novi. Stari s utvrdom leži na kamenitu
brežuljku; sada je sasvim napušten i nenastanjen, a u njemu je samo
jedna mala crkva posvećena sv. 'frojstvu, koja je još pokrivena, jer tu
je sve bez krova i pusto. Ranije je to bio lijep i velik dvorac, a oko
Tamošnja utvrda njega bila je velika utvrda, proviđena jakim tornjevima.

Sadašnji novi dvorac Novi dvorac leži odmah ispod brijega, u ravnici, a tik uz njega je
trgovište.
Kakvo je to trgovište U njemu su malene kućice, a u njemu stoji i crkva sv. Jeronima, u

Crkva svetog Jeronima u

kojoj se mis1 na sla- kojoj se misa čita na slavenskom ili ilirskom jeziku, a na tom se
venskom jeziku
jeziku obavljaju i sve druge molitve, pobožnosti i obredi. Ispod te
crkve stoji još i druga, i to sv. Antuna.
Divljaštvo izokolnih Ondje je seljački puk divlji i plahovit. Mjesto je u blizini velikih
seljaka
i širokih divljina, koje se protežu duboko u Tursku. U takvoj divljini
i u divljim šumama često se zadržava svakojaki raspušteni klatež,
koji je putnicima vrlo opasan pa (im) čini neprilika.
Ne~adašnji vlasnici toga Negda je taj posjed Klana pripadao gospodi Barbo, zatim gospodi
posJeda Penizolli, potom gospodinu Horaciju Skampitu. Nakon toga su posjed-
Današnji vlasnici nici bili baruni Oberburg, pa su tu još i sada nasljednici blagopokojnog
gospodina Andrije Bernardina baruna Oberburga.
Upad Turaka Pri kraju mjeseca siječnja godine 1559. upali su u Kranjsku iz Bosne
baša i Malkoč-beg, a i drugi sandžak-bezi sa šesnaest tisuća Turaka.
Bez samilosti opustošili su i opljačkali zemlju, podavili mnogo
Opustošili su i taj kraj
ljudi, odveli veliko mnoštvo, osobito žena i djece, s otetim blagom
iz oplijenjenih, s djelomice i u pepeo pretvorenih mjesta.
Takva ratna tuča pogodila je i ovaj kraj oko Klane i sve opustošila
i uništila.
Navalili su i na to mjesto Al' . 'ih
lJe nJ ova Sl'lov1tost
· kl onula pred tun
· starun
· dvorcem 1· tom utvrdom
(koji tada bijahu još u dobro utvrđenom i napučenom stanju), kao
što se bura ili šuman morski val odbiju od hridi. Jer kad su 2. veljače
spomenute godine došli (pred Klanu) i pokušali sve moguće da na
juriš zauzmu to mjesto, bili su na sreću odbijeni i silom otjerani.
Morali su, dakle, otići duga krvava nosa, izgubivši mnogo svojih
(ljudi).

44
sl. 2. Valvasorova grafika Klane s dvorcem (17. stoljeće)
Bijes prema potučenim
Turcima
Stanovnici su zatim rasjekli i razrezali u male komadiće tijela
ubijenih Turaka, potom ih kuhali ili pekli i dali psima da žderu.
Da, kako izvješćuje o. Martin Bautscher, mnogi su zbog velike
ogorčenosti i sami jeli to tursko meso. (Not. Provinc. et P. Mart.
Bautscherus).
Turci su dali povoda za takav osvetnički bijes, jer su se i inače
često onuda skitali uništavajući i oštećujući sve. Stoga u (stanovnici
Klane) smatrali da su ubijena trupla tih razbojničkih ptičica nedostojna
zemlje, pa su njihovo prokleto meso bacili psima za hranu.

Divlje i gotovo neprolazno

gorje preko koga su
Thrci su uvijek dolazili preko Grobnika prije no što su bile dolazili Turci
podignute i (posadom) opskrbljene granične utvrde. A strancu je
to na veliko čudo jer mu se čini da je nemoguće proci takvim
gorjem koje se prema svemu ne da pješice prijeći. A još se m<mje
može zamisliti da bi cijeloj·vojsci dopustilo prijelaz to gorje koje
je puki kamen i stijena, i gdje na mnogim mjestima nema ni žlice
ili pregršti zemlje, a gdje su posvuda uspravne i šiljaste stijene ili
brežuljci koji upravo obvezuju svaki korak na oprez.
Njemački ga konji ne
Nijemac ima dovoljno razloga da se tome čudi, jer je s njemačkim mogu prijeći
konjem nemoguće prijeći preko (toga gorja) budući da nije navikao
na tako divlji put, niti je odgojen za takvu izdržljivost.

45
Izdržljivost kraŠkih i dru-
gih susjednih konja ravnoj cesti samo od Ljubljane do Rijeke na njemačkom
Jaši li se po
kljusetu, ono se potpuno svine, ukruti i postaje nesposobno za dalje
jahanje. Ali naši seoski konji, kao što su kraški, hrvatski i drugi (u
krajevima) koji graniče s Dalmacijom, pa i turski, navikli su i tako
lako prelaze (preko toga gorja) kao da je ravno polje.
Godine 1664. ubili su drumski razbojnici nedaleko od Klane poštara
koji dnevno ide iz Rijeke u Ljubljanu i natrag. (Not.Lab.)

Škalnica ili škalica

Koliko je Škalnica uda-
ljena od Ljubljane · J·1·1 s· ka1·Ica, kOJI·· se ta ko zove J· u kranJs· kom Jez
Dvorac s··kalmea · iku,
leži u Liburniji (koja se sada ubraja u unutrašnju Kranjsku) između
Ljubljane i Rijeke, od one udaljen deset, a od ove dvije milje puta.
Razlog i značenje imena
Ime Škalnica označuje položaj mjesta gdje ima kamel}ja ilistijena u
I}eobično velikoj količini, pa se stoga s pravom zove Skalnica ili
Skalica, što je stijena. 2 A oko dvorca i ne vidi se gotovo ništa do
kamenja i stijena, a tu neprijaznost povećava zimi žestok vjetar.
sl. 3. Valvasorova grafika dvorca Škalnice

46
 Neprijazno ustrojstvo
okolnog kraja
Dvorac stoji na brežuljku ili kamenom brdu, a odmah ispod
dvorca dvije su seljačke kućice. Inače, u blizini nema nikakvih
kuća, a još manje kojeg sela. Sada ipak stoji gore u divljini ili u
šumi jedna jedina
.. , . . . bl Položaj dvorca
kućica, ali u njoj neće nitko prenoćiti, a nece joJ se m danJU pri ižiti,
jer je tu odvratna divljina. Tu ima i nekoliko brežuljaka, a na nekim
mjestima dugoljastih, a kadšto i okruglih jama, sličnih kotlu, ispunjenih Vrlo neprijazna divljina
čistim šiljastim kamenjem i stijenama koje su na nekim mjestima
obrasle drvećem.
Dalje od ceste u bregovima opet je velika šuma, ali je tlo ipak
samo kamenje i stijene, a tu se nalaze grozne divljine koje se
protežu daleko u Tursku.
Oko Škalnice pravi je kraj za opake !judeJ pa putnici tu budu Umorstvo kramara
često napadnuti, opljačkani a dapače i ubijeni, kao što se dogodilo
prije otprilike tri godine, kad je blizu toga kraja bio ubijen jedan
ljubljanski kramar. Složila se, naime, jedna kompanija ili družina
da idu kući s proštenja ili godišnjeg sajma u Rijeci. Na te su putnike
pazile razbojničke ptičice koje se zadržavaju u tom kraju i napadnu
ib u takvom drvećem obraslom kotlu. lako su se doduše (putnici)
konačno od njih obranili, ipak su tog Ljubljančanina ostavili mrtva.

Kako se tu suzbija
Stoga je časna ~emaljska uprava u Kranjskoj uputila u Ljubljanu razbojništvo
gostioničare iz Skalnice, Lipe i DoJenja, i u kaštelu ih dugo držala
zatvorene zbog toga što tim lopovima i dr umskim razbojnicima uz
jelo i pilo daju i sklonište, jer da to nisu činili, oe bi se razbojnici
u tim mjestima zadržavali. Nakon toga bilo je naloženo seljacima
koji tu o blizini stanuju da danju i noću drže stražu po cestama
kadgod se drže godišnji sajmovi u Rijeci da bi se trgovci i obrtnici
mogli sigurno vraćati. Nakon tih mjera postalo je opet nešto sigurnije.
Liburni ne smiju živjeti
bez uzde
Ti e dakle, Liburni moraju dobro držali na uzdi budući da je
to su rov i divlji puk. Kad ne bi, naime, živjeli u strahu ne bi
nijedan putnik bio od njih siguran (iako je takva njihova slava već
prilično zastarjela), ali ja ipak ne bih htio tu izreku primijeniti na
sve i svakoga. Tu su dobri konji i tu
se uzgajaju kobile
Tu se uzgajaju dobri i izdržljivi konji, a i sadašnji gospodin
posjednik drži lijepo uzgajalište kobila. Požar
Muž počinio grozno
umorstvo
Dvorac je prije dvije godine potpuno izgorio.
26. veljače 1687. godine ubio neki čovjek pištoljem svoju ženu
u opisanoj jami ili kotlu nedaleko od dvorca.

47
 Taj je zlikovac prije toga služio kao bandit3 u gospodina, koga zbog
osobitih razloga ne mogu imenovati, a oženio se tom djevojkom u
zloj i uboj itoj namjeri, obećavajući joj, što je vrlo vjerojatno, zlatna
brda. Kad su skupa došli u Rijeku, odveo ju je na lijep način i bez
ikakva nepovjerenja na ispovijed i svetu pričest - htijući joj oduzeti
samo život i novac, a ne i dušu. Kad su sasvim sami putovali iz Rijeke
prema tome dvorcu Škalnici, zlikovac je izveo svoj napadaj, ustrijelio ju
je, oduzeo joj sav novac i štogod je imala, a potom pobjegao.
Taj je dvorac nekada pripadao gospodi Bardarini, a njihov se jedan
brat neko vrijeme zadržavao u Saskoj kao konjanički kapetan prve
Bardarini postaje grof
hursko-saske hrvatske čete. Bio je uzdignut u grofovski stalež i pis.ao
se Bardarini, grof od Kieselsteina, ali je na kraju bijedno završio
život. Kad je dobio mjesto kapetana spomenute čete, uzeo je za
komornika nekog pokrštenog Zidova. Kad je taj lopov primijetio da
njegov gospodar ima prilično gotova novca, prerezao mu je grlo
. noću, dok je ležao u najboljem snu, i prigrabio nađeni novac u zlatu
Pokršteni Zidov umorio je
posjednika toga dvorca
i srebru. Ali, još nije bio time zadovoljan, već je zapovijedio da mu
u staji osedlajudva najbolja konja, navodeći da će jednoga jašiti, a
da će drugoga po gospodarevoj zapovijedi voditi. Svi su mislili da je
to gospodarova zapovijed. On je naime, već uvečer prije toga dao
razglasiti da je gospodar izdao takvu zapovijed, pa su je zbog toga
i držali za pravu. Taj, dakle, lopov uzjaši jednoga (konja), a drugoga
je vodio. Tako je taj gospodin Bard arini, grof od Kieselsteina, bijedno
izgubio svoj hrabri život, i to rukom jednog pokrštenog Židova.
Taj je dvorac kasnije uzeo u posjed njegov brat gospodin N. Bardarini
i preprodao ga tek godine 1687. gospodinu Vuku Andriji barunu
Ober burg.
Sadašnji posjednik dvorca
Nakon njegove smrti, prošle godine, njegova bivša žena, a sada udovica,
rođena Lazarini, vjenčavši se s gospodinom Valerijem, barunom de
Leo, donijela ga je 1688. godine spomenutom barunu koji je sadašnji
gospodin posjednik.

Bilješke:
l. Klan ec u slovenskom jeziku znači klanac ali i cestu što vodi uz brijeg, pa je vjerojatnije
otuda i ime Klane.
2. Skala na slovenskom jeziku znači stijena. U tom značenju se upotrebljava i u Crnoj
Gori.
3. Najmljeni razbojnik.

Napomena:
Ovdje prenosimo tekst iz knjige Johanna W. Walvasora, "Die Ehre der Herzogshums
Crain" (1689), koji je preveo i bilješke dodao dr. Zvonimir Sušić, te objavio u riječkom
časopisu "Dometi", III 11/1970.

48
 Riassunto
KLANA E ŠKALNICA
ell689 Johan Weikhard Valvasor ha pubblicato la sua famosa opera"DieEhre desHe1zog~hums
Crain". Ne riportiamo le parti che, tradotte in croato, furono pubblicate nel periodico"Dometi",
Rijeka (Fiume), 11/1970, nel1970 e che si riferiscono a due abitati, quelli di Klana e Scalnizza.
Valvasor ci riporta un sunto del passata di questi due abi tati con Ja loro zona descrivendoci la
situazione·di quel tempo. Per esempio, ci riferisce gli attacchi dei Turchi su questo territorio
boscoso che si trava al di so pra della cima stessa ·del Golfo di Fiume dell'Adriatica e che ne e
poco distante. ·
Prijevod: mr. Tihana Mršić

49
DR. MATKO LAGINJA

STUDENA, KLANA, BREZA, LISAC, ŠKALNICA

Kastav grad je samo glava na telu. Sve što je okolo njega prostora po uru, dve i više
daljine, pripada puku kojemu je Kastav matica. Taj puk zove se Kastavci, a što je njihovo
to jest Kastavsko, ono se zove Kastavšćina. Pod tim imenom razumeva se dakle onaj
yeliki prostor od rečke i grobničke medje uza staru dtžavnu cestu do pred Klanu i
Skalnicu, pak do rnedje Berguda, onda preko do Vrh Sije Gomile, to jest do medje
obćine Lanišća, pak do medje obćine Veprinca i Voloskoga.
Kolik je taj pravi teritorij grada i obćine Kastavske, to jest kolika je Kastavšćina, to
ćemo videti kasnije, kad budemo složili pojedine delove skupa.

Za sada valja spomenuti, da su k pravoj Kastavšćini od godine 1850. ovamo pridružene

l)eke obćine, koje k njoj pravo nespadaju, a to su S t u d e n a, K l a n a, L i s a e,
S k a l n i e a i B e r g u d. Ove ćemo najprije u kratko opisati, da nam se više netreba
kasnije svraćati na nje. Službeno se zovu: Obćine p r i d r u ž e n e obćini Kastavskoj,
za razliku onih malih obćina, koje same o sebi nikada nisu bile, nego sačinjavaju sve
skupa pravu "Kastavšćinu".

Studena
Leži u plodnoj ravnici zvanoj studenjsko polje, uru hoda oddaljeno od stare ceste,
koja iz Reke vodi na Lipu pak u Trst.
Studena medjaši sa pravom Kastavšćinom, pak Jelenjem i Klanom.
Iz prva malena obćina, sada ima dosta prostora, jer je od Klan e odbila prilično mnogo.
Selo ima 67 kuća i 350 žitelja po brojenju od godine 1880. Prostor te obćine iznaša okolo
2625 rali, svako ralo 1600 kvadratnih klaftara.
Ima dobre mladje šume. Stanovnici živu se nešto od ploda zemlje, a većinom od
drvarije.
Ovo je selo spadalo negda pod rečke redovnike Augustiniane, kojih neima više, ali
crkva njihova obstoji na Reci, a kloštar negdašnji to je del sadanjega magistrata.
Pričaju ljudi, da je negda bilo samo sedam obitelji u Studenom, a sada bit će jih
sedamdeset. Tih sedam obitelji nisu bile gospodari zemlje, nego samo -"podružnici"

Sl
fratarski.
A potekli da su svi od jednoga čoveka, koj se je selio svetom sa svojom čeljadi, da
nadje dobro pristanište. Bio je starac i slep. Kud je čeljad išla, morala mu je svako toliko
dati zemlje, da ju pokusi. Došav na "Studeno polje" našao je onu zemlju, da je sladka
i onde se nastanio.
Studena je poslednjih godina dobrahno napredovala. Šteta je sela, da je baš na po loju
vode, jer tako trpe ljudi i životinja.
U Studeni je crkvica svetoga Nikole, gde po starom običaju ima svakog meseca jedanput
misu čitati svećenik iz Kiane. Studena spada pod župu u Klani i uškolana je tamo.

Klana
Leži slabe pol ure hoda oddaljena od stare ceste, k~a iz Reke vodi na Lipu pak u
Trst. Zavije se u Klanu iduć iz Reke nešto pred selom Skalnicom.
Klana medjaši sa Studenom, pak pravom Kastavšćinom, onda Škalnicom, Liscem,
Zabićani i šumami gospoštije snežničke u Kranjskoj i Turn-Taxisove u Hrvatskoj.
Klana ima 170 kuća i 990 žitelja svih na okupu kao u gradovih. Kuće su većinom na
ravnu, okolo potoka koj nabuja za vreme kiše, a kuće i štale sbijene su odveć jedna do
druge; k tomu velik prolaz vozova čini, da je selo nečisto, ako je ikoliko kiše. Samo pet,
šest kuća, odaljeno je četvrt ure pod bregom na sever i zovu se "Lazi".
Voda što se za vreme kiše slije u dolinu gubi se na dno polja u jamu "Gutovš". Kad
se brzo izgubi, narod reče, da će biti opeta brzo kiše. Ta jama jur se je za malo časa
zatvorila, pak se pred njom silna voda slije, a nedaj Bože, da se zatvori ni za pol dana.
Obćina Klana ima prostora 7770 rali, svako ralo po 1600 kvadratnih
klaftara; premaže dakle tri četvrta kvadratne milje, te spada medju
najveće porezne obćine u Istri.

Ima župnu crkvu sv. Jerolima, podružnu crk'Vll sv. Roka na ulazu u selo i crkvicu sv.
Mihovila na groblju. Klana ima župni, poštarski i e. kr. šumski ured, a jest ujedno i
sedište istoimene wnarije kneževske gospoštije Thm-Taxis. Ima dobru pučku školu, voćnjak,
v

kojim upravlja katarska gospodarska zadruga i lepe šumske nasade.

U području obćine K.lane i bližnje obćine Zabiće leži državna šuma D l e t v o.
Obćina sama ima takodjer lepe šume, kao što je imaju i okolne gospoštije Turn-Taxis,
Čabarska i Sneberžka.
Negda se je silno trgovalo iz tih šuma na Reku, dok su brodovi na jedra dobro
dobivali. Ali još i sada ide dosta les a iz tih šuma. Klana je na agodnom položaju izmedju
Reke i gore, pučanstvo je naučeno na izdelavanje lesa i na vožnju. Zemlja daje što daje,
ali ne mnogo, ni za unovčenje, jer ni vino ni ulje ni drugi plemenitiji plod ovde ne
uspeva. Nije dakle čudo, da i danas većina ovoga puka, skoro svi, živu od gore, kao što
su i njihovi stariji. Ali to je trudno živovanje i današnji dan po gotovo na zator, jer odkad
su se otvorile železnice na Reku i obratile delomice ceste iz šuma drugamo, Klana više
nema na Rečkom trgu one znamenitosti, koju je imala, recimo, pred trideset godina.
Nego nade je, da će se ovo selo održati dobro, osobito ako se agodno urede šumski
odnošaji, tako da puk bude mogao imati prave koristi od šume i ako se budu dali na

52
razložnije gospodarenje sa životinjom, što bi moglo prilično nositi.
Ravno nad selom vide se na ogoljenom krševitom bregu razvaline negdašnjega kastela.
Narod zove to "Gradina".
U tom kastel u bila je crkva svete Trojice, u kojoj se je služila služba božja još mnogo
vremena za onim, što je grad bio zapušten i sazidan dole u selu noviji na onom mestu
od prilike, gdje se danas nahodi državna sgrada za šumski ured. To se je negda zvalo
"dacija".
Iz stare Gradine donešena je ploča, koju se vidi uzidan u nad vratima sakristije župne
crkve sv. Jerolima. Napisano je na njoj starimi hrvatskimi slovi (glagolicom) ovo: 1495
t o p i s a. Brojevi su dakako slovima označeni. Moglo bi biti, da je koji veći napis
obstojao, a ovaj bio samo dodatak. Ploča je znamenita zato, što nisu slova kao obično
urezana u kamen, nego su na van izkljesana. Našlo se je jur tamo i koji komad srebrena
novca i drugih stvari. Nezna se podrobno, koji je gospodin kada imao Klanu, nego prilika
je, da su u starija vremena ondje gospodovali hrvatski knezovi Frankopani, a za njima
divinski knezovi. Toliko se zna od šestnajstoga veka napred, da su Klanu imali neko doba
gospoda od Kozljaka, koji su se pisali Barbo; a u sedamnajstom veku zna se, da su tu
gospodovali neki Panicoli. Ti Panicoli obnašali su u vojvodstvu Kranjskom čast sokolara,
ili rekli bismo vrhovnoga Javnoga meštra.
Za Panicoli, spominje Valvazor, bio je gospodin neki Scampik, a za njim Oberburgi.
Prošloga veka računala se je Klana ka gospoštiji Bubanj (Gutenegg). Poslednji gospodari
bili su Lazarini, pak Marčelja) napokon Negovetić. Od ovoga su godine 1861. Klanjci
odkupili vrhovno gospodstvo nad obćinom i ono što je Negovetić imao vlastitoga, to jest
kuću , neke njive i senokoše. Tom pogodbom dobili su Klanjci i patronat nad crkvom;
imaju pravo izabirati župnika.
Na klanjski kastel navaljivali su više puta Turci. Godine 1559. prodro je dovle bosanski
paša i neki Malkoč-Beg sa mnogimi junaci. Na dva febrara naskočili su na grad, ali jim
je loša sreća bila. Valvazor pripoveda, da je mnogo Turaka poubijano, na komade razsečeno,
psom porazbacano, a bome neki Klanjci da su od srčbe sami tursko meso grizli.
Služba božja obavlja se u Klani od starine hrvatskim jezikom. Tudjinci, koji nisu znali
razlike izmedju hrvatskoga i sličnih drugih jezika, i koji su ove zemlje obično nazivali
ilirskimi, pišu kao Valvazor da e tu obavlja služba božja u jeziku slovinskom ili ilirskom,
a to je za ove strane isto što i luvatski jezik.
Klana je negda imala pravicu pobirati carinu od robe, koja bi iz Primorja išla u
·Kranjsku i tu se je po prvotnom načinu trgovine izmenjivala roba.
Od kada je bilo pogibelji od Turaka, imao je Klanjski kastel na spremi uvek po dva
konjanika, koji bi na lahkih kraškib konj ih dojavljivali pogibelj prema Ljubljani i Trstu.
Godine 1522. odlučili su zemaljski stališi Kranjski, da u lužbi dežele budu stalno nameštena
i dva teklića, koji su na prvi glas pogibelji imali pobrzati, jedan na Bubanj, Jablanac,
Prem i Senožeće, a drugi pod Novi Grad i dalje na Rubidu.

Breza
Tako se. zove malo selo severno od Kastva dobru uru hoda, na sarnini. Ima 25 kuća
i 116 stanovnika. P_rostor te porezne obćine vrlo je velik, to jest 3105 rali na oblo, jer je

53
u mapu Breze bila izrnerena velika obćinska šuma Lužina od kakovih 2000 rali ili jutara.
Ljudi tamo neprolaze osobito vrlo, jer zemlja nije pitoma i osim kolaca za trsove i štogod
drva za gorjvo, malo što mogu unovčiti.
Po staroj razdiobi Breza nije za se županija, nego je del Srokove županije, ali je u
staroJ mapi nešto prostora okolo sela bilo označeno za posebnu poreznu obćinu, zato se
već sada i Breza broji "u male komune", a šuma "Lužina" jest, kako narod reče "veli
komun" to jest skupna celoj Kastavšćini.
J ur za vreme Marije Terezije našli su, da je ta gora dobrahno izsečena, jer je uvek bila
na porabu svih obćinara, samo što nisu smeli prodavati drvo izvan obćine. Ali za domaću
porabu, za gorivo, za kolce i mljavice k trsovom i za obruče na okru te mogao se je svaki
obćinar služiti po volji.

Kako se je puk umnožio pak nije bilo reda, tako se je dodesilo, da je Lužina bila ljuto
poharana.
Došlo je napokon vreme, kad je sama državna oblast počela na oštrije, a zatim obćina
odlučila da se šuma Lužina ima rediti kao veliki obćinski umejak. Seča je dozvoljena
samo neku dobu i gde i kako dozvoli oblast, te svaki valja da nešto plati. Sada se već vidi,
da Lužina mnogo daje drva i lepo napreduje. Kada se je to oštrije gospodarenje počelo,
godine 1875., zaseglo se je malo predaleko, jer su ljudem bile porazgradjene i uništene
na silu ograde učinjene u šumi. To je ponajpače razžalilo Brezane, koji su svu krivnju
bacili na obćinu i krvno se s njOJII zavadili. Tako može se reći i danas stoji. Brezani ništa
obćini, a onda ni obćina njima. Steta velika za jednu i drugu stranu, i da Bog da, nagodili
se jednom kako bi manje krivo bilo obćini celoj i pojedinim ljudem; jer nevalja zaboraviti,
da su Brezane zaslepljivali mnogi neprijatelji Kastavšćine i njih istih.
Buduć selo daleko i od Kastva i od Klane, nije pravo uškolano ni ovamo ni onamo.
I to je šteta. Valjalo bi pomoći tako, da po jedan učitelj iz Kastva dobije nešto pomoći,
pak da ona dva meseca praznika i još jedan mesec dobro uči u samom selu odrasliju
decu.
Kad bi deca znala početke pisma, lahko bi dalje sama proučala mudru knjigu.
Brezani kažu, da je Breza starija od samoga Kastva. To za šalu imaju pravo, jer breza
je stablo; a svako stablo što je samoniklo u naših stranah, starije je od ikojega grada.
Nedaleko sela Breze ima jako vrelo žive vode imenom "Pešćina": a u šumi Lužini kod
Stanić-brega govore, da se je našlo rudnoga ugljena.

Skoro svi stanovnici Breze pišu se: Cetina ili Matetić.

Lisac
Lisac je malena obćina podno brega "Pliš". Ime tomu bregu kaže, da je odavna
ogoljen.
Prave ceste k selu Liscu neima, ter zato kažu, da ga ni Francezi nisu poseli, kad su
ono u naših stranah bili.
Prostora ima ta obćina okolo 1380 rali. Selo ima po popisu od g. 1880. tek 228 žitelja,
a 33 kuće.
Ovi se većinom bave drvarijom kao i žitelji Klane, Studene i Škalnice. Razlika je ta,
54
da u Liscu još skoro posve tvrdo drže, da se kmetije nedele, dočim je u Klani i drugda
to propalo, te se ljudi žene i obitelji osnivaju na gole ruke.
Kako je Lisac u zabitnu položaju, sve oblasti imaju malo posla s timi ljudi. Oni mnoge
poslove obave medju sobom po starinskom načinu bez buke i pisarije. Zato okolna sela
o njih reku: da su Liščani svi kao jednom ponjavom pokriveni. I dobro, dok je tako!
Godine 1887. obnovili su crkvicu svetog Jurja velikim troškom svake kuće.
Lisac spada pod župu Jelšane, a pod školu u Klanu.
Negda spadao je i Lisac kao i Studena pod rečke redovnike Augustiniance.
Ljudi su do pred malo vremena tvrdo držali, da imaju nekih pravica u bližnjoj državnoj
šumi Dletvo; nego nešto milom, a nešto silom izgubili su te tobožnje pravice.

Ška Inica
Škalnica je seoce i obćinica na staroj državnoj cesti, koja iz Reke vodi na Lipu pak
u Trst.
Ima tek 34 kuće sa 220 stanovnika, a prostora 1020 rali.
I Škalnica spada pod župu Jelšane, a ima u selu crkvicu svetoga Vincenca, gde se kad
i kad čita sveta misa. Selo je uškolano u Klanu. Tu već ima i nešto vinove loze.
Malo znamo o Škalnici od starine. Valvazor piše prije dvesto i više godina, da je to
bio divlji kraj, kamenit (kako i danas), ali šumom obrašten. I tu je bio ogradjen kastel,
a kuća malo.
Za putnike, koji su tuga prolazili iz Ljubljane na Reku radi trgovine ili pa proštenje,
bilo je pogibeljno okolo Skalnice, Lipe i DoJenja.
I doista dan današnji može se hoditi dobro uru i više, da se nigde uz cestu ne nadje
kuće. Ali sada ipak nije pogibelji. Domaći je puk u tih krajevih dobar i putuje se makar
u noći sigurnije nego li u mnogome gradu.
Čija je bila Škalnica u davnoj starini toga neznamo. Kako piše Valvasor gospodovala
je tu pred više od dvesto godina obitelj Berdarin.
Jedan tih Berdarina bio je zapovednik hrvatske straže na saskom dvoru. Pisao se je
grof Kremengradski. Imao je novca, te ga je umorio sluga, pokršćeni neki Žid.
Za Berdarini držali su Škalnicu gospoda Oberburgi, a za njimi gospoda De Leo, pak
Lazarin.
Još piše Valvazor, da su u Škalnici negda odgajali dobre konje; valjda nizke slične
bosanskim, koji su kadri uzdržati se u kamenitih, brdovitih stranah.

Napomena:
Tekst prenesen iz knjige dr. Matka Laginje: "Kastav grad i obćina" Trst 1889. Pretisak:
Zbornik Kastavštine L 1978.

55
 Riassun to
STUDENA, KLANA, BREZA, LISAC E ŠKALNICA
U dottor Matko Laginja di Klana ha pubblicato nel1889 il suo Iibro"Kastav grad i obćina"
("La citta di Castua e le comurzi") il quale fu ristampato nel "Zbornik Kastavštine", vol. 1/1978.
Da questo libro riportiamo la parte riferendosi alla terra natale pili stretta di Laginja, cioe i
cinque abi tati ai qual i, nel tempo della pubblicazione, sono attribuite condizioni particolari di
"comwze annesso al com une di Castua ". L'autore dip inge la situazione in questi comuni/abitati ed
illoro passato.
Prijevod: mr. Tihana Mršić

56
LUIGI FOSCAN

KLANA I ŠKALNICA
ĐEVINSKI FEUDI
U prvom stoljeću nakon sudbonosnog Tisućljeća pleme misterioznih ratnika pojavilo
se niotkuda na obalama Trsta. Njegovi pripadnici nosili su germanska imena, te su se
ugnijezdi li u ostacima rimske kule ukorijenjene na visokoj hridi okruženoj vodama. Možda
nisu imali imena, a možda su ostavili svoje ime, Devin, tvrđavi koja ih je ugostila.
U službi patrijarha Aquileje, grofova Gorice i austrijskih vojvoda, Đevinski su dobili
feude i položaje, ušavši tako u carsko plemstvo. God.l139. dobili su u vlasništvo Kvarnerski
feud, dobivši biskupa - grofa od Pule za vazala, nakon toga dodali su svom vlasništvu
zemlje Krasa koje su dotad imali patrijarsi, čiji su bi]j kapetanj, pa su se tako na zalazu
XII. st. mogli ponositi zemljama i dvorcima od tršćanskog do riječkog zaljeva.
Đevinske kneževine o kojima ćemo raspravljati obuhvaćale su kraški dvorac u Klani
te kasniju utvrdu u Škalnici, a važniju feudalnu strukturu činili su pulski feudi Veprinca,
Kastva i Mošćenica.
Pulski biskupi dobili su u vlasništvo ta područja u raz]jčitim razdobljima, a]j svakako
prije Xl. stoljeća. Budući da nisu mogli upravljati teritorijima otrgnutima od njihove
grofovske stvarnosti, oni su, naravno, prema uputama patrijarha, kojima je bilo stalo
imati na raspolaganju u Liburniji vjernog vazala, ta područja povjerili devinskoj kući.

DVORCI LIBURNIJSKOGA KRASA

Klana
JGanj ka tvrđava izgrađena je u gotovo nenaseljenoj divljini, prostornom obilježju
koje su ondje nastanjeni Slaveni nazvaliklanec, tj. "suženje, klanac", što je dvorcu i pod
njim smještenome naselju dalo ime.
Vjerojatno je da je prvo zdanje bilo namijenjeno carinskom uredu i kontroli robe na
putu iz Kranjske prema riječkoj luci i obratno. U unutrašnjosti mjesta, u blizini crkve sv.
Jerolima, gospoda Barbo dala su jzgraditi veliku kuću na dva kata, zvanu donji kaštel, s
dva predzdanja koja se ističu na pročelju .
Jednostavna tvrđava superiorno se uzdizala na kamenitom strmom brežuljku iznad
kuća u selu. Vjerojatno je napuštena već u XVI. stoljeću, možda kada je izgrađena nova
rezidencija obitelji_ Barbo. Naime, zna se da su u to vrijeme, za obranu od invazije
Turaka, oko carinarnice, koja je bila u lošem stanju, izgrađene zidine i kule, te crkvica

57
Sv. Trojstva; otada se to nazivalo i tabor, što je iskazivala obilježje u osnovi seoskog
zdanja koje su obično gradili stanovnici izloženi prijetnjama otomanskih upada.
Turci su upadali klanjskim klancem, nastavljali duž gornje Timavske visoravni te su
se širili u stotinu smjerova po čitavome kraju. U siječnju 1559. na klanjskom su se obzorju
pojavili, prijeteći kao uvijek, otomanski konjanici. Na malim brzim konjima, tisuću i sto
ratnika, predvođenih Malkoč begom, iz donji b dijelova Bosne i ostalih sandžaka, napalo
je to područje, daveći bez milosti seljake koji se rusu uspjeli povući u sigurnost kJanjskog
tabora. Žene i djeca bili su okovani lancima i prevezeni kao robovi u Hrvatslcu, odakle
su muška djeca slana u vjersko-ratne istambulske škole kako bi postala fanatični janjičari.
Ali pred rob usnim dvorcem turska je žestina slomljena, možda i stoga što su bili zasićeni
dotad prikupljenim plijenom.
Mjesec dana nakon toga Turci su se vratili još ljući, zadojeni žudnjom za osvetom, ali
i ovaj su put bili odbijeni, ostavivši za sobom na poprištu borbe brojne poginule.
Nakon što su posljednji redovi konjanika akindžija iščezli iza linije planina, branitelji
i stanovnici mjesta skupili su trupla neprijatelja i, da ne bi oskvrnuli zemlju tijelima
nevjernika, sasjekli ih u sitne komadiće, koje su zatim skuhali i njima nahranili pse.
Postoje dva prikaza gornjega dvorca: u Valvasorovom radu on se pojavljuje kao visoka
kvadratna beskrovna konstrukcija oštećena na više mjesta i okružena zidinama tabora;
druga je crtež vojnog inženjera Pieronija, koji je dvorac prikazao kao smionu utvrdu sa
snažnim zidinama i jednom kružnom kulom.

sl. 4. Klanjski kaštel na slici austrijskog vojnog inženjera Pieronija iz XVII. st.
Moguće je da je prva gravura oslikava! a izgled dvorca nakon žestoke bitke vođene protiv
tur k:ibosvajača, a da Pieronijev crtež, koji potječe iz narednog stoljeća, prikazuje izvršenu
rekonstrukciju. Reljefi vanj kib zidova još uvijek jasno prepoznatljivi, pokazuju točnu konfiguraciju
prikazanu na crtežu austrijskog inženjera. Ostaci koji su preostali ukopani su u zemlju; jer se
pu·karnke sada nalaze tl ravninl sa zemljom, a na ilustraciji su one na vidno vi oj razini.
58
sl. 5. Tlocrt Gradine na temelju ostataka kaštela (L. Foscan)

Klanjska zemlja pripadala je Devinskim knezovima, koji su bili vazali Aquileje, ali
nakon ugovora sklopljenog s Habsburzima u XV. je stoljeću postala, iako ne zakonito,
austrijski feud.
God. 1468. Fridrik III. dao je utvrđenu carinarnicu u najam na dvije godine za 1400
cekina godišnje. Moguće je da su najam dobili gospoda Barbo.
Od gospode Barbo Klana prelazi u vlasništvo obitelji Panizolli, a onda Horaciju
Scampicchiju (Skampikiju). U XVII. st. pripadala je Andrei Bernardinu von Oberburg.

Škalnica
Otprilike 3 km zapadno od Klane nalazi se Škalnica. Stjenovita i pusto mjesto, koje
su Slaveni nazivali su toponimom skalnat, cl alo je ime utvrđenom seoskom imanju koje
se ondje nalazilo.
Četverokutna ograda s dvije okrugle kule s obje strane glavnog ulaza štitila je gospodsku
rezidenciju koja je bila smještena uz stražnje zidove, uz staju i uz skladište. Uzdignuti
položaj obećavao je, u slučaju nužde kvalitetnu obranu. Glavna djelatnost imanja nije
bila poljoprivreda već uzgoj rasnih konja.
U kraju oko Škalnice živjelo je stanovništvo još uvijek vrlo "sirovo" i neraspoloženo
prema rijetkim putnicima koji su tuda prolazili i često bili izloženi nasilju, pa i smrtnim
stradanjima.
Ne zna se ni kada je ni tko izgradio mali dvorac. Sigurno je da je pripadao feudu
gospode Đevinske, a zatim Walseeima. God.1467. naime, jednog njihovog vazala - G~ovannija
Zechornera, sina Sigismondova potvrdio je Fridrik III. Habsburški gospodarom Skalnice,
koju je dobio u nasljedstvo od Volfganga, posljednjeg nasljednika Walseea. U XVI. st.
bila je vlasništvo Bernardinija, koji su dobili titulu grofova i koji su, prilikom dobivanja
krševitoga feuda, dobili i naziv Kieselstein, tj. kamen koji proizlazi iz surove prirode
mjesta.

59
 Jedan je Bernardini bio kapetan čete lako naoružanih hrvatskih konjanika koji su bili
u službi austrijskih vojvoda. Dok je boravio u Škalnici baveći se uzgojem konja, uzeo je
u službu krštenog židova. Ovaj je, iskoristivši dubok san gospodara, jedne noći provalio
u njegovu sobu te mu prerezao grkljan, pokravši sav srebrni i zlatni novac.
Nakon Bernardinijeve smrti vlasništvo je prešlo na njegova brata Nikolu. God. 1687.
vlasnik je postao barun Andrea od Oberburga.
Plemeniti Nijemac preminuo je ipak već iste godine, ostavivši suprugu, koja je pripadala
rodu Lazzarini, gospodi iz susjednog dvorca Jablanice na Reki (Timava).
Udova, sve samo ne neutješna, sljedeće se godine udala za tršćanskog patricija Valeria
de Lea, kojem je u miraz donijela feud.
Utvrđeno gospodarsko imanje bilo je žrtva napretka. Razvoj seoca i prolaz moderne
ceste izbrisali su svaki trag srednjovjekovne građevine. Jedan stari stanovnik sadašnje
Škalnice sjeća se da je u prvim godinama svoga života vidio zidove i ulazni portal, ali se
ne sjeća kula. Uzgoj konja, međutim , još uvijek postoji: pokazana mi je jedna stara staja,
koja bi možda mogla biti ostatak drevnoga dvorca.
Sa talijanskog prevele: Sanja Maglica i mr. Tihana Mršić.

Napomena:
Ovdje prenosimo dio teksta iz knjige: Luigi Foscan, "I castelli medioevali dell' Istria",_
Trst, 1992, str. 239-244.

60
PRVI
KULTURNO-
- ZNANSTVENI SKUP
"DANI MATKA LAGINJE"
KLANA 19. i 20. ožujka 1994.
Prof. dr. IVA LUKEŽIĆ
izvanredni profesor
Pedagoški fakultet Sveučilišta u Rijeci
Rijeka, Omladinska 14
Izvorni znanstveni članak

ČAKAVSKI MJESNI GOVOR KLANE

U članku se na temeiju podataka prikupljenih terenskim istraživanjima iz 1985.
izdvajaju razlikovnejezične značajke. Navode se i argumentiraju na nekoliko razina,
a upućuju na nedvojben zaključak da mjesni govor Klane pripada čakavskom
narječju h1vatskog jezika. Naspram tih činjenica se problematizira i laic"'ko uvjerenje
opripadnosti govora kajkavskom na1ječju hn,a.tskoga jezika odnosno slovenskom
jeziku.

l.
Dijalektološka su istraživanja mimoilazila Klanu sve do 1985. godine, pa se to mjesto
ne spominje u dijalektološkim raspravama, a poimence se navodi samo na Karti čakavskog
narječja Božidara Finke i Milana Moguša iz 1978. godine. Na toj su karti trima različitim
grafičkim znacima prikazani čakavski mjesni govori o kojima su u vrijeme nastajanja
Karte postojali podaci, bilo u literaturi, bilo prikupljeni posebnim istraživanjem za potrebe
popunjavanja Karte, na kojoj je uz ime Klan e dodan crni kružić kao znak da je to govor
s nekima od čakavskih jezičnih crta. Bit će ipak da je netko od dijalektologa tih godina
boravio u Klani radi prikupljanja podataka za Kartu 1•
Kad sam 1985. godine, za potrebe svoje disertacije o ikavsko-ekavskim čakavskim
govorima, posebnim terenskim Upitnikom istraživala refleks jata u čakavskim govorima
sjevernoga Hrvatskog primorja, obišla sam prije svega mjesta o kojima u literaturi postoje
oskudni ili ne postoje nikakvi podaci, pa me put doveo i u Klanu. Obavijesnici su mi za
refleks jata tom prigodom bili Andre Valenčić i Ivanka Simčić. Kasnije je moj upitnik uz
pomoć svojih obavijesnika dodatnim podacima dopunio Maksim Valenčić, student rodom
iz Klane. Kako se taj ikavski govor nije uklapao u okvire moga tadašnjega bavljenja,
nisam ga u to vrijeme podrobnije istraživala, ali sam ga uopćeno prikazala u prvom dijelu
svoje disertacije iz 1987. godine, među govorima koji nisu pripadali korpusu ikavsko-
ekavskih govora, a koje sam bila obradila terenskim Upitnikom. Objavila sam i jedan
informativni članak o refleksu jata u govorima Klane i Studene 2• U siječnju 1985. godine

63
uputila sam apsolventicu Vesnu Grginović da magnetofonski snimi govor Klan e i obradi
ga u svojoj diplomskoj radnji. Obavijesnici su joj bili Marija Gržinčić, njezin sin Josip i
unuk Sandro.
Jezični materijal što sam ga prikupila osobno, zajedno s materijalom koji su prikupili
ili dopunili moji studenti, dostatan su predložak za izvođenje zaključka o govoru Klane,
u obliku prigodnoga predavanja na stručnom i znanstvenom skupu posvećenom Klani,
ili u obliku zasebne veće rasprave kakvu kanim napisati.

2.
Znano mi je da Klanjci svoj govor drže kajkavskim, pa i slovenskim. To su mi i sami
ustvrdili prigodom istraživanja 1985. godine, potkrepljujući to svoje uvjerenje činjenicom
da u svom govoru rabe zamjenicu kaj i neke slovenske riječi kakve su: obeni, nor, kiša
(=hiža), miza, jajca, majhano i još poneku.
Nitko, pa ni jezikoslovac ne može kratiti ikome pravo da se ćuti pripadnikom ovog
ili onog jezika ili jezičnog tipa, pa se to pravo ne može niti smije osporiti ni Klanjcima.
Ovaj rad stoga nema nakanu braniti Klanjcima da se ćute onim čime su se ćutjeli i prije
čitanja ovog članka. Moj je članak motiviran stručnom i znanstvenom obvezom da javnosti
iznesem svoje argumente i nalaze, te na njima utemeljenu istinu. Bude li tako argumentirana
slika poljuljala, korigirala, ili čak izmijenila dosadašnje mišljenje pokojega pojedinca, tim
bolje po struku kojom se bavim.

3.
Dijalektologija je jezikoslovna disciplina koja se bavi manjim teritorijalno-jezičnim
cjelinama (narječjima i dijalektima) unutar određenoga jezika. U dijalektologiji se pripadnost
narječjima ne određuje po pojedinačnim riječima nego po točno određenom broju razlikovnih
jezičnih činjenica, koje imaju vrijednost znanstvenih kriterija za određivanje pripadnosti
određenoga govora određenom narječju.
U govoru Klane utvrdila sam postojanje triju razina razlikovnih jezičnih činjenica
koje su po dijalektološkim kriterijima svojstvene govorima čakavskog narječja. Na prvoj
sam razini izdvojila općečakavske jezične crte, kakve se mogu naći samo u čakavskom
narječju i ni u jednom drugom, a takvih sam u govoru Klane identificirala šest. Nadalje,
u tom sam govoru identificirala i stanovit broj jezičnih crta koje su svojstvene čakavskim
govorima, ali i govorima u drugim narječjima, pa i u slovenskom jeziku. Konačno, u
govoru Klane postoje i jezične značajke koje se mogu naći u govorima na određenim
arealima.

4.
Opće čakavske,s a m o č a k a v s k e jezične značajke u govoru Klane:
a) U govoru se Klane rabi sedam oblika zamjeniceča. Takvi se oblici rabe samo u
govorima čakavskog narječja i u dijalektologiji se smatraju vrhunskim kriterijima za
određivanje pripadnosti određena govora čakavskom narječju.

64
 Zamjenica ča se u ovom govoru rabi u značenju neodređenih zamjenica (=išta,
nešto, štogod, bilo što):
Ki će ti onda ča dat? (=Tko će ti onda išta /štogod/ bilo što dati?
Kadi će ča nać za jist ... (=Gdje će štogod naći za jelo ... )
Tako ča da sanjin dala ... (=Tako štogod da sam im dala ... )
Smo morali ča dobit ... (=Morali smo štogod dobiti)
... da od njega ča postane. ( = ... da od njega štogod postane.)
... kampira i ovako ča ... ( = ... krumpira i ovakva štogod ... )
... jajca, ali tako ča ... (= ... jaja, ili takva štogod ... )
... ča god je va glavi bilo ... (=što god je u glavi bilo ... )
Stari oblik genitiva zamjenice ča u ovom govoru glasi čeza:
Nisan imela čeza ... (=Nisam imala čega ... )
Prilozi zač, poč, nač, vač po podrijetlu su oblici zamjenice ča, i rabe se samo u
govorima čakavskog narječja. Primjeri su iz govora Klane:
Zač si šau v Riku? (=Zašto si išao u Rijeku?)
Poč si šau v Riku? (=Po što si išao u Rijeku?)
Nač si to hiti u? (=Na što si to bacio?)
Va č si to diu? (=U što si to stavio?)
Veznikaš je nastao od prilogazač, okamenjenog oblika zamjeniceča:
Aš ja rečen ... (=Jer ja kažem ... )
Su pitali jist aš su bili lačni . (=Tražili su jesti, jer su bili gladni).
·zamjenicaniš je u čakavskim govorima oblik zamjeniceča 3 •
Primjeri su iz govora Klane:
Niš nan ne rabi.(= Ništa nam ne treba.)
Ni mogau niš od plača (=Nije mogao ništa od plača).
U govoru se Klan e rabi i zamjenica kaj u značenju upitne i odnosne zamjenice za
neživo (=što):
A da kaj je! (=A_ da što je!)
Kaj san tela? (=Sto sam mogla?)
Kad su pitali, aš su bili lačni, kaj san in tela dat? (=Kad su tražili, jer su bili gladni,
što sam im mogla dati?)
Druge ženske kaj su imele kampira ... (=Druge žene, što su imale krumpira ... )
... i govori: "Znaš li kaj?" ( = ... i govori: "Znaš li što?)
Znate kaj su tovarići? (=Znate li što su magarčići?)
Se kaj zaželite, ćete dobit! (=Sve što poželite, dobit ćete!)
Bi mi dali se kaj god bin bila mogla doma nest! (=Dali bi mi sve što bih mogla kući
ponijeti!)
Ova zamjenica ne pripada čakavskom narječju, i u govoru je Klane novija, naknadno
unesena, vjerojatno iz slovenskog susjedstva. Da je zamjenicača u ovom govoru starija od
kaj, odnosno primarna, može se sa sigurnošću zaključiti po tome što je u govoru Klane
sačuvana i sama ta zamjenica (u značenju neodređenih zamjenica), i još šest njezinih
oblika koji u dijalektologiji imaju istu vrijednost kao i sama zamjenica ča. Odnosno, u
govoru su Klan e zadržani svi poznati oblici zamjenice ča, osim onoga koji pokriva čisto
značenje upitne i odnosne zamjenice 'što'. To je značenje preuzela unesena zamjenica
kaj, a sva su ostala stara značenja i oblici zamjenice ča sačuvani u ovom govoru, i po

65
njima je govor Klane čakavski 4 •
b) U govoru Klane postoje primjerr'čakavskih vokalizacija slaboga poluglasa", odnosno
pojave vokala/a/ u položajima i u primjerima u kojima se taj vokal ne javlja u drugim
narječjima hrvatskog jezika. Takvi su primjeri u govoru Klane, osim već spomenute zamjenice
ča: va, kadi, mani, manu, zamen (zameš, zame, zamemo, zamete, zameju). U drugim
narječjima u tim oblicima nema vokala /a/, pa oni glase drugačijeu (štokavski i južnočakavski),
vu (kajkavski), gdje l gdi/ gde/ de/ di (štokavski oblici),meni, menom, mnom/ mnome,
uzmem (štokavski), vuzmem (kajkavski) i sl.
e) U tom je govoru zadržan i jedan primjer čakavske zamjene starog nosnog vokala
fer_! vokalom /a/: zajik. U drugim je narječjima u tom primjeru vokal /e/ na mjestu starog
nosnog vokala Qezik).
d) Akcentuacija govora Klane pripada najstarijem tipu hrvatske akcentuacije, kakva
je najbolje sačuvana u govorima čakavskog narječja. Govor ima tri akcenta (kratki silazni,
dugi silazni i starohrvatski čakavski akut) koji se nalaze na starim mjestima, odnosno na
položajima na kojima su se nalazili u starohrvatskomjeziku. Vokali ispred i iza akcenata
mogu biti dugi, što je značajka koju su zadržali najstariji tipovi među čakavskim govorima.
U ovom članku ne navodim primjere, ne želeći opterećivati uredništvo zborničke publikacije
zahtjevom za specifičnim tiskarskim znakovljem za naglaske, bez kojih bi navođenje
primjera bilo promašena.
e) U ovom se govoru kao i u drugim čakavskim sustavima pravi konsonanti (šumnici)
na dočetku sloga reduciraju ili zamjenjuju konsonantima slabije napetosti: naj ke ( <
n aćke ), hoj ( < hod), eno ( < edno). Broj je primjera s ovakvim izmjenama ograničen, što
ttkako ne umanjuje nitlpobija postojanje ove čakavske zakonitosti u govoru Klane.
f) Oblici glagola biti za tvorbu kondicionala u ovom su govoru tipično čakavski.
Paradigma im glasi: bin, bi š, bi, bimo, bite, biju:
Ja san već tri rate provala, ne daj mi, Bože, da bin još kiga!
Nonica, ti nan ne biš dala enu rakijicu?
... i pitaju da ako bimo ih mogli zet.
... bite nan malo rekli ...
I one govore da biju malo napisale doma ...

5.
Čakavske jezične crte u govoru Klane, kakve su svojstvene i drugim narječjima hrvatskog
~zika ili njemu srodnim jezicima:
a) Govor Klan e je ikavski, što znači da se u njemu na mjestu starog slavenskog i
tarohrvatskog vokala "jata" danas nalazi vokal /i/. Ikavski refleks jata imaju čakavski
šovori u Dalmaciji i čakavski govori u dijaspori, koji su podrijetlom iz srednje i južne
Hrvatske (primjerice, u sjeverozapadnoj i jugozapadnoj Istri te oko Vodica, u Danama,
Jelovicama, Klenovšćaku). No ikavski refleks jata imaju i govori koji pripadaju hrvatskom
zapadnoštokavskom ikavskom dijalektu. Govoru Klan e je dosljedan ikavski, što znači da
je vokal /i/ na svim onim mjestima i u svim onim primjerima u kojima je u starohrvatskom
jeziku postojao vokal imenom "jat".
U govoru Klane sam Upitnikom identificirala 133 stara slavenska korijena riječi u
kojima je u ishodišnom jeziku postojao vokal imenom "jat", a u današnjem je govoru na

66
 njegovu mjestu vokal /i/, na primjer: bižat, cidit, cista, čovik, dica, dila t, dvi, jist, lito, lipo,
mliko, misec, mih, otprit, pobić, pojist, posti, povidat, rizat, samlit, sikira, slip, smih,
striljat, svit, triba, umrit, vavik, vrića, vrime i sl. Osim toga, na isti je način u tom govoru
utvrđena 41 infinitivna osnova s vokalom /i/ na mjestu starog jata na dočetku te ikavizam
u 5 tvorbenih sufiksa.
Isto je tako ikavski refleks utvrđen u 7 nastavaka riječi u kojima je u starohrvatskom
jeziku postojao vokal imenom "jat", primjerice: završni vokal /i/ u dativu (dici, ženi) i u
lokativu jednine (va šumi, va vodi, na placi, na njivici, va srci), vokal i unutar nastavka
lokativa množine (va gradih, va rucakih, po brdih), unutar nastavka komparativa pridjeva
(siromašniji, bogatiji).
U tom govoru postoji i četrdesetak riječi s ekavskim refleksom starog "jata" (kao što
su, primjerice: tela, verovat, sopele, semo i sl.), no te su riječi u govor Klane ušle iz
susjedne ekavske Kastavštine.
Klanjsku ikavicu dodatno ikaviziraju i hiperikavizmi. To je stručni naziv za pojavu
vokala /i/ i na mjestu iskonskoga vokala /e/, a ne samo "jata". Takvi su primjeri: kiga, siga,
oniga, maliga, mrtviga, prestrašeniga (<kega, sega, onega, malega, mrtvega, prestrašenega),
kimu, simu, onimu, malimu, mrtvimu ( < kemu,-semu, onemu, malemu, mrtvemu) i sl.
Hiperikavizmi nisu odlika samo klanjskog govora, nego i drugih čakavskih govora koji sa
sjeveroistočne strane zarub.ljuju teritorij čakavskih govora, primjerice ekavskih govora
Lipe i Rupe, i ikavsko-ekavskib govora Zlobina i Hreljina.
lkavski refleks jata nije svojstven samo čakavskom, nego i štokavskom narječju, pa
postoje čakavski ikavski i štokavski ikavski dijalekti. l jedni i drugi potječu iz južnih i
jugoistočnih geografskih prostora na kojima su postojali i postoje organski sustavi hrvatskog
jezika. Prema tome, ne može biti sporna pripadnost govora Klane čakavskom narječju
zbog ikavskog refleksa jata, ali se može postaviti pitanje je li taj govor starosjedilački ili
doseljenički u ovom sjeverozapadnom arealu. To je upitno stoga što nas dosezi povijesne
dijalektologije podupiru u uvjerenju da je nakon konačnoga defi:nlranja narječja i dijalekata
koncem 14. stoljeća slika čakavskog narječja u teritorijalnom i jezičnom pogledu bila
jasno razgraničena: ekavskom ili sjeverozapadnom dijalektu čakavskog narječja pripadala
je čitava Istra s Cresom, sjeverozapadnim dijelom Lošinja, s prostorom antičke Liburnije
svom dužinom obale i u njenu zaleđu sve do desne obale Rječine kao najjužnije granice
toga dijalekta. Ispod te granice u otočkom arealu, na primorskom obalnom i zaobalnom
prostoru te na kontinentalnim prostorima (koji su obuhvaćali Pokuplje, Pounje, Banovinu
i Liku), prostirali su se govori ikavsko-ekavskog ili središnjega dijalekta čakavskog narječja.
Govori ikavskog ili južnoga čakavskoga dijalekta prostirali su se u otočkom arealu ispod
otoka zadarskog arhipelaga: Dugog otoka, Ugljana i Pašmana, te po prilici i na uzobalnom
i zaobalnom prostoru južno od te visine. Takav je raspored dijalekata znatno narušen
zbivanjima od konca 15. i osobito u 16. stoljeću, ali i kasnije, kad je starosjedilačko
stanovništvo ugroženo turskim prodorima i ratovima napuštalo svoje stare prostore, pri
čemu su se djelomice gubili teritoriji i stanovništvo, a djelomice nestajali ili se raseljavali
govornici pojedinih dijalekata. U tim se vremenima promijenila i stara teritorijalna slika
· svih triju čakavskih dijalekata, pa se danas različiti tipovi južnog ikavskog ili središnjeg
ikavsko-ekavskoga čakavskoga dijalekta nalaze na prostorima sjeverozapadnog ekavskoga
dijalekta. S obzirom na ikavski refleks jata u govoru Klane te s obzirom na još neke
jezične crte koje nisu svojstvene starosjedilačkim govorima u njegovu neposrednu okružju,
nameće se pitanje pripada li govor Klane starosjedilačkim ili doseljeničkim govorima na

67
svom današnjem prostoru.
b) U govoru se Klane na mjestu ranije konsonantske skupine/dj/ javlja konsonant/j/,
kao u primjerima: meja, raje, Anjela, nahajaju, procijalo i sl. Ta je pojava zajednička
govorima čakavskog i govorima kajkavskog narječja hrvatskog jezika, te govorima slovenskog
jezika u cjelini.
e) Krajnje/-m/ na dočetku nastavaka u promjenjivih riječi u govoru Klane zamjenjuje
/-n/. Ta je pojava karakteristična za sve govore duž jadranske obale ili u njezinu zaleđu,
bez obzira na to je li riječ o govorima čakavskog ili govorima štokavskog narječja. 5
Primjeri su: kokošan, krovon, povidan, san, moran, nan i sl.
d) U nekadašnjim strukturama na početku sloga (i riječi): v + poluglas + šumni
konsonant nakon gubitka poluglasa otpao je i početni v-, pa slog (i riječ) počinju samo
šumnim konsonantom, kao u primjerima: se, saki, sakako, sakamo, sejeno, šenac, zela,
zami ( < v6s((, v6saki, v6sakako, v6sakamo, v6s((eno, v6šen6c6, v6z((la, v6z6mi) i sl. Ova
je pojava zajednička sjeverozapadnoj čakavštini, dijelovima kajkavštine i slovenskom
jeziku.
e) U govoru je Klan e neizmijenjena stara konsonantska skupina čr, kao i u govorima
čakavskog i kajkavskog narječja, i u slovenskom jeziku.

Primjeri su: črn, čripnja, črišnja, i sl.

f) Na kraju prezentske osnove glagola prefigiranih s osnovom id- u govoru Klane se,
kao i u većini čakavskih, kajkavskih, staroštokavskih i slovenskih govora, oblikovala
konsonantska skupina-jd-, kao u primjerima: najdeš, projde, i sl.
g) Palatalizirani i nepalatalizirani oblici prezentske osnove (mož-/ mog-) glagola moći
u govoru su Klane rotacirani: na mjestu ž i g javlja se suglasnik r, kao i u drugim
čakavskim, kajkavskim i staroštokavskim, pa i slovenskim jezičnim sustavima.

Primjeri su: moren, moreš, moreju i sl.

h) U govoru su Klane, kao i u većini drugih čakavskih, kajkavskih i staroštokavskih
sustava, zadržani bez izmjene stari padežni oblici, primjerice:
puti, sini, gradi (nominativ množine),
pet lit, od besid, malo das ak (genitiv množine),
kokošan, susi dan (dativ množine),
po gradih, po kišah (lokativ množine)
pred avioni, z voli, z matikami (instrumental množine), i sl.

6.
Arealne jezične značajke u govoru Klane
U govoru Klan e ima jezičnih crta kakve se mogu naći u čakavskim govorima smještenim
na sjeverozapadnom arealu, bez obzira na to kojem od čakavskih dijalekata pripadaju.
a) U govoru Klane, kao i u susjednim ekavskim govorima Kastavštine i ikavsko-
ekavskim govorima Grobništine, zamjenica u značenju'tko' ima oblikki, a isti oblik ima
i zamjenica u značenju 'koji', no u tom se slučaju u ove zamjenice razlikuju oblici za
jedninu i množinu muškog, ženskog i srednjeg roda:ki, ka, ko, ke. Padežni oblici ovih

68
zamjenica glase: kiga, ke, kimu, koj, kih, kimi i sl. a zamjenice složene od njih: niki, saki,
nika, saka, niko, sako i sl.
b) I dio drugih zamjenica u ovom govoru ima lik kakav je i u susjednim govorima:ov
( =ovaj),ovakov ( =ovakav),ovulik ( =ovoliki),tulik ( =toliki),onulik (=onoliki).
e) U ovom govoru, kao i u susjednim sjevernočakavskim govorima, zanijekani oblici
prezenta glagola 'biti' glase: nis, nisi, ni, nismo, niste, nisu, a zanijekani oblici glagola
'imati' glase: niman, nimaš, nima, nimamo, nimate, nimaju.
d) U trećem je licu množine prezenta, umjesto četiri starija nastavka, generaliziran
nastavak -ju za sve glagole. Primjerice: oni pošaljeju, oni oživiju, oni govoriju, oni buju.
Takva generalizacija nije opća pojava u sjeverozapadnom čakavskom arealu, ali je
moguća, i potvrđena je u pojedinačnim govorima.

e) Govor Klane sa susjednim govorima povezuje značajan broj riječi te frazeoloških

i sintaktičkih struktura, o kojima nije moguće a ni potrebno podrobnije govoriti u okviru
informativnoga članka poput ovoga.

7.
Jezične značajke u govoru Klane koje odudaraju od arealnih osobitosti
U govoru Klane postoji određen broj jezičnih značajki koje odudaraju od jezičnih
značaj:ki u susjednim staro jedilačkim govorima. Te pojave problematiziraju pretpostavku
o starosjedilačkom statusu govora Klan e na sjeverozapadnom čakavskom arealu, odnosno:
prilog su pretpostavci da je prvotno podrijetlo ovoga govora južnije.
a) Na prvom je mjestu među takvim značajkama ikavski refleks jata. O tome te o
južnom podrijetlu ikavskih govora podrobnije se govori u točki 5.1. ovoga rada.
b) U prilogu južnom, ili čak jugoistočnom, štoviše: kontinentalnom podrijetlu govora
Klane govori nastavak -u u instrumentalu jednine ženskog roda, kakav imaju i neki
ikavski i ikavsko-ekavski govori u dijasporama u Hrvatskoj i izvan nje, a koji su podrijetlom
sa starih južnih i jugoistočnih prostora koji su do tur~kih provala bili čakavski. Takvi su
primjeri u govoru Klane: z vriću, z krpicu, s tešku muku, s tobu i sl.
e) U starosjedilačkim je govorima u neposrednom susjedstvu Klane konsonant liJ
zamijenjen konsonantom'j/. U govoru Klane konsonant!il nije izmijenjen, kako pokazuju
primjeri: ljudi, postilja, laglje, zemlja i sl.
d) U govoru se Klane konsonant/-1/ na završetku sloga vokalizira kao/-u/ djelomice
dvousnene artikulacije, a u starosjedilačkim je čakavskim govorima neizmijenjen. Primjeri
u iz govora Klan e: sto u, biunjak, pou, pustiu, kopau, dila u i sl. Zamjena krajnjeg slogovnog
/-1/ s/-u/ nije pojava svojstvena samo slovenskom jeziku, nego i nekim čakavskim govorima
u dijasporama koje su podrijetlom sa starih kontinentalnih čakavskih rubnih prostora, a
koji ni u staroj ni u novoj po toj bini njsu imali izravna doticaja sa slovenskim jezikom.
Stoga tu pojavu valja ubrojiti u red značajkLkoje su bile svojstvene i određenim čakavskim
are alima.
e) U govoru Klane ima nešto riječi koje ne pripadaju temeljnom rječničkom fondu
starosjedilačkih sjeverozapadnih čakavskih govora, nego upućuju na njegovo južnije podrijetlo.
Takve su, primjerice, riječi: dikla, ditić, sinca.

69
 8.
Značajke govora Klan e na koje je izravno utjecalo neposredno slovensko susjedstvo
a) U govoru Klane staro je slogotvornOV djelomice zamijenjeno diftonškom skupinom
/ou/ ili/ov/ kao u susjednom slovenskom jeziku, a djelomice vokalom/u/ ili skupinom/li/
kao u hrvatskom jeziku.
Primjeri SJ.l zamjene po modelu slovenskog jezika u govoru Klane: vouna/ vovna,
souza/ sovza, jabouko, žouto, povž, douga, sonce. 6
Naporedo s takvim primjerima na mjestu se staroga logotvornog fl/ nalazi vokal /u/
, kao što je i u najvećem broju govora čakavskog i kajkavskog narječja: vuk, žuč, pun,
puzit, puzat, must, muzen, ·aJi i skupina {lij u infinitivnoj i prezentskoj osnovi jednog tipa
glagola, kao što je i u nekim (pretežno otočkim) čakavskim govorima, primjerice: vlić -
vliče - zvličena, slić ~ sliče - sličena, oblić - obliče - obličena.
U ovom je radu utvrđeno da su u govoru Klane zastupljene čakavske jezične crte.
One su prikazane na nekoliko razina: kao općečakavske crte (samo čakavske i one koje
nisu samo.čakavske) , te arealne crte (koje se nalaze u sjeverozapadnim čakavskim govorima
i u govorima drugib čakavskih areala). Iz toga proizlazi nedvojben zaključak da govor
K! ane pripada hrvatskom jeziku, odnosno njegovu čakavskome narječju. Stoga za djelomični
reflek slogotvornol?fV na slovenski način u govoru Klan e, kao i u drugim takvim slučajevima,
preostaje objašnjenje: to se dogodilo uslijed neposrednoga jezičnoga dodira, jezičnoga
kontakta. Isto se objašnjenje proteže i na nekoliko doista slovenskih riječi u govoru
Klane (majban, .obenem kiša i sl.), no s jednom razlikom: slpgotvorno je/V iz jezika
potpuno ne talo vjerojatno već u 15. stoljeću. Dvojaka njegova zamjena u govoru Klan e
mogla bi posvjedočiti o vremenu do~aska predaka današnjih stanovnika Klane na ove
pro tore. Naime, sudeći po zamjenama slogotvornogfV, mogli su doći na ove prostore
u vrijeme kad se IV upravo gubio iz jezičnog sustava, dakle prije 15. stoljeća, i prije
velikih dijaspora koje su zbog turskih provala zahvatile čakavce koncem 15. i u 16.
stoljeću.

BIWEŠKE
l) Profesor Ivan Šnajdar mi je potvrdio da je Klanu tih godina radi jezičnog ispitivanja
doista nakratko posjetio netko iz Zagreba, no nije znao reći ništa podrobnije o datumu
ni o imenima is~raživača ili ustanove za koju su istraživanja obavljana.
2) Iva Lukežić,O dvama ikavskim čakavskim govorima u sjevernom hrvatskom primorju,
Godišnjak Riječkog književnog i naučnog društva Il., Rijeka 1988, str. 81-85.
3) Geneza je oblika niš u govorima čakavskog narječja drugačija od geneze istoga konačnog
oblika u kajkavskom narječju.
U čakavskom je narječju oblik niš nastao srastanjem negacije i starog oblika zamjenice:
ni + č6 > nič >niš. Zamjenač sa š na kraju sloga odnosno riječi u skladu je sa
zakonitostima u čakavskom sustavu (kao i u primjerima: maška, kaška, mušte < mačka,
kačka, mučte ).
U kajkavskom je narječju isti oblik nastao u skladu sa zakonitostima unutar toga
narječja: redukcijom sloga iza akcenta (niš- to), kao i u brojnim drugim primjerima
(jedampot, tamo, nekako, nemoj, gospodin > jempot, tam, nekak, naj, gospon).

70
4) Prihvaćanje zamjerucekaj u govorima koj.i nisu kajkavski poznato je u clijalektologiji
(primjerice, u buzetskom govoru u Istri, u čakavskim govorima na karlovačkom području),
kao, uostalom, i primanje zamjenice što umjesto kaj ili ča. Pojava e tumači različitim
razlozima (sociolingvističkim, društveno prestižnjm, psiholingvističk:im , ili razlozima
iezičnoga kontakta).
5) Staviše, pojava je zabilježena i u neslavenskim govorima duž jadranske obale. Stoga
se svrstava u red "adrijatizama", odnosno jezičnih pojava zajedničkih govorima smještenim
uz Jadran.
6) Prim j er sonce bi, s takvim konačnim ljkom bilo moguće tumačiti kajkavskimrefleksom
!JI > /o/, što je malo vjerojatno, jer drugi kajkavski oblici u govoru Klan e nisu dokazani.
Stoga bi se konačan oblik sonce mogao tumačiti gubitkom drugog člana difto nške
skupine (l > ou > o), uvjetovanim distribucijskim razlozima.

Riassunto
IDIOMA CIACAVO LOCALE Dl KLANA
Basandosi sui dati raccolti durante una ricerca fatta sul posto nel 1985, l'articolo adduce Je
caratteristiche linguistiche distintive dell'idioma di Klana.
Da queste caratteristiche linguistiche distintive, addotte ed argumentate su alcuni livelli, si
tira Ja conclusione indiscutibile che !'idioma Jocale di Klana appartiene al dialetto ciacavo della
lingua croata. Di fronte ai questi fatti si riesamina Ja convinzione profana sull'appartenenza
dell'idioma locate di Klana al dialetto caicavo della lingua croata oppure alla lingua slovena.
Prijevod: mr. Tihana Mršić

71
Prof. dr. MIRJANA STRČIĆ
redovni profesor
Pedagoški fakultet Sveučilišta u Rijeci
Rijeka, Omladinska 14
Pregledni članak

KNJIŽEVNOPOVIJESNO ZNAČENJE LAGINJINIH

»ISTARSKIH PRI ČICA«
Htvatski narodni preporoditelj ipolitičar Matko Lagj.nja bio je i književnik. "lstw-ske
pričice" objavio je u zagrebačkome "Viencu" A . Senoe 1879. i 1880., namijenivši
ih književ_nojpublici u Banskoj Htvatskoj, s težnjom da učvrsti htvatski integracijski
proces. Zanrovski, "Istarske pričice" su u osnovi putopisna forma, ali u njima
dolazi i do prelijevanja više ostalih proznih vrsta - književnog portreta, anegdote,
humoreske, a nose i tada aktualne društvene pmuke.

Matko Laginja objavljivao je književne radove samo dvadesetak godina, u rasponu

od 1869. do 1889. godine, ali je književno stvarao i prije i poslije te godine; no, to je činio
više uzgred, na paralelnom i za njega manje značajnom kolosijeku u odnosu na njegovo
osnovno životno opredjeljenje - trajnu i društvenu i političku aktivnost vezanu uz
egzistencijalne interese istarskih Hrvata te, kasnije, hrvatskoga naroda u cjelini. Nakon
1889. god. Matko Laginja više nije nalazio vremena za svoj za poče ti književni rad, a ni
za svoja isto tako započeta znanstvena istraživanja na području prava i povijesti.
Literarna Laginjina aktivnost po svemu pripada epohi hrvatskoga narodnog preporoda
u Istri, a vremenski se uklapa u presudna dva preporodna desetljeća: sedamdesete godine
vrhunac su djelovanja hrvatskih preporoditelja pod vodstvom biskupa Jurja Dobrile, u
duhu njegova Y,trosmajerskoga narodnjaštva, a osamdesete su doba kada u političkom
pokretu u vodstvo izbij aju znatno radikaJniji istarski pravaši, na čijem se čelu, uz Matka
Mandića i Vjekoslava Sp.inčića našao i sam Matko Laginja.

Sveukupna hrvatska duhovna klima, pa sukladno tome i književna, u tadašnjoj je

austrijskoj pokrajini Istri neposredno proizlazila iz izrazito nepovoljnog, tragičnoga položaja
hrvatske narodne mase, obespravljene u svakom pogledu te uz podršku vrhova Habsburške
Monarhije izvrgnute samovolji vladajuće talijanaško-talijanske manjine. U takvome ozračju
i literarni okviri Laginjina djelovanja - proizlazeći iz životnih - bili su unaprijed zadani:
preporodne borbe uvukle su ga u politički vrtlog obrane narodnih interesa, a zakonitost
književnoga razvoja odredila mu je kao piscu sasvim određene literarne značajke preporodne
epohe. Kao pisac, Laginja se uklapa u hrvatski preporodni književni krug u Istri, koji se
73
sve uočljivije počeo formirati nakon pokretanja prvih istarskih hrvatskih glasila - god.
1868. kalendara "!stran" (za 1869.) te 1870. god. lista "Naša sloga". Matko Laginja je,
dapače, svojom programskom pjesmom "!stranom", objavljenom u drugom godištu kalendara
"lstran", na određen način i usmjerio cijelu struju istarskoga preporodnog pjesništva,
čvrsto ga povezavši s ciljevima preporodnih nastojanja i borbe općenito. U tome smislu
valja gledati i niz Laginjinih basni objavljenih u četvrtome i petom godištu "Naše sloge",
koje su tonom u potpunom suglasju s Dobrilinim programom buđenja nacionalne svijesti
i političkog otpora hrvatskoga stanovništva Istre, ponajprije seljaštva. Rodoljubna komponenta
nije bila zapostavljena ni u Laginjinoj komediji "Šilo za ognjilo", iako je danas, gledano
s aspekta općeg razvoja hrvatske književnosti, značajnije sagledati njezin čakavski jezični
izraz te Laginju, uključujući čakavske "Basne", dovesti u relaciju prema općeprihvaćenoj
tezi da je tek Vladimir Nazor u novijoj epohi hrvatske književnosti obnovio čakavski
književni kontinuitet.
No, ovom prigodom usmjeravamo pažnju na Laginjine "Istarske pričice", objavljivane
1879. i 1880. godif!e u zagrebačkom "Viencu", u dvanaest nastavaka Urednik ''Vienca"
tada je bio August Senoa, kojim je taj časopis prerastao u najznačajnije hrvatsko književno
glasilo, kao što je i sam Šenoa bio postao središnja figura matične struje hrvatske .književnosti
u tadašnjoj Banskoj Hrvatskoj.
Već sama činjenica da su "Istarske pričice" objavljene u "Viencu" otvara za diskusiju
nekoliko bitnih problema.
Prvo, "Pričice" su pisane za časopis, pa im je već unaprijed ograničen obujam, mada
je i sa dvanaest nastavaka autoru bilo ponuđeno dosta prostora za jedno glasilo. Za
Laginju je zapravo šteta što je svoje "Istarske pričice" vezao uz časopis, što nisu zamišljene
i pripremljene kao opširnije djelo. Prema onome što "Pričice" jesu, očito je da je M.
Laginja mogao imati i dovoljno životnog materijala i dovoljno autorske invencije za
cijelu jednu knjigu takvoga sadržaja, kojom bi u hrvatskoj književnosti zauzeo mjesto
primjerenije svome talentu i mogućnostima. No, za takav književni pothvat trebalo je
vremena, a Laginja nije jedini hrvatski pisac iz Istre u tome razdoblju koji je društvenome
i političkom radu podredio svoj književni opus.
Drugo što ovdje treba uočiti, to je činjenica da je "Vienac" bio zagrebački list, da su,
dakle, "Istarske pričice" bile namijenjene čitateljskoj publici u Banskoj Hrvatskoj, izvan
granica Istre. Laginja je "Pričicama" izašao iz atmosfere istarskoga preporodnog kruga,
po mnogočem specifičnog i različitoga u odnosu na tadašnju hrvatsku književnu maticu.
Formiranje istarskoga hrvatskog preporodnog kruga pisaca bilo je već u tijeku, a u njihovim
je djelima nacionalno-prosvjetiteljska i rodoljubna komponenta nužno bila u prvom planu,
nametnuta osim toga i vrlo specifičnom strukturom istarskoga stanovništva. Ono je najvećim
dijelom bilo seljačko, a sloj hrvatskoga građanstva i inteligencije bio je vrlo tanak, te je
i književna recepcija ograničavala domete literarnih ostvarenja u takvoj sredini. Istarski
autori obraćali su se vrlo širokome krugu čitateljstva, koje je u prvome redu trebalo
pokrenuti na obranu vlastitih nacionalnih interesa. Hrvatska književna središnjica razvijala
se, međutim, odvojeno i drugačijim putovima, doživljavajući do kraja sedmoga desetljeća
primjetniji zaokret prema realizmu, prošavši vrhun~c preporodne epohe s piscima ilirskoga
pokreta u prvoj polovici 19. stoljeća. "Vienac" je Senoa nastojao uzdići na više stupnjeve
literarnosti, težeći k približavanju evropskim i svjetskim književnim trendovima, potiskujući
najizrazitije značajke romantizma i najizravniji nacionalni utilitarizam. U tome se ipak
nije moglo ići do kraja, jer su i Šenoa i njegovi suradnici zastupali političku liniju Josipa

74
Jurja Strossmayera i Narodne stranke u Banskoj Hrvatskoj, pa su i oni svojim djelima
nastavljali borbu za hrvatske interese u Austro-Ugarskoj.
Treće na što skrećemo pažnju, to je ondašnja rasparčanost hrvatskih teritorija unutar
Habsburške Monarhije. Kako je Banska Hrvatska bila potpuno odijeljena od Istre, koja
je (zajedno s Kvarnerskim otocima) bila organizirana u zasebnu pokrajinu pod ingerencijom
Beča, veze između hrvatskih zemalja bile su znatno otežane. One su se razvijale u različitim
ekonomskim, političkim i ostalim uvjetima društvenog života. Stoga se - jednostavnije
rečeno - u Banskoj Hrvatskoj baš i nije mnogo znalo o Istri i konkretnim društvenim
problemima istarskih Hrvata. S ciljem zbližavanja i jačanja hrvatskih integracijskih težnji,
"Vienac" je stoga češće donosio članke o Istri ili istaknutim Istranima, pa u ta nastojanja
ulaze i Laginjine "Istarske pričice" na stranicama časopi a. Nakon njih u "Viencu" će biti
objavljene i "Creske priči ce" Ante Ten tora, što samo potvrđuje želju uredništva da potakne
proces objedinjavanja hrvatskoga naroda u cjelini.
Navedeni momenti presudni su i za sadržaj "Istarskih pričica", i za opći ton kojim sn
napisane, .i za Laginjina slobodnije korištenje različi tih stilskih postupaka te svoj.e autorske
invencije. Iako se Laginja nije spuštao ispod praga literarnosti, na razinu izravne obavijesti,
ipak se osjeća da su "Pričice " pisane za publiku koja Istru dovoljno ne poznaje. Za takav
nastup najprikladnija je bila forma putopisa, ali je - ne osjećajući prinudu izravnoga
društvenog angažmana - talentirani autor u "Pričicama' dosegao znatno više domete.
Žanrov ki je, tako, "Priči ce" zapravo teško odrediti, jer je u njima došlo do međusobnog
interpoliranja i prelijevanja više književnih vrsta, pa je teže razdvojiti granice književnog
portreta, crtice, anegdote, humoreske, kratke priče (u suvremenom značenj u short story)
od osnovnoga putopisnog postupka. Na pojedinim mjestima Laginja prelazi i na objektivno
dokumentiranje, te citira cijele povijesne dokumente ili statističke podatke a predstavlja
npr., u cjelini i odužu pjesmu zaboravljenoga pjesnika iz prve polovine 19. stoljeća.
Zanimljivo je pratiti kako u "Pričicama" Laginja mijenja i svoje naratorske postupke.
Vođen izmjenama životne građe koju opisuje, on od klasične pozicije sveznajućeg autora,
o obe u položaju referenta, prelazi i na osobno viđenje stvari, na pripovijedanje lica koje
je sudionik nekoga događ·anja, ili čak uvodi treće lice koje govori umjesto njega (na
Cresu, npr., n~j e bio, pa s općega tona obavještavanja prelazi i na izravnije impresije, ali
uz napomenu "kaže moj pripovjedalac"). I intonacija pripovijedanja neprekidno se mijenja,
ovisno o sad1-žaju što ga autor iznosi. Putopisni smireni ton izmjenjuje se, tako, s iskričavom,
duhovitom intonacijom kakve anegdote ili pričice, blagi se ton osjeća u njegovu dobrohotnom
smiješku s kojim gleda na kakvu ljudsku manu maloga čovjeka što ga opisuje, ponegdje
pak prelazi .i na oštl]je note satire ili gorki ton prijekora osobito kada je riječ o ugrožavanju
našega čovjeka u 1 tri ili pak o nemaru ostalih dijelova Hrvatske prema izuzetno teškome
položaju istarskih Hrvata.
S užega književnog stajališta, "Istarske pričice" i dana su svježe i čitko štivo, koje
protokom vremena nije izgubilo na svojoj literarnoj vrijednosti. Moglo bi se reći da su
"Pričice" suvremenom čitatelju i bliže od ostalih dijelova nevelikoga Laginjina književnog
opusa, a osobito privlače pažnju životnom građom koju tematiziraju. Iz Laginj inih "Priči ea '
naviru svjedočanstva o jednome vremenu, uobličava se atmosfera u kojoj su pi ane,
jednako koliko i atmosfera koju opisuju. Laginja je oslikavao svijet kojega danas više
nema, i o kojemu današnje generacije ne znaju često ništa ili, pak, znaju vrlo malo, kao
što je to u ondašnje vrijeme bilo s čitateljstvom izvan Istre. Tako je, npr., s nekadašnjim
lovom na tune u blizini Rijeke, s njezine obje strane. Poneki od nas pamte još tunere u

75
Bakarskom zaljevu, no Laginja je zabilježio da ih je bilo i u Preluku, jer- veli- "Kvarnerski
je zaljev s toga lova znamenit kao i Genove~iki". Krenuo je tako od Voloskoga, istaknuo
njegove stanovnike kao pomorce i principale, opisao Vološćice kao pećarice (pekarice)
na glasu, koje su svakodnevno svoje hljepce i kolače "ranim jutrom na Rijeku nosile i
prodavale". Kontinentalne či tatelj e autor je detaljno, u vrlo živom opisu, upoznao i s
primorsko-istarskim običajima fraja, starom tradicijom večernjih posijela/ udvaranja u
kući, kada je mladić, fraj ar, dolazio posjetiti djevojku, fraj aricu, i posjedi ti u kući. Takav
jedan fraj pružio je Laginji prigodu da u detalje, poput kakva vrijedna etnologa, opiše
i unutarnji izgled tipične hrvatske seoske kuće, pa tako veli: "U naših kućah obično je
prvi ulaz zajedno i kuhinja. Sve nam je hrvatsko, samo gospoda i njihova pisma sva
talijanska ili njemačka. Vrata na mnogih kućah nisu kamena, nego imaju drvene sumiće,
često bez ključanice. Jer, to znate da u naših selih mnoge kuće i staje nisu nego pritvorene
ili čimgod zaslonjene, toliko da životinja ne uđe u kuću ili ne izađe iz štale. Pod od
kuhinje je poškriljan škrilami od crna kamena, koje se ne klješu na uglove, nego se veće
i manje postave kako bolje prilegnu. Bogatije kuće imaju popločeno i sa bijelim kamenom
kljesanim na ravne kute. A najsiromašnijih je dobra i sama zemlja nabijena i izravnana."
Povevši svoje či tatelje i do Lovrana, opisao je gradić u cjelini, s njegovim ljudima,
narodnim pjesmama, događ aj ima iz bliže prošlosti, a lu mu se pružila i prilika da oslika
tipičnu atmosferu malenih mediteranskih mjesta, s centralnim trgom kao sredt njim punktom
svih najvažnijih zbivanja: "Pred školom prostire se lijep trg, a na njem se spustila nad
cestu ogromna ladanja { koprivić) ; pod njom je više kamenili stolova, gdje se hladi čelj ad
besposlena, a mornar došav ku ći pripovijeda svoje zgode; tu se raspravlja i politika:
velika austrijanska, srednj a narodna, i mala lokalna politika. U ovu poslj ednju spada i
pitanje da li je pravo da Cozoti ( tanovnici Chioggie u Italiji) po naših morih love ribe.
Po mom sudu, nije to stvar male, nego i velike politike. Pod ladonjom vrže se i koja
briškula i tresette, igre na talijanske karte. Među starinami lovranskimi vidiš proti crkvi
starinski toranj sa sv. Jurjem na konju; tu je i ploča koja spominje put saksonskoga kralja
(1850?) po onih krajevih".
Često su Laginju privlačili mali ljudi, tipični za zatvorene istarske životne sredine,
ponekad donekle i čudaci ili "originali", kako se to znade reći. U petoj po redu pričici
izvanrednom sposobnošću književnoga portretiranja oslikan je tako neimenovani zvonar
u nekom selu B., bez kojega - kako se čini - to selo ne bi moglo ni živjeti. Osjenčen
blagim, iskričavim humorom, taj se bezimeni seoski sveznadar, "zvonar, mežnar, požup,
nonzolo, sakrištan", razumije u sve, on "znade i mnoge poslovice i čita pobožne knjige
i mudro govori". Na kraju pričice, u zaključku, autor daje naslutiti i način na koji se
stvara usmena predaja u narodu, način na koji nastaje legenda: "Kad on umre, ostat će
za dugo u spomenu svojih domorodaca, i mnogo krat čut će se: Pokojni mežnar bio bi
rekao tako i tako! Kada ti bog nije dao bolje sreće, vjeruj, brate, da je najljepše biti
zvonar u istarskom selu B.".
U nizu anegdotski oslikanih životnih situacija po hrvatskim selima osobito ostaju u
sjećanju sličice vezane uz "Našu slogu", prve i jedine hrvatske novine u prošlome stoljeću
u Istri. Kako su jedino za "Našu slogu" naši seljaci i znali, Laginja nas obavještava da su
oni naprosto i sve ostale novine nazivali "slogom", a to je glasilo za njih bilo općenito
presudno mjerilo svih društvenih zbivanja. No, na razini anegdote, Laginja se zadržao na
slučajevima vezanim uz stalnu rubriku lista - uz poznate čakavske dijaloge legendarnih
likova "Naše sloge"- Jurine i Franine. Preko tih likova uredništvo je pratilo sva aktualna
zbivanja, ho oni su se katkada zadržavali i na malim, svakodnevnim životnim pojavama.

76
Ton razgovora Jurine i Franine katkada je bivao humoran, ali najčešće oštar i satiričan,
pa se u selima postupno počeo javljati i strah da se ne dođe u "Slogu", što je Laginja vrlo
živo ilustrirao u anegdotskoj situaciji.
U mozaičnoj kompoziciji "Istarskih pričica" jednako nailazimo i na dijelove koji u
jasnome vjetlu predstavljaju i ozbiljne, teške probleme iz života istarskih Hrvata. Na
cijelome nizu konkretnil1 primjera iz života, u "Pričicama" se argumentira nepravedno
i za Hrvate neizdrživo i ponižavajuće stanje, sa slikom bogatih talijanskih gradova ili
veleposjednika nasuprot slici siromašnoga i neukoga hrvatskog sela, čije je stanovništvo
nemilice odnarođivano, bez prava na svoj jezik, bez svojih škola, u podređenome socijalnom
položaju. Ističući primjere talijanizacije, Laginja, npr., prilaže statistički pregled pretplatnika
na "Našu slogu", i to - bez komentara, jer je iz amoga konteksta potpuno jasno da
talijanaško-talijanski utjecaj prevladava upravo u onim mjestima do kojih to hrvatsko
glasilo nije dopiralo. Isto tako, autor je s očitim ponosom u cjelini citirao jedan oduži
dokument iz 1849. god., koji dokazuje kako je općina u Lovranu još te godine protestirala
protiv bilo kakvoga pokušaja potalijančivanja. Laginji je bilo bitno istaknuti taj protest
iz 1849. godine, kada u Istri još nije bilo uvjeta ni za kakvo političko organiziranje· jer
dokument sam sobom potvrđuje na kolikoj je razini bila razvijena svijest o pravima
istarskih Hrvata na svojoj zemlji, i to u doba kada politički pokret u okvirima hrvatskoga
narodnog preporoda još nije bio digao na noge istarsko hrvat tvo. Inače, opći utisak o
položaju ista[skih Hrvata u Laginjina doba prema "Pričicama ' nije svaki put optimističan,
pa porazno, npr., djeluje njegova kratka obavijest o gradu Cresu: "Grad Cres ima preko
5600 stanovuLka, sve goli Hrvati, ali žaliboze već od više vremena mnogi zaboraviše na
svoju starinu; ostalo je mrtvo slovo - jezik hrvatski - koji svi razumiju i osim dvojice-
trojice svi dobro govore starinskim dijalektom, ali osjećaji su većinom tuđi.
Situacija često nije bila bolja ni u drugim mjestima, pa autor uvijek, makar i samo
usput, upozorava na opasnost od prevladavanja tuđin kih utjecaja ili na prisutnost tuđinskih
obilježja u javnome životu. U opisu Lovrana, npr., nije mogao izostaviti napomenu:"( ... )
samo Lovrancem nije na čast da više goje talijanski negoli voj hrvat ki jezlk, premda ga
ne zaništuju posve, kao gdjegod drugo hrvatsko mjesto preko Učke".
S jedne strane, tekst je Laginjin izrazito afirmativan kada je riječ o njegovu narodu
i Istri; cijela je Istra predstavljena kao zemlja kojoj su temelji hrvatski, s njezinim većinskim
seljačkim stanovništvom s njezinom luvatskom glagoljskom baštinom. Takvih je, pozitivnih
argumentacija u "Priči cama" cijeli niz; u njima je geografski predstavljena cijela Istra, s
po1ru1jivirn bilježenjem društvene situacije u cjelini, pa iako je ponekad u autora i probijala
osjećanje gorčine poraza, bllo je i olakšanja zbog uspjeha probuđenih narodnih snaga.
S druge strane samu realnost ·uprotstavljenih društvenih grupacija -većinske hrvat ke
i manjinske ali vladajuće talijanaško-talijanske- Laginja je prikazao staloženo, bez spuštanja
na nivoe političkog napada ili pamfleta. Kao Hrvat, pa i jedan od budućih političkih
voda preporoda Laginja je uspio izbjeći zamci crno-bijeloga oslikavanja istarske situacije,
čak je u više navrata objektivno, u pozitivnom osvjetljenju predstavio pojedine Talijane.
Takav je, npr., slučaj talijan koga gospodina kojega susreće u Plominu; ili slučaj s lab inskim
barunima Lazarini, koje je Laginja vidio kao dobre ljude i gospodare ebi podvrgnutih
Hrvata/kolona, mada se ni ovdje autor nije uspio suzdržati od pomalo rezignirane opaske:
" ... ne mogu koristiti, al škodit neće".
Literarna osnova "Istarskih pričica" nameće se neosporno u prvi plan, pa po tome
Laginjina ostvarenje živi i danas. Ipak, da su "Pričice" i te koliko bile politički aktualne

77
i namijenjene najširoj hrvatskoj čitateljskoj publici - osobito inteligenciji izvan Istre - i
bez komentara mogu argumentirati Laginjine r iječi iz završne, dvanaeste cjeline: "Naša
je sramota da se od ove strane ni čim ne pomaže istarske Hrvate. Tamo zalaze odovud
samo Bunjevci od Velebita koji idu prosjačiti. To su vam svi! Da jedan gospodičić zagrebački
samo jedanput na godinu konja poigra po kojem istarskom selu, pak da hrvatski govori
(njemački može i tako kod kuće), već bi to podignulo onaj puk, jer bi vidio da i gospoda
progovaraju njegovim jezikom. Ali mi ne znamo ničega što drugi znaju; pak samo jaučemo
kako nas tuđinstvo davi. Seljačke su kolibe daleko od nas, mi ne razumijemo njihovih
potreba, pak se čudimo da narod nas ne razumije! Lijepi svati!"
U cjelini gledano, ''Istarske pričice" Matka Laginje ulaze u cijeli niz oblasti- u demografiju,
povijest, ekonomiju, lingvistiku, povijest književnosti, narodnu književnost, pa općenito
danas pružaju građu za istraživanja u više znanstvenih područja. Uz svoju već potvrđenu
trajnu literarnu vrijednost, s književnopovijesnog stajališta "Pričice" su i jedna od spona,
jedan od mostova koji su u prošlom stoljeću povezivali dva tadašnja paralelna toka
hrvatske književnosti; u tome pogledu Laginja se našao u krugu Viktora Cara Emina,
Rikarda Katalinića Jeretova, Ante Tentora, Josipa Gržetića Krasanina, koji su pridonijeli
integraciji hrvatskih književnih tokova, pa u tome smislu i j ačanj u nacionalne integracije
općenito. Kao djelo relativno maleno obujmom i relativno zaboravljeno u pregledima
hrvatske književne povijesti, "Istarske pričice" i danas pokazuju koliko se još nedovolj no
proučenih i nevaloriziranih vrijednosti krije u našoj ne tako davnoj književnoj prošlosti.

LITERATURA (izbor)
l. Istarski sokolovi. (Uz naše portrete). Veliki Ćiril-Metodski koledar, Zagreb, 1907.
2. Vjekoslav Spin či ć, Crtice iz hrvatske književne kulture Istre, Zagreb, 1926.
3. An te Rojnić , Književni rad Matka Laginje, Omladina, X, 13, 1929-1930.
4. Ante Rojni ć, Malko Laginja prema književnom radu iz mladosti. Povodom
komemorativne akademije. Obzor, LXXI, 124, Zagreb, 1930.
S. Vjekoslav Štefanić,Hrvatska pismenost u Istri, Alma mater croatica, VII, l ~4, Zagreb,
1943.
6. Viktor Car Emin,Matko Laginja, onaj što ga ja u srcu nosim. Riječka revija, I, 2,
Rijeka, 1952.
7. Milan Marjanović,Laginja, Riječka revija, l, 2, Rijeka, 1952.
8. Milan Marjanović, Otac puka Istre. Povodom stogodišnjice rođenja. Hrvatsko kolo,
V, 6, Zagreb, 1952.
9. Ante Rubeša,Književni i novinarski rad Matka Laginje, Riječki novi list, VI, 131,
Rijeka, 5. VI. 1952.
10. Antun Barac,Književnost Istre i Hrvatskog primorja, Zagreb-Rijeka, 1968.
ll. Zvane Črnja,Matko Laginja, Odvjetnik, XVIII, 9, Zagreb, 1968.
12. Jaroslav Šidak, Mirjana Gross, Igor Karaman, Dragovan Šepić,Povijest hrvatskoga
naroda g. 1860-1914, Zagreb, 1968.
13 .Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri, Zbornik. Zagreb, 1969.
14. Tatjana Arambašin,Izgubljeni književnik u ocu Istre Matku Laginji, Forum, IX, knj .
20, br. 10-11, Zagreb, 1970.
15. Petar Strčić,Nacrt za životopis Matka Laginje. U povodu 40-godišnjice smrti. Kamov,
I, 1-2 i 3, Rijeka, 1970.

7'
16. Ive Jelenović,Književna djelo Matka Laginje. U: Matko Laginja, !stranom, Rijeka
1970, str. 141-150.
17. Zvane Črnja,Htvatski don Kihati, Rijeka, 1971.
18. Tatjana Arambašin,Matko Laginja o Istri i moru,Pomorski zbornik 10, Rijeka, 1972.
19. Božo Milanović,Htvatski narodni preporod u Istri, knj. l i 2, Pazin, 1967. i 1973.
20. Mirjana Strčić,Odrazi nacionalno-političke borbe u djelima htvatskih književnika
Istre u drugoj polovini XIX i na početku XX stoljeća, Istra, XII, 7-8, Pula, 1974. str.
101-106. .
21. Mirjana Strčić,Rodoljubna i politička komponenta u djelima h1vatskih. preporodnih
pi...mca istre, Pazinski memorijal 7 Pazin, 1977. str. 157-177.
22. Dn1 ~tveni razvoj u fhvatskoj (od 16. stoljeća do početkc1 20. stoljeća), Zagreb 1981.
23. Mirjana Strčić,Doba "Naše sloge" u htvct.tskoj preporodnoj književnosti u Istri (1870-
1980), Histria historica, IV, 2, Pula, 1981, str. 7-65. ·
24. Mirjana i Petar Strčić,Matlw Laginja. Bibliografija. U: Matko Laginja, Književna
djela i rasprave Pula-Rijeka, 1983., str. 7-37.
25. Mirjana Strčić,Istarska beseda i pobuna, knj. 2, Pula, 1985.
26. Mirjana Strčić,Književno djelo Matka Laginje. U: Prilozi o zavičaju 4, Pula, 1986,
str. 123-133.
27. Mirjana Strčić,lstarska pjesmarica. Antologija htvatskog pjesništva Istre XIX i .XX
stoljeća. Knj. l, Pula, 1989.
28. Mirjana Strčić-Petar Strčićpjelo dr. Matka Laginje htvatskoga narodnog preporoditelja
i bana. Uz 140. obljetnicu. Novi list, XLVI, 301-308, Rijeka, 2-9. XI. 1992; Glas Istre,
XLIX, Pula, isto.
29. Dubravko Horvatić, "Proslov". U: Matko Laginja, Što imamo u Istri, Zagreb, 1994,
str. VII-X.

Riassunto
IL SIGNIFICATO STORICO-LETTERARIO DELLE »STORIELLE ISTRIANE« DI
LAGINJA
L'opera letteraria di Matko Laginja non e voluminosa, ma per il suo carattere appartiene
interamente all'epoca del Risorgimento nazionale croato in Istria (che, con le isol e di Quarnero,
costituisce una provincia politica particolare entra i limiti della Monarchia asburgica). Durante
una ven tina d'anni di sue attivita letterarie (dal1869 fino a11889) Laginja scrive poesie, po i lc
sue famose "Basni" ("Fiabe") e la commedia "Šilo za ognjilo" ("Pau per forcaccia ') in dialetto
ciacavo. Un ciclo relativamente singolare sono le sue prose "Storielle istriane", pubblicate nel
1879 e 1889 a "Vienac", periodico letteraria principale, nella sua centrale croata a Zagabria. E
il fatta che determine il carattere di queste prose di Laginja. Dedi cate ai 1ettori non istriaui,
queste "Storielle" mettono questo pubblico letterario a parte degli aspetti specifici della vita e
dei problemi dei Croati istriani, assumendo cosi l'incarico dell'avvicinamento di terre croate,
allora smembrate, ed anche quello del rinforzamento delle aspirazioni union iste nazionali croate.
In riguardo allo stiJe, queste prose compreudono pi ugeneri lerterari che s'iutrecciano, a partire
dal procedimento di viaggi, che e basilare fino al bozzetto, aneddoto, storiella, componimento
umoristico, ritratto letteraria. Il contenuto di queste "Storielle istriane" appartiene a tutta una
serie di sfere (demo grafia, sto ria, economia, ligu istica, storia letteraria, letteratura po polare) e

79
percio rappresenta un fonte particolare per diverse discipline scientifiche. Oltre allora valore
letteraria duraturo e gia confinnato, le "Storielle", da punto di vista di storia letteraria, rappresentano
un legame, un ponte che nel secolo passata collega i due correnti paralleli, esistenti allora nella
lettera tura croata e che, in quel senso, contribuisce al rinforzamento dell'integrazione nazionale
in genere. Le "Storielle istriane", opera relativamente poco voluminosa e relativamente dimenticata
nei compendi di storia letteraria croata, continuano a mostrarci quanti valori ancora, finora
insufficientemente studiati e revalorizzati, nasconde la recente storia letteraria croata.
Prijevod: mr. Tihana Mršić

so
Dr. PETAR STRČIĆ
upravitelj Arhiva HAZU
Zagreb, Strossmayerov trg 2
Pregledni članak

OBJAVLJENI RADOVI MATKA LAGINJE KAO POVIJESNA VRELA

Ma·tko Lagilifa rođen je 10. 8.1852. u Klani a preminuo je 18. 3. 1930. u Zagrebu.
Bio je upravni službenik, odvjetnik, književnik, gospodarstvenik, urednik, novimu;
tiska~; izdavač, glumac, režiser, pravni povjesničw; skupljač i obrađivač narodne
baJtine itd., a nada~11e političar te luvat ki rodoljub. Bio je i tajnik općine Kastav,
za lupnik Istarskoga sabora parlamenta u IJečL~ Ustavotvome skupštine u Beogradu.
itd., 1920. ban tada§nje Hrva-tske i Slavonije- jedini H1vat iz Istre koji je postigao
tu čast. Usto je bio i predsjednik političkih, prosvjetnih, gospodarskih, kulturnih i
d1: udruienja. Hrvatski je narodni preporoditelj Istre s Kvamerskim otocima, a LtZ
biskupa J Dobri/u. i najznačajniji je pripadnik luvatskoga naroda l~tre 19. i 20.
stoljeća.

O dr. Matku Laginji do ada je toliko mnogo govoreno' i pisano2 - i za njegova života,
i poslije njegove smrti (1852.-1930.)- da se općenito drži kako su život i djelo ovoga
znamenitoga Klanjca veoma dobro poznati i temeljito obrađeni. Na prvi se pogled stoga
čin i kako je le~ko nešto novoga reći o njemu sa znanstvenoga ili tručnog ili, pak, općenitoga,
publicističkog polazišta. No, takva je slika o M. Laginji prividna - kao što je to gotovo
uvijek kada se radi o poznavanju velikana u bilo kojoj oblasti ljudskog života.

l.
Laginjina životno djelo sadržajno je, mnogostrana i višeznačno. Jer, ne samo što je
bio aktivan sudionik povijesnih zbivanja presudnih u životu hrvatskoga i drugih naroda
u Hrvatskoj pa i izvan nje on ih je i kreirao, usmjeravao j rukovodio njima. Ali, naravno
znao je biti podložan odredenim silnicama koje u bile usmjeravajuće u širem kontekstu
povijesnih događanja. U tome smislu treba sagledavati i zaseban vid njegove plodne
životne djelatno ti, njegove objavljene radove. Znanstvenik ili stručnjak u prvome redu
pomislio bi na djela iz znanstvenog ili stručnoga područja, no pisani je Laginjin opus
znatno širi. Radi se o tome da se Laginja svojim objavljenim djelima oku ~ ao u sedam
oblasti, iako se u nekim slučajevima teško mogu razdvojiti i razgraničiti različita područja
u koja se, inače, po običaju, radovi razvrstavaju. U Laginjinu slučaju riječ je o ovim

81
 oblastima: pravo, pravna povijest, povijest, politologija, politika, književnost te narodni
život i običaji.
No, u svakome pristupu životu i djelu dr. Matka Laginje valja ponajprije istaći da je
on od mladenačkih dana bio živo zainteresiran za život i, uopće, za surlbinu svoga hrvatskog
naroda, posebno onoga njegova dijela u Istri, za pripadnike šćavunskoga svijeta, stoljećima
potlačene i ponižavane. Ali, to zanimanje nije bilo uobičajeno, jer je Laginja zarana
počeo ulaziti i u sve dinamičniju; praktičnu političku svakodnevicu, i to već od kraja 60-
ih godina 19. st. još za gimnazijskoga školovanja u (tadašnjoj) Rijeci 3• Uza sve to, iako
je stalno bio razdiran i težim materijalnim neprilikama, Laginja je kao pravi preporodni
radnik mnogo vremena posvećivao i pisanoj riječi. A nje, hrvatske tiskane riječi, bilo je
u Laginjinoj mladosti veoma malo u njegovu zavičaju, u Istri s Kvarnerskim otocima te
u susjednom (riječkom) dijelu Kvarnerskoga primorja4• To je područje od 20-ih godina
19. st. razbijeno u dvije cjeline, od kojih su Istra s Kvarnerskim otocima činili okružja5,
a od početka šestoga desetljeća do 1918. god. zasebnu pokrajinu u zapadnome, austrijskom
dijelu Habsburške Monarhije kao dijelu Austrijskoga primorja (sjedište je u Trstu) 6.
Međutim__, tiskane riječi apsolutne većine pučanstva u Istri - Hrvata, nije bilo previše ni
kasnije. Stoviše, Laginja je kasnije, u prisilnoj emigraciji u Kraljevini SHS, doživio i
potpuno zatiranje cjelokupne hrvatske izdavačke produkcije u svojemu zavičaju, u razdoblju
vladavine Kraljevine Italije od 1918. dalje 7 • No, Laginja, kao jedan od najznačajnijih
vođa hrvatskoga pokreta Istre s Kvarnerskim otocima od 80-ih godina 19. st. do 20-ih
godina našega vijeka8, cjelokupno je svoje djelovanje namijenio općim, narodnim potrebama,
teškoj borbi za politička, gospodarska, prosvjetna i kulturna prava, jednom riječju - za
nacionalni opstanak svoga ugroženoga hrvatskog naroda u Istri u drugoj polovini 19. i u
počecima 20. stoljeća 9 • Tako je započeo raditi u spomenutih sedam oblasti, ali je ujedno
više počeo potiskivati svoje osobne sklonosti i darove prirode, žrtvujući ih narodnim
probicima, pa tako i svoj interes za pravna i povijesna istraživanja, te svoj nesumnjivi
književni talenat. Naravno, u tome nije izuzetak među vodećim istarsko-otočnim Hrvatima
svoga doba, a kao primjer dovoljno je spomenuti samo dvojicu više nego darovitih pjesnika
-Mata Bastiana iz prvoga 10 i Rikarda Katalinića Jeretova 11 iz drugoga naraštaja narodnih
preporoditelj a Istre. U Laginjinoj javnoj djelatnosti primjetna je vremenska granica na
kojoj dolazi do njegova okretanja širim dimenzijama rada te do prelaska gotovo u cjelini
na političko polje djelovanja. Naime, sve što je dao u oblasti stručnoga, znanstvenog i
literarnog rada objavljeno je prije navršene četrdesete godine njegova životnoga vijeka,
.točnije rečeno - uglavnom u razdoblju od svega dvadeset godina, od 1869. do 1889.
godine. Naravno, on se i idućih nekoliko desetljeća, sve do smrti 1930. god. u Zagrebu,
javlja često; ali, to su bili gotovo samo politički tekstovi uglavJJom mnogi govori izrečeni
u Istarskom saboru, u Carevinskom vijeću (austrijskom parlamentu), na političkim skupovima
u doba Habsburške Monarhije i karađorđevićevske Kraljevine SHS.
Sada, međutim, nećemo pobliže govoriti o Laginjinim ostvarenjima iz svih spomenutih
oblasti/područja, niti ćemo o njima davati ocjene u skladu s njihovom ~ripadnošću u te
oblasti/područja znanosti struke ili književnosti; to je pripremljeno za tisak 11a drugome
mjestu, ili je već donekle obrađeno i objavljeno, kao što je to sl~čaj s ~jiževnim_ p<:d~·učjem •
12

Sada ćemo govoriti u skladu sa sadržajem naslova ovoga nas ega elanka, a nJeC Je - da se
podsjetimo - o objavljenim radovima M. Laginje kao povijesnim vrelima.

82
 2.
Laginja, kako rekosmo, nije bio običan niti prosječan stvaralac. Jer u tome slučaju
njegov ga život i djelo ne bi izbacili na prvo mjesto, u prvi red velikana hrvatskoga
naroda. Rekosmo da je kreirao povijesna zbivanja, da je rukovodio povijesnim događajima
usmjeravao sudbinu Hrvata Istre s Kvarner kim otocima, a time i Talijana i Slovenaca te
drugih nar da u Habsburškoj Monarhiji; kasnije, osobito kao ban tadašnje Hrvatske i
Slavonije, imao je određenogi.l utjecaja i na hrvatsku maticu te na šire jugoslavenske
pro. tore. Već i zbog toga Laginjina tiskana djela imaju drukčiju dimenziju i specifično
značenje, ponajprije stoga što su ta djela postala u jednome svome vidu i izvori, svojevrsna
građa.

Rek'osmo već da je Matko Laginja ·tvarao i objavljivao svoja djela podređujući ih

aktualnim trenucima svoga vremena. Stoga i njihov nastanak i njihove sadržaje treba
gledati u kontekstu vremena njihova nastajanja, pažljivo čitajući njihove retke. Tako je
i u slučaju njegova dva strogo stručna pravna teksta, koja je objavio 1876. i 1880. godine 1\
ne treba, naime, smetnuti s uma da je Laginja doktorirao pravo i da je jedno vrijeme bio
odvjetnik. U spomenutim prilozima radi se u prvome redu o negiranju osnovnih prava
većinskome hrvatskom narodu Istre s Kvarnerskim otocima od strane tankoga vladajućeg
talijanaško-talijanskog sloja; a ta su prava inače bila odobrena i zagarantirana zakonskim
propisima Habsburške Monarhije. U drugome planu, u pitanju je bilo gospodarsko
upropaštavanje htvatskoga čovjeka u Istri i na otocima, koji tada gotovo u cjelini živi na
selu. To upropaštavanje odvijalo se k tome još i na zakoniti način -putem lihve. Pitanje
kazne i pitanje zelenaštva- osnovna su pitanja pravne nesigurnosti većine građana austrijske
pokrajine ls tre s otocima, a to su bili samo Htvati. Stoga je i Laginja u ta svoja dva rada
iz čisto pravne obla. li i nehotice dao izvrsnu sliku vremena, dao je, zapravo, izvor koji
govori o pravnoj nemoći našega čovjeka u sudaru s talijanaško-talijanskim vladajućim
moćnicima, ukazavši ne samo na sve nelogičnosti u primjeni propisa o kazni i mjenici već
i na njihovu moguću zloupotrebu. A zloupotreba je;bilo svakoga dana.
Dalje- Starčevićevo kroatističko pravaštva, njegova čista hrvatska nacionalno-ideologijska
politika 14 bila je osnovica političkoga djelovanja Matka Laginje L'. Vjerojatno mu je dr.
Ante Starčević bi glavni uzor kad se prihvatio proučavanja p.ravnopovijesnih tema i
objavljivanja rezultata tih istraživanja, utoliko više što je Starčević prvi snažno svratio
paž.nju na Istarski razvod, jedan od najznačajnijih hrvatskih spomenika uopće· Istar k.i
razvod (skup dokumenata koji su nastajali n periodu od ranoga srednjega vijeka dalje)
potvrđuj e da je hrvatski jezik od početka Inva tske pismenosti, od ranoga srednjega vijeka,
bio diplomat ki jezik, te da je zajedno asvojim glagoljskim hrvatskim pismom u usporedbi
s drugim jezicima, ravnopravno tretiran, pa čak i u usporedbi s latinskim tada
općeprihvaćenim međunarodnim jezikom 16 u Evropi. U pravnopovijesnoj sferi Laginja
se posvetio spomenicima staroga hrvatskoga prava ponajprije onome njemu najbližem
- Kastavskom statutu, a takoder i najznamenitijern pravnopovijesnom htvatskom spomeniku
-Vinodolskom zakonu iz 1288. godine. Naravno i ovdje Laginja n·aži pm·aJ~le sa suvremenim
aktualnim problemima lllvatskoga naroda, pa se tako u članku o Vinodolskom zakonu,
koji je 1875. god. objavio u Zadru 17, neposredno obraća čitatelju: "Evo se dotaknuh
samo jednoga dragulja u narodnom blagu 1 niti sam ga vrstan izbrusi ti, da nam svu.svjetlost
kaže. U ovo nekoliko redaka victimo um , ćud i rca naših praotaca. Nećemo mi da
branimo 'pravice' kojekakvih komeša, ali budimo prijatelji 0110m slatkom jeziku narodnom,
onoj bistroj misli hrvatskoj, onom čistom pojmu sl.obode. To troje mi e još danas učimo
83
iz tuđe struje - iz srca ledenoga i ćudi prepredene - zato ne imamo pravoga napretka u
narodnome pravcu. Zato nas je donedavno jedna škola tija iz sabornice učila da ostavimo
stare pergamene. Glas dobroga anđela, hrvatska mladeži, ti si već razumjela, a govoraše:
Ne slušajte ih, jer ćete zaboraviti na svoju domovinu. Vaše starinske listine nisu viteštva
pojedinih; one kažu da je sav hrvatski narod plemenit!". Uz ovaj završetak Laginja je
stavio zvjezdicu - oznaku za sljedeću, zadnju bilješku: "U -'Obzoru' 15 Iistop. 1874.
dokazala je s malo primjera neka poštena duša- u članku 'Jezik naših zakona'- kako se
hrvatstvo gubi u času gdje mislimo da smo slobodni! Najprostije misli ne možemo reći
po svoju, već sve na tuđe kopito navraćamo". 18 Isto je tako aktualizirao i Kastavski
statut 19 , ističući u prvi plan sve one njegove komponente koje su pridonosile stjecanju
znanja o tome da je hrvatski narod u Kastavštini bio i samosvojan činilac društvenih
zbivanja, a ne samo pasivan, pokoran i beznačajan objekt. To je utoliko više bilo značajno
u Laginjino doba, kada je Kastavština 19" bila dugo jedina hrvatska općina u Istri i na
Kvarnerskim otocima u rukama hrvatskih predstavnika20 i stoga permanentno na udaru
talijanaško-talijanskoga vladajućeg sloja u pokrajini2 1•
22
"Kastav grad i obćina" knjižica je manjega tiskarskog formata, ali zato ne manjega
značenja za temu o kojoj je riječ. To je i historiografsko djelo, i stanoviti vid putopisa,
ali i ostvarenje s književnim kvalitetama. Ta je knjižica danas i značajan izvor za proučavanje
ovoga najistočnijega dijela Istre, na samoj granici prema Rijeci s Kvarnerskim primorjem.
Laginja je u njoj fiksirao vrijeme u kojem je djelo objavljeno, a to su 70. godine 19.
stoljeća; osim toga, Laginja je pri izradi te knjige - očito je iz sadržaja - koristio i neke
izvore koji su nama za sada nepoznati, a možda su i zauvijek izgubljeni. Knjiga donosi
obilje podataka - o gospodarskim, demografskim, sociološkim, pravnim, povijesnim i
drugim pitanjima; to je do sada naj temeljitiji prikaz ondašnje Kastavštine, samoga grada
Kastva i pet pridruženih ondašnjih općina - Studena, Klana, Lisac, Škalnica i Brgud, s
istodobnim uvidom i u njihovu prošlost. Laginja u tome svome radu nije samo pasivan
prenosi telj podataka iz vrela, literature, predanja; on iznosi i vlastita opažanja, interpretira
na svoj način zbivanja u prošlosti i u svoje doba, dajući i ocjene o njima.
Ulazeći tako u prošlost svoga užeg zavičaja, Laginja je svratio pažnju i na obilnu
narodnu baštinu, pa je registrirao usmenu narodnu pjesmu, i to ne samo kao zadivljujuće
dostignuće narodnoga stvaralaštva23 već i kao snažno sredstvo u izgradnji moderne nacionalne
svijesti toga dijela hrvatskoga nacionalnog korpusa. Istodobno, bio je to odgovor i na
stalne tvrdnje predstavnika talijanaško-talijanskog vladajućega tankoga sloja kako apsolutno
većinsko hrvatsko stanovništvo nema svoje kulture, niti kulturne tradicije, već je na
razini nekakve amorfne plemensko-rodovske ruralne mase 24 • Na toj liniji korištenja narodnoga
stvaralaštva u političkoj borbi, a i njegova čuvanja od zaborava, nalaze se i Laginjine
"Basne" iz 1876. godine 25 • Basne je komponirao od već poznatih materijala, ali se osjeća
i znatan originalni Laginjin stvaralački doprinos, osobito u onim cjelinama u kojima je
u prenesenom obliku fiksirao onodobnu stvarnost. "Istarske pričice" 26, pak, niz su prekrasnih
malih krokija, sadržajno vezanih uz različite istarske krajeve, s prikazom niza povijesnih
slika, ali i aktualnih situacija; i ovdje je Laginja svestran -zalazi u razne oblasti i područja,
od demografskoga i statističkoga preko povijesnoga i folklornoga do aktualno političkoga.
Time daje i izvrsnu građu za proučavanje onodobnih prilika te odnosa talijanaša, Talijana,
Austrijanaca, matice Hrvatske, vlasti itd. prema Istri. S obzirom na t9 da su " Pričice"
objavljivane u tadašnjemu središnjem hrvatskom književnom časopisu, u Senoinu "Viencu"
u Zagrebu, Laginja je u njima dao i niz momenata koji su očito namijenjeni izvan istarskoj
hrvatskoj sredini, koja je bivala i neobaviještena o Istri zbog vlastita nemara i nehataY

84
 Laginjino, pak, "Šilo za ognjilo" kratka je komedija, napisana čak~vštinom; sastavljena
je po uzoru na pučke onodobne igre, a ima i elemenata farse. Zivo daje atmosferu
istarsko-primorskoga gradića, u kojemu se pojavljuju likovi graničara, talijanaša, domaćih
rodoljuba itd., ličnosti sa svim opterećenjima tadašnje političke i gospodarske stvarnosti.
Autor je htio podsjetiti na okolnosti života pod tuđinskom vlašću, na opasnost od
odnarođivanja, na utjecaj svećenstva, na vlastiti nacionalni ponos. Djelo je zaista bogato
vrelo za proučavanje kompleksne situacije u ovome dijelu Zapadne Hrvatske, u istočnoj
Istri, ali i u (tadašnjoj) Rijeci.
Laginja je pisao i poeziju, kao i gotovo svi hrvatski narodni preporoditelji, i to ne
samo oni u Istri s Kvarnerskim otocima. Međutim, jedna njegova pjesma, točnije rečeno
Laginjina djelo za koje je za sada poznato da je prvo objavljeno, prvorazredni je izvor
za proučavanje političke povijesti H1vata Istre s otocima od 70-ih godina dalje. Radi se
o pjesmi !stranom", što je objavljena u drugom, istodobno i zadnjem godištu kalendara
"!stran", prve periodike istarsko-otočnih I-hvata111• Th je Laginjina pjesma pravi nacionalno-
politički program drugoga naraštaja istarsko .. otočnih luvatskib narodnih preporoditelj a,
tada još sasvim mladih istarskih intelektualaca, koji su bili tek na pragu svoje pojave pred
29
javnošću • S tom je pjesmom Laginja gromoglasno ušao na pozornicu javnoga života i
na njoj se održao do svoga životnog smiraja. Laginja u njoj kreće s hrvatskim imenom
a ne sa onim slavjanskim ili južnoslavenskim s kojim je nastupala Dobrilina 30 , Bastiunova"
i Vitezićeva 32 generacija u 60-im i 70-im godinama 19. stoljeća. Ne samo aktivan otpor
već i oštrija borba - osnovica su toga Laginjina prvenca/dokumenta, koji je - uz neke
dodatne nijanse- i programatska osnova cjelokupne hrvatske borbe u Istri i na Kvarnerskim
otocima u drugoj polovici 19. i u početku 20. stoljeća".
Navedimo i jedno Laginjina izrazito politološko djelo, "Austrija i hrvatsko pitanje",
koje je na njemačkom jeziku objavljeno 1883. godine34 Ovdje je Laginja dao svoju sliku
složenih političkih odnosa u Monarhiji, dao je i niz podataka, uz svoje zanimljive komentare
i interpretacije određenih povijesnih zbivanja i onodobnih događanja. Razdoblje je to
snažnoga mađarskog pritiska u matici, u Banskoj Hrvatskoj, u doba početaka Khuen-
Hedetvaryeva banovanja, kada je tamošnja Stranka prava bila u defenzivi. Istodobno,
ona živi gotovo jedino u Kvarnerskom primorju 35 • Njene pristalice u Istri s Laginjom na
čelu započinju pokret preuzimati u svoje ruke, te djeluju sve intenzivnije i sve uspješnije.
No, drže se stvarnosti, tj. konkretne situacije u okviru složenih suprotnosti između talijanaško-
talijanskog vladajućega tankog sloja i predstavnika apsolutne h1vatske, odnosno slovenske
većine u toj austrijskoj pokrajini 36• I ovaj Laginjin spis neiscrpno je vrelo za bolje razum.ijevanje
novoga razdoblja Laginjina političkog života u koji je ulazio upravo krajem 80-ih godina
19. st., ali i koristan izvor za bolje razumijevanje općenite situacije u tadašnjoj Hrvatskoj
te njenih odnosa prema Austriji, odnosno Habsburškoj Monarhiji u cjelini.
Ovdje nismo spominjali najbrojniji dio Laginjina objavljena opusa, a to su njegovi
politički spisi, razasuti uglavnom u raznim novinama i sličnim glasilima. Na kraju, za
sada, treba samo notirati - jer se to samo po sebi podrazumijeva - da su ti Laginjini
radovi u cjelini vrela za povijesna istraživanja. Ti spisi u punoj mjeri, gotovo isključivo,
govore o vremenu u kojem su nastali; kažemo: gotovo isključivo, jer kada Laginja i
donosi podatke iz dalje ili bliže prošlosti, ili neke vijesti i komentare o njima, oni su
redovito u aktualnoj funkciji događanja. Laginja je bio i dobar govornik, čija se spisateljska
darovitost isticala upravo u govorničkim istupanjima, u njihovim pripremama, sastavljanju
ili, pak, u preoblikovanju govora za tisak. Ti radovi stvarani su najčešće u žaru političkih
borbi, nerijetko su nastali u jednome dahu ili samo za određeni trenutak. Ali, oni su i
85
rezultat gotovo dvadesetogodišnjih dotadašnjih Laginjinih priprema za takve nastupe, o
čemu svjedoče i Laginjini radovi objavljeni do 80-ih godina, o kojima je ovdje bila riječ.

3.
Laginjina objavljena djela iz različitih oblasti koje smo ovdje razmatrali, tj. iz oblasti
područja prava, pravne povijesti, povijesti, politologije, politike, književnosti, narodnoga
života i običaja, imaju trajnu stručnu i književnu vrijednost, a izuzetno je njihovo nacionalno-
političko značenje. Na ovome polju Laginja je djelovao relativno kratko, od kraja 60-ih
do kraja 80-ih godina 19. stoljeća, u doba kada se pripremao za buran i aktivan ulazak
u prve redove političkoga života Istre s Kvarnerskim otocima. Laginjina se djela mogu
i moraju razumjeti i kao vrela određene vrijednosti, ne samo stoga što u njima ima
podataka iz starije arhivske građe - koja je možda ne samo privremeno zagubljena već
i definitivno izgubljena- iu podataka iz one građe koja nam je barem za sada nepoznata
već u njima ima i podataka iz 19. st. kojih nigdje drugdje nema, ili su to pak Laginjine
osobne opservacije i ocjene. To su podaci o veoma malenim naseljima Laginjine rodne
Kastavštine, ali i podaci o nizu ličnosti, te oni koji se tiču širih zemljopisnih područja -
Istre, Kvarnerskog primorja s otocima onovremene Hrvatske u cjelinj pa i drugih
jugoslavenskih te talijanskih, austrijskih i mađarskih prostora a koji drugdje nisu zabilježeni.
Laginjini objavljeni radovi vrijedan su i važan izvor za proučavanje u nizu oblasti- političkoj,
demografskoj, socijalnoj, sociološkoj, gospodarskoj, statističkoj, vjerskoj, kulturnoj
prosvjetnoj, politološkoj itd., jer je autor najčešće bio u samoj žiži zbivanja osobito od
80-ih godina 19. st. pa do 20-ib godina našega vijeka. Ti su objavljeni radovi i kao izvori
jedinstven i živ svjedok Laginjina plodnoga djelovanja tijekom sedamdeset godina, tj. od
60-ih godina 19. st. do kraja 20-ib godina 20. stoljeća.

BIWEŠKE:
l. Npr. god. 1982. Katedra je Čakavskoga sabora u Pu li organizirala "Simpozij o doprinosu
Matka Laginje kultmnom sjedinjenju s matičnom nacionalnom kulturom", na kojemu
su podneseni ovi referati: P e t a r S l r č i ć,Političko djelo Matka Laginje, M i r j a n a
S r r č i ć,Književno djelo Matka Laginje, J o s i p B r a t u l i ć,Pučki igrokaz Matka
Laginje, B r a n k o K u k u r i n/Jasne -jedna od formi Laginjina književna stvaralaštva,
I v e R u d a n,Matko Laginja i narodno stvaralaštvo istarskih H111ata, T o n e C r n o b-
r i, Matko Laginja i Dntžba sv. Ćirila i Metoda za Istru - kullumi i povijesni značaj,
J o s i p P e r e a n, Gospodarski kulturološki značaj Laginjine "Istarske posujilnice"
i V i d o V i v o d a,Gospodm:1·ki i lcultumi značaj "Istarske virwnke zadntge za zapadnu
Istru". God. 1992. KPD ' Ivan Matetić Ronjgov" kao Katedra Čakav kog sabora, Ronjgi
te posebni Odbor za obilježavanje 140. obljetnice rođenja dr. Matka Laginje priredili
·u niz. kulturnih manifestacija i veliki znanstveni skup u Zagrebu, Klani i Kastvu;
pokrovitelj ie bila Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, a referirali su P e t a r
S t r č i ć,Zivot i djelo dr. Matka Laginje, L u j o M ar g e t i ć,Matko Laginja o
Kastavskom statutu i Vinodolskom zakonu, D a r i n k o M u n i ć,Povijest u djelima
Matka Laginje, N i k o- I a Cr n k o v i ć, Laginja, Austrija i hrvatsko pitanje do 1883.
godine, M i r j a n a S t r č i ć, Književna valorizacija Matka Laginje, Lj u b i n k a
T o š e v a-K ar p o w ić z, Socijalna komponenta u Laginjinu djelu, I v a L u k e ž ić,

86
 Čakavština u basnama i komediji "Šilo za ognjilo" Matka Laginje, P e t ar S tr č i ć,
Politička komponenta u djelu Matka Laginje, G o r a n C r n k o v i ć, Laginja u Istarskom
saboru, H rv o j e M a t k o v i ć,Ma.tko Laginja i Hrvatska zajednica, A n t u n
G i r o n,Laginja kao povjerenik Države SHS za Istru, B o s i lj k a J a nj a t o v i ć,
Laginja uzagrebačkomtisku1918-1930. godine, Ž e Jj k o K J a i ćfolitički krug Matka
Laginje od 1918-J930.godine, V e s n a M u n i ć,"Stalu.\·animarum Clanae'' - Popis dLl.~a
Klane, M a r i j a n G r a k a l i ć - P e t a r S l ! č i ć,Dnevnik Matka Laginje, V a n cl a
E k l ,Likovni prilozi o Matku Laginji, J o s i p Cj k o v i ć,Doprinos d1: Matka Laginje
narodu Kastavštine, T o n e Cr n o b or i, Matko Laginja u Puli i S nj e ž a n a
H o z j a n, Prilozi za bibliografiju o Matku Laginji.
2. Podsjećamo na referat S. H o z j a n, spomenut u prethodnoj bilješci. Usp. bibliografiju:
P e t a r S t r č i ć,Nacrt za životopis Matka Laginje. U povodu 40-godišnjice smrti.
Kamov, I, 3, Rijeka 1970.; M i r j a n a S tr č i ć- P e t ar S tr č i ćjzbor iz literature
o Mat/at Laginji, u: Matko Laginja, Književna djela i rasprave Pula-Rijeka 1983., str.
32-37. Najnovije podatke o obitelji Laginja dala je V e s n a M u n ić u referatu
navedenom u prethodnoj bilješci te u članku"Status animarum Clanae"- Popis duša
Klane, Novi list, XLVI, 310, Rijeka, 11.11. 1992, str. 15.
3. To se osobito dobro vidi iz njegova dnevnika te iz pisama koje mu je slao njegov
kratkovremeni gimnazijski nastavnik u (tadašnjoj) Rijeci Jelačić.
4. Usp. M ir j a n a S tr č i ć,Temeiji lmjiževne epohe. Svećenici u hrvatskom narodnom
preporodu Istre i Kvarnerskih otoka. Pazin-Rijeka, 1994; P e t a r S t r č i ćtyovinarstvo
H1vata u istri do 1947 Istru· ki mozaik, VT, 4, Pula 1968.
5. B er n ar d S t u ll i,Istarsko okružje 1825-1860. Prvi dio. Upravni sustav-
demografske prilike- gospodarska struktura. Pazin-Rijeka 1984.
6. I v a n B e u c/starske studije. Osnovni nacionalni problemi istarskih Hrvata i Slovenaca
u drugoj polovici XIX i početkom XX stoljeća, Zagreb 1975.
7. Usp.Jstra i Slovensko primorje, Borba za slobodu kroz vjekove. Beograd 1952.
8. Usp. lit. u bilj. 2.
9. Laginja je bio samo jedan u nizu takvih slučajeva; ipak je pod svojim potpisom uspio
objaviti niz radova iz raznih oblasti i područja, a osobito onih iz aktualne političke
sfere. No, drastičan je slučaj s Matom Bastianom, također iz Kastavštine, koji je svoj
natprosječni književni dar gotovo u potpunosti zatomio i općenito ostavio relativno
malo potpisanih tekstova. (M i r j a n a S t r č i ć,Književno djelo Mate Bastia na
Fluminensia 2/1989-1/2-1990, Rijeka 1990., str. 44-52, i Temelji, n. dj., str. 93-114·
P e t a r S t r č i ć,Mate Bastian. Istarski preporoditelj, političar i pjesnik. Istarski
mozaik, V, 6, Pula 1967., str. 353-365.)
10. Tada je u markgrofoviji Istri s Kvarnerskim otocima (imala je vlastiti sabor i zemaljsku
vladu, a nadređeno namjesništva u Trstu) vl adaj ući bio tanak ali gospodarski i politički
veoma moćan talijanaško-talijanski sloj. U p. lit. u prethodnim i ljedećim bilješkama.
ll. Jeretov je, za razliku od Bastiana ostavio objavljenima veoma mnogo poetskih i
prozn1h sastavaka; 110 zbog stalnih aktualnih narodnih potreba svoj je nesumnjivo
visoki umjetnički dar uložio u stvaranje takvih tekstova koji su imali uglavnom prak.'tično/
Todoljubni buditeljsko/mobilizator ki karakter. (M i r j a n a S t r č i ć,Antologijski
Jeretov, Dometi, II, 2, R)jeka, 1969., str. 48-54,lstarska beseda i pobuna sv. l i 2,
Pula 1984., na v. mj., iZivot i djelo Rikarda Katalinića Jeretova, Dometi, XXIII, 12,
Rijeka 1990., str. 821-827).
12. Usp. M. L a g i nj a,Književna, n. dj.; M i r j a n a S t r č i ć,Književno djelo Matka
Laginje, u: Prilozi o zavičaju, sv. 4, Pula 1986., str. 123-133, i u suradnji s P e tr o m
'67
 S t r č i ć e m,Djelo dr. Matka Laginje hrvatskoga narodnog preporoditelja i bana. Uz
140. obljetnicu rođenja, Novi list, XLVI, 301-308, Rijeka, 2-9. ll. 1992., i Glas Istre,
XLIX, Pula, isto.
13. Otkud kazan? Pravo, III, 34, Zadar 1876, str. 231-245;Nešto o mjenici, Hrvatska,
Zagreb 1880., str. 249-260; usp. i M. Laginja, Književna, n. dj., str. 327-345.
14. M i r j a n a G r o s s,Povijest pravaške ideologije, Zagreb 1973.
15. P e t ar S tr č i ć,O pravaštvu u Istri i na Kvarnerskim otocima krajem 60-ih i početkom
70-ih godina 19. stoljeća, Historijski zbornik 29-30, Zagreb 1977., iPočeci pravaštva u
Istri i na Kvarnerskim otocima, Istra, 1-2, XVI, Pula 1978. Usp. i lit. u bilj. 2.
16. A n t e S t ar č e v i ć,Razvod istrianski od 1325, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku,
sv. 2, Zagreb 1852., str. 227-275.
l7.Zakon vinodolski, Pravo, III, 29, Zadar 1875., str. 146-149, 30, str. 166-170, 31, str.
201-204 i 32, str. 231-245; usp. i M. L a g i nj a, Književna, n. dj., str. 307-325. Usp.
i D ar i n k o M u n i ć,Povijest u Laginjinim djelima, Novi list, XLVI, 309, Rijeka,
10. ll. 1992., str. 17.
18. M. L a g i nj a,Književna, n. dj., str. 325.
19 .Kastavski Ustav ( 1400-1661), Pravo, I, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, Zadar 1873-1874., iPrimjetbe
na Kastavski ustav. Kratka ocjena kastavskog ustava. Isto, 10, ll, Zadar 1974. Usp.
i M. L a g i nj a,Književna, n. dj., str. 245-306.
19.a. O njoj usp. M a t k o L a g i nj a,Kastav grad i obćina, Trst 1889, preobjavljeno
u Zborniku Kastavštine, sv. l, 1978., str. 55-87 i u M. L a g i nj a,Književna, n. dj.,
str. 167-243.
20. Isto; P e t ar S tr č i ćfrilogpolitičkoj povijesti Kastavšćine od 1813. do 1918. godine,
Zbornik Kastavštine l, Opatija 1978.
21. P e t ar S t r č i ćfovratak u Istru. Laginja i kraj "kuderovštine" u Kastavštini. Dometi,
IV, 6, Rijeka 1971.
22. Usp. bilj. 19 a.
23. Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju u Istri i na Kvarnerskih otocih. Preštampane
iz "Naše Sloge" potporom Matice hrvatske, Trst 1880. Usp. i I v e R u d a n,
Narodna čakavska poezija na tlu Istre i Hrvatskog primorja, Pula 1979.
24. Usp. mišljenje vodećih istarskih iredentista u: M ir o s l a v B er t o š a, Carlo Combi
i njegovi pogledi na povijest Istre i etnički sastav njezina pučanstva, Pazinski memorijal
7, Pazin 1977., str. 179-201, i Časopis za suvremenu povijest, VI, 3, Zagreb 1974., str.
25-37,Carlo de Franceschi- istarski povjesničar, Pazinski memorijall6, Pazin 1988.,
str. 65-74;Carlo De Franceschi, Uspomene, Pula-Rijeka 1989.
25.Basne prekrojene poglavito za hrvatski puk u Istri, Naša Sloga, IV, 2-7 i 14, V, l, 2,
Trst 1873.; posebno izdanje, Kraljevica 1876.; Matko Laginja, !stranom, Rijeka, 1970.
str. 11-33; M. Laginja, Književna n. dj., str. 47-74.
26./starske pričice, Vienac, XI, 43-51, XII, 1-4 i 7, Zagreb 1879-1880.; M. L a g i nj a,
Književna, n. dj., str. 75-138; M a t k o L a g i nj afstarske pričice, ~agreb 1945; M.
L a g i nj a,Istranom, n. dj., str. 35-104; M a t k o L a g i nj a,Sto imamo u Istri ,
Zagreb 1994.
27. Npr., spočitanje zagrebačkoj mladeži. M. L a g i nj a,Književna, n. dj., str. 131.
28. Pre tiskana je u Kalendaru Jurina i Franina za 1970., Rijeka 1969., str. 34-38, pa u M.
Laginja, !stranom, n. dj., str. 7-10, u M. Laginja, Književna, n. dj., str. 41-45. Usp.
P e t ar S tr č i ć,Kalendar "!stran" za 1870., Jurina i Franina, kalendar za 1970.,
Rijeka, l969.,Novinarstvo H1vata, n. dj., iO pravaštvu, n. dj.; M ir j a n a S tr č ić,
Uloga Jwja Dobrile u izdavanju prvih htvatskihglasila Istre i Kvarnerskih otoka, u: Istarski
/SS
 preporoditelj Juraj Dobrila 1812-1882., Pazin 1985., str.165-187, i Temelji, n. dj., str.
59-91.
29. Tu je, npr., objavio svoj napis i Vjekoslav Spinčić, također iz Kastavštine i -uz Matka
Mandića i Laginju- vođa druge generacije hrvatskih narodnih preporoditelja [stre i
Kvarnerskih otoka. Usp. lit. u prethodnim i s ljedećim bilješkama, te K. J e lu š i ć­
V. N a z o r ,Spomen-knjiga proslave 60-godi ~njice zastupnika naroda prof Vjekoslava
Spinčića Kastav 1909.; I v a n B e u c,Rukopisna ostavština Vjekoslava SpinčiG~a
Arhivski vjesnik 3, Zagreb 1960., str. 233-278; P e t a r S l r č i ć Spinčićeva
ntkopisna ostavština u Arhivu H1vatske Istra, XXII, 2-3, Pula 1984., str. 105- UJ ~ukopisna
ostavština Vjekoslava Spinčića. Inventar. Uvodnu studiju napisao i stedio ostavštinu I v a n
B e u e, Zagreb 1993.
30. U p.lstarskipreporoditelj Juraj Dobrila 1812-1882., Pazin 1985.
31. O M. Bastianu usp. lit. u bilj. 9. •
32. O dr. Din.ku Viteziću usp. P e t ar S tr č i ć,Cetiri /o'Č/ca advokata u političkom životu
I~tre i Kvamerskih otoka, Odvjetnik, XVIII, 9, Zagreb 1968., str. 231-252,Dinko
Vitezić i 1ibarstvo uz istočnu obalu Jadrana u drngoj polovini XIX stoljeća, Jadranski
zbornik 6, Rijeka-Pula 1963.-1965., str. 343-370, iDopisivanje Dinko Vitezić- ,Josip
Juraj Strossmayer (1874-1904), Vjesnik historijskog arhiva u Rijeci i Pazinu sv. 14
Rijeka 1969., str. 171-264.
33. Usp. lit. u bilj. 28.
34. Oestereich und die Croatische Frage, Trst 1883. Prijevod je objavljen 1985. u Istri 1-
2, Pula, ~tr. 155-169.
35. Usp. lit. u bilj. 14 i 15.
36. V j e k o s l a v B r a t u l i ć,Političke stranke u ls-tri za vrijeme natodnogpreporoda,
u: "Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i fstrj Zbornik." Zagreb 1959., str. 289-
334, iZapisnici sjednica "H1vatsko-slovenskog kluba" zas!Upnilca u Jst.arskom saboru
(1884-1901), Vjesnik historijskog arhiva u Rijeci i Pazinu 11-12, Rijeka 1966.-1967.,
str. 121-199.
37. Nalazi se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a sastoji se od mnogo
malih bilježnica i notesa, ispisanih gustim rukopisom. U cjelini su ga prepisali M a-
r i j a n Gr a k a l i ć st. i P e t a r S tr č i ć, te ga pripremaju za objavljivanje.
u. p. lit. u bilj. 1.
38. Usp. prethodnu bilješku. Istraživači su - osim H1voja Matkov ića - dnevnik slabo
korisLili, a i to ug'lavnom za period od 1918. god. dalje. Bogdan Krizman je 19. 11.
1954. dao svrt u zagrebačkom "Narodnom listu', a M a r i j a n Gr a k a l i ć Sl.
i P. S tr č ić zajednički su objavili dijelove dnevnika iz 1920. godine ( Večernji list,
XXXV 10038-10063 Zagreb 2. 8.-24. 8. 1991).

Rias sun to
LE OPERE PUBBLICATE DI MATKO LAGINJA COME FONTI STORICHE
Il clottor Matko Laginja (Khma 1852 - Zagabria 1930) e uno dei grand'uomini del popolo
croato. Estato giurisw, avvocalo e uomo politico, ma anzitutto fa utore elel Risorgimento nazionale
croato nelle terre croate deii'Istria con le isole del Quarnero. Dagli anni '20 dell'Ottocento
queste tene costituiscono una circoscrizione e, dagli anni '60 fino al 1918, una provincia della

89
parte austriaca della Monarchia asburgica, entra le due guerre mondial i appartengono <ll Regno
d'Italia. Nel primo perioda Laginja agisce in patria, invece nell'ultimo agisce da profugo/esule,
ma sempre marcato nella vita politica. Nel 1920, oltre al resto, diventa anche bano, ciec it
"vicere" della Croazia e Slavonia del Regno dei Serbi, Croati e Sloveni.
Quest'articolo indica le opere pubblicate di Laginja riguardando diverse sfere (diritto, sto ria
giuridica, storia, politologia, letteratura, vita e costumanza popolare, politica), ma come fonti
storiche. Questc opere non hanna soltanto un valore duraturo professionale e letteraria ma
an che un gran significato nazionale e poli ti co. Su questo campo l'attivita di Laginja erelativamente
breve, dalla fine degli anni '60 fino alla fine degli anni '80 dell'Ottocento. Questo e il perioda
delle sue preparazioni per l'ingresso agitato ed attivo nelle prime file della vita politica dell'lstria
con le isole eli Quarnero. Le opere di Laginja dobbiamo intendere anche come fonti di un
determinato val ore non solo perche con tengo no i dati di una materia achivistica pili antica (che
e farse perdu ta non solo provvisoriamente ma anche definitivamente), oppure i dati di una
materia finora sconosciuta, ma anche perche contengono le indicazioni riferendosi all'Ottocento
che non troviamo altrove o che rappresentano le private osservazioni e giudizi di Laginja. Sono
i dati relativi alle minutissime abitazioni della sua regione nativa di Castua, ma anche i dati
riferendosi a tutta una serie di persone, oppure alle regioni geografiche pili vaste - all'lstria, al
Litorale eli Quarnero con le isole, ma anche a tutta la Croazia cl'allora, come alle altre regioni
jugoslave, italiane, austriache e ungaresi, non registrate altrove. Le opere pubblicate di Laginja
sono un a fonte importante per le ricerche in tutta una gamma di sfere (politica, demografia,
istruzione, politologia ecc.), perche !'autore si trava per lo pili nel centro degli avvenimenti,
soprattutto dagli anni '80 deii'Ottocento fino agli anni '20 del nostro secolo. Queste opere pubblicate,
come fonti, rappresentano una vera e unica testimonianza delle attivita produttive settantenne
di Laginja (dagli anni '60 dell'Ottocento fino alla fine degli anni '20 del Novecento).
Prijevod:mr. Tihana Mršić

90
ANTUN GIRON
znanstveni asistent
Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU Rijeka
Rijeka, Gjure Ružića 5
Izvorni znanstveni članak

KLANA ZA VRIJEME TALIJANSKE OKUPACUE

od 1918. do 1920. godine
U član/al su obractene poliličke ·gmpodarske i prosvjetne prilike u općini Klana u
razdoblju od raspada Austro-Ugarske Monarhije (1918.) do Rapallskog ugovora
izm.edi.t Kraljevine Italije i novoosnovanog Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca
(1920.).

Prvi svjetsld Iat u koji je 1914. god. zagazila Austro-Ugarska bio je početak kraja
Monarhije u čijim se okvirima nalazio i hrvatski etnički prostor. 1 Na dio tog pro ·tora
poglavito na Istru, Rijeku i Dalmaciju reflektirala je Kraljevina Italija. Stoga je 1915.
god. nakon sklapanja Londonskog ugovora sa silama Antante, ušla u rat protiv Austro-
-Ugarske i Njemačke. 2 Člankom 4 Londonskog ugovora Italiji su na području sjevernog
Jadrana bili obećani: Trst, Istra u traženom opsegu a člankom 5 nešto korigirani zahtjevi
na području Dalmacije. Međutim, u opaski uz članak 5 precizirano je da će obala od
Voloskog do Rijeke, uključivši taj grad i luku te sve ostale luke Kvarner kog primorja,
biti dodijeljenja Hrvatskoj.3
Ulazak Italije u rat nije donio očekivanu nadmoć silama Antante. 4 Prevagu na ratištu
priskrbile ·u im Sjedinjene Američke Države koje su ušle u rat 1917. godine. 5 Medu lim
na evropsko su ratište američke čete stigle tek sljedeće godine, pa se rat odužio sve do
pred kraj 1918. godine. 6 Tada, iscprljene ratom Njemačka i Austro-Ugarska nude
predsjedniku SAD Wilsonu, sklapanje prirnirja. 7 Ta je ponuda ujedno označila i kraj
višenacionalne Dvojne Monarhije u kojoj u, nauštrb slavenskih, dominantne pozicije
imale njemačka i madarska nacija. Naime, već 5/6. listopada u Zagrebu je snovano
Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba,8 29. ljstopada Komanda austro-ugarske vojske
traži primirje,Y a tog istoga dana Hrvatski sabor raskida sve državno-pravne odnošaje s
Austro-Ugarskom 1c1.i 3l.listopada obznanjuje stvaranje Države Slovenaca, 1:-lrvata i rba. 11
Međutim tu novu državu nisu priznale sile Antante pa ni Kraljevina Srbija. 12 Stoga 31 .
listopada 1918. Vrhovno ratno vijeće Antante povjerava talijanskoj vojsci okupaciju austro-
ugarskog teritorija do crte utvrđene Londonskim ngovorom. 13 Italija ·e, dakako, žuri
realizirati dobiveni mandat. Odmah nakon potpisivanja primirja s više nepostojeć.om

91
Austro-Ugarskom, general Carlo Petitti di Roreto preuzeo je u Trstu funkciju guvernera
Julijske krajine, 14 a talijanski su ratni brodovi stigli pred VoloskoY Ne obazirući se na
prosvjede Kotarskog odbora Narodnog vijeća koji je još 31. listopada preuzeo vlast, 16
talijanske su trup~ 3. i 4. studenoga okupir~_le Volosko i Opatiju.: 7 N~kon usp~sta~e
prometa na pruzi Sent Peter (Pivka) -MatulJi 9. studenoga, 18 zapoceto Je prebaCivanJe
talijanskih trupa na Kastavštinu, a 14. studenoga u općini Kastav vlast je preuzeo talijanski
civilni komesar.' '! Do 17. studenoga talijanske su čete zaposjele čitavu Kastavštinu, Rijeku,
Grobništinu i Sušak. 20 Pod komandom kapetana Aminta Caretta talijanska je posada 20.
studenoga zaposjela zgradu pučke škole u Klani, unštivši školsku knjižnicu i arhiv. 21

l.
Upravnu su općinu Kastav tada sačinjavale 33 porezne općine ili županije, među
kojima su Klana, Studena, Škalnica i Lisac bile i posebne imovne općine, tzv. pridružene
općine. n Od 1901. god. Klana je imala svoje autonomno Općinsko vijeće koje se skrbilo
o škoLi i drugim lokalnim potrebarna.2·1 U vrijeme talijanske okupacije funkciju predsjednika
OpćLnskog v ijeća o bn.a.~ao je Franjo Stupar a na čelu je županstva stajao Luka Medvedić.
24

P,ddružene su općin e činil e i posebnu crkvenu župu koju je tada vodio župnik don Ivan
Koruza. 25 Promicanje kulture i domoljublja u Klani odvijalo se preko djelatnosti čitaonice
Napried, koja je nakon okupacije morala svoj statut predati civilnom komesaru. 26 Pučka
škola u Klani imala je tri mješovita razreda s lri u čite lj ske sile. U vrijeme talijanske
okupacije upravitelj je bio nadučitelj Juraj Poropat, a u čitelj i Pavle Saršon i Emilija
Simčić. 27

• Pred Prvi svjetski rat u Ameriku je emigrirala 96 ljudi iz Klane 16 iz Lisca 19 iz

Skalnice i šest iz Studene. 28 Kroz čit avo je vrijeme ra ta 36 obi telji, čiji su se branitelji
nalazili u Americi, dobivalo državnu potporu koja je bila dokinuta odlukom civilnoga
komesara od 31. siječnja 1919. godine.29 Nakon rata preko 50 unovačenih muškaraca nije
se vratilo s ratišta, pa početkom 1919. god. Klana ima 1.028 Studena 461, Š.kalnica 251
i Lisac 243 stanovnika. 30 Tijekom 1919. i 1920. god. iz ruskog se zarobljeništva vratio 31,
a iz talijanskog 17 bivših austro-ugarskih vojnika.3' Prema podacima iz 1919. god. pet je
Klanjaca poginulo na ratištima. 32

2.
O prilikama na Kastavštini nakon talijanske okupacije postoji iscrpno izvješće civilnoga
komesara od 18. studenoga 1918. godine.33 U njemu on izvješćuje da je preuzeo vlast i
da je razoružao oko 300 pripadnika Narodne straže, koju su organizirala Narodna vijeća,
te gradske stražare i lugare. 34 Preporuča da se na Kastavštinu upute vojne snage koje će
imati jedinstvenu komandu, pa su 1919. god. područje općine Kastav zaposjele 153. i
154. regimenta brigadeNovara.35
Najvi-:e prostora u komesarevu izvješću posvećen o je, dakako, političkim prilikama i
pie poru kama za promicanje interesa KralJevine Italije. U tom se dijelu dokumenta izvješćuje
daje do okupacije u Kastvu dje.Jovao Odbor Narodnog vij eća na čelu s učiteljem Franjom
Jelušićem, koji je zato stavljen pod strogu pasku karabinijera36 Prema spoznajama komesara,
stanovnici Kastavštine su listom Hrvati, katolici i antitalijanski raspoloženi. 37 Uznemireni

92
su jer sumnjaju da je okupacija samo preludij za pripojenje čitave općine Italiji. Općinski
čelnici i ugledni ljudi- učitelji i svećenki -tražili su da se do konačnog rješenja statusa
okupiranog područja dopusti uporaba hrvatskog jezika kao službenog, nastavnog i litur~!iskog
te da se dopusti isticanje nacionalnih simbola.18 Civilni komesar, dakako, to n)lhovo
stanovište nije prihvatio. 39 Upozorava, međutim, da situaciju ne može držati pod kontrolom,
jer raspolaže sa svega 10 karabiilljera. 4u Ne može, naime, kontrolirati veze sa Sušakom,
Zagrebom i Ljubljanom a ni upravno područje koje mu je povjereno. Iz Sušaka se
prenose Primorske novine, list jugoslavenske orijentacije iz Zagreba i Ljubljane stižu
otpušteni vojnici u austrijskim uniformama s hrvatskim kokardama, telegraf ke i telefonske
veze ne može staviti pod kontrolu, jer nema talijanskog stručnog osoblja, ne može nadzirati
prelaske demarkacijske crte itd. 41 Tako su ga 15. studenoga iznenadile demonstracije
koje su organizirane n.akon širenja vijesti da su srpske trupe ušle u Rijeku. 42 Demonstranti
su se razišli tek onda kada im je posredstvom općinskog načelnika zaprijetio upotrebom
vojne sile. 43 S tim je događajem vjerojatno povezan i proglas kapetana Carette kojim je
Klanjcima zaprijetio da će sve širitelje lažnih vijesti koje pro tura boljševička i anti talijanska
propaganda strogo kazniti, pa i općinske čelnike ako ne budu održavali mir i red u
mjestuY
Demonstracije od 15. studenoga jedini su javni prosvjed zabilježen u vremenu od
uspostave komesarijata d0 Rapa11skog ugovora. 45 To ne znači da otpora nije bilo, već da
su za njegovo iskazivanje korištene metode i postupci kojima se nastojalo izbjeći primjenu
represivnih mjera. Takav odnos prema talijanskoj okupacijskoj vlasti bio je uvjetovan
brojnim činiteljima, medu ostalim i naputcima povjerenika Države SH za Istru dr.
Matka Laginje 4'' ali i čitavim nizom mjera koje su poduzele okupacijske vlasti na području
Ju lij ·ke krajine. Prvu grupu čine objavljene naredbe i zabrane. Tako je npr. i na područje
Kastavštine bila protegnuta nadležnost vojnog suda, 47 uveden je policijski sat,48 objavljena
je naredba o zabrani isticanja hrvatske zastave, 49 naredba o zabrani unošenja novina
preko demarkacijske crte,50 o uspostavi kontrole unutrašnjega kretanja i posebna naredba
o prijelazu demarkacijske crte,51 zatim naredba o zabrani telefonskih i telegrafskih veza
s područjem izvan demarkacijske crte,n o zabrani prodaje nekretnina, 53 uvedena je cenzura
pošte, 5 ~ provedena je provjera zavičajnosti3 5 itd. Drugu skupinu čine naredbe i odluke
kojima se okupirano područje čvršće povezuje s Italijom. Tako su npr. uvedene talijanske
poštanske i taksene marke, 56 lira kao plaćevno sredstvo,57 a općinama, županima, upraviteljima
škola i svećenicima naloženo je da se u službenom komuniciranju moraju služiti talijanskim
jezikom. Ta se naredba sustavno kršila, pa je komesar više puta prijetio, posebno predsjedniku
Općinskog vijeća, županu i župniku Klane. 58 Prijetnje, bar što se tiče dužnosnika u Klani,
nisu bile realizirane, ali je zato Općin.i bilo oduzeto pravo upravljanja općinskim šumama.
One su, naime, stavljene pod upravu Direkcije općinskih šuma u Gorici, a kao razlog su
navedene teškoće u komuniciranju s Općinskim vijećem na talijanskom jeziku. 59
Poseban je pritisak vršen na škole. Naime, prema naredbi talijanske Vrhovne komande
sve su pučke škole morale započeti s radom 24. siječnja 1919., ali · utvrđenim korekcijama
u nastavnom planu. 60 Učenje njemačkog mora to se zamijeniti učenjem talijanskog jezika,61
nauk vjere postao je neobvezatan, 62 uveden je talijanski sustav ocjenjivanja đaka/'3 a
školska su izvješća morala biti pisana na talijanskom jeziku, 64 škola u Klani nije mogla
započeti s radom u određeno vrijeme, jer je sve do kraja siječnja u njoj bila stacionirana
talijanska vojska. 65 U veljači je osposobljena tekjedna učionica, pa je tek manji dio od
ukupno 364 obveznika mogao pohađati nastavu. 66 Skolska je obuka i kasnije bila nepotpuna,
jer je u travnju 1919. god. školu napustio učitelj Pavao SaršonY Desilo se to nakon
93
zahtjeva vlasti da svi učitelji potpišu izjavu u kojoj se obvezuju raditi prema dobivenim
naputcima. 68 Ne želeći to uraditi, 16 učitelja, među kojima i Saršon, krišom je napustilo
okupirano područje. 69

3.
Nezadovoljstvo koje su izazvale mjere političkog pritiska talijanske su okupacijske
vlasti nastojale amortizirati socijalnom politikom. Organizirane su pučke kuhinje u kojim'a
je dnevni obrok dobivalo 290 osoba iz Klane i Studene. 70 Maksimirane su cijene namirnicama
i osigurana redovna racionirana opskrba, istina, u početku dosta skromna. 71 Naime, svakom
je odraslom stanovniku Općine bilo dnevno osigurano: 100 g tjestenine ili riže,80 g
mahunarka, 250 g kruha (kasnije 10 kg brašna mjesečno), 20 g masnoće, 20 g soli te 400
g šećera, 300 g kave i 120 g mesa mjesečno. 72 Đacima je u školi dijeljen besplatni obrok,
a učitelji su ga dobivali po sniženoj cijeni. 73 Ratnoj su siročadi i siromašnim učenicima
u povodu blagdana uručivani darovi, pa je tako za Božić 1919. god. darove primilq:>etero
ratne siročadi i četvero odličnih ali siromašnih daka iz Klane. 74 Sljedeće su školske godine
siromašni đaci, a takvih je u pučkoj školi u Klani bilo 94, besplatno dobivali bilježnice. 75
Budući da je do posla bilo teško doći, a da su općinski proračuni bili više nego
skromni, socijalna je politika okupacijskih vlasti, bez obzira na motive koji su je pokretali,
bila bez ikakve sumnje dobrodošla stanovništvu osiromašenom u ratu. 76

4.
Za oživljavanje gospodarske aktivnosti koja je zbog rata i općeg osiromašenja zamrla
okupacijske vlasti nisu pokazivale previše interesa. Štoviše, nastojale su izvući što veću
korist iz onoga postojećega. Tako je jedan od osnovnih općinskih prihoda, prihod od
trgovine drvom, bio osjetno smanjen, jer su tadašnjem najvećem kupcu - talijanskoj
vojsci morale prodavati ogrjevno drvo po cijeni od jedne lire za kvintal, odnosno šest lira
za prostorni metar. 77 Obvezatna zamjena kruna za lire pogodila je i općinske proračune
i stanovništvo. Naime, iako su se krune u platnom prometu mijenjale za 60 centesima,
pri obvezatnoj je zamjeni utvrđen paritet od 40 centesima za jednu krunu. 78 S kolikom
je novčanom masom raspolagalo oko 2.000 stanovnika pridruženih općina razvidno je iz
registrirane količine zamijenjenih kruna u pošti u Klani. Naime, u naredbom utvrđenom
roku, tj. od 9. do 19. travnja 1919., zamijenjeno je ukupno 253.648 kruna za 101.459
lira. 79
Ipak su, iako vrlo sporo, oživljavale neke gospod~rske grane, u prvom redu trgovina
i ugostiteljstvo. Tako je sredinom 1919. god. Mate Slosar iz Klane zatražio dozvolu za
otvaranje trgovine. Nakon provjere njegove političke podobnosti, a ona je prema izvješću
karabinijera bila dvojbena, dozvolu je ipak dobio. 80 Krajem pak iste godine Franjo Stupar
traži dozvolu za obavljanje trgovačke djelatnosti preko demarkacijske crte. 81 Trgovac
vinom, Anton Medvedić otvara mesnicu na temelju dozvole riječkog mesara Bonetića,
što izaziva pritužbu mesara Ivana Vučkovića. 82 Otvaraju se i gostionice u kojima se, uz
plaćanje takse od 40 lira, organiziraju plesovi. 83 Dozvola za ples ne izdaje se samo za dan
16. lipnja, tj. na dan tradicionalnog sajma u Klani. 84
Tijekom 1920. god. oživljava trgovina drvom i rad pilane. Tako trgovac drvom, Ivan

94
Šnajdar dobiva dozvolu za sječu u šumama Trstenik i Gomance te iznad Pake, a Ivan
Medvedić, vlasnik parne pilane u Klani, za sječu na Gomancu i Leskovoj dragi. 85

5.
Rapallskim ugovorom između Kraljevstva SHS i Kraljevine Italije od 12. studenoga
1920. Upravna je općina Kastav podijeljena između triju država: Kraljevine Italije, Kraljevstva
SHS i Riječke Države. 86 Prema članku i ugovora županije Klana, Lisac, Škalnica, Bregi,
Jurdani, Jušići, Matulji, Pobri, Puži, Rukavac i Brgud u cijelosti su pripali Italiji. 87 Međudržavna
granica između Kraljevstva SHS i Kraljevine I talije tekla je od čabarske Police na sjeveru
preko Trstenika na jugozapad do Griže, a odatle na jug do granice s Riječkom Državom
kod Trinajstića. 88 Komisija za razgraničenje počel a je utvrđiva ti g rani čnu crtu na teren u
tek 2. veljače 1921., učinivši pri tome niz ustupaka Italiji . ~~ Najbogatiji šumski kompleksi,
pa dijelom i oni županije Studena, koja je pripala Kraljevstvu SHS, utvrđeni su kao
teritorij Kraljevine Italije. 90 Klana se tako našla u granicama Italije, pa je novom
administrativno-upravnom podjelom postala sjedištem općine u novoosnovanoj Kvarnerskoj
pokr ajini.~~

BILJEŠKE:
l. Detaljnije u: Josip HORVAT. Prvi svjetski rat. Panorama zbivanja 1914-1918., Zagreb
1967.
2. I s t o, str. 261-272; Milan MARJANOVIĆ,Londonski ugovor iz 1915. Prilog povijesti
borbe za Jadran 1914-1917., Zagreb 1960., str. 167-169.
3. M. MARJANOVIĆ,Londonski, n.dj., str. 446-447.
4. J. HORVAT, Prvi, n. dj ., str. 274-278., 293-294., 420-425.
5. I s t o, str. 373-375., 386., 521-532., 553-554.
6. I s t o, str. 484-486., 498-499.
7. I s t o, 562.
8. Ferdo ČULINOVI Ć,Riječka Država. Od Londonskog pakta i Danuncijade do Rapa/la
i aneksije Italiji, Zagreb 1953., str. 21.
9. ~rimirje je pqtpisano 3. XL 1918. Vidi: J. HORVA':[, Prvi; n. dj., str. 574-575; F.
CULINOVIC,Riječka , n. dj ., str. 22-26.; Dragovan SEPICSudbinske dileme rađanja
Jugoslavije, Italija, Saveznici i jugoslavensko pitanje 1914-1918., sv. III., Pula-Rijeka
1989., str. 116. i 135.; Bogdan KRIZMAN, Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba
u Zagrebu i talijanska okupacija na Jadranu 1918. godine. Građa o vanjskoj politici
Predsjedništva Narodnog vijeća SHS od 29. X. do l. XII. 1918., Anali Jadranskog
instituta. JAZU sv. l. Zagreb 1956., str. 87.
10. F. čpLil'!OVIĆ Riječka n. dj., str. 21. ; D. ŠEPIĆ,Sudbinske, n. dj., str. 118.
ll. D. SEPIC,Sudbinske, n. dj., str. 118.
12. Detaljnije u: D. Š EPIĆ;Sudbinske, n. dj., str.128., 134-135., 172-173.; B. KRIZMAN,
Narodno vijeće, n. dj., str. 92-93.
13. D. ŠEPIĆ,Sudbinske, n. dj., str. 127-128.; B. KRIZMAN, Narodno vijeće, n. dj., str.
87.
14. Povijesni arhiv Rijeka (dalje: PAR), JU-8, kut. 852.
15. Dragovan ŠEPIĆ, Istra uoči konferencije mira (Talijanska okupacija Istre 1918. i
istarski Hrvati) ,Zbornik Historijskog instituta JAZU, sv. IV., Zagreb 1961., str. 358.

95
 i 372.
16. I s t o, str. 350.
17. I s t o, str. 358.
18. PAR, JU-8, kut. 852; Ivan DORČIĆ, Marijan TOMAŠIĆ,Kastav i Kastavština u
prošlosti i sadašnjosti, Samobor 1931., str. 91.
19. U razdoblju talijanske okupacije dužnost civilnoga komesara i izvanrednoga komesara
u općini Kastav obnašali su: kap. Umberto Sala, kap. C. Bruno, kap. Rizzo Generoso,
kap. Bru?o,Camillo, cav.YPi~tro Clementi i kap. Mario Perna (PAR, JU-8, kut. 850;
I. DORCIC, M. TOMASIC,Kastav, n. dj., str.92.).
20. F. ČULINOVIĆ, Riječka, n. dj., str. 4§-47.; Ivan V. PEROVIĆ, Crtice iz okupiranog
Sušaka, Sušak 1934., str. 31.; Ivo SUCIC, Rijeka 1918.-1945.,Rijeka, geografija-
etnologija-ekonprr:ija-saobraćaj-po~ijest-kultura/Zbornik, Zagreb 1953., str. 283, 285-
289.; I. DORCIC, M. TOMASIC,Kastav, n. dj., str. 94.; B. KRIZMAN, Narodno
vijeće, n. dj., str. 83-116.; D. ŠEPIĆ,Sudbinsk_,e, !l· dj., str. 117-172.; i s t i, Istra uoči
konferencije, n. dj., str. 349-382.; Petar STRCIC,OtokKrk 1918. Građa o Narodnim
vijećima SHS i talijanskoj okupaciji 1918., Rijeka 1968., str. 9-17.; _Antun GIRON,
Grobnišćina između dvaju svjetskih ratova (Od 1918. do 1929. godine),Grobnički
zbornik 2, Rijeka 1992., str. 101.
21. PAR, JU-8, kut. 850. Usporedi: D. ŠEPIĆ, Istra uoči konferencije, n. dj., str. 370.
22. Matko LAGINJA, Kastav grad i obćina/reprint/,Kastavskih zbornik 1., Rijeka 1978.,
str. 59-70. /14-58./; I. DORČIĆ, M. TOMAŠIĆ,Kastav, n. dj., str. 16, 71., 131.; Ivo
JARDAS, Kastavština. Građa o narodnom životu i običajima u kastavskom govoru,
Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. 39., Zagreb 1957., str. 124-
172.
23. Vidi: Duško ZOREC, Inventar arhivske građe općine Kastav /1847-1937/,Vjesnik
Historijskog arhiva U;_ Rijeci i Pazinu P-F/1966-1967., Rijeka 1967., str. 373. i 381.
Usporedi: I. DORCIC, M. TOMASIC,Kastav, n. dj., str. 125.
24. PAR, JU-37, kut. 234.; PAR, JU-8, kut. 854. župan Studene, Mate Brmalj, podnio je
ostavku, pa jeyu travnju 1920. god. za župana i~enovan Lorenzo Zubalj (PAR, JU-
8, kut. 854.). Zupan Lisca bio je Ivan Simčić, a Skalnice Anton Simčić (PAR, JU-8,
kut. 850.).
25. PAR, JU-8, kut. 851. i 852.
26. Statut na hrvatskom jeziku predan je na zahtjev civilnoga komesara kotara Volosko,
puk. Giuseppea Pavonea (PAR, JU-8, kut. 854.).
27. PAR, JU-8, kut. 850. i 852.
28. PAR, JU-37, kut. 234.
29. I s t o.
30. PAR, JU-8, kut. 850.
31. Tijekom 1919. i 1920. god. iz talijanskog su se zarobljeništva vratili u Klanu: Ivan
Barak, Josip Bapk, Ivan Kalčić, Jyerolim Raspo!, Josip Raspor, Anton Simčić, Mate
Stračić, Anton Stemberger, Ivan Slosar, Karlo Sustar, Franjo Turak, Mate Valenčić,
a iz ruskog zarobljeništva: Anton Barak, Nikola Barak, Ivan Cucančić, Ivan Gržinčić,
Josip Gržinčić, Franjo Jurišya, Ivan Karlović, A[Iton Raspor, Gregor Raspor, Jakov
Raspor, Josip Raspor, Ivan Stemberger, Anton Stefan. U Studenu su se iz talijanskog
zarobljeništva vratili: Bernardo Brmalj, Franjo Brmalj, Ivan Mrvčić, a iz ruskog: Anton
Brmalj, Mate Brmalj, Mate Gržinčić, Josip Iskra, Josip Šebelja. U Lisac su se iz
talijanskog zarobljeništva vratili: Matija Kalčić, Franjo Valenčić, a iz ruskog_: Anton
Kalčić, Ivan Marinac, Josip Marinac, Andrija Sinčić, Anton Sinčić, Anton Suštar,

96
 Josip Šuštar. Iz Škalnice su se iz ruskog zarobljeništva vratili: Ivan Maliavac, Anton
Simčić (kbr. 5), Anton Simčić (kbr. 28), Ivan Simčić, Josip Simčić, Josip Sustar (PAR,
JU-8, kut. 851. i 853.).
32. PAR, JU-8, kut. 850.
33. PAR, JU-8, kut. 850.
34. Mjesna Narodna vijeća u Kastavštini organizirala su Narodne straže u Kastvu, Matuljima,
Sv. Mateju (Viškova) i Zametu. Gradska je straža postojala u gradu Kas~u, a nadzor
nad šumama vršio je nadlugar i šest lugara dislociranih u Klani, Liscu, Skalnici,
Studenj i Brgud u. Gradskim stražarima i lugarima talijanske su vojne vlasti oduzele
puške ali su i:mradi autolileta dozvolite nošenje sablje. Razoružavanje je provedeno
na temelju n!l.Eed,be guvernera .•za_JuJijsku krajinu od 5. XL 1918. (PAR, JU-8, kut.
852.; I. DORCIC M. TOMASIC,Kastav, n. dj., str. 88., 90-92.).
35. Do tada su se na području općine Kastav nalazili dijelovi brigada Novara i Udine te
dijelovi drugih jedinica koje su upućivane u Rijeku ili Sušak (PAR, JU-8, kut. 850.).
36. PAR, JU-8, kut. 852. Prema drugim vrelima, učitelj Jelušić stajao je na čelu Narodne
straže, a predsjednik Gradskog odbora Narodnog vijeća SHS bio je dr. Franjo Jelušić
(usporedi: I. DORČIĆ, M. TOMAŠIĆ,Kastav, n. dj., str. 86.).
37. PAR, JU-8, kut. 852.
38. I s t o.
39. Civilni je komesar općinskim čelnicima stavio na znanje da neće tolerirati isticanje
hrvatskih zastava na javnim zgradama, a ni upotrebu odora koje ne pripadaju talijanskoj
vojsci, iako je naredba guvernera Julijske krajine s takvim sadržajem uslijedila tek 26.
XL 1918. (PAR, JU-8, kut. 852.).
40. Komesar je raspolagao s osam karabinijera pod zapovjedništvom dvaju pod brigadira
(PAR, JU-8, kut. 852.).
41. PAR, JU-8, kut. 852.
42. Detaljnije o tome u: P. CULINOVIĆ, Riječka, n. dj., str. 45-47.; I. Sučić, Rijeka, n.
dj., str. 286-287.; I. DORČIĆ, M. TOMAŠIĆ, Kastav, n. dj., str. 93-94.
43. PAR, JU-8, kut. 852.
44. Članci 8 i 9 te naredbe glase:
1ittti i propaga tori di notizie faise e coloro che svolgeranno propaganda
bolsevica o anti-italiana, saranno puniti colle pene piu severe. Le pene potranno
essere anche colletive. La autorita ioca/i, che non intervenissero anch' esse neil' azione
di depurazione e di vidilanza, saranno essere pure punite severamente. (D. ŠEPIĆ,
Istra uoči konferencije, n. dj., str. 365. ).
45. Rapallski ugovor kojim su utvrđene granice između Kraljevstva SHS, Kraljevine
Italije i Riječke Države potpisan je 12. XI. 1920. (detaljnije u: Vojislav M. JOVANOVIĆ,
Rapallsk.i ugovor, Zbirka dokumenata, Zagreb 1950.).
46. Dr. Matko Laginja imenovan je povjerenikom 31. X. 1918., ali se u Istri za to saznalo
tek 12. XI. 1918. preko vijesti objavljene u pulskomHrvatskom listu. U svojoj poruci
Laginja preporuča da svi javni službenici ostanu na svojim mjestima i da se izbjegavaju
t?ksce~i koji bi mogli dovesti do represivnih mjera talijanskih okupacij§ki~ vlasti (D.
SEPIC, Istra uoči konferencije, n. dj., str. 349.~ 3?4-379., 393.; p. ~TRCIC,Otok Krk,
n. dj., str. 36-37., 138-139., 143-144.; I. DORCIC, M. TOMASIC,Kastav, n. dj., str.
86.).
47. Naredba guvernera za Julijsku krajinu od 7. XI. 1918., objavljena na području Kastavštine
8. ll. 1919. (PAR, JU-8, kut. 852).
48. Prema naredbi civilnog komesara u Kastvu policijski je sat počinjao u 22,30 s<tl i
97
 (PAR, JU-8, kut. 852.).
49. Naredba od 16. Xl. 1918. (PAR, JU-8, kut. 852.).
50. Naredba od 6. III. 1919., objavljena u Kastavštini 22. III. 1919. godine. Kršenje
naredbe spadalo je u nadležnost Ratnog suda koji je mogao izreći kaznu zatvora od
šest mjeseci do jedne godine i plaćanje globe od 1.000 do 2.000 kruna (PAR, JU-8,
kut. 852.).
51. Naredba od 3. IV. 1919. (PAR, JU-8, kut. 850. i 853.).
52. Naredba od 4. Xl. 1918. (PAR, JU-8, kut. 852.).
53. Naredba od 4. II. 1919. (PAR, JU-8, kut. 852.).
54. Naredba od 24. XL 1918. (PAR, JU-8, kut. 852.).
55. Naredba od 15. II. 1919. o obvezi stanovnika naseljenih na području Općine u vremenu
od l. l. 1914. do 31. XII. 1916., a koji nijesu talijanske narodnosti, da se prijave
nadležnim vlastima (PAR, JU-8, kut. 852.).
56. Naredba zamjenika načelnika štaba, Pietra Badoglija od 7. IV. 1919. (PAR, JU-8, kut.
852.).
57. Naredba civilnog komesara kotara Volosko od ll. IV. 1919. (PAR, JU-8, kut. 852.).
58. PAR, JU-8, kut. 851.
59. PAR, JU-8, kut. 850.
60. Umjesto zemljopisa Austro-Ugarske morao se poučavati zemljopis Italije, a umjesto
povijesti Austro-Ugarske povijest Italije, s posebnim akcentom na Risorqimento i
oslobođenje talijanskih zemalja pod vlašću Austrije. Iz udžbenika se moraju ukloniti
svi tekstovi koji veličaju habsburšku dinastiju, a učitelji moraju upoznati đake s
ustavom Kraljevine Italije. Kao školski praznici određeni su: Nova godina, Epifanija,
rođendan kraljice, godišnjica smrti Vittorija Emanuela Il., Karneval, Uskrs, Svi sveti
i Dušni dan, godišnjica talijanskog iskrcavanja u Trstu, rođendan Vittorija Emanuela
III., rođendan Kraljice majke i Božić (PAR, JU-8, kut. 850. i 851.).
61. U l. razredu talijanski se jezik morao poučavati pet sati tjedno, u II. četiri sata, u III,
tri sata, a u IV. četiri sata tjedno. Komesar je, međutim, ustanovio da se talijanski ne
predaje, pa je naredio da se za učenje talijanskoga angažiraju talijanski časnici (PAR,
JU -8, ku t. 850. ).
62. Odredba je vrijedila samo za škole s talijanskim nastavnim jezikom. Za škole s hrvatskim
nastavnim jezikom vjeronauk je ostao obvezatnim predmetom samo u školskoj godini
1918/1919. (PAR, JU-8, kut. 850.).
63. Propisan je sustav ocjenjivanja od Odo lO umjesto postojećeg od 5 do l. Učitelji su,
međutim, ocjenjivali kao i ranije, pa je komesar uputio školama okružnicu s detaljnim
objašnjenjem i tumačenjem novoga sustava (PAR, JU-8, kut. 850.).
64. Učitelji su pak izvješća pisali hrvatskim jezikom s prijevodom na talijanski (PAR, JU-
8, kut. 850.).
65. Uprava škole Klana je 31. L 1919. izvjestila da je do 29. L u školskoj zgradi bila
smještena talijanska vojska te da se s nastavom može započeti tek 14. Ill. 1919.
(PAR, JU-8, kut. 850.).
66. Uprava škole izvješćuje da ima 187 muških i 177 ženskih školskih obveznika, a školu
će, kada bude potpuno uređena, pohađati 112 dječaka i 112 djevojčica. Stvarno ju je
pohađalo 112 dječaka i 108 djevojčica (PAR, JU-8, kut. 850.).
67. PAR, JU-8, kut. 850.
68. Blanketa izjave sadržavala je ovaj tekst:
Al Regio Govematorato della Venezia Giulia
Ufficio Affmi Civili
98
 Ties te
Il sottoscritto ........nato a........ di nazionalita .... .... maestro di. ....... categoria pressa la
scuola popolare di ........ prega di essere confermato in se1vizio nel posto che attualmente
occupa secondo le norme emanate dal Comando Supremo col foglio 5039 A de/19
aprile 1919.
Uz to je svaki učitelj bio dužan navesti i strane jezike koje poznaje, a civilni je
komesar tome priložio karakteristiku učitelja koju je tajno zatražio od nadležnih
karabinijera. Prema sudu karabinijera u Klani, Juraj Poropat i Emilija Simčić nisu
iskazivali anti talijansko stanovište, pa je zaključeno da će, nakon aneksije, biti lojalni
državni službenici (PAR, JU-8, kut. 850.).
69. Odlaskom šesnaestorice i internacijom trojice učitelja bio je paraliziran rad škola, pa
komesar narectuje da se mora organizirati bilo kakva nastava (PAR, JU-8, kut. 850.).
Kasnije, slijedeći naputke M. Laginje, većina se učitelja vratila na okupirano područje
(vidi bilješku 46).
70. PAR, JU-8, kut. 851.
71. U veljači 1919. maksimirane su cijene ovim namirnicama: mlijeko, 2,40 k. za litru,
meso 16-18 k. za kilogram, jaja l, 40-2 k. komad, vino 8-12 k. litra, ulje 16-20 k. litra,
a za drveni je ugljen utvrđena cijena od 1,20 k. za kilogram (PAR, JU-8, kut. 85o. i
851. ).
72. PAR, JU-8, kut. 851.
73. PAR, JU-8, kut. 850.
74. Kao ratna siročad darove su dobili: Marija Gauš, Antun Laginja, Marija Lovričić,
Ivan Žigman i Katarina Žigman, a kao najbolji i najpotrebniji: Ana Gržinčić, Ivana
Gržinčić i Marija Gržinčić (PAR, JU-8, kut. 850.).
75. PAR, JU-8, kut. 853.
76. Civilni komesar 31. III. 1919. izvješćuje da su roditelji zadovoljni prehranom djece
i da škole imaju sve veći broj polaznika (PAR, JU-8, kut. 851.).
77. Takve su cijene bile utvrđene naredbom civilnoga komesara kotara Volosko od 5. II.
1919. godine (PAR, JU-8, kut. 852.). Tržna je cijena bila 12 lira za prostorni metar,
pa je do naredbe komesara toliko plaćala i vojska (PAR, JU-8, kut. 851.). Događalo
se, međutim, da je vojska sjekla drva u općinskim šumama bez dozvole i potvrde o
uplati, pa i u privatnim šumama koje nisu bile predviđene za sječu (PAR, JU-8, kut.
850. j 851.).
78. Naredbom od 7. IV zamjena je morala biti izvršena u roku od 9. do 19. IV 1919.
(PAR, JU-8, kut. 850.).
79. Par, JU-8, kut. 850. .
80. Prema izvješću karabinijera, Mate Šlosar, pok. Mate iz Klane kbr. 15., prohrvatski je
orijentiran (PAR, JU-8, kut. 852.).
81. Dozvola je zatražena radi nabavke stoke na području Hrvatske (PAR, JU-8, kut.
852.).
82. Tužba očito nije imala učinka, jer je prema podacima civilnoga komesara Kastva
tijekom listopada 1919. god. mesnica A Medvedića prodala 112 kg teletine i 142 kg
ovčetine (PAR, JU-8, kut. 850.).
83. PAR, JU-8, kut. 850.
84. PAR, JU-8, kut. 854.
85. PAR, JU-8, kut. 853.
86. Vidi bilješku 45.
87. V M. JOVANOVIĆ,Rapallski, n. dj., str. 42.; I. DORČIĆ, M. TOMAŠIĆ,Kastav,
99
 n. dj., str. 16., 130. i 132.; Oleg MANDIĆ, Kastav i Kastavština u srednjem i novom
vijeku,Kastavski zbornik I, Rijeka 1978., str. 26.
88. V M. JOVANOVIĆ,Rapallski, n. dj., str. 43.; I. DORČIĆ, M. TOMAŠIĆ,Kastav,
n. dj., str. 100-101. i 109-110.
89. I. DORČIĆ, M. TOMAŠIĆ,Kastav, n. dj., str. 101.
90. Od ukupn"o 6.219,77 ha šumskih površina, Italiji je pripalo 5.323,40 ha (Lisina, Klanska,
Lisačka, Skalnička, Brgudska, dio Studenske šume i dio Lužine), a Kraljevini SHS
896,37 ha (dio Lužine, Studenske i Rečinske šume te Loza) i 450 jutara Drenovske
šume (vlasništvo riječke općine) u zakupu na 50 godina (L DORČIĆ, M. TOMAŠIĆ,
Kastav, n. dj., str. 151.).
91. Vodič Historijskog arhiva Rijeka, Pazin-Rijeka 1980., str. 59.

Riassunto
KLANA DURANTE L'OCCUPAZIONE ITALIANADAL 1918 AL 1920
Dal 1918 Klana e un comune singolare in proprieta del comune amministrativo di Castua.
Dopo la rovina dell'Austria-Ungheria e la formazione dello Stato dei Serbi, Croati e Sloveni,
verso la fine dell'ottobre del 1918, su questo territorio, come del resto su tutto il territorio
dell'Istria, prendono il potere i comitati del Consiglio Popolare dello Stato dei Serbi, Croati e
Sloveni (con la sede a Zaga bria). Siccome questo stato non e confermato dalla Trip lice Intesa,
!'arma ta italiana riceve il mandata di occupare le parti di ex-Austria-Ung!1eria promesse all'ltalia
per mezzo elel segreto Contratto di Londra. Dal 4 al 14 novembre l'amwta italiana occupa la
regione elel distretto di Volosko, costituendo autoritil del comm issario civile di distritto da cui
dipencle anche il commissario civile del comune di Castua. Il 20 dicembre l'esercito italiano
s'accantona nell'edificio della scuola elementare di Klana.
Bench eil commissario di Castua constati il fatto che in gran massa la popolazione elel comu ne
e croata, tuttavia proibisce di porre in rilievo i simboli nazional i croati cd esige !'italiano come
lingua ufficiale. In confo rmita ele i decreti del govema tore di Venezia Giul ia e del commessario,
vengono proibite Je comunicazioni telefoniche e telt<grafiche con le regioni fuori zona occupata
come il portar clentro della stampa al di la di linea di demarcazione; viene in Lrodotto il controllo
del traffica, l'uso dei francobolli e delle marche da bolio; viene ordinato il cambio impegnativo
delle corone per le lire secondo un corso molto svantaggioso. In scuola viene introdotto non solo
l'insegnamento della lingua italiana e di geografia e storia italiane, ma anche il sistema italiano
della classificazione degli scolari; i maestri devono sottoscrivere una dichiarazione obbligandosi
ad assolvere tutto questo.
Lc a u to rit~t cercano di cattivarsi la bcnevolenza della popolazione per mezzo di politica
socia le: cucine popolari, approvvigionamento razionato regolare, porzione gratuita per gli scolari,
prerul.azioni in vacanze per gli scolari, distribuzione degli accessori scolastici agl i scolari pju
povet"i. Frattanto, le auroritit. d'occupazione non fissano l'attenzione sul ravvivamento delle attivitit
economiche, perfino cercano di trarre profitto dalle ricchezze fores tali del com une. Cio nonostante,
sul territorio di Klana, verso la fine del 1919, si puo osservare un ravvivamento elel commercio,
dell' industria alberghiera e, nel1920, anche dell'industria dellegno. Bensi, dopo la determinazione
dei confini, in conformita al Contratto di Rapallo, non solo i complessi forestali della proprieta
particolare del com une di Klana, ma anche la maggior parte delle ricchezze fores tali del com une
amministrativo di Castua, si trovano entra i confini del Regno d'Italia.
Prijevod: m1: Tihana Mršić

100
Prof. Dušan Prašelj
Ravnatelj Ustanove Ivan Matetić Ronjgov
Viškovo, Ronjgi

AUTOHTONI GLAZBENI IZRAZ ISTRE, HRVATSKOGA PRIMORJA I

OTOKA
Dolaskom u neki kraj, selo, grad ili državu ljudska će radoznalost osim upoznavanja
zatečenog stanja u sadašnjosti nastojati upoznati i prošlost toga kraja. Ako se radi o
materijalnoj kulturi, arhitekturi, graditeljstvu, likovnoj građi ili povijesti, na svakom ćemo
koraku otkriti tragove prošlosti u arheološkim spomenicima, starim zgradama, muzejima,
a konačno i svaka iole kulturnija sredina posjeduje publikacije: od turističkih prospekata,
gdje se mogu naći podaci i o prošlosti određenoga područja, do znanstvenih studija.
Dakle, uz malo radoznalosti , dobre volje, nešto znanja i malo mašte, dosta ćemo lako
doći do rekonstrukcije izgleda neke sredine u prošlosti. Prošetamo li se prostorima određenoga
lokaliteta, na mnogim ćemo mjestima moći uočiti ostatke materijalne kulture i moći
ćemo ih usporediti s današnjicom.
Što se tiče jezika, govora, na pojedinim područjima, osim postojanja službenog književnog
jezika i pisanih dokumenata, u pojedinim lokalitetima naše domovine još živi narodni
govor odnosno dijalekat područja u svom stoljetnom izvornom obliku, ili segmentima i
derivatima. Pa tako imademo bogatstvo narodnih govora na našim područjima od čakavskog,
kajkavskog, do štokavskog, a u okviru ovih izričaja imademo još i razgranate osebujnosti
svakog lokaliteta po onoj da "svaka vas ima svoj glas". Tako na primjer možemo na
čakavskom području !l prostoru od nekoliko kilometara naići na nekoliko varijanti dijalekta
dotičnog područja. Cakavci boduli drugačije govore od čakavaca Istrana ili Primoraca.
Kada se ulazi u finese nekoga govora, dolazimo do različitosti jednog mjesta na udaljenosti
od drugog par kilometara, pa čak i stotinjak metara (npr. dijalekt riječke okolice: razlike
su u govoru Kostrenjana, Grobničana, Dražana, Vežičana, Trsaćana itd). Da bismo, dakle,
konstatirali koji govor, odnosno dijalekat, na pojedinom području živi, dovoljno je poslušati
govor mještana, a i pisanih dokumenata - od povijesnih do književnih - nalazimo u iole
civiliziranijoj sredini na pretek.
Postavlja se sada pitanje što je s glazbenim izrazom pojedinog područja naše domovine
i njegovom autohtonošću odnosno izvornošću? Ono što danas našeg čovjeka zvučno
okružuje, tj. ono što se dnevno sluša na našim sredstvima zvučnih informacija, radiju, TV
itd., konglomerat je svega i svačega, od zabavne glazbe, stotine stilova preko tzv. narodne
glazbe, pa do umjetničkih djela svih vrsta, od baštinskih do savremenih. Međutim, nas
ovdje zanima koji je to autohtoni- izvorni glazbeni izraz područja što se prostire od Istre
preko Liburnije, Hrvatskoga primorja do otoka Krka, Cresa, Lošinja, pa možda i Raba.
101
Da bismo došli do odgovora na postavljeno pitanje, morat ćemo se poslužiti podacima
iz različitih izvora. Ponajprije moramo ustvrditi da je izvorni, narodni glazbeni izričaj
produkt izvorne seoske kulture. A izvornu je seosku kulturu na ovim našim područjima
već jako teško naći - civilizacija je učinila svoje. Skoro u potpunosti je nestalo pravoga
sela sa svim onim "romantičnim" elementima koji su selo činili selom. Nestala je izvorna
narodna nošnja i stari običaji. Poljoprivreda i stočarstvo krenuli su suvremenim putovima,
pa nema više stada i pastira s frulom itd. No to je rezultat napretka čovječanstva i to je
"kolo civilizacije" nemoguće pokrenuti u natraške!
Pa kako onda doći do podataka, koja je to i kakova glazba na ovim našim područjima
bila i jest autohtona, odnosno izvorna. Spomenuli smo da to doznajemo iz nekoliko
izvora. Ptvo, na našu veliku radost na ovim najzapadnijim područjima slavenskih naroda,
na granici slavenstva i romanstva, najzapadniji ogranak, hrvatski Istrani, Primorci i otočani,
zadržali su na ovim· područjima trinaest stotina godina stari glazbeni izraz
NETEMPERIRANO (PRIRODNO) PJEVANJE U DVA GlASA, S_VIRKU NARODNIH
INSTRUMENATA SOPELA- ROZENICA, MIHA, DVOJNICA, SURLICA I CINDRE.
Jasno, do konca XIX. stoljeća, pa i prvih godina ovog stoljeća, negdje do L svjetskog
rata (1914.), taj je glazbeni izraz bio izrazito prisutan na cijelom području Istre, Liburnije,
Kastavštine,-Grobnišćine, riječke okolice preko Novog Vinodolskog s okolicom, pa sve
do Senja, a pogotovo na našim otocima Krku, Cresu, Lošinju, Susku, Pagu, Rabu. Danas
se taj "starinski kanat" pod utjecajem civilizacije na žalost poput snijega topi, i ostale su
samo tu i tamo "oaze", i to najviše u Istri i otoku Krku, a cijelo Hrvatsko primorje,
Kastavština, Grobnišćina, okolica Rijeke i područje sve do Novoga Vinodolskoga taj se
glazbeni raritet potpuno izgubio. Novi Vinodolski ga još uporno čuva zahvaljujući ponositosti
Novljana koji iznad svega štuju svoju tradiciju (Novljanske kolo), ali i tamo se polako taj
glazbeni izraz "razvodnjava".
Dakle, po tim oazama, gdje se još održala sopila-roženica i starinski kanat, možemo
ustanoviti kakav je to glazbeni autohtoni izraz na ovim područjima nekada postojao.
Drugo, zahvaljujući muzikolozima, koji su za narodnu umjetnost Hrvatske, pa tako
i za naše krajeve, pokazivali interes (a ~oji je u romantici posebno probuđen) ostavili su
nam zapise narodnog pjevanja i svirke našega područja (Franjo Kuhač). No zbog specifičnosti,
arhaičnosti i težine tog prastarog pjevanja, ti su zapisi do pojave Ivana Matetića Ronjgova,
a pogotovo magnetofona, dosta nepouzdani, ali komparativnim metodama mogu poslužiti
otkrivanju autohtonoga glazbenog i.zraza ovih područja. Treći su izvor svakako zapisi
Matka Brajše-Rašana, Ivana Matetića Ronjgova, Slavka Zlatića, Nedjeljka Karabaića i
drugih koji su se najviše približili autohtonosti glazbenog izraza ovoga područja. Ivan
Matetić Ronjgov je zasigurno najzaslužniji za veliki interes koji je ovaj glazbeni izraz
izazvao kod nas i u svijetu, pronašavši i najbliži ključ kako ovaj arhaični izraz zapisati, pa
kako on kaže "i dovesti ga na koncertni podij jer je originalan i vrijedan kako i svi drugi".
Ali o tome ćemo posebno pisati.
Četvrti najpouzdaniji izvor za proučavanje te glazbene posebnosti svakako su tonski
zapisi, koji su pojavom gramofonske ploče i magnetofona omogućili da se to pjevanje i
svirka precizno zabilježe. Za takovim je tonskim snimanjem cijeli svoj vijek čeznuo i Ivan
Matetić Ronjgov, kojemu to za vrijeme njegova života na žalost nije omogućeno (magnetofon
je dobio nekoliko mjeseci pred smrt). Veliki korak u tom smislu učinio je Nedjeljko
Karabaić snimivši deset gramofonskih ploča s 42 glazbena zapisa, pjevanje ili svirke s
otoka Krka i Istre, izdavši i knjižicu "Muzički folklor Hrvatskog Primorja i Istre" (1956. ).

102
Još veći posao na tom području napravio je Renato Pernić, glazbeni urednik Radio Pule,
potaknut učenjem i podrškom svog profesora Slavka Zla tića, koji je za arhiv Radio Pule
snimio na tisuće pjesama cijele Istre, izdavši i preko desetak gramofonskih ploča.
U Institutu za narodnu umjetnost u Zagrebu postoji također niz zbirki zapisa hrvatskih
melografa s ovoga područja, kao i arhive magnetofonskih snimaka.
To netemperirano dvoglasje, kako Matetić kaže, nije samo posebnost Istre i naših
krajeva nego ga možemo čuti i kod ostalih slavenskih naroda, a u nas ga se još može naći
u Bosni, Turopolju, pa do pred sam Zagreb (selo Otok). Na oašim područjima taj glazbeni
izraz sačuvan je u najkompaktnijim cjelinama zbog toga, jer e on održao na granici
slavenstva i romanstva, gdje 'pritisnuta jače, sve to više skače" a na naše zapadne granice
je tijekom tisu ćljeća bilo i te kakovih pritisaka. Samo iz naše bliske prošlosti nakon
Prvoga i Drugoga ·vjetskog rata poznata nam je borba za nacionalni identitet na..~ib
lstnna,Primoraca i Bodula, gdje je upornost našega starinskoga kanta domaće čakavske
besede uspjela taj izraz ačuvati sve do dana današnjega, kada ga na žalost civilizacija,
a pomalo i naš primitivizam rapidno brišu. No i tome se odupiru uporni ljubitelji tih
naših starina rasp irujući vatru koja kao žeravica još ispod pepela tinja (izvanredne emisije
na Radio Puli, ak-tivnost Ustanove 'Ivan Matetić Ronjgov", a~cije "Društva sopaca na
otoku Krku, "Novljanske koJo" "l!jja Dorčić ', kao i katedre Cakavskoga sabnra diljem
Istre i Hrvatskoga primorja). Gdje je to moguće, oni podržavaju i ponovno uslai uju taj
autohtoni glazbeni izraz kanat " na debelo i na tanko" i svirku sapela. U Pinezićima na
otoku Krku svake godine ima sve više sopaca i tancura, a na "Man tinj adi pul Ronjgi" već
skoro 15 godina za redom natječe se svake godine po nekoliko parova mladih sopaca i
mišničara.

Pa kakav je zapravo to glazbeni izraz ovog područja?

Kada naše današnje "civilizirano" uho čuje prvi put svirku sopila ili roženica, na njega
to djeluje kao "atentat na sluh". To je zbog toga što je zvuk tih sopila neobično prodoran,
a tonski niz netemperiran (neugođen).
Što je to netemperiranost odnosno neugođenost tonova? Svaka glazbena misao melodijski
redak, niz je određenih tonova-intervala. U ternperiranoj glazbi taj niz tonova ima točno
određeni, akustički ugođeni, broj titraja, a ljestvični niz točno određuje vrstu ljestvice, i
to po mještaju nanizanih cijelih i polutonova. Tako dur-ljestvica ima raspored tonova i
polu tonova kako slijedi: 1+l+ 1/2+ 1+ 1+l+ 1/2 Mol-ljestvica ima raspored tonova: l+ 1/
2+ l+ 1+ 1/2 + 1 (prirodni mol). To je tzv. "dija ton ki niz", gdje je akustički pol tona
smje~ren točno u sJedini cijelog tona (cijeli ton 9 koma, pol tona 4,5 koma). iz polu tonova
je tzv. "kromatski niz". Sva je umjetnička glazba i svi su instrumenti na kojima se ta
glazba izvodi temperirani, tj. ugođeni. Pa je tako npr. i veliko djelo - Bachove fuge -
namijenjeno ugođenom klaviru (fur volltemperierte Klavier). Temperirani, tj. ugoc1eni
tonski niz je akustički točno određen i izmjeren frekvencijama koje su za cijeli svijet iste,
i zato skladbe od onih klasičnih do modernih zapisane u notnom sistemu mogu biti
svirane instrumentima na bilo kojoj točki kugle zemaljske isto.
Narodna glazba, a ovdje govorimo o našem istarsko-primorskom području, može biti
tonski točno snimljena na vrpci, ploči, disku, ali zapisati notno može se samo približno.
Naime, ovi tonovi nisu ugođeni, nisu barem do sada točno frekvencijski označeni, njihov
ljestvičn:i niz nije ni dijatonski, ni kromatski (po Karabajiću bliži je kromatskom nizu a
po o taJima tu se radi o 1/4 tonovima - Matetić - A. Haba -, o tercama od 13 koma
diferenc~e - 13/15 - J. Slavenski, tonskom nizu bazirano m na alikvotnim tonovima od XL
parcijalnog tona nadalje - Franjo Dugan, itd.).

103
 Svi ti zaključci i teoretske postave ne će nam pomoći kod bilježenja našega starinskog
kanta i sopnje sopila i miha, jer nemaju mogućnosti praktične upotrebe u današnjem
notnom (klasičnom) sistemu. Moderna bi elektronska muzika ovdje možda našla svoje
široko polje izražavanja.
Ti netemperirani prirodni tonovi naših napjeva negdje su "malo niži", negdje "malo
viši" od onih koje mi možemo proizvoditi npr. na klaviru. Matetićjeu početk11 pokuyavao
bilježiti tonove naših pjesama normalnim notnim pismom dodavajući strelice (~~) na
dolje ili na gore, tj. bilježeći strelicom je li taj ton malo viši ili malo niži od onog temperiranog.
Međutim, to je bilježenje moglo služiti samo njemu koji je i sam znao prirodno pjevati,
jer je rođen u kraju u kojem su u njegovo doba na sve strane odzvanjale sopile i stari
domaći kanat (Kastavština · Ronjgi), ali to drugome nije moglo pomoći. Zato je on
pribjegao kompromisu konstruirajući u temperiranom sustavu tzv. "istarsku ljestvicu",
po kojoj je onda bilježio naše narodne pjesme, čime je omogućio njihovu reprodukciju
na temperiranim instrumentima koja nije stopostotno točna, ali kod slušanja daje dojam
adekvatan narodnom pjevanju. Na mnogim mjestima sam Matetić kaže da mu je dvadeset
godina trebalo da pronađe ključ za bilježenje istarskih napjeva, i to mu je konačno
uspjelo zatvorivši se sedam dana u jednu kuću na Veprincu tridesetih godina, fiksiravši
"istarsku ljestvicu".
Kod istarsko-primorskog starinskog pjevanja i svirke radi se zapravo ponajprije o
DVOGLASJU. Nikada naš čovjek ne pjeva sam. Uvijek pjevaju u dvoje, ili skupno više
njih.
To pjevanje u dvoje može biti:
l. muški glas (donji) l. - na debelo
ženski glas (gornji) Il. - na tanko
(Petar Hektorović: Ribanje i ribarsko prigovaranje:
"Dolje niže pojuć, gore više držeć").
2. dva muška glasa: deblji glas - donji I. - na debelo
tanji glas - gornji II. · na tanko
To je istarska posebnost, gdje gornji muški glas djeluje poput ženskog, ali grleno i
resko.
3. dva muška glasa u tercama: gornji glas I, donji glas II.,
4. dva ženska glasa: donji - I. na debelo
gornji - II. na tanko
5. dva ženska glasa u tercama: gornji I., i donji II.
Skupno pjevanje u tercama (muški ili ženske) u sjevernoj Istri i Ćićariji, pa sve do
Kastavštine, a nekad i u okolici Rijeke, nazivali su "bugarenje".
Budući da je to pjevanje uvijek dvo glaso o, osnovna je značajka toga pjevanja odnos
- interval tog dvoglasja i njihovo suzvučje koje zadovoljava slušni užitak (gotovo fiziološki)
dvoje pjevača ili svirača, a može pjevača i svirača (npr. glas i sopela). Najkarakterističnije
suzvučje gdje se njihovi glasovi "stope" u jedan glas jest završni ton pjesme - unisono:
":"

w-~--
-
l~
-- .
-·-·
-·--
ili na oktavi

104
 a to su savršene konsonance. Na sopilama je to po prilici ovaj ton:

· --~- ... ~- -
. -. _ --~-- ~~-
---·. -~-3
=jl
- · ,----v ",
Druga je značajka ovoga pjevanja tzv. "frigijska kadenca" (po Matetiću), a to znači
da gornji ton u završnici pjesme ili napje~a ~.a~~ncira polutonom

lt ,. .
a koji je kod netemperiranog pjevanja nešto širi od temperiranog. Njega prati drugi
glas kao donja vodica

1 J? l
No, budući da je to netemperirano pjevanje, taj donji glas je nešto niži, ali u suzvučju
s gornjim glasom čini interval umanjene terce koji izvanredno "slaže". Zato kanturi i
sopci vele da moraju "složit".

Kada pjevaju "na debelo i tanko", tada je drugi glas iznad prvog i iz povećane sekste
kadencira u oktavu ~ '' l'

~'t -~~
Jasno da i ova povećana seksta u prirodnom- netemperiranom pjevanju ne zvuči kao
na klaviru, ali također mora "slagati" onako kako je pjevačima najugodnije.

Inače sve pjesme ovoga glazbenog izraza možemo svrstati u heksakordalni tonski niz,
tj. u ljestvicu od šest tonova. U temperiranoj notaciji najbliži tonski niz za bilježenje ovih
napjeva jest:
a) u tercama: _ ,...
:·zt:- · · --r~..J ;t.:-_ ,_.li-m;j.::;J ·----'------r±j
Jji-= ~tji=i:f~ -4- ~:-_f=t--r- ( '~ ~ -
l f . -
b) u seks tama: , .
J .!j ~ '-"'

Za sopile:
$ ~ 'f f4"1 'f- t ~ -f!f. f ~

105
 ili

~ ,t :-~::::-;1~';-=-;-r
Ovo je čista kromatika (drugi, primjer) za koju Nedjeljko Kara baić kaže da je možda
najbliža suzvučju sopila. No i to je približna notacija, jer kad taj niz čovjek svira na
klaviru, to sa sopilama nikako "ne slaže". Sopile bodulske, novljanske i istarske roženice
vjerojatno su nekad potpuno isto zvučale, ali utjecajem temperirane glazbe danas se one
nešto razlikuju, pa čak se razlikuje i svirka pojedinih svirača. (Po Istri je već negdje
praksa da rože nice sviraju uz harmoniku, što je zapravo navlačenje netemperiranih roženica
na temperiranu harmoniku). Kada slušate dva dobra sopca ili dva prava kantura, tada
ćete primijetiti da je njima najvažnije da im odnos tonova, interval, tako "zabrnči", da
oni osjete kako su "složili". Prvi glas i pratnja izvanredno su ovisni jedan o drugome i o
tom suzvučju, tako da svaki sam nikada ne pjeva, a i kad bi- ne može čisto ni pjevati ni
svirati. Zato i nije toliko bitno koliko će prvi glas pjevati ili svirati "malo više" ili "malo
niže", važno je da ga drugi glas tako prati da to zajednički njima u uhu "zabrnči" u
izvanrednoj konsonanci, a koja je za civilizirano europsko uho disonanca (bar u odnosu
na klasičnu muziku) i atentat na sluh. No to je samo dotle dok nakon dužeg slušanja
takvog pjevanja ili sopnje i civilizirano uho u tom disonantnom suzvučju počne uživati,
jer se to dvoglasno pjevanje stapa u jednu jedinstvenu melodiju koju, iako je dvoglasna,
doživljavamo kao jednoglasje.
Ako završni ton napjeva označimo brojem l Gedan)- (tonika- nota finalis), moramo
kazati da ima iznimaka i da pokoji napjev završava na drugom stupnju tog tonskog niza,
ali i opet jasno unisono ili u oktavi:

Nekoliko tipičnih primjera istarsko-primorskih napjeva:

To se kanta ovako:

@~~~ # rl!O rl1

Oj ze - le - na,
o 4-;j'J w l tOU H n
l B
ze - le- {ne) noj,
1
oj ..J,·aj- ni ( nuni)
l

~# -- ,-L, J' 'J'\ ~3

@Ti ~~~ IW" l il h~~t#l? l @f: .p_j~
l l

frcjnoni nani-noj z~leno ma - la dum- bravo

106
 Oj, javore, zelen-bore
). Hate ti~ -Ronjgov
i# '"' (.) ~ • ~ (":"'\ ~r."'
§j l nNf) p '*'~~l,&' agA. p 1SM.IJ 1
qj jo;;- re refe n bo-Te oj JO- vo - re zelen bo - r~
Oj jovo- rt! zelen bo-r~ !ri mi -ro- s feš vo sred go- 7"e

Kimira- ~te; vo.sr~dgore javo-1·o- va ja-vo-,·o- ve.

Sedela j' tužna grlica

IVAN MATETIĆ RONJGOV (1880-1960) sigurno je najznačajnija ličnost koja je

istarsko-primorski melos, taj trinaest stotina godina stari glazbeni izraz proučavao, bilježio,
teoretski obrazlagao i na temelju njega skladao i ostavio glazbena djela neprolazne
vrijednosti ,(zborske skladbe: preko stotinjak obradbi narodnih pjesama, zatim velike
skladbe: "Caće moj", "Roženice", "Naš kanat je lip", "Mantinjada domaćemu kraju",
"Malo mantinjade v Rike na palade" i "Na mamim grobak"; solo pjesme: "Galeotova
pesan", "Moja zemja" i druge, te duhovne i kratke instrumentalne skladbe).
Tragajući dvadesetak godina za zakonitostima arhaičnog pjevanja i virke, postavio je
teoriju o tzv. "istarskoj ljestvici". Obrazlažući to pjevanje, on je na samom početku svake
rasprave upozoravao da to pjevanje nije samo istarska posebnost već ima, kako već
rekosmo, i na drugim lokalitetima slavenskih naroda, ali i onih drugih gdje ta arhaičnost
dolazi do izraza. No taj se melos u najkompaktnijim cjelinama zadržao u Istri, pa je zato
Matetić taj tonski niz nazvao "istarskom ljestvicom". Iznašajući teoretske postulate istarsko-
primorskoga narodnog pjevanja u članku "O narodnoj muzici Istre" iz 1946. godine on
piše:
"Istru nastavaju - pored talijanske manjine - zgoljni Hrvati sa sedam svojih raznih
čakavskih dijalekata.

Na muzičkom polju Istra doduše nije tako raznolika, ali ipak može da se podiči sa dva
markantna tipa (A+ B). Jednom i drugom tipu zajednička karakteristika fr i g i j s k i
završetak (kadenca). Taj završetak (fa-mi) i jeste zapravo jedna od glavnih karakteristika
istarske narodne muzike.

107
 Prvi tip (A) dade se vjerno zapisati prema današnjem temperiranom sistemu, odnosno
moguće ga je reproducirati na instrumentima s temperiranom ugodbom.
Tip (B) oštro odskače od temperiranog sistema, on spada u tzv. naturalističku muziku.
Primjerice: terca "f-as" u melodijama tipa B, previsoka je kad je izvodimo na klaviru.
Uzmemo li pak ("f-asas") preniska je. Logično je dakle da se prava naturalistička terca
nalazi negdje u zlatnoj sredini.
Kad bismo imali pri ruci četvrt-tonski klavir češkog kompozitora i pobornika četvrttonske
muzike Aloisa Habe, možda bismo mogli dobiti znatno bolje ~ešenje ovog do sada
neobjašnjenog problema. Međutim, sam Haba drži da u istarskoj muzici tipa "B" ne
može biti govora o četvrttonskoj muzici, već da se tu po svoj prilici radi o tzv. 6/7
odnosno 7/6 tonskom sistemu. Na našim je dakle akustičarima da ovdje već jednom kažu
svoju posljednju i odlučnu riječ. A do tada - gledom na našu naturalističku muziku - ne
preostaje nam drugo nego da se utečemo metodi primjenjivanja temperirane na naturalističku
muziku".
On je tu svoju teoriju i dalje razrađivao, pa je došao do konstatacije da u A-tipu
(temperiranom) razlikuje tri vrste istarske ljestvice, i to s l, 2, ili 3 alteracije. Evo tih
ljestvica:

1 ~.
Naime, Matetić je prema svojim zapisima iz Istre svrstao pjesme u te tri ljestvice A-
tipa, i to one "na debelo i na tanko" utvrdivši da su one temperirane. Međutim, tvrdim
da u praiskonskom narodnom pjevanju nema temperiranog načina pjevanja. Njemu je ta
pomalo "nategnuta" temperiranost bila potrebna da bi lakše pribilježio te pjesme, da bi
ih približio "civiliziranom" uhu, a napose za potrebe škola, kao i za harmonizaciju takovih
pjesama da ih lakše mogu izvađati i pjevački zborovi. Jasno da u tim njegovim zborskim
skladbama a napose u onim najvećim, nema mjesta netemperiranosti, i harmonijski se
sklopovi u tim djelima mogu svrstati u klasične akorde dur-mol sistema, jasno s alteracijama
kao i u harmonijske sklopove starih (crkvenih) načina. On je i "istarsku ljestvicu" tumačio
u okviru dur-sistema s frigijskim kadencama, a kod njene se harmonizacije uhvatio "ključa"
tzv. dur-ljestvice sa sniženim šestim stupnjem. Tim je načinom tu tipično netemperiranu
glazbu uspio "nategnuti" na netemperirani sistem, i tako je učilliti dostupnom svakom
notno pismenom subjektu, čime ju je uspio uvrstiti u školske pjevanke (1 čakavsko­
primorska pjevanka - 168 pjesama za ornladinu svih vrsti škola) i dovesti na koncertni

108
podij. Utro je tako put i drugim melografima, a naročito skladateljima, da lakše bilježe
te napjeve, a skladatelji da skladaju na temelju tog nadasve zanimljivoga melosa, stvarajući
tako niz djela od klasičnih do potpuno modernih (S. Zlatić, J. Kaplan, T. Vidošić, L
Lang, N. Devčić, V. Gržinić, N. Milotti, D. Prašelj i mnogi drugi nadolazeći).
I tako se taj glazbeni, autohtoni netemperirani izraz držao sve do početka L svjetskog
rata u kompaktnim cjelinama od Istre pa do Senja i otoka, a nakon Prvog, a naročito
nakon Drugog svjetskog rata on se naglo gubi i ostaje samo kod seljačkih oaza, upornih
tradicionalista, poduprt intelektualcima koji razumiju njegovu autohtonost i vrijednost.
Jedan dio tog melosa utjecajem temperirane glazbe, novih instrumenata (harmonike,
gitare) te razvojem radiofonije i televizije "razvodnio" se, te u našem priobalju prešao
u tzv. "varoško" pjevanje. Bio je potreban samo jedan mali harmonijski pomak, pa da
primorska pjesma iz temperiranog Matetićeva ''A-tipa" harmonizacijom frigijske kadence

$J )
prijeđe u tzv. "tereni dur" (po dr. V. Žgancu), te da umjesto unisono na kraju imamo
dur-akord - terene položine, dakle europsku dur-glazbu:
a) "po starinski":

~~~~ l ti Ct%.7! l r'i~Jtiđ

ol . l
,_.. - oro l -
lc
O 0/ tf.,_" v'oj lu> !U>"ltkO:.o .-... . IM.(. - -
\
IV"L-

b) "tereni dur":

..- "::!
r-:- b=
··--r
-·;;;o--1~
. . . .. -~ ,_
l
l \> ~
J, ~- lr? . lo
9 y
o1 -<l..·v. 1 ~
\) ll l)
•l.AJln. U...&.. tl
.!1,...... _ ._ -- ~! 4-
\

-
j)
-+
l)

. .~ .. ,j'l
...." ....
{) l\ i> J :r- r-l
,.
'V\.~

... -
Jasno da je ovakav melos sada našao zahvalnoga slušaoca i izvođača u mlađem naraštaju,
kojemu je starinsko pjevanje postalo dosadno, oporo i, u okruženju radiofonije, atentat
na uho. Od takove "varoške" pjesme, a koja ipak malo podsjeća na starinski kanat, a i
beseda je ostala čakavska, do klapske pjesme koja je pošavši iz Dalmacije osvojila cijeli
naš Mediteran, pa i unutrašnjost naše domovine, bio je samo jedan korak. Međutim,
svjedoci smo da se zbog originalnosti izražaja mnogi skladatelji dalmatinske klapske
pjesme vraćaju u potragu za arhaičnim, oporim i grlenim, starinskim glazbenim izvorima
("ojkanje" Dalmatinske zagore), i tu je šansa da se ponovno u jednom drugom smislu
danas za klapu oživi i naš kanat "na debelo i na tanko", kao i prastaro "bugarenje" (koje
je Matetić izvanredno upotrijebio u svojoj posljednjoj skladbi "Naš kanat je lip" na tekst
Ljubdraga Brgića).
Ivan Matetić Ronjgov bio je učitelj. Učiteljsku školu pohađao je u Kastvu i Kopru.
Prvo mjesto učiteljevanja bio mu je Žminj u Istri, i u četiri godine službovanja promijenio

109
je šest škola. Austro-ugarske i talijanske vlasti selile su ga najviše zbog njegova temperamenta
i patriotskih osjećaja kojim je budio nacionalnu svijest hrvatskih Istrana, propagirajući
posvuda domaću besedu i domaći kanat.
1904. godine dospio je i u Klanu za učitelja. Evo što o tome priča učiteljica u mirovini
Milka Simčić (rođena 1892. g.) nadučitelju Josipu Sokoliću osamdesetih godina:
"Po pripovjedanju Milke Simčić rođene 1892. godine u Klani, sada učiteljice u mirovini
u Crikvenici, Ivan Matetić došao je u Klanu 1904. godine, kada je ona bila u šestom
razredu. Učiteljica Simčić sjeća se vrlo dobro svoga učitelja, jer je kod njih u njihovoj
gostionici bio na hrani, a ona mu je i pospremala sobu u školskoj zgradi. U toj sobi osim
kreveta nije bilo skoro ničega. Odijela su se odlagala po čavlima na zidu. U to vrijeme
radila je u Klani i učiteljica Galović-Marčelja, jer je tih godina broj djece bio vrlo velik.
Učiteljica Simčić navodi da ih je bilo i više od tri stotine. O Ivanu Matetiću učiteljica
Simčić govori sve najbolje. Navodi da je bio vrlo lijep mladić, veseo, uvijek dobro raspoložen
i spreman na šalu. Zato su ga svi voljeli. Učiteljica Simčić posebno podvlači da je volio
djecu, da je s njima puno pjevao, a da ih je učio i primorske pjesme od kojih se ona i
danas sjeća pjesme "Ca je more". Tu je pjesmu u svojoj učiteljskoj praksi rado učila svoju
djecu. I još nešto: učitelj Matetić je rado izvodio djecu u šetnju. Tamburaškog i pjevačkog
zbora u Klani nije bilo, ali je učitelj Matetić povremeno rado okupljao mladiće i djevojke
i s njima rado pjevao razne pjesme. Među njima bilo je i pjesama iz Istre i Primorja".
Zanimljivo je da ni Matetić (čiji sam bio učenik) nije nikada pričao o Klani, a nigdje
nisam našao ni zapisa nekog pjevanja, a ne spominje Klanu ni u kasnijim njegovim
pismima. Postavlja se sada pitanje: Kakav je bio autohtoni glazbeni izraz Klanjaca, Studenaca
i Liščana? Zna se, naime, da su Klanjci čakavci iako govore "kaj" zbog blizine Slovenaca,
pa je tako i taj slovenski utjecaj bio jak i odsudan i na klanjsko pjevanje. Budući da je
pjevanje "na debelo i na tanko" i "bugarenje" bilo rasprostranjeno - kako već rekosmo
- na cijelom području Istre, Hrvatskoga primorja i otoka, ne može biti da takav način
pjevanja nije postojao na području između Kastavštine i Grobnišćine, tj. u Klani. Vjerojatno,
budući da je Klana malo uvučena u šumovi t i brdovit kraj kroz koji vodi cesta za Sloveniju,
to je tu bio - kako već rekosmo - prisutan "kranjski" utjecaj (i danas Klanjci znaju
zakantat "po kranjsku"). A znamo, također, da su Klanjci odlazili u "pečalbu" i do
slavonskih i ličkih područja, pa je bilo moguće da su kući donijeli i pokoju njihovu
pjesmu (barba Andre se sjeća pjesme "Mara ima, Mara ima"). U knjizi o Kastavštini Ive
Jardasa Matijaševoga spominju se starinski običaji i u Klani. Spominju se i tanci na
Rakovu, kada je sopal mih iz Studene. Navodno da sapela nisu imali. Međutim , u razgovoru
sa starijim Klanjcima potvrdili su mi da su Klanjci znali i po starinsku "natezat", a to
vjerojatno znači "bugarit". Također kada sam oca jednog pjevača klanjskog zbora "Dr.
Matko Laginja" iz Studene pitao jesu li "kantevali" po starinsku i spomenuo mu pjesmu
"Oj javore", stari je odmah započeo bugariti tu, kao i "Zaspal Pave", i druge. No i stariji
članovi Klanjskog pjevačkog zbora, kada smo učili Matetićeve ili moje obradbe istarskih
narodnih pjesama, vrlo brzo su se uključivali u taj melos, i kao da je bio otpuhnu t pepeo
nad žeravicom koja je još tinjala, propjevali su po starinski.
Takav glazbeni izraz, iako danas više nije prisutan u Klani, nekada je tu također živio.
Andre Medvedić (1906.) sjeća se još studenskog sopca na mihu Jure Skofića, a za jednu
Klanjicu govori da kad bi se vraćala iz polja, ako je mih negdje zasvirao, da bi pustila
motiku pred vratima i šla zatancat.

110
 A barba Žvane Jardas Matijašev piše u svojoj "Kastavštini": "Studenci kantaju po
domaću starinske kantuneti. Veleh sape! nimaju. Tancat su !lajvolelL kad je meh sopa!.
Meh je još va Studenoj, ali sopca ni. Zadnji sopac bil je Jure Skoflić (Skofić). On je umrl
i od on trat ni čut va Studenoj meha. Pastiri se još najde ki so pu vid ulice oli "blizni", a
neki imaju i "cindru"." Dakle, taj glazbeni izraz nije mimoišao ni Klanu, ni Studenu, ni
Lisac.

Sopec va mih
Jure Škafić, Studena

Da zaključimo: Autohtoni glazbeni izraz Istre, Hrvatskoga primorja i otoka jest trinaest
stoljeća staro dvoglasje "na debelo i na tanko", dvoglasno "bugarenje" skupina pjevača,
te svirka instrumenata kao što su sopele - sopile- roženic:e, meh - mih, dvojnice, vidulice,
šurle, te iznimno i žičani instrument "cindra", koji s dvije žice proizvodi dvoglasne suzvuke
u umanjenim tercama. Taj instrument postoji još u Lanišću, Zvoneću, Studeni.
O "istarskoj ljestvici" i tom specifičnom glazbenom izrazu našega područja pisali su
- osim Ivana Matetića Ronjgova - i mnogi drugi glazbenici, muzikolozi, kao što su na
temelju tog melosa i skladali mnogi drugi s1dadate-lji. Da spomenemo samo neke:
J) FRANJO KUHAČ (1834-1911 ). Pozna l i lJ rvat~ki muzikolog, naš veliki sak.'Upljač hrvatskog
narodnog blaga. Bilježio je i naše primorske pjesme. Ali, budući da je to za njega bila
ne bična glazba, on za tc pjesme kaže da upućuje na ljestvicu "koja ne opstoji ni u
jednoj poznatuj nam narodnoj glazbi" i konstatira njen molski karakter. Njegovom
' zaslugom" mnoge primorske arhaične pjesme prešle su u dur ili mol.
2) IGNACIJE RADIĆ piše o starosJavenskon1 crkvenom pjevanju u bi ·kupiji krčkoj i
veli da je to pjevanje u opsegu od četiri glasa na n ačin primorskih dvojkinja i sopila,
te da mu nije uspjelo da skrpa bilo kalatv akord" i da prati na orgu ljama taj glazbeni
kuriozum.
3) MATKO BRAJŠA-RAŠAN (1859-1 t 34 ). Istranin iz Pazina, Matetićev prethodnik i
poznan ik. Bilježio je narodne popijevke Istre i harmonizirao ih. Cinio je to tako da u
gornjim gla ovima (sopmnu i altu) ostavi narodno pjevanje, te u donjim glasovima
doda harm onije. Izd11o Zbirku hiVatskih istarskih narodnih popijevaka (1910. godine
- 50 pjesama).

111
 4) BERNARDIN SOKOL (1888-1945) piše o glazbi na otoku Krku.
5) BOŽIDAR ŠIROLA (1889-1956). Hrvatski muzikolog i skladatelj; piše o istarskoj
ljestvici u "Savremeniku" iz 1919. godine.
6) Dr. VINKO ŽGANEC (1890-1976) piše u "Sv. Ceciliji", u kojoj je i Matetić štampao
svoje članke "takozvana istarska ljestvica". Prvi iznosi teoriju o frigijskom načinu,
pokušavajući nategnuti istarsku ljestvicu na osam tonova.
7) STANISLAV PREPREK (1900-?) piše "istarska ljestvica" u "Sv. Ceciliji" i svodi sve
istarske pjesme na dva tipa, s obzirom na interval koji čine tonika i supertonika.
8) RUDOLF TACLIK (1894-1942) u "Sv. Ceciliji": "Zapisi s otoka Krka".
9) FRANJO DUGAN (1874-1948) "Sv. Cecilija" 1940. g.: Ivan Matetić Ronjgov: Istarska
pjevanka. U mnogome pomaže Matetiću, svom učeniku oko pronalaženja ključa za
harmonizaciju istarske ljestvice.
10) ANTUN DOBRONIĆ (1878-1955) piše "Prinos Istre hrvatskoj glazbi"
11) JOSIP SLAVENSKI (1896-1955). U članku "Naše narodne melodije" navodi svoja
mjerenja "trautoniumom", a za terce veli da su to paralelne uzane terce od 13 koma
diferencije. Nagađa porijeklo istarske muzike, te kaže da potječe iz blizine Tibeta,
i da su je donijeli ljudi tjerani pritiskom Džingis-kana, a spominje i sličnost sa starom
židovskom muzikom.
12) IVAN KIRIGIN (1914-1964) bavi se akustičnim mjerenjima istarske ljestvice i sopila.
13) NEDJELJKO KARABAIĆ (1924-1958). Bodul iz Malinske, zapisivao je narodne
pjesme otoka Krka. Izdao 1956. knjižicu "Muzički folklor Hrvatskog primorja i Istre.
Uz zapise donosi i snimke na gramofonskim pločama izvanredno snimljene.
14) SLAVKO ZLATIĆ (1910-1994) Matetićev učenik, muzikolog, profesor i skladatelj.
Bilježio istarske narodne pjesme i dao poticaj Radio Puli i Renatu Perniću da snimi
po Istri to narodno bogatstvo. Uspješno je nastavio i skladateljski rad na osnovi
istarsko-primorskoga melosa i proširio dijapazon tog stvaranja na instrumentalnu i
instrumentalno-vokalnu glazbu. Simfonijska djela, Balun, Istarski plesovi itd., zborska
djela, kantate (Motovunska gruda) pa do modernog nedovršenog simfonijskog djela
"Pazinska zvona".
15) Fra ANDRIJA BONIFAČIĆ Svećenik, rodom iz Krka, kojeg je Matetić podučavao
bilježenju napjeva i harmoniziranju istih. Zapisao veliki broj napjeva Krka i Istre,
napisao i studiju o toj materiji.
16) TIHOMIL VIDOŠIĆ (1902-1973) Opatijac, rođen u Boljunu u Istri, pisao vokalnu
i instrumentalnu glazbu, pa čak i opere ("Stari mladić") na bazi istarsko-primorskog
melosa.
17) VJEKOSLAV GRŽINIĆ (1932-1979). Lovrančan. Pisao instrumentalnu glazbu-
komornu i simfonijsku s modernijim izrazom ("Bodulski tanci", Koncert za fagot i
orkestar, Kantata "Ojađeno zvono", itd.).
18) IVANA LANG (1912-?). Veliki zaljubljenik u istarski melos. Napisala je veliki broj
skladbi za zbor, klavir, solo pjesme i druge sastave.
19) NATKO DEVČIĆ (1914). Poznati hrvatski moderni skladatelj. Naročito ga je proslavila
njegova "Istarska suita" za orkestar na istarske motive, a napisao je i operu "Labinska
vještica".
20) BORIS PAPANDOPULO (1906-1992). Ovaj svestrani glazbeni genije u svom ogromnom
112
 opusu ogledao se u svim stilovima, pa i u istarsko-primorskom izričaju. U "Osorskom
requiemu" upotrijebio je uz veliki orkestar i zbor i sopile.
21) JOSIP KAPLAN (1910.). lako Slovenac zavolio je kraj, ljude i glazbu našeg područja
i napisao čitav niz zborskih i instrumentalnih djela na temelju istarsko-primorskoga
melosa.
22) NELLO MILOTI! Iako poznatiji kao skladatelj zborske glazbe, kao i zabavnih
pjesama za poznati festival "Melodije Istre i Kvarnera", piše i koncertantnu glazbu,
vokalnu i instrumentalnu za razne ansamble i soliste. Također na osnovi istarsko-
primorskoga melosa.
23) DUŠAN PRAŠELJ (1931.) Dirigent pjevačkih zborova i skladatelj, učenik Ivana
Matetića Ronjgova, s kojim je bilježio narodne pjesme po Istri i Hrv. primorju. Za
potrebe zborova koje je vodio sklada mnogobrojne obradbe narodnih pjesama, kao
i izvorne kompozicije na čakavske stihove.
Na natječaju "MATETIĆEVIH DANA" u organizaciji istoimene ustanove, za nove
skladbe na bazi istarsko-primo~skog melosa, nagrade su dobivali za vrlo uspješne skladbe
i neistarski skladatelji Lovro Zupanović, Nikša Njirić, Tomislav Uhlik, Emil Cossetto,
Dario Bassanese i drugi.

Bibliografija:
Ivan Matetić Ronjgov, sv. l.
N. Karabaić:Muzički folklor hrvatskog primorja i Istre, 1956.
l. Jardas:Kastavština, "Ivan Matetić Ronjgov", sv. III, Rijeka, 1994.

Sommario
Espressione musicale autoctona in Istria, parte del Litorale croato settentrionale ed
Isole quarnerine
Ealquanto semplice la presa di conoscenza della cultura materiale di singoli territori: molti
artefatti esistono tuttora ed i documenti scritti sono sccessibili.
Le padate, la lingua, i dialetti di una determinata area sono riconoscibili pure dagli idiomi
vivi e da parole scritte.
Ma cosa awiene con l' espressione musicale delle singole regioni?
Che cosa con l'espressione musicale dell'Istria e di una parte del Litorale croato settentrionale?
La civil ta ha da tempo ormai cancellato tale espressione ed essa continua a soprawivere solo
in alcune oasi. Varie sono le fonti usate per prenderne nazione:
l. I resti di canti arcaici ed il far musica delle localita in cui tale espressione ancor soprawive
(Istria, Veglia, Novi di Vinodol).
2. Le annotazioni di musicologi-melografi e le loro pubblicazioni.
3. Le registrazioni su nastro: dell'Istituto par !'tute popolare di Zagabria, quelle di Radio
Pola e di fonoteche private ed altro.
Questo tipo di musica e di canti arcaici popolari si sono mantenuti e soprawivono ai confini

113
tra Slavi e Romani pressa i Croati dell'Istria e del Litorale in base al detto: "pili premi, pili salta".
E di pressioni in queste nostre regioni, e di conseguenza sull'espressione musicale specifica, e
per secoli stata di notevole intensita.
ln base a quanto detto concludiamo che l'espressione musicale autoctona di quest'area
dell' Adriatica settentrionale e:canto a due voci senza tempi "na debelo i na tanko", "bugarenje"
(canta di nenie), musica con strumenti popolari tipici: sopile-roženice (pifferi), mih (soffietto),
dvojnice (doppiette), vidulica, blizni, šurlica i cindra (centra).
Ivan Matetić Ronjgov (1880-1960) compositore, musicologo e professore indubbiamente e il
personaggio pili ragguardevole dell'area Istro-Litoranea. Nativo del Castuano, e nato a Ronjgi
da cui il soprannome Ronjgov, ha dedicato tutta la sua vita allo studio di questo fenomena
musicale arcaico praslavo; ha scoperto le norme di questa composizione tonale specifica
denominandola SCALA ISTRIANA. In base a tali norme riusci annotare questi canti popolari
originali come pure comporre opere corali di valore europeo portando tale ~spessione musicale
fino al podio concertistico. (Pili di 150 elaborazioni, sinfonie corali come: Caće moj, Roženice,
Man tinj ada domaćem kraju, Mantinjade v Rike na palade, Naš kanat je lip, Na mamin grobak,
poi canzoni per solisti e composizioni strumentali) Fu insegnante in tutta !'Istria e nel1904 pure
a Klana. Caratteri fondamentali di tale espressione musicale sono: canta a due voci - cantato
sempre da due can tan ti: in seste (na debelo i na tanko), in terze con finale ob bliga to in "unisono"
o in "ottava". Bugarenje (canti di nenie)- tipico dell'Istria setentrionale- Ćićaria, canti cioe di
gruppi di cantori in terza, con finale ad unisono dove pero la voce inferiore nel finale scende per
un "secondo", come nel casa dell"'ojkanje" del retroterra dalmata.
Senza temp i, cioe can ti su to nali ta na turali che in rapporto reciproco "ronzano" e concordano,
non "concordando" pero con le tonalita degli strumenti accordati come per es. il pianoforte.
Essendosi tale espressione musicale arcaica estesa a tutto il territorio dell'lstria, della costa
liburnica, del Castuano, del Grobniciano, dei dintorni di Fiume fino a Novi di Vinodol ed alle
isole di Veglia, Pago, Sansego ed Arhe essa doveva certamente esistere anche nell'area di Klana
ma farse sotto un certo influsso slovena. E nota che !'ultimo "sopac va mih" fu Jure Škafić da
Studena.
Con l'influsso della civilta, degli strumenti accordati, della radio e della televisione questa
espressione si perse con rapidita e scomparve. Rinasce nei luoghi in cui comunita organizzate ne
comprendono il valore nonche la valenza dell'identita locale salvaguardandola da complete ob!lo.
(La Cattedra del Sabor Ciacavo, le trasmittenti di Radio Pola, Pisino, l'istituzione "Ivan Matetić
Ronjgov", la Societa dei sopav- Veglia ed altre)
Elementi di canti arcaici si possono scoprire e riconoscere anche nella cosidetta canzone
"borghese" su testa ciacavo come pure nei canti "a capella".

114
Prof. dr. VINKO TADEJEVIĆ
znanstveni savjetnik u miru
Ekonomski zavod, Rijeka
Rijeka, l. maja 5
Pregledni članak

AGRARNE PROMJENE NA PODRUČJU KLANE U POSWEDNJIH

STOTINJAK GODINA
l. Povijesne i demografske naznake
U ovom ćemo razmatranju tretirati područje općine Klana, koje pokriva katastarske
općine Klana, Breza, Lisac, Studena i Skalnica.
U svojoj je etnografskoj studiji KASTAVŠTINA Ive Jardas zapisao kako mu je stari
Matuška Androkov ispričao priču o porijeklu naziva Klana, koja živi kao predaja među
Kastavcima. Volosko je najprije bilo malo selo koje se zvalo Javorike. U to su mjesto
noću nekakvi lopovi stalno dovozili ukradenu stoku, najviše volove, koje bi njihovi kompanjoni
s obale odagnali i dugo potajno tjerali kroz šume do mjesta gdje su te ukradene volove
klali. Kako je ta rabota dugo trajala, mjesto klanja stoke dobilo je ime Klana i na tom
se prostoru formirala sadašnje mjesto Klana. Javorike uz more vremenom su se nazvale
Volosko.'l
Slovenci pak granično područje uz Klanu nazivaju Blake, a uz to je po predaji vezano
tajno sastajalište kradljivaca stoke u davnini. Toliko o Klani po narodnom predanju.
Klana je povijesno dijelila sudbinu županije Kastavske u cjelini. Županije su zapravo
bile katastarske odnosno poreske općine, kojima je upravljao župan sa svojim zamjenikom
podžupanom (požupom). U toj zajedničkoj sudbini Klana je s Kastavštinom sve do 1918.
god. bila u sastavu markgrofije Istre, 1921. god. je od ukupno 33 županije Kastavštine
njih 15, uključivši i Klanu, pripalo Italiji.(!) Ovo navodim zbog toga što se statistički
podaci iz vremena Austro-Ugarske a vezani za Klanu ne nalaze među podacima statističke
službe za Hrvatsku i Slavoniju, već među podacima za tada administrativno izdvojenu
Istru.
Podaci o kretanju broja stanovnika za područje katastarske općine Klana 1857.-1991.
(vidi tab. br. 1 i 2) pokazuju da je od polovice prošloga do početka ovoga stoljeća broj
stagnirao na oko 900, tijekom kasnijih decenija do sadašnjeg je vremena rastao.

115
 Tab. br. l

KRETANJE BROJA STANOVNIKA PODRUČJA

KLANE PREMA GODINAMA POPISA (2)
GOD. Kat. općina Ukupno
Klana Studena Lisac Škalnica Breza
1857. 888 280 223 195 73 1659
1870. 764 'D3 193 168 - 1398
1880. 868 308 198 205 113 1693
1890. 970 328 212 198 144 1852
1900. 922 344 224 231 146 1867
1910. 1057 413 234 260 135 2099
1921. 1235 462 264 252 158 2371
1931. 1489 547 249 m 162 2724
1948. 1420 433 181 260 103 2397
1953. 1486 471 190 291 91 2529
1961. 1496 459 159 246 83 2443
1971. 1395 467 158 233 (f) 2286
1981. 1211 445 115 245 59 2175
1991. 1180 441 100 214 54 1948

KARTA KATASTARSKlll OPćiNA

116
 Tab. br. 2

KRETANJE BROJA STANOVNIKA 1857.-1991. POGL. OPĆINE KLANA PO

KATASTARSKIM OPĆINAMA· GRAFIČKI PRIKAZ

2800
2700
2600
2500
2400
2300
2200
2100
2000
1900
1800
1700
1600
1500
1400
1300
1200
1100 Klana
1000
900
800
700

--- .. --- .. --
600 Studena
500 .... __ ..
400
300
200 ;.~ ~ ~, ~ ~ =-=~ .~.-~: ~ ....._---· ._. ""~ =~ ·. ·~-_-. ·_·~ ~: ~ .._-_-.._. ~ ~~.!<ua·lsnaicca
100 ---------------- - - - - - - - - - -Breza
,...: m o o o o cxi
~ oo m
lt)
CD
~ "'
~
CD
CD
~
C1l
~
o
C1l
~
m §j ~ ~ ~
<D
~
;::::
~ ~ ~

Najviši domet broj stanovnika dosegao je 1961. godine: njih 1490, iza čega se ponovno nazire
stagnacija i pad. God. 1991. broj se stanovnika ponovo utvrđuje: ima ih 1180. Ako se pak promatra
cjelina sadašnjeg područja općinskoga poglavarstva Klane što se stanovnika tiče, dakle svih pet
katastarskih općina zajedno, vidi se da u spomenutom vremenskom razdoblju broj stanovnika
oscilira od najnižeg -1398., koliko ih je bilo 1870. god. do najvišeg- 2724, u 1931. godini. Popis
stanovnika od 1991. ustanovio je da na području poglavarstva živi 1948 stanovnika.(2)
2. Prirodni uvjeti i agrami proizvodni kapaciteti
Značenje i usmjerenje agrarne proizvodnje nekog područja ovise o:

-prirodnim uvjetima - tehnologiji proizvodnje

-ljudskom faktoru -ekološkim načelima

117
 Glavna i osnovna sredstva u poljoprivrednoj proizvodnji su zemlja i stoka. Zemlja je
neobnovljivi prirodni resurs, kao što su to i ugljen, nafta i zemni plin, pa već i zbog toga
zaslužuje posebnu pažnju.
Cijela je Kastavština, pa tako i područje Klane, dio zapadnoga dijela liburnijskoga
krasa, gdje se grebeni vapnenačkih dolomitnih tvrdih geoloških podloga pružaju paralelno
u dinarskoj direktrisi: jugoistok - sjeverozapad, a među njima se često u udolinama
(sinklinalama) javljaju flišne formacije. Na tim su se staništima razvila tipična tla rendzinoidnog
tipa i crvenice, koje s porastom nadmorske visine variraju bojom ka posmeđivanju te
imaju osobine povoljne plodnosti.
Podneblje je karakterizirano tipom submediteranske klime, koja se na obližnjim masivima
Gumanca, Obruča, Plat ka i Tuhobića sudara sa subalpskom klimom tipičnom za područje
Gorskog kotara. Taj sudar dviju klimatskih podzona uvjetuje prostor rekordno ga bogatstva
oborina od preko 3000 mm godišnje.
Prema podacima Hidrometeorološkog zavoda RH srednjak za oborine iznosi 2277
mm, a za temperaturu 13,4° C (mjereno u Klani 1948.-1992. godine). Glavni su ovdje
vjetrovi suha i hladna bura, koja puše iz smjera sjeveroistoka, s karakterističnim udarima
(refulima), i koja je po učestalosti približno dvostruko učestalija od juga, toplog i vlažnog
vjetra koji puše iz smjera jugoistoka, a obično donosi kišu.
U vegetacijskom pogledu ovo područje u svojoj je široj konstelaciji karakterizirano
kraškim elementima kamenjara, a u planinskim predjelima kraškim šumama.(3)
3. Procesi deagrarizacije i urbanizacije
Neposredna blizina Rijeke, značajnoga političkog, privrednog i kulturnog centra,
području Klane tijekom je stoljeća višeznačno utjecala na prilike i način življenja ljudi.
Kad je u pitanju ljudski faktor u odnosu na promjene agrara na području Klane u vremenskom
trajanju, nezaobilazno se nameće potreba istraživanja naznaka procesa deagrarizacije i
urbanizacije, jer upravo geografski smještaj Klan e uvjetuje intenzitet utjecaja tih čini laca
na promjene svekolikog povijesnog razvoja mjesta.
Ranije gotovo homogene poljoprivredne zajednice pojačanim intenzitetom procesa
deagrarizacije i urbanizacije mijenjaju se nakon Drugog svjetskog rata u složenije zajednice
prigrada. Urbani centar svojim rastom ima temeljnu polugu u privrednom razvoju, što
u neposrednoj okolici centra urbanizira ljude, njihove aktivnosti, pa čak i prostore obitavanja
u fizičkom smislu. Pri tome se u najvećoj mjeri mijenjaju, zapravo destruiraju, agrarni
proizvodni kapaciteti.( 4)
U tim je promjenama ranije bio prisutan još jedan sociološki činilac. U ruralnim se
zajednicama u pojedinim obiteljima povećanim brojem djece osiguravala radna snaga za
poslove na gospodarstvu. No, tu je ubrzo dolazilo do nesrazmjera između proizvodnih
kapaciteta gospodarstva i angažirane radne snage u smislu limitiranja proizvodnje u
datim uvjetjma. Proizvodnja nije bila adekvatna potrebama angažirane· radne snage,
nego je bila znatno manja. Iz toga se generirao višak radne snage, došlo je do tzv.
agrarne prenapučenosti, iz koje je pak u prošlosti, naročito o mijeni stoljeća, proizašla
vrlo intenzivna ekonomska emigracija, posebno iz Primorja i s otoka.
4. Struktura korištenja zemljišta
Suvremeni svijet plaća cijenu svoga civilizacijskog napretka osim u ekološkoj poremetnji
staništa i stalnim gubitkom poljoprivrednih površina. U našim je prilikama bivši režim

ll S
nacionalizacijom eksproprijacijom i oduzimanjem zemlje pravim vlasnicima stvorio nad
Lim povryioarna režim 'socijalističkoga bez! ičnoga društvenoga dobra" bez titulara vlasništva.
Time su poljoprivredna i šumska zemljišta ostala bez realne prave cijene vrijednosti.
Korjštenje tako kvallficiranih terena za infrastrukturne i druge objekte u bivšem režimu
imalo je sa mo privid tzv. optimalnih rješenja, jer su time bili bezobzirno devastirani
n a ročito po.l joprivredno vrijedni tereni za proizvodno iskorištavanje.

U cijeloj Hrvatskoj evidentiran je pad poljoprivrednog zemljišta u posljednjem stoljeću,

ali taj je pad na cijelom prostoru okruženja Rijeke, pa tako i na području poglavarstva
općine Klana, razmjerno mnogo veći.

Pravu sliku intenziteta promjene strukture korištenja zemljišta dat će usporedba

odgovarajućih podataka u rasponu od devedesetak posljednjih godina.

Struktura korištenja zemljišta područja

Klane prema statističkim podacima iz 1900. god. u ha (5)
Kat. općina Poljoprivredne površine
Obradive površine Ukupno
oramce livade vrtovi vinogradi pašnjaci šume
Breza 30 19 11 95 1616 1779
Klana 94 517 3 1186 2632 4432
Lisac 19 88 505 169 781
Škal nica 18 30 l 302 232 583
Studena 37 162 l 595 706 1501
Ukupno 198 816 5 ll 2683 5355 9068

Da bi se iz tih podataka mogao sagledati kontinuitet agrarne eksploatacije zemljišta

onog vremena, valja promatrati izdiferencirane segmente poljoprivrednih i obradivih
unutar ukupnih površina:
Ukupne površine 9068 ha
Poljoprivredne površine 3713 ha
Obrađiva površina 1030 ha
Međusobni odnosi iskazanih vrijednosti površina pokazuju:
Poljoprivredne: ukupne 41,0%
Obradive: poljoprivredne 27,7%
Obradive: ukupne 11,4%
Podaci strukture korištenja zemljišta iz 1991. god. pokazuju znatne promjene, ali
valja imati na umu da podaci ne iskazuju dovoljno ažurno destruktivne promjene u
strukturi korištenja.

119
 Struktura korištenja zemljišta područja
Klane prema statističkim podacima iz 1991. god. u ha (6)
Kat. općina Poljoprivredne površine
Obradive površine Ukupno
oranice livade vrtovi vinogradi pašnjaci šume
Breza 4 40 - - 67 1691 1802
Klana 58 734 l - 629 4157 5578
Škalnica ll 67 - - 145 364 587
Studena Sl 68 - - 229 361 679
Lisac 13 118 l - 272 399 803
Ukupno 107 1027 2 - 1341 6972 9449

Ako se utvrde analogni odnosi na temelju najnovijih statističkih podataka, slika je

ova:
Ukupne površine 9449 ha
Poljoprivredne površine 2477 ha
Obradive površine 1136 ha
Odnosi površina po kategorijama:
Poljoprivredne: ukupne 26,2%
Obradive: poljoprivredne 45,9%
Obradive: ukupne 12,0%
Ako se usporede podaci odnosa u vremenskom razmaku od gotovo stotinu godina,
vidljiv je drastičan pad odnosa poljoprivrednih površina spram ukupnih površina, a odnos
je obradivih i poljoprivrednih neadekvatan zbog uključenih livadnih površina u poljoprivredne.
A.ko se usporede neposredno obradive površine (bez livada), u odnosu na ukupne iz
Jvaju promatranja, onda pad za 1900. iznosi 2,4%, a za 1991. 1,1 %, što znači da je za više
:ld dvostruko umanjen. Dodamo li tome greške neažurnosti statistike, onda su podaci
nnogo drastičniji što se destrukcije agrarnih kapaciteta tiče. Znakovita je i razlika u
Jdnosu šumskog zemljišta spram ukupnog u tretiranim vremenskim razdobljima.

Sabrani pregled ustanovljenih odnosa daje ovu sliku:

Površine 1900. 1991.
Poljoprivredne: ukupne 37,2% 26,2%
Obradive: poljoprivredne 26,8% 45,9%
Obradive: ukupne 10,2% 12,0%
Qbradive bez livada: ukupne 2,4% 1,1%
Sume: ukupne 59,2% 73,8%

Predočene promjene odnosa u strukturi korištenja zemljišta imale su snažan odraz u

ljudskom faktoru, a posebno je to naglašeno nakon Drugoga svjetskog rata. Pokazuju to
zorno statistički podaci iz popisa 1953. i onog iz 1981. godine.

120
 Statistički
podaci stanovnika područja
poglavarstva općine Klana s obzirom na status (godina 1953.) (6)
Mjesta Ukupno Poljoprivredno Aktivno Osobe s Uzdržavane
stanovništvo ukupno poljopr. prihodima osobe
Breza 91 7 27 2 6 58
Klana 1486 68 566 31 62 858
Lisac 190 25 78 23 7 105
Studena 471 138 189 53 24 258
Škalnica 291 76 108 30 12 171
Ukupno 2529 314 968 139 111 1450

Isti podaci iz popisa 1981. godine

Breza 59 18 23
Klana 1211 225 463
Lisac 115 25 52
Studena 445 79 192
Škalnica 445 46 98
Ukupno 2275 393 828

Iz iznesenih podataka vidljivo je da je broj poljoprivrednika u ukupnom broju stanovnika

iznosio 1953. god. 12,4%, osoba s prihodima 4,4%, a uzdržavanih osoba 57,3%.
U popisu stanovnika od 1981. god. nema više nijednog registriranog poljoprivrednika,
pa je za tretirano područje proces deagrarizacije i urbanizacije doveden do kraja. Poljoprivreda
je kao djelatnost prestala biti zanimanje podobno za sticanje i namirenje životno potrebnih
sredstava. Broj osoba s prihodima iznosio je tada 17,3%, a uzdržavanih osoba 36,4%.
5. Naznake razvoja biljne proizvodnje
Primat agrarne aktivnosti na području Klan e od davnina je imalo stočarstvo. Kako su
u prošlosti šume predominirale, aktivnosti su se biljne proizvodnje, tj. ratarstva i povrćarstva,
uglavnom razvijale na krčevinama šuma. Bio je to početni primitivni dvopoljni sustav:
jedan se dio zemlje obradom koristio, a drugi "odmarao" na ugaru. Iz tog se sustava
kasnije razvio tropoljni plodoredni sustav: žitarice, okopavine, ugar.
Od žitarica se sijao ječam i heljda, od okopavina kupusnjače, lepirnjače, gomoljače
i u manjoj mjeri kukuruz.
Od trajnica se ekstenzivno uzgajalo udomaćena voće i na relativno malim područjima
vinova loza. Sve je to zapravo imalo samoopskrbni proizvodni značaj, izuzevši nešto
povrćarskih plodova koji su dospjevali na zelenu tržnicu Rijeke.
Svakako da su proizvodni uvjeti, ali i tržišne konstelacije Klane, pa i šireg područja,
izazov revitaliziranoj poljoprivrednoj proizvodnji ove regije.
6. Stočarstvo
Prirodna konfiguracija kraškog područja na kojem je geograski locirano poglavarstvo

121
općine Klana pogodovala je razvoju stočarstva, naročito ovčarstva, što je zacijelo za šire
područje povijesno utvrdena činjenica . No već tijekom prošlog stoljeća govedarstvo preuzima
sve značajniju dominantnu ulogu , a što podaci iz vremena mijene stoljeća evidentno
potvrđuju.

Kako je stočarska gnma u poljoprivredi, posebno govedarstvo, vinjogojstvo i dakako

konjogojstvo neke vrste indikator profitabilne uspješnosti valjalo bi u revitalizaciji
poljoprivrede na ovom području posebnu pažnju posvetiti baš suvremeno koncipiranom
govedarstvu.
Podaci u odnosima broja grla stoke u posljednjih devedesetak godina vrlo su uvjerljiv
pokazatelj devastacije agrara ovoga područja u spomenutom vremenskom rasponu.

Statistički podaci broja grla stoke iz 1900. god.

po katastarskim općinama (5)
Kat. općina Konji Goveda Ovce Svinje
Breza 44 7
Klana 9 469 163 16
Lisac 188 205 24
Studena 251 178 24
Škalnica 2 149 33
Ukupno ll 1101 546 104

Statistički podaci broja grla stoke 1991. god.

po katastarskim općinama (6)
Breza l
Klana 13 30 4 13
Lisac 29 16
Studena 3
Škalnica 32 60 15
Ukupno 13 91 64 48

Postave li se podad izneseni za govedarstvo i ovčarstvo kao vodeće stoč.ru:ske grane

u među obnu relaciju onda to izgleda ovako: od 1101 grla goveda u god tru 1900. na
razmatranom području u godini 1991. taj broj pada na 91, što čini smanjenje za 91,7%,
a od 564 grla ovaca broj u isto vrijeme opada na 64, što je pad za 88,3%.
Ti podaci uvjerljivo govore da j~ na promatl:<J?orn području riječ o m.~tvim ka~italima
agrma koje bi trebalo za ratne 1 poratne pnhke u nas pod svaku ~~]~nu rac~onalno
oživljavati. Tim više što je poljoprivreda uz turizam magistralan r~OJ~l put puvred.ne
revita l iz~acij e RB, a obje su grane međusobno komplementarno. po.tlc~Jne. .Perspekttvu
pak najviše stimulativno poliCe zamišlj e ni ra zvoj c>gr:< r~ pre k<;> <?h.t.tel)skth gospodarstava,
u otraČju tržišnog modela s mogućnošću razmaha pnvatne JruCJjatJye.

122
 Poljoprivreda je glavni oblik čovjekove aktivnosti, jer se energija sunca (izvor života)
može masovno koristiti samo putem zelenog bilja - fotosintezom. Umjereni pojas na
Zemljinoj kugli najpovoljniji je u klimatskom pogledu za razvoj poljoprivrede. Prošlostoljetna
poljoprivredna revolucija donijela je svijetu:
- visokorodne sorte - povećanje plodnosti tla
- agrokemikalije - širenje poljoprivrednih površina
- primjenu strojeva - smanjivanje gubitaka gotove hrane
- povećane površine - nove izvore hrane
- povećanje prinosa - hranu iz mora
'
Ako se osmotre globalne prilike, onda se tek može pravilno sagledati kakav izazov
pruža povećanje proizvodnje hrane u svijetu. U suvremenom svijetu FAO bilježi da je 2/
3 svijeta nedovoljno ishranjeno te da je 60% stanovnika nepravilno hranjeno, s nedostatkom
nekih od bitnih tvari potrebnih organizmu.(?)
F ako je za svaki privredni impul neke zemlje vrlo važna globalna konstelacija prilika,
izneseni podaci imaju i za Republiku Hrvatsku izuzetnu vrijednost orijentacijski poticajnog
značenja kad je riječ o privrednom razvoju. Tim više što je hrana o turističkoj ponudi
visoko zastupljena u strukturi troškova poslovanja, ali i zbog toga što je turizam na sebi
svojstven način neposredna komunikacjja sa svijetom.
7. Zaključna razmatranja
l) Na temelju iznesenih podataka i usporedbi nedvojbeno je utvrđeno da je u tretiranom
vremenskom rasponu područje Klane doživjelo, što se agrarne djelatnosti tiče promjene
koje bi se mogle označiti devastacijom. Riječ je o mrtvim kapitalima koje bi trebalo
privesti oživljavanju bez obzira na užase agre ivnog rata i teškoće koje je on Republici
Htvatskoj donio u svim sferama života, jer . e ne smije zaboraviti da je proizvodnja hrane
prvorazredna globalna nužda.
2) Za revitalizaciju agrara na cijelom području Hrvatske sretna je okolnost što je
poljoprivreda uz turizam prihvaćena ne samo kao magistralni proces oporavka privrede
već i kao glavna poluga budućega privrednog razvoja. Ta je okolnost presudno važna i
za revitalizaciju poljoprivrede okruženja Rijeke, pa i područja Klane.
3) U prilikama društveno-političkih promjena, a naročito u prilikama tržišnog privređivanja
i razmaha privatne inicijative u privredi se iziskuje da iz pravno-privredne i kreditne
infrastrukture, neki bitbi preduvjeti zažive tim više što je za put revatilizacije u agraru
izabran onaj preko obiteljskih gospodarstava. Te bi se promjene trebale ogledati u
denacionalizac.iji zemlje uključiv i i šume, u poticanju 'eljačkoga zadrugarstva, u kreditnoj
politici koja odgovara proizvodnim ciklusima poljoprivrede, u poticanju otkupa i zakupa
zem lje, a sve zato da bi se zaustavio krajnje nepovoljan proces usjtnjavanja posjeda u nas
i okrenuo se okrupnjavanju. U nas je prosjek veličine posjeda ispod 3 ha, a u zernljam<t
zapadne Evrope iznosi nekoliko desetaka ha te u Americi čak nekoliko stotina ba.
4) Jedan od bitnih uvjeta revitalizacije poljoprivrede je organiziranje efikasne stručne
savjetodavne službe, koja će horizontalno biti sveobuhvatna, a vertikalno povezana s
vrhunskim regionalnim i republičkim institucijama znanstvenog usmjerenja, radi
omogućavanja prodora novih saznanja u živu praksu.

123
 5) Za što pravilnije usmjerenje razvoja agrarnoga kompleksa valja selektivno koristiti
tradicionalna iskustva, oplemeniti ih suvremenim dostignućima, ali i primjenjivati nova
saznanja agrarne tehnologije i znanosti.
6) Kada je riječ o revitalizaciji poljoprivrede u Hrvatskoj i o opredjeljenju za fannerski
tip obiteljskih gospodarstava, valja naglasiti da se farmerski tip obiteljskih gospodarstava
odnosno farmers ko poljoprivredno privređivanje razlikuj'e od onoga seljačkoga tipa. Ovo
je potonje tipično za Europu, a farm erski je tip rođen u novootkrivenim zemljama (Amerika,
Australija Južna Afrika). U farmerskome tipu centralni je motiv što veća dobit i čvrsta
povezanost s tržištem. U seljačkome tipu na prvome je mjestu namirenje potreba obitelji
proizvodima, a iz viškova se namiruju ostale potrebe i. obveze.(9)
Da bi farmerski tip mogao funkcionirati u obiteljskom gospodarstvu, moraju biti
stvoreni osnovni uvjeti fiksalne i tržišne naravi, uz već spomenute uvjete po ugledu na
napredne zemlje svijeta. Ukupnu proi~odnju agrara pojedine zemlje svijeta financiraju
ovako: Japan sa 74%, Finska sa 70%, Svedska sa 58%, Austrija sa 46%, Kanada sa 43%,
zemlje Evropske unije sa 46%, SAD sa 34%, Australija sa 10% itd.
7) S obzirom na teškoće uzrokovane ratnim prilikama u Hrvatskoj, bez dotoka svježeg
kapitala, nema stvaranja novih vrijednosti, niti mogućnosti za privredni progres, pa je
baš poljoprivreda ona koja nudi najbezbolniji put s minimalnim potrebama kapitala za
postupni razvoj. Mala, srednja, pa i veća obiteljska gospodarstva najdobvatljiviji su način
tvorbe novih vrijednosti, uz istovremeno oživljavanje zaista značajnih mrtvih kapitala u
toj sferi. Stotine modela nudi kapitalno djelo "Hrvatski farmer".(8)
8) Konstelacija svih utjecajnih faktora za orijentaciju poljoprivredne proizvodnje,
upućuje područje Klane na povrćarsko- travopoljni sustav plodoredne alternative oblikovanja
obiteljskih gospodarstava. Na taj bi se način otvorio put stočarskoj proizvodnji kao kičmenoj
gmni revitalizacije poljoprivrede u ovome kraju.
Valja imati na umu da govedarstvo bilo usmjereno na mliječnu, bilo na mesnu proizvodnju,
čak i ekstenzivno, a naročito ono intenzivno, u suvremenoj poljoprivredi nije zamislivo
bez upotrebe silaže u prehrani stoke. Silaža je u silosima pripremljeno krmiva po istom
principu konzerviranja kao što se sprema kiseli kupus ili kisela repa za ljudsku hranu. Za
siliranje se koriste sasjeckane travne smjese i neki otpadni materijali u poljoprivrednom
gospodarstvu. Silaža pruža stoci u krmnoj sferi niz značajnih prednosti, no i bez obzira
na tu okolnost, korištenje oraničnih površina za travne smjese pokazalo se isplatljivije od
bilo koje ratarske kulture.
Silosi su zemljani, drveni, metalni ili betonski. Najprikladniji su betonski zatvorenog
tipa.
Kako se u ovom s'lučaju radi o svojevrsnom novitetu za ovaj kraj, valja imati na umu
da je izgradnja malih silosa nerentabilna pa bi trebalo pristupiti udruženoj izgradnji
sjJosa po uzoru na vinogradare koji su od davnina izgrađivali zadružne podrume za
zajedničku preradu grožđa i. od toga imali višestruku korist. U takvoj prilici bila bi mnogo
ekonorničnija ne samo izgradnja silosa nego i nabava neophodne opreme kao što je to
motorna sjeckalica-elevator i drugo.
9) U revitalizaciji poljoprivrede Klane nekoliko je izazova na koje bi trebalo adekvatno
odgovoriti:
- riječka zelena tržnica godišnje apsorbira oko 7000 t proizvoda, od čega 2/3 povrća

124
i 1/3 voća, što je ranije samo s 10% namirivala neposredna okolica Rijeke;(lO)
- sve je traženija, naročito na turističkom tržištu, tzv. organsko-biološki zdravija hrana,
za što područje Klane ima proizvodne mogućnosti;
- kao posebno interesantan izazov u revitalizaciji poljoprivrede područja javlja se
mogućnost prihvata seljačkog turizma, sve istaknutijeg segmenta u suvremenoj turističkoj
potražnji;
- kao jedan od vrlo unosnih vidova poljoprivredne aktivnosti na ovom području nude
se velike količine oborinske vode na visovima unutrašnjega planinskog područja, koje bi
ako bi se iskoristile po uzoru na elektroprivredu - poljoprivredi u vidu natapanja mogle
prižiti velike mogućnosti raznolike, intezivne proizvodnje u plastenicima i na otvorenom
prostoru;
- izazov su i povoljni prirodni uvjeti za razvoj pčelarstva, a također i za skupljanje pa
i proizvodnju ljekovitog i aromatičnog bilja.

BILJEŠKE:
l. Ivo Jardas,Kastavština, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena JAZU
Zagreb 1957.
2. Podaci popisa stanovništva statističke službe.
3. Vinko Tadejević,Poljoprivredno gospodarstvo Rijeke (rukopis). Znanstveni skup
"Hrvatska Rijeka", 27. IL 1991.
4. Vinko Tadejević,Neke značajke procesa urbanizacije, Praputnjak, zbornik radova,
1981.
5. Leksikon općin za Koroško. lzdelan po rezultatih popisa ljudstva dne 31. grudna
1900. Kr. centralna statistična komisija, Beč 1905.
6. Materijali popisa stanovništva SFRJ 1953. i 1981.
7. V. Mihalić,Proizvodnja hrane u svjetskim razmjerima, Gospodarski list 5-6, 1994.
8. Hrvatski farmer. Program razvoja poljoprivrednih obiteljskih gospodarstava. Globus,
Hrvatski farmer d.d., Zagreb 1992.
9. V. Stipetić,Pretvorba zapadnoevropskog seljačkog gospodarstva u farmerski tip
proizvodnje. Agrarno ekonomske studije studije, Ekonomski fakultet, Zagreb, 1992.
10. Rudi Paškvan,Kretanje prometa i cijena poljoprivrednih proizvoda na tržnici Rijeka,
Gradska tržnica Rijeka 1881-1981.

Riassun to
CAMBIAMENTI AGRAR! NELLA REGIONE DI KLANA NELL'ULTIMO
CENTINAIO D'ANNI
Quest'articolo ci riporta nell'inizio alcune indicazioni storiche e demografiche sulla regione
del comune di Klana. Vengono schizzate non solo le condizioni naturali rilevanti per l'attivita
agraria, ma anche il processo di deagrarizzazione e di urbanizzazione sul piano delle attivita
umane come su quello di cambiamenti strutturali nell'uso del terreno, secondo le categorie,
durante quest'ultimo centinaio d'anni. Articolo indica anche i cambiamenti nella produzione

125
vegetale e nell'allevamento del bestiame di questa regione. La prossimita immediata di Fiume,
il pili grande centro economico e centro di comunicazione della regione, ebbe senz'altro grande
influsso su questi cambiamenti.
Nelle considerazioni conclusive vengono indicate le sfide contemporanee al ravvivamento
delle capacita agrarie devitalizzate, in un'atmosfera cambiata, sotto forma di farme agrarie familiari,
denotandoci le condizioni indispensabili dell'infrastruttura legislativa in sfera giuridica ed economica.
Prijevod: mr. Tihana Mršić

126
PREDAVANJA U
DRUŠTVU
Msgr. MILAN SIMČIĆ
podtajnik Kongregacije za svećenike
Vatikan

SVETA STOLICA I HRVATI

Gospodine Predsjedniče, dragi članovi našeg Društva, uvaženi gosti, dragi prijatelji!

Rado sam se odazvao pozivu našeg Predsjednika da održim ovo predavanje. Dva su
me razloga potakla na tu odluku: prvo, smatram da se naše Društvo za povjesnicu Klan e
mora pokazati i dokazati kao djelotvorna ustanova u Južbi kulturnog i duhovnog rasta
dragog nam rodnog mjesta Klane; drugo, izabranom temom pokušavamo povezati našu
lokalnu povijest s onom širom i sveobuhvatnom povije ću hrvatskoga naroda i preko nje
v

s tijekovima europske povijesti, u kojoj je Sveta Stolica odigrala i još uvijek igra itekako
važnu ulogu. Navodim još jedan razlog, usko povezan s našom domaćom zbiljom. U
ovom našem kraju, općenito u istarsko-kvarnerskom bazenu, postoji određeno nepoznavanje
naravi i uloge Svete Stolice i njezina značenja u svjetskim, pa tako i u hrvatskim povijesnim
zbivanjima. To je nepoznavanje pogodovalo širenju anticrkvenog i naročito antivatikanskog
osjećaja na ovim našim prostorima, što su našemu javnomu mnijenju tijekom vremena
uspjeli nametnuti neki politički i kulturni čimbenici. U prvom redu, to je činila antiklerikalna
struja u tadašnjoj Rijeci krajem prošlog i početkom ovog stoljeća, po uzoru na bečki
masonski liberalizam i talijanski antivatikanizam. Kasnije, naročito na području Sušaka
i Kastavštine, prva je Jugoslavija nastavila antivatikansku promidžbu pod uplivom
jugoslavenskog masonstva, koje je imalo stvarnu vlast, i uz znatno zalaganje Srpske
pravoslavne crkve. U području pod talijanskom okupacijom taj antivatikanski osjećaj
nalazio je svoj izvor i opravdanje u brutalnom antihrvatskom stajalištu fašističkog režima
i, na žalost, u više-manje svjesnom sudjelovanju jednoga dijela talijanskoga klera u talijanskoj
politici odnarođivanja hrvatskoga življa. Naš obični vjernik mislio je da je to službena
politika Vatikana pa je zapravo poistovjećivao Svetu Stolicu s Italijom. Na kraju je došao
jugoslavenski komunistički režim, koji je baštinio to anticrkveno i antivatikansko stajalište
Karađorđevićeve Jugoslavije i ojačao ga svojom ateističkom ideologijom sa značajnom
primjesom ruskopravoslavnog uvjerenja da su Vatikan i njegova svjetska politika upereni
protiv slavenskih naroda.
Smatram stoga da je potrebno pročistiti obzorje od te ideološke magluštine i osloboditi
naš neupućeni svijet od tih predrasuda. Vatikan je, naime, tako važan čimbenik u našoj
povijesti da si ne smijemo dozvoliti neznanstveni i akritički pristup i podržavati po nekoj
inerciji zastarjele i neobjektivne sudove o njemu, što su nam ih nehrvatski politički
čimbenici nametnuli. Smatram da se zrelost i mudrost jednog naroda očituju također i
u sposobnosti autokritike svojih uvjerenja i standadiziranih stajališta o nekim pitanjima.

129
 Terminološki i pravni pojmovi
Nakon uvodnih misli, dozvolite mi da pojasnim neke osnovne pojmove i terminologiju
što ću ih upotrijebiti u daljnjem izlaganju.
Sveta Stolica - Vatikan - Katolička crkva. Izvorni i okvirni pojam za sve jest izraz
Katolička crkva, tj. univerzalna zajednica vjernika koju je osnovao Isus Krist i povjerio
svojim učenicima - apostolima i njihovim nasljednicima - biskupima, pod vodstvom apostola
Petra i njegovih nasljednika na rimskoj biskupskoj stolici, rimskih papa.
Sveta Stolica (Sancta Sedes); taj izraz označava vrhovnu biskupsku ulogu sv. Petra i
njegovih nalsjednika koji upravljaju rimskom biskupijom i čitavom Katoličkom crkvom.
Rij e č Stolica odnosi se na latinsku riječ Cathedra, tj. učiteljska stolica (u našem dijalektu
imamo riječkantrida umjesto stolica!). Ta se biskupska stolica ili katedra (odakle i riječ
katedrala ili stolna crkva) zove svetom, jer je ona posvećena mučeničkom smrću sv.
Petra i toliko drugih rimskih biskupa-papa, a također zato jer je Krist obećao i garantirao
sv. Petru i njegovim nasljednicima posebni autoritet nad čitavom Crkvom i posebnu
karizmu-dar nepogrešivosti u pitanjima vjere i morala, tako da mogu sigurno naučavati
i utvrđivati u vjeri i moralnim zasadama Kristove nauke svoju braću biskupe i sve vjernike.
Riječ Vatikan izvorno je geografsko-toponimijski pojam. To je brežuljak (collis) s
desne strane rijeke Tibera, gdje se prostirao tzv. Neronov cirkus, sportski stadion-rekli
bismo danas, u kojem je sv. Petar bio mučen i ubijen i tamo blizu sahranjen. Brežuljak
Vatikan je za kršćane postao sveto mjesto, kamo su vjernici hodočastili na Petrov grob,
a kasnije je car Konstantin- nakon što je proglasio slobodu kršćana glasovitim ediktom-
ukazom u Milanu 313. godine - dao izgraditi velebnu baziliku u čast sv. Petra. Tako se
s vremenom riječ Vatikan počela upotrebljavati, pogotovo nakon što su pape preselili
svoju rezidenciju iz Laterana u Vatikan tijekom XIV. stoljeća, kao sinonim, kao istovjetna
imenica za Svetu Stolicu. Tek u moderno doba, godine 1929., Lateranskim ugovorom
između Svete Stolice i Kraljevine Italije, Vatikan je poprimio drugi pravni značaj, tj.
postao je Država Grada Vatikana (Stato della Citta del Vaticano), dakle međunarodno
priznati državni subjekt, koji se razlikuje od grada Rima, premda je dio samoga Rima,
ali je izvan suvereniteta talijanske države. Vatikan, pravno govoreći, ne predstavlja Katoličku
crkvu, nego samo malu papinsku državu koja jamči nezavisnost papi i središnjoj crkvenoj
upravi (Rimskoj kuriji) s obzirom na Italiju. Ustanova što predstavlja čitavu Katoličku
crkvu u svim zemljama svijeta jest pravni subjekt Sveta Stolica, tj. papa sa svojom Rimskom
kurijom, drugim riječima ono tijelo što bismo mogli laičkim rječnikom nazvati Vlada
Katoličke crkve. Radi jednostavnosti, u svome ću izlaganju upotrijebiti u istom smislu
oba izraza: Sveta Stolica i Vatikan.
Uloga Svete Stolice u hrvatskoj povijesti
Kako gore objasnih, Sveta Stolica predstavlja u svijetu i u svim državama Katoličku
crkvu kao ustanovu istovremeno božansku, jer vuče svoj korijen i opstanak od Boga
preko Isusa Krista, i ljudsku, jer je sastavljena od ljudi - vjerskih pastira i vjernika
katolika - i živi i djeluje u ljudskoj povijesti. Katolička crkva nije svrha sama sebi, ona je
nužna ustanova u službi vjere, što je Krist objavio i toj Crkvi povjerio. A što znači vjera
u povijesti pojedinih naroda, bez obzira na to radi li se o kršćanstvu, islamu, hinduizmu,
budizmu, animizmu itd., nije potrebno dokazivati. Prema tome, i vjerske ustanove i
u
organizacije (crkve) kao nosioci, promicatelj i i čuvari vjere pojedinim narodima, vrše
značajan utjecaj u njihovoj povijesti, redovito u pozitivnom a katkada i u negativnom

130
smislu, kada naime zaborave ili zapostave svoju usmjerenost prema odgoju u vjerskim i
moralnim načelima i prema prekozemnom zvanju čovjeka.
Odnosi između Katoličke crkve i države bili su u prošlosti, uza sve međusobne česte
sukobe, tako povezani da možemo govoriti o sustavu jedinstva Crkve i države, koji se,
već prema prevlasti jedne ili druge strane, očitovao ili kao crkvena država ili kao
državna Crkva. Takav je sustav podupirao samo jednu dominantnu vjeru, jer su i Crkva
i država težile jedinstvu i identitetu naroda kao prvotnom zahtjevu i uvjetu za postignuće
maksimalnoga dobra dotičnog naroda, i to upravo u jednom od najburnijih razdoblja
europske povijesti, kada su, naime, još prevladavale centrifugalne sile pojedinih sastavnih
plemena, koja nisu bila sazrela do zajedničke nacionalne svijesti. Vjera je bila, uz ostalo,
također jaka koheziona snaga, koja je pomagala osmišljenju narodnog i nacionalnog
identiteta, a istovremeno ga oplemenjivala, budući da je relativizirala nacionalni ponos
i isključivost prema drugim narodima na temelju poimanja univerzalnosti katoličke vjere
i usmjerenje na vječnu i neprolaznu domovinu sviju na nebu.
Od druge polovice XIX. st., posebno od 1870. god. dalje, kada je Italija likvidirala
Papinsku državu (Stato Pontificio), koja se prostirala uzduž i poprijeko čitave srednje
Italije, nastupio je postupni proces odvajanja Crkve od države u smislu ostvarivanja
načela vjerske slobode i laičkog obilježja moderne države. Odnos prema Crkvi u modernim
državama nije ujednačen. Demokratske države redovito prepuštaju Crkvi da ona slobodno
regulira svoje poslove u sferi čisto vjerskih zadataka i odnosa. U nekim je državama
došlo do potpunog odvajanja Crkve i države, tako da se vjera tretira kao privatno uvjerenje
građana, dočim se vjerske organizacije i ustanove smatraju pravno priznatim osobama sa
širokom slobodom djelovanja.
S obzirom na činjenicu da je stvarno razgraničenje djelokruga i nadležnosti između
duhovne i državne vlasti u pojedinim zemljama nerijetko sporno, uvriježio se tijekom
povijesti tzv. konkordatski sustav, po kojem Crkva i država uređuju svoje odnose
međusobnim sporazumom. O pravnoj naravi konkordata postoje različita mišljenja. Danas
prevladava teorija konkordata u smislu da je konkordat ugovor i sporazum između dva
ravnopravna i nezavisna subjekta vlasti. Takav se ugovor sklapa između vrhovnih predstavnika
Katoličke crkve (konkretno, Svete Stolice) i vlade dotične države. Papa sklapa konkordat
kao vjerski poglavar i predstavnik vjernika katolika u dotičnoj državi, a ne kao predstavnik
Vatikanske Države. Po konkordatu dvije ravnopravne strane trajno uređuju pravni položaj
Katoličke crkve u državi i odnos te države sa Svetom Stolicom, kojoj priznaju i subjektivitet
Vatikanske Države. ·
Nakon ovih pojašnjenja, možemo sada prijeći na srž naše teme, na glavne povijesne
etape odnosa Svete Stolice i hrvatskog naroda te raznih državnih tvorevina u kojima se
tijekom povijesti naš narod nalazio ili kao sastavni dio ili kao okupirano područje. Čini
mi se da je naša historiografija o tom pitanju prilično oskudna i bar djelomično
"ideologizirana", u smislu da je pristup unaprijed određen: ili je apriorno neprijateljski
raspoložen ili, obratno, akritički sklon. Pokušat ću da ne upadnem niti u prvu niti u
drugu krajnost.
l. Odnosi u ranijoj hrvatskoj povijesti
Na poziv bizantskog cara Heraklija, koji je želio osloboditi pokrajine Dalmaciju i
Panoniju od Avara, između 627. i 640. iz Velike ili Bijele Hrvatske (današnja Karpatska
i Krakovska oblast) počeli su svoju seobu prema jugu Hrvati, organizirani tada u sedam

131
ili osam plemena. Rat protiv Avara trajao je više godina, dok Hrvati ne poraziše Avare
i zaposjednuše veći dio Dalmacije i Liburnije. Povjesničari smatraju da je borba s Avarima
svršila oko 640. godine, a istovremeno i proces naseljavanja Hrvata. U to je doba upravljao
Crkvom papa Ivan IV. (640.-642.), rodom iz Dalmacije. Patnje njegove uže domovine
bile su mu poznate, pa kad je saznao da su novodošli Hrvati pokorili Avare i nametnuli
mir i svršetak stoljetnim haranjima i razaranjima od strane raznih barbarskih osvajača,
papa Ivan šalje onamo opata Martina kao svog posebnog izaslanika s trostrukom svrhom,
naime: da otkupi zarobljenike, da u crkvama razorenim ili inače izloženim opasnosti
razaranja pokupi svete moći kršćanskih mučenika i, na kraju, da navješta Evanđelje
novodošlom narodu te ga odvrati od poganstva. Ovdje nalazimo prvi i najvažniji doprinos
Svete Stolice našem narodu: na stari autohtoni panj hrvatske civilizacije- koja je obuhvaćala
jezik, sustav zadrugarstva i zajedničarstva, povezanost sa zemljom, narodne običaje i
društvenu normativu, razne grane umjetnosti, prirođenu sklonost vjeri itd. - nakalemila
se mladica kršćanske vjere i kulture, temelj našeg kršćanskog obilježja što nas je oblikovalo
kao miroljubiv, civiliziran i europski narod. Dobrobit što su Hrvati primili pokrštavanjem
u prvom redu pripada nadnaravnoj sferi vjere, to jest stvarnostima koje nisu vidljive i
opipljive, kao što su otvorenost transcendenciji, milost vrhunaravna, moralni sustav temeljen
na božjim zakonima, izgradnja i profinjenje savjesti, jednom riječju: sve ono što je oplemenilo
i dalo pečat našem nacionalnom biću u pozitivnom smislu.
Kada je riječ o tisućgodišnjim odnosima Hrvata i Svete Stolice, moramo imati pred
očima nasljednike sv. Petra i njihovih suradnika, koji su putem vjerske i moralne obuke
odgojili i pripremili za sretnu vječnost samo Bogu poznat veliki broj Hrvata tijekom
povijesti. U kršćanskoj viziji, povijest jednog naroda vrednuje se po broju spašenih u
vječnosti, jer čitava povijest smjera tome cilju. Nemojmo zaboraviti da povijest pojedinca
i naroda na svršava na ovoj zemlji, niti smrću; ona se proteže u vječnost, pa su stoga u
povijesti svakog naroda najvažniji i najzaslužniji oni što odgajaju taj narod za vječnost.
Zahvaljujući tom prvom zahvatu Svete Stolice, milijuni Hrvata su baštinili nebo i
pridružili se nebrojenom zboru svetaca i svetica kao moćni naši zaštitnici i zagovornici.
Svaka hrvatska biskupija i župa ima svoju živu povijest, koja je uzvišenija od bilo koje
zemaljske i nacionalne epopeje i pobjede, jer ta vjerska i milosna povijest pretvara ono
što je prolazno u vječno i predstavlja pobjedu dobra nad zlim, istine nad zabludom i laži,
života nad smrću, milosti nad grijehom. Nitko u povijesti nije toliko podigao naše osobno
i nacionalno dostojanstvo koliko Sveta Stolica. Ona nije nikada napustila naš narod, a
priskočila mu je uvijek u pomoć, naročito u najkritičnijim trenucima njegove povijesti.

2. Odnosi nakon pokrštenja Hrvata

Glavna jezgra Hrvata bila je pokrštena tijekom VII. i VIII. stoljeća. Za vladavine
bana Barke, oko 679. god., Hrvati sklapaju svoj prvi međunarodni savez u novoj postojbini,
i to sa Svetom Stolicom u osobi pape Agatona, o kome car Porfirogenet ovako piše u
svojoj poznatoj kronici:
"Ovi Hrvati, nakon njihova pokrštenja, sklopiše ugovore potpisane vlastoručno te se
zakleše zakletvom čvrstom i neprekršivom sv. Petru apostolu, da neće nikad navaliti na
tuđe zemlje unoseći tamo rat, već će radije živjeti u miru sa svima koji to žele, pošto je
sam rimski Papa molio za njih na ovaj način: ako bi drugi narodi navalili na zemlje
Hrvata te ih tako prisilili na rat, Bog će se boriti za Hrvate i pomoći im, a sv. Petar,
učenik Kristov, dati će im pobjedu".

132
 Prihvativši dakle kršćansku vjeru, Hrvati su shvatili i prihvatili mirotvornu strategiju
u vanjskoj politici i postavili sebi kao ideal mirni suživot i prijateljske odnose prema
susjednim narodima. Doista, ako promatramo našu povijest, Hrvati nisu nikada pokrenuli
osvajačke ratove, nego su uvijek vodili obrambene ratove i borbe da bi zaštitili svoju
zemlju i svoja ognjišta. Taj miroljubivi duh urodio je više puta velikim tragedijama, ali još
više blagodatima, bez kojih Hrvati ne bi bili mogli opstati kao narod sa svojim identitetom.
U prvom redu donio im je međunarodno priznanje njihove nacionalne nezavisnosti i
državnog suvereniteta. Neki drugi narodi u ono doba, budući da nisu htjeli prestati sa
osvajačkim ratovima, jednostavno su nestali (Goti, Vandali, Avari ... ). Hrvati međutim,
zahvaljujući upravo njihovoj miroljubivoj opciji, mogli su na ruševinama rimskog imperija
i nakon prohujale stihije barbarskih provala i ratova, djelotvorno surađivati na ostvarenju
kršćanskoga projekta o novoj Europi što se tada rađala a osnova kojega je bila novo
poimanje ljudskog društva, po kojem su svi ljudi braća u Kristu, te vizija zajednice raznih
i različitih naroda kao jedne obitelji. Začetnik i nosilac te nove zamisli o Europi kao
zajednici naroda ujedinjenih u vjeri i kao nasljednici rimskog imperija bila je Sveta
Stolica, počevši od papa Grgura Velikog i Lava Velikog sve do Grgura VII., Inocenta III.
i Bonifacija VIII. Srednjovjekovna jedinstvena Europa zamisao je i djelo Svete Stolice.
U tom ostvarenju Hrvati su bili aktivni sudionici. Možemo stoga zaključiti da je naša
europska orijentacija zasluga Svete Stolice, jer bismo inače bili svršili kao narod u prevlasti
najprije istočnoga bizantskog a kasnije azijatskoga turskog carstva.
3. Izgradnja hrvatskog identiteta unutar Katoličke crkve
Godine 824. franačko-rimski car Ludovik sklopio je mir s bizantskim carom Mihajlom.
Po tom mirovnom ugovoru bijahu utvrđene interesne sfere dvaju carstava: sve hrvatske
oblasti na tlu stare Dalmacije pripadaju franačko-rimskom caru, a primorski gradovi s
pretežno latinskim pučanstvom ostaju pod vlašću bizantskog cara. Taj je ugovor ipak
znatno smetao jedinstvu i razvitku Hrvatske, jer je Bijela (Sjeverna) Hrvatska, kojom je
tada vladao knez Vladislav, bila politički odvojena od primorskih gradova Dalmacije, a
upravo tu su bila sjedišta biskupija kojima je do tada pripadala sva hrvatska zemlja. Tako
su hrvatske oblasti u crkvenom pogledu ostale bez svojih biskupa. U toj nevolji još
jednom priskoči Hrvatima u pomoć Sveta Stolica. Papa naime, bojeći se da dalmatinski
(latinski) biskupi kao podanici Bizanta ne odvrate Hrvate od Rima i od Europe, odluči
u Hrvatskoj osnovati zasebnu biskupiju, izuzevši je ispod jurisdikcije i vlasti splitskoga
nadbiskupa. Tako bi utemeljena u Ninu, kraj Zadra, oko 864. god., nova biskupija čiji se
poglavar službeno zvao "Episcopus Croatorum" (biskup Hrvata). Za vrijeme kneza Branimira,
koji je ispravio političko skretanje svoga predšasnika kneza Zdeslava prema Bizantu,
Papa Ivan VIII., oko 879. god., potvrđuje to europsko usmjerenje Hrvatske u poznatom
pismu upućenom "časnom svećenstvu i čitavom narodu", gdje, među ostalim, piše ovako:
"Budite dakle, kao što obećaste, vjerni Bogu i sv. Petru sve do smrti i primit ćete
životnu krunu što je Bog obećao onima koji ga ljube".
Tijekom IX. i X. stoljeća, hrvatske se zemlje od Raše do Duklje postupno ujedinjuju,
tako da se 925. god. knez Tomislav, uz pomoć Svete Stolice, mogao proglasiti kraljem i
uzdignuti hrvatske zemlje na dostojanstvo i na razinu međunarodno priznatoga kraljevstva,
što je jamčilo nezavisnost i ravnopravnost s ostalim državama u tadašnjoj Europi. Odluka
i pomoć Svete Stolice u tom sudbonosnom zahvatu bile su odlučujući čimbenik. U to
doba, naime, jedina međunarodna ustanova koja je povezivala i ujedinjavala sve europske
narode te uživala veliki moralni i pravni ugled zbog svoje univerzalnosti i nepristranosti

133
u sukobima među kršćanskim narodima i državama, bila je Crkva. Svojom diplomacijom
posredovala je za mirna rješenja, stvarala je savezništva, organizirala je obranu Europe
protiv prodiranja Arapa i islama. Mogli bismo reći da je tada Sveta Stolica vršila ulogu
koju danas vrši Organizacija ujedinjenih naroda. Papa je, kao vrhovna vlast u duhovnome
smislu, ali i u političkom, jer je bio izvan i iznad pojedinih država, podjeljivao kraljevsku
čast i krunu vladarima i priznavao na taj način dotičnim zemljama u ime Europe status
suverene države. Tako je npr. od pape primio krunu i priznanje carske časti i vlasti Karlo
Veliki, franački kralj, 800. god. isto tako naš kralj Tomislav 925. te Stjepan, kralj ugarski,
koji se prozva "kralj apostolski", 1000. godine.
Osnivanjem hrvatskoga kraljevstva postavljen je zauvijek čvrsti temelj narodu hrvatskom,
jer je time priznata i potvrđena svijest o njegovu identitetu, slobodi i suverenitetu, pa
možemo opravdano zaključiti da je Sveta Stolica, kao međunarodni čimbenik, najviše
zaslužna za tu povijesnu etapu naše nacionalne izgradnje. To se ponovilo i za krunidbe
kralja Zvonimira, koji je u papi Grguru VII. našao najjačeg zagovornika i zaštitnika te
je pod njegovim utjecajem oslobodio Hrvatsku od mnogih poroka i mana, kao npr.
trgovanja robljem.
Kada propade hrvatska narodna dinastija Trpimirovića i Hrvatsko se kraljevstvo ujedini
s Mađarskom u personalnu uniju 1102. god., težište hrvatske državne misli prebacilo se
u Bosnu. Tu su hrvatsku zemlju nastojali podjarmiti Mađari, Bizantinci i srpski kneževi
iz Raške. U Bosni se u međuvremenu bilo pojavilo bogumilstvo, što je prijetilo da razbije
vjersko jedi~stvo hrvatskoga naroda i tako dovrši opasan proces nacionalne fragmentacije.
Ban Pavao Subić, koji se ponosno potpisuje u službenim aktima kao "ban čitave Hrvatske
i vladar Bosne", nastoji ujediniti sve hrvatske pokrajine. U tome smislu surađuje s papom
Bonifacijem VIII., želeći da mađarska kruna pređe u ruke Anžuvinaca. Tijekom vremena
bosanski vladari hrvatske krvi, koji su od Tomislava i Krešimira naslijedili naslov i vlast
bana Bosne, uspiju podignuti Bosnu na rang kraljevine uz pomoć Svete Stolice. Ban
Tvrtko 1390. god. prima naslov i čast "kralja Bosne, Raške, Dalmacije i Hrvatske".
Ugarsko-hrvatski kraljevi nastojali su spriječiti jačanje i razvitak bosansko-hrvatskoga
kraljevstva, pa su zato pred Svetom Stolicom neprestano optuživali Bosnu zbog krivovjerja
i dizali križarske ratove protiv nje. Vjerski podtekst je služio za to da se prikriju politički
ciljevi Mađarske. Sveta Stolica je ipak brzo uvidjela da takva politika spriječava i ometa
katolički razvitak Bosne, pa je za vrijeme ugarskoga kralja Matije Korvina došla u sukob
s njime, jer je papa Pijo IL 1461. god. poslao svog izaslanika u Jajce, koji je tamo
krunisao kralja Stjepana Tomaševića. Sam se papa zatim zalagao za to da pomiri Matiju
i Stjepana uoči pada Bosne pred turskom najezdom. Stjepan Tomašević junački pogine
1463. god., a kraljica majka, Katarina Kotromanić, nađe utočište u Rimu, gdje preminu
1478. god., ostavivši u oporuci svoja kraljevska prava na Bosnu Svetoj Stolici.
4. Hrvati i Sveta Stolica za vrijeme turske vladavine
Za vrijeme turskih ratova i haranja po hrvatskim zemljama Sveta je Stolica bila i
ostala jedini vjerni i trajni saveznik i branitelj hrvatskoga naroda. O tome kakva su to
vremena bila najbolje nam govore ovi stihovi iz narodne pjesme onoga vremena:
"Ovo je naša zemlja krvava:
Krv opodne, krv uvečer,
Krvavi jedemo zalogaj,
Bez mira i počinka!"

134
 Od pada Bosne 1463. god. do 1533. god. dakle u razdoblju od 70 godina, odvedeno
je u zarobljeništvo oko 600.000 Hrvata, a njih oko 200.000 bježalo je pred silnom i
okrutnom turskom vojskom te se razmililo po Europi, od Mađarske i Austrije do Italije,
pa sve do daleke Nizozemske. I dočim su zapadne europ ke zemlje smatrale nebrojene
žrtve što je naš narod podnosio u neravnopravnom ratu s Turcima nečim normalnim te
nisu davale nikakvu značajnu pomoć, dotle je Sveta Stolica bila jedina koja se brinula o
tome da pomogne Hrvatima. Navest ću samo nekoliko značajnih akcija Svete Stolice u
tome smislu.
Odmah nakon pada Bosne papa Pijo IL organizira križarsku vojnu za oslobođenje
hrvatskih zemalja ispod turske okupacije. Dok je u Anconi s velikom voj kom čekao
dolazak venecijanskih galija koje su ih trebaJe prebaciti u Dalmaciju, papa se razboli i
naglo preminu. Tako propadne ta velika inicijativa, koja je mogla promijeniti tijek povijesti
u našim krajevima. Nakon Krbavske bitke 1493. god. u kojoj je poginulo 15.000 hrvatskih
vojnika i konjanika i cvijet hrvatskog plemstva, na molbu Ninskog biskupa Jurja Divinića
papa Aleksandar VL odmah valje veliku pomoć u novcu, hrani i oružju. Osim toga, papa
diplomatskim putem pregovaia sa ullanom Bajazitom o izmjepj zarobljenika i nudi
razmjenu sultanova brata Đeme za hrvatskoga bana Derenčina. Salje svoje poslanike u
Mađarsku, Češku i Poljsku ne bi li organizirali obranu i oslobođenje zaposjednutih kršćanskih
zemalja. Nezadovoljan mršavim uspjehom te akc.ije, u srpnju 1494. upućuje apostolsko
pismo svim biskupima u svijetu tražeći od njih 1/3 njihovih prihoda za organiziranje
križarske vojne protiv Turaka, kako bi spr iječio prodor u srednju Europu i oslobodio
Hrvat ku, za koju veli u pismu da su je Turci prošle godine, tj. 1493. " čitavu ... poharali
i veliki broj kršćana odveli u bijedno roblje, pokusali su ju i još pokušavaju svim ilama
zauzeti ... htijući je vojoj okrutnoj tiraniji podjarmiti".
Postoji brojna dopisna literatura između najznačajnijih hrvatskih ličnosti onoga doba
i Svete Stolice. Ti su naši biskupi, banovi, pisci i kulturni djelatnici prikazivali jezovito
stanje našeg običnog svijeta u neprestanom krvarenju u borbama s Turcima, nemilo
stradanje izbjeglica i prognanika, pomanjkanje hrane i oružja, sablasni nehaj europskih
zemalja. To sačinjava posebnu vrstu literarnih zdanja u našoj književnosti. Sveta Stolica
primala je i širila te vapaje i molbe, a sama je činila koliko je mogla. U onim su godinama
u budžetu Svete Stolice redovito zabilježeni veliki izdaci za obranu Hrvatske, čime se
nabavljala oružje, učvršćivali se bedemi i tvrđave pojedinih gradova (KJj Bihać, Šibenik
Senj, Ogulin, Sisak ... ). Papa Lav X., iz glasovite fiorentinske obitelji Medici, u više
navrata šalje banu Petru Berislaviću značajne svote do 100.000 zlatnih dukata, velike
količine oružja i živežnih namimica. Mogli bismo reći da je katolički Caritas radio uspješno
i u ono doba. Kako vidite, povijest se ponavlja!
Knez Krsto Frankopan, početkom lipnja 1525., uspije se probiti sve do Jajca, oslobađajući
taj utvrđeni grad od turske opsade, a to je mogao postići zaJwaljujući izdašnoj pomoći
što mu je bio poslao papa Klement VII. Taj se isti papa zalaže u Mađara, nagovarajući
ih da se ozbiljno zauzmu za oslobođenje Bosne; njegov poslanik Burgio šalje mu izvje ~ taj
iz kojeg saznajemo da se mađarsko plemstvo nećka jer je Bosna hrvatska (' ... appaitenendo
la Bosnia a la Croazia"). Sveta je Stolica svjesna loga da su Hrvati ključ za rješenje tzv.
"orijentalnog pitanja" pa se o tome raspravlja na svim crkvenim saborima onoga doba.
U povodu hrvatske pobjede pod Siskom 1593. god. pod banom Tomom Erdedijem
papa poziva sve europske države da proslave pobjedu i daje Hrvatskoj počasni naslov
nazivajući je: "Najjači branitelj vjere i bedem kršćanstva". To danas može zvučati kao

135
puka retorika, međutim onda je to bio iskreni izraz divljenja i zahvalnosti.
Posebnu je ulogu odigrala Sveta Stolica u podržavanju otpora katoličkoga hrvatskog
življa u Bosni i Hercegovini islamizaciji. Upravo zato jer su bili duboko srasli s kršćanskim
ozračjem i njegovim vrijednostima, ti se Hrvati nisu dali pokolebati niti nagovoriti na to
da se odreknu svoje domovine i svog identiteta; nisu postali Thrci niti, kako bismo danas
rekli, kolaboracionisti. Najsjajniji primjer te nacionalne svijesti i ispravnoga ponosa dao
je ban Nikola Zrinski za vrijeme turske opsade Sigeta 1566. god., kada je odbio zamamnu
ponudu sultana Sulejmana da postane njegovim zamjenikom te da vlada čitavom Hrvatskom
i Bosnom.
Ideja o hrvatskoj državi tipični je proizvod zapadne kulture i tradicije, pa su je mogli
spasiti i njegovati u narodu samo oni Hrvati koji su u divovskom sukobu dviju civilizacija
bili čvrsto vezani za Zapad, a u tome ih je hrabrila i podržavala Sveta Stolica. Možemo
stoga opravdano zaključiti- a to je danas itekako aktualno - da su Hrvati katolici u Bosni
i Hercegovini spasili u etničko-jezičnom pogledu također i svoju poturčenu braću, koja
je ostala na svojim djedovskim ognjištima. Jer, da su kojim slučajem bili otišli u koju
drugu susjednu zemlju i državu, bili bi sigurno ili temeljito asimilirani s tuđim nacionalnim
korpusom, ili fizički likvidirani i pro~erani kao njihova vjerska islamska braća u Grčkoj,
Srbiji i Crnoj Gori.
S. Odnos Svete Stolice prema hrvatskoj kulturi
Posebno poglavlje odnosa Svete Stolice i Hrvatske jest područje kulture. Spomenut
ću samo neke važnije događaje na tu temu. Benediktinski samostani, katedralne škole,
dominikanski i fra njevački studijski centri, isusovački kolegiji i gimnazije, prvo hrvatsko
sveučilište - sve te ustanove i stoljetni prosvjetni rad Katoličke crkve udarili su temelje
hrvatskome školstvu, a propulzivni centar svega toga kulturnog rada bila je Sveta Stolica.
Ona kasnije otvara i financira zavode i odgajališta za pitomce iz Hrvatske u Rimu,
Bologni Fermu, Loretu i Padovi. Valja spomenuti djelatnost Zbora za promidžbu vjere
(Congregatio de Propaganda Fide), koji je zaslužan za tiskanje glagoljskih i hrvatskih
liturgijskih, obrednih i katehetskih knjiga i priručnika, za upotrebu hrvatskoga književnog
_jezika u obredima (B. Kašić). Sveta Stolica uzima u obranu P. Zrinskog i E K. Frankopana,
dvije velike političke i kulturne ličnosti Hrvatske, i pokušava ih spasiti molbom da budu
pomilovani (1671. god.). Uzim~ u obranu i hrvatske pavline protiv njihove subraće u
Mađarskoj u pitanju posjeda Cakovca (1699. god.) i hrvatskoga značaja Međimurja,
cijeneći njihov pastoralni i kulturni rad u podizanju prosvjete među Hrvatima. Bilježimo
i uzdizanje Zagreba na čast nadbiskupije i metropolije, protiv mađarske oporbe (1852.)
i presizanja Budimpešte na hrvatske krajeve i osporavanje hrvatskoga jezika i kulture.
Ovo nekoliko crtica - a moglo bi se navesti još čitav niz dokaza - svjedoči nam o tome
da su hrvatsko školstvo i kultura uvelike povezani s crkvenom djelatnošću i da su na
poseban način bili pozitivno uvjetovani smjernicama i svakovrsnom pomoću i podrškom
Svete Stolice. Ako danas imamo među zemljama na Balkanu najstarije gimnazije sveučilište,
akademiju, muzeje i knjižnice; to.moramo zaista zahvaliti zalaganju i pomoći Svete Stolice
preko kulturnih crkvenih ustanova.
6. Odnos Svete Stolice u jugoslavensko doba
U doba buđenja raznih nacionalnosti u sklopu Austro-Ugarske, Sveta Stolica na taj
fenomen, u početku gleda s određenom sumnjom i bojazni jer je Monarhija u vatikanskoj
strategiji bila jezgra ujedinjene Europe i čvrsti bedem protiv turskog i ruskog imperijalizma,

136
a također protiv širenja germanskoga protestantizma. Vatikan u to doba smatra da je
bolje na demokratski načiin preustrojiti sustav te multinacionalne države, negoli je razbiti
i raskomadati. Nosioci nacionalističke ideologije uglavnom su austrijski, češki, mađarski
i talijanski liberali, a naši se ilirci i njihovi potomci zanose idejama francuskog prosvjetiteljstva
i sveslavenskog preporoda. U tom se razdoblju čini kao da se Sveta Stolica povlači iz
aktivne međunarodne politike, čemu su pridonijeli revolucija 1848. god. i malo kasnije,
okupacija Papinske države od strane Italije (1870.), pa gleda na Hrvatsku isključivo iz
vjerske perspektive. U Europi se sve više afirmira ideja o slobodi i nezavisnosti pojedinih
manjih naroda. Ideja srednjovjekovne ujedinjene Europe pomalo umire. U takvom
povijesnom okviru Sveta Stolica pozdravlja svršetak I. svjetskog rata - koji je pokušala
svim silama spriječiti ili bar ublažiti i skratiti, ali uzalud - i dosljedno prihvaća volju
pojedinih naroda, pa tako i Hrvata i Slovenaca koji su izabrali, doduše ne demokratskim
putem kao što bi bilo normalno, ulazak u novu državnu tvorevinu, "Kraljevinu Srba,
Hrvata i Slovenaca". Glavna je briga Svete Stolice u novim okolnostima da zaštiti prava
i interese katolika unutar nove države. Glavna su ostvarenja te brige ova: nova organizacija
crkvenog administrativnog i teritorijalnog sustava, osnivanje Biskupske konferencije,
imenovanje značajnih ličnosti za biskupe, osnivanje Katoličke akcije, napori oko konkordata
(što propada 1936. zbog antidemokratske opozicije Srpske pravoslavne crkve, koja želi
sačuvati svoj privilegirani položaj u Jugoslaviji, a također i zbog oporbe jakih i utjecajnih
masonskih krugova), obrana hrvatskih nacionalnih prava - Sveta Stolica odbija ponudu
posebnih privilegija uz uvjet da prihvati i podrži beogradsku strategiju "utapljanja" svih
naroda u "jugoslavenski narod", tj. u srpski narod "triju vjera". Nadalje, Sveta Stolica
ustaje u obranu Hrvata i Slovenaca u Istri i u slovenskom Primorju (slučaj biskupa
Sedeja i Fogara, mnogih uglednih svećenika, obrana hrvatskog i slovenskog jezika u
vjeronauku, propovijedanju i crkvenom pjevanju), unatoč nekim crkvenim dostojanstvenicima
Talijanima, koji su podržavali proces odnarođivanja našega svijeta također i uz pomoć
crkvene strukture. Gledajući danas s povijesne perspektive, hrvatski je narod za vrijeme
diktature kralja Aleksandra Karađorđevića imao jedinog i dosljednog zaštitnika i zagovornika
upravo u Katoličkoj crkvi, a na diplomatskom i međunarodnom polju posebno u Svetoj
Stolici.
7. Odnos Svete Stolice za vrijeme NDH i II. svjetskog rata
Nakon raspada Jugoslavije u travnju 1941. god., Sveta se Stolica nalazi u veoma
delikatnoj situaciji. Italija i Njemačka, kao imperijalističke zemlje i s režimima što ih je
Crkva osudila (papa Pijo XL prvi je javno osudio fašistički režim još 1931. god. svojom
enciklikom "Non abbiamo bisogno" i 1932. enciklikom "Cari tate Christi compulsi", pledirajući
napose protiv nezdravog nacionalizma i rasizma, a 1937. god. glasovitom enciklikom
"Mit brennender sorge" osudio je nacizam), u svojoj namjeri da ostvare "Novi poredak"
(Neue Ordnung) umjesto onoga starog što je zamišljen u Versaillesu 1918./19. god. i
v

nametnut silom, srušile su Cehoslovačku i Jugoslaviju kao neprirodne i nepravedne državne

tvorevine te uspostavile dvije bar formalno nezavisne države, Hrvatsku i Slovačku. Vatikan
je bio vezan svojom tradicionalnom praksom da dok traje rat ne priznaje novonastale
državne subjekte, a s druge je strane znao da je hrvatski narod plebiscitarno prihvatio
svoju državu, premda je bio u velikoj većini protiv ustaškog režima što mu je bio nametnut
od tadašnjega šefa države Ante Pavelića. Imao sam nedavno priliku pročitati u arhivu
Ministarstva vanjskih poslova Republike Italije službeni povjerljivi izvještaj visokog talijanskog
povjerenika u Hrvatskoj - izvještaj nosi nadnevak lipanj 1941. - u kojem upozorava
talijanske vlasti na to da je hrvatski narod u velikoj većini za svoju državu, ali nije za
137
Pavelićev režim, koji mu je oduran i odvratan, jer je povezan s fašizmom i nacizmom. U
takvoj situaciji Vatikan, odnosno Sveta Stolica, ne priznaje na diplomatskom polju NDH
i dosljedno ne otvara diplomatsko predstavništvo, tj. Apostolsku nuncijaturu, unatoč
jakom pritisku i nastojanju Pavelića i njegove vlade, već šalje u Hrvatsku papinog delegata,
benediktinskog opata R. Marconea, koji predstavlja papu u naših biskupa i vjernika, a
intervenira u postojećih vlasti samo u humane svrhe da zaštiti i spasi progonjene, bez
obzira na vjeru, narodnost i ideologiju. Sveta Stolica u tom ratnom razdoblju pomaže
katoličkom Caritasu oko zbrinjavanja izbjeglica i prognanika iz ratnih područja, oko
davanja hrane, odijela i liječničke pomoći hrvatskim internircima u talijanskim logorima
u Hrvatskoj i u Italiji. Na političkom i diplomatskom polju §veta Stolica intervenira i
službeno protestira kod talijanske i njemačke vlade protiv kršenja Zenevskih ratnih konvencija,
napose nakon što su msgr. Jeronim Mileta, biskup šibenski, i Antun Kv. Bonefačić,
nadbiskup splitski, denuncirali u Vatikanu strahote što je činila talijanska vojska nad
hrvatskim življem, i to u suradnji s najgorim četničkim jedinicama na području Dalmacije
i Hercegovine.
Odmah po svršetku rata Sveta Stolica nastoji preko svoga Caritasa pomoći stotinama
tisuća izbjeglica ispred komunizma da prežive u gladnim poslijeratnim godinama i da
otputuju u prekomorske zemlje, gdje će naći slobodu i posao i početi novi život daleko
od ratnih i poratnih strahota. Ako su se deseci tisuća Hrvata spasili nakon rata, to treba
dobrim dijelom pripisati Svetoj Stolici i njezinom međunarodnom ugledu.
8. Odnos Svete Stolice u doba komunističke Jugoslavije
Svi smo živi svjedoci toga razdoblja, ali tek se sada počinju malo jasnije nazirati obrisi
sukoba između komunističkog režima s jedne strane te hrvatskog naroda, uz koji stoji
Sveta Stolica, s druge strane. Kako je poznato, Tito je pokušao najprije prekinuti vezu
između htvatskoga naroda i Svete Stolice, nudeći zagrebačkome nadbiskupu msgru. Alojziju
Stepincu stvaranje Hrvatske nacionalne crkve, kao što postoji Srpska pravoslavna crkva.
Na taj bi se način Crkva našla u rukama režima, kao što je to bio slučaj s pravoslavnim
crkvama u ostalim komunističkim zemljama. Stepinac je to odlučno odbio i naglasio
našu pripadnost univerzalnoj Katoličkoj crkvi. To je bio pravi razlog za onaj sramotni
proces što ga je režim pokrenuo protiv Stepinca 1946. godine. Bio je to zapravo proces
protiv Katoličke crkve i protiv hrvatskoga naroda, koji je bio prikazan kao "genocidan",
"koljački", "fašistički" . U tom teškom razdoblju naše povijesti jedina međunarodna ustanova
koja je ustala u obranu istine i časti hrvatskoga naroda bila je Sveta Stolica. Njoj treba
zahvaliti ako se u svjetskom javnom mnijenju počela raskrinkavati ogavna antihrvatska
"crna legenda", koju su širili i potpirivali Srbi, komunisti i njihovi slugani te antikršćanske
snage kao masonstvo i sionizam.
Osim sustavnog progona vjere i Katoličke crkve u Hrvata i Slovenaca, Titov je režim
Crkvu pokušao izrovati iznutra pomoću tzv. "staleških svećeničkih udruženja", ali su naši
biskupi odmah prozreli taj opasan manevar i uz jaku podršku Svete Stolice uspjeli su
neutralizirati taj podli pokušaj razbijanja jedinstva Crkve. Ljeti 1952. došlo je do strahovitih
napada na biskupe i terora nad njima. Papa Pijo XII., hoteći odati priznanje msgr.
Stepincu za njegovo junačko svjedočanstvo, imenovao ga je kardinalom, a to je izazvalo
bijesnu reakciju režima, koji je prekinuo diplomatske veze sa Svetom Stolicom, pokušavši
na taj način potpuno izolirati Hrvatsku od Svete Stolice i Katoličke crkve u svijetu.
Izvan naše domovine Sveta Stolica organizira pastoralnu i socijalnu službu za naše
izbjeglice, osniva hrvatske katoličke misije u svim zemljama gdje se nalaze jače skupine
138
hrvatskih izbjeglica i iseljenika, a svi znamo što su značile te naše misije kad je Hrvatska
doživjela agresiju od strane Srbije. Danas možemo mirne duše tvrditi da su upravo te
misije odigrale sudbonosnu ulogu u obrani Hrvatske.
Komunistički režim, uvidjevši da je to pretvrdi orah za njega, 1966. god. traži nekakav
"modus vivendi" s Katoličkom crkvom te potpisuje tzv. "Beogradski protokol", što zapravo
znači svojevrsnu kapitulaciju režima pred Katoličkom crkvom. Domaća Crkva može
sada komunicirati sa Svetom Stolicom, počinju veliki zborovi katolika u zemlji, hodočašća
u Rim i u velika europska svetišta, Hrvati pomalo izlaze iz dvadesetgodišnje izolacije.
Prilikom raspada komunističke Jugoslavije ističe se ponovno velika uloga Svete Stolice
u obrani hrvatskoga naroda i njegovih životnih interesa. Svi danas priznaju ulogu pape
Ivana Pavla IL u procesu krize i pada komunističkog sustava općenito, što je dovelo i do
pada komunizma u bivšoj Jugoslaviji. Međutim, nije dovoljno poznata uloga toga pape
i Svete Stolice u mučnom i tragičnom procesu priznanja nezavisnosti i suvereniteta hrvatske
države. Već sada možemo reći da je Sveta Stolica bila najdosljednija u poštivanju prava
na samoodređenje te se hrabro suprotstavila sramotnim i himbenim manevrima onih sila
koje su htjele pošto-poto spasiti jedinstvenu Jugoslaviju pod srpskom hegemonijom.
Dovoljno je pročitati Papine govore diplomatskom zboru 1990.-1994., mnoge diplomatske
dokumente, njegove javne apele i denuncijacije ratnih strahota, poziv na poštivanje ljudskih
prava itd. Sama činjenica da je Sveta Stolica de facto prva priznala Hrvatsku i Sloveniju,
da je uspostavila diplomatske odnose s Hrvatskom na najvišoj razini, da Papa želi posjetiti
Hrvatsku u najskorije vrijeme, da Sveta Stolica preko međunarodnog Caritasa i preko
nacionalnih Caritasa izdašno pomaže Hrvatsku, sve su to dokazi da ona slijedi onu
davno zacrtanu liniju prijateljskih odnosa s Hrvatskom, od pape Agatona do danas.
Zaključak

Drugom zgodom namjeravam obraditi stajalište Svete Stolice prema ovom našem
užem zavičaju, napose za vrijeme talijanske okupacije, u vezi s čim ima još dosta krivih
informacija i predrasuda. Sada bih završio ovaj svoj informativni referat s nekoliko zaključnih
misli.
Mi Hrvati imamo razloga da bolje upoznamo i uvažavamo povijesni kontinuitet vatikanske
"politike" prema Hrvatskoj i da se oslobodimo krivog prikazivanja i manipuliranja povijesti
od strane anti hrvatskih i antikatoličkih povje:mičara. Sve treba na kritički način preispitati.
U povijesti nema nikakvih nedodirljivih dogma i definitivnih istina.
Sveta Stolica, kao zaista svjetska sila i kapilarno prisutna po cijeloj kugli zemaljskoj,
redovito vidi jasnije i dalekosežnije nego mnogi odgovorni državnici, pa ako ona npr.
savjetuje da treba sačuvati Bosnu i Hercegovinu kao jedinstvenu državu, valja to ozbiljno
uzeti.
Moramo uočiti odgojnu ulogu vjere i povezanosti s univerzalnom Crkvom također i
za naše nacionalne vrijednosti, kao npr. nauk Crkve o socijalnim i političkim pitanjima
koja treba rješavati na temelju etničkih i moralnih načela. Sporazum i suradnja između
Crkve i države za dobrobit naroda plod je mudrosti i zrelosti jednoga naroda.

Rim, 31. siječnja 1995.

NAPOMENA:
Predavanje održano u Klani, u organizaciji Društva za povjesnicu Klana

139
 Riassun to
LA SANTA SEDE E I CROATI
L'autore, preciseta la terminologia (Santa Sede-Vaticano-Chiesa Cattolica), presente una
panoramica starica del ruolo della Santa Sede nella storia croata, evidenziendo alcuni momenti
determinanti: la conversione dei Croati, illoro inserimento nella sfera europea occidentale, il
riconoscimento delle loro identita nazionale sia con accordi a livello internazionale, sia cor la
concessione dello status giurdico di regno indipendente (925). Quando nel sec. XII. il baricentro
del Regno Croato si sposta in Bosnia, la Santa Sede da il suo appoggio, sopratutto per organizzare
la resistenza all'invasione turca e promuovere, dopo il 1463, le crociste per la liberazione.
Particolari benemeronze ha la Santa Sede nel campo della cultura croata, dove contribui a
creare il sistema scolastico a tuti i livelli, a favorire l'unificazione linguistice e a formare una
classe intellettuale nei vari collegi per studenti croati a Roma, Loreto, Fermo e Bologna.
Dopo la creazione della prima Jugoslavia (1918-1941) la Santa Sede cerca di tutelare i diritti
dei cattolici, la cui maggioranza sono i Croati, con un concordato, che pero follisce nel1936 per
opposizione serba. Durante la Il. guerra mondiale e l'effimera esistenza dello Stalo ln'dipendente
Croato, la Santa Sede si prodiga a salvare le vittime, i profughi, i deportati senzo distinzione di
razza, nazionalita e religione, sopratutto i deportati croati in Italia. Nella Jugoslavia comunista
di Tito (1945-91.), il Vaticano ha difeso i diritti religiosi e civili dei cattolici, e nel tristo processo
contro Mons. Alojzije Stepinac - che era, di fatto, il processo l popolo croato che voleva la
propria indipendenza, essa inizia un processo a livello internazionale cetro la "leggenda nera"
anticroata. Con la disgregazione della Jugoslavia nel 1990/91, la Santa Sede prenđe atto della
volonta di indipendenza del popola costituenti la vecchia Federazione e sul piano internazionale
si impegna per il riconoscirnento dei nuovi stati nel rispetto coerente del diritto di autodeterminazione
e per porre fine all'aggressione da parte serba.
Prijevod: msgr. Milan Simčić

140
PRILOZI
sl. 6. Crkva sv. Jerolima na grafici Valvasora

142
IVAN ŠNAJDAR
Klana, Kalužica 5

PRILOG O ŽUPNOJ CRKVI SV. JEROLIMA U KLANI

Iznad glavnog ulaza župne crkve sv. Jerolima u Klani nalazi se ugrađena kamena
ploča s ovim latinskim napisom:

ECCLESIA PAROCHIALIH HAEC HONORIBUS

SANCTI HIERONYMI DOCTORIS DICATA, DECURSU
UNIUS SEMESTRIS MDCCCXXXVI, DOMINANTE
COLERA MORBO AEDIFICATA, DOMINIO JOSEPHI
NEGOVETICH PAROCHO CLEMENTE MAROTI
SYND GREGOR GAUS & LUCA LAGIGNA, CONSACRATA
DIE 25 MENSE l G ANO MDCCCXXXXX AB ILL & REVD =
D.D. EPISCOPO BIPTHOLNEO LEGAT.

Iz navedenoga napisa proizlazi da je gradnja (ili temeljita rekonstrukcija) crkve dovršena

u vrijeme kada je najveći posjednik u Klani bio vlastelin Josip Negovetić (1), župnik je
bio Klement Marotti (2), a crkveni su starješine bili Grgur Gauš i Luka Laginja.
Posvećena je krajem prvog semestra 1836. god., u vrijeme dok je u Klani harala
smrtonosna kolera. Siječnja mjeseca 1850. god. crkvu je posvetio biskup Bartolomej
Legat.
· o, o tome da je ova crkva starija od navedenih datuma govori nam zapis i grafika
Klane i klanjskog staroga grada objavljena u knjizi "Slava vojvodine Kranjske" Johanna
Weikbarda VaJvasora (Graz, 1689.), koja osim crkvicaSv.'frojstva na Gradini, sv. Antuna
Padovanskog na Vasi, sv. Roka na Sv. Roku, sv. Mihovila na groblju prikazuje na današnjemu
mjestu u podnožju dvorca na Gradini i župnu crkvu sv. Jerolima s tornjem i ulazom sa
strane Gradine (3). ( l. 6. Crkva sv. Jerolima na grafici Valvasora).
Dakle, osim gornjeg napisa, grafike i napisa iz Valvasorove knjige nisu, za sada,
dostupni drugi tariji i precizniji podaci o gradnji i povijesti crkve v. Jerolima. Sve što
je možda postojalo u župnom arhivu uništeno je za IT. svjetskog rata (1944.), kada je na
župni med i dvor (plovaniju) pala avjonska bomba, prilikom bombardiranja Klane. Daljnjim
istraživanjtma suradnika Dmštva za povjesnicu Klane možda će se u nekom od crkvenih
ili državnih arhiva otkriti j neki drugi podaci o crkvi i njezinoj povijesti.
Jedna od najvećih vrijednosti koja se nalazi na ovoj crkvi svakako je fragment glagoljicom
143
ispisane kamene ploče iz 15. st., koju je neki savjestan čovjek (vjerojatno neki župnik) dao
ugraditi iznad ulaza u sakristiju crkve i tako ga sačuvao od zasigume propasti. Na tom fragmentu
piše: "1439 to pisa", i to je još jedna od karika u lancu dokaza upotrebe glagoljice na ovome
širem području .

sl. 7. Fragment glagoljskog napisa iz 1439. god.

Foto: Josip Barak

Najstariji dokaz o tome je nedavno otkriveni zapis u vatikanskom arhivu (nalaz će

uskoro biti objavljen i temeljito obrađen) o posjetu pulskog biskupa u 13. st., pod čiju
je jurisdikciju padala i klanjska župa. Zapis opisuje klanjsku župu život u njoj te daje
infoonacij"u da se u crkvi posvećenoj Sv. Trojstvu (ta je crkvica među pet klanj kih crkava
vjerojatno naj ·tarija klaojska crkva) služba božja vršila na glagoljici. Posebnost je ovoga
napisa iz J5. st. način pisanja. Doksu na Bašćanskoj ploči i većini drugih napisa glagoljska
slova ugravirana/uklesana u podlogu, ovaj klan jski fragment ploče ima slova ispupčena.
Branko Fučić u svojoj knjizi "Glagoljski napisi" obradio je i glagoljski napis iz Klane.
Povijesno druytvo Klana, sagledavajući njegovo značenje, uzelo je taj fragment napisa za
svoj imbol i ugradile ga u svoj pečat.
Crkva je, naravno, tijekom stoljeća održavana, popravljana i rekonstruirana. Osim
prije navedenih napisa, u sačuvanim zapisnicima Upravnog vijeća Općine Klana (1904.-
1915.) (4) čitamo i ovo:
- Upravno vijeće Općine Klana plaćalo je iz svojih prihoda župnika (5) (od 2. 12.
1901.), orguljaša mjehogažu, zvonara (mežnara) i za božićne mise u ostalim selima
kapucina (zapisnici od 3. 7. 1905., 6. ll. 1905., 19. ll. 1908., 19. 4. 1910. itd).
-Naručen je i plaćen popravak orgulja, a odlukom Upravnog vijeća od 5. ll. 1906.
naručena je izrada novih orgulja u tvornici orgulja braće Zupan u Kamnoj Gorici za
3.370 kruna. Orgulje su montirane i tavljene u upotrebu 1907. god. (zapisnici od 5. ll.
1906. 29. 7. 1907., 19. 11. 1908.).

144
 -U Posujilnicu u Voloskom uloženo je 5.000 kruna za popravak crkve sv. Jerolima (9.
l. 1905.).
-Prihvaćeni su novi nacrti za rad na prepravci crkve sv. Jerolima, jer su stari odbačeni
kao građevinski loši (odbacio i prepravke izvršio Građevinski odjel e. kr. Namjesništva
u Trstu- ing. M. Curet). U župnom uredu postoji originalna građevinska dokumentacija
o tornju i nacrti za gradnju još dvije crkvene lađe (lijevo i desno od postojeće središnje)
(zapisnici od 3. 7. 1905. i 29. 7. 1907.).
- Dana 21. 10. 1912. donesena je odluka o izdvajanju 40.000 kruna za temeljitu
prepravku crkve sv. Jerolima (10.000 kruna iz općinske blagajne, a 30.000 kruna iz sredstava
predviđenih za gradnju nove škole; škola se trebala graditi na Pristavi, ali je rat omeo
izgradnju).
-Dana 29. 7. 1907. zaključeno da se temeljito popravi crkvica sv. Mihovila na groblju
(pod, zidovi, krov).
-Dana 27. 4. 1908. na prijedlog Župnog ureda izabran je građevinski odbor za popravak
crkve sv. Jerolima u sastavu: vlč. Ivan Koruza - župnik, Mate Medvedić - predsjednik
Upravnog vijeća Općine Klana, Luka Medvedić- vijećnik, Mate Suštar- crkveni starješina
u Klani, Filip Suštar - župan u Studeni, Andre Mrvčić crkveni starješina u Studeni.
Za vrijeme I. svjetskog rata austrijske vlasti učiniše neviđeni atak na klanjske crkve
(6). Naime, god. 1916. skinuta su, za potrebe austrijske vojske kao materijal za lijevanje
topova, sva tri zvona župne crkve sv. Jerolima (zvona su bila manja od današnjih, ali
izvanredne kvalitete i zvučnosti, tonski vrlo usklađena): sa crkve sv. Roka jedno, a sa
crkve sv. Mihovila oba zvona. Crkva je bila bez zvona sve do 1922. god. kada je župnik
nabavio u Udinama tri nova zvona koja su bila veća od starih. Bila su to zapravo katedralna
zvona, izlivena 1868. god. za drugog naručioca i nikad preuzeta. (Godina 1868. reljefno
je označena na velikom zvonu.) Posvete na zvonima su tada ugravirane prema posve tama
sa starih zvona. (7)
Prema informacijama koje je od proizvođača dobio župnik, za lijevanje velikog zvona
bilo je uz broncu upotrebljeno i 12 kg srebra.
Stari, dosadašnji crkveni sat sa Sv. Jerolima nabavljen je u pretprošlom stoljeću (13).
Svih ovih godina radio je besprijekorno. Kuriozitet je kako se desetljećima podešavala
i kontrolirala njegova točnost. Do II. svjetskog rata iz riječke se pošte, telegrafski, u 12
sati javljalo točno vrijeme. Mežnar je imao općinski džepni sat koji bi točno navio i
prema njemu podešavao crkveni sat na tornju. (8)
Podaci o crkvi za vrijeme Italije ne postoje ili su nedostupni. Necivilizirani postupak
austrijskih vlasti iz I. svjetskog rata ponovili su na crkvi sv. Jerolima i Talijani 1942. god.,
kada su od tri zvona, koje je imala crkva, skinuta dva manja te su odnesena u Italiju za
potrebe talijanske vojske. Pokušali su odnijeti i treće, najveće, ali ga nisu mogli izvući iz
tornja, zbog njegovih uskih otvora. Otvor su pokušali proširiti klesanjem, što je spriječio
vlč. Koruza, a nisu uspjeli niti razbiti zvono, mada su ga pri tom pokušaju oštetili. Preostalo
treće, najveće zvono izvanredne je kvalitete i vrlo se daleko čuje. Praktički se, za pogodna
vremena, može čuti na cijeloj katastarskoj općini Klana.
Znatniji zahvati na crkvi sv. Jerolima izvršeni su u poratnom periodu (šezdesetih i
sedamdesetih godina). Temeljito je obnovljen i popravljen krov i unutrašnjost crkve
(preuređen je glavni oltar po ideji T. Kralja, popravljene su orgulje, prerađeni su kor i

145
slikara Tone ta Kralja iz Ljubljane, koji je oslikao unutrašnjost crkve.
Zadnjih desetak godina na klanjskoj je župnoj crkvi izvršeno nekoliko većih zahvata u organizaciji
današnjeg župnika (10) te uz obilatu pomoć Crkvenog odbora, župljana i sponzora.
Rekonstruiran je krov crkve, preuređen kor, nabavljene su nove, modeme orgulje te izrađena
dva nova zvona (ll) (srednje i malo), koja će se uskoro postaviti na svoje mjesto. Najvidljiviji
kapitalni zahvat izveden je na tornju crkve, točnije na njegovoj kupoli, ove, 1994. godine. Gornji
dio tornja i kupola su, uz male preinake, izrađeni prema nacrtima s početka ovoga stoljeća, a
što tada nije bilo realizirano zbog nedostatka sredstava.

sl. 8. Toranj u rekonstrukciji

Foto: Josip Barak

Kupola je izrađena od bakra, a njezino je postolje betonirana. Sponzorstvom msgr.

Milana Simčića (12) nabavljen je novi elektronski sat koji će zamijeniti stari crkveni sat
(zadnji temeljiti popravak starog sata izvršio je g. A Fabiani, vrsni klanjski majstor,
pedesetih godina).
Crkva sv. Jerolima ovom je rekonstrukcijom dobila znatno drukčiji izgled (ima doduše
i onih koji se s ovom promjenom ne slažu, iz tradicionalnih razloga), čime je i klanjska
panorama dobila novu vizuru.

146
sl. 9. Novi izgled kupole i tornja
Foto: Josip Barak

Prema podacima Župnog ureda, doprinos za rekonstrukciju crkvenog tornja dalo je

208 obitelji s područja općine Klana, 39 izbjegličkih obitelji iz Bosne, smještenih u izbjegličkom
kampu u Klani, a među ostalim sponzorima znatnije su sudjelovali Općina Klana, Lovačko
društvo "Zec" Klana te grupa mladeži iz Klane od zarade na jednoj javnoj manifestaciji.

BilJEŠKE:
l. Obitelj Negovetić porijeklom iz Mošćenica bila je zadnji klanjski veleposjednik. Od
nje su Klanjci 1861. god. otkupili cjelokupno imanje sa šumom. Plemićki naslov i
povlastice dobili su odlukom austrijskog cara Leopolda I. 14. 10. 1687. pod naslovom
de Cumboks, što je objavljeno u Beču, 26. 10. 1704. (vidi HF. von Rosenfeld, "Wappenbuch
der Konigsreich von Dalmatien", Ni.irnberg 1873., str. 64.).
2. Klement-Franjo Ksaverij Marotti rođen u Voloskom 20. ll. 1797.; bio je klanjski
župnik od 1827. god. do 13. 3. 1858., kada je umro u Klani. Sahranjen je u predvorju
crkve sv. Mihovila u Klani (podaci s nadgrobnog spomenika).
3. Valvasor u svom zapisu o Klani govori i o crkvi sv. Magdalene koja se nalazila vjerojatno
u Mlaki (i danas se ta lokacija naziva Magdalena), i gdje se i danas nalaze jedva
vidljivi ostaci nekih građevina. Postoji i narodno predanje da je tamo bilo naselje.
4. Povijesni arhiv Rijeka, Kutija 184 - YU37.
5. Vlč. Ivan Karuza rođen je u Gabrju kod Gorice 23. ll. 1863., a umro je u Klani ll.
4. 1942. godine. Službovao je 46 godina u Klani (1896.-1942.), gdje je i sahranjen.
6. Sjećanja pok. Jačeta Laginje iz Klane br. 39 i Andreta Medvedića, Klana, Kalužica 2.
7. Na starim klanjskim zvonima bile su ove posvete:
- na velikom zvonu Krista Kralja: "Kralju vekova čast i slava"
- na srednjem zvonu: "Na čast Majci Božjoj"
- na malom zvonu: "Na čast Sv. Jerolima"
147
 Veliko zvono izlio je u Udinama majstor Fuse Francesco Brioli. Na zvonu su raspoređene
četiri
figure: sv. Josip, Blažena Djevica Marija, raspeti Krist u većem križu i oplakivanje
Krista.
8. Klana je dobila telegraf 1908. god. (cijena 2.850 kruna, uz pripomoć gospoštije Thurn-
Taxis, Schenburg-Waldenburg, općine Volosko i Kastav). Zapisnik UV općine Klana
br. 621 od 10. ll. 1908.
9. Vlč. Pavel Mršnik, kojeg su Klanjci od milja zvali Pavić, rođen je u Premu 1916.
godine. U klanjskoj župi službovao je od 1951. sve do umirovljenja 1980. god., na
opće zadovoljstvo mještana, obnašavši svoju svećeničku dužnost kao pravi narodni
dušebrižnik. Umro je 1994. god. u Maloj Bukovici, a sahranjen je u Ilirskoj Bistrici:
na njegovu je ukopu bilo mnoštvo Klanjaca.
10. Vlč. Pero Zeba rođen je u Bijelom Brdu, općina Derventa, Republika BiH. Župničku
dužnost u Klani obnaša od 1980. godine.
ll. Zvona su izlivena u Innsbrucku (Austrija), u radionici Grassmayer, 1991. godine. Na
novonabavljenim zvonima, kao zamjeni za otuđena zvona, izvršena je zamjena posveta
na srednjem i malom zvonu (vidi bilj. 7), a grb, izliven na zvonima, nije autentičan
klanjski grb, već je proizvoljna neutemeljena konstrukcija, što bi radi povijesne
utemeljenosti svakako trebalo ispraviti.
Posvetu zvona izvršio je nadbiskup riječki msgr. Antun Tamarut.
12. Msgr. Milan Simčić - Martinov podsekretar je u Kongregaciji za svećenike u Vatikanu.
Rođen je u Klani 1926. godine.
13. Stari crkveni sat star je vjerojatno nekoliko stoljeća. Čitav je izrađen bez ijednog
navoja, a spojevi su izrađeni pomoću klinova. Navijanje sata vrši se svaki dan u
određeno vrijeme uz pomoć tri utega. Točnost sata podešava se dizanjem ili spuštanjem
diska na njihalu (zimsko i ljetno podešavanje). Utezi su teški stotinjak kilograma
svaki, a diže se pomoću kolotura. Jedan uteg pokreće sat, drugi omogućava da sat
bije svakih 15 minuta, a treći omogućava da sat bije sate.

Riassunto
SULLA CHIESA PARROCCHIALE DI SV. JEROLIM (SAN GERONIMO) A
KLANA
Nel passato a Klana c'erano parecchie chiese e cappelle. La chiesa parrocchiale di San
Geronimo estata consacrata appena nell'Ottocento benche ci siano traccie piu antiche di questo
oggetto sacrale.
Al di sopra dell'entrata in sagrestia posteriormente viene incastrata nel muro una pietra
coll'iscrizione croata in caratteri glagolitici. C'e anche un'incisione dell'anno 1439.
Negli Archivi di Vaticano recentemente viene confirmato il fatto che nella chiesa di SS
Trinita nel Duecento si celebrava la messa paleoslava (quella dei glagoljaši).
L'autore riporta i dati piu dettagliati riguardando la stessa chiesa nel Novecento.
Prijevod: mr. Tihana Mršić

148
IVAN ŠNAJDAR
Klana, Kalužica 5

O»KI.ANJSKO:ME GRBU«
U zapisniku Upravnog vijeća Općine Klana (l) od 19. 4. 1910. zapisane su riječi tajnika
Vijeća Vjekoslava Cucančića upućene općinskim vijećnicima:
"Obćina Klana imade od starine jednu dragu uspomenu. To je pečat, koji je rabio već pred
pedeset godina ovdašnji vlastelin.pok. Negovetić, te je od onda do današnjeg dana uvjek u
uporabi za pečatiti lužbene zamote peča tnim voskom. Znamenit je radi toga što je na njem
urezan klanjski grb, a vlastitog grba neima niti svaki grad. Na štitu toga grba je sidro, s jedne
strane lav a s druge strane orao, odzgor plemićska kruna, a pod njim napis Obćina Klana. Kad
se je ovdje ustroj ilo prvo upravno vieće g. 1901. neznam kako se je moglo zaboraviti na ovaj
grb, da se ga nije dalo izraditi na obćinski pečat. Sadašnji pečat upravnog vieća po svojem
obliku daleko zaostaje u pogladu estetike za uredovnimi pečati.
Ja ću dakle biti tako slobodan, da Vam savjetujem, da se barem sada pobrinete za pravo na
grb obćine Klane, koji je u uporabi već preko pol stoljeća i da dozvolite te se nabavi novi uredovni
pečat za upravno Vieće na kojem će biti izdjelan klanjski grb po uzorku na starom pečatu."
Predsjednik Mate Medvedić proglasio je Cucančićev prijedlog hitnim. Upravno vijeće ga je
prihvatilo i zaključilo da se nabavi novi pečat s grbom općine Klana.

sl. l O. Pečat s grbom

Izradio: J Barak

149
 Već na idućem zapisniku Upravnog vijeća Općine Klana od 15. 10. 1910. na kraju je utisnut,
prvi put, novoizrađeni pečat s opisanim grbom. Najstariji za sada poznati otisak originalnog
pečatnjaka nađen je otisnut na katastarskim mapama Klane iz 1877. (23. Xl. 1877.), J.!Z koji se
nalaze potpisi ondašnjeg župana Klane Mate Cucančića i još petorice građana K! ane i Skalnice.
Novim su pečatom pečaćeni svi sljedeći zapisnici koji su sačuvani. Taj se grb upotrebljavao i
kasnije, te ga nalazimo na jednoj po~rdi koju je izdao klanjski žup~n Luka Medved ić 9. 3.
1919. godine na pečatu na kojem piše: ZUPANSTVO POMOCNE OPCINE KLANA (original
u arhivu autora)
Za vrijeme talijanske vladavine i Talijani su prihvatili korištenje navedenog grba, pa smo ga
ponovno našli utisnu tog na službenim dokumentima, što je vidljivo iz više dokumenata: Carta
d'iden tita No. 509 Ehrlicha Adalberta od 21. 7. 1932., Certificato di poverta Ehrlicha Umberta
od 30. 4. 1934. godine. U sredini pečata je grb, a okolo piše "Comune di Clana Provincia del
Carnaro" (2), te u zaglavlju memoranduma "Municipio di Clana, travnja i svibnja 1940."

sl. ll Talijanska vetzija grba

MUNICIPIO Dl CLANA
PROVINCIA DEL CARNARO

sl. 12. Talijanski memorandum s grbom

150
 U poslijeratnom periodu grb se nije koristio.
Analiziramo li grb s heraldičkog stanovišta (heraldika-grboslovlje -znanost o grbovima
i ustaljenim pravilima za njihovo sastavljanje), (3) onda o grbu možemo reći ovo:
Osnovni dio grba sačinjava štit s vodoravnim crtama, što govori da je osnovna, temeljna
boja štita plava. Naime, u heraldici (kada se grb prikazuje u crno-bijeloj tehnici) položaj
crta može biti vodoravan, okomit, kos, kvadriran, ločkas t iJi potpuno prazan prostor ~to
daje informacije o osnovnoj, temeljnoj boji štita: plavoj crvenoj zelenoj, emaj, zlatnoj
ili srebrnoj.
Na štitu se nalazi sidro u okomitu položaju. Sidro u heraldici može stajati okomito,
obrnuto ili koso. Boja mu je u pravilu srebrna.
Sidro se kao simbol najčešće javlja u grbovima pomoraca ili riječnih brodara, ali to
uopće ruje isključivo pravilo, jer simbol sidra ima i druga značenja. Sidro kao simbol
može simbolizirati i nadu. Na primjer, u poslanici sv. Pavla Hebrejima u VI. poglavlju 19.
st. kaže se: "Ovu nadu imamo kao pouzdano i čvrsto sidro duše".
U Klani je nekad od davnina, gotovo u svakoj kući, visila popularna sličica s tri
ženska lika. Prvi je lik simbolizirao vjeru i ispod njega je bio simbol križa, drugi je
simbolizirao nadu (ufanje), a ispod je bio simbol sidra, treći je lik simbolizirao ljubav, a
ispod njega je bio simbol srca. ·
U knjizi "Rječnik simbola" (4) J. Ševaljea i A. Gebrana pod pojmom simbola sidra
govori se da ono simbolizira stalnost, izdržljivost, smirenost, vjernost. Dalje se govori da
sidro veže, učvršćuje te da simbolizira postojani dio ljudskog bića, ono je posljednja nada
u oluji.
Otkud sidro kao simbol u grbu koji ima h·adiciju veću od 150 godina u Klani? Zašto
se pok. Negovetić služio upravo ovakvim simbolom na pečatnjaku s napisom Općina
Klana- ne znamo, no možda je on za to imao uporište u nekom starijem saznanju, nama
danas nedostupnom.
U knjjzi Hajera Fridricha von Rosenfelda 'Wappenbuch der Konigsreich von Dalmatien", l-
izdan j u Niirnbergu .l873. god., na sti. 64 govori se o clocljeli plemićkog na. lova obitelji
Negovetić iz Mošćenica i (l izgledu grba obitelji Negovetić (5), no ni taj grb a niti grb
Mošćenica (6) nisu ni po čem lični "klanjskom grbu " l nemaju u njemu sidro. Analizom
grbova sviJ1 ostalih porodica koje su bile u različitjm upravnim i posjedni čkim odnosima
u Klani ustanovljeno je ela nemaju sličnosti s opisanim grbom ('2:j
Klana je stoljećima živjela dobrano i od mora, i bila je vezana za more i Rijeku. Kroz
Klanu je prvo prolazio karavanski put u pravcu Ljubljane i Trsta, a kasnije je neposredno
uz Klanu prolazila cesta u istom pravcu. U Klani je jedno vrijeme bila čak i riječka
mitnica (u 15. st. - G. Kobler). (8)
Klanjci su odvajkada vozili u Rijeku drva za ogrjev, jarbole, rebra za barke i brodove,
raznu drvenu građu, drveni ugljen itd., stoga ima logike da se u "klanjskom grbu" nade
sidro, jer je Klana bila ekonomski "usidrena" za Rijeku.
Osnovni dio grba - štit sa sidrom - ima dva čuvara: s lijeve strane lava u uspravnu
položaju, a njegova je boja zlatna, te s desne strane grifa (orolava). Grif je krilati lav s
kandžama i glavom orla šiljastih ušiju. Njegova je boja u heraldici u pravilu srebrna.
Običaj ugrađivanja tzv. čuvara u grbove razvio se u 14. st., ali oni nisu prijeko potrebni
likovi uz osnovni dio grba, i njihov izbor najčešće zavisi od volje i ukusa vlasnika.
151
 Nad štitom je kruna koja se sastoji od obruča s pet šiljaka na kojima su srebrne kuglice, što
karakterizira niži rang. Ispod štita je ukrasni zastor s okomitim linijama (crvena boja), koji za
sam grb nema neko važnije značenje. (Pogledati na kraju teksta, sl. 13. na str.193)
Zaključimo, dakle, da se ovaj grb kao simbol upotrebljavao na ovaj ili onaj način u proteklih
preko 150 godina, te je stoga postao tradicionalan, a najvjerojatnije je nastao za klanjske potrebe,
kao originalna tvorevina.
Zadnjih pedesetak godina takvoj vrsti simbola nije se pridavala veće značenje. Danas je u
nas ponovno osnovana (po treći put) općina Klana (1993.), a u odluci o ustrojstvu i načinu
rada Općinskog vijeća Klana u članku 4 stoji da općina Klana ima grb i zastavu, te je rečeno da
će se njihov izgled utvrditi posebn0m odlukom. Ovdje prezentirani djelić naše povijesti može
eventualno dobiti nastavak u odluci Općinskog vijeća o njegovu korištenju u osnovnom ili
izmijenjenom obliku.

BIT.JEŠKE:
l. Povijesni arhiv Rijeka, kutija 184- JU37.
2. Vrlo je vjerojatno da je negdje u Klani sačuvan stari pečatnjak, a možda i neki nakon
toga izrađeni pečat, pa je ovo javni poziv eventualnom vlasniku da ga prezentira
javnosti.
3. Ba!toJ Zmajić "Heraldiko", Zagreb, 1971.
4. J. Sevalje A. Gebran ,Riječnik simbola, Zagreb, 1983.
5. Grb obitelji Negovetić ima štit s pozadinom plave boje, popriječen s tri trake. Iznad
jedne trake naslanja se bijeli ždral s podignutom desnom nog·om, držeći jednu stijenu.
Grb je ulcrašen maslinovom grančicom u kojoj visi krunasti vizir nad kojim stoji još
jedan ždral. Giovani Kobler,Storia della libumica citta di Fiume Rijeka, 1896.
6. Grb Mošćenica, iz kojih porijeklo vodi obitelj Negovetić, na štitu ima sv. Andriju koji
u desnoj ruci drži ribu, a u lijevoj tzv. Andrijin križ (v.: Vodič historijskog arhiva Lt
Rijeci ili Zbirka grbova Povijesnog arhiva Rijeka).
7. To su porodice: Devin, Walsee, Barbo, Panizolli, Scampicchio, Oberburg, Gutenegg,
Lazarini, Marčelja, Negovetić.
8. U knjizi Luigi Foscana "I castelli medioevali dell'lstria", Trst, str. 242, piše da je
Fridrih III. 1468. god. dao u zakup mitnicu u Klani i Rijeci za 1400 cekina godišnje,
vjerojatno gospodi Barbo.

Riassunto
SULIA' ))STEMMA DI KlANA«
L'articolo tratta deUa stemma che si trova sul sigillo della famiglia nobiliare dei Negovetić
(Ottocento), di Moschiena (suUa costa orientale, quella liburnica, dell Istria). Que. ta fam iglia ba
trasmigrato a Klana dove, da nobiliare, teneva il suo palazzo ed i suoi poderi. Invece la stemma
dei Negovetić di Moscbiena non eldentica a quella dei Negovetić di Klana. Klana, sebbene non
si travi sulla costa stessa dell'Adriatico (dieci minuti di corsa in automobile, non da sul mare),
si eservi ta di questa stemma oobiliare anche nelJ'amministrazione del comune. La parte fondamentale
della stemma rappresenta uno scudo con linee orizzontali; il colore principale e blu o azzuro;
verticalmente e disegnata un'ancora.
Prijevod: nv: Tiiuma Mršić

152
ANTON STARČIĆŠOPEĆ
Klana, Predboršt 2

KUĆICA USTAROJ REBRI

Sjevernije od Klane, na udaljenosti od 10 km u smjeru Gumanca, na lokalitetu Stara Rebar
nalazi se građevina sagrađena u vrijeme Napoleonove vladavine. Prema usmenoj predaji i kazivanju
Klanjca Mateta Raspora Jakovoviga (1897.-1988.), objekt je sagrađen 1806. godine. Naime, raniji
kolski put za Gumance vodio je zapadnije, a 1806. god. za vojne je potrebe izgrađena nova
cesta, sada zvana Stara Rebar. Na toj je cesti istodobno sagrađen objekt koji je služio kao cestarska
kuća i sklonište.

sl. 14. Kućica u Staroj rebri prije rekonstrukcije

Foto: Viktor Hreljanović

U neposrednoj blizini kuće, u živoj stijeni dužine oko tridesetak metara stare ceste
vidljivi su tragovi zaprežnih kola. Udubljenja su i do 10 cm, što je posljedica dugogodišnjeg
rabljenja ceste. Tom su se cestom služili i pučani, izvozeći lijes iz šume. Vozilo se tuda
ogrjevno drvo (butorice), jarboli, vesla i rebra za izgradnju brodova u Rijeci. Vozilo se
i sijeno iz Gumanca i sa okolnih brda.

153
 Cestarska kuća sagrađena je djelomično u stijeni Gugo istočna strana). Kuća je zidana od
grubo obrađenoga kamena i škrila, a to je vezivano grubom žbukom u kojoj se nalazi negašeno
vapno. Zidovi objekta debljine su 70 cm, a unutrašnji je prostor veličine 3 x 3 m. Svod je sazidan
u obliku volte, s kamenim pločama debljine oko 10 cm. Visina svoda od tla je 220 cm. Krov na
dvije vode pokriven je kamenim škrilama (po deset redova na svakoj strani). Sa sjeverozapadne
strane kućice je ulaz, a iznad njega mali otvor (vjerojatno radi izlaska viška dima). Na suprotnoj
strani ulaza na svodu otvor je dimenzija 20 x 20 cm, koji izlazi pri samom vrhu, ali bez dimnjaka.
Kuća je bila u funkciji sve do 1903. god., kada je sagrađena nova moderna cesta istočnije od
Stare Rebri, kojom se i danas prometuje. Cestarska kućica i dalje je služila ljudima kao sklonište
od vremenskih nepogoda i kao prenoćište. Pučanstvo se i dalje služilo cestom Stara Rebar kao
prečicom na potezu Klana- Gumance, ali samo pješice. Kuća nije održavana, pa se počela
rušiti (lijevo i d~sno od ulaza). Radom članova Društva za povjesnicu Klana i uz pripomoć
Općine Klana i Sumarije Klana objekt je 1994. god. obnovljen.

sl. 15. Kućica nakon rekonstrukcije

Sazidan je porušeni zid i postavljen dio krova. Predstoje još radovi na popločavanju poda
u kućici, zidanju "ognjišća", postavljanju vrata i uređenju okoliša. Izletištu bi se mogao dati
pečat negdašnjih sadržaja naših predaka kako bi se sačuvale starine za buduće generacije.

154
IVAN ŠNAJDAR
Klana, Kalužica 5

OPĆINA KLANA
(po treći put)
Na današnjim prostorima Općine Klana postoje registrirani tragovi organiziJanih vidova
života već više od dva i pol tisućljeća. Najstariji, djelomično istraženi tragovisežu negdje u Vl-
V. st. pr~ n.e., kada je ovdje postqjal9 gradinsko naselje zvano Zidovje (l) na lokaciji današnjeg
Malog Zidovja (kota 627) i Velog Zidovja (kota 661).
Gradine i grad inska naselja nastajali su na mjestima koja su omogućavala poljoprivrednu
proizvodnju i stočarenje te su imala prirodlnu zaštitu i komunikacije. Sve te uvjete za
nastajanje naselja klanjska je lokacija ispunjavala, pa otuda i njezina višetisućljetna naseljenost.
Tko sve tuda nije prolazio i tu živio: Liburni, Japodi Rimljani, Franci, Venecijanci,
Austrijanci, Francuzi, Talijani i od najranijih dana dolaska na ove prostore- Hrvati. Tzv.
Liburnijski limes, koji izgradiše Rimljani u neposrednoj blizini, samo je još bio kvaliteta
više.
Vlasti i gospodari su se mijenjali, a tragove života i organiziranosti stalno nalazimo
u zapisima. Po G. Kob leru (2) u Klani je, koja oko 1000. godina spada u riječki plebanat,
na kaštelu izgrađena crkva (kapela). Ona kasnije dobiva svog župnika, što govori o
veličini naselja. Trag o životu i glagoljanju ovdje ostavio je u jednom zapisu pulski biskup
obilazeći Klanu u 13. stoljeću. U Klani je u 15. st. riječka mitnica. Ovdje u tim vremenima
postoji kaštel-utvrda, koja se uklapa u lanac kaštela-utvrda što brane granicu carstva od
nadiruće turske opasnosti i na kojoj je 2. II. 1559. slomio zube, ne uspjevši je osvojiti,
turski paša Malkoč Beg. Preko Klane vodi, zbog pogodnog položaja, prirodni prolaz iz
pravca Vinodola i Grobnika, kojim su i Turci nadirali. Još je važniji karavanski put prema
Ljubljani i Trstu, odnosno kasnije cesta (u 18. st.) (4) u istom pravcu neposredno uz
Klanu.
Klana je, dakle, stoljećima putna postaja, neka vrsta trgovišta, mitnica, naseljena
utvrda u kojoj buja život. O tome da je naselje Klana bilo brojno i materijalno jako,
govori i podatak o pet klanjskih crkava u to vrijeme a s crkvom sv. Magdalene u Paki
bilo ih je šest. Troškove gradnje i održavanja tolikih crkava nije moglo podnijeti malo i
siromašno naselje. Njegova je strateška i putna važnost bila relativno velika tijekom
cijele povijesti. U turskoj najezdi 1559. kaštel-utvrda jako je oštećena i počinje njezin
propadanje, pa je Valvasor u drugoj polovici XVII. st. zatiče kao poluruševinu kad je i
nastala njegova poznata grafika Klane. Opadanjem trgovine u Rijeci te otvaranjem novih
riječkih putnih pravaca i gradnjom cesta u unutrašnjost Hrvatske, Klani se smanjuju
prihodi, gubi se dotadašnja važnost te od 17. st. počinje nazadovanje.
Iz Klan e se u Rijeku stoljećima vozilo drvo, drveni ugljen (3), jarboli i razna drvena građa
za gradnju brodova, ali i za popunu zaliha stotina i tisuća brodova koji su prolazili kroz riječku
luku, te ostala drvena građa za gradnju riječke obale i lukobrana. Ona je bila jedna od riječkih
155
logističkih baza.
Gospodari, upravljači i veleposjednici u Klani kroz stoljeća su: Đevinski knezovi, porodice
Walsee, Barbo, Panizzoli, Scampicchio, Oberburg, Gutenegg, Lazarini, Marčelja i kao zadnji
Negovetići. Tijekom stoljeća mijenjalo se i administrativno ustrojstvo. Do 1850. god. (5) Klana
je s okolnim naseljima administrativno u c.kr. Ko!afskom poglavarstvu Podgrad Administrativnom
reformom postaJe tada s Liscem, Studenom i Skalnicom tzv. pridružena općina općini Kastav
(imovina, porezna općina), a kotarsko poglavarstvo je otad u Voloskom, pa je tako sva
administrativna vlast u Kastvu, Voloskom i listu. Klana, kao i druga naselja, ima svog župana,
koji je predstavnik vlasti i koji djeluje u svakodnevnom životu mjesta. Klana je u tim vremenima
brojčano i po veličini jedna od najvećih poreznih općina u Istri (Klana je 1857. imala 888 stanovnika,
a Rijeka npr. do 13.000).
Bilo je višekratnih zah~eva da se velika općina Kastav razdijeli na više manjih (6). Konačno
je na redovnom zasjedanju Istarskog sabora, održanom u Kopru od 15. IV. do 3. VI.1899.,
dana 19. V. 1899., donesena za Klanu povijesna odluka da se općina Kastav razdijeli na tri
dijela (7): Kastav, Gornji Rukavac i Klanu, iako to- gledano sa stanovišta obrane hrvatstva u
Istri- nije bilo poželjno. Tornje odlukom Klana trebala postati samostalna općinas naseljima
Klana, Studena, Škalnica i Lisac. To dugogodišnje klanjsko htijenje nije nikada zaživjelo do
kraja i odluka Istarskog sabora nije u potpunosti realizirana ni do l. svjetskog rata (7a). Klana
postaje samo tzv. pomoćna općina. Godine 1901. formira se Upravno vijeće Klan e s predsjednikom
na čelu, ali općinsko poglavarstvo ostaje u Kastvu (8). Svim sjednicama Upravnog vijeća prisustvuje
općinski načelnik Kastva (Jelušić) ili njegov opunomoćenik i supotpisuje svaki zapisnik.
Upravno je vijeće uzalud u više navrata tražilo od nadležnih vlasti realizaciju odluka Istarskog
sabora, a nekisuklanjski vijećnici čak zbog toga podnijeli ostavke (9). Dana ~0. XI.1918. Talijani
okupiraše Klanu, a Rapalskim ugovorom od 12.XI. 1920. Klana s Liscem, Skalnicom i Brezom
postaje sastavni dio Kraljevine Italije. U početku se u školi i u administraciji tolerira dvojezičnost,
no onda se sve to ukida (dekret od 1923. god.), a u Klani se formira kompletna talijanska
administracija. Klana postaje općina - Comune di Clan a. Tako, ironijom povijesne sudbine,
Klana po prvi put u svojoj povijesti postaje samostalnom općinom, ali bez svojih ljudi u njoj i
bez prava na svoj jezik kao službeni. To sve traje do 8. IX. 1943., kada Italija u Il. svjetskom
ratu kapitulira i kada na ovom području formalno- pravno prestaje talijanska vlast, a zamjenjuje
je njemačka vojna uprava.
U rano proljeće (ožujak-travanj) 1943. god. formiran je u Klani Narodno-oslobodilački odbor
(10), u Studeni još krajem 1942., a u Liscu, Skalnici i Brezi tijekom jeseni 1943. godine. Ti
odbori tajno djeluju u uvjetima njemačke okupacije i jezgra su iz koje se nakon kapitulacije
Njemačke (9.V.1945.) formira nova vlast. Odmah nakon kapitulacije Njemačke (ll) u Klani i
Studeni se formiraju Mjesni narodni odbori (12). Th su zapravo samostalne općine sa svojim
predsjednikom, tajnikom i odbornicima. Godine 1948. spajaju se Narodni odbori Studene i
Klan e i mijenja se naziv u Narodni odbor - Općine Klana (s naseljima Klana, Studena, Lisac,
Škalnica i Breza). Općina funkcionira do 1955. god., kada se ukida i spaja s Općinom Jurdani.
Ta se administrativna jedinica potom spaja s Općinom Matulji, pa s Općinom Zamet, te konačno
sav ovaj kraj postaje sastavni dio Općine Rijeka, a Klana je u njoj prvo Mjesni odbor pa Mjesna
zajednica.
Nakon dramatičnih događanja početkom devedesetih godina na području bivše Jugoslavije
te proglašenja nezavisnosti i osamostaljenja Hrvatske 8.X.1991., pa nakon međunarodnog
priznanja Hrvatske 15. 1.1992. počinje organizacijski preustroj Hrvatske. U tom se periodu
u Klani održava masovni zbor građana koji jednoglasno zahtijeva od vlasti da Klana
postane ponovno, faktički po treći put (formalno četvrti), samostalna općina. Zakonima Sabora
Republike Hrvatske o teritorijalnom ustrojstvu Hrvatske od 29. prosinca 1992. (13) Klana se
156
nalazi na popisu kao jedna od 418 općina u Hrvatskoj.
Na izborima za organe lokalne samouprave održanim 7. veljače 1993. izabrano je Općinsko
vijeće Klane od 16 vijećnika (14).
Vijećnici su iz Klan eBoris Gržinčić, Slavko Gržinči~ Sanja Maglica, Emil Silić, Anton Starčić,
Ivan Snajdar, Anton Sušnik, Hennan Sušnik (svi nezavisni kandidati) te Damir Laginja i Vanda
Simčić (kandidati Hrvatske demokratske zajednice).
Vijećnici su iz Studene: Josip Bmetić, Edo Bnnalj i Branko Mrvčić (nezavisni kandidati).
Vijećnici iz Lisca su: Damir Prokopović i Vitomir Valenčić (nezavisni kandidati).
Vijećnik za Škalnicu i Brezu je:Anton Simčić iz Škalnice (nezavisni kandidat). Na konstituirajućoj
sjednici Općinskog vijeća 17.lV. 1993. (15) za predsjednika Općinskog vijeća izabran je dipl.
ing. Herman Sušnik, a za zamjenika Branko Mrvčić. Na drugoj sjednici Općinskog vijeća od
6.V.1993. izabrano je i općinsko poglavarstvo u sastavu:
- dipl.ing. Boris Gržinčić - općinski načelnik
- prof. Slavkg Gržinčić - zadužen za komunalni sustav
- prof. Ivan Snajdar - zadužen za društvene djelatnosti
- Emil Silić - zadužen za poduzetništvo i privredu
- dipl.oecc. Jure Bajić - zadužen za financijski sustav.
Nakon ostavke Jure Bajića 1994. god. za člana je Poglavarstva izabrana dipl.oecc.
Vanda Simčić, a nakon smrti Emila Silića u jesen 1994. god. ing. Vitomir Valenčić.
Izabrani su također i općinski odbori, i to:
l. Odbor za statutarno-pravna pitanja
-Anton Starčić
- Slavko Gržinčić
- Anton Simčić
2. Odbor za izbor i imenovanja
- Anton Sušnik
- Anton Simčić
- Josip Brnetić
3. Odbor za gospodarstvo, razvoj i zaštitu okoliša
- Vitomir Valenčić
- Damir Laginja
- Anton Sušnik
- Vanda Simčić
- Branko Mrvčić
- Damir Prokopović
- Josip Brnetić
- Karmen Cesar
4. Odbor za međuopćinsku i međunarodnu suradnju
- Vanda Simčić
- Sanja.Maglica
- Ivan Snajdar
- Eduard Brmalj
- Anton Starčić
Za pročelnika općinske uprave, nakon javnog natječaja, izabran je Anton Starčić (Šopeć),
a za općinskog referenta Olga Ruđin, koji su i jedini profesionalci u Općini. Svi ostali svoje

157
dužnosti obavljaju volonterski. Općinski proračun za godinu 1994. bio je 1.560.000 kn, a realiziran
je dohodovno i rashodovno.
Općina Klana brojčano je najmanja (2002 stanovnika) od ukupno 8 općina uz grad Rijeku
koje su nastale regrganizacijom bivše Općine Rijeka. Ona danas uspješno djeluje kao samostalna
općina u okviru Zupanije Primorsko-goranske, kojoj je sjedište u Rijeci.

BilJEŠKE
l .Povijest Rijeke, Rijeka, 1988. str. 45. i 46; Branko LenićPrethistorijskegradine ....
(diplomski rad), Rijeka 1985; Radmila MatejčićSistem prethistorijskih gradina od
Rijeke do Staroda, Liburnijske teme 5, Opatija 1983.
2. Giovani KoblerMemorieper la storia delle Libumica citta di Fiume, Rijeka 1896.
3. Isto
4. Zbornik Kastavštine II, str. 34.
5. Zbornik Kastavštine I, Reprint iz 1889. godine. M. Laginja:Kastav- grad i obćina,
str. 14.
6. Ivan Doričić- Matijan Tomašić, Kastav i Kastavština u prošlosti i sadašnjosti, Samobor
1931., str. 72. i 73.
7. Božo Milanović,Hrvatski narodni preporod u Istri II, Pazin 1973., str. 127.
7a.Kao 6, str. 73. Zahvaljujući uplivu Vjekoslava Spinčića, 1910. god. sve kastavske
županije opet su odbile predloženu razdiobu općine Kastav.
8. Povijesni arhiv Rijeka,_Zapisnici Upravnog vij eća Klane, Kut. 184.
9. l ao 8. Vij ećnik Mate Sustar. Zapisnik Upravnog vijeća od 23. X. 19!0.
10. 1bn Dobrila Koma ndir p1ve Istarske partizanske čete Anton RasRor- SpwJ.iolac,
Rijeka 1974. str. 19. i 23. Predsjednik Alojz Raspor (Bartoleć), Mate Zigman (Zigmanov),
Drago Iskra (Farančev) Ivan Gauš (Kovačev) , Franjo Stupa r (Gaušev).
ll. Klana je os l obo đena 5. V. 1945.•
12. Predsjednici. u r~ed o m bili: Andre Snajdar, File Mrvčić, Anton Barak i Andre Valenčić,
a tajnici: Pavao Snajdar, Tome Starčić, Mate Suštar, Andre Valenčić i Alojz Medvedić.
13. Narodne novine, br. 100, od 30. XII. 1992.
14. Arhiv općine Klana.
15. kao 14.

Riassunto
IL COMUNE DI KLANA (PER LATERZA VOLTA)
Le traccie di vita sul territorio di Klana- conosciute finora- da tano dal secolo VI aV avanti Cristo. Klana
einvece proclamata il rosidetto:omune ausiliare soltanto nel1899, nel pericxlo della sua appartenenza alla provincia
d'Istria che eallora parte integrante della parte austriaca dell'Austria-Ungheria.
EntTO le due guw e mondiali facendo parte delRegno d'ltalia, Klana diventa comune; lo resta anche dopo il
J945 (appaltenendo alla sua madrepattia Q·oazia) fino al l955. Per laterza volta Klana diventa cornune nel1992,
nella Repubblica di Cmazia L'anno seguente viene eletto an che il Consiglio Comunale. La regione del comune
oggi include circa 2000 abitanti ed eparte integrante del Giuppanato di Primorje-Gorski Kotar {la cui sede ea
Fiurne).
Prijevod:1111: TllumaM1šić

158
SLAVKO GRŽINČIĆ
Klana, Klana 6
OSKAR VALENČIĆ
Klana

NOGOMET · NAJVEĆI PROMICATELJ IMENA KLANA

Nogometna lopta, prava kožnata s, rebrima i "žnirancem", zaplesala je svoj prvi,
čarobni bal u Klani, na tvrdoj, kamenitoj "Grašćini" prije više od 64ljeta. Igra, koja više
od stoljeća očarava mladež diljem svijeta, sinonim je i zaštitni znak Klane! Jer, nema
obitelji koja na bilo koji način nije vezana uz klanjski nogomet, koja nogometu ovoga
podneblja nije dala barem verbalnu podršku ...
Retrospektivni "presjek" djelovanja i aktivnosti na pragu još jednog mini-jubileja,
šezdeset pete obljetnice postojanja, odvodi nas na put vremenskog razgraničenja. Na
poglavlja, razvojne cjeline, vrednovanje dometa itd. No, pođimo redom:
I. POČECI NOGOMETA, OSNIVANJE KLUBA
Provincijski nogomet, smisao života zanesenjaka-volontera, utemeljen je u Klani 1931.
godine. Frane Medvedić i Frane Starčić- Jardasov donijeli su, s odsluženja vojnog roka
u Napulju, pravu kožnatu loptu. I tako je počelo, mahnitom jurnjavom zajapurenih
mladića za neobičnim, kožnatim mjehurom. U jesen 1931. godine skupila se družina
klanjskih momaka. Bez pom pe i svečanosti, u pitomom zelenilu "Grašćine" tiho i neopaženo
rođen je Nogometni klub "Klana". I od tada: "Klana" i "Grašćina" - za sva vremena!

Još je samo nekoliko živih svjedoka is trčavanja prve klanjske jedanaestorice: Aniballe
Cogo, Ivica Vučković, Ive Gauš-Kovačev, Anton Gržinčić - iz Dive, Frane Medvedić,
Jerolo Stupar-Gržankin, Josip Chinesi, Mate Valenčić-Baraban, Bruno Crosila, Stalzer,
Julko Raspor. U visokim kopačkama preko gležnjeva, gojzerica, hlačicama do koljena.
Sraz s "Lovranom". I rezultat 2:2. Za povijest. U revanšu "Lovran" je nadjačan. 3:1 i
slavlje prve pobjede. Važnije od svega: nogomet je otprve očarao klanjsku mladež, odmah
stekao pravo građanstva!
Od osnivanja nogomet u Klani poprima značajke kontinuiteta. Ogovarane su utakmice,
prijateljski ogledi, a natjecateljskoj karavani Klanjci se priključuju 1935. godine. Minij aturna
liga, zapaženi nastupi, plasman u gornjem domu. 1938. godine Klanjci su po prvi put
prvi u jednom službenom natjecanju. Ali, odmah i prva "smola" - zbog navodno neispravne
registracije vratara Rumca četiri kaznena boda odnijela su primat. U ratnom vihoru
Drugoga svjetskog sukoba aktivnost nije posve zamrla, premda je znatno poremećena
neodigravanjem službenih natjecanja - prvenstava.
U prvom dvadesetogodišnjem defileu mladosti na "Grašćini" predstavio se veći broj
nogometaša, od kojih su osobito zapaženi: Cogo, Vjekoslav-Lojzo Raspor, Ivica Vučković-
159
Bekarov, Ive Gauš-Kovačev, Anton Gržinčić- iz Dive, Frane Medvedić, Jerolo Stupar-Tominov,
Josip Chinesi, Mate Valenčić-Baraban, Bruno Crosila, Stalzer, Julka Raspor, Drago Starčić­
Jardasov, Anton Gauš-Barbov, Franjo Gržinčić-Ciba, Anton Lovričić-Terezin, Ivan Raspor-Farančev,
Branko Vučković-Bekarov, Franjo Laginja-Meazza, Josip Simčić-Martinov, Anton Raspor-Valini,
Josip Medvedić-Krpinov, Alojz Medvedić-Krpinov, Gennano Bellucci, Francesco Donatini i mnogi
drugi.
Prvi su veliki uspjeh nogometaši "Klane" ostvarili u kup-natjecanju 1950. godine. Četiri
kola predna~ecanja, ulazak u završnicu i dva uspjeha na "Grašćini". S 2:1 svladan je najprije
"Udarnik", a potom i "Nebaj". U finalu riječko-istarskoga područja "Kvarner B" pobijedio je
na stadionu Kantrida već umorne Klanjce s visokih 5:1. Momčad, koja je u cjelini obilježila
eedesete, bila je snažna i respektabilna: Josip Barak-Bule, Frane Gržinčić-Kapural, Stanko Ruđin­
Crni, Slave Juriša, Josip Medvedić-Pipo, Pero Tatić, Anton Marinac-Bondioli, Franjo Raspor-
Rokac, Alojz Madvedić, Tulio Costarella, Julka Gržinčić, Slave Gržinčić, Alojz Raspor, Julka
Raspor, Frane Raspor-Farančev, Alojz Rudin-Botra, Ivan Raspor-Farančev i Anton Raspor-
Valini.
ll. PRVI PUT UVIŠEM RANGU, PEDESETIH I ŠEZDESETIH
U sezoni 1954/55. "Klana" je prvi put nastupila u Podsaveznoj ligi, snage današnje treće
lige, u društvu jednog "Orijenta", "Crikvenice", ''Torpeda", "Jedinstva", "Lokomotive", "Goranina",
"Naprijeda"... Za početak, Klanjci su plesali samo jedno ljeto!
Ponovni proboj u viši rang ostvaren je u sezoni 1961/62. U prvoj je sezoni novak "Klana"
osigurao opstanak u konkurenciji 9 momčadi. No, već je naredna sezona obilježila najsiromašniji
učinak kluba u povijesti: jedva 4 boda u 18 nastupa i jedina pobjeda u posljednjem kolu, 4:3 na
"Grašćini" s kraljevičkom "Mladosti".

Nikada, međutim, Klanjci nisu klonuli duhom zbog selidbe u niži rang naljecanja. Uzdignuta
čela, svijetla obraza, opraštali su se od, možebit, prevelikoga zalogaja. Pompozno i gordo slavili
su svaki novi proboj u društvo većih, ili barem moćnijih. To je najveća istina šezdesetčetverogodišnjeg
klanjskog nogometnog hoda po našim prostranstvima. Namješteni ili sumnjivi rezultat i dan-
danas je nepoznanica nogometne Klane. Vjerni kibici "Grašćine" radije će, stoga, pogledati
skromnu, staromodnu "Klanu" nego razvikane profesionalne "glumce".
Između brojnih imena članova i aktivista kluba, koja su prodefilirala "Grašćinom" pedesetih
i šezdesetih, spomenimo samo neke: Josip Medvedić-Pipo I, Josip Simčić-Pipo II, Drago Starčić,
Josip Gržinčić-Šebe, Slavko Gržinčić, Ivan Raspor-Rokac, Franjo Skok, Milan Suštar, Alojz
Rudin-Botra, Frane Gržinčić-Kapural, Slave Gržinčić, Anton Raspor-Valini, Josip Suštar, Drago
Raspor-Gržeć, Vladimir Valenčić, Cvetko Barak, Vlatko Štemberger, Franjo Barak-Protov, Franjo
Laginja-Sučalov, Franjo Raspor-Tuljo, Vilko Gržinčić, Matija Zoretić, Ser_gio Medvedić, Mario
Gržinči~ Franjo Laginja-Bacinov, Franjo Iskra-Terezin, Anton Brentar-Zvajdarov, Emil Silić,
Zdravko Valenčić, Milivoj i Slavko Gauš, i mnogi drugi.
III. NOGOMEfNI VRHUNO "KIANE" (1971.-1991.)
Sedamdesete su godine najvećih dometa, nogometni Olimp "Klane".l972. pak zlatnim
slovima upisana u anale budućeg stogodišnjaka. Po četvrti Eu t izboren je ulazak u Zonsku ligu
Rijeka-Pula. Juniorski sastav, pod vodstvom trenera Danka Cubranića i Josipa Medvedića-Pipa,
plasirao se u završnicu Hrvatskoga kupa, nakon povuci-potegni finala regije s mladićima prvoligaša
"Rijeke".

160
 Golobradi klanjski poletarci nisu bili odviše impresionirani imenima velikih -"Hajduka",
"Dinama" i "Osijeka". Snažno su se othrvati "Hajduku" (1:3), poklekli u borbi za III. mjesto
s "Osijekom" (0:6). Godina je 1975. Seniorska je momčad opet povratnik u, sada, Regionalnu
ligu Rijeka-Pula, čiji će zapaženi član biti narednih osam godina. U srijedu, 20. kolovoza 1975.
godine, na obnovljenom nogometnom igralištu "Grašćina" u prvoj utakmici na travnatom terenu
sastali su se "Klana" i prvoligaš "Rijeka" (1:4). Od toga dana "Klana" djeluje u suvremenim
amaterskim uvjetima, organizacijski osmišljena i ambiciozna, s namjerom stvaranja uzornog
kolektiva, najvećeg promicatelja imena mjesta...
Generacija Marijana Bjelanovića, Raula Belančića, Ivice Turine, Borisa laginje, Mate Mesaroša,
Slobodana Frlana, Dalibora Maljavca, Damira Širole, Ivana Gržinčića-Skifleta, Duška Vrbanca,
Božidara Raspora~ Raula i Borisa Žikovića, Dina Raspora, Alberta Crnića, Feruccia Bradizze,
Slavka Gržinčića-Cuke, Sanjina Grpca, Valtera Komena, Stanislava-Alda Raspora, Hermana
Baraka, Hermana Gržinčića, Ivana Vlašeta, Duška Baraka i inih polako je gubila dah, uslijedila
je i potpuna smjena generacije 1982/83.
Novi val osamdesetih predstavljaju Josip Medvedić, Ivica Valenčić, Maks Gržinčić-Riba, Valter
Laginja, Ranko Brmalj, Lari Valenčić, Dragan Iskra, Moreno Grgurina; nadolaze mlađi Albert
Mrvčić, Siniša Delibegović, Marin Štemberger i mnogi drugi.
Da ne bi tapkali u mjestu, Klanjci stavljaju težište na stručni, sustavni rad. Dolazi Milan
Žeželj, apsolvent na Višoj trenerskoj školi, bez trenerske reputacije. U drugoj sezoni rada ?:eželj
prolazi ciljem s ll bodova prednosti ispred drugoplasiranog, "Klana" je u višem rangu! Zeželj
prerano odlazi nedovršena posla, vruće žezlo preuzima Ivica Turina, trener podmlatka. Spašava
živu glavu u posljednjem kolu, 17. svibnja 1990. godine, u izravnom dvoboju za opstanak sa
susjedom "Halubjanom" gdje sudac čini očevidnu lakrdiju pred očima više od tisuću svjedoka!
Sramni prekid u 26. minuti, mnogo prolivene žuči, Klanjci izvlače više nego debeli kraj batine.
Uz ispadanje iz lige i drakonske kazne Disciplinske komisije.
Neuništivi Klanjci i opet se vraćaju u trećeligašku konkurenciju. U ljeto 1993. Milan Žeželj
se vratio iz Australije, nakon trogodišnjeg izbivanja. U furioznom stilu okončao je jesen (27 od
mogućih 30 bodova, fantastičnih 90%!), ali je u nečemu ipak pogriješio. Narušena je kohezija
momčadi, zaoštreni međuljudski odnosi. Od 30 igrača iz jeseni ostalo je tek "za skrpi ti škvadru".
Ipak, na proljeće, sačuvana je prednost, velikim naporom, preostalo je doigravanje. A Klan j ci
još nikada nisu bili sretni na ruletu "ili- ili". Srećom je suparnik-moravički "Željezničar", momčad
skromna i u četvrtoligaškim obzorima, bio lagan zalogaj za odlučne Klanjce. 4:1 prednost već
u prvoj utakmici u Moravicama značilo je promociju i prije revanša. Napokon, Klanje i su 20.
lipnja 1994. pobjedom 5:1 u revanšu na "Grašćini" i službeno postali članovi III. Hrvatske
nogometne lige (zapad).
Današnju generaciju predvodi Predrag Valenčić, bivši profesionalac "Rijeke", najbolji nogometaš
kojeg je "Klana" ikada imala. Uz njega stari asovi: brat blizanac Ivica, Josip Medvedić, Valter
Laginja, Ranko Brmalj, Albert Mrvčić, Siniša Delibegović, prava pojačanja Nenad Krivo kuća ,
Petar Radaković i Dragan Šimić i mladi lavovi Neven Gržinčić, Predrag "Pančo" Gojković, Marijan
i Tomislav Turina, Sebastijan Mrvčić, Nebojša Vučković i plejada mladih, koji obećavaju.
Iv. MATERIJALNI I UUDSKI POTENCUALI-ZNAČAJNI ČIMBENICI U
OPSfOJNOSTIKLUBA
Neprocjenjive su materijalne vrijednosti koje je klub u svojoj dugoj povijesti proizveo i ostvario.
Od najstarije nogometne livade i dviju vratnica, na kojima je Frane Medvedić postavio temelje
kluba, danas je to moderni objekt, športski centar "Grašćina", s ograđenim stadionom kapa ci teta
za više od 200) tisuće sjedećih mjesta i svim popratnim objektima, dva travnata terena i postavljenom
rasvjetom za treninge noću.
Znani i neznani djelatnici, kroz rad u klubu i oko njega, dali su pečat mjestu Klana,
predstavljajući žilu kucavicu njegova sveukupnog javnog života, dajući svoj znatni doprinos
u nebrojenim športskim, kulturnim i javnim priredbama, manifestacijama prigodnih obljetnica,
između kojih se ističe i organizacija nekoliko koncerata "Melodije Istre i Kvarnera" ...
Nogometna Klana jedno je od najmanjih mjesta na velikom prostoru, koji seže od
Ogulina preko čitavog Gorskog kotara, sve do Senja, Raba, Lošinja, Umaga i Pule, i zato
je velika, jer ravnopravna u loptačkom nadmetanju sa svima na tom prostoru. Zaslugom
svih tih, mahom anonimnih djelatnika u klanjskom nogometu, pročulo se ime Klana
kroz natjecanja i službene nastupe i u južnoj Dalmaciji, Austriji, Italiji, Mađarskoj i Sloveniji.
Ne možemo nikako zaobići, ni sve djelatnike, koji u klubu djeluju izvan igrališta, kao
osobe odgovorne za sudbinu kluba, koju dijele zajedno s igračima. Svjesni smo kako je
iznimno teško i nezahvalno svima njima odmjeriti kvantitetu i kvalitetu rada, ali smo na
neki način prinuđeni na to, s obzirom da je ovo knjiga povjesnica, a sva ta imena čine
povijest kluba. Svrstali smo ih u rukovodnu i trenersko-odgajateljsku strukturu i rad onih
najmanje nametljivih ljudi, koji brinu o svemu ostalom (ekonom-oružar i ljudi na održavanju
objekata).
Od osnutka kluba, 1931. godine, do prvih godina poslije II. svjetskoga rata, alfa i
omega u rukovođenju klubom bio je Frane Medvedić. Od 1946. godine do današnjih
dana na čelu kluba prodefiliralo je njegovih 12 rukovoditelja. Kako to već biva u manjim
mjestima, upravo su oni pokretači, nositelji i organizatori njegove ukupne djelatnosti.
Zacijelo je tako bilo do sedamdesetih, od kada je sve značajnija uloga izvršnih odbora.
Prvi predsjednik od 1946. do 1951. godine bio je Josip Gržinčić-Šebe. U narednom
razdoblju od gotovo 25 godina između 1951. i 1975. načelnom mjestu klubu smjenjuju
se uglavnom tri imena: Slavko Gržinčić, Milan Suštar i Franjo Skok, koji bi bez pogovora
ušli i u zlatnu listu desetorice najzaslužnijih svih vremena. To je vrijeme konsolidacije i
natjecateljskog sazrijevanja kluba, iako vrijeme i uspona i padova, ali svakako vrijeme
koje je postavilo temelje suvremenom amaterskom klubu! Između inih, ovdje nikako ne
smijemo izostaviti i veliki prilog pok. Matije Zoretića, čovjeka krhkoga zdravlja i lavovske
energije i J vana Raspora-Rokca, koji je više od trideset godina obnašao brojne funkcije
u klubu . Nak n smrti Ma teta Zoretića 1972. godine tajnikom Kluba postaje Ivan Snajdar,
koji potom od polovice 1976. godine vodi Klub kao predsjednik upravo u vrijeme kapitalne
rekonstrukcije "Grašćine" 1975. godine.
Od polovice 1976. godine, predsjedništvo u Klubu ponovno preuzima Milan Suštar
i vodi Klub do vremena tzv. "jednogodišnjih" mandata, kada 1981. godine, predsjednikom
postaje pok. Emil Silić.
Nakon još jednog jednogodišnjeg mandata Milana Suštara posljednjih trinaest godina
na čelu kluba nalaze se dva agilna i, nadasve, neumorna predsjednika, Oskar Valenčić
(1982.-1990.) i Davorin Mrvčić (1990. do danas).
Posebno i počasno mjesto na rukovodećoj funkciji u Nogometnom klubu "Klana"
pripada šezdesetogodišnjem Milanu Suštaru, neprikosnovenom rekorderu klupske aktivnosti
sa 47 godina staža. Od početka juniorskog staža 1948. do posljednjeg nastupa u dresu
"Klane" 1966. godine, uvijek vjeran modroj klanjskoj boji! Kako sam kaže, bio je u
klubu sve, osim trenera. Danas, umirovljenik, financijski je knjigovođa kluba i član Izvršnog
162
odbora kluba. Športski vitalan kani ovaj nesvakidašnji rekord pomaknuti do granica
mogućeg ...

Drugoj skupini djelatnika pripadaju treneri- odgajatelji svih klupskih uzrasta. Osobe,
koje su već prirodno nadarenim mladićima dodavali nove kvalitete (usavršavanje, dopunska
znanja iz nogometne vještine, disciplinu, upornost pa i vjernost klubu). Bez onih epizodnih,
kroz klub ih je prodefiliralo oko dvadesetak. Taj rad tekao je od skromnih, laičkih početaka,
počesto od malo poznatih, ali vrlo vrijednih ljudi zanesenjaka, pa sve do poznatih, stručnih
djelatnika i gotovo profesionalnih odnosa. Ispričavamo se svima onima, koje u ovako
dugoj povijesti kluba ne spomenemo. Ovdje, međutim, ne možemo preskočiti Dragota
Starčića-J ardasovoga, čija brijačnica je bila nogometno sastajalište, kancelarija, svlačionica
i debatni klub. Treba li reći više? U jednom razdoblju nemjerljiv doprinos dala su braća
Josip-Pipo, Alojz i Ferdinand Medvedić. Također, značajan trag u klupskoj opstojnosti
ostavila su i trojica istaknutih, dugogodišnjih igrača, koji su bili uspješni i na trenerskoj
klupi: Vilko Gržinčić, Mario Gržinčić i Božidar-Pašo Raspor. U klanjskoj sredini radili
su i vrhunski stručnjaci: Vladimir Lukarić, Zvonko Defrančeski i dr. Danko Čubranić,
nekadašnji nogometaš "Rijeke" i "Orijenta", koji je postavio temelje suvremene omladinske
nogometne škole u Klani.v U najnovije vrijeme vrlo zapažene uspjehe polučio je i viši
nogometni trener Milan Zeželj, čije ambicije sežu i do prvoligaških visina. Današnji
trener Ivica Turina marljiv je i uporni klupski djelatnik, čiji najveći saveznik je vrijeme.
Usput, željan napredovanja i dokazivanja. Njegov pomoćnik Anton Bučević uči prve
korake složenog trenerskog posla.
I ovdje jednoj osobi pripada počasno mjesto. Franjo Raspor-Tuljo, uvijek vjeran klupskoj
boji, s više od petnaest igračkih godina i preko 30 godina aktivnog djelovanja u klubu uz
rame je Milanu Suštaru. Neumoran, bezbroj je puta bio na usluzi većini trenera koji su
vodili "Klanu".
Ekonom - oružar nužan je klubu isto toliko kao i predsjednik i trener! Ovi "nejavni"
djelatnici brinu o kamforu svlačionica, dobro "ispeglanom" travnjaku, peru ogromne
količine rublja (danas u vrijeme pune sezone dnevno peru tri stroja za pranje rublja -
odjednom!). Pa još održavanje športskih rekvizita (lopti, kopački), šišanje trave, zalijevanje,
uređenje okoliša i tko zna što još? Hvala pokojnima Andretu Rasporu-Rokcu, Matetu
GIŽinčićevom, Tonetu Jurkinom, Franetu Laginji-Sučalovom, Mariju Seršiću-Mavšićevom i
živima Jerku GIŽinčiću- Tomačinom, Franetu Laginji-Kmljiću, Josipi-Pepi Gržinčićevoj, Slavi
Poljak i Mariju Zoretiću-Gromiškom.
U vođenju klupske administracije valja istaći, prije svih, Milana Suštara, Slavka Gržin čića,
Vesnu Raspor, Vandu Simčić, Franju Skoka, Matiju Zoretića, Oskara Valenčića i Alberta
Valenčića, Ivana Šnajdara i Borisa Gržinčića.
Jamačno je mnogo ljudi, izvan klupskih struktura, koji su dali i daju neprocjenjiv
radni, materijalni i novčani doprinos. Upravo se navršava 20. obljetnica izgradnje suvremenog
objekta "Grašćina". Bio je to veliki, kapitalni objekt uz ogromne troškove, koji bi bili još
mnogo veći bez dragovoljnog rada i priloga. Tako je npr. Boris Gržinčić, građevinski
inženjer, napravio cjelokupni projekt i rukovodio svim radovima od početka do kraja.
Braća Anton i Ivo Gržinčić-Roškini, Mario Gržinčić-Tamburaš i Marinko Raspor-Ivanevkin,
privatni autoprijevoznici, ukrcali su i dovezli desetine i desetine kamiona materijala.
Klupski djelatnici u mnogim prigodama ističu dragovoljni doprinos mještana, prijatelja
kluba, koji su se toliko puta iskazali dobrotom i razumijevanjem. Jer, danas je život
nogometnog kolektiva skuplji iz dana u dan ...
163
 Na kraju, šteta je što društvo još uvijek ne može izdvajati znatnija sredstva za razvoj klubova,
osobito podmlatka -škole nogometa, koje su najispravniji put "pretvorbe" u snažne, respektabilne
športske sredine, jamstvo masovnosti i kvalitete. Ipak, postoje sve realniji izgledi za svekoliki
napredak, pa i športa, nazire se već svjetlost na obzorju nogometne sutrašnjice.
Strategija "Klane" DANAS jest ambicija, opredjeljenje za stručni rad u optimalnim amaterskim
uvjetima. Strpljiva organizacija "korak po korak'' siguran je korak ka stvaranju uzornog športskog
kolektiva, koji će svi poštivati i uvažavati.

sl. 16. Nogometni klub Klana 1994.

164
DOMAĆA BESIDA
sl. 17. Zadnji vov va Klani

166
ANTON STARČIĆ ŠOPEĆ
BJana,Predboršt2

ZADNJIVOVVAKLANI
Sime znaju
va našin kraju
Prije nas je bilo i više
zidali smo štale i kiše
Zase san voziv seno, šušanj i otavu
večer va lojtrenice zatlikav si glavu
Trdo san služiv svoje žurnade
biv san za dilo, a ne za parade
Vavik smo na četiri noge bili
puno smo generacij odhranili
Mi smo bili nasušna potriba
prez nas ni bilo ni črniga hliba
Bi reć, dobri smo bili
i saki smo kiši rabili
Pripeljat iz polja zelje,
fažov i kompir za veselje
Ostav san va BJani edini i sam
i koda već iz štale ne smin ni van
Si rečeju da san dobar biv
kada san sakimu ja rabiv
Sada nisan cenjen ni štiman
ni svojiga para niman
Tako se je valja i telo
se je nikamo vrime zelo
Zato kaj san korist dilav velu
za plaću ću finit na macelu
Stariji će me se domišljat niki
a dica će me vidit samo na sliki

167
MARUOTAUČER
Klana37a

SKORO JE NACE* ...

Kada- je Nace
iz lova - prišav
siv je med prijatelje
i ovako in je povidav
Ljudi moji dragi
komać san ostav živ
skoro san va šumi
praviga vuka ubiv
Prišav je predame vuk
velik skoro mi do pasa
na glavi su mi se zdignila
ova neboga tri lasa
Zdigniv san pušku
ali mi je zatajiv metak prvi
va mani ni ostalo
ni kapa krvi
Pomisliv san si na Boga
aš nis vidiv drugiga spasa
tev san zijat
ali sim ostav bez glasa
Dokljer san se
ja opet snašav
vuk mi je brzo
spred nosa ušav
Skoro je Nace
vuka ubiv
samo da je malo
hitriji biv

* Nace Laginja - popularni i uspješni klanjski lovac, posebno sklon šali

OBLJETNICE
 150. OBlJETNICA OSNOVNE ŠKOLE UKLANI
Godine 1993. u Klani je na primjeren način obilježena 150. obljetnica organiziranog školstva.
Na znanstvenom pogovoru o povijesti škole i ovoga kraja sudjelovali su naš eminentni povjesničar
i član suradnik HAZU dr. Petar Strčić s temom iz povijesti Klane i ovoga kraja, a istraživač
školstva, prof. Josip Ćiković, govorio je o radu i životu Osnovne škole u Klani. Proslavu su
pratile prigodne radio i televezijske emisije i novinski napis~ Osnovna je škola pripremila prigodni
program, svečanu akademiju, a na zgradi stare škole otkrjyena je spomen-ploča. Organizirana ·
je također i etnografska izložba.
Više izvora govori o početku organiziranog školstva u Klani. Svećenik i povjesničar Božo
Milanović piše da je škola organizirana "oko 1838. godine". U spomenici Osnovne škole "Klana"
zabilježeno je da su Klanjci 1840. god. kupili jednu zgradu za potrebe škole, no kao godina
početka organiziranog školstva prihvaćena je 1843., na temelju istraživanja prof. Josipa Ćikovića.
Mnoštvo podataka o počecima školstva pruža sačuvana knjiga nagrađenih učenika t) koja je
vođena od 1845. do 1888. godine, prvih nekoliko godina na njemačkom, a potom na hrvatskom
jeziku. Uvodni napis od 18. IX. 1845. godine glasi: "Učenici koji su dolje nabrojeni počeli su u
ljetnom kursu 1845. godine pohađati Pučku školu u Klani. Ispunili su potpuno svoje obveze i
svoje zadaće, kao što je i njihovo ponašanje bilo za pohvalu, stoga zaslužuju odličja". Slijedi
popis nagrađenih i pohvaljenih i na kraju potpis vjerojatno prvoga klanjskog učitelja- Josipa
CORSIGA- privremeni (pomoćni) učitelj, a najvjerojatnije i klanjski kapelan. Uz Corsiga (Korsić),
svoje su zapise unosili i Jozef VOLTA. (š~olski nadzornik koji školu naziva Trivijalnom školom
u Klani), Ivan KORBAN, Ivan RAJ CIC (prvi učitelj dr. Matka Laginje, čije se ime spominje
među nagrađenima u sve tri godine školovanja u Klani). Jakob SAJOVEC, Jakob MIFKA, a
najduže - dvadeset godina - potpisivao je učitelj Jakov LUSNIK. Taj je vrsni učitelj i narodni
radnik nakon trideset godina učiteljevanja i umirovljen u Klani. Osim po učiteljskom radu poznat
je i kao osnivač i voditelj velikog voćnjaka na Grašćini u Klani (4000 sadnica) i odgajatelj vrsnih
voćara.
Iz različitih drugih izvora doznajemo da su do talijanske okupacije u Klani radili i ovi učitelji
svjetovnjaci: Josip BENIGAR (od 1864.), Jurinčjć Robert (1887.-1888.), Pavica Galović-Marčelja
(od 1893.), Anton Iskra (1898.-1899.), Vinko Sepić, nadučitelj iz Ruk~vca koji je u Klani oko
1902. god. osnovao tamburas"ko društvo i nabavio tambure, Ivan MA1ETIC-RONJGOV, skladatelj
koji je učio klanjsku mladež pjevanju (sjećanja Milke Simčić, rodom iz Klane (Zbornik Kastavštine
I) te autobiografski zapisi Ivana Gauša (Gržankina) (original u vlasništvu M. Valenčić, Klana
25/a),2 Rudolf Saršon, Vinko Puharić iz Matulja, Vjekoslav Kinkela iz Rukavca, Rudolf Košak,
Juraj Poropat (od 1910.), Antun Rajčić, Sušanj iz Sv. Mateja, Pavao Saršon (1919.), Valdburga
Marušić, Emilija (Milka) Simčić te učitelj Fiolić i učiteljica Kinkela, koji su bili zadnji učitelji na
hrvatskom jeziku u Klani za talijanske vlasti.
Škola je bila dvorazrednica, a od 1866. god. radila je i tzv. "nediljska škola" (blagdanska
škola). U zapisnicima Upravnog vijeća Općine Klana (sačuvani 1904.-1915.) nalazimo zapise o
171
godišnjim proračunima škole, infonnacije o učiteljima orguljašima u crkvi i njihovoj obvezi da
uče mladež crkvenom i drugom pjevanju, o epidemijama kozica, pasjeg kašlja i sl. koje su na
duže vrijeme zatvorile školu (1901., 1905.), o nepodobnom ponašanju jednog učitelja na javnim
mjestima itd
Godine 1910. naložilo je e. kr. Kotarsko školsko vijeće3 Upravnom vijeću Klane da se zbog
podizanja škole na trećerazrednicu izgradi nova školska zgrada sa stanom za učitelja. Nova
škola nije nikad sagrađena zbog nadošlog rata. Veći broj raznih sačuvanih godišnjih školskih i
drugih izvješća, počevši od Prospetto statistico delle Scuole popolari od 30. III. 1870., zapisa
dr. Matka laginje iz 1888./89. god. pa do Prvog svjetskog rata, govori o broju i uspjehu učenika
te o njihovim učiteljima, školskim vlastima, i izvor su dragocjenih infonnacija.
Od 1918. god. Klana, Breza, Škalnica i Lisac pod talijanskom su okupacijom. Dolaskom
talijanske vlasti novi učitelji počinju nastavu na talijanskom jeziku, a za zatečene učenike
nastava se odvijala sve do 1927. god. djelomično na hrvatskom i na talijanskom jeziku. 4
Studena je ostala u sastavu Jugoslavije, te je u veljači 1922. godine u jednoj sobi privatne
kuće organizirana škola za ukupno 62 učenika, a 1931. god. počela se graditi nova školska
zgrada. ~a vrijeme talijanske okupacije uvodi se predškolski odgoj, tzv. asilo infatile, a
u Liscu, Skalnici i Brezi organiziraju se zasebne škole. Učitelji su u pravilu Talijani (prvi
redovni učitelji na talijanskom jeziku bili su Vitovitti i Magnifico ), 5 osim jedne domaće
učiteljice, Milke Simčić iz Klane. U tom je periodu škola bila S-razredna, a nakon nje je
bila za mušku djecu obavezna večernja dvogodišnja škola (preparatorij). Najbolji su
nastavili i treću (večernju) godinu školovanja.
Kapitulacijom Italije sve talijansko nestaje iz Klane. Do kraja rata nastave nema,
iako je nekih pokušaja bilo. Godine 1945. u Klanu dolazi poznati učitelj Kazimir Munić,
koji organizira nastavu i ponovno počinje nastava na hrvatskom jeziku. U Klanu dolazi
i učitelj Ivan Batistić, koji postaje upravitelj škole i počinje pisanje nove školske spomenice,
u kojoj je zapisao da sva djeca lijepo govore hrvatski iako je Klana bila pod talijanskom
vlašću preko dva desetljeća. Škola je bila četverorazredna, s ukupno 189 učenika. Godine
1949/50. otvara se i peti razred, a te je godine škola zbog dobrih rezultata nagrađena sa
100.000 dinara. Godine 1950/51. čak je pet učenika škole upućeno u Zagreb u posebnu
školu koja je okupljala najbolje učenike iz Hrvatske. Od 1951/52. škola djeluje kao
šestorazredna. Godine 1956. školu je napustila prva generacija učenika osmog razreda.
Godine 1955/56. otvorena je i večernja osnovna škola, koju su pohađali uglavnom oni
čije je školovanje svojevremeno omeo rat, a 1956/57. pri osnovnoj je školi organizirano
odjeljenje Upravne škole iz Rijeke koju su pohađala 42 polaznika. Od osnutka škola je
radila na ukupno pet lokacija, a od 2. Vl. 1968. nastava se odvija u novoj školskoj zgradi
izgrađenoj samodoprinosom građana, uz koju je 1980. izgrađena i prekrasna gimnastička
dvorana koju koriste i građani te članovi športskih društava.
U školi su predano radile generacije učitelja. Zbog dislociranosti i otežanog rada u
malom mjestu, fluktuacija je bila vrlo velika, što je bitno otežavalo rad i stvaralo probleme
u organizaciji nastave. Ovom prilikom moramo spomenuti nekoliko ravnatelja koji su
bitno utjecali na kvalitetu rada i profiliranje škole i koje su generacije učenika zapamtite.
To su bili Božo PERŠIĆ, vrsni učitelj koji je četverogodišnju školu doveo do šestogodišnje,
Ivan BENAŠ, neumorni, autoritativni učitelj dao je školi poseban pečat svojim radom,
doveo je do osmogodišnje, te koji je nanovo organizirao tamburaški zbor i nabavio
tambure, pa su one poslije nekoliko desetljeća muka ponovno zasvirale u Klani. Tu je
također i Bruna BARAK, rođena Klanjica, entuzijast, neprikosnoveni autoritet, izvanredan

172
učitelj, koja je generacije usmjerila i osposobila za nastavak školovanja, te Milivoj Mikić za čijeg
su mandata izgrađene nova zgrada škole i dvorana.

. . . ' ., ... . . ~:~ . ·. ~i . .

sl. 18. Zgrada Osnovne škole Klana - danas

Sto pedeset godina rada jedne ovakve ustanove izuzetna je i značajna obljetnica.
Škola je čitavo vrijeme davala ton življenju u ovom kraju. Ništa se nije događalo bez
sudjelovanja škole, bez nje nije prošla nijedna svečanost, nijedan jubilej, nijedan uspjeh
ovoga kraja. Zato i ovom prilikom treba svima onima koji su uz normalan rad unosili u
život škole i svoj entuzijazam odati dužno priznanje i izraziti najdublju zahvalnost.
Ivan Šnajdar

BilJEŠKE:
l) Knjiga nagrađenih učenika čuva se u arhivu Osnovne škole Klana.
2) Neka su sjećanja kontradiktorna. M. Simčić govori da u Klani nije bilo zbora i tamburaškog
društva, a autobiografski zapis Ivana Gauša govori o tamburaškom društvu kao i neka
druga sjećanja.
3) Povijesni arhiv Rijeka, Kut. 184
4) Sjećanje Franjo Gauš, Barbov, Marija Valenčić, Cesarova
5) Sjećanje Franjo Gauš-Barbov

173
 15. OBLJETNICA MJEŠOVITOGA PJEVAČKOG ZBORA "DR. MATKO
LAGINJA'' UKLANI
Početkom stoljeća počinju u Klani organizirana kulturna događanja. Osniva se Čitalnica
"Napried", 1904. god. organizira se tamburaški zbor, 1902. god., a Ivan Matetić Ronjgov,
kako je zabilježeno, ondašnji učitelj klanjski, uči djecu i mladež osim crkvenom i svjetovnom
pjevanju. Kontinuitet kulturnih zbivanja onemogućava L svjetski rat, talijanska okupacija,
pa onda drugi rat, a nakon njega upravo je procvala diletantskodramska aktivnost te
zborno pjevanje koje su pokrenuli učitelji: Kazimir Munić i Ivo Batistić, nastavili voditi
Tone Raspor-Lamp~ca, učitelj Zlatan Milošević i Bruna Barak te profesor Stanko Jurdana.
Odlazak dirigenta, ciklička zasićenost i nedostatak poticaja doveo je do privremenog
zamiranja rada zbora. Nakon desetljeća ponovno oživljava ideja i potreba reaktiviranja
zbora. Grupa entuzijasta, nakon svestrane pripreme, 4. srpnja 1979. godine uz prisutnost
preko stotinu sudionika organizira osnivačku skupštinu mješovitoga pjevačkoga zbora.
Zbor dobiva ime po najvećem klanjskom sinu - dr. Matku Laginji, odvjetniku, piscu,
narodnom zastupniku, povjesničaru, "ocu Istre", svestranom čovjeku čiji je život i djelo
inspiracija ljudima ovoga kraja, a nadaleko je prepoznatljivo.
Na tome što Zbor živi i djeluje i danas, i što je nezaobilazni sudionik svekolike
djelatnosti na ovom području može se zahvaliti grupi nesebičnih i amaterskorp radu
predanih članova predsjedništva, predsjedniku Zbora od osnutka Antonu Starčiću (Sopeć),
ali vjerojatno najviše kohezionoj sili Zbora maestru prof. Dušku Prašelju. Renomirani i
priznati dirigent, bečki student, učenik Ivana Matetića Ronjgova vodi svih ovih godina
Zbor stručno i poticajno tijekom svih njegovih uspjeha i kriza, koje su sve prebrođene
dobrano zahvaljujući njemu.
Nakon stvaranja materij~lnog preduvjeta (prostor za probe, pij anino, kostimi itd.), uz
pomoć Mjesne zajednice, Sumarije i DIP-a, te nakon intenzivnog vježbanja, Zbor je
održao svoj prvi izrazito kvalitetan nastup 26. 11. 1979. pred prepunom dvoranom oduševljenih
posjetitelja. Od tada do danas nije bilo iole značajnijega događaja u našem kraju da na
njemu nije sudjelovao Zbor. Sudjeluje na prigodnim manifestacijama, otvaranjima
proizvodnih, zdravstvenih, obrazovnih, lovačkih i inih objekata, obilježava obljetnice,
sudjeluje na smotrama amaterskog stvaralaštva i na smotri "Naš kanat je lip", gostuje
zasebno i u delegacijama u inozemstvu (Slovenija, Italija, Austrija), organizira proslave
i zabave, a glavni je nositelj tradicionalne ldanjske proslave Rokove čime se značajno
samofinancira. Jednom riječju- on je jezgra kulturnih događanja i svojim sudjelovanjem
oplemenjuje svaki događaj i daje mu onaj poseban naglasak i ugođaj.
Godine 1981., na inicijativu maestra Prašelja, inače lovca LD "Zec" Klana, Zbor
uvodi u svoj repertoar i lovačku pjesmu, te time postaje i mješoviti lovački zbor, tada i
danas jedini u Hrvatskoj, i uz nedavno osnovani Zbor rogista iz Brezovice kraj Zagreba
jedini njeguje lovačku muziku i pjesmu. Prvi nastup kao lovački zbor Zbor je imao 1981.
godine u Zagrebu na proslavi 100. obljetnice lovstva u Hrvatskoj.
Slijede nastupi na otvaranju lovačke kuće LD "Zec" Klana, proslava 100. obljetnice
Lovačkog vjesnika, razne lovačke manifesJacije, obljetnice i skupštine. Zadnji je nastup
bio 29. 10. 1994. na osnivačkoj skupštini Zupanijskoga lovačkog saveza u Opatiji. Zbor
je čak 9 puta sudjelovao na Srečanjima lovskih pevskih zborov in rogistov Slovenije,
najveće muzičke manifestacije lovačke pjesme i muzike u srednjoj Europi. Godine 1991.
bio je domaćin 18. po redu Srečanja, za što je odlikovan od Lovačkog saveza Slovenije
zbog izvrsne organizacije i gostoljublja.
174
sl. 19. Mješoviti pjevački zbor Dr. Matko Laginja

Nositelj je odlikovanja L reda Lovačkog saveza Hrvatske, Zlatnog grba općine Rijeka
te niza priznanja, zahvala i diploma iz Hrvatske i inozemstva. Klanjski zbor njeguje
narodni melos s naglaskom na istarsko-primorsku pjesmu, specifičnu lovačku pjesmu te
izvodi duhovnu glazbu domaćih skladatelja na amaterskoj razini s nastojanjem da pjesma
bude na nivou, što garantira stručno vođenje od početka. Do sada je Zbor imao oko 120
javnih nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu, a u Zboru je pjevalo 115 pjevača.
Ivan Šnajdar

sl. 20. Od 1981. god. i lovački pjevački zbor (nastup na 100. obljetnici lovstva u Hrvatskoj
6. XI. 1981.)

175
IZVJEŠĆA
 IZBJEGUČKO SREDIŠTE U KLANI
U ovom je ratu gotovo cijela Hrvatska izbjeglički kamp. Gotovo da i nema mjesta gdje nema
barem jedne obitelji izbjeglica ili prognanika, što iz okupiranih djelova naše Domovine, što iz
Bosne i Hercegovine.
U samom početku rata u BiH došlo je nekoliko obitelji, dakako prognanih, iz Bosanske
Posavine, koje su smještene po kućama u Klani, Studeni i u Lazima.
No, ubrzo je stigla i naredba Ureda za prognanike i izbjeglice da se uredi bivša
vojarna u Klani u koju će također stići prognanici. U veoma kratko vrijeme vojarna je
uređena tako da bude koliko-toliko ugodna za boravak ljudi koji pred jugosrpskirn agresorom
moraju bježati iz svojih stoljetnih zavičaja samo zato što su Hrvati.
Nakon toga što je vojarna bila uređena najbolje što se u ovim prilikama mogla urediti
i nakon toga što su je pregledale razne komisije, prognanici su 28. listopada 1993. stigli
u Klanu u desetak autobusa. Po pričanju tih ispaćenih ljudi, njihov križni put od njihovih
domova do Klane trajao je od 13. lipnja, dana svetog Ante, pa do 28. listopada.
Dakako da su u Klani postojala različita razmišljanja, što je i normalno kad u ovako
malu sredinu treba doći 670 ljudi. No, ta razmišljanja u većine pučanstva Klane bila su
pozitivna, da kažem kršćanski čista, ljudska. Kada sada gledam te događaje unatrag,
mislim da su i Klanjci i prognanici učinili sve da ne dođe do bilo kakvih problema.
Dana 28. listopada 1993. u devet sati ujutro prognanike su dočekali načelnik Klane
ing. Boris Gržinčić, prof. Slavko Gržinčić, član Općinskog poglavarstva, vlč. Petar Zeba,
župnik Klanjski i drugi. U svom pozdravnom govoru načelnik je između ostaloga kazao:
"Došli ste svoji svojima".
Među prognanicima na sam dan dolaska bilo je najviše žena, djece i staraca. Mladića
je bilo desetak, i to invalida i nesposobnih za vojsku. Kasnije se broj ljudi u kampu
smanjio jer je dosta, pogotovo mlađih žena s djecovm otišlo svojima u Njemačku; švedsku
itd. Međutim, uskoro dolaze novi prognanici iz Capljine te popunjavaju kamp. I dalje
svako toliko pokoja obitelj odlazi svojima u inozemstvo. Nakon potpisivanja mira između
Bošnjačko-muslimanske vlade i Republike Herceg-Bosne nastaje mir, te svi muškarci
koji su bili na bojišnici u srednjoj Bosni dolaze svojima u kamp u Klanu, tako da sada
tamo ima i mlađih ljudi.
Medicinske usluge ljudima iz kamp31 pružaju ambulanta i zubna ordinacija u Klani,
a djeca polaze osnovnu školu u Klani. Skolske godine 1993/94. djeca su bila u posebnoj
smjeni jer su zaostala u nastavi zbog ratnih prilika u svome kraju. No, ove školske godine
ta djeca zajedno s domaćom djecom prate nastavu. Djeca su se najbrže uklopi!~ u novi
život; kada izlaze iz škole, idu svi zajedno, a i govor im zajednički - klanjski. Skolu u
Klani polazi 55-ero djece iz središta izbjeglica, no to nije stalan broj jer, kako sam
spomenuo, stalno ima dolazaka i odlazaka iz kampa. Srednje škole u Rijeci polazi 15 polaznika
179
različitog profila.

Vrijedno je spomenuti da se i mladež brzo uklopila u život s domaćom mladeži. Dakako da

je tu odigrala najveću ulogu mjesna crkva. Već na prvoj zajedničkoj misi narod je osjetio da su
istinite one riječi koje je izgovorio Boris Gržinčić u pozdravnom govoru kada je rekao da su
došli svoji svojima. Upravo preko crkve počela su se stvarati prva poznanstva, prijateljstva pa
čak i ugovarati poslovi. Vrlo je malo obitelji iz kampa koje nisu našle neku obitelj u Klani kod
koje zalaze i s kojom se druže. Lijep prizor pruža u sezopi poljskih radova i sjenokoše zajednički
rad. Neki odvažniji uposlili su se u DIP-u u Klani i u Sumariji.
Iznenadio sam se slušajući crkveno pjevanje naših prognanika jer me ono podsjeća na istarsko
pjevanje "na tanko i debelo". Lijepi broj prognanika dođe na misu odjeven u narodne nošnje,
koje su lijepe i gdje kao u većine Hrvata dominira kao snijeg bijela boja, crna i smeđa. Posebno
je uočljivo tetoviranje na rukama žena. To su obično kršćanska znamenja na šaci, na prstima ili
odmah povrh prstiju. Ovaj zapis ne bi bio valjan da ne kažem daje to jednostavan, krotak i
drag narod, nenametljiv, u većini prožet kršćanskim odgojem i pobožan.
U Klani borave i dva svećenika- prognanika: vlč. Ivan Božić i fra Marijan Petričević. Oni su
nastanjeni u župnom domu zajedno s klanjskim župnikom vlč. Petrom Zebom.
U razgovoru s ravnateljem kampa Karlom Komšom čuo sam pohvale mještanima, ambulanti
te Općinskom poglavarstvu i našem župniku.
Navest ću još neke podatke koji su važni da se sačuvaju. Naši prognanici su iz srednje Bosne,
točnije - iz Kaknja i Kraljeve Sutjeske. U Klanu ih je došlo 670, no sada ih boravi 520.

Posjećivao ih je, između ostalih političkih, vjerskih i humanitarnih poglavara, i ministar za

pitanja izbjeglica i prognanika Republike Hrvatske Adalbert Rebić.
Kamp je uredila i uzdržavala ga talijanska Vlada, a Eomažu mu i razne karitativne udruge,
odnosno Kari tas Italije i Austrije; sve se odvija preko Zupnog ureda Klana.
Do sada se u kampu rodilo četvero djece. Sedam je osoba umrlo, a pokopani su na groblju
Drenova u Rijeci.
I - na kraju: svakoga dana prije jutarnje i večernje mise moli se krunica koju zajedno moli
domaći puk i prognanici za mir u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te za skori povratak prognanika
na svoja ognjišta.
Nadam se da će Gospodin uslišati te vapaje i molitve, jer se u Klani kaže da molitva pravednika
nebo razdire.
Josip Gržinčić

180
 OSNIVAČKA SKUPŠTINA DRUŠTVA ZA POVJESNICU KLANA
"Društvo za povjesnicu Klana" udruženje je građana koje je osnovano za očuvanje i promicanje
materijalnog i duhovnog naslijeđa Klan e i ovoga_područja, posebno za valoriziranje i unapređenje
zavičajne kulture ovoga čakavskog područja (Clanak l Statuta društva).
Nakon dužih priprema, 28. prosinca 1993. god. održana je osnivačka skupštipa "Društva za
povjesnicu Klana", kojom su predsjedavali članovi Inicijativnog odbora prof. Ivan Snajdar, Anton
Starčić, Josip Gržinčić i Maksim Gržinčić.
Dr. Petar Strčić predsjednik Čakavskog sabora i predsjednik Društva za hrvatsku povjesnicu
(Savez povijesnih društava Republike Hrvatske), u kraćem obraćanju upoznaje nazočne s radom
Cakavskog sabora sa sjedištem u Puli, izrazivši nadu da će i novoosnovano društvo postati
njegovim članom.
Prof. Ivan Šnajdar u predavanju "Jedan klanjski povijesni detalj" iznosi niz podataka o do
sada zaboravljenom grbu općine Klana iz prošlog stoljeća, a možda i budućem grbu današnje
klanjske općine.
Nakon uvodnih izlaganja, donesene su odluke o osnivanju Društva za povjesnicu Klana i
prihvaćanju statuta Društva. Statutom su zacrtani, vrlo optimistično, opsežni zadaci:
- njegovanje čakavske književnosti i lokalnoga mjesnoga govora u svakodnevnom izražavanju
- unapređivanje i njegovanje glazbenih, likovnih i plesnih narodnih izvornih i umjetničkih
izraza i scenske kulture
- vođenje brige o zaštiti i obnovi spomenika kulture
-istraživanje povijesno prijelomnih etapa i značajnih ličnosti u razvoju Klane i okolice,
a posebno poticanje istraživanja o životu i djelu dr. Matka Laginje
- poticanje, istraživanje i očuvanje ambijentalnoga povijesnog, graditeljskog naslijeđa
ovih prostora (Članak 2 Statuta).
Društvom upravlja sedmočlano Predsjedništvo, u koje su odlukom Osnivačke skupštine
Društva ušli:
prof. Ivan Šnajdar, predsjednik,
Anton Starčić, tajnik,
te članovi:
Anita Afrić,
Josip Gržinčić,
Maksim Gržinčić,
Marija Valenčić,
vlč. Pero Zeba.
Radi što potpunijeg zadovoljavanja potreba i interesa, Društvo se udružuje u Čakavski
sabor sa sjedištem u Puli. Predstavnik Društva u Saboru je prof. Ivan Šnajdar.
Zbog izuzetno loših vremenskih prilika, osnivačkoj skupštini Društva nisu prisustvovali
neki ugledni ljudi koji su najavili svoj dolazak (prof. dr. Zoran Kompanjet, prof. dr.
Vinko Tadejević i drugi).
Osnivanie klanjskoga Društva pozdravili su i čestitke su odmah uputili dr. Petar Strčić­
predsjednik Cakavskog sabor'b msgr. Milan Sirnčić, podsekretar kongregacije za kler u Vatikanu,
Ivan Jardas- u ime Katedre Cakavskog sabora u Ronjgirna i prof. Dušan Prašelj- u ime KPD

181
I. Matetić Ronjgov iz Ronjgi.
Uz prigodni program Pjevačkoga zbora "Dr. Matko Laginja" iz Klan e Skupština je završila
svoj rad. Zbog službene spriječenosti da prisustvuje Skupštini, telegramom je uspješan rad
Skupštini Društva zaželjela dr. Katica Ivanišević, rektor Sveučilišta u Rijeci.
Anita Afrić

PRIPREMA ZA OTVARANJE ETNOGRAFSKE ZBIRKE UKLANI

Povijest ovoga kraja zaslužuje da se predstavi prije svega današnjem življu, a i ostalim
namjernicima koji posjete Klanu i okolna mjesta na području Općine Klana. Na jednom
mjestu izložili bi se ionako već rijetki primjerci predmeta kojima su se služili naši stari
te oni predmeti koji su se ovdje nekada izrađivali. Dakle, postoji potreba da se u Klani
otvori etnografska zbirka. Nakon što je 1993. god. u Klani ustanovljeno Društvo za
povjesnicu Klana, postavljen je zadatak da se ta ideja, a moglo bi se reći i obaveza,
provede u život.
U Klani i okolnim mjestima ima nekoliko sakupljača starih predmeta, koji su već do
sada sakupili dosta primjeraka. Dio tih predmeta mogao bi se ustupiti za zbirku, pa bi
to bila osnova za daljnje upotpunjenje zbirke.
Bilo je razmišljanja o tome u kojoj kući u Klani da se zbirka otvori. Postojala su
mišljenja da to bude Malinarova kiša ili Gržina kiša, no prevagnula je mišljenje da to
bude nekadašnja Rebičina kiša - stara kuća koja je zadnjih stotinjak godina služila kao
gospodarski objekt.
Kuća je građena u starom stilu, onako kako je to bio običaj na ovim prostorima. Kuća
ima shod (skod), koji počiva na dvije volte. Na katu su ostaci dimnjaka (za "ognjišće"),
što znači da su na katu bile prostorije za prebivanje, a u prizemlju je bila štala za blago.
Kuća je ovih godina, da bi se očuvala, pokrivena saloni tkom, no u planu je da se ponovo
postave §tari žlijepci, kao što je nekad bilo. Općina Klana otkupila je kuću od obitelji
Sebelja-Snajdar za 18.500,00 kuna. Kuću se planira urediti, kako bi u potpuposti dobila
prijašnji oblik, a iznutra će se urediti tako da može služiti svojoj namjeni. Zelja bi bila
svima da u zbirci budu izloženi predmeti koji bi naše mjesto uistinu predstavljali čim
ranije u povijest, na slavu Općine Klana i na diku cjelokupne povijesti naše domovine
Hrvatske. To bi uistinu pokazalo i veliko poštovanje prema našim precima, koji su, htijući
to ili ne, stvarali našu povijest.
U mnogim obiteljima ovoga kraja ima vrijednih starih predmeta od kojih se čovjek
teško rastaje, no etnografska zbirka moći će se kompletirati darovanjem tih predmeta,
ili možda samo posudbom u prigodnim prilikama (za izložbe i sl.). Vrijedno bi bilo da
ovdašnji živalj dokaže da je zreo za jedan takav izazov, te da svi ljudi izađu ususret i
pripomoć da se ostvari zacrtana ideja.

Možemo biti uvjereni da ćemo uz Božju volju i pripomoć ljudi pokazati da smo
sazreli za jedan ovakav kulturni pothvat.
Josip Gdinčić Thmačin

182
 KLANA, STUDENA, ŠKALNICA, LISAC I BREZA USLICI

Panorama Klane početkom stoljeća

Klana s početka stoljeća (Fagaletova oštarija)

183
 Marija i Andre Laginja -
Beleći 1885.

Tipična muška nošnja u Klani

Šumarijska kuća u
Malinici - pilana
1915. godine

Središte Klane
18. II. 1925. i
grupa Klanjaca

184
 Pilana
krajem dvadesetih
godina

U pozadini,
u ratu srušena,
zgrada župnog
ureda (Plovanija)
oko 1930.
godine.

Zgrada vojarne
u gradnji oko
1931. godine
(desno groblje
i crkva
Sv. Mihovila)

185
 Vojarna u Klani
1932. g.

Prvi autobus na liniji Rijeka-Klana-Ilirska Bistrica 1933. godine

(u sredini dugo-
godišnji klanjski
župnik vlč. Ivan
Karuza, do njega
Raspor Rafe)

Stara zgrada šumarije (Dacija) između dva rata (lijevo talijanska granica)

186
Panorama Klane (centar) tridesetih godina

Klana - Pristava pred II. svjetski rat

187
Zgrada Općine Zadružnog doma pnJe rekonstrukcije

Panorama Klane 50-ih godina (u pozadini igralište voćnjak)

Foto: J Barak

188
 Spomen park zimi
70-ih godina
Foto: J Barak

Breza - panorama dvadesetih godina

Breza 30-ih godina (kuća lijevo izgorjela u ratu)

189
Lisac 30-ih godina (gostiona Simčić, crkva desno škola)

Lisac - crkva sv. Jurja

Studena - panorama 20-ih godina

190
Studena -
- crkva sv. Mikule

Talijanska pogramcna
postaja pred Studenom
(između dva rata)

Središnji dio mjesta

osamdesetih godina

191
Škalnica - panorama (1941. godine)

Škalnica - crkva Sv. Vicenca prije adaptacije

192
sl. 13. Pravi izgled grba
Izradio: Mladen Stojić

193
 SADRŽAJ
-Predgovor .................................................................... ......................................... 5
-Dr. Matlw Laginja ................................................................................................ 7
Petar Strčić: Htvatski narodni preporoditelj i ban Dr. Matko Laginja ............................ 9
- Stariji zapisi...................................... .. .. ... ..... .. .. .. .. .. ........ .... .. .. .. .. ... .. ... .. .. .. .. .. .... ... 41
Johann Wei.khard Yhlvasor: Klana i Škalnica ................................................................. 43
dr. Matko Laginja: Studena, Klana, Breza, lisac, Škalnica ............................................ 51
Luigi Foscan: Klana i Škalnica ....................................................................................... 'J7
-Prvi kulturno znanstveni skup "Dani Dr. Matka Laginje"
Klana 19. i 20. ožujka 1994. .................................................................................... 61
Iva Lukežić: Čakavski mjesni govor Klan e ...................................................................... 63
Mi~ ana Strčić: Književnopovijesno značenje Laginj.i:nib "Istarskih pričiea" ................... 73
Petar Strčić: Objavljeni radovi M. Laginje kao povijesna vrela ....................................... 81
Antun Giron: Klana za vrijeme talijanske okupacije od 1918. do 1920. godine ............ 91
DušanPrašelj: Autohtoni glazbeni izraz Istre, Htvatskog primorja i otoka ............... 101
Vinko Thdejević: Agrarne promjene na području Klan e
u posljednjih stotinjak godina ........................................................... 115
-Predavanja u Društvu ........................................................................................ 127
Milan Simčić: Sveta Stolica i Htvati .............................................................................. 129
-Prilozi ........................... .'..................................................................................... 141
1van Šnajdar: Prilog o župnoj crkvi Sv. Jerolima u Klani ............................................. 143
Ivan Šnajdar: Q"Klanjskome grbu" ............................................................................ 149
Antott StarčićSopeć: Kućica u Staroj Rebri ................................................................ 153
Ivan Snajdar: Općina Klana (po treći put) .................................................................. 155
Slavko Gržinčić, Oskar Valenčić: Nogomet - najveći promicatelj imena Klana ............. 159
-Domaća besida .................................................................................................. 165
Anton Starčić Šopeć: Zadnji vov va Klani .................................................................... 167
Mario Taučar: Skoro je Nace ........................................................................................ 168
- Obljetnice .......................................................................................................... 169
Ivan Šnajdar: 150. obljetnica Osnovne škole u Klani ................................................... 171
Ivan Šnajdar: 15. obljetnica Mješovitoga pjevačkog zbora "Dr. M. Laginja" u Klani .... 174
-Izvješća ..............................................................................................................
177
Josip Gržinčić: Izbjegličko središte u Klani .................................................................. 179
Anita Afrić: Osnivačkaskupština Društva za povjesnicu Klana ................................... 181
Josip Gržinčić: Priprema za otvaranje etnografske zbirke u Klani ............................... 182
-Klana, Studena, Škalnica, Lisac i Breza u slici (izbor starih fotografija) .............. 183
OFFICE: V. LISINSKOG 2, 51000 RIJEKA; TEL/FAX 051/215-152, TEL 051/808-246, 263-959, 338-216, MOBITEL 9939-337-53-59-89

DRVNO INDUSTRIJSKO PODUZEĆE

11
KLANA11 d.d. KLANA 264

STUDIO I RADIONICA HERALDIČKOG DIZAJNA

MlADEN STOJIĆ, 51000 RIJEKA, G. KRKLECA 15, TEl/FAX: 051-625-099
*GRAFIČKA IZRADA IDEJNIH I IZVEDBENIH RJEŠENJA
U STILU HERALDIČKOG DIZAJNA
*IZRADA UNIKA1NIH HERALDIČK.lli PREDMETA-
GRBOVA PLEMIĆKIH OBITEUI,
d.o.o. RIJEKA GRBOVA GRADOVA, OPĆINA I REGIJA
l

( IR/Il..Đs/IV[; Gradlfelfslvo, InženJering, d.d. - RIJEKA

51000 RIJEKA, Potok 9 - Tel. (051)212 611, 212 366, 331 895; Fax 212 155
Ž. račun 33800-601-80389 ZAP RIJEKA .
v
»HRVATSKE SUME« p.o.
ZAGREB
UPRAVA ŠUMA DELNICE
ŠUMARIJA KLANA

e/~-----)

~ tlfiWBfi "ILIRIJA" d.o.o.

Poduzeće za trgovinu i
ugostiteljstvo
PODUZEĆE Zfl IZVOĐErt]E QIU'ĐEVInSKI" !U'ĐOVfl
lnžln)E~InQ l. KH)IQOVODSTVEHE USWQE
51217 KLANA, Klana 36
Tel/fax:051/808-21 O
51000 RIJEKfl, TIIRKOVO 58. Tol. OS1/Z60·ZIZ Toi./Fax OS1/Z69-1ll

.. LUNA COMMERCE..
~ S-UNA
PODUZEĆE ZA EXPORT- IMPORT.z..VANJSKU
l TUZEMNU TRGOVINU d.o.o. HIJEKA
VELEPRODAJA: 51000 RIJEKA, N. USTANKA 21

iffž?' commerce TEL.(051) 511-523. 516-707, TEL/FAX (051) 515-454

MALOPRODAJA: SRDOČI 30, TEL (051) 611.{)55