You are on page 1of 226

BalkanDownload

1
BalkanDownload

Lisa Kleypas

S engleskoga prevela
ANA DESPOT

Mozaik knjiga

2
BalkanDownload

Mojoj majci, koja se svaki dan brinula o mome sinu


Griffinu i tako mi omogućila da napišem ovu knjigu.

Ovaj je ljubavni pothvat uključivao barem dvjesto


pravokutnih sendviča od maslaca s kikirikijem,
previjanje otprilike četiristo pelena i gledanje
nebrojeno mnogo epizoda “Tomice i prijatelja”.

Hvala ti, Mimi, od mene i Griffina.

3
BalkanDownload

PRVO POGLAVLJE

O d trenutka kada ju je Grant Morgan prvi put ugledao, znao je da ona,


unatoč svojoj ljepoti, nije bila žena za bilo koga. Slijedio je brodara
kroz kovitlavu maglu i hladan mraz koji se u obliku ledenih bisera lijepio
za njegovu kožu i vuneni kaput. Ruke su mu bile duboko zakopane u
džepovima dok je nemirno gledao prizor pred sobom. Zbog prigušena
odsjaja svjetiljki koje su visjele s velikih granitnih stijena pokraj obale,
rijeka je izgledala poput ulja. Nekoliko sitnih čamaca prevozilo je putnike
preko Temze, plutajući poput igračaka, dok su hladni valovi prskali stube
nasipa. Hladan ožujski povjetarac uvijao se oko Grantova lica i ušiju,
uporno klizeći ispod njegove kravate. Suzdržavao se od drhtanja buljeći u
nemirnu crnu rijeku. Nitko ne bi preživio dulje od dvadeset minuta u tako
hladnoj vodi.
— Gdje je tijelo? — nestrpljivo se namrgodio. Posegnuo je za ručnim
satom u džepu kaputa. — Nemam cijelu noć.
Brodar se spotaknuo okrenuvši glavu prema muškarcu koji ga je
slijedio. Okružila ga je gusta sivkasta magla zbog koje je morao škiljiti
kako bi bolje vidio.
— Ti si Morgan, nisi li? Gospon Morgan, glavom i bradom... Niko
mi neće vjerovati kad im to ispričam. Čovjek koji štiti kralja... Mislio sam
da te ne zanima prljav poso ko ovaj.
— Nažalost, nije tako — promrmljao je Grant.
— Ovim putem, gospon... i pazite kuda hodate. Stepenice su jako
skliske, pogotovo kad je zrak ovako vlažan.
Stišćući zube, Grant je došao do malenog, mokrog tijela izvučenog
na stube. U svojemu detektivskom poslu, često je viđao mrtva tijela, ali
žrtve utapanja svakako su bile najneugodnije za vidjeti. Tijelo je ležalo
položeno na trbuh, ali je bilo očito da se radi o ženi. Bila je poput krpene
lutke koju je odbacilo dijete, a haljina joj se nagomilala u masu koja se
cijedila po njezinim nogama.
Čučnuvši pokraj nje, Grant ju je kožnatom rukavicom uhvatio za
ramena i počeo je okretati. Prestrašeno je odskočio kad je počela kašljati i
povraćati slanu vodu, trzajući se.

4
BalkanDownload

Brodar je zaprepašteno zacvilio pa se približio. — Mislio sam da je


mrtva — glas mu se tresao od zapanjenosti. — Bila je hladna ko leš, kunem
se!
— Idiot — promrmljao je Grant. Koliko je dugo ova jadna žena ležala
na gorkoj zimi dok je brodar čekao da pozove policiju? Šanse za
preživljavanje bile bi joj puno veće da joj se odmah pomoglo. No, s
obzirom na situaciju, izgledi joj nisu bili dobri.
Okrenuo ju je i položio joj glavu na svoje koljeno, dok mu je njezina
duga kosa namakala hlače. Koža joj je bila pepeljasta u mutnom svjetlu, a
na glavi joj se vidjela velika kvrga. Ali čak su se i tako mogle prepoznati
njezine nježne, karakteristične crte lica. Poznavao ju je.
— Moj Bože — uzdahnuo je Grant. Jednom se zakleo kako ga nikada
ništa neće moći iznenaditi, ali pronaći Vivien Rose Duvall ovdje, u ovom
stanju... To je bilo nezamislivo.
Oči su joj se napola otvorile, mutne od spoznaje o predstojećoj smrti.
Ali Vivien nije bila žena koja bi se tako lako predala. Zastenjala je i pružila
ruke u zrak pa slabašno okrznula Grantov kaput, pokušavajući se spasiti.
Grant se trznuo, obgrlio je i uspravio na noge. Bila je sitna i čvrsta, ali
mokra joj je haljina gotovo udvostručila težinu. Grant ju je držao na
prsima, nelagodno gunđajući zbog ledene slane vode koja mu se slijevala
niz odjeću.
— Oćete li je odvesti u Bow Street, gospon Morgane? — upitao je
brodar, užurbano slijedeći Granta, preskačući svaku drugu stubu. —
Možda bih i ja trebao ići i predstaviti se gosponu Rossu. Učinio sam
nekome uslugu, zar ne, pronašao sam damu prije negoli je odapela. Ne
trebam zahvale, naravno... dovoljno je učiniti pravu stvar... al’ možda
postoji neka nagrada, zar ne?
— Pronađi doktora Jacoba Linleyja — Grant mu grubo odgovori,
prekinuvši ga u čeznutljivom sanjarenju. — Obično je u Tomovoj
gostionici u ovo doba noći. Reci mu da dođe u moj stan u King Streetu.
— Ne mogu — pobunio se brodar. — Imam posla, znate... Znate,
mogo bih zaraditi pet šilinga već večeras.
— Bit ćeš plaćen kada dovedeš Linleyja u King Street.
— Al’ što ako ga ne mogu naći?
— Dovest ćeš ga onamo za pola sata — Grant je kratko odgovorio —
ili ću ti zaplijeniti brod i srediti ti tri dana pritvora. Je li ti to dovoljna
motivacija?

5
BalkanDownload

— Uvijek sam mislio da ste vi jedan pristojan mladić — gorko je


rekao brodar — dok vas nisam upoznao. Uopće niste onakvi kakvim se
činite u novinama. Tolike sam sate proveo u krčmama, slušajući o vašim
pothvatima... — Zdepasto se odgegao dalje, pun očitog razočaranja.
Grant se mrko nasmiješio. Bio je svjestan načina na koji su se njegovi
pothvati opisivali u novinama. Urednici i novinari toliko su preuveličavali
njegova postignuća da se doimao kao nadčovjek. Ljudi su ga gledali kao
legendu, a ne kao normalna muškarca s manama.
Usrećio se policijskim poslom i titulom policajca Bow Street
Runnera, obogativši se nakon što je uspio vratiti ukradenu imovinu
banaka. Ponekad se bavio i drugim slučajevima, poput pronalaženja otete
nasljednice, zaštite vladara u njihovim posjetima ili lovljenja ubojica — ali
banke su mu uvijek bile omiljeni klijenti. Sa svakim novim završenim
slučajem, njegovo je ime postajalo sve slavnije, sve dok nije bio tema
razgovora u svakoj krčmi i konobi u Londonu.
Zabavljalo ga je to što ga je visoko elitno društvo primilo u svoj
blještavi zagrljaj, zahtijevajući njegovu prisutnost na svim društvenim
događajima i funkcijama.
Pričalo se kako su balovi bili uspješni samo ako bi hostesa mogla
napisati “Gospodin Morgan potvrđuje dolazak” na dno pozivnica. Iako je
očito bio popularan među plemstvom, bilo je jasno da on nije dio toga
svijeta. Bio je više nekakva figura zabave nego prihvaćen član visokih
društvenih krugova koje je posjećivao. Ženama je bilo uzbudljivo to što je
bio pomalo opasan lik, a muškarci su mu htjeli biti prijatelji kako bi i sami
izgledali hrabriji i moderniji. Grant je bio svjestan da će uvijek biti
prihvaćen samo na površan način i da mu elitno društvo nikada neće
potpuno vjerovati... Znao je previše njihovih prljavih tajni, slabosti,
strahova i želja.
Žena je zajecala i zadrhtala od hladnog povjetarca koji se uskovitlao
oko njega. Još čvršće stisnuvši svoj nezgrapni teret, maknuo se s obale i
prešao na popločenu cestu punu blata i izmeta. Koračao je kroz maleno
dvorište puno ustajalih vodenih bačvi, sa smrdljivim svinjcem i kolima
potrganih kotača. Covent Garden bio je pun dvorišta poput ovoga, iz kojih
su se širih tamni i krivudavi zloglasni dijelovi grada. Svaki razuman
gospodin bio bi prestravljen uputiti se u ovakvu četvrt, punu lopovskih
sjedišta, prostitutki, nasilnika i kriminalaca koji bi ubili za nekoliko
šilinga. Ali Grant nije bio pravi gospodin, a londonska podzemlja nisu ga
nimalo plašila.

6
BalkanDownload

Žena je ispružila glavu na njegovo rame, a njezin slabašan dah


hladio mu je bradu. — Pa, Vivien — promrmljao je — jednom davno želio
sam te imati u svojim rukama, ali ovo baš nije ono čemu sam se nadao.
Nije mogao vjerovati da nosi najpoželjniju londonsku ženu preko
oronulih štandova i otvorenih kioska Covent Gardena. Dok je prolazio,
mesari i prodavači zastajali su i znatiželjno buljili, a prostitutke su
izvirivale iz sjena. — Ovamo, dečko — prizivalo ga je strašilo od žene
ispijenih obraza — imamo lijepe, svježe kremaste kolačiće za tebe!
— Drugi put — odgovorio je Grant sarkastično, ignorirajući kurvine
čeznutljive vapaje.
Prešao je sjeverozapadni ugao trga i došao u King Street. Oronule
zgrade naglo su se pretvorile u redove urednih gradskih kuća, konoba i
nekoliko nakladničkih tvrtki. Bila je to uredna ulica puna elitnih kuća u
kojima su živjeli ljudi iz visokog društva. Grant je ovdje kupio veliku kuću
na tri kata. Užurbano sjedište policijske postaje Bow Street bilo je udaljeno
samo nekoliko koraka, ali se činilo potpuno odvojenim od ovog mirnog
mjesta.
Grant se brzo popeo uz stube svoje kuće i glasno udario po vratima
od mahagonija. Kada nije dobio nikakav odgovor, povukao se pa ponovno
pokucao. Vrata su se odjednom otvorila i iz kuće je izletjela
kućepaziteljica, psujući i koreći ga zbog nekavalirskog ophođenja prema
lakiranim drvenim vratima.
Gospođa Buttons bila je lijepa žena dobi pedesetak godina, draga
srca, ali zatvorenih, uskogrudnih i strogo religioznih stavova. Nije
skrivala da ne podržava Grantovu odabranu profesiju, zgražajući se nad
fizičkim nasiljem i korupcijom kojima se bavio. Ali svejedno je neumorno
prihvaćala sve devijantne stanare koji su se preselili u gradsku kuću,
tretirajući ih jednako, pristojno i oprezno.
Kao i svi ostali Bow Street Runneri koji su radili pod vodstvom sir
Rossa Cannona, Grant je bio toliko uvučen u mračni svijet kriminala da se
ponekad pitao je li on puno drukčiji od kriminalaca koje je lovio. Gospođa
Buttons jednom mu je rekla kako se nada da će jednoga dana pristupiti
svjetlu kršćanske istine. — Za moj spas više nema nade—veselo bi joj
odgovorio.—Bilo bi pametnije da usmjerite svoje ambicije prema nekom
ostvarivom cilju, gospođo Buttons.
Kada je ugledala mokri teret u rukama svoga stanara, njezino inače
spokojno lice odjednom se iskrivilo od šoka. — Blagi Bože! — uzviknula
je. — Što se dogodilo?

7
BalkanDownload

Granta su već počeli boljeti mišići od nošenja nepomičnog ženina


tijela. — Gotovo se utopila — rekao je kratko, prolazeći pokraj
kućepaziteljice prema stubama. — Nosim je u svoju sobu.
— Ali kako? Tko? — Gospođa Buttons je jauknula, vidno se
pokušavajući smiriti. — Ne biste li je trebali odvesti u bolnicu?
— Poznajem je — odgovorio je. — Želim da je posjeti privatni
liječnik. Sam Bog zna što bi joj učinili u bolnici.
— Poznajete je — ponovila je kućepaziteljica, užurbano
pokušavajući pratiti njegov brz korak. Bilo je jasno da je umirala od
znatiželje, ali se nije usudila pitati.
— Dama je noći, zapravo — suho je rekao.
— Dama noći... i doveli ste je ovamo... — U glasu joj se čulo
neodobravanje. — Gospodine, opet ste premašili samoga sebe.
Kratak smiješak pojavio mu se na licu. — Hvala vam.
— To nije bio kompliment — kućepaziteljica ga je obavijestila. —
Gospodine Morgane, zar ne biste radije da pripremim jednu od gostinskih
soba?
— Ostat će u mojoj sobi — strogo je odgovorio.
Gospođa Buttons, mršteći se, zamolila je kućnu pomoćnicu da obriše
lokve vode koje su ostavili na umetnutim podovima zlatnoga mramornog
hodnika.
Gradska kuća velikih prozora, otmjena namještaja i engleskih, ručno
izrađenih sagova nekoć je bila mjesto o kojem je Grant mogao samo
sanjati. Bila je potpuno drukčija od maloga, nakrcanog apartmana u kojem
je živio kao dječak, s tri sobe i osmero djece knjižara srednje klase i njegove
žene, i od raznih sirotišta i ubožnica u kojima je živio nakon što mu se
obitelj raspala jer je njegov otac završio u zatvoru zbog dugova.
Grant je u jednom trenutku završio na ulici, sve dok mu se trgovac
ribom iz Covent Gardena nije smilovao i dao mu stalan posao i ležaj za
spavanje. Sklupčan pokraj tople kuhinjske peći, Grant je sanjao o nečemu
boljem i većem, ali njegovi snovi nisu poprimili konkretan oblik sve dok
jednoga dana nije upoznao policajca, točnije Bow Street Runnera.
Tog je dana Runner patrolirao krcatim tržišnim trgom i ulovio
lopova koji je ukrao ribu iz ribarova štanda. Grant je zadivljeno gledao
Runnera u crvenom policijskom prsluku, naoružanog policijskim nožem i
pištoljima. Činio se krupnijim, urednijim i moćnijim od običnih ljudi.

8
BalkanDownload

Grant je odmah znao da je postajanje Runnerom jedini način da pobjegne


od života koji mu se nametnuo. S osamnaest se godina prijavio u
početničke policijske redove, za godinu je promaknut u danju patrolu, a
nekoliko ga je mjeseci poslije odabrao sir Ross Cannon za ulazak u elitne
snage od samo šest Bow Street Runnera.
Kako bi dokazao da je vrijedan promaknuća, Grant se udubljivao u
posao s neprestanom predanošću i gorljivošću, ponašajući se prema
svakom slučaju kao da ga vodi osobna želja za osvetom. Nije prezao ni
pred čime kako bi uhvatio krivca — jednom je slijedio ubojicu preko
Engleskoga kanala i uhitio ga u Francuskoj. Budući da je nizao uspjeh za
uspjehom, Grant je počeo nezamislivo naplaćivati svoje privatne usluge,
što ga je samo učinilo još traženijim.
Slijedeći savjet jednoga bogatog klijenta koji mu je dugovao uslugu,
Grant je ulagao u trgovačke i tekstilne kompanije, otkupio pola dionica
hotela i kupio nekoliko odabranih nekretnina u zapadnom Londonu. S
malo sreće i odlučnosti, postao je puno uspješniji nego što je to ikada
mogao zamisliti. S trideset bi se godina mogao umiroviti i živjeti vrlo
ugodno. Ali nikada se ne bi mogao povući iz policije Bow Streeta. Želja za
potjerom i iskušenje opasnosti bile su snažne, gotovo fizičke potrebe koje
nikako nije mogao potpuno zadovoljiti. Nije pokušavao shvatiti zašto se
ne bi mogao smiriti i voditi normalan život, ali je bio siguran da mu to
nisu bile dobre osobine.
Kada je došao u sobu, Grant je odnio Vivien na ogromni krevet od
mahagonija s baldahinom i zavjesama. Većinu njegova namještaja,
uključujući i krevet, dao je načiniti po vlastitom ukusu. Bio je visok i
krupan muškarac kojemu su okviri vrata i stropne daske predstavljale
čestu opasnost.
— Oh, prekrivač! — uzviknula je gospođa Buttons kada je Vivienina
odjeća natopila teški baršunasti prekrivač ukrašen zlatnom i plavom
svilom. — Uništit će se!
— Onda ću kupiti novi — reče Grant, rastežući ukočene ruke i
skidajući natopljeni kaput. Bacio ga je na pod i nagnuo se nad
nepomičnom Vivien. S namjerom da joj što prije skine odjeću, povukao ju
je za haljinu. Opsovao je jer su dugmad i kopče ostali tvrdoglavo ukopani
u stisnutoj mokroj vuni.
Gunđajući zbog oštećenog baršunastog prekrivača, gospođa
Buttons pokušala mu je pomoći, pa se povukla, bespomoćno uzdišući. —
Bojim se da ćemo morati odrezati haljinu. Da donesem škare?

9
BalkanDownload

Grant je odmahnuo glavom i posegnuo za desnom čizmom. Kratkim


je i dobro uvježbanim pokretom izvukao nož s drškom od bjelokosti i
oštricom od petnaest centimetara.
Kućepaziteljica se zapanjila kada je počeo rezati debelo pleten
steznik haljine kao da je maslac. — Oh, Bože — zamucala je.
Grant je bio potpuno usredotočen na posao. — Nitko se ne služi
nožem kao bivši prodavač ribe u Covent Gardenu — hladno je izjavio,
šireći haljinu s obiju strana kako bi otkrio bijelu tkaninu donjeg rublja.
Vivienina košulja bila je potpuno mokra i zalijepljena za njezinu bijelu
kožu, otkrivajući ružičaste bradavice ispod odjeće. Iako je Grant vidio
nebrojeno mnogo ženskih tijela, nešto u vezi Vivienine jedva odjevene
figure natjeralo ga je na oklijevanje. Mučio ga je neobjašnjiv osjećaj kao da
narušava nešto — nekoga — nježnog i neokaljanog. To je bila potpuno
luda misao, jer je Vivien bila iskusna kurtizana.
— Gospodine Morgane — reče mu kućepaziteljica, igrajući se
rubovima svoje bijele pregače — ako želite, mogu zamoliti jednu od
kućnih pomoćnica da mi pomogne skinuti odjeću gospođice...
— Duvall — nježno je rekao Grant.
— Odjeću gospođice Duvall.
— Ja ću se pobrinuti za našu gošću — promrmljao je Grant. —
Kladim se da je mnogo muškaraca imalo povlasticu vidjeti gospođicu
Duvall golu. Ona bi prva rekla: ‘Dovrši posao i goni čednost!’ — Nakon
svega što je večeras doživio, imao je pravo na ovo maleno zadovoljstvo.
— Da, gospodine. — Neobično ga je i zamišljeno pogledala, kao da
se nije ponašao uobičajeno. Možda doista i nije. Obuzeo ga je čudan
osjećaj, kao da se hladnoća izvana spojila s vrućinom koja je gorjela u
njemu.
Hladna je pogleda nastavio rezati mokru odjeću — prvo jedan pa
drugi rukav.
Kada je podigao Vivienin vitki trup i povukao natopljenu vunu
ispod nje, netko je ušao kroz poluotvorena vrata i glasno uzdahnuo. Bio je
to Kellow, njegov sobar, ponosni mladić preuranjeno oćelavjele glave i
okruglih naočala na nosu. Oči su mu narasle pred prizorom svojega
poslodavca koji je stajao s nožem iznad polu-odjevene žene u nesvijesti.
— Oh, dragi Bože!

10
BalkanDownload

Grant se okrenuo i oštro ga pogledao. — Probaj biti koristan, možeš


li? Donesi mi jednu majicu. I nekoliko ručnika. I kad bolje razmislim, malo
čaja i konjaka. Hajde, požuri.
Kellow je zaustio, malo razmislio i ipak otišao po potrebne stvari.
Pažljivo odvraćajući pogled sa žene na krevetu, dodao je suhu majicu
gospođi Buttons i pobjegao iz sobe.
Grantova rastuća potreba da odjene i u topli Vivien zasjenila je
njegovu želju da je vidi golu. Samo joj je nakratko vidio tijelo dok su on i
kućepaziteljica zajedno provlačili Vivienine ruke kroz duge lanene
rukave, ali njegov je mozak pohlepno zapamtio ovaj prizor i sačuvao ga
za kasnije uživanje.
Vivien nije bila savršena, ali upravo se u njezinim nesavršenostima
skrivala ljepota i zadovoljstvo. Bila je šarmantno kratka trupa, kao mnoge
sićušne žene, predivnih okruglih grudi i vitkih, mekih koljena. Njezin
glatki trbuh bio je okrunjen trokutom vatrene, crvene dlake, samo
nekoliko nijansi tamnije od sunčanih pramenova kose. Nije čudno što je
bila najplaćenija prostitutka u Engleskoj. Bila je bujna, lijepa, nježna... žena
kakvu bi svaki muškarac volio imati u svom krevetu.
Ogrnuli su Vivien plahtama i teškim dekama, a gospođa Buttons
umotala joj je krutu, slanu kosu jednim od ručnika koje je Kellow donio.
— Divna je žena — rekla je kućepaziteljica, dok joj je lice poprimalo
sažalan izraz. — I dovoljno mlada da promijeni svoj život nabolje. Nadam
se da će je Bog poštedjeti.
— Neće umrijeti — kratko reče Grant. — Neću to dopustiti. —
Dotaknuo joj je blijedo čelo i palcem pomaknuo pramen kose ispod
ručnika. Pažljivo je položio hladan ručnik preko modrice na njezinoj
sljepoočnici. — Iako mi se čini da će netko biti razočaran time što je
preživjela.
— Oprostite, gospodine, ali ne razumijem... oh! — Oči su joj se
raširile kada je Grant nježno dotaknuo Vivienino grlo, otkrivajući tamne
masnice na njezinu vitku vratu. — Čini se da ju je netko pokušao...
pokušao...
— Zadaviti — zaključio je.
— Tko bi učinio takvo što? — glasno se pitala gospođa Buttons dok
joj se čelo naboralo od straha.

11
BalkanDownload

— Kada se radi o ubojstvu žene, najčešće je kriv muž ili ljubavnik.


— Usta su mu zatitrala nezadovoljnim smiješkom. — Žene se često boje
stranaca, a najčešće im naštete muškarci koje poznaju.
Mašući glavom na takvu ružnu pomisao, gospođa Buttons stala je i
popravila pregaču. — Ako želite, gospodine, poslat ću vam mast za
masnice i modrice gospođice Duvall i čekati liječnikov dolazak u
prizemlju.
Grant je kimnuo i, gledajući Vivienino hladno lice, jedva primijetio
da je kućepaziteljica napustila sobu.
Nježno je popravio ručnik na Vivieninu čelu, vrškom prsta
pomilovao njezin blijedi obraz i ispustio zvuk mračne zabavljenosti. —
Zakleo sam se da će ti jednoga dana biti žao što si me učinila budalom,
Vivien — promrmljao je. — Ali to se dogodilo znatno ranije nego što sam
očekivao.

12
BalkanDownload

DRUGO POGLAVLJE

P robudila se u noćnoj mori hladnoće i bola. Svaki udah izazivao joj je


bol u plućima. Grlo i prsa kao da su joj gorjeli iznutra. Pokušavajući
progovoriti, proizvela je hrapav, mukao zvuk, pa se trznula u agoniji. —
Oh!
Snažne ruke namjestile su je u ugodniji položaj, stavivši joj jastuk
ispod glave i vrata... pomičući neposlušan pramen kose s njezina čela. Uši
su joj začule dubok glas. — Ne pokušavaj govoriti. Evo, ovo će ti pomoći.
— Osjetila je rub tople žlice na ustima i odmaknula glavu. Muškarac
pokraj nje nije odustajao. Velikom ju je rukom uhvatio za glavu i ponovno
joj približio žlicu. Budući da joj je tijelo bilo obuzeto nekontroliranim
drhtanjem, zubi su joj za cvokotali o metal. Progutala je topao zaslađen
čaj, iako je micanje mišića u vratu predstavljalo pravu agoniju.
— Dobra cura. Uzmite još.
Natjerala se progutati i drugu žlicu pa i treću. Lagano se naslonila
na jastuk, do ramena ugodno prekrivena dekama.
Tek je tada pokušala otvoriti oči, trznuvši se na svjetlo obližnje
svjetiljke. Stranac napola osvijetljena lica nagnuo se nad njom. Bio je
tamnokos i privlačan, bez ikakvih dječačkih osobina. Put mu je bila
osunčana i pomalo oštećena, a crni obrijani brkovi bacali su mu sjenu na
čeljust. Oštre i ravne crte njegova lica bile su dopunjene dugačkim nosom,
velikim ustima i živahnim zelenim očima. Neobičnim, ciničnim,
oštroumnim očima koje kao da su gledale ravno kroz nju.
— Umrijeti? — promuklo je izustila. Boljelo ju je govoriti, micati se,
disati. Ledene igle kao da su je probijale iznutra i izvana, a velika barijera
koju je osjećala na plućima činila je disanje gotovo nemogućim. Najgore
od svega bilo je snažno drhtanje mišića koje joj je protresalo svaku kost i
zglob kao da će se potpuno raspasti. Kad bi se barem trenutak mogla
primiriti. Kada se pokušala ukočiti, drhtanje mišića samo bi se pogoršalo.
Raspadala se na komade, tonula, utapala se.
— Ne, nećete umrijeti — tiho je rekao. — I drhtanje će s vremenom
prestati. To je česta pojava u slučajevima poput vašeg.
Slučajevima poput njezina? Što se dogodilo? Zašto je ovdje?
Natečene oči napunile su joj se suzama i morala se ugristi za usnicu kako
se ne bi rasplakala. — Hvala — uzdahnula je, iako nije bila sigurna za što

13
BalkanDownload

mu se točno zahvaljuje. Uhvatila ga je za ruku kako bi osjetila sigurnost


ljudskog dodira. Sjedeći na rubu kreveta, primaknuo se i težinom udubio
madrac, nakon čega je osjetila kako svojom velikom rukom uzima njezine
nježne prste.
Šokirale su je toplina njegove kože i goruća snaga njegova zahvata.
— Molim vas, ne puštajte — prošaptala je, držeći se za njega kao za
kolut za spašavanje. — Molim vas.
Njegovo se pomalo zastrašujuće muževno lice smekšalo na svjetlu
obližnje svjetiljke. Neobično ruganje samome sebi sjalo je u njegovim
nedokučivim zelenim očima. — Ne mogu podnijeti ženske suze. Ako
nastavite plakati, otići ću.
— Da — rekla je pa se još snažnije ugrizla za usnicu. Ali suze su
svejedno počele curiti, na što je stranac opsovao sebi u bradu.
Zamotao ju je u plahtu i oprezno primaknuo u zagrljaj, pritiskajući
joj drhtave udove. Uzdahnula je s olakšanjem. Bio je neopisivo snažan,
držeći je tako u naručju. Položivši glavu na njegova ramena, pritisnula je
obraz na tkaninu njegove majice. Um joj je bio ispunjen detaljima njegova
lica: glatka, tamna koža, uredan oblik uha, glatko-oštri pramenovi
tamnosmeđe, kratko ošišane kose.
— Tako mi je h-hladno... — šapnula mu je na uho.
— Pa, plivanje u Temzi obično tako utječe na ljude — hladno je
odgovorio. — Pogotovo u ovo doba godine. — Osjetila je njegov dah na
čelu, nalet topline i očajne zahvalnosti. Poželjela je nikada ne napustiti
njegov zagrljaj.
Jezik joj se učinilo debelim dok je pokušavala navlažiti suha usta. —
Tko ste vi?
— Ne sjećate se?
— Ne, ja... — misli i prizori razbježali su se pred njezinim očima.
Nije se mogla ničega sjetiti. Vidjela je samo prazninu, zbunjujuće ništavilo.
Spustio joj je glavu, toplo je držeći iza vrata. Slabašan smiješak
pojavio se u kutku njegovih usta. — Grant Morgan.
— Što mi se d-dogodilo? — pokušavala je razmišljati zanemarujući
bol i drhtanje koji su joj odvraćali pozornost. — B-bila sam u vodi... —
Sjetila se slane hladnoće koja joj je palila oči i grlo, ispunila uši i paralizirala
nemirne ruke i noge. Izgubila je borbu za zrak, osjetila kako joj pluća

14
BalkanDownload

eksplodiraju, kako je nevidljive ruke povlače prema ponoru. — N-netko


me izvukao van. Jeste li to bili vi?
— Nisam. Brodar vas je pronašao i pozvao policiju. Ja sam slučajno
bio jedini slobodan večeras. — Nježno ju je milovao po ramenima. — Kako
ste završili u rijeci, Vivien?
— Vivien? — upitala je zbunjeno i očajno. — Zašto ste me tako
nazvali?
Trenutak tišine prestravio ju je. Očekivao je da prepozna svoje ime...
Vivien... Borila se kako bi se sjetila značenja ili prizora koje bi mogla
povezati s tim imenom, ali vidjela je jedino prazninu.
— Tko je Vivien? — gorko joj se grlo ukočilo tako da je jedva mogla
govoriti. — Što mi se događa?
— Smirite se — rekao je. — Zar ne znate kako se zovete?
— Ne... Ne znam, ja... ne mogu se sjetiti ničega... — Zadrhtala je i
prestrašeno zajecala. — Oh... povratit ću.
Morgan se nevjerojatno brzo sklonio, uzeo keramičku zdjelu s
noćnog ormarića i stavio je ispod njezine glave. Grčevi su joj pretresli cijelo
tijelo. Nakon što je grčenje prošlo, beživotno se objesila o njegove ruke i
zadrhtala. Spustio ju je na svoje krilo i položio joj glavu na snažna bedra.
— Pomognite mi — zajecala je.
Dugi prsti nježno su joj prešli preko lica. — U redu je, ne bojte se.
Iako je bilo jasno da ništa nije u redu i da je imala razloga za bojazan,
nekim ju je čudom uspio utješiti svojim glasom, dodirom, prisutnošću.
Njegove ruke nježno su joj prelazile cijelo tijelo, umirujući njezine drhtave
udove. — Dišite — rekao je, joj milujući prsa kružnim pokretima, i nekako
je uspjela udahnuti. Ošamućeno se pitala osjećaju li se tako patnici kada
ih posjete rajski duhovi i svećenici... Da, mora da je ovo osjećaj anđeoskog
dodira.
— Boli me glava — za gunđala je. — Osjećam se tako čudno... Jesam
li poludjela? Gdje sam?
— Odmorite se — odgovorio je. — Sve ćemo srediti poslije. Samo se
odmorite.
— Recite mi još jednom kako se zovete — molila ga je promuklim
šapatom.
— Zovem se Grant. U mojoj ste kući... i na sigurnom.

15
BalkanDownload

Nekako je kroz svoju bol osjetila njegovu neodlučnost i hladnoću


prema njoj. Kao da nije htio biti dobar prema njoj, ali si nije mogao pomoć.
— Grant — ponovila je, uhvativši ga za ruku na svojim prsima, slabašno
je pritišćući na srce. — Hvala vam. — Osjetila je kako je zastao, kako mu
se bedro ukočilo pod njezinom glavom. Iscrpljeno je sklopila oči i zaspala
mu u krilu.
Grant je položio Vivien na jastuke i uredno je pokrio. Mučio se kako
bi shvatio što se događa. Pomogao je već mnoštvu žena s problemima i u
međuvremenu je postao imun na prizore dama u nevoljama. Bilo je bolje
za klijente, a pogotovo za njega samoga, da ostane objektivan i nepristran
te obavi posao kako treba. Nije plakao godinama. Ništa nije moglo probiti
štit koji mu se oblikovao oko srca.
Ali sa svom svojom oštećenom ljepotom i neočekivanom dragošću,
Vivien ga je dirnula više nego što je mislio da je moguće. Nije mogao
ignorirati iskonsko zadovoljstvo što je u njegovu domu... u njegovu
krevetu.
Dlan mu se naježio kada je osjetio kucanje njezina srca, kao da je
ritam njezina života bio očuvan ispod njegove ruke. Snažno je želio ostati
s njom i imati je u naručju, ne iz strasti, nego zbog želje da joj prenese
toplinu i zaštitu svojega tijela.
Grant je grubo protrljao lice i kratku kosu pa zastao i zarežao. Koji
mu se vrag događa?
Sjećanje na dan kada je upoznao Vivien prije dva mjeseca još je bilo
svježe. Vidio ju je na rođendanskom balu lorda Wentwortha i njegove
ljubavnice. Bal je bio otvoren za sve članove polusvijeta, odnosno
uglađene prostitutke, kockare i kicoše koji nisu odgovarali elitnom
društvu, ali su se smatrali daleko uglađenijima od radničke klase. Budući
da je Grantov društveni položaj bilo nemoguće odrediti, bio je pozvan na
događanja svih društvenih razina, od najviših do najnižih. Družio se s
moralnima i poštenima, s moralno upitnima i s otvoreno nemoralnima i
razvratnima, pripadajući tako nikome i svakome.
Privatna dvorana za bal, s detaljnim tapetama sa slikama Neptuna,
sirena, pliskavica i riba, bila je savršena pozadina za Vivien.
I sama je izgledala poput sirene, sa zelenom svilenom haljinom koja
je prianjala o svaku oblinu njezina tijela. Dubok izrez i rub haljine bili su
obloženi bijelim satenom i tamnozelenom gazom, a rukavi su bili tek
pramenovi gaze na njezinim ramenima. I Grant i ostali muškarci

16
BalkanDownload

primijetili su da je Vivien natopila skute kako bi se još više pripili uz


njezine noge i bokove, bez obzira na hladnoću.
Taj prvi prizor bio je kao udarac u trbuh. Nije bila klasično lijepa, ali
je bila jarka poput vatre, s kombinacijom dragosti i zloće koja je golicala
znatiželju. Usne su joj bile ostvarenje snova, nježne, pune i nepogrešivo
putene. Kovrče u boji sunčeva zalaska krasile su joj glavu, otkrivajući
ranjivi vrat i najljepša bijela ramena koja je Grant ikada vidio.
Kada je postala svjesna njegova intenzivna pogleda, Vivien mu se
okrenula i raširila svoje crvene usne u osmijeh koji ga je u isto vrijeme
pozivao i zadirkivao.
— Ah, vidim da ste primijetili gospođicu Duvall — lord Wentworth
stvorio se pred Grantom, gledajući ga s iskrivljenim izrazom naborana
lica. — Upozoravam vas, prijatelju moj, Vivien Duvall ostavila je za sobom
mnogo slomljenih srca.
— Kome pripada? — promrmljao je Grant, znajući da tako lijepa
žena sigurno nije slobodna.
— Lordu Gerardu, i to odnedavno. Pozvao sam ga na bal, ali odbio
je bez objašnjenja. Ako mene pitate, oporavlja se u privatnosti dok je
Vivien u potrazi za novim zaštitnikom. — Wentworth se nasmijao na
Grantov zamišljen izraz lica. — Ni ne pomišljaj, čovječe.
— Zašto ne?
— Za početak, zahtijevat će bogatstvo.
— A ako si je mogu priuštiti? — Grant je upitao.
Wentworth je lijeno popravio pramen sive kose. — Vivien voli
oženjene muškarce s titulom i... pa, s titulom znatno profinjenijom od
vaše, prijatelju moj. Bez uvrede, naravno.
— U redu je — Grant je promrmljao bez razmišljanja. Nikada nije
pokušao sakriti svoju tešku prošlost, ponekad se njome čak i okoristio.
Mnoge su žene zapravo bile oduševljene njegovim poslom i manjkom
profinjenosti. Možda bi Vivien Duvall mogla uživati u promjeni od svojih
aristokratskih zaštitnika urednih nokata i samodopadna ponašanja.
— Opasna je, znate — ustrajao je Wentworth. — Priča se da je prije
samo dva tjedna natjerala jednog očajnika na samoubojstvo.
Grant se cinično nasmiješio. — Ja nisam jedan od onih koji će
izdahnuti zbog ljubavi prema ženi, moj gospodine.

17
BalkanDownload

Nastavio je gledati Vivien koja je izvadila krpenu kutiju ukrašenu


nakitom iz svoje torbice s biserima. Otvorivši kutiju, gledala je svoj odraz
u majušnom ogledalu iza poklopca. Pažljivo je rukavicama dotaknula
srcoliki ukras zalijepljen blizu ruba svojih slatkih usana. Bilo je jasno da je
samo napola čula gospodina koji je čeznutljivo htio započeti razgovor s
njom. Naizgled iživcirana njegovom pažnjom, pokazala je prema
dugačkim švedskim stolovima. Odmah ju je napustio kako bi joj donio
tanjur dok je ona nastavila promatrati svoj odraz.
Vidjevši svoju priliku, Grant je uzeo čašu vina s pladnja koji je nosio
konobar. Prišao je Vivien koja je zatvorila kutijicu i spremila je natrag u
torbicu.
— Već si natrag? — rekla je tromo, a da ga nije ni pogledala.
— Tvoj bi prijatelj trebao biti pametniji i ne ostavljati lijepu ženu bez
nadzora.
Plave oči zasjale su joj od iznenađenja. Pogled joj je pao na čašu vina
koju joj je nudio. Uzela je čašu i nježno pijuckala. — Nije mi prijatelj. —
Njezin glas bio je melem za njegove uši. — Hvala, umirem od žeđi. —
Ispila je još jedan gutljaj i pogledala ga. Kao mnoge druge uspješne
kurtizane, gledala ga je kao da je jedini muškarac u sobi.
— Buljili ste u mene — primijetila je.
— Nisam htio biti nepristojan.
— Oh, navikla sam na buljenje.
— Siguran sam da jeste.
Nasmiješila se, otkrivajući biserno bijele zube. — Nismo se upoznali.
Grant joj se nasmiješio. — Da odem po nekoga tko će imati tu čast?
— Nema potrebe. — Njezine meke ružičaste usne odmarale su se na
vinskoj čaši. — Vi ste gospodin Morgan, Bow Street Runner. Samo
nagađam, ali sigurna sam da sam u pravu.
— Zašto to mislite?
— Odgovarate opisu. Vaša visina i zelene oči vrlo su karakteristične.
— Zamišljeno je napućila usne. — Ali ima još nešto... osjećaj da vam nije
potpuno ugodno u ovakvom okruženju. Pretpostavljam da biste radije
radili bilo što umjesto neobveznog čavrljanja u ovoj zagušljivoj sobi. I
kravata vam je prejako stisnuta.
Grant se nasmijao i povukao bijelu tkaninu zavezanu oko svojega
vrata. Ponekad je jedva podnosio civilizirano vezanje visokih kragni i

18
BalkanDownload

čvrstih kravata. — U krivu ste u vezi s jednom stvari, gospođice Duvall:


nema toga što bih radije radio nego razgovarao s vama.
— Kako znate moje ime, gospodine? Je li vam netko pričao o meni?
Želim znati što ste čuli.
— Čuo sam da ste slomili mnoga srca.
Nasmijala se, očito zabavljena tom pomišlju, a plave su joj oči opako
zablistale. — Istina. Ali vjerujem da ste i vi slomili mnogo ženskih srca.
— Prilično je lako lomiti srca, gospođice Duvall. Puno je zanimljiviji
izazov zadržati nečije srce, a ne izgubiti ga.
— Preozbiljno govorite o ljubavi — reče Vivien. — Naposljetku, to
je samo igra.
— Je li? Recite mi svoja pravila.
— Radije bih igrala šah. Oprezno planiram svoju strategiju.
Žrtvujem pijuna kada mi više nije potreban i nikada ne otkrivam svoje
prave misli.
— Vrlo pragmatično.
— Moram biti, u svojemu položaju. — Izazovni smiješak pomalo joj
se smračio dok ga je gledala. — Ne sviđa mi se izraz vašega lica, gospodine
Morgane.
Grantovo početno zanimanje počelo je blijedjeti kada je shvatio da
bilo kakvo druženje s njom ne bi na kraju vodilo ičemu. Bila je
proračunata, oštra i nudila je seks bez pravog vezivanja. Htio je više od
toga, bez obzira na sve njezine kvalitete.
Pogledom je prolazila po njegovu ravnodušnu licu i ljupko napučila
usne. — Recite mi svoja pravila, gospodine Morgane.
— Imam samo jedno — odgovorio je. — Potpuna iskrenost između
mene i moje partnerice.
Gromoglasno se nasmijala. — Znate, to bi moglo biti vrlo nezgodno.
— Da, znam.
Očito svjesna svoje ljepote, Vivien se izvijala i pozirala ispred njega,
izbacujući prsa i odmarajući gracioznu ruku na elegantnom boku. Grant
je znao da bi joj se trebao diviti, ali umjesto toga pitao se zašto su sve lijepe
žene toliko samodopadne i umišljene.
Krajičkom oka vidio je kako im se Vivienin nesuđeni udvarač
približava brzim i nervoznim koracima, grčevito držeći pladanj poslastica.

19
BalkanDownload

Čovjek je očito bio spreman štititi svoj teritorij i Grant mu nije htio
proturječiti. Vivien Duvall nije bila vrijedna javne svađe.
Vivien je popratila njegov pogled i kratko uzdahnula. — Pozovite
me na ples prije negoli se ovaj dosadnjaković vrati — rekla je tiho.
— Oprostite mi, gospođice Duvall — promrmljao je Grant. — Ali ne
bih ga htio lišiti vašega društva, pogotovo nakon što se tako potrudio oko
poslastica.
Vivien je raširila oči shvativši da ju je odbio. Rumenilo joj je
prošaralo obraze i čelo, sudarajući se s narančasto-smeđim tonovima
njezine kose. Uspjela je prezirno izustiti odgovor. — Možda ćemo se
ponovno sresti, gospodine Morgane. Potražit ću vas ako ikada budem
imala problema s džeparima i banditima.
— Svakako — odgovorio je pristojno i otišao, kratko se naklonivši.
Grant je mislio da je priča završena, ali njihov susret očito nije ostao
nezamijećen.
Ogorčena i željna osvete, Vivien je svima prepričala situaciju kako bi
stvorila sočne tračeve. Decentno je prepričala skupini čeznutljivih lokalnih
tračara kako joj je strašni gospodin Morgan dao ponudu koju je ona odbila
po kratkom postupku. Svi su bih oduševljeni što je slavni Bow Street
Runner pokušao osvojiti usluge Vivien Duvall i doživio neuspjeh. — Nije
tako opasan kao što ljudi govore — Grant je čuo kako netko vragolasto
izjavljuje — ako ga jedna žena može tako lako spustiti na zemlju.
Grantov je ponos bio povrijeđen zbog širenja laži, ali je uspio ostati
pribran. Znao je da će ovo, kao i svi tračevi, nestati brže ako se ne dolije
još ulja na vatru.. No, svejedno ga je spomen Vivienina imena svaki put
izbacivao iz takta, pogotovo kad su ljudi željeli vidjeti njegovu reakciju.
Svim je snagama nastojao biti ravnodušnim, iako je duboko u sebi
ponavljao da će Vivien jednoga dana požaliti zbog laži koje je širila.
Obećao si je kako će se pobrinuti da se to ostvari.
Grant je odšetao do prozora, pomaknuo tamnoplave zavjese od
damasta i buljio kroz dugačka staklena okna. Nestrpljivo je promatrao
ulicu kako bi primijetio siluetu doktora Linleyja. Za manje od minute,
jedna se kočija zaustavila ispred gradske kuće. Linley je izašao iz vozila,
uobičajeno bez šešira, otkrivajući tamnoplavu kosu koja je sjala pod
svjetlima uličnih svjetiljki. Nije izgledao kao da žuri, ali se kretao
dugačkim koracima. Noseći svoju tešku kožnatu liječničku torbu kao da
je laka poput pera, pristupio je ulazu u zgradu.

20
BalkanDownload

Grant je čekao na vratima sobe, kimajući u znak pozdrava liječniku


koji se uspinjao stubama zajedno s kućepaziteljicom. Linleyjeva
pronicljivost i inteligencija činile su ga jednim od najtraženijih liječnika u
Londonu, a nije mu odmoglo ni to što je bio zgodan neženja u kasnim
dvadesetima. Bogate dame iz visokog društva uvijek su zahtijevale
njegove usluge, tvrdeći kako im samo doktor Linley može izliječiti
glavobolju i ženske probleme. Granta je često zabavljalo Linleyjevo
nezadovoljstvo što je najviše vremena trošio na moderne žene elitnog
društva umjesto da se pozabavi ozbiljnijim slučajevima.
Muškarci su se brzo rukovali. Sviđali su se jedan drugome, jer su
obojica bih profesionalni muškarci koji su se svakodnevno susretali sa
svim najboljim i najgorim ljudskim stranama.
— Pa, Morgane — Linley je ugodno rekao — nadam se da imate
dobar razlog što ste me odvukli od šalice kave s konjakom iz Tomove
konobe. U čemu je problem? Činite se zdravim.
— Imam gošću kojoj bi dobro došla vaša pomoć — odgovorio je
Grant, otvarajući vrata i uputivši ga u spavaću sobu. — Netko ju je
izvukao iz Temze prije otprilike jednoga sata. Doveo sam je ovamo i
povratila je svijest na desetak minuta. Ali neobično je to što tvrdi da se
ničega ne sjeća. Nije znala ni kako se zove. Je li takvo što moguće?
Linley je zamišljeno stisnuo sive oči. — Da, naravno. Gubitak
pamćenja češći je nego što mislite. Često je uzrokovan starenjem ili velikim
količinama alkohola...
— A udarcem u glavu i utapanjem?
Liječnik je skupio usne i tiho zazviždao. — Jadna žena —
promrmljao je. — Da, imao sam jednom slučaj amnezije uzrokovane
ozljedom glave. Jedan je muškarac bio ozlijeđen u nesreći na
brodogradilištu... Šipka mu je pala na čelo i bio je u nesvijesti tri dana. Kad
se probudio, bio je iznimno zbunjen. Nije imao problema s hodanjem,
čitanjem i pisanjem, ali nije mogao prepoznati nijednog člana obitelji niti
se mogao sjetiti ijednoga dijela svoje prošlosti.
— Je li mu se sjećanje vratilo?
— Za pet ili šest mjeseci. Ali čuo sam za još jedan slučaj gdje se
pacijentu sjećanje vratilo za samo nekoliko dana. Nemoguće je predvidjeti
koliko bi dugo amnezija mogla trajati ni hoće li se sjećanje uopće vratiti.
— Linley je prošao pokraj Granta, prišao krevetu i spustio svoju liječničku
torbu na stolicu. Nagnuo se preko uspavane pacijentice i drhtavo
promrmljao, tako da ga je Grant jedva čuo: — Gospođice Duvall!

21
BalkanDownload

— Već ste je ranije liječili?


Linley je zabrinuto kimnuo. Grantu je iz izraza liječnikova lica bilo
jasno da ga je Vivien posjetila zbog nečega puno ozbiljnijeg od obične
glavobolje.
— Zbog čega? — upitao je Grant.
— Znate da vam to ne smijem reći.
— Ne može se ničega sjetiti... mislim da će joj biti svejedno kažete li
mi ili ne.
Linley nije popuštao. — Možete li napustiti sobu, Morgane, dok ja
pregledam pacijenticu?
Prije nego što je Grant uspio odgovoriti, Vivien se uskomešala i
jauknula. Protrljala je oči, gledajući u liječnikovo nepoznato lice. Neobično
povezan s njezinim raspoloženjem, Grant je osjetio trenutak u kojem je
počela paničariti. U tri je koraka došetao do kreveta i uhvatio je za drhtavu
ruku. Snaga njegova stiska naoko ju je primirila. — Grante — prošaptala
je, pogledavši ga u lice.
— Doktor je tu — promrmljao je. — Čekat ću ispred vrata dok vas
on pregledava. Je li to u redu?
Nekoliko je trenutaka prošlo prije negoli je lagano kimnula i
otpustila njegovu ruku.
— Dobra cura — Grant je nježno maknuo jednu kovrču iza njezina
malenog uha.
— Čini se da ste brzo postali prijatelji — primijetio je Linley.
— Tako utječem na žene — rekao je Grant. — Ne mogu odoljeti
mome šarmu.
Linley je iskrivio usta. — Šarmu? Nisam znao da ga imate.
Obojica su se iznenadili kada su čuli kako se Vivienin hrapavi glas
uključio u razgovor. — To je zato jer... jer niste žena.
Grant je buljio u nju s nevoljnim smiješkom. Možda je polumrtva, ali
i dalje posjeduje instinkt za koketiranje. I, Bog mu pomogao, nije joj mogao
odoljeti. — Stajete u moju obranu, je li? — Primaknuo je ruku kako bi joj
pomilovao obraz. — Morat ću vam poslije zahvaliti.
Lagana nijansa ružičaste razlila se Vivieninim licem. Grant nije bio
svjestan da je zvučao zavodljivo dok ga liječnik nije upitno pogledao.

22
BalkanDownload

Naglo je napustio sobu. Naslonio se na zid hodnika, mršteći se. —


Prokleta bila, Vivien — promrmljao je ispod glasa.
Bilo mu je tako lako odbiti Vivien kada ju je gledao kao površnu,
taštu i proračunatu, i ne bi uopće trošio vrijeme razmišljajući o njoj da nije
posula cijeli London lažima koje su narušavale njegov ponos. Mrzio bi je
da je bila vrijedna takva iskaza osjećaja.
Ali u životu svakoga muškarca i žene dođe trenutak kada ih
okolnosti učine ranjivima, a Vivienin trenutak upravo je došao. Je li
moguće da je uistinu izgubila sjećanje ili se samo pretvara?
I ako je njezino sjećanje doista izgubljeno... onda je izgubila sve
obrambene mehanizme, sve uvrede i pretvaranja koja su pomagala
odraslim ljudima sakriti njihove prave osobnosti. Koliko je muškaraca
dobilo priliku upoznati pravu Vivien? Nijedan. Mogao se kladiti u to.
Pravi kavalir ne bi pokušao iskoristiti ovu situaciju. Ali on nije bio
pravi kavalir.
Jednom si je obećao da će Vivien platiti zbog svoje gorke igrice — i
hoće, i to s kamatama. Sada kada ju je imao, neće je pustiti sve dok ne
osveti i povrati ponos. Zabavljat će se njome koliko god bude htio, ili
barem dok joj se sjećanje ne povrati, što god se prvo dogodilo.
Zadovoljno se nasmiješio, a sjetna bol u njegovim prsima polako je
blijedjela.
Nakon neobjašnjivo puno vremena, Linley je otvorio vrata i pustio
ga u sobu. Vivien se činila mirnom, ali iscrpljenom. Lice joj je bilo blijedo
poput bijeloga jastuka na kojem je ležala. Nesigurno se nasmiješila
ugledavši Granta.
— Pa? — upitao je Grant, dok je Linley zatvarao svoju liječničku
torbu.
Linley je podigao pogled. — Čini se da je gospođica Duvall
pretrpjela potres mozga, iako ne preozbiljan.
Grant je suzio oči zbog nepoznatog termina.
— Udarac u lubanju — Linley je nastavio objašnjavati — koji
poremeti moždane funkcije. Nuspojave obično traju nekoliko tjedana,
možda čak i mjeseci, a uključuju zbunjenost, mučninu i fizičku slabost. I,
također, u ovom slučaju, amneziju.
— Kako ćete je liječiti? — Grant je brzo odgovorio.

23
BalkanDownload

— Nažalost, simptome potresa mozga, uključujući amneziju, treba


pustiti da prođu. Ne mogu učiniti ništa osim propisati odmaranje. Mislim
da gospođica Duvall neće imati teže probleme ove večeri, ali bi nekoliko
narednih dana moglo biti neugodno. Ostavio sam nekoliko probavnih
prašaka za neutraliziranje slane vode koju je progutala i mast za modrice
i ogrebotine. Nema nikakvih slomljenih kostiju ili unutarnjih ozljeda,
samo blago uganuće gležnja. — Približio se Vivien i potapšao je po ruci.
— Spavajte — ljubazno joj je savjetovao. — To je najbolji savjet koji vam
mogu dati.
Liječnik je uzeo svoju torbu i prošao kroz sobu, zaustavivši se pokraj
vrata porazgovarati s Grantom. Njegove sive oči susrele su se s
Grantovima i rekao je tako tiho da ga Vivien nije mogla čuti. — Zamijetio
sam otiske prstiju oko njezina vrata i znakove borbe. Pretpostavljam da
čete to istražiti?
— Naravno.
— Amnezija gospođice Duvall očito će vam otežati posao. Nemam
puno iskustva u ovakvim situacijama, ali znam da je um vrlo krhak
instrument — ton upozorenja ukrašavao je liječnikov realni glas. —
Duboko savjetujem da gospođica Duvall ostane u mirnoj okolini. Kada se
bude osjećala bolje, možda bi bilo dobro da posjeti neka poznata mjesta i
ljude kako bi povratila sjećanje. Međutim, mogli biste joj nauditi ako je
natjerate da se sjeti nečega na što nije spremna.
— Neću joj nauditi — Grant se namrštio.
— Pa, vaše su sposobnosti ispitivanja legendarne. Čuo sam da
možete izvući priznanje čak iz najokorjelijih kriminalaca... pa ako ste
planirali nekako natjerati gospođicu Duvall na prisjećanje...
— Primljeno na znanje — Grant je uvrijeđeno promrmljao.—Kriste.
Netko bi pomislio da tučem pse i plašim djecu.
Linley se nasmijao Grantovoj iznerviranosti. — Ja samo znam za vaš
ugled, čovječe. Želim vam ugodnu večer... i uskoro ću vam poslati račun.
— U redu — rekao je Grant, otvoreno pokazujući nestrpljivost da
liječnik ode.
— I još jedna stvar... pacijenti s potresom mozga vrlo su ranjivi. Ako
još jednom udari glavom, ako slučajno padne, to bi moglo biti vrlo opasno,
pa čak i smrtonosno.
— Pazit ću na nju.

24
BalkanDownload

— U redu, Morgane. — Liječnik se toplo nasmiješio Vivien. — Au


revoir, gospođice Duvall. Ponovno ću vas posjetiti za nekoliko dana.
Gospođa Buttons provirila je iza vrata i pogledala Granta. —
Gospodine? Trebate li što?
— Ništa, zasad — promrmljao je Grant, gledajući kućepaziteljicu
kako prati liječnika do stubišta.
— Kakav je tvoj ugled? — Vivien je slabašno upitala. Očito je čula
zadnji dio liječnikovih komentara.
Grant joj se približio i sjeo na fotelju pokraj kreveta. Isprepleo je prste
i istegnuo noge, prekriživši gležnjeve. — Ubij me ako znam. — Nervozno
je slegnuo ramenima. — Ja sam Bow Street Runner. U mojem poslu, ljudi
uvijek lažu, skrivaju stvari, izbjegavaju pitanja. Ja samo imam neke načine
otkrivanja istine koji im stvaraju neugodu.
Unatoč umoru, iskra zabavljenosti pojavila se u Vivieninim plavim
očima. — Imate ‘načine’ — ponovila je. — Što to znači?
Naglo se nasmijao, nesvjesno primaknuo i sklonio pramen s njezina
lica.
— To znači da ću učiniti sve što je potrebno kako bih došao do istine.
— Oh — zijevnula je, pokušavajući ostati budnom, iako ju je
iscrpljenost potpuno obuzimala. — Grante — prošaptala je. — Kakav je
moj ugled?
Zaspala je prije nego što je mogao odgovoriti.

25
BalkanDownload

TREĆE POGLAVLJE

G rant se probudio dok su se slabašne jutarnje zrake sunca provlačile


kroz prozorska stakla. Zbunjeno je buljio u ledenoplavi strop
gostinske sobe, očekujući da će se probuditi ispod tamnocrvenog
baldahina. Odjednom se sjetio događaja prošle večeri. Iz Vivienine sobe
nije čuo ni glasa. Pitao se kako je ona provela noć. Nakon svega što je
proživjela, vjerojatno će većinu dana odspavati.
Ruku ispod glave, Grant je ležao još nekoliko minuta i razmišljao o
tome da je Vivien u njegovoj kući, samo nekoliko soba dalje od njega.
Prošlo je puno vremena otkad je žena spavala pod njegovim krovom.
Vivien Duvall, njemu na milost i nemilost... Ta ga je pomisao neopisivo
zabavljala. Njegov je užitak bio još veći zbog toga što se ona nije sjećala
njihova susreta.
Zijevnuo je, sjeo i počešao se po tamnim dlakama na prsima. Pozvao
je sobara, došetao do obližnje stolice i obukao rublje i sive hlače koje su
mu bile pripremljene. Njegova je jutarnja rutina već godinama bila ista.
Uvijek se budio u zoru, umivao se i oblačio unutar dvadeset minuta,
proveo pola sata proždirući obilan doručak i čitajući Times pa pješice
otišao do Bow Streeta. Gospodin Ross Cannon zahtijevao je da se svi
Runneri koji su na dužnosti pojave na poslu najkasnije u devet.
Za samo nekoliko minuta, njegov sobar, Kellow, pojavio se s vrčem
vruće vode za brijanje i ostalim potrebnim priborom. U isto je vrijeme
kućna pomoćnica upalila vatru i obrisala rešetku kamina.
Grant je natočio kipuću vodu u zdjelu i zapljusnuo lice,
pokušavajući smekšati najtvrdoglaviju bradu Londona. Kada je završio s
brijanjem, obukao je bijelu košulju, sivi prsluk s uzorkom i svilenu crnu
kravatu. Službena uniforma Bow Street Runnera sastojala se od crvenog
prsluka, plavog kaputa, modrih hlača i visokih sjajnih crnih čizama. Grant
je mrzio tu odjeću. Muškarac prosječne veličine izgledao je poput kicoša u
jarkoj odjeći zbog koje je javnost Runnere počela nazivati “crvendaćima”.
Na muškarcu njegova stasa, to je izgledalo još strašnije.
Što se tiče njegova osobnog ukusa, Grant je volio tamnu, dobro
skrojenu odjeću u nijansama sive, bež i crne, bez ikakvih dodataka osim
ručnoga sata. Nosio je kratku kosu, a ponekad bi se brijao dvaput na dan,
ako bi zbog nekog svečanog događaja morao odstraniti još jedan sloj svoje

26
BalkanDownload

uporne brade. Svake se večeri kupao jer u suprotnom ne bi mogao dobro


spavati. Često bi se osjećao prljavim zbog fizičkih napora u svom poslu i
sumnjivih likova s kojima se tako često susretao.
Iako su mnogi gospodari zvali svoje sobare da im pomognu odjenuti
se, Grant je to volio raditi sam. Pomisao da on mirno stoji dok ga netko
drugi oblači činila mu se više nego smiješnom. Bio je sposoban muškarac,
a ne kakav mališan kojemu treba pomoć s odjećom za maskenbal. Kada bi
podijelio svoje stavove nekom prijatelju iz visokog društva, taj bi mu
prijatelj zabavljeno rekao kako upravo u tome leži razlika između nižih
klasa i aristokracije.
— Želite reći da samo niža klasa zna kako pričvrstiti dugmad? —
Grant je zajedljivo upitao.
— Ne — prijatelj se nasmijao — nego jednostavno nemaju drugog
izbora. S druge strane, aristokrati mogu platiti nekome drugom da to radi
umjesto njih.
Zavezao je svilenu crnu košulju i podigao vrhove ovratnika.
Počešljao je oštru crnu kosu i nakratko se pogledao u ogledalo. Posegnuvši
za tamnosivim kaputom, čuo je prigušen zvuk nekoliko soba dalje.
— Vivien — promrmljao je, smjesta bacivši kaput. U nekoliko je
koraka došetao do glavne spavače sobe i ušao bez kucanja. Kućna je
pomoćnica već bila tamo i zapalila vatru u kaminu.
Vivien je sama pokušavala ustati iz kreveta dok joj se lanena košulja
omotala oko bedra. Duga kosa divljački joj se spuštala niz leđa. Stajala je
na jednoj nozi, nesigurna, nastojeći održati ravnotežu. Uganuli gležanj bio
je zamotan i natekao. Bilo je očito da je boli jer je počela šepati čim je ustala
iz kreveta.
— Što trebate? — upitao je Grant, preplašivši je svojim glasom. Nije
izgledala puno bolje od prethodne noći. Lice joj je i dalje bilo blijedo kao u
duha, oči su joj bile nabrekle i grlo natečeno. — Trebate li na zahod?
Zbog izravnog je pitanja Vivien potpuno pocrvenjela od srama.
Grant je zabavljeno pomislio kako je prizor crvenokose žene s crvenilom
nešto što se ne propušta.
— Da, hvala — promrmljala je promuklo i iscrpljeno. Oprezno je
odšepala još jedan korak. — Ako biste mi samo mogli reći gdje...
— Pomoći ću vam.
— Oh, ne, doista... — uzdahnula je kada ju je podignuo u naručje,
tako sitnu i laganu na njegovim prsima. Grant ju je odnio do kupaonice,

27
BalkanDownload

do drugih vrata u hodniku, dok je Vivien s bolnom skromnosti


pokušavala još više prekriti bedra lanenom košuljom. To mu se učinilo
čudnim za jednu kurtizanu. Vivien je bila poznata po manjku seksualne
čednosti, a pogotovo po svojemu elegantnom, ali izazovnom načinu
odijevanja. Skromnost nije bila jedna od njezinih osobina. Zašto se sada
činila tako nervoznom?
— Uskoro ćete ojačati — rekao je. — U međuvremenu, ostanite u
krevetu i čuvajte gležanj. Ako poželite bilo što, samo pozovite jednu od
kućnih pomoćnica.
— Da. Hvala. — Njezine malene ruke obgrlile su njegov vrat. —
Oprostite što vam stvaram probleme, gospodine... — Zastala je i shvatila
da mu je zaboravila ime.
— Zovite me Grant — odgovorio je, nježno je spustivši na pod. —
Ne stvarate probleme.
Vivien je izišla iz kupaonice za nekoliko minuta, iznenadivši se kad
je vidjela da je on čeka. Izgledala je poput djeteta odjevenog u njegovu
košulju zavrnutih rukava koja se vukla po podu. Pogledala ga je i uzvratila
mu pomalo posramljen smiješak.
— Bolje? — upitao je.
— Da, hvala.
Pružio joj je ruku. — Pomoći ću vam da se vratite u krevet. Oklijevala
je prije nego što je počela šepati. Grant je pažljivo dotaknuo njezino krhko
tijelo, uhvativši je jednom rukom za leđa, a drugom ispod koljena. Iako je
bio vrlo nježan i pazio na njezine ozljede, Vivien je glasno udahnula kad
se približila njegovim prsima. Nijedna žena koju je držao u rukama nije
bila tako bujna i profinjena. Kosti su joj bile tanke, ali joj je tijelo bilo meko,
senzualno i vrlo poželjno.
Vrativši se u sobu, Grant ju je spustio na madrac i postavio nekoliko
jastuka iza njezinih leđa. Povukla je deke preko prsa. Bez obzira na njenu
slabost, ili možda upravo zbog nje, ponovno ga je prožela nekontrolirana
potreba da je grli i miluje. On, koji je imao srce od granita ili nekog drugog
neprobojnog materijala. — Jeste li gladni? — grubo je upitao.
— Ne baš.
— Kada vam kućna pomoćnica donese pladanj, želim da nešto
pojedete.
Iz nekog ju je razloga njegov zapovjednički ton nasmijao. — Pokušat
ću.

28
BalkanDownload

Grant je ostao nepomičan od njezina osmijeha... sjajan i topao, poput


blistave magije koja joj je osvjetljavala nježno lice. Bila je toliko drukčija od
one samodopadne žene koju je upoznao na Wentworthovu balu da se
nakratko upitao je li to uopće ista osoba. Ali to je doista bila Vivien.
— Grante — nevoljko je rekla. — Molim vas, možete li mi donijeti
ogledalo? — Rukama je nesigurno pritisnula obraze. — Ne znam kako
izgledam.
Nakon što je jedva pomaknuo pogled s nje, Grant je otišao do ormara
u kutu sobe. Pretraživao je uske ladice i pronašao drveni neseser obložen
kožom. Kutija je bila namijenjena za odlaganje škara, turpija i pribora za
dotjerivanje, a u poklopcu je bilo ugrađeno pravokutno ogledalo. Vrativši
se do kreveta, Grant je otvorio kutiju i dao joj je.
Vivien je pokušavala podići kutiju ispred lica, ali ruke su joj se i dalje
nekontrolirano tresle zbog neugodnih događaja od prethodne večeri.
Grant je pružio ruku i pridržao neseser dok je ona gledala u svoj odraz.
Ruke su joj ispod njegovih bile potpuno ledene, a prsti ukočeni i
neprokrvljeni. Raširila je oči i jedva disala.
— Kako je čudno — rekla je — ne prepoznati vlastito lice.
— Nemate razloga za žaljenje — Grant je hrapavo rekao. Njezino je
lice bilo besprijekorno čak i ovako blijedo i iscrpljeno.
— Mislite? — Buljila je u ogledalo bez trunke one samouvjerenosti
koju je pokazivala na balu. Ta Vivien svakako nije sumnjala u svoju
privlačnost. Ova žena bila je puno nesigurnija.
— Svi tako misle. Jedna ste od najpoznatijih londonskih ljepotica.
— Ne vidim zašto. — Spazivši upitan izraz njegova lica, dometnula
je: — Stvarno, ne pokušavam iznuditi komplimente, nego samo... čini se
da imam vrlo obično lice. — Napravila je smiješan, klaunski izraz lica, kao
dijete koje se igra s odrazom u ogledalu. — Potreseno se nasmijala. — Ne
čini mi se kao da mi pripada. — Oči su joj zasjale poput safira, a on je u toj
alarmantnoj sekundi shvatio da će se Vivien rasplakati.
— Nemojte — progunđao je. — Rekao sam vam jučer što mislim o
plakanju.
— Da... ne možete podnijeti ženske suze. — Obrisala je suzne oči i
nesigurno se nasmiješila. — Nisam mislila da bijedan Bow Street Runner
bio toliko osjetljiv.
— Osjetljiv — Grant je ozlojeđeno ponovio. — Ja sam tvrd koliko
mogu biti. — Skupio je plahtu i užurbano joj obrisao lice.

29
BalkanDownload

—Jeste li? — za šmrcala je i provirila preko plahte, otkrivajući tračak


smijeha iza sjajnih suza. — Meni se činite vrlo mekim.
Grant je zaustio kako bi joj proturječio, ali je naglo shvatio da ga je
samo zadirkivala. Teškim je naporima pokušao suzbiti neočekivani val
topline u prsima. — Osjetljiv sam koliko i mlinski kamen — obavijestio ju
je.
— Sama ću to procijeniti. — Sklopila je neseser i tužno zamahnula
glavom. — Nisam trebala tražiti ogledalo. Izgledam posve iscrpljenom.
Grant je namršteno promatrao njezine suhe, ispucale usne.
Posegnuo je za malenom staklenkom masti na noćnom ormariću i pružio
joj je. — Probajte ovo. Linley je ostavio posebnu mješavinu za masnice,
suhoću, ogrebotine, iritaciju...
— Trebala bi mi cijela bačva — rekla je, igrajući se porculanskim
poklopcem.
Grant je uzeo staklenku natrag i otvorio ju je. Umjesto da joj vrati
staklenku, držao ju je u šaci i promotrio Vivien. — Drhtanje se smanjilo —
tiho je primijetio.
Vivien je kimnula, posramljena zbog nekontrolirane drhtavice. —
Da, ali i dalje se ne mogu zagrijati. — Protrljala je dlanovima blijede, suhe
ruke. — Pitala sam se... ako ne bi bio veliki problem...
— Topla kupka?
— Oh, da. — Iščekivanje u njezinu glasu izmamilo mu je osmijeh.
— To se može srediti. Ali morat ćete se kretati vrlo pažljivo i
dopustiti slugama da vam pomognu. Ili meni, ako biste radije tako.
Vivien je buljila u njega otvorenih usta. — N-ne bih vas htjela toliko
gnjaviti... — zamucala je.
— Uopće nema problema — rekao je ravnodušno. Samo je sjaj
njegovih zelenih očiju odavao činjenicu da je zadirkuje.
Prije nego što je to mogla zatomiti, u glavi joj se pojavio prizor nje
koja se kupa u kipućoj vodi dok on pere njezino golo tijelo.
— Kakvo rumenilo — Grant je sa smiješkom dometnuo. — Ako vas
to ne ugrije, ništa drugo neće. — Prstom je izvadio malo baršunaste masti
od anisa pa joj se približio. — Budite mirni.
Vivien ga je poslušala, odlučno ga gledajući dok joj je on nanosio
mast na usne. Ranjena, suha površina smjesta je upila lijek i Grant je

30
BalkanDownload

ponovno umočio prst u staklenku. U sobi je zavladala potpuna tišina, osim


zvuka Vivieninih dubokih drhtavih udaha.
Grant je osjećao jako uzbuđenje u prsima koje ga je duboko
uznemiravalo. Želio ju je poljubiti, utješiti kao da je izgubljeno dijete.
Nikada ne bi pomislio da bi Vivien Duvall mogla biti ovako draga i
ranjiva. Dovraga, ako je sve ovo samo njezina gluma, zadavit će je.
Očito je već nekog drugog jadnika natjerala na to.
Grant je zastao nakon ove pomisli i sumorno se podsjetio da ga
Vivien ne smije osvojiti. Neka uživa u njoj, uzme sve što želi, ali ni
trenutak ne smije dopustiti da drži do nje. Toliko mu problema doista nije
trebalo. Protrljao je još malo masti među prstima, sve dok se zrak nije
potpuno ispunio mirisom anisa. Najblažim je mogućim dodirom
razmazao mast po njezinu ozlijeđenu, nateklu grlu. Vivien je bila vrlo
mirna pod njegovim dodirom i usredotočeno ga gledala.
— Mi smo se upoznali prije prošle noći, zar ne? — prošaptala je.
Spustio je trepavice i zastao prije odgovora. — Moglo bi se tako reći.
Još je jednom lagano prošao prstima preko njezine kože, utrpavajući
mast dublje.
Zbunjeno je pokušavala analizirati osjećaj njegova dodira. Nešto je
u njemu bilo iznenađujuće poznato i ugodno. Ništa joj na svijetu nije bilo
poznato, čak ni vlastito lice, ali zbog njega se nekako osjećala sigurnom.
Ne bi se mogla tako osjećati u društvu stranca, zar ne?
— K-koliko smo se dobro poznavali?—Vivien je nesigurno upitala.
— Razgovarat ćemo o tome poslije. — Morao je dobro razmisliti o
tome što će joj ispričati i na koji način. U međuvremenu je najbolje da se
ona odmori i ozdravi te ostane pod njegovom zaštitom. Iako Vivien nije
bila zadovoljna njegovim izbjegavanjem odgovora, odlučila ga je pustiti,
a on je pretpostavio da je preumorna za raspravu. Posegnuo je u džep
prsluka i izvukao sat. Namrštio se shvativši koliko je kasno. — Moram
otići u Bow Street — rekao je. — Danas ću poći u vašu gradsku kuću i
donijeti vam nešto odjeće.
Pokušala se nasmiješiti, ali njezine su se plave oči opirale. — Imam
li obitelji ili prijatelja koje možete pozvati?
— Ne znam ništa o vašoj obitelji — priznao je Grant. — Otkrit ću što
mogu. I da, imate prijatelje, ali sada nije dobar trenutak za posjete. Morate
se odmarati. — Nije se mogao suzdržati da ne pomiluje jednu zabrinutu
boru na njezinu paperjastu čelu. — Ne brinite se, dušo — promrmljao je.

31
BalkanDownload

Vivien je iscrpljenih očiju legla natrag na jastuk. — Toliko pitanja —


uzdahnula je.
— Uskoro ćete dobiti sve odgovore koje želite. — Zastao je pa
progovorio s manje nježnosti: — Iako vam se možda neki od njih neće
svidjeti.
Značajno ga je gledala, uhvativši se rukom za vrat. — Što mi se sinoć
dogodilo?
— Namjeravam to otkriti — ozbiljno je odgovorio, bez ikakve
sumnje u glasu.

Ulica u obliku luka bila je izgrađena sredinom sedamnaestoga


stoljeća. U Bow Streetu je u prošlosti stanovalo nekoliko poznatih osoba,
ali nakon početka novoga stoljeća, samo je jedna osoba vezana za Bow
Street bila važna... gospodin Ross Cannon.
Ponekad se činilo da je cio svijet gledao samo tu usku zgradu na
četiri kata i njezina poznata stanara. Cannon je upravljao svojom
šestoricom Runnera i osamdesetoricom ostalih odabranih službenika kao
pravi dirigent. Runneri su se svjetski proslavili sprečavanjem pobuna,
rješavanjem zločina i čuvanjem kraljevske obitelji.
Nakon smrti jednog od Fieldingovih nasljednika prije pet godina,
mnogi su važni muškarci bili kandidati za novoga glavnog upravitelja.
Međutim, ta je uloga dodijeljena relativno nepoznatu čovjeku... Rossu
Cannonu, koji je dotad služio u magistratu u uredu Great Marlboro
Streeta. Cannon je preuzeo dužnosti upravitelja kao da je rođen za to. U
vrlo je kratkom roku udario prepoznatljiv pečat na ured Bow Streeta,
tretirajući detektivski posao kao da se radi o znanosti, smišljajući
metodologiju, ispitujući teorije, vodeći i ohrabrujući službenike sa
zaraznim žarom. Bio je zahtjevan i strastven, i svi bi njegovi ljudi umrli za
njega, uključujući Granta.
Grant se uspeo uz tri ulazne stube i snažno pokucao na vrata.
Otvorila mu je Cannonova kućepaziteljica, gospođa Dobson, pretila,
majčinski nastrojena žena velikih srebrnih kovrča. Njezino punašno lice
sjajilo je osmijehom dok je puštala Granta u zgradu. — Opet ste bez šešira,
gospodine Morgane... To će vas jednoga dana ubiti, jer je sjeverac
neugodan i jak.
— Ne mogu nositi šešir, gospođo Dobson — odgovorio je Grant,
skidajući teški crni kaput i pružajući joj ga. Gotovo ga je udavila velika

32
BalkanDownload

nakupina vune. — I tako sam previsok. — S visokim šeširima koji su


trenutačno bili moderni, izgledao bi smiješno — dodavali bi nepotrebne
centimetre njegovoj već iznimnoj visini, zbog čega bi ga prolaznici gledali
u čudu.
— Pa, ako ne nosite kapu, svakako nitko neće pomisliti da ste niski
— primijetila je.
Grant se nasmijao i uštipnuo je za obraz, na što je ona uzviknula i
počela ga koriti. Njezine su opaske, doduše, bile vrlo blage — oboje su
znali da joj je od svih Runnera on najdraži.
— Gdje je Cannon? — upitao je Grant sa sjajem u očima, na što je
gospođa Dobson pokazala prema upraviteljevu uredu.
Na broju četiri u Bow Streetu, policijska se zgrada sastojala od kuće,
malenog vrta, nekoliko ureda, jednog dvorišta i zatvora sa zatvorenicima.
Budući da mu je obitelj bila imućna, Cannon bi mogao besprijekorno
živjeti na puno luksuznijem mjestu od ovoga, ali to mu nije bilo u prirodi.
Bio je strastven za pravdom i s obzirom na sve što se u vezi s tim moralo
poduzimati, nije bilo mjesta za lijenost ili bezbrižnost.
Za Cannona je život bio ozbiljan posao i tako je i živio. Pričalo se da
je svojoj mladoj umirućoj ženi na samrti obećao da se nikada neće
ponovno oženiti i Cannon se toga čvrsto držao. Svoju je obilnu energiju
trošio samo na posao. Čak su i njegovi najbliži prijatelji tvrdili kako ništa
ne može razbiti Cannonovu čeličnu kontrolu nad njegovim tajnovitim
srcem.
Koračajući uskim hodnikom prema Cannonovu privatnom uredu,
Grant se gotovo sudario s dvojicom Runnera koji su upravo odlazili...
Flagstad i Keyes, dva najstarija Runnera, obojica su se bližila četrdesetoj.
— Ponovno odlazimo držati stražu kraljevskoj povorci — Keyes je veselo
izjavio, a Flagstad je otkrio da je dobio još unosniji posao kao pratnja
Engleskoj banci pri isplati dividendi.
— A što ti radiš danas? — Flagstad je upitao Granta. Naborano lice
iskrivilo mu se u osmijeh. — Ne, nemoj mi reći... još jedna pljačka banke
ili provala na zapadnoj strani čija će te istraga koštati cijelo bogatstvo.
Grant je odgovorio smiješkom. Već je puno puta trpio bockanje
kolega u vezi sa svojim dobro plaćenim ovlaštenjima. Suzdržao se od
spominjanja kako je u protekloj godini uhvatio doslovno pet puta više
lopova od svih ostalih Runnera zajedno. — Uzimam samo onoliko koliko
imaju — rekao je ravnodušno.

33
BalkanDownload

— Jedini razlog zbog kojeg te ti blesani zovu za pomoć jest zato što
si zgođušan — nasmijao se Keyes. — Neki dan mi je jedna žena rekla da
od svih Runnera, samo gospodin Morgan izgleda kako bi jedan policajac
trebao izgledati — namrštio se. — Kao da čovjekov izgled ima ikakve
proklete veze s poslom!
— Ja sam zgođušan? — Grant je s nevjericom pogledao svoju
staromodnu odjeću pa bacio pogled na Keyevu kicošku vanjštinu —
uredno namještena kosa koja izgleda kao da ju je zapuhao vjetar, zeleni
broš u njegovoj kravati, maleni cvjetni uzorci na njegovu prsluku, a da ne
spominje široku bež kapu koja mu je pomno prekrivala jedno oko.
—Moram se ovako odijevati za kraljevski dvor — branio se Keyes.
Smijući se, Flagstad je pokušao odvesti Keyesa kako prepirka ne bi
prerasla u nešto ozbiljnije.
— Čekaj—Keyes je rekao s naglim zanimanjem. — Morgane, čuo
sam da si sinoć istražio tijelo nađeno u rijeci.
— Da.
Nestrpljivi Keyes nije bio zadovoljan njegovim odgovorom. — Jako
si pričljiv, je li? Pa, možeš li nam nešto reći o tome? Je li žrtva bila muško
ili žensko?
— Zašto ti je to bitno? — Grant je upitao, čudeći se Runnerovu
zanimanju.
— Hoćeš li uzeti taj slučaj? — ustrajao je Keyes.
— Vjerojatno.
— Mogu ga ja uzeti ako želiš — ponudio je Keyes. — Sam Bog zna
da te ne zanima istraživanje smrti neke žene. Čujem da leševi ne plaćaju
bogzna koliko ovih dana.
Flagstad se zahihotao na jadnu šalu.
Grant je buljio u Keyesa s novopronađenom opreznošću. — Zašto
misliš da se radi o ženi? — ravnodušno je upitao.
Keyes je trepnuo i zastao prije nego što je odgovorio. — Samo
nagađam, momče. Jesam li u pravu?
Grant mu je uputio posljednji upitan pogled, odbio komentirati i
ušao u Cannonov ured.
Gospodin Ross sjedio je, leđima okrenut vratima, za ogromnim
uredskim stolom od hrastovine nasuprot dugačkom pravokutnom
prozoru s pogledom na ulicu. Veliki je smeđe-sivi prugasti mačak ležao

34
BalkanDownload

na rubu stola i lijeno gledao u pridošlicu. Ćudljivu su životinju pronašli


prije nekoliko godina na stubama ispred zgrade ureda u Bow Streetu. Nije
imao rep, zbog neke nesreće ili nezgode, i odmah je dobio nadimak
Chopper, odnosno Sjecko. Od svih je ljudi volio samo Cannona, a ostale je
jedva podnosio.
Cannon je okrenuo svoju tamnu glavu i pogledao Granta, ugodno,
ali bez smiješka. — Dobro jutro — promrmljao je. — Poslužite se šalicom
kave sa stolića.
Grant nikada nije odbio šalicu kave. Jedino mu je Cannon mogao
konkurirati u strasti za tim gorkim zadovoljstvom. Obojica su je pili crnu
i kipuću. Obilno napunivši svoju keramičku šalicu, Grant je sjeo u obližnji
naslonjač. Upravitelj je još jednom pregledao dokumente sa stola,
potpisujući ih spretnim krasopisom.
Dok je čekao, Grant je razgledavao poznatu sobu. Jedan je zid bio
prekriven mapama grada i obližnjih okruga te tlocrtima Westminster
Halla, Engleske banke i ostalih važnih ustanova. Drugi je zid bio pun
polica s knjigama kojih je bilo toliko da su mogle zdrobiti slona. Namještaj
je bio izrađen od čvrste hrastovine, običan i funkcionalan. Veliki je globus
stajao u kutu, na stalku od mahagonija. Na zidu je ostalo dovoljno mjesta
za jednu jedinu sliku, pejzaž sjevernog Walesa s brzim potočićem koji je
prelazio preko oštrog kamenja, s tamnim drvećem i sivim planinama u
pozadini. Mirnije pejzaž bio je prava suprotnost gradskim londonskim
ulicama.
Cannon se konačno okrenuo prema njemu i podigao crne obrve u
znak pitanja. Izgledao je poput vuka oštrih crta lica i hladnih sivih očiju.
Kada bi propustio samo malo topline u svoj izraz lica, smatrali bi ga
naočitim.
— Pa? — promrmljao je. — Što je bilo s lešom koji ste jučer
pregledali? Ima li potrebe za službenom istragom?
— Nije bio leš — Grant je brzo odgovorio. — Žrtva... žena. bila je
živa. Odnio sam je u svoju kući i pozvao doktora Linleyja.
— Vrlo sućutno od vas.
Grant je oprezno slegnuo ramenima. — Dobro poznajem tu ženu.
Zove se Vivien Duvall.
To je ime povećalo Cannonovo zanimanje. — Ona koja vas je odbila
na Wentworthovu balu?

35
BalkanDownload

—Ja sam nju odbio — Grant je živčano rekao. — Priča se nekako


obrnula u moru tračeva.
Cannon je podigao crne obrve i ispustio zajedljiv izdah. —
Nastavite. Ispričajte mi o njezinu stanju.
Grant je lupkao prstima o rub svoje stolice. — Radi se bez sumnje o
pokušaju ubojstva. Imala je jake modrice i otiske prstiju oko vrata, a usto
je zadobila udarac u glavu. Linley tvrdi da će biti dobro, ali postoji jedan
problem. Izgubila je pamćenje. Ne može se sjetiti nijednog detalja u vezi s
time što se dogodilo, ne sjeća se čak ni svojega imena.
— Je li doktor rekao hoće li joj se vratiti pamćenje?
Grant je odmahnuo glavom. — Teško je procijeniti. I dok u istrazi ne
pronađemo neke dokaze ili joj se sjećanje povrati, bilo bi sigurnije da svi
misle da je mrtva.
Cannon je zadivljeno suzio oči. — Da preusmjerim istragu na nekog
od Runnera ili ćete vi uzeti slučaj?
—Ja ga želim — Grant je ispio kavu i uhvatio šalicu kako bi
preostalom toplinom zagrijao duge prste. — Počet ću ispitivanje s
njezinim bivšim zaštitnikom, lordom Gerardom. Moguće je da ju je
pokušao zadaviti on ili netko od njezinih ljubomornih bivših ljubavnika.
Sam Bog zna da ih je imala mnogo.
Cannon je iskrivio usne suzdržavajući smiješak. — Poslat ću nekoga
da ispita brodara koji ju je pronašao, a i ostale koji su sinoć prevozili
putnike pokraj mosta Waterloo. Možda je netko od njih vidio ili čuo nešto
korisno. Obavijestite me o napredovanju istrage. A gdje će u
međuvremenu gospođica Duvall boraviti?
Grant je proučavao sjajnu crnu tekućinu na dnu šalice. Nastojao je
zvučati odlučno. — Kod mene.
— Sigurno ima prijatelje ili rodbinu koji bi je prihvatih.
— Bit će najsigurnija pod mojom zaštitom.
Grant se bez treptanja susreo s Cannonovim hladnim prodornim
pogledom. Upravitelj nikada nije komentirao privatne živote svojih
policajaca, sve dok su dobro obavljali posao. Međutim, bio je slab na žene
i djecu i učinio bi sve u svojoj moći da spriječi njihove tegobe.
Cannon je neugodno dugo šutio prije negoli je ponovno progovorio.
— Vjerujem da vas dobro poznajem, Morgane... dovoljno dobro da budem

36
BalkanDownload

siguran kako nećete pokušati iskoristiti ovu ženu, bez obzira na osobne
probleme.
Grant je hladno odgovorio: — Nikada ne bih nasrnuo na
nenaklonjenu ženu.
— Ne govorim o ‘nasrtanju’ — blago je rekao Cannon. — Govorim
o manipulaciji... oportunizmu... zavođenju.
Poželjevši upravitelju kazati da gleda svoja posla, Grant je ustao i
odložio praznu šalicu na stolić. — Ne trebam prodike — zarežao je. —
Neću nauditi gospođici Duvall. Dajem vam svoju riječ. Ali imajte na umu
da ni ona nije nevina. Kurtizana je. Manipulacija i zavođenje glavni su joj
aduti. To što je izgubila pamćenje ne mijenja njezinu osobnost.
Cannon je smireno sklopio prste i zamišljeno gledao Granta. — Slaže
li se gospođica Duvall s ovim prijedlogom?
— Ako joj se ne svidi, može otići kamo hoće.
— Pobrinite se da toga bude svjesna.
Suzdržavajući se od drskih komentara, Grant je nagnuo glavu u
znak slaganja. — Još nešto? — upitao je sarkastično nezainteresiranim
tonom.
Cannon ga je nastavio promatrati zamišljenim pogledom. — Možda
biste mi voljeli objasniti zašto želite primiti gospođicu Duvall u svoju kuću
nakon što ste izjavili da vam se ne sviđa.
— Nikada to nisam izjavio — pobunio se Grant.
— Hajde, hajde — odgovorio je Cannon s blagim prijekorom. —
Niste skrivali svoju ogorčenost kad ste zbog nje postali glavnom temom
tračeva.
— Nazovite to prilikom da se pomirimo. Osim toga, to mi je
dužnost.
Cannon ga je značajno pogledao. — Bez obzira na njezinu osobnost,
bilo bi mi drago da je ne dirate sve dok joj se sjećanje ne povrati i slučaj
zaključi.
Iživciran preko svih granica, Grant se slabašno nasmiješio. — Zar ne
učinim uvijek kako mi kažete?
Cannon je glasno otpuhnuo i okrenuo se stolu. — Kvragu, nadam se
da hoćete — dometnuo je, kratko mu mahnuvši.
— Doviđenja, Chopperu — Grant je lagano pozdravio pa se
nasmijao kad je mačak pun prijezira okrenuo glavu.

37
BalkanDownload

Park Lane, središnja cesta prestižnog Mayfaira, bila je jedna od


najpoželjnijih londonskih adresa. Bogatstvo i autoritet prožimali su zrak,
a ulica je bila prožeta impresivnim vilama nevjerojatne veličine. Te su kuće
pokazivale prolaznicima da su njihovi stanari nadmoćniji od običnih ljudi.
Grant je vidio previše intimnih dijelova života aristokracije da bi ga
veličanstvena ulica Park Lane impresionirala. Plemstvo je imalo jednako
mana kao i prosječni građani... možda čak i više. Jedina je razlika bila ta
što su aristokrati imali puno više sredstava za sakriti svoje nepodopštine
od običnog puka. Aristokracija je ponekad vjerovala da su oni iznad
zakona koji vrijede za normalne ljude, i upravo je takve ljude Grant najviše
volio spuštati na zemlju.
Vivienin posljednji zaštitnik zvao se William Henry Ellyot, lord
Gerard. Kao budućem gospodaru Norburyja, glavna mu je struka bilo
čekanje da njegov otac umre kako bi mogao naslijediti njegov naslov i
pozamašno bogatstvo. Na Gerardovu žalost, otac mu je bio savršeno
zdrav i nije se činilo da bi se uskoro mogao povući. U međuvremenu,
Gerard je tražio načine da se zabavi, uživajući u ženama, piću, kockanju i
sportu. Mnogi su mu muškarci zavidjeli zbog njegova dogovora s Vivien
Duvall. Ona je bila prekrasna, kao pravi sjajni trofej.
Gerard je imao opaku narav i poludio bi kada ne bi mogao imati
nešto što želi. Iako bi jedan gospodin morao ponizno prihvatiti kockarski
gubitak, Gerard je varao i lagao umjesto da prihvati poraz. Pričalo se da je
često iskaljivao frustracije na svojim slugama, zbog čega mu je kao lošem
gospodaru bilo vrlo teško zaposliti osoblje za svoja mnogobrojna imanja.
Grant se popeo stubama klasične vile ukrašene grčkim stupovima i
skulpturama. Nekoliko je puta rukavicom pokucao na vrata i dvostruka
su se vrata otvorila, otkrivajući strogo batlerovo lice.
— Kako vam mogu pomoći, gospodine? — upitao je batler.
— Obavijestite lorda Gerarda da ga je posjetio gospodin Morgan.
Grant je vidio da ga je batler prepoznao i rekao strožim tonom:
— Gospodine, žao mi je što vas moram obavijestiti da lord Gerard
nije kod kuće. Ako ostavite posjetnicu, pobrinut ću se da je dobije.
Grant se iskrivljeno nasmijao. “Nije kod kuće” bila je fraza koju su
batleri upotrebljavali kada su njihovi gospodari i te kako bili kod kuće, ali
nisu primali posjetitelje. Ali kada je Grant htio nekoga ispitivati, norme
društvene pristojnosti nisu mu stajale na putu.

38
BalkanDownload

— Ne ostavljam posjetnice — ravnodušno je rekao. — Pođite


obavijestiti gospodara da je gospodin Morgan ovdje. Ovo nije društveni
posjet.
Iako mu je lice ostalo nepomično, batler je gorio od negodovanja. Bez
ikakva odgovora, ostavio je Granta i ušao u kuću. Grant je ušao za njim i
čizmom zatvorio teška ulazna vrata. Njišući se na petama, promatrao je
predvorje. Bilo je ukrašeno redovima mramornih stupova, a zidovi su bili
obojeni u modernu mat “pariški sivu” boju. Ledene bijele freske krasile su
vrhove zidova, protežući se do visokog stropa. Točno preko puta ulaznih
vrata nalazila se apsida s malenom skulpturom krilate žene.
Grant je prišao skulpturi i dotaknuo jedno od nježnih pernatih krila,
diveći se elegantnom radu.
U tom se trenutku batler ponovno pojavio, oholo se mršteći. —
Gospodine, to je komad iz nagrađivane kolekcije rimskih figura lorda
Gerarda.
Grant se odmaknuo i samouvjereno odgovorio: — Grčkih, zapravo.
Originali se nalaze u atenskom Partenonu.
— Pa... — batler se očito zbunio. — Ne smiju se dirati. Ako biste me
mogli slijediti, gospodin Gerard sada je kod kuče.
Uveo je Granta u veliku sobu za crtanje, bijelih drvenih zidova i s
crvenim osmerokutnim pločama od damasta. Zid je bio nevjerojatan,
ukrašen crvenim i zlatnim pločama koje su se širile prema središnjem
zlatnom suncu. Između dvaju dijamantnih prozora nalazila se serija
malenih portreta profila ponosnih lica petorice prethodnih gospodara
Norburyja.
— Želite li piće, Morgane?
Lord Gerard ušao je u sobu, odjeven u zelenu vezenu baršunastu
halju. Nepočešljana kosa stršila je oko njegova podbuhla lica, a koža mu je
bila crvena od jakih pića. Držeći čašicu konjaka u jednoj ruci, Gerard je
prišao ogromnom starinskom naslonjaču i polako sjeo. Iako je Gerard
imao tek tridesetak godina, razvratni ga je život postarao za još deset. Bio
je prosječna izgleda, ni debeo ni mršav, ni visok ni nizak, ni zgodan ni
ružan. Jedina karakteristična osobina bile su njegove oči, tamne, malene i
snažne.
Gerard je pozdravio Granta podignuvši čašicu. — Prokleto dobar
armagnac — komentirao je. — Želite li malo?
— Malo mi je prerano — rekao je Grant odmahnuvši glavom.

39
BalkanDownload

— Ne mogu zamisliti bolji način za započeti dan... — Gerard je otpio


velik gutljaj krvavo crvene tekućine.
Grant je zadržao ugodan izraz lica, ali nešto se tamno i ružno kuhalu
u njemu dok je gledao Gerarda. Pred očima mu je proletio prizor njega i
Vivien u neprimjerenim radnjama. Ona je bila Gerardova kurva i bez
sumnje bi se prodala sljedećem muškarcu koji bi si je mogao priuštiti.
Ljubomoran i zgađen, Grant je sjeo u naslonjač preko puta Gerardova.
— Hvala što se pristali razgovarati sa mnom — promrmljao je Grant.
Gerard je nakratko maknuo pogled s čašice kako bi se kiselo
nasmiješio. — Ako sam dobro razumio, nisam baš imao izbora.
— Ne očekujem da će ovo dugo trajati — rekao je Grant. — Imam
samo nekoliko pitanja za vas.
— Provodite li nekakvo ispitivanje? O čemu se radi... i o kome?
Grant se naizgled opušteno naslonio u svoj naslonjač, ali nije micao
pogled s Gerardova lica. — Htio bih znati gdje ste bili sinoć oko ponoći.
— Bio sam u svom klubu, Cravenu. Imam nekoliko prijatelja koji to
mogu potvrditi.
— Kada ste napustili klub?
— Oko četiri, možda pet — Gerardove su se velike usne iskrivile u
samodopadan smiješak. — Imao sam sreće s kockama, a nakon toga
završio sam s jednom od lokalnih djevojčura. Odlična večer, sve u svemu.
Grant je smjesta skočio na sljedeće pitanje. — Kakav ste odnos imali
vi i gospođica Vivien Duvall?
To je ime narušilo Gerardovo dobro raspoloženje. Lice mu se još jače
zarumenjelo, a sitne oči zacrnile. Nagnuo se naprijed, držeći čašicu objema
rukama. — Ovdje se, dakle, radi o Vivien? Što se dogodilo? Je li zapala u
kakvu nevolju? Blagi Bože, nadam se da se radi o nečemu gadnom i
nezamislivo skupom. Recite joj da neću ni prstom mrdnuti kako bih joj
pomogao, čak i ako pokuša dopuzati natrag. Radije bih poljubio papin
nožni prst.
— Vaš odnos s Vivien — Grant je tiho ponovio.
Gerard je posrkao svoj armagnac i obrisao usta rukavom. Alkohol
ga je primirio i izmamio lukav osmijeh na njegovu licu.
— Vjerujem da to već znate, Morgane. Vi ste jednom pokazali interes
za njome, niste li? Odbila vas je — likovao je s podsmijehom pa se brzo
otrijeznio. — Ta nevaljala Vivien. Bio sam dvije godine s njom. Plaćao sam

40
BalkanDownload

joj račune, dao joj gradsku kuću, nakit, kočiju, konje, sve što je htjela. Sve
za ekskluzivno pravo dijeljenja njezina kreveta. Barem je tako trebalo biti,
ali nisam zavaravao samoga sebe vjerujući da mi je bila vjerna. Vivien nije
sposobna biti vjerna.
— Jeste li zato prekinuli odnos? Jer je bila nevjerna?
— Ne — Gerard je zamišljeno buljio u praznu čašicu. — Prije nego
što išta drugo kažem, vi meni nešto objasnite... Zašto razgovaramo o
Vivien? Je li joj se što dogodilo?
— Možete odgovoriti na moja pitanja ovdje ili u Bow Streetu —
Grant je mirno rekao. — Ne biste bih prva osoba koju ispitujem u
zatvorskoj ćeliji.
Gerard je bijesno ustao iz naslonjača. — Usuđujete se prijetiti mi...
Moj Bože, pa netko bi vas trebao spustiti na zemlju!
Grant je također ustao, premašujući Gerarda za cijelu glavu. —
Slobodno pokušajte — rekao je mirno.
Rijetko se koristio svojim stasom kako bi zastrašivao druge, radije se
oslanjao na pamet. Previše ga je ljudi izazivalo na okršaj snaga, izazivajući
ga kako bi hrabrošću impresionirali svoje prijatelje. Grant se odavno
zasitio prebijanja beskrajne parade patuljastih pijetlova koji su ga
izazivali. Tukao se samo kada je to bilo potrebno — i uvijek bi pobijedio.
Nije osjećao previše zadovoljstva u premlaćivanju nekoga do nesvijesti.
Za Gerarda bi, doduše, mogao napraviti iznimku.
Gerardovo se lice izobličilo od užasa kad se divovska Grantova
figura pojavila pred njim. Nervozno je pogladio svoju neurednu kosu. —
Ne, neću se tući s tobom — promrmljao je. — Ne bih se spuštao na razinu
običnog razbijača.
Grant je s preuveličanom pristojnošću pokazao prema ukrašenom
naslonjaču. — Onda izvolite sjesti, moj lorde.
Gerardu je nešto novo palo na pamet dok se tromo spuštao u
presvučene jastuke. — Dobri Bože — rekao je dubokim glasom. — Vivien
je mrtva, zar ne? O tome se radi.
Grant je sjeo i nagnuo se, položivši laktove na koljena. Usredotočeno
je buljio u Gerardovo rumeno lice. — Zašto to kažete?
Gerard je govorio kao u transu. — Nestala je prije mjesec dana, otkad
je prekinula našu vezu. Otpustila je sluge i gradska je kuća bila zatvorena.
Išao sam na balove na kojima je Vivien trebala biti, na večere, na glazbene
večeri... Nitko nije znao gdje je ni zašto ne bi došla. Svi su pretpostavljali

41
BalkanDownload

da se negdje osamila i pronašla novog zaštitnika. Ali Vivien ne bi tako


dugo ostala u Londonu, jedino ako nešto ne bi strašno pošlo po zlu.
— Zašto to mislite?
— Sve joj brzo dosadi. Vivien stalno traži poticaj i zabavu. Tiha bi je
večer kod kuće izludila. Mrzi biti sama. Svaku večer želi izaći na večeru
ili zabavu. Nikada je nisam mogao pratiti — Gerard se porazno nasmijao.
— Ali ostala je sa mnom dulje nego s bilo kojim bivšim zaštitnikom... to
me je tješilo.
— Znate li ima li kakve neprijatelje?
— Nikoga koga bih tako nazvao, ali postoji puno ljudi koji je ne vole.
— Kakvo je bilo njezino financijsko stanje kada vas je napustila?
— Novac klizi kroz Vivienine prste kao voda. Nije imala dovoljno
da bi predugo izdržala. Odmah bi morala pronaći novog ljubavnika.
— Imate li kakve ideje o tome tko je mogao biti novi kandidat?
— Ne.
— Što znate o njezinoj obitelj?
— Koliko ja znam, nema nikoga. Kao što možete nagađati, razgovori
su nam se rijetko kretali u tom smjeru. — Gerard je udahnuo i grickao
zanoktice na uređenim noktima. — Hoće li ovo još dugo trajati, Morgane?
Žedan sam armagnaca.
— U kojem su se smjeru kretali vaši razgovori? — upitao je Grant.
— Ima li gospođica Duvall kakve hobije ili interese?
— Nikakve koji postoje izvan kreveta. Sumnjam da je ikada pročitala
knjigu.
— Je li imala nekih novih poznanstava? Novih muških prijatelja?
Gerard je zakolutao očima. — Sam Bog ne bi mogao nabrojiti sve
Vivienine muške prijatelje.
— Ispričajte mi o danu kada je prekinula vašu vezu. Jeste li se
svađali?
— Naravno. Puno sam uložio u nju i nisam vidio razloga da se naša
veza ne nastavi do daljnjega. Žmirio sam na njezina udvaranja. Često bih
potpuno poludio, čak bih joj i prijetio, ali ona bi mi se samo smijala u lice.
Zahtijevao sam da mi kaže ime onoga koji me je zamijenio, jer sam bio
siguran da me ne bi napustila, a da si nije osigurala novi dogovor. Bila je
vrlo ohola i nije mi htjela reći ništa, osim toga da predviđa kako će se
uskoro vrlo bogato udati — gorko je frknuo nosom. — Kakva zamisao!

42
BalkanDownload

Nitko ne bi oženio pokvarenu robu poput Vivien Duvall, osim ako želi da
mu se ruga cijela Engleska. Naravno, vjerujem da je ništa ne bi spriječilo u
naumu. Moguće je da je uspjela namamiti kakva oronula udovca da je
zaprosi.
—Je li itko svjedočio vašoj svađi?
— Siguran sam da su Vivienini sluge toga bili svjesni. Mislim da sam
nekoliko puta zaurlao iz petnih žila.
—Jeste li je udarili?
— Nikada — Gerard je smjesta uvrijeđeno odgovorio. — Priznajem,
došlo mi je da je zadavim. Ali nikada ne bih naudio ženi. I unatoč mom
bijesu, primio bih Vivien natrag da mi se htjela vratiti, nije me briga za
ponos.
Grant je namrštio obrve kada je to čuo. Po njegovu mišljenju, nijedna
žena nije bila vrijedna žrtvovanja muškarčeva ponosa, koliko god
privlačna bila. Uvijek je postojala neka druga žena, ljepšeg lica,
zamamnijeg tijela i bogatijih ženskih čari, zbog koje bi lako zaboravio
prethodnu.
— Vidim o čemu razmišljate — rekao je Gerard. — Ali ima nešto što
ne razumijete... Vivien je jedinstvena. Njezin miris, okus, dodir... Ni s kim
se nije mogla usporediti. Nije postojalo ništa što ne bi učinila u krevetu.
Jeste li ikada spavali sa ženom bez srama? Kada bih mogao provesti s njom
samo još jednu noć... barem još jedan sat... — Odmahnuo je glavom i tiho
opsovao.
— U redu, moj lorde — Grant je kratko rekao. — Gotovi smo za
danas. Kada moja istraga uznapreduje, možda ću imati još pitanja za vas.
— Ustao je i uputio se prema vratima, ali je zastao kad je čuo Gerardov
molećiv glas.
— Morgane, morate mi reći... što joj se dogodilo?
Grant se okrenuo i znatiželjno ga pogledao. — Da je mrtva — polako
je rekao — biste li žalili za njom?
Dugo je čekao odgovor. Gerardu je očito bilo teško odgovoriti na
takvo pitanje.
Grant se cinično nasmijao. Gerard je bio kao dijete kojemu su oduzeli
najdražu igračku — nedostajalo mu je seksualno zadovoljstvo koje mu je
Vivien pružala, ali nije osjećao iskrenu brigu ni zabrinutost. Neke
kurtizane i njihovi zaštitnici doista su se voljeli i bili u vezama koje bi
trajale desetljećima. Grant je poznavao mnoge muškarce u bijegu od

43
BalkanDownload

gorkog razočaranja dogovorenog braka pronalazeći si ljubavnice koje bi


mu rađale djecu i voljele ga umjesto njegove žene. Vivien je, doduše, igrala
svoju kurtizansku ulogu samo zbog poslovnih i financijskih razloga.
— Imate li ključeve njezine gradske kuće? — Grant je upitao
Gerrarda.
Pitanje ga je očito zbunilo. — Mislim da imam. Namjeravate li
pretražiti njezine stvari? Što očekujete naći?
— Kad se radi o gospođici Duvall, naučio sam da ne trebam ništa
očekivati — Grant je turobno odgovorio. Pri pomisli na posjećivanje
njezine gradske kuće, obuzeli su ga znatiželja i strah. Što je više otkrivao
o Vivien i njezinoj prljavoj prošlosti, to se mračnijim osjećao.

44
BalkanDownload

ČETVRTO POGLAVLJE

G rant je spretno otključao brončana vrata Vivienine kuće koja se


nalazila na istočnoj strani Grosvenor Squarea. Ova prestižna adresa
je sa svim svojim spektakularnim redovima stupova i vratima u obliku
lukova sigurno koštala pravo bogatstvo. Još jedan dokaz Vivieninih
profesionalnih sposobnosti, sumorno je pomislio.
Unutra je bilo mračno, tiho i pomalo zagušljivo jer je kuća bila
zatvorena nekoliko tjedana. Grant je upalio svjetiljku i nekoliko zidnih
svijećnjaka koji su jarko osvijetlili ručno ukrašene tapete. Uzeo je svjetiljku
i lutao po sobama na prvome katu. Kuća je bila elegantna i ženstveno
ukrašena freskama pastelnog cvijeća, zidova pokrivenih francuskim
tapetama, profinjena namještaja tankih nožica i s velikim uokvirenim
ogledalom iznad svakog kamina.
Uspeo se stubištem, razgledavajući skupe, vrludave stube ukrašene
izrezbarenim rubovima i svjetiljke u kristalnim postoljima. Čini se da nisu
štedjeli pri uređivanju Vivienina doma kako bi ona bila zadovoljna. Na
gornjem katu osjetio se tračak ustajala parfema. Slijedio je miris do
spavaće sobe, upalio još nekoliko svjetiljki i pogledao oko sebe.
Zidovi su bili prekriveni smaragdnozelenom svilom, a u istoj je
nijansi bio i bogati sag s cvjetnim uzorkom iz Bruxellesa. Iako je
trenutačno bilo moderno da se kreveti prikriju u kutku ženskih spavaćih
soba, Vivien je svoj smjestila u središte kao glavnu atrakciju, postavivši ga
na maleni podij kako bi bio što vidljiviji. Međutim, ono što je zaokupilo
najviše Grantove pozornosti bio je Vivienin portret na zidu preko puta
kreveta. Portret ju je prikazivao golu, napola okrenutu gledatelju,
prepredena pogleda, bijelih leđa i stražnjice, otkrivajući profil jedne
okrugle, divne dojke.
Umjetnik ju je prikazao u idealnom izdanju. Naslikao ju je bujnijom,
produljio joj noge i struk te neurednu kosu učinio još crvenijom i punom
ljubičastih vatrenih jezičaka. Je li umjetnik spavao s Vivien tijekom
vremena koje mu je trebalo da je naslika? Vjerojatno jest. Ništa osim
vođenja ljubavi ne bi joj dalo tako rumeno lice, ispunjen pogled, meka,
zadovoljna usta i plave oči teških kapaka, poput mačke.
Buljeći u sliku, Grant je osjetio sada već poznatu reakciju kad se radi
o Vivien... kombinaciju vatre i leda... iskru jarke želje suprotstavljenu

45
BalkanDownload

ledenom razmatranju. Želio ju je, a još više od toga htio ju je poniziti i


obuzdati. Planirao ju je iskoristiti kao što je ona iskoristila brojne
muškarce. Bilo je vrijeme da kazni Vivien Duvall.
Došao je do stola za odijevanje u stilu Luja XV. s umetnutim vrhom
od tulipanova drva i uzeo veliku kristalnu bočicu parfema. Snažno je
mirisao po ružama, s tračkom cimeta. Istoga trena sjetio se Vivien na
Wentworthovu balu. Točno je ovako mirisala, slatko i toplo.
Odloživši parfem, Grant je otvorio plitku ladicu stola i pronašao
nekoliko četki, kistova, staklenki ispunjenih pastelnim kremama,
ukrasima za kosu od kornjačevine, bjelokosti i srebra. Ispod nereda
pronašao je knjižicu ovitka od marokanske kože.
Izvukao ju je i brzo prelistao, pronašavši popis muškaraca s
detaljnim opisima seksualnih aktivnosti, satima i datumima romantičnih
sastanaka. Ovo bi bio odličan alat za ucjenu. Prepoznao je nekoliko imena
iz knjige — radilo se o gospodi koja su se hvalila svojim čvrstim
brakovima i besprijekornim ugledom. Posve sigurno ne bi voljeli da se
njihova nevjera razotkrije i sigurno bi skupo platili Vivieninu šutnju. Ili bi
čak pribjegli ubojstvu kako bi se osigurali.
— Bila si zaposlena cura — promrmljao je Grant, spremajući knjižicu
u džep. Zatvorio je ladicu s nepotrebnom silinom.
Ukočene je vilice metodički pretraživao sobu i pronašao kožnati
kovčeg. U njega je spremio prvu pristojnu odjeću koju je našao... nekoliko
jarkih haljina, laneno rublje, par čarapa i cipela te kutiju s čipkastim
rupcima i tri para bež rukavica. Pretrpao je kovčeg, uzeo svjetiljku i
napustio sobu. Sutra će se vratiti kako bi istražio balkon, ali sada je htio
posjetiti i provjeriti svoju gošću.

Kočijom se vratio kući u King Streetu. Gospođa Buttons dočekala ga


je ispred vrata, zadrhtavši zbog hladnog povjetarca koji se ušuljao u kuću.
Uzela mu je kaput i složila ga preko ruke. — Dobar dan, gospodine.
Hoćete li ručati?
— Nisam gladan — odgovorio je, gledajući prema stubama. — Kako
je ona?
Nenadanost njegova pitanja nije ju zatekla, nego je spremno
odgovorila: — Jako dobro, gospodine. Gospođica Duvall okupala se u
kadi i jedna od kućnih pomoćnica... Mary... pomogla mi je oprati joj kosu.
Mislim da joj se stanje jako popravilo.

46
BalkanDownload

— Dobro. — Pomno je promatrao kućepaziteljicu, osjećajući kao da


mu ima još nešto reći. — Činite mi se kao osoba koja dobro sudi o
karakteru drugih ljudi, gospođo Buttons.
Ovaj ju je kompliment učinio ponosnom. — Vjerujem da je to istina,
gospodine.
— Recite mi, onda... što mislite o gospođici Duvall?
Iako je inače bila povučena, gospođa Buttons kao da je jedva čekala
odgovoriti. Spustila je glas kako je sluge ne bi čuli. — Ponaša se vrlo
čudno, gospodine. Nakon što sam joj jutros donijela pladanj s tostiranim
kruhom i otišla joj pripremiti kupku, ustala je i pospremila sobu. Čak je
pospremila i krevet, unatoč bolu. Ne mogu shvatiti zašto bi se toliko
mučila, pogotovo u takvu stanju. A onda je u kupaonici pokušala podići
kabao vode koji je donijela sobarica kako bi im pomogla napuniti kadu.
Odmah smo joj oduzeli kablić, naravno, ali ona se počela ispričavati zbog
svega što smo morali učiniti za nju. Čini se kao da ne želi nikoga gnjaviti
i zahvalna je za svaku pomoć koju dobije, kao da nije navikla da joj netko
služi.
— Tako dakle. — Grant je imao ravnodušan izraz lica, kao i uvijek
kada bi bio zbunjen proturječnim činjenicama.
Gospođa Buttons iskazala je veliko zanimanje za ovu temu. — Čini
se kao jedna od najobzirnijih i najnježnijih mladih dama koje sam ikada
upoznala. S dužnim poštovanjem, gospodine, jedva mogu povjerovati sve
ono što ste mi vi sinoć ispričali.
— Ali istina je — Grant je kratko odgovorio.
Je li moguće da je Vivienin gubitak pamćenja promijenio i njezinu
osobnost? Je li se zaboravila ponašati tako oholo i nadmoćno... ili se samo
poigravala sa svima njima? Grant je nestrpljivo pružio kovčeg gospođi
Buttons. — Neka jedna od kućnih pomoćnica spremi odjeću gospođice
Duvall.
— U redu, gospodine Morgane. — Kućepaziteljica je spustila kovčeg
na pod i pogledala ga mirnim smeđim očima. — Gospodine, Mary joj je
posudila svoju najbolju spavaćicu, jer joj nismo imali što drugo odjenuti.
— Hvala. Sve što učinite za gospođicu Duvall izravna je usluga
meni. Recite Mary da kupi novu halju i plašt, na račun kuće. Lijepu halju...
neka ne štedi.
Gospođa Buttons pogledala ga je s odobravajućim smiješkom. — Vi
ste uistinu milostiv gospodar, ako smijem reći.

47
BalkanDownload

Mrko je odgovorio: — Ja sam pokvarenjak, to znamo i vi i ja.


— Da, gospodine — kućepaziteljica je skromno odgovorila.
Grant je krenuo prema stubama. Mučio ga je neki neodređeni,
ukočeni osjećaj. Vivien Duvall glumi slatku damu u nevolji... neće to
tolerirati. Za nekoliko minuta razotkrit će joj njezinu pravu osobnost. Ako
se doista ne sjeća da je nemoralna kurva, on će je na to i te kako podsjetiti.
Razotkrit će svaku prepredenu, besramnu osobinu njezina raskalašena
karaktera, pa neka o tome malo razmisli. Neka se tada pokuša praviti
nevinom.
Došao je do spavaće sobe i otvorio vrata bez kucanja, očekujući da
će zateći Vivien kako se potajno smije jer je uspjela sve zavarati da je
čedna. Ušao je u sobu... i naglo zastao. Sjedila je u naslonjaču pokraj
kamina podignutih sitnih bosih nogu, s knjigom u krilu. Zlatne iskre iz
kamina igrale su se na njezinu ranjivu licu kad ga je pogledala. Bila je
odjevena u preveliku bijelu noćnu haljinu visoka ovratnika i pokrivena
plavom dekom od kašmira.
Spustila je knjigu na pod i povukla deku preko prsa. Napetost mu je
izjedala dušu. Imala je lice anđela, a kosu vražje sluškinje. Svježe oprane
kovrče i tamnocrveni valovi slijevali su joj se do struka. Boja njezine kose
kretala se od smeđe nijanse cimeta preko crvene pa do zlatne. Takvu je
kosu priroda dodjeljivala običnim djevojkama kako bi nadoknadila
manjak ljepote.
Ali Vivienino lice i tijelo kao da su pripadali renesansnim slikama,
samo što je njezina stvarna pojava bila još nježnija i svježija od svih slika
na svijetu. Sada kada joj plave oči više nisu bile natečene, gledala ga je
dubokim i snažnim pogledom. Njezina su nježna ružičasta usta bila čudo
prirode.
Nešto nije bilo u redu s njegovim disanjem, kao da mu pluća nisu
pravilno funkcionirala. Srce mu je prebrzo kucalo i stisnuo je zube. Da nije
bio civiliziran muškarac i da se nije ponosio svojom samokontrolom, uzeo
bi je na licu mjesta, odmah, bez briga o posljedicama. Toliko ju je želio
imati.
Vivien ga je pozdravila oklijevajući, ne primjećujući njegove tihe, ali
divlje dvojbe. Gotovo ju je mrzio zbog tog osmijeha, tako mekog i toplog,
koji je dodirivao nešto duboko u njegovim prsima.
Uzvratio je samouvjerenim osmijehom. — Dobar dan, gospođice
Duvall. Vrijeme je da porazgovaramo.

48
BalkanDownload

Još uvijek pokrivena, Vivien je buljila u muškarca ispred sebe.


Emocije su bujale duboko u njoj, ponajviše znatiželja. Sluge su joj rekli da
je Grant Morgan Bow Street Runner, i to najpoznatiji. Najneustrašiviji
muškarac u Engleskoj, dometnuo je jedan od sluga, i Vivien je sada znala
zašto.
Bio je div. Nekako joj je to promaklo u ova dvadeset četiri sata straha
i neugode. Nije stigla primijetiti da ovaj hrapavi, duboki glas i mrke zelene
oči pripadaju muškarcu koji je tako... pa, velik. Ne samo visok, nego
krupan u svakom smislu. Sada kada se malo oporavila od utapanja u
Temzi, mogla ga je konačno dobro promotriti. Ramena su mu bila široka
poput vrata katedrale, a njegovo tijelo bilo je impresivno razvijeno,
dugačkih mišićavih bedara i bicepsa koji su mu gotovo probijali rukave
kaputa.
Nije bio zgodan na tipičan način. Imao je izražajno lice poput
granitne stijene. Pogledala mu je ruke i osjetila kako joj vatra prekriva lice
pri sjećanju na njegov nježni dodir.
— Da, voljela bih porazgovarati — promrmljala je.
Morgan je bez naprezanja podigao teški naslonjač i primaknuo ga
njezinu. Gledajući ga, Vivien se pitala kakav bi bio osjećaj posjedovati
takvu neograničenu snagu. Cijela njegova pojava, njegova sirova
muževnost i vitalnost ispunjavale su sobu. Sjeo je i proučavao je svojim
bistrim zelenim očima... očima dugačkih trepavica tamnijim od smaragda.
Ta ju je boja podsjećala na bukovo lišće ili čađavo zelene antikne vinske
boce.
— Gospodine Morgane — nije mogla pomaknuti pogled s njegovih
prodornih očiju — ne mogu vam opisati koliko sam vam zahvalna... za
ljubaznost i velikodušnost i... — osjetila je kako se boja njezina lica
razdvaja na dva sjajna obraza. — Dugujem vam svoj život.
— Nisam vas ja izvukao iz rijeke — rekao je Morgan, nezadovoljan
zahvalnošću. — Brodar je to učinio.
Vivien nije odustajala dok mu nije dala do znanja što osjeća. —
Svejedno, umrla bih da nije bilo vas. Sjećam se kako sam ležala na
stubama, hladna i bijedna, nije me ni bilo briga jesam li živa ili mrtva. A
onda ste došli vi.
— Sjećate li se ičega drugoga? Ičega u vezi svojega života, u vezi
svoje prošlosti? Sjećate li se nekih svađa ili obračuna...

49
BalkanDownload

— Ne — uhvatila se rukama za grlo, opipavajući rane. — Gospodine


Morgane... tko mi je to učinio?
—Još ne znam. Sve bi bilo lakše da niste izgubili pamćenje.
— Oprostite.
Slegnuo je ramenima. — To nije vaša krivnja.
Gdje je bio onaj nježni stranac koji se sinoć i jutros brinuo o njoj? Bilo
joj je teško povjerovati da je ovo isti muškarac koji ju je držao u naručju i
tješio, mazao kremama njezine modrice i ušuškavao je u krevet poput
roditelja punog ljubavi. Sada se činio prijetećim i potpuno
nepristupačnim. Bio je ljutit na nju, a nije znala zašto. Zbog te je pomisli
bila još izgubljenija i zbunjenija, ako je to uopće moguće. On je bio sve što
je imala — nije mogla podnijeti njegovu hladnoću.
— Niste dobre volje — rekla je. — Što se dogodilo? Jesam li učinila
što krivo?
Pitanja su ga malo smekšala. Iako je nije pogledao u oči, duboko je
izdahnuo, kao da se rješavao nekog suspregnutog neugodnog osjećaja. —
Ne — promrmljao je brzo, odmahnuvši glavom. — Nije mi ništa.
Vivien je pomislila da je možda doznao nešto o njoj što mu se nije
svidjelo. Uznemirila se toliko da su joj mišići zadrhtali.
— Bojim se — rekla je i spustila ukočene ruke u krilo. — Pokušavam
se nečega sjetiti, bilo čega. Ništa mi nije poznato. Ništa mi nema smisla. I
pomisao da me netko mrzi toliko da bi htio da sam mrtva...
— Koliko on zna, vi i jeste mrtvi.
— On?
— Žena ne bi bila dovoljno snažna da vas zadavi golim rukama.
Također, vaša prošlost ne uključuje puno žena. Većina vaših poznanstava
uključuje muške osobe.
— Oh! — Zašto joj jednostavno ne kaže ono što treba, umjesto da je
navodi da ga ispituje? Bilo je to pravo mučenje: morala je gledati njegovo
kamenito lice i pitati se koje su je to tajne iz njezine prošlosti dovele u ovu
nevjerojatnu situaciju. — Rekli ste... da mi se možda neće svidjeti neke
činjenice o mojemu životu — nesigurno ga je podsjetila.
Posegnuo je u džep kaputa i izvukao malenu knjigu zamotanu u
tamnocrvenu kožu. — Pogledajte ovo — rekao je kratko, pružajući joj
knjižicu.
— Što je to? — oprezno je upitala.

50
BalkanDownload

Nije odgovorio, nego ju je samo nestrpljivo gledao.


Pažljivo je otvorila knjižicu, otkrivajući stranice urednog ženskog
rukopisa. Unutra su bili popisi, imena, datumi... Trebalo joj je samo pola
minute da naiđe na toliko eksplicitna poglavlja da je naglo zatvorila
knjižicu, posramljeno uzdahnuvši. Šokirano je podigla pogled prema
njemu. — Zašto biste mi, za ime Božje, pokazali ovakvo što? — Pokušala
mu je vratiti knjižicu, ali nije se ni pomaknuo uzeti je. Bacajući knjižicu na
pod, pogledala ga je kao da se radi o zmiji. — Kome pripada i kako se tiče
mene?
— Vaša je.
— Moja? — obuzeo ju je leden osjećaj i još se čvršće zamotala
kašmirom. — U krivu ste, gospodine Morgane — glas joj je bio isprekidan
i bijesan. — Nisam napisala te stvari. Nema šanse.
— Kako znate?
— Jer nema! — Prestrašena i uvrijeđena, prijekorno ga je pogledala.
Progovorio je ravnodušnim i tihim glasom. — Vi ste kurtizana,
Vivien. Najozloglašenija u Londonu. Prikupili ste velika bogatstva svojim
talentom.
Osjetila je kako joj je lice problijedjelo. Srce joj je mahnito kucalo. —
Nije istina — zaplakala je. — Ta knjiga pripada nekome drugome.
— Pronašao sam je u vašoj kući, u vašoj spavaćoj sobi.
— Zašto bih... odnosno, zašto bi ijedna žena napisala takvo što?
— Za ucjenu — nježno je predložio. — Ili je to bio jedini način za
vođenje računa.
Vivien je izletjela iz naslonjača, pustivši da deka od kašmira padne
na pod. Grčeći se od bola ozlijeđena gležnja, odšepala je nekoliko koraka
unatrag kako bi se udaljila od njega. — Nisam učinila ništa što je napisano
u ovoj knjižici!
Na njezinu žalost, Morgan ju je pogledao u trenutku kada je shvatila
da joj je svjetlo iz kamina obasjalo haljinu, osvjetljavajući svaki detalj
njezina tijela. Užurbano je prikupila tkaninu, pridržavajući je ispred
struka. — Nisam prostitutka — žestoko je izjavila. — Da jesam, sigurna
sam da bih to osjećala duboko u sebi, ali ne osjećam jer nije istina. Potpuno
ste u krivu u vezi s tim. Ako je ovo primjer vaših detektivskih sposobnosti,
nisam impresionirana! A sada... sada izađite i učinite što god je potrebno
da doznate tko sam ja.

51
BalkanDownload

Morgan je ustao kako bi je slijedio. — Ne mogu promijeniti istinu


samo zato jer vam se ne sviđa.
— Ne samo da mi se ne sviđa — Vivien je rekla, duboko dišući —
nego je potpuno odbijam. U krivu ste, razumijete li? — Na svoje poniženje,
izgubila je ravnotežu zbog ozlijeđenog gležnja.
— Želite li da vas dovedem ispred svjedoka koji bi se zakleli na
Bibliju da vi jeste Vivien Duvall? — Morgan je grubo upitao. — Želite li
otići u svoju kući i vidjeti svoju golu sliku na zidu spavaće sobe? Donio
sam vam vašu odjeću... biste li je isprobali i vidjeli odgovara li vam? Mogu
nabaviti brdo dokaza za vas — čvrsto ju je uhvatio za leđa dok je pokušala
pobjeći od njega.
Vivien je zaplakala kad ju je prislonio na svoje krupno tijelo. Ugurala
je ruke između njih i nagnula glavu kako bi ga pogledala u lice, tako
visoko iznad njezina. Rebra su mu bila čvrsta poput debala ispod njezinih
hladnih ruku. Zarobio ju je između svojih snažnih bedara, čvrsto je držeći.
— Čak i da jesam Vivien Duvall — tvrdoglavo je rekla — ne možete
dokazati da sam učinila sve stvari iz knjižice. To su izmišljene priče.
— Sve je istina, Vivien. Prodajete svoje tijelo. — Nije se činio puno
sretnijim zbog te činjenice nego ona. — Skačete s jednog muškarca na
drugog i uzimate im sve što želite.
— Oh, doista? Tko je onda moj najnoviji zaštitnik? Gdje je i zašto ga
niste pozvali?
— Što mislite tko je? — Morgan je blago upitao.
Ove riječi zavrtjele su joj glavu. Gledala ga je otvorenih usta,
ošamućena, beživotna u njegovu stisku. — Ne.
— Bili smo ljubavnici otkad ste napustili lorda Gerarda. Posjećivao
sam vas nekoliko puta u vašoj gradskoj kući. Bili smo diskretni, ali smo
bili na rubu potpisivanja pravog ugovora — Grant je lagao bez ikakva
osjećaja krivnje. Nakon pokvarenog života koji je vodila, obmana joj neće
puno nauditi, a to mu je koristilo i u ostvarivanju cilja. Želio ju je, a ovo je
bio najlakši način da je dobije.
— Znači, vi i ja smo... — zagrcnula se.
— Da.
— Lažete! — Vivien se pokušala odmaknuti od njega, gurajući ga,
okrećući se, ali ruke su mu bile poput čeličnih opruga. Uskoro se iscrpila
bezuspješnim nastojanjem. Postala je svjesna da ga je njezino micanje

52
BalkanDownload

uzbudilo. Tvrda izbočina njegove muškosti pritiskala joj je trbuh,


žigosajući je svojom nasrtljivom vrućinom. Kako je, za ime Boga, mogla
biti intimna s ovim muškarcem, a da se toga ne sjeća?
Drhteći, klonula je uz njegovo mišićavo tijelo, potpuno se
prepustivši. Bila je preiscrpljena da bi se micala. Osjetio je kako snažno
miriše po mješavini lanene tkanine i mirisnog sapuna. Naslonila je glavu
na njegova prsa i slušala otkucaje srca. — U krivu ste — rekla je,
zaprepaštena. — Nisam takva žena. Jednostavno ne mogu biti.
Nije odgovorio i shvatila je da je toliko uvjeren u to da nije bilo
smisla svađati se. Tračak bijesa prekinuo je njezinu zbunjenost. U redu.
Neće se više mučiti pokušavajući zanijekati optužbe... S vremenom će
shvatiti da je bio u krivu.
— Što želite od mene? — upitala je dubokim glasom. Trnci su joj
prošli niz tijelo kad je osjetila kako mu se ruka pomiče po njezinim leđima.
Toplina njegova dlana grijala ju je kroz haljinu.
— Čuvat ću vas ovdje — odgovorio je — za vašu sigurnost i svoje
pogodnosti.
Njegove pogodnosti? To je značilo da je namjeravao nastaviti
njihovu vezu, bez obzira na njezin gubitak pamćenja. Preko njegovih
ramena pogledala je prema krevetu koji se dosada činio kao utočište. Ako
je planira uzeti večeras, neće to moći izdržati. Pobjegla bi iz kuće i vrišteći
trčala ulicama u spavaćici. — Ne mogu vam udovoljiti večeras, ako ste to
planirali — rekla je buntovno. — Ni sutra navečer. Ni...
— Tiho. — Prvi put se u njegovu glasu nije čuo ni najmanji tračak
zabavljenosti. — Nisam takav gad da te napadam dok si bolesna. Čekat
ćemo dok ti ne bude bolje.
— Neću to nikada htjeti! Nisam prostitutka.
— Htjet ćeš. To ti je u prirodi, Vivien. Ne možeš promijeniti samu
sebe.
Njegove su je izjave razbjesnile. — Neću htjeti nijednog muškaraca,
od sada pa nadalje. Pogotovo ne vas.
Njezin je prkos u njemu probudio neku mračnu odlučnost da joj
nešto dokaže... i njoj i samome sebi. Naglo ju je privukao uza se, prije nego
što je stigla reagirati. Odnio ju je do kreveta i položio na uredno posložen
pokrivač. Svojim je tamnim licem prekrio svjetlo vatre, nagnuvši se nad
njom.
— Ne — Vivien je uzdahnula.

53
BalkanDownload

Iako su mu usta djelovala grubo, kada je položio usne na njezine,


poljubac je bio mekan i polagan, potpuno je obuzevši. Spustio je ruke na
madrac s obiju strana njezine glave, ne dotičući je nijednim dijelom tijela
osim ustima. Da je htjela, mogla se otkotrljati bez problema kako bi
pobjegla. Ali ostala je ispod njega, prikovana slatkim, vrućim uzbuđenjem
koje joj se brzo širilo tijelom i naježilo svaku dlaku.
Lagano mu je dotaknula lice kako bi ga pokušala odmaknuti, ali on
je nagnuo glavu i poljubio je još snažnije. Svaka pomisao opiranja
najednom je nestala. Njegov se jezik polako uvukao u njezina usta,
zadirkujući je i milujući. Imao je okus po kavi i nekoj muževnoj noti koja
ju je namamila da sramežljivo odgovori svojim jezikom. Lagan dodir
uzbuđivao ga je. Duboko dišući, obasipao je njezine usne dugim,
probojnim poljupcima. Svaki je bio nježniji i intimniji od prethodnoga.
Vivien se bespomoćno opustila pod njegovim tijelom, osjećajući tešku,
predivnu bol u prsima, duboko u trbuhu i između bedara. Njezin
ošamućeni um nije više mogao razumjeti što se događa niti ju je bilo briga.
Sve što je u tom trenutku postojalo bilo je uzbuđenje. Svaki dio njezina
tijela bio je usredotočen na obuzimajuću toplinu njegovih usta.
Iznenadivši je naglim odmicanjem, Morgan je odvojio usne od
njezinih i pogledao je vrelim pogledom. — Vidiš? — rekao je promuklo.
— Reci mi sada kakva si žena.
Vivien je trebalo nekoliko trenutaka da shvati što je rekao.
Posramljena i bijesna, odmaknula se u stranu. — Makni se — uzdahnula
je, začepivši uši kako ga više ne bi čula. — Pusti me na miru.
Odmah ju je poslušao i tiho ostavio sklupčanu na krevetu.

Jedva svjestan kamo ide, Grant se spustio stubama. Glava mu je bila


puna pitanja i uzbudljivih osjećaja. — Vivien... — još je jednom
promrmljao njezino ime, ime koje je u isto vrijeme bilo kletva i molitva.
Našao se u knjižnici, u utočištu od kože i hrastova drva
opremljenom udobnim stolicama i posebno dizajniranim policama za
knjige. Gornje su police bile zatvorene staklom, a donje mjedenim
rešetkama. Opsesivno je skupljao knjige — sve što se nalazilo između
dviju korica, vrijedilo je. Gospođa Buttons često se žalila da je zbog
nagomilanih novina na stolovima njegova kuća najpogodnije mjesto za
požar u Londonu.
Grant nikada nije mirno sjedio bez knjige ili nekakva papira pri ruci.
Kada nije radio ili spavao, čitao je, kako ne bi razmišljao o prošlosti. U

54
BalkanDownload

noćima kada bi ga poput duhova izjedala sva žaljenja, sprečavajući ga da


spava, otišao bi u knjižnicu, pio konjak i čitao sve dok se riječi ne bi počele
mutiti pred njegovim očima.
Tumarajući među policama kožnatih talismana, Grant je tražio nešto
što bi mu moglo odvući pozornost. Prstima je lagano prebirao po hladnim,
sjajnim staklima pa je otvorio jedna od staklenih vrata i preletio pogledom
preko složenih knjiga. Ali ovaj put dodir kože ga je odbijao... Njegova ruka
žudjela je za mekom ženskom kožom, za svilenom kosom, za okruglim
grudima i bokovima... Primijetio je svoj odraz u ogledalu, zamišljeno i
sumorno lice. Gunđavo se okrenuo i otišao do ormarića između dvaju
jednakih ormara s policama. Jedan od ormara koristio se kao stalak za
vina. Prekopavao je ladice dok nije našao bocu konjaka, punu tamne
tekućine. Odčepio ju je i počeo piti izravno iz boce. Skupi mu se francuski
konjak slijevao niz grlo. Čekajući poznatu toplinu u prsima, osjećao je
samo prazninu.
Um mu se vratio na Vivien, na slatkoću njezinih usana, na nevinost
njezine reakcije. Kao da nije navikla na ljubljenje, kao da je bila nespretna,
ali spremna učenica u rukama iskusna učitelja. Sve je to bila iluzija.
— Nevinost — ružno se nasmijao i nalio još konjaka u grlo. Vivien
je bila kvalitetna roba, svakako, ali je bez obzira na to ipak bila kurva. A
on je bio budala jer se htio brinuti o njoj, jer ju je želio i, najgore od svega,
jer mu se sviđala.
Sjedio je u naslonjaču nogu podignutih na stol i tiho prihvatio
sramotnu istinu. Da nije znao tko je i što Vivien, bio bi lud za njom. Koji
muškarac ne bi? Bila je draga, inteligentna i naoko ranjiva. Njezin je
odgovor na vijesti o tome da je kurtizana bio savršen spoj ljutnje i
začuđenosti. Tako bi reagirala svaka nevina žena. Njegovi instinkti i
razum rijetko su mu davali takve suprotne poruke, a u rijetkim trenucima
kada bi se to dogodilo, obično bi slijedio instinkte, a ne razum. Ali ne i u
ovom slučaju. Dobro je poznavao Vivieninu jedinstvenu vrstu lažne
nedužnosti. Bez obzira na to kako se trenutačno ponašala, prije ili poslije
pokazat će svoj pravi karakter.
Stoga si nije smio dopustiti da ga zavede. Ali grom i pakao... znao je
da mu neće biti lako.

55
BalkanDownload

PETO POGLAVLJE

V ivien je sklupčana i zabrinuta ležala na rubu velikog kreveta sve dok


konačno nije zaspala. Ali nije pronašla mir u spavanju jer je usnula
čudan i mračan san.
Sjenovitom je ulicom bježala od stranaca bez lica. Nekoliko je puta
zastala kako bi im se smijala i rugala, a onda bi se okrenula i nastavila
trčati. Približivši se mostu, popela se na obalni zid te se našla na
pristaništu u kojem je bila postavljena brončana skulptura riječnog
božanstva. Muškarci su vikali i pokušavali je dohvatiti, ali ona im se samo
gromoglasno smijala i odgurivala ih s mosta. Odjednom je, na njezin užas,
ogromna brončana skulptura oživjela i počela se micati. Ovila je svoje
velike metalne ruke oko nje, zarobivši je hladno i nemilosrdno.
Borila se sa skulpturom prestravljeno vrišteći, ali ona ju je zgrabila,
okrenula prema rijeci... i skočila u tamne, hladne dubine. Brzo je tonula, a
površina vode počela je nestajati. Vivien je vrištala, ali nitko je nije mogao
čuti. Usta i grlo napunili su se vodom i počela se gušiti...
— Vivien. Dovraga, Vivien, probudi se.
Počela se buditi, i dalje mašući rukama, a onda je ugledala
Morganovo lice iznad sebe. Nervozno se mrštio dok ju je povlačio u svoje
krilo i odmaknuo mokru kosu s njezina lica. Imao je samo hlače i laganu
lanenu majicu koja je otkrivala udubljenje pri dnu njegova grla.
Vivien je dezorijentirano pokušavala uhvatiti zrak. Okrenula se oko
sebe i shvatila da su na podu.
— Pala si s kreveta — rekao je Morgan.
— I-imala sam noćnu moru.
— Ispričaj mi — rekao je nježno. Nastavila je šutjeti, a on je palcem
pomilovao njezinu čupavu obrvu. Ova ju je intimna gesta potaknula da
progovori, iako je jedva pronalazila riječi.
Vivien je nervozno zagrizla usnu. — Sanjala sam da se utapam. Bilo
je tako stvarno... Nisam mogla disati.
Proizveo je nježan, hrapav zvuk. Umirivao ju je milujući je po
leđima, njišući je kao da je dijete. Toplina njegova tijela prodirala je kroz
slojeve odjeće između njih, grijući je. Na trenutak ga je htjela odmaknuti,
sjetivši se njegovih neukusnih optužbi.

56
BalkanDownload

Ali nije se ni pomaknula. Iako je bio pun mržnje i bahat, bio je tako
krupan i siguran. U tom trenutku nije postojalo primamljivije mjesto od
njegova naručja. Divno je mirisao, po konjaku, soli i lanenoj odjeći...
kombinacija mirisa koji su je podsjećali na nešto... na nekoga... čiju je
utješnu sliku čuvala duboko u sebi. Je li to bio otac ili možda brat?
Ljubavnik kojeg je voljela?
Zbunjeno je grizla usnice, pokušavajući se prisjetiti.
— Nemoj to raditi — Morgan je nježno položio prste na njezine usne.
— Pokušaj se opustiti. Želiš li nešto popiti?
— Ne znam.
Još uvijek ju je držao u naručju, njišući je u krilu, sve dok joj se
mahniti otkucaji srca nisu primirili. Rukom je prešao preko njezine noge i
boka, zaustavivši joj se na struku, i u očajničkom bljesku, Vivien je osjetila
da joj je njegov dodir bio poznat i prirodan. Kao da je pripadala njegovu
naručju, naslonjena na njegovo tijelo... kao da su doista bih ljubavnici.
Pomaknula je lice i uprljala mu majicu suznim obrazom, osjetivši njegova
usta na svojoj kosi.
Morgan ju je oprezno podigao s poda i smjestio na krevet,
pospremajući plahte i deke. Uzeo je bocu s noćnog ormarića i natočio joj
piće u čašu ukrašenu šarenim staklenim lišćem. — Imao sam osjećaj da bi
ti koristilo tijekom noći — rekao je. — S vremena na vrijeme imat ćeš takve
snove. Neki od njih bit će toliko jasni i snažni da ćeš se probuditi vrišteći
iz petnih žila. To je česta pojava kad se netko približi smrti.
Zvuči kao da zna puno toga o ovoj temi, pomislila je Vivien
uzimajući čašu. Otpila je bogatu, pomalo voćnu tekućinu.
— Jesi li se ti ikada približio smrti?
— Jednom ili dvaput.
— Što se dogodilo? — upitala je.
— Nikad ne govorim o svojim podvizima — nasmiješio se kao da se
ruga samome sebi. Lice mu se smekšalo. — Runneri lako razviju naviku
hvaljenja, onda počnemo trošiti vrijeme na prepričavanje razrađenih i
detaljnih priča... tako da je bolje uopće ne razgovarati o poslu, jer u
suprotnom ne bismo stigli učiniti ništa korisno.
— Otkrit ću na neki drugi način — rekla je Vivien. Otpila je veći
gutljaj konjaka. Ugodna vatra širila joj se žilama i smirivala rastresene
živce. — Gospođa Buttons rekla mi je da postoji nekoliko malih romana o
vašim avanturama.

57
BalkanDownload

— Smeće koje služi samo za potpalu — frknuo je nosom. — To nećeš


pronaći u mojoj kući.
— Da, hoću. Skupljaju ih neki od vaših sluga.
— Vraga — promrmljao je, očito iznenađen tom informacijom. —
Luđaci. Ne vjeruj im ni riječi.
— Osramotila sam te — rekla je s tračkom zadovoljstva i zakopala
kratkotrajan osmijeh u šarenu staklenu čašu.
— S kime ste razgovarali? S gospođom Buttons? S nekom od kućnih
pomoćnica? Otkinut ću im glave ako su me ogovarale.
— Svi vaši sluge prilično su ponosni na vas — Vivien je bila sretna
što je pronašla nešto na što je osjetljiv. — Čini se da ste legenda. Spašavate
nasljednice, lovite ubojice, rješavate nemoguće slučajeve...
— Legenda, malo sutra — Morgan je izgledao kao da se rugala, a ne
hvalila njegov ugled. — Uglavnom vraćam bankama ukradenu imovinu.
Jako volim banke i novac koji mi nude kao nagradu. Sir Ross i ostali
Runneri mogu potvrditi da umjesto srca imam kasicu prasicu.
— Pokušavaš mi reći da nisi heroj — upitno je izjavila.
— S obzirom na moje ponašanje u protekla dvadeset četiri sata, ne
biste li se složili?
Razmislila je o pitanju i promišljeno odgovorila: — Očito niste
savršen muškarac... kao da to uopće postoji... Ali učinili ste puno dobrih
stvari za mnogo ljudi, a ponekad ste čak i riskirali svoj život. To vas čini
herojem, čak i ako ja ne odobravam vaše ponašanje.
— Vi ne odobravate moje ponašanje — ravnodušno je ponovio.
— Ne. Mislim da je krivo to što plaćate usluge žene poput mene.
Ovaj ga je komentar istodobno zabavio i začudio. — Pa, Vivien —
rugao se — ne zvučite poput sebe.
— Ne zvučim? — nervozno se igrala rubovima plahte. — Nemam
pojma kako bih trebala zvučati ili što bih trebala reći. Samo znam da što
više toga čujem o sebi, to se više pitam zašto bi ti ili itko drugi htjeli biti u
mome društvu. Nisam baš dobra žena, zar ne?
Zatekla ih je ukočena tišina. Morgan ju je kritički proučavao
pogledom, kao znanstvenik koji proučava neočekivane rezultate nekog
eksperimenta. Okrenuo se bez riječi i uputio prema vratima, kao da odlazi.
Ali, samo je podigao pladanj sa stolića i vratio se na krevet.

58
BalkanDownload

— Tvoja večera — rekao je i stavio joj pladanj u krilo, popravljajući


pomaknutu srebrninu. — Nosio sam je uz stube kad sam čuo kako si pala.
— Nosio si mi pladanj s večerom? — Vivien se pitala zašto nije dao
slugama da to učine.
Morgan je u izrazu njezina lica pročitao to neizgovoreno pitanje. —
Htio sam je donijeti u znak isprike — oštro je dometnuo. — Moje ranije
ponašanje nije bilo primjereno.
Vivien je zatekla njegova šarmantna grubost. Osjećala je da govori
iskreno. Iako je sigurno nije poštovao ili cijenio, bio je voljan ispričati se
kad je u krivu. Možda nije bio takav bestidnik kakvim ga je držala.
Pokušala mu je uzvratiti jednakom iskrenošću. — Samo si mi prenosio
istinu.
— Trebao sam biti nježniji. Nisam baš diplomatski nastrojen.
— Nisam te trebala kriviti zbog toga što si rekao. Naposljetku, nisi ti
kriv što sam ja...
— Lijepa i fascinantna žena — dovršio je.
Zarumenjela se i nespretno uzela rubac, prekrivajući trbuh i struk.
Nije se osjećala lijepom i fascinantnom, a najviše od svega, nije se osjećala
poput iskusne kurtizane.
— Hvala ti — teško je rekla. — Ali nisam žena kojom me smatraš...
barem zasada. Ne sjećam se ničega o svome životu. I ne znam kako se
ponašati u tvome društvu.
— To je u redu — prekinuo ju je Morgan i sjeo u naslonjač pokraj
kreveta. Izgledao je opušteno, ali ju je prodorno promatrao.
— Ponašaj se kako god želiš. Nitko te neće prisiljavati da činiš stvari
koje ne želiš, pogotovo to neću ja.
Duboko je udahnula i teško ga pogledala. — Znači, nećeš htjeti da ti
ja...
— Ne — tiho je rekao. — Već sam ti rekao da te neću gnjaviti time.
Neću dok ti to ne poželiš.
— A ako to nikada ne poželim? — natjerala se sramežljivo
prošaptati.
— Tvoj izbor — uvjeravao ju je. Na licu mu se pojavio iskrivljen
smiješak. — Ali upozoravam te. Možda ti se svidim.
Posramljena, Vivien je smjesta pognula glavu prema ukusnom
obroku. Na pladnju su se nalazili pileći odresci, puding i kremasto povrće.

59
BalkanDownload

Uzela je krišku kruha i zagrizla. Bilo joj je potrebno puno truda da


prožvače i proguta komad. — Ovo je tvoja soba, zar ne? Htjela bih se
preseliti u gostinsku sobu, čim bude spremna. Ne želim ti zauzimati
krevet.
— Ostani ovdje. Želim da ti bude udobno.
— Ovaj je krevet veličanstven, ali malo je prevelik za mene i... —
Vivien je oklijevala. Nije mu mogla reći da se u ovoj sobi osjećala potpuno
okružena njime, čak i dok on nije bio tu. Njegov miris i izrazita muževnost
osjećali su se u zraku. — Jesam li već bila ovdje? — naglo je upitala. — U
tvojoj kući... u ovoj sobi?
— Ne. Ovo je prvi put da si u mojoj kući.
Pretpostavljala je da su u intimnim trenucima vrijeme provodili u
njezinu krevetu ili negdje drugdje. Bilo ju je previše sram pitati za detalje.
— Gospodine Morgane... Grante... želim te nešto pitati...
— Da?
— Obećaj da se nećeš smijati. Molim te.
— U redu.
Uzela je srebrnu vilicu i usredotočeno se igrala njome. — Je li bilo
ljubavi između nas? Ikakve naklonosti? Ili je to bio samo poslovni
sporazum? — jedva je podnosila pomisao da bi prodavala svoje tijelo
samo za novac. Lice joj je gorjelo od srama dok je čekala odgovor. Na
njezino olakšanje, nije joj se rugao ni smijao.
— Nije bilo samo poslovno — rekao je oprezno. — Pružala si mi
olakšanje i užitak kada sam ih najviše trebao.
— Znači, moglo bi se reći da smo prijatelji? — upitala je Vivien,
stiskajući vilicu toliko da je ostavila crvene tragove na njezinu dlanu.
— Da, mi smo... — Zastao je, uzeo joj vilicu iz ruke i palcem protrljao
njezin ozlijeđen dlan, mršteći se zbog malih crvenih tragova. — Prijatelji
smo, Vivien — promrmljao je. — Nemoj se brinuti. Nisi jeftina kur...
prostitutka. Ti si ekskluzivna kurtizana i malo te ljudi zbog toga osuđuje.
— Ja se osuđujem — Vivien je bolno rekla. —Ja se jako osuđujem.
Da sam barem bilo što drugo.
— Naviknut ćeš se na to.
— Toga se i bojim — prošaptala je.
Njezin ga je tužni pogled uznemirio. Pustio joj je ruku, opsovao i
napustio sobu, dok je ona turobno buljila u hranu koja se hladila.

60
BalkanDownload

— Oh, ne mogu to odjenuti — rekla je Vivien, gledajući u haljinu


koju joj je gospodin Morgan donio iz njene gradske kuće, zbog čega je
Vivien posumnjala u njezin ukus. Iako je haljina bila lijepo dizajnirana i
kvalitetna, tkanina baršunastih boja intenzivnih tonova svježih šljiva i
crnih trešanja nikako se ne bi slagala s njezinom kosom. Žalosno je
dometnula: — Neće se slagati s ovom frizurom mrkve. Izgledat ću kao
strašilo.
Gospođa Buttons kritički ju je promatrala dok joj je Mary pomagala
izići iz kade i osušiti kosu debelim bijelim ručnikom. — Mislim da ćete se
ugodno iznenaditi, gospođice Duvall. Hoćete li je isprobati pa vidjeti?
— Da, isprobat ću je — rekla je Vivien, drhteći od hladna zraka zbog
kojeg joj se cijela koža naježila. — Ali postoji šansa da ću izgledati
smiješno.
— Uvjeravam vas da to nije moguće — odgovorila je gospođa
Buttons. Tijekom protekla tri dana, kućepaziteljica je od hladne
pristojnosti prešla na toplu ljubaznost, a slijedio ju je i ostatak osoblja.
Iskreno zahvalna na pomoći, Vivien je hvalila i zahvaljivala slugama kad
god je stigla.
Da je Vivien bila visoka plemkinja, prihvatila bi njihove usluge bez
ikakve topline i prijateljstva. Ali nije bila ni blizu aristokratskoj krvi, i s
obzirom na sve što je doznala o svojoj problematičnoj prošlosti, smatrala
je da su sluge Morganova kućanstva bili i više nego ljubazni. Svi su bez
sumnje znali tko je ona i tko je nekoć bila, a svejedno su se odnosili prema
njoj s poštovanjem koje bi pokazali i najuvaženijoj vojvotkinji. Kada je ovo
rekla gospođi Buttons, kućepaziteljica joj je to nasmijano objasnila.
— Za početak, gospodin Morgan pokazao je da vas cijeni i želi da
postupamo s vama kao s poštovanom gošćom. Ali, osim toga, gospođice
Duvall, vaša osobnost sve govori. Bez obzira na to što ljudi govore o vama,
sluge vas vide kao dragu i pristojnu mladu ženu.
— Ali ja to nisam — rekla je Vivien. Pognula je glavu, nemoćna
pogledati kućepaziteljicu u oči. Dugo su šutjele, a onda je osjetila
gospođinu nježnu ruku na svome ramenu.
— Svi činimo pogreške s kojima se moramo nositi — kućepaziteljica
je tiho rekla. — Vaše nisu najgore za koje sam čula. Zahvaljujući profesiji
gospodina Morgana, vidjela sam i upoznala najpokvarenije moguće
likove, u kojima nije ostao ni tračak dobrote ni nade. Vaša situacija nije
beznadežna.

61
BalkanDownload

— Hvala vam — Vivien je skromno prošaptala. — Pokušat ću


opravdati vašu ljubaznost. — Od tog se trenutka gospođa Buttons prema
njoj počela odnositi zaštitnički poput majke.
Što se tiče Granta, Vivien ga je rijetko viđala, jer je bio zaokupljen
istragom njezina slučaja i još dvaju zločina. Posjetio bi je ujutro,
porazgovarao s njom pet minuta, a onda bi nestao do kraja dana. Navečer
bi se vratio na zasluženu i osamljeničku večeru, čitajući knjigu u knjižnici.
Vivien je smatrala Morgana vrlo tajnovitom osobom. Jeftini romani
koje joj je sobarica Mary posudila nisu govorili puno o njegovu karakteru.
Romani su preuveličavali njegovu avanturističku stranu, opisujući
kriminalna djela koja je riješio i potjeru za ubojicama preko dvaju
kontinenata. Međutim, bilo je jasno da autor romana nije znao ništa o
njegovoj osobnosti. Vivien je pretpostavila da bi malo ljudi voljelo znati
pravu istinu o njegovoj prirodi. Radije su čitali preuveličane priče o
legendi. To je obično bilo tako s poznatim muškarcima — ljudi su htjeli
čitati o njihovim postignućima i snazi, a ne o njihovim slabostima.
Ali upravo su te Morganove slabosti Vivien najviše zanimale. Činilo
se kao da ih nema puno. Bio je tajnovit, naoko ranjiv muškarac koji nije
volio govoriti o svojoj prošlosti. Viven se pitala kakve sve tajne i sjećanja
čuva u svojemu nepristupačnom srcu. Jedno je bilo sigurno... Morgan njoj
nikada neće dovoljno vjerovati da joj ih otkrije.
Vivien je bila svjesna Morganove mržnje spram njezina života prije
“nesreće”. Bilo je očito da nije volio ni odobravao ponašanje žene kakva je
bila i nije ga zbog toga mogla kriviti jer se osjećala posve jednako.
Nažalost, tijekom ove istrage, Morgan je otkrivao sve više neukusnih
činjenica o njezinu životu. Priznao je da je ispitivao ljude koji su je
poznavali. Činilo se da to što su mu rekli nije bilo ni previše korisno ni
previše ugodno.
Mršteći se, Vivien je pokušala odbaciti depresivne misli. Držala se
za naslon stolice kako bi održala ravnotežu dok je Mary zavezivala
baršunastu haljinu. Gležanj joj se brzo oporavljao, tako da je uskoro bio
kao nov, osim što bi je počeo boljeti kada bi dugo stajala na njemu.
— Eto — zadovoljno je rekla gospođa Button gledajući Vivien. —
Haljina je divna, a boja ne može biti ljepša.
Vivien je pažljivo došla do stolnog ogledala u kojem se mogla
pogledati iz tri kuta. Na njezino iznenađenje, kućepaziteljica je bila u
pravu. Zbog tamne baršunaste boje crne trešnje, koža joj je izgledala kao
porculan, a kosa poput vatre. Crni svileni rubovi lijepo su joj zaokruživali

62
BalkanDownload

vrat i ključnu kost, suptilno otkrivajući tračak bijele kože. Ostatak haljine
bio je jednostavan, bez ukrasa, osim crne svile na rubovima lelujavih
volana. Bila je to vrlo elegantna haljina, za svaku profinjenu damu. Vivien
je bila sretna što ima odjeću koja ne govori “kurtizana” čim je pogledaš.
— Hvala Bogu — promrmljala je, veselo se nasmiješivši gospođi
Buttons i Mary. — Osjećam se gotovo prihvatljivom.
— Ako želite, gospođice Duvall — rekla je Mary — počešljat ću vam
kosu i visoko je podići. Izgledat ćete kao prava dama... i gospodin Morgan
bit će vrlo zadovoljan!
— Hvala, Mary. — Vivien je otišla do stola za uređivanje, zastavši
podignuti mokar ručnik koji je bacila nakon kupke.
— Ne, ne — sobarica ju je prekinula, skočivši u isto vrijeme kad i
gospođa Buttons. — Rekla sam vam, gospođice Duvall, da mi ne
pomažete s ovakvim sitnicama!
Vivien je predala ručnik, sramežljivo se osmjehujući. — Mogu
pospremati robu baš kao i vi.
— Ali to nije vaša zadaća — rekla je Mary pa je odvela do stola za
uređivanje.
Gospođa Buttons stajala je pokraj Vivien, gledajući je u ogledalu.
Kućepaziteljica se zadovoljno smiješila, ali oči su joj bile zamišljene. — Ne
vjerujem da ste naviknuti da vam netko služi — primijetila je.
Vivien je uzdahnula. — Ne sjećam se na što sam navikla.
— Dama koja ima sluge nikada ne bi pospremila sobu ili si sama
priredila kupku, čak i da zaboravi svaki trenutak svojega života.
— Ali znam da sam imala sluge — Vivien je uzela ukosnicu iz
kutijice koju je Mary donijela pa se nježno poigrala njome. — Barem mi je
tako rekao gospodin Morgan. Bila sam razmaženo stvorenje koje nije
radilo ništa osim... — Zastala je i zbunjeno se namrštila.
Gospođa Buttons gledala je kako Mary češlja Vivieninu dugačku,
crvenu kosu. — Svakako se ne ponašate kao ‘razmaženo stvorenje’ — rekla
je kućepaziteljica. — A ako mene pitate, neke se stvari ne bi mogle
promijeniti bez obzira na to što vam se dogodi sa sjećanjem. — Slegnula je
ramenima i nasmijala se. — S druge strane, ja nisam liječnik. I jedva mogu
voditi računa o tome što se događa u mojoj glavi, a kamoli u tuđoj.
Mary je uredila Vivieninu kosu u jednostavnom stilu. Zavezala joj je
visok rep iz kojeg su joj sunčane kovrče klizile po vratu i ušima. Sretna

63
BalkanDownload

zbog prave odjeće i lijepe frizure, Vivien je odlučila posjetiti i druge


dijelove kuće. — Voljela bih malo sjediti u nekoj drugoj sobi osim ove —
rekla je. — Imate li maleni salon ili možda knjižnicu na donjem katu? Ima
li gospodin Morgan nekoliko knjiga koje bih mogla pogledati?
Iz nekog su razloga kućepaziteljica i Mary razmijenile osmijehe. —
Samo nekoliko — odgovorila je gospođa Buttons. — Odvest ću vas u
knjižnicu, gospođice Duvall. Ali morate paziti da opet ne ozlijedite gležanj
i da se ne umorite.
Vivien je veselo uzela ženu za ruku pa su se pažljivo spustile
stubama. Gradska je kuća bila nevjerojatno lijepa, puna tamnih ploča od
mahagonija, debelih engleskih sagova, sheratonskog namještaja i
mramornih kamina. Kad su se približili knjižnici, osjetio se miris meda i
kože. Duboko udišući, Vivien je ušla u sobu. Došetala je do središta i
polako se okrenula oko sebe, razrogačenih očiju.
—Jedna od najvećih soba u kući — ponosno je rekla gospođa
Buttons. — Gospodin Morgan nije štedio na svojoj velikoj kolekciji knjiga
u izvrsnom stanju.
Vivien je zadivljeno buljila u redove staklenih polica, ormariće
ugravirane zlatnim slovima, mramorne biste u svakom kutku sobe.
Pogled joj je pao na stolove pune otvorenih knjiga naslaganih jedne na
druge, kao da je čitatelj morao naglo prestati čitati usred zanimljiva
poglavlja. — Ovo nije samo simbolična kolekcija, zar ne? — glasno je
zapitala.
— Ne, gospodin je stvarno posvećen svojim knjigama. — Gospođa
Buttons smjestila je udobnu stolicu pokraj vesele vatrice i razmaknula
zavjese kako bi pustila sunčevu svjetlost. — Ostavit ću vas da istražujete,
gospođice Duvall. Da vam donesem čaj?
Vivien je odmahnula glavom i prošetala od jedne police s knjigama
do druge, brzo razgledavajući primamljive redove. Kućepaziteljica se
naglo nasmijala. — Nisam nikada vidjela nekoga tko gleda na knjige kao
gospodin Morgan, sve do sada — kazala je.
Ne zamijetivši da je kućepaziteljica otišla, Vivien je otvorila staklena
vrata i proučila redove poezije. Nešto se čudno dogodilo dok je čitala
jedan naslov za drugim... Mnogi su joj se činili nevjerojatno poznatima.
Riječi su se spajale tako da je drhtala od iznenađenja. Hipnotizirano je
posegnula za jednom od knjiga. Otvorila ju je, osjetivši nježnu kožu ispod
prstiju, i pronašla pjesmu Johna Keatsa pod nazivom “Oda grčkoj urni”. Ti
nevina nevjesto tišine... Činilo se kao da je pročitala ove riječi već tisuću puta

64
BalkanDownload

dotad. U njezinu umu otvorila su se vrata, otkrivajući spoznaju koja je do


tog trenutka bila sakrivena. Potpuno uznemirena, Vivien je pritisnula
otvorenu knjigu na prsa pa uzela još jednu s police, pa još jednu...
Shakespeare, Keats, Donne, Blake. Bilo je tu mnogo pjesama koje je odmah
prepoznala, ulomaka koje je mogla napamet recitirati.
Olakšanje prisjećanja ičega zavrtjelo joj je um. Uzbuđeno je uzimala
koliko god je knjiga mogla nositi, skupljajući ih u rukama, dok su joj u
žurbi neke i ispadale. Htjela ih je sve odnijeti u tihi kutak i čitati bez
prestanka.
Na najnižoj je polici otkrila otrcana izdanja filozofskih tekstova.
Pronašavši Descartesove “Meditacije”, otvorila ih je i uzbuđeno pročitala
poglavlje naglas. — Ne postoji ništa od stvari za koje sam mislio da su
istinite što se ne može podvrgnuti sumnji...
Vivien je, primaknuvši je prsima, zagrlila otvorenu knjigu dok su joj
se u umu slijevali kaotični dojmovi. Bila je sigurna da je nekoć proučavala
ovu knjigu, ove riječi, s nekim koga je jako voljela. Poznate riječi davale su
joj osjećaj sigurnosti i utjehe za kojima je očajnički žudjela. Zatvorila je oči
i još jače stisnula knjige, pokušavajući uhvatiti neko nedostižno sjećanje.

65
BalkanDownload

ŠESTO POGLAVLJE

P a... — zajedljiv je glas prekinuo tišinu. — Nisam očekivao da ću te


pronaći u knjižnici. Jesi li pronašla nešto što te zanima?
Vivien se okrenula i vidjela Morgana kako ispunjava hodnik, umorna,
iskrivljena osmijeha. Sumorna siva boja njegovih hlača i prsluka bila je
ublažena kaputom boje mahovine koji je lijepo isticao njegove zelene oči.
Uzbuđeno se nagnula naprijed, jedva čekajući podijeliti što je otkrila.
— Grante — rekla je bez daha dok joj je srce neujednačeno kucalo.
Nekoliko knjiga strmoglavilo se iz njezinih preopterećenih ruku. — N-
našla sam ove knjige... Sjećam se da sam čitala neke od njih... Ne možeš ni
zamisliti ovaj osjećaj... — Ispustila je divlji i frustriran smijeh. — Oh, zašto
se ne mogu još nečega sjetiti? Kad bih barem...
— Vivien — rekao je tiho kad je osmijeh nestao s njegova lica. Došao
je do nje u tri koraka, pomažući joj pridržati veliku hrpu knjiga.
Primijetivši njegovo zabrinuto mrgođenje, znala je da vjerojatno izgleda
kao luđakinja. Nastavila je govoriti, ali on ju je nježno zaustavio.
— Daj da ti pomognem — rekao je, uzimajući hrpu teških knjiga iz
njezinih slabašnih ruku. Odložio ih je na obližnji stol i okrenuo se prema
njoj. Uhvatio ju je za ramena i približio k sebi. Držao ju je u zagrljaju koji
ohrabruje, milujući je po leđima baršunaste haljine i lagano joj masirajući
najniže točke kralježnice. Progovorio je i njegov je dah uskomešao vlasi
kose na njezinu čelu. — Reci mi čega se sjećaš.
Vivien je zadrhtala od ushita njegova zagrljaja. — Znam da sam već
prije pročitala ove knjige, s nekim koga sam jako voljela. Ne mogu vidjeti
njegovo lice ni čuti njegov glas... Čini se da što se jače trudim, to mi sjećanje
više pobjegne.
— Pročitala si ove knjige? — Grant je sumnjičavo upitao, gledajući
veliku hrpu pokraj njih.
Vivien je kimnula pokraj njegovih prsa. — Znam i izrecitirati
nekoliko poglavlja.
— Hmm.
Zbunjena njegovim gunđanjem, pogledala ga je u sumnjičavo lice.
— Zašto kažeš hmm kao da mi ne vjeruješ?

66
BalkanDownload

Bila je usredotočena na njegov zamišljeni pogled. — To se ne slaže s


tvojim karakterom — naposljetku je rekao.
— Govorim ti istinu — odvratila je braneći se.
— Pročitala si Descartesa — primijetio je, zvučeći posve
neuvjerenim. — Volio bih onda čuti tvoje mišljenje o Descartesovu
dualizmu.
Vivien je dugo razmišljala, osjećajući olakšanje kada je shvatila da
razumije pitanje. — Vjerujem da govoriš o teoriji gospodina Descartesa u
kojoj su duh i materija dva različita svojstva? Da se ne možemo osloniti na
svoje osjete kao osnove znanja? Držim da je u pravu i mislim... — zastala
je i malo sporije nastavila. — Mislim da je istina nešto što možeš primijetiti
srcem, čak i kad su svi dokazi protiv tebe.
Iako nije puno odavao izrazom lica, Vivien je osjetila da ga je
iznenadila. — Čini se da sam udomio filozofa — rekao je, a u očima mu se
moglo vidjeti da se zabavlja. Odložio je knjigu na stol i uzeo drugu s
police. — Reci mi što misliš o Lockeu i po čemu je on drukčiji od
Descartesa.
Vivien mu je uzela knjigu i položila malenu ruku na kožnati uvez.
— Gospodin Locke smatra da je ljudski um od rođenja poput prazne
ploče, zar ne? — pogledala je Morgana koji joj je ohrabrujuće kimnuo. —
I on tvrdi da se sve znanje stječe iskustvom. Misao može doći samo ako
učimo putem osjeta. Ali ne slažem se s njim u potpunosti. Nismo rođeni
kao prazne ploče, zar ne? Ja mislim da neke spoznaje moraju postojati i
prije rođenja, prije nego što nas iskustvo počinje oblikovati.
Morgan joj je uzeo knjigu, vratio je na policu i okrenuo se prema njoj.
Neočekivano je nježno pomaknuo zalutalu crvenu kovrču iza njezina uha.
— Možeš li mi reći koje su ti ostale knjige poznate?
Vivien je otišla do još jednog reda knjiga i počela vaditi uredno
posložene naslove... povijesne knjige, romane, teološke rasprave i drame.
— Sigurna sam da sam pročitala ovu, i ovu, i ovu... Oh, i ova mi je bila
jedna od najdražih.
Smiješio se zbog njezina entuzijazma. — Vrlo si načitana za ženu
koja nikada ne čita.
— Zašto bi rekao takvo što? — iznenađeno je upitala.
— Lord Gerard uvjeravao me da ne voliš čitati.
— Ali to ne može biti istina.

67
BalkanDownload

— Ti si poput kameleona, Vivien — tiho je rekao. — Prilagođavaš se


ukusu okoline.
— Želiš reći da sam skrivala svoju ljubav prema čitanju i pravila se
glupom kako bih se svidjela lordu Gerardu? — rekla je.
— Ne bi bila prva žena koja bi se poslužila tim trikom. Mnogi se
muškarci boje inteligentnih žena.
— Je li lord Gerard jedan od takvih muškaraca? — Iščitavši potvrdan
odgovor na njegovu licu, duboko je uzdahnula. — Svaki dan o sebi
naučim nešto novo, a neugodno.
Dok je Grant promatrao njezinu pognutu glavu, osjetio je neobičnu
čežnju koju nikada do tada nije osjetio. Mislio je da zna tko je i što je Vivien
Rose Duvall, ali ona ga je nastavljala iznenađivati.
Temeljito ju je promotrio. Vidjevši je u baršunastoj haljini
tamnocrvene, gotovo crne boje, prožeo ga je uznemiravajuće snažan
osjećaj. Nikada se nije usudio ni pomisliti da na svijetu može postojati
žena koja je u isto vrijeme i lijepa i pametna, draga i prirodna. Zaprepastilo
ga je to što ju je uspio pronaći u Vivien. Ponovno je postao svjestan da bi
bio lud za njom da nije znao ništa o njezinoj prošlosti, da nije znao da je
kurtizana.
Uredan crvenkastosmeđ rep otkrivao je najnježnije uši koje je ikada
vidio, ranjiv vrat, lijepu čeljust koju je htio istražiti dodirom. Promrmljao
je njezino ime, a ona ga je pogledala dubokim plavim očima u kojima nije
bilo ni tračka prepredenosti. Odmahnuo je glavom, sjetivši se kako joj je
jednom pogled bio pokvaren
I zavodljiv.
— Što je? — upitala je.
— Imaš anđeoske oči — pogledom joj je istraživao lice dok se nije
zarumenjela.
— Hvala ti — nesigurno je odgovorila.
Grant ju je nježno uhvatio za ruku. — Pođi sa mnom.
Odveo ju je do stolice pokraj kamina i rekao joj neka sjedne. Vivien
ga je oprezno pogledala. — Hoćete li me nastaviti ispitivati?
— Neću — odvratio je, nevoljko se nasmiješivši. Odlučio je kako će,
barem zasada, ignorirati sve proturječnosti o Vivieninoj osobnosti i
dopustiti si da uživa provodeći vrijeme s njom. Predivna žena, vatra u

68
BalkanDownload

kaminu, soba puna knjiga i boca vina... Možda to nije bio savršen primjer
raja za bilo kojeg drugog muškarca, ali sam je Bog znao da za njega jest.
Donio je hrpu knjiga za Vivien i odložio je na pod pokraj njezinih
nogu. Kada je shvatila da je jednostavno htio provoditi vrijeme s njom,
Vivien je počela prebirati po hrpi, dok je on iz ormarića izvlačio bocu vina
Bordeaux i vješto je otvorio. Nakon što je napunio dvije čaše, sjeo je u
stolicu pokraj Vivien i dodao joj jednu. Primijetio je da je odmah počela
piti, bez uobičajenog rituala vinskih kušača i znalaca... nije kružila čašom
kako bi testirala aromu ili kapi koje su Englezi nazivali “nogama”, a
Francuzi vise pjesnički, “suzama”. Kao članica visokog društva beau
monda, Vivien je sigurno iskusila ovakav ritual. Međutim, više nije
izgledala poput iskusne kurtizane naviknute na lagodan život... izgledala
je poput zatvorene, naivne mlade žene.
— Ovo mi daje nadu — izjavila je uzimajući knjigu s vrha hrpe i
držeći je u krilu. — Znam da je mala stvar sjetiti se čitanja nekoliko knjiga,
ali ako mi se i ovo malo pamćenja uspjelo povratiti, možda će mi se vratiti
i ostala sjećanja.
— Rekla si da si se sjetila kako si ih čitala s nekim — Grant je pio
vino i gledao njezino ljupko osvijetljeno lice. — Rekla si da se radi o
muškarcu. Sjećaš li se ičega u vezi s njim? Ikakva detalja njegova izgleda
ili glasa? Ili možda mjesta na kojem si bila s njime?
— Ne — meke crte njezinih usana postale su primamljivo sjetne. —
Ali pokušaji da se sjetim čine me tako... — zastala je buljeći u tamnocrvene
dubine vina — ... usamljenom — potrudila se nastaviti. — Kao da sam
nešto ili nekoga izgubila, nekoga tko mi je bio vrlo drag.
Izgubljena ljubav, pomislio je Grant i istoga trenutka osjetio
ljubomoru. Skrivajući nepoželjnu emociju, buljio je u svoju čašu.
— Evo — promrmljala je Vivien, dajući mu Keatsovu knjigu. — Koje
je tvoje omiljeno poglavlje?
Vivien je promatrala Morganovu pognutu glavu dok je prebirao po
izlizanim stranicama. Vatrena svjetlost igrala se na njegovoj tamnoj kosi
koja je sjala poput ebanovine. Gusti su pramenovi bih prekratko ošišani,
ali se svejedno vidjela valovitost njegovih kovrča koja ju je intrigirala.
Trebao ih je pustiti da izrastu, pomislila je, da malo omekšaju njegovo
odlučno lice.
Pogledala je knjigu koju su njegove ruke i dugi prsti gotovo
progutali. Nijedan kipar ne bi se usudio zabilježiti oblik tih grubih ruku u

69
BalkanDownload

mramoru... nažalost. Vivien je mislila kako su puno atraktivnije od tankih,


finih ruku mladih gospodičića. Osim toga, bilo bi čudno kada bi muškarac
njegova stasa i visine imao malene, nježne ruke. Ta ju je pomisao
nasmijavala.
Podignuvši pogled, Morgan je primijetio izraz njezina lica i upitno
nakrivio obrvu. — Što je tako smiješno?
Ustala je i kleknula pokraj njega, zanjihavši haljinom koja se razlila
u baršunastu tamnocrvenu lokvu na podu. Uzela je jednu od njegovih
ruku i približila je svojemu dlanu, kako bi ih usporedila. Njegov dlan bio
je nekoliko puta veći od njezina.
— Ne sjećam se nijednog muškarca kojeg sam poznavala — rekla je
— ali sam sigurna da si ti najkrupniji muškarac kojega sam ikada vidjela.
— Između njihovih ruku stvorila se toplina i Vivien je odmaknula dlan,
brišući ga o haljinu. — Kakav je osjećaj biti tako visok? — upitala je.
— Vrlo nezgodan — Morgan je ozbiljno odgovorio, odloživši knjigu.
— Glava mi poznaje sve dovratke u Londonu.
Vivien se suosjećajno nasmiješila. — Mora da si bio krakato dijete
dugih nogu.
— Poput majmuna na štulama — složio se, nasmijavši je.
— Jadni gospodin Morgan. Jesu li vas ostali dječaci zadirkivali?
— Beskrajno. A kada me nisu vrijeđali, bio sam zaposlen
tučnjavama. Svaki je dječak želio biti taj koji će prebiti najkrupnijeg
dječaka u Bogorodici suosjećanja.
— Bogorodica suosjećanja — ponovila je Vivien, ne prepoznajući
ime. — Je li to škola?
— Sirotište — Morgan je požalio čim je to izustio. Vivien je šutjela, a
on joj je uputio nedokučiv pogled. Na trenutak je vidjela bljesak prkosa —
ili možda ogorčenosti — u njegovim dubokim zelenim očima. — Nisam
oduvijek bio siroče — promrmljao je. — Moj otac bio je trgovac knjigama,
dobar čovjek, ali prokleto loš u donošenju poslovnih odluka. Nakon što je
pozajmio novac nekolicini prijatelja i doživio godinu loše prodaje, cijela je
obitelj završila u dužničkom ropstvu. I, naravno, jednom kad upadneš u
dug, nikada se ne možeš iskoprcati. Nema načina da čovjek u zatvoru
povrati novac kako bi platio dug.
— Koliko si imao godina? — upitala je Vivien.
— Devet... možda deset. Ne sjećam se točno.

70
BalkanDownload

— Što se onda dogodilo?


— Zatvorom se raširila neka bolest. Umrli su mi i roditelji i dvije
sestre. Moj mlađi brat i ja preživjeli smo pa su nas poslali u Bogorodicu
suosjećanja. Mene su izbacili nakon godine dana zbog narušavanja reda.
Iako je iznosio činjenično, bez emocija, Vivien je osjetila bol i
ogorčenost ispod njegova mirna lica.
— Zašto? — promrmljala je.
— Moj brat Jack bio je vrlo sitan za svoje godine i po prirodi osjetljiv.
Ostali su ga dječaci često zlostavljali.
— I ti si se tukao kako bi ga zaštitio — rekla je.
Kratko je kimnuo. — Nakon jedne posebno gadne tučnjave,
upravitelj sirotišta pregledao je moje bilješke koje su bile pune riječi poput
nasilan i nepopravljiv. Odlučili su da predstavljam opasnost za drugu djecu.
Izbacili su me na ulicu, bez hrane i bez ikakve imovine osim odjeće koju
sam nosio na sebi. Dva sam dana i dvije noći ostao ispred vrata sirotišta,
vičući da me prime natrag. Znao sam što će se dogoditi Jacku ako mene
ne bude. Naposljetku je jedan od odgojitelja izašao i obećao mi da će
učiniti sve i pobrinuti se za moga brata. Savjetovao mi je da odem i da si
pokušam urediti život, i to sam i učinio.
Vivien ga je pokušala zamisliti kao malenog prestrašenog dječaka,
odvojenog od jedine poveznice s obitelji... prisiljenog da se snalazi sam u
svijetu. Tako je lako mogao zapasti u svijet kriminala i nasilja, ali on je
umjesto toga završio pomažući društvu koje ga je izmučilo. Ali nije se
pokušavao predstaviti herojem. Namjerno se prikazivao kao
samodopadni pokvarenjak koji je služio zakonu samo zbog novaca i
dobiti. Kakav bi se to muškarac posvetio pomaganju drugima i u isto
vrijeme opovrgavao svoje dobre namjere?
— Čemu onda ovo? — upitala je. — Zašto si postao Bow Street
Runner?
Morgan je slegnuo ramenima i cinično iskrivio usta. — To mi je
prirodno. Tko može bolje razumjeti kriminal od nekoga tko dolazi s ulice?
Ja sam samo jedan korak od toga da budem poput njih.
— To nije istina — ozbiljno je izjavila.
—Jest — promrmljao je. — Ja sam samo druga strana loše medalje.
Nastupila je tišina i Vivien je pokušavala posložiti knjige na hrpi.
Razmišljala je o njegovim sumornim riječima, o ukočenosti njegova

71
BalkanDownload

velikog tijela, o napetosti koja je obuzela zrak. Činio se bezosjećajnim


poput granitne stijene. Međutim, vjerovala je da je njegova bezosjećajnost
samo iluzija. Poznavao je tako malo nježnosti i utjehe u životu. Primila ju
je snažna želja da ga zagrli i primakne njegovu tamnu kosu na svoja
ramena. Ali zdrav ju je razum u tome spriječio. On ne bi prihvatio njezinu
utjehu, nego bi je samo ponizio zadirkivanjem. Bilo bi mudro zasada
ostaviti ovu temu sa strane.
Ali još joj je jedno pitanje pobjeglo prije nego što je to mogla spriječiti.
— Gdje je sada tvoj brat?
Morgan se pravio kao da je ne čuje.
— Gdje je Jack? — ponovila je, klečeći ispred njega, buljeći u njegovo
okrenuto lice.
Zelene su se oči pomaknule i prodorno je opržile.
— Molim te — rekla je nježno. — Ti o meni znaš najgore stvari.
Sigurno mi sada već možeš vjerovati. Reci mi.
Lice mu se zamračilo. Činilo se kao da ga truje neka stravična tajna.
Baš kad je pomislila da joj neće odgovoriti, promuklo je i nevoljko
progovorio, tako tiho da neke riječi nije uspjela ni čuti. — Vratio sam se
po Jacka kad sam mu mogao... kad sam mu osigurao posao u brodarovoj
trgovini gdje sam čistio i pripremao ribu. Znao sam da će ga pustiti iz
sirotišta ako... netko s kim je u rodu dođe po njega. Imao sam gotovo
četrnaest godina, pravi muškarac po mnogim kriterijima, spreman brinuti
se o njemu. Ali kad sam došao u Bogorodicu suosjećanja i pitao za Jacka...
rekli su mi da ga nema.
— Nema? — ponovila je. — Je li pobjegao?
— Boginje. Pola ih je djece imalo. Jack je umro sam, bez mene... bez
ikoga tko ga voli.
Ostala je bez riječi. Tužno ga je promatrala, pritišćući rukom bedro
kako ga ne bi dodirnula.
— I znao sam — rekao je tiho — da... da sam došao ranije... mogao
sam ga spasiti.
— Ne — Vivien je šokirano odgovorila. — Ne možeš tako
razmišljati.
— Istina je. To su činjenice.
— Nisi pravedan prema sebi.

72
BalkanDownload

— Iznevjerio sam ga — rekao je suho. — To je sve. — Brzo je ustao i


okrenuo se prema kaminu, buljeći u užarenu kladu. Uzeo je željeznu šipku
i udarao o drvo, razgorivši vatru.
Vivien je također ustala, stišćući šake dok je gledala u njegova
široka, tvrda ramena i tamnu siluetu ispred plamena. Suosjećanje koje je
osjetila prema njemu nadjačalo je svu zabrinutost zbog svojih problema.
Morgan je posvetio život spašavanju drugih jer nije stigao spasiti svoga
brata. Ali, koliko god bi puta spasio i pomogao nekome drugome, nikada
si ne bi mogao oprostiti taj najveći neuspjeh. Krivnja će ga mučiti do kraja
života. Cijelo je njezino biće bilo ispunjeno samo jednom bolnom željom...
da pronađe neki način da mu pomogne. Ali nije mogla ništa učiniti.
Dodirnula mu je rame, zastala pa prešla preko njegova vrata. Cijelo
mu se tijelo ukočilo od njezina dodira. Odmaknuo se, tiho opsovavši, i
pogledao je kao da ga je ubola. — Ne — rekao je divljački. — Ne trebam
sažaljenje od... — zaustavio se, ne izgovorivši ostatak rečenice.
Neizgovorena riječ lebdjela je u zraku.
Vivien je znala što je želio reći. Osjetila je kako je bol potresa. Ali
zašto nije dovršio rečenicu? Zašto je zatomio svoju misao da poštedi
njezine osjećaje? Znatiželjno ga je gledala, naizgled se postupno smirujući.
— Hvala ti — rekla je pomalo drhtećim glasom. — Hvala što to nisi
izgovorio.
— Vivien — rekao je osorno. — Ja...
— Nisam ti trebala postaviti toliko osobnih pitanja — čvrsto je
pokušavala očuvati ono malo dostojanstva što joj je ostalo, polako
napuštajući sobu. — Vrlo sam umorna, gospodine Morgane. Mislim da ću
poći odmoriti se.
Čula ga je kako počinje nešto govoriti, ali je pobjegla iz knjižnice
najbrže što je mogla, ostavivši ga da mrko razmišlja pokraj vatre.

Morgan je napustio gradsku kuću nekoliko sati prije večere, pa je


Vivien jela u samoći. Pitala se kakve bi partnerice večeras tražio kad bi se
opuštao u konobi i razgovarao o političkim temama ili posjetio svoj klub i
kartao dok mu se zavodljiva djevojka bacala po krilu. Takvu muškarcu ne
nedostaje slobodnih žena. Morgan je izgledao poput kavalira, ali je
posjedovao tračak uličnog šarma. To je bila kombinacija kojoj nijedna žena
ne bi mogla odoljeti. Bez sumnje je bio glavni lik fantazija nebrojenih žena
iz Londona, i iz visokog i iz niskog društva.

73
BalkanDownload

U prsima je osjetila hladnu težinu zbog koje nije mogla pojesti više
od nekoliko zalogaja. Uzela je nekoliko knjiga, vratila se u krevet i čitala
do ponoći. Međutim, knjige joj nisu uspjele odvratiti pozornost. Nije se
mogla udubiti u njih dok je tisuću problema lebdjelo oko njezine glave
poput zloćudnih duhova.
Netko ju je pokušao ubiti i vjerojatno bi to ponovno učinio kad bi
znao da je i dalje živa. Iako je imala povjerenja u Morganove sposobnosti
da je zaštiti i otkrije ubojicu, znala je da i on ima svojih mana. I umjesto da
mu pomaže i podijeli s njime korisne informacije, sjedila je ovdje poput
kakve glupače zaključanih sjećanja. To ju je izluđivalo.
Spustivši knjigu, Vivien se okrenula na trbuh i promatrala sjene
noćne svjetiljke. Što će biti s njom? Upropastila se odabravši put kojim se
nijedna pristojna žena ne bi usudila kročiti. Preostale su joj dvije
mogućnosti, osim prostitucije: pronaći muškarca koji bi se njome oženio
ili se okušati u kakvu pristojnu poslu od kojeg bi mogla živjeti. Svidjela joj
se pomisao na to. Ali tko bi je zaposlio kad joj je javni ugled bio
upropašten?
Vivien je zlovoljno buljila u pramen svoje blistave crvene kose koja
se prelijevala po krevetu. Iako nije bila tašta, znala je da je njezin izgled
dovoljan da privuče muškarca, htjela ona to ili ne. Nikada neće moći
sakriti činjenicu da je nekoć bila prostitutka. Istina će se na kraju uvijek
doznati. Što god radila, uvijek će postojati muškarci koji će je vrijeđati,
tražiti usluge, nuditi seksualne nagodbe u zamjenu za posao.
Vivien se dugo borila sa sve neugodnijim mislima prije nego što je
utonula u nemiran san. Čekalo ju je još puno noćnih mora, snova o vodi,
utapanju i gušenju. Bacala se po plahtama, udarala i borila dok potpuno
nije uništila krevet. Konačno se vrišteći probudila i odmah naglo
uspravila, duboko dišući i prazno buljeći u mrak.
— Vivien.
Prestrašeno je zadrhtala začuvši tih glas.
— Što?...
— Čuo sam da vičeš. Došao sam vidjeti jesi li dobro.
Morgan, pomislila je, ali njegova je poznata prisutnost nije smirila.
Na trenutak je pomislila da je došao zahtijevati da ga odvede u svoj krevet.
Ili u njegov krevet, kako stvari stoje. — Bila je to samo noćna mora — rekla
je drhteći. — Sada sam dobro. Oprosti ako sam te uznemirila.

74
BalkanDownload

Vivien je u mraku vidjela Morganovu siluetu, ogromnu sjenu koja


se primaknula rubu kreveta. Srce joj je zabrinuto kucalo. Pomičući se
prema sredini kreveta, ukočila se osjetivši da Grant uzima pokrivač. U
nekoliko je kratkih, vještih pokreta izravnao plahte i složio ih preko deka.
— Želiš li čašu vode? — mirno je upitao.
Pitanje je bilo ohrabrujuće dobronamjerno. Iako se Vivien nije sjećala
ničega o muškarcima i seksu, nije joj se činilo da bi zavodnik ženi ponudio
čašu vode prije nego što je zaskoči. — Ne, hvala — promrmljala je,
popravljajući jastuk. Nervozno se nasmijala. — Možeš li upaliti svjetiljku?
Noćne su more toliko strašne da me je strah ponovno zaspati. Smiješno,
zar ne? Poput djeteta sam koje se boji mraka.
— Ne, nije smiješno — glas mu je postao vrlo nježan. — Dopusti da
ostanem s tobom večeras, Vivien. Još je nekoliko sati do jutra.
Zbunjeno je šutjela.
— Čuvat ću te kao prijatelj — rekao je tiho. — Kao brat. Sve što želim
jest da noćne more nestanu. — Zastao je, a onda je lukav smijeh ukrasio
njegove riječi. — Pa, to nije sve što želim, ali o ostalom ćemo kasnije. Da
ostanem ili bi radije željela da upalim svjetiljku?
Na njezino veliko iznenađenje, Vivien je shvatila da želi da ostane.
To nije bila najmudrija odluka, svakako je tražila nevolje. Ali utjeha
drugog ljudskog bića doista bi je štitila od noćnih mora, a također nije bilo
naodmet to što je on bio krupan, snažan muškarac koji se ničega ne boji.
— Prvo ću te nešto upitati — oprezno je rekla. — Što imaš na sebi?
— Kako to misliš što imam na sebi? — zbunjeno je odvratio.
Odlučila je biti izravna. — Nisi gol, zar ne?
— Obukao sam ogrtač prije nego što sam došao ovamo —
ravnodušno je odgovorio. — Razočarana?
— Ne — rekla je toliko brzo da ga je nasmijala.
— Bez odjeće predstavljam prilično impresivan prizor.
— Vjerovat ću ti na riječ.
— Što ćemo onda, gospođice Duvall... da ostanem ili da odem?
Vivien je dugo oklijevala, a potom nježno odgovorila. — Ostani.

75
BalkanDownload

SEDMO POGLAVLJE

K revet se udubio od Morganove težine. Vivien je duboko udahnula,


pritišćući šakama dno trbuha kako bi primirila nervozne leptiriće.
Podigao je pokrivač i položio svoje dugačko, veliko tijelo pokraj njezina.
Smjesta ju je ispunila toplina dok su tako ležali, jedno pokraj drugog,
ispod plahte i vunene deke.
Morgan je vrlo nježno obujmio njezin struk i približio je k sebi.
Ležala je leđima okrenuta prema njemu. Vivien nije mogla spriječiti kratak
vapaj kada je osjetila njegovu životinjsku vrućinu i tvrdoću njegova tijela.
— Ne bojiš se, zar ne? — blago je promrmljao.
— Ne — odgovorila je bez daha. — Ali teško mi je gledati te kao
prijatelja.
Stisnuo je ruku na njezinu struku. — Dobro — duboko je odgovorio.
Vivien je jedno vrijeme šutjela, upijajući uzbuđenje zbog njegova
zagrljaja. Bila je okružena mirisima sapuna i čiste muške kože te toplinom
koja se borila s hladnim noćnim zrakom. Udovi su joj se opustili i osjetila
je kako joj se kralježnica izvija u obliku njegova tijela. Malo se odmaknula,
tražeći još više fizičkog kontakta s njime. Nježno je položio ruku na
njezinu, umirujući je.
— Ne miči se — zvučao je pomalo srdito. — Nisam eunuh.
Zapljusnuo ju je val srama kad je osjetila krut oblik njegova
uzbuđenja, visoko između svojih guzova i u dnu leđa. — Mislim da ovo
nije dobra zamisao — izjavila je. — Ovako neću nikada zaspati.
— Želiš li da odem?
U zbunjujućoj tišini, razmišljala je o pitanju. Bila je razapeta između
svoje savjesti i čistog fizičkog užitka koji je osjećala u njegovu zagrljaju.
Ipak je odlučila razočarati savjest. — Neću zaspati, ali barem tako neću
imati noćne more.
Nasmijao se. — Drago mi je da mi vjeruješ. Očekivao sam da ćeš
odbiti moj prijedlog.
— Gotovo i jesam — odgovorila je. — Ali pomislila sam: da me želiš
zaskočiti i odvesti u krevet, pokušao bi to učiniti znatno prije.
— Nikada ne bih nasrtao na ženu koja ne pristane na to.

76
BalkanDownload

— Pretpostavljam da na takve rijetko nailaziš.


— Oh, bilo ih je nekoliko... — rekao je ravnodušno.
Tiho je ležala pokraj njega i osjetila kako njegov dah klizi niz njezin
vrat. Bosom je nogom dotaknula njegov gležanj i osjetila kako je golicaju
njegove kovrčave dlake. Grant je bio iznimno muževno stvorenje. Trebala
ju je plašiti spoznaja da je čuvao svu svoju snagu i vitalnost čekajući
njezino odobrenje, ali ona je time bila opčinjena. Koketiranje s opasnosti
bilo je doista primamljivo.
— Grante? — rekla je nježno. — Zašto se nikada nisi oženio?
Blago se nasmijao. — Nisam za brak. — Uzeo je valoviti pramen
njezine kose i počeo se igrati njime.
— Ne planiraš imati ženu i djecu?
— Zbog čega bih to planirao? Nemam neku nepopustljivu želju
nastaviti moćno obiteljsko stablo niti imam dovoljno povjerenja u sebe da
bih ostao vjeran do kraja života. Kada želim žensko društvo, mogu ga
dobiti, a sluge mi paze na kućanstvo i pripremaju obroke. Što će mi žena?
— Nikada nisi upoznao ženu bez koje ne bi mogao živjeti?
Osjetila je njegov smiješak na zatiljku. — Pročitala si previše romana.
— Sigurna sam da si u pravu — rekla je sjetno. — No svejedno... zar
ne misliš da će ti biti žao kada budeš star i sijed bez životne partnerice s
kojom se možeš prisjećati...
— I bez unuka koji bi mi skakali u krilu — dovršio je. — Hvala ti, ali
nemam potrebu za odgajanjem potomstva koje će me čupati za brkove i
skrivati mi štap za hodanje. Radije bih uživao u miru kad ostarim... ako
dovoljno dugo poživim.
— Kako si ciničan.
— Jesam — složio se. — Najčudnije je to što si i ti takva, ali da te
netko čuje, pomislio bi da si nevini idealist.
— Ne osjećam se cinično — izjavila je nakon nekoliko trenutaka. —
Ne osjećam se kao osoba za koju me smatraš.
Uslijedila je tišina. Grant je pomaknuo toplu ruku na njezino rame.
— Grante — zijevnula je — kada ću moći posjetiti svoju gradsku
kuću?
— Kada doktor Linley kaže da si spremna.
— Dobro. On sutra dolazi. Sigurna sam da neće imati ništa protiv.

77
BalkanDownload

— Čemu žurba? — Morgan je nježno upitao. — Što misliš da ćeš naći


u svojoj kući?
— Svoje pamćenje. Kada vidim svoje stvari i knjige, sigurna sam da
ću se svega sjetiti. Tako sam umorna od osjećaja... praznine.
— Nemaš puno knjiga — rekao je. — Sjećam se da sam ih vidio samo
nekoliko.
— Oh — okrenula se prema njemu, a nosovi su im se gotovo
dodirnuli u mraku. — Zašto mi se sada sviđaju stvari koje mi se ranije nisu
sviđale?
— Ne znam. — Osjetila je njegov dah koji je mirisao po cimetu i
aromi kave. — Možda će Linley imati odgovor na to pitanje.
— Što misliš da će se dogoditi kada mi se sjećanje vrati? Hoću li opet
postati onakva kakva sam bila?
— Nadam se — promrmljao je.
— Zašto? — upitala je, uvrijeđena izravnom izjavom. — Ne sviđam
ti se ovakva kakva sam sada?
— Prokleto mi se previše sviđaš — britko je izjavio. — I to mi stvara
probleme s obzirom na...
— Na što?
Nije odgovorio, nego samo opsovao. — Upozoravam te, Vivien, ako
se samo igraš mnome, vjerojatno ću te na kraju ja osobno ubiti.
— Ne igram se — odgovorila je povrijeđena ponosa. — Zašto i bih?
Da ti mogu išta reći o osobi koja me pokušala utopiti, vjeruj mi, već bih ti
odavno sve rekla. Nisam na sigurnom dok on ne bude u tamnici?
— Ne, nisi. To me dovodi do zaključka: nećeš nikamo ići bez mene.
— Naravno. Nisam glupa.
Velikim ju je rukama okrenuo od svoga lica i pogurnuo u sredinu
kreveta, sve dok nisu bili udaljeni duljinu njegove ruke. — A sada, ostani
tu — rekao je. — I pazi da se ne otkotrljaš do mene usred noći ili ti se neće
svidjeti ono što bi slijedilo.
— Nema potrebe za brigom — odgovorila je otresito. — Krevet je
toliko velik da praktički spavamo u različitim državama.
Unatoč svojim očekivanjima, Vivien je te noći nekako uspjela zaspati
i nije ju mučila nijedna noćna mora. Probudila se jednom ili dvaput i
vidjela tamnu siluetu Morganova tijela. Osjećala je neobičnu utjehu u

78
BalkanDownload

spavanju s muškarcem, kao da je potpuno zaštićena. Možda su ipak


korisni, umorno je pomislila prije nego što je utonula u ugodan san.


Bila je to jedna od najgorih noći u Grantovu životu. Bio je potpuno
lud ponuditi Vivien da spava s njom i dobro je to platio. Pokušao je biti
ljubazan — pogreška koju neće tako brzo ponoviti.
Ne, ogorčeno se ispravio, pokušavajući biti iskren sam sa sobom, to
nema nikakve veze s ljubaznošću. Jednostavno ju je želio držati u naručju.
Zbog njegovih nevoljkih simpatija prema Vivien spojenih sa snažnom
fizičkom privlačnošću, nije si mogao pomoći a da ne provodi vrijeme s
njom. Želio je biti osoba kojoj će se povjeravati, koja će ispunjavati sve
njezine želje. I to je bilo krivo.
Zašto je njegov jednostavni plan osvete postajao prava zbrka?
Zato što je Vivien bila topla, produhovljena i neočekivano
inteligentna, sve ono što mu se sviđalo kod žena. Iako još nije vodio ljubav
s njom, znao je da jedna noć, jedan tjedan, pa čak i jedan mjesec proveden
s njom ne bi bio dovoljan. Već ju je dugo želio. I želio ju je ovakvu, bez
svoga pamćenja, bez profinjenosti i taštine koje su je ranije činile toliko
odbojnom.
Dovraga, sve bi bilo lakše da je ista kao prije. Onda bi je veselo
mogao iskoristiti, odbaciti i nasmijati joj se u lice, pokazujući joj da
zaslužuje to što ju je snašlo. Ali to sada nije bilo moguće. Ne bi mogao
nauditi Vivien i vjerojatno bi ubio svakog tko bi to pokušao.
Otvorivši ranjive, krmeljave oči, Grant je mrko gledao u tanko tijelo
sklupčano pokraj njega. Prije jednoga sata primaknula mu se, uzrokujući
opiranje svih njegovih živaca. Ruke su mu drhtale od potrebe da joj svuče
spavaćicu. Pomislio je uzeti je odmah, prije nego što se probudi, ulazeći u
njezinu slatku, žensku toplinu dok oboje ne dosegnu vrhunac. Ali ne bi
htio narušiti njezino povjerenje... i ne bi se mogao zaustaviti. Zato je
odlučio ostati miran, patiti i čekati, dok mu je međunožje gorjelo od
požudnih potreba koje je jedva kontrolirao.
Sumorno je razmišljao o proteklih nekoliko sati, od kojih je svaki bio
mučniji od prethodnoga. Svaki pokret Vivienina tijela, svaki pomak glave
na jastuku i uzdah s njezinih usana zadirkivao ga je i uzbuđivao preko
svih granica. On, koji se uvijek ponosio moćima suzdržavanja strasti,
postao je bezumna budala, a sve zbog sitne žene koja je već spavala s

79
BalkanDownload

polovinom muškaraca u Londonu. Postupno je prestao voditi računa o


tome, čak je počeo izmišljati opravdanja za tolike ljubavnike. Prokleti bili,
samo je htio biti jedan od njih.
Njezino se nepokretno tijelo savršeno priklanjalo njegovu. Noćna joj
se spavaćica gužvala oko koljena, a uredni su joj gležnjevi i listovi bili
uvučeni između njegovih nogu. Bila je sitna i nježna poput lutke. Miris
njezine tople, nenamirisane kože ubrzavao mu je krvotok toliko da mu se
vrtjelo. Zario je svoju grubu čeljust u crvenu svilu njezine kose, žudeći za
raspetljavanjem nestašnih kovrča koje bi potom najradije raširio po svojim
prsima i grlu.
Kao da je osjetila snagu njegovih misli, uzdahnula je u snu i
stopalom dotaknula njegovo. To je bio kraj. Grant se više nije mogao
suzdržavati da je ne dotakne jednako kao što se ne bi mogao suzdržavati
od disanja. Položio je ruku na udubljenje njezina struka i palcem joj
pomilovao donji dio rebara. Tijelo joj je bilo gipko i meko pod njegovim
dlanom. Gorio je dok mu se ruka kretala prema njezinim grudima. Prstima
je istraživao slatku oblinu njezine dojke, nježno je stisnuvši. Napunivši
ruku mekom oblinom, pitao se što je bilo to što je Vivien činilo drukčijom
od svih žena koje je poznavao. Činilo se kao da je stvorena samo za njega.
Turobno se upitao koliko se još muškaraca tako osjećalo u vezi s Vivien.
Borio se s primitivnom potrebom da je označi kao svoju, da obriše svaki
poljubac i dodir koji nije došao od njega.
Palcem je lagano načinio krug oko bradavice, pa opet, ponavljajući
nježne pokrete dok nije osjetio kako se ukrućuje. Nije mu bilo dosta da je
osjeti kroz tkaninu spavaćice. Izgarao je dotaknuti njezinu golu kožu,
okusiti je, otisnuti usne na svaki dio njezina tijela. Kad je palcem i
kažiprstom stisnuo osjetljivi vrh njezine bradavice, osjetio je kako joj se
disanje promijenilo od sporog i opuštenog do kratkog i ubrzanog.
Jedva se primjetno pomaknula, zadrhtavši i otkrivši da je budna...
da zna da je dodiruje... i da ga ne pokušava spriječiti. To je moralo nešto
značiti, iako nije mogao biti siguran je li mirovala zbog šoka, voljnosti i
želje ili zbog jednostavne znatiželje. Oprezno je ispustio njezinu dojku i
spustio joj ruku do trbuha... Polako je došao do mekog pamuka koji je
prikrivao snop smeđecrvenih kovrča. Osjetio je drhtaj njezina tijela i
promjenu težine kao da se priprema pobjeći.
Spustivši usta na njezin vrat, popeo se sve do male udubine iza uha,
šapćući ohrabrenja, govoreći joj da je želi, da je treba, da će biti nježan i
strpljiv. Gurnuo joj je ruku dublje između bedara, lagano je stišćući, dok

80
BalkanDownload

je osjećala pritisak njegova ukrućena spolovila na svojemu boku. Dao joj


je svaku priliku da se odmakne ako to želi. Ali, Vivien je ostala pokraj
njega, odgovarajući s neobičnom nespretnošću, kao da je gorljiva,
opčinjena djevica. Isprekidano dišući, okrenula se prema njemu čvrsto
zatvorenih očiju i uhvatila ga za ramena. Polako ju je poljubio, jezikom
zadirkujući njezin. Zajecala je i spustila ruke niz njegova leđa, držeći ga
blizu dok se podizao iznad nje...
Vrata su se zatresla od nesmotrena kucanja. Širom su se otvorila
prije nego što je itko stigao odgovoriti, kao što to obično kućne pomoćnice
i rade kada dolaze očistiti kamin i upaliti jutarnju vatru. Sobarica je ušla u
sobu i odmah primijetila da su u krevetu dvije umjesto jedne osobe.
Zastala je i zaprepašteno vrisnula.
Kada je shvatila da što se dogodilo, Vivien se ukočila ispod Granta,
a plave su joj se oči ispunile panikom.
Grant je podigao glavu i pogledao kućnu pomoćnicu. — Ne sada —
kratko je rekao.
— Da, gospodine — promrmljala je i pobjegla iz sobe, zatvarajući
vrata.
Naravno, to nije bila njezina krivnja. Sluge u Morganovu kućanstvu
nisu bili navikle na ovakve događaje, jer je Grant obično posjećivao svoje
povremene partnerice u njihovim kućama umjesto da ih dovede ovamo.
Nikada nije zahtijevao puno privatnosti u svojoj spavaćoj sobi. Međutim,
došlo je vrijeme za promjenu. Grant je odlučio poslije obavijestiti
kućepaziteljicu o novom pravilu koje je odmah stupalo na snagu.
Bilo je jasno iz Vivienina šokirana lica da se ljubavni žar povukao.
Ukočeno je ležala ispod njega, crvena od srama. Grant se gunđajući
pomaknuo na svoju stranu kreveta i gledao je kako ustaje. Međunožje mu
je divljački pulsiralo od erekcije koja nije popuštala. Ako se uskoro ne
olakša, ostat će osakaćen.
Odjenuvši plašt kako bi sakrila spavaćicu, Vivien ju je užurbano
zakopčala. Otišla je do umivaonika, natočila hladnu vodu u zdjelu i
temeljito poprskala svoje rumene obraze. Grant ju je usredotočeno gledao,
primjećujući njezinu ukočenu kralježnicu i odlučnu brzinu kretnji.
Obrisala je lice malenim ručnikom, ukočila ramena... i okrenula se prema
njemu s izrazom lica kao da je čeka nekakav neugodan zadatak.
— Želiš li da se vratim u krevet? — upitala je, buljeći u pod prekriven
tepihom.

81
BalkanDownload

Ovo je pitanje iznenadilo Granta. Zapravo je to želio, ali prvo je htio


znati zašto ga je to uopće pitala. Kada ju je to i upitao, nastavila je
izbjegavati njegov pogled.
— Dugujem ti to — rekla je bez emocija. — Spasio si mi život,
ponudio gostoprimstvo i zaštitu, a osim toga, moram uzeti u obzir našu
proteklu vezu. Nije kao da ovo... nismo već radili... Kad se sve zbroji, bilo
bi licemjerno da ti se uskraćujem. Pa ako želiš, voljna sam vratiti se u
krevet.
Prepustila se kao žrtveno janje. Ukočeno se držala, a lice joj se hladilo
brže od vrča ledene vode.
— Ne, ne želim — promrmljao je frustrirano i otresito. — Nema šanse
da ćeš ući u moj krevet kao da se radi o prokletom žrtvovanju. — Ustao je
iz kreveta i zatvorio razbarušeni ogrtač, frknuvši nosom kad je ugledao
kako joj se lice crveni pri kratkom pogledu na njegovo golo tijelo. —
Djevičansko ti rumenilo ne pristaje, Vivien. Zaboravljaš da sam te
poznavao prije negoli si izgubila sjećanje.
— Što želiš od mene? Ponudila sam ti svoje tijelo. Ako sam te dobro
razumjela, nisi zadovoljan manjkom mojega entuzijazma.
Upitno ju je pogledao. — Manjkom entuzijazma? — otrovno je
ponovio. — Čak je i Ivana Orleanska odlazeći na lomaču pokazivala više
entuzijazma od tebe.
Zavladao je muk. Vivienino je lijepo lice odjednom poprimilo
pokajnički izraz, a oči su joj zablistale od zabavljenosti. Brzo se okrenula,
ali ne prije nego što je Grant vidio kako joj usne dršću od suzdržana
smijeha.
— Oprosti — rekla je prigušenim glasom. — To baš nije bilo laskavo,
zar ne?
— Ne, nije — zarežao je. I on bi se smijao da ga nije mučila bolna
erekcija. Vratio se u krevet, okrenuo na trbuh, zakopao lice u jastuk i
natjerao svoje mahnito uzbuđenje da se smiri. Osjetivši da mu se Vivien
primaknula, podigao je glavu i pogledao je s upozorenjem. — Makni se
od mene... ili ću te naposljetku ipak zaskočiti.
— Da, gospodine — zvučala je sumnjivo pokorno. — Možda ću uzeti
odjeću i obući se u susjednoj sobi.
— Učini to! — Zabio je glavu natrag u jastuk, eksplozivno
uzdahnuvši.

82
BalkanDownload


Vivien je odjenula bogatu plavu baršunastu haljinu vezanu
talijanskom svilom, dugih rukava napuhanih na vrhu, ali uskima od
lakata do dlanova. Rubovi rukava bili su ukrašeni bijelom bisernom
čipkom iz Bruxellesa, kao i visok izrez oko vrata. Nespretno se izvijajući,
Vivien je zakopčala svu dugmad koju je mogla dosegnuti i odlučila
zamoliti Mary da joj pomogne zakopčati ostale.
Raspustila je kosu, prstima prošla kroz pletene kovrče i pomaknula
se kako bi vidjela svoj odraz u ovalnom ogledalu na zidu prekrivenom
damastom. Haljina joj je lijepo pristajala, naglašavajući njezine plave oči i
nestašnu boju obraza.
Kad je pomislila na Granta u susjednoj sobi, nesigurno je izdahnula.
Tijelo joj je bilo vruće, ruke su joj bile tople i sva je sjajila od zbunjujuće
kombinacije straha i ushićenja. I dalje mu se željela vratiti, zamoliti ga da
je ponovno dotakne... da je uzme na licu mjesta.
Razumjela je mehanizam tog čina, ali nije se sjećala nikakvog
iskustva i nije bila sigurna što bi točno trebala raditi. Sve ju je to neznanje
činilo nervoznom. Upravo je bio nevjerojatno nježan i gotovo se potpuno
prepustila njegovim iskusnim rukama. Nitko, a pogotovo ona, ne bi
mogao reći da Grant Morgan nema šarma. Ali nije ga voljela. Neki joj je
duboki instinkt govorio da se intimnost vođenja ljubavi mora čuvati za
muškarca kojeg iskreno voli. Taj je osjećaj bio posve suprotan njezinu
načinu života prije nesreće.
Vivien je frustrirano prekrila lice rukama i zajecala. Nije mogla
kriviti Granta što je mislio da igra nekakvu igru. Kako bi se inače moglo
objasniti njezino zbunjujuće ponašanje? Bila je prostitutka i nitko joj ne bi
mogao promijeniti karakter preko noći.
— Oh, zašto se ne mogu nikoga sjetiti?! — uzviknula je, pritišćući
sljepoočnice, osjećajući snažno lupanje pulsa.


Grant se odjenuo i otišao u Bow Street a da nije ni doručkovao ni
pročitao Times, bez ijedne riječi. Kućna je pomoćnica očito ispričala ostalim
slugama što je vidjela toga jutra u spavaćoj sobi. Svi su ga, uključujući
gospođu Buttons, tretirali s opreznom pristojnošću, zbog čega im je htio
otkinuti glave.

83
BalkanDownload

Ušavši u zgradu na broju četiri u Bow Streetu, dao je svoj kaput


gospođi Dobson. Ozračje je u zgradi toga jutra odavalo užurbanost, dok
je sir Ross Cannon dovršavao zadnje policijsko izvješće. Tjedno je izvješće
kružilo među upraviteljima od jednog kraja Engleske do drugog,
sadržavajući detalje neuhićenih kriminalaca i njihovih odvratnih zlodjela.
Kad je Grant došao do Cannonova ureda, upravitelj se pojavio na
vratima i gurnuo mu papir i olovku u ruke. — Odlično, došli ste —
Cannon je brzo rekao. — Pogledajte ovo. Šaljem to na ispis za deset
minuta.
Grant se naslonio na vrata i brzo pregledao dokument, upisujući
nekoliko manjih ispravaka. Kad je završio, ušao je u Cannonov ured i
pronašao Keyesa koji je čitao proceduralnu knjigu. Dotjeran kao i uvijek,
Keyes je bio odjeven u zelene hlače boje mahovine, ukrašeni bež prsluk i
fino skrojen smeđi kaput. Vrat mu je krasila elegantna plava kravata zbog
koje je visoko držao bradu.
— Dobro jutro — rekao je Grant odlažući policijsko izvješće na
Cannonov stol od mahagonija.
Keyes je nezainteresirano zagunđao, pronašavši poglavlje koje je
tražio. Pročitao je pola stranice, zatvorio knjigu i vratio je među ostale
knjige na polici.
Grant je u međuvremenu sjeo na stolicu pokraj Cannonova stola.
Posegnuo je za džepom kaputa i izvukao malenu kožom vezanu knjigu
koju je pronašao u Vivieninoj gradskoj kući i sumorno je gledao. Pretražio
je svaku stranicu nekoliko puta, tražeći informacije. Dosada se već trebao
naviknuti na grozne detalje, ali djela napisana nježnim ženskim
rukopisom i dalje su mu stvarala neugodan osjećaj. Svaka goruća riječ
zapela je u njegovu umu kao da ju je netko prikovao.
— Što čitaš? — upitao je Keyes.
Grant je odgovorio kratkim, ravnodušnim smijehom. — Nije
primjereno tvojim nježnim očima, Keyes.
—Ja ću o tome prosuditi. — Stariji je muškarac oteo knjigu iz
Grantovih ruku. Kad ju je otvorio i pročitao dvije-tri stranice, guste su mu
se obrve popele uz čelo poput dvaju velikih pauka. — Prljave stvari —
primijetio je, vraćajući knjigu. — Mogu li pitati tko je autor?
Grant se mračno nasmiješio. — Ne želiš je upoznati, Keyes. Radi se
o pokvarenoj vještici. Jedan ti njezin osmijeh može zavrnuti utrobom kao
da se radi o krpi.

84
BalkanDownload

Iako se Keyes činio nezainteresiranim, smeđe su mu oči sjale od


znatiželje. — Ima veze s tijelom iz rijeke, zar ne? I dalje je živa... i ti je držiš
u svojoj kući. Čuo sam glasine.
Grant se nagnuo i prodorno ga pogledao. — Trebao bi biti pametniji
i ne slušati glasine, Keyese.
— Tko je ona? — Keyes nije odustajao. — Je li ti otkrila napadača?
— Zašto si toliko opčinjen mojim slučajem? — prekinuo ga je Grant.
— Samo ti nudim svoju pomoć, ako ti je potrebna — rekao je Keyes.
— Ipak si i ti meni pomogao nekoliko puta. Obrambeno se ponašaš,
momče... Postavim ti dva-tri jednostavna pitanja, a ti zarežiš na mene kao
uznemiren medvjed.
— Ako mi bude trebala tvoja pomoć, pitat ću te.
— Samo daj — Keyes se nedorečeno nasmijao i napustio ured. Grant
je sjedio, mršteći se u tišini. Keyes je bio u pravu — ponašao se obrambeno
i bio je loše volje, kao što bi bili svi muškarci na njegovu mjestu. Kad je bio
s Vivien, bilo je lako zaboraviti tko je ona i za što je sposobna. Samo je u
trenucima kada nije bio s njom mogao vidjeti situaciju u svome pravome
svjetlu. Bila je kurtizana, žena koja je pokazala kako je nesposobna za
ljubav i vjernost. Netko ju je pokušao ubiti, najvjerojatnije netko od silne
vojske njezinih ljubavnika. Njegov je posao bio pokušati otkriti tko ju je
napao i uloviti ga. A potom zauvijek ukloniti Vivien Duvall iz svoje kuće
i iz svojega života... prije nego što mu potpuno rastrga srce.
Sir Ross pojavio se u uredu i posegnuo za vrčem kave. U isto je
vrijeme njegov mačak Chopper ležerno ušetao u ured, skočio na slobodni
kutak drvenog stola i lijeno se ispružio, pomno promatrajući Granta.
— Dobro jutro, Chopperu — promrmljao je Grant i ispružio ruku
kako bi pomilovao krupnu krznenu glavu. Chopper je stisnuo leđa i suzio
oči u znak nezadovoljstva. Izdržao je nježno milovanje, izmaknuo se i
spustio glavu na šape. Grant se nasmijao izmučenom mačku. — Baš kao i
žene — promrmljao je. — Poklanjaš pažnju samo kada nešto želiš.
Cannon si je natočio još malo preostale kave. Ispivši je, načinio je
grimasu, okusivši mlaku tekućinu. — Gospođo Dobson — zazvao je,
naslonivši tamnu kosu na vrata — vrč mi je prazan!
S donjeg kata čulo se negodovanje koje je uključivalo primjedbe
poput: “Vaši živci, gospodine...”
— Moji su živci u redu — odgovorio je, blago živčan. — Imam jako
puno posla, gospođo Dobson. Treba mi još jedan vrč kave da preživim ovo

85
BalkanDownload

jutro. — Cannon je sjeo u stolicu osmjehnuvši se. Tračak zabavljenosti


nakratko je osvijetlio njegovo tamno lice. — Neka nas Bog poštedi žena
koje misle da znaju bolje.
— Amen — Grant je promrmljao u znak slaganja s molitvom.
Cannon se naslonio i ledenim očima promotrio Granta. — Izgledaš
očajno. Jesi li bolestan?
Ovakvo bi neobično pitanje od Cannona bilo dovoljno da se bilo koji
Runner ozbiljno zabrine. Cannon se nikada nije zanimao za osobne živote
svojih ljudi, dok god su dobro obavljali posao. Grant se namrštio,
nezadovoljan osobnim ispitivanjem.
— Nisam baš dobro spavao — rekao je kratko.
— Problemi s gospođicom Duvall?
— Ništa važno — promrmljao je.
— Kako je ona? — Cannon je upitao.
— Mislim da će se uskoro posve oporaviti. Ali nema napretka u
vraćanju pamćenja.
Cannon je kimnuo i uzeo knjigu koju mu je dao Grant. — Što je ovo?
— To je dnevnik i rokovnik. Pronašao sam ga u kući gospođice
Duvall. Vjerujem da bi mogao sadržavati ime onoga tko ju je htio ubiti.
Dok ga je gledao kako prelistava malenu knjižicu, Grant se pitao što
bi Cannon, kao osoba koja je praktički u celibatu, mislio o takvom
seksualno eksplicitnom materijalu. Očekivao bi da će upravitelj pokazati
neki oblik emocije, ali nije odavao napetost niti je promijenio držanje.
Čovjek je imao nevjerojatnu kontrolu nad samim sobom.
— Gospođica Duvall vodila je sadržajan život—upravitelj je
ravnodušno primijetio.—Zašto misliš da je njezin ubojica u ovom
dnevniku?
— Pokušaj ubojstva bio je zločin strasti — Grant je činjenično rekao.
— Gospođica Duvall nema nikakvu kriminalnu prošlost, nema opakih
poznanika, nema velikih dugova... uvijek se netko o njoj brinuo. Jedino što
ima jest dugačak popis ljubavnika, kojima je vjerojatno bila nevjerna.
Doduše, vodila je računa o svima njima... i njihovim specifičnim ukusima.
To joj je bio posao i, kao što vidite, bila je prokleto dobro organizirana. Kad
god bi joj se ukazala bolja prilika, napustila bi ljubavnika bez ijednog
treptaja.

86
BalkanDownload

— I vi mislite da je jedan od njih postao tako ogorčen zbog


napuštanja da ju je pokušao ubiti?
— Da.
Cannon mu je vratio dnevnik. — Bolje vam je da suzite ovu listu što
prije, Morgane. U ovakvim trenucima, ne možemo si dopustiti previše
vremena za čekanje.
Gledajući knjižicu u svojim rukama, Grant je palčevima prošao
preko glatkog, kožnatog uveza. — Obavijestio bih javnost o tome da je
Vivien i dalje živa. U tom slučaju, njezin će nesuđeni ubojica shvatiti da
nije uspio u naumu.
— I ponovno je potražiti — Cannon je promrmljao. — To bi bilo
previše riskantno za gospođicu Duvall.
— Ne — Grant je rekao. — Sada je pod mojom zaštitom, a ja ću čekati
tog gada ako ponovno nešto pokuša.
— U redu. Razotkrijmo gospođicu Duvall cijelom Londonu. Jeste li
odlučili o mjestu i vremenu?
— Nisam još.
— Dopustite mi da nešto predložim. Imam prijateljicu, lady
Lichfield, koja organizira bal u subotu navečer. Njezine pozivnice uvijek
su tražene, a objavljuje ih i Times. Nagovorit ču je da vam pošalje
pozivnicu i da pozove onoga koga vi odaberete.
Grant se naglo nasmiješio. — Da povedem Vivien na bal lady
Lichfield?
— Zašto ne?
— Takozvano visoko društvo baš i ne prihvaća Vivien. Barem ženski
dio. Spavala je s nekolicinom njihovih muževa.
— Ako su pozvani neki od njezinih bivših ljubavnika, još bolje —
odgovorio je Cannon.
Gospođa Dobson prekinula je razgovor donoseći pladanj s vrčem
kipuće kave i čistim šalicama. — Pijete previše kave — negodovala je. —
Obojica.
— Izoštrava osjete i pomaže razbistriti misli — Cannon ju je
obavijestio dok mu je ulijevala veliku količinu tamne tekućine. Žedno je
prihvatio šalicu i omotao je svojim dugačkim prstima.
— I ne dopušta vam spavati — gospođa Dobson opomenula ga je,
odmahujući glavom, a njezine srebrne kovrče plesale su. Okrenula se

87
BalkanDownload

prema Grantu kao da traži potporu u ovoj raspravi. — Sir Ross noću
nikada ne spava više od nekoliko sati, nikada nema vremena za topao
obrok, a zašto? Što više posla napravi, to ga više zaokupljuje.
Ross ju je mrko pogledao. — Da slušam želje gospođe Dobson —
rekao je Grantu — bio bih debeo i lijen poput Choppera.
Spomenuti mačak ponovno je namjestio svoje zdepasto tijelo na rub
stola i drsko pogledao vlasnika.
Nastavljajući odmahivati glavom, gospođa Dobson napustila je
ured.
Cannon je lagano puhao u šalicu, stvorivši paru koja se kovitlala
iznad kave. — U redu — rekao je gledajući Granta. — S vašim
dopuštenjem, obratit ću se lady Lichfield i zamoliti je da proširi svoj popis
gostiju.
— Hvala. — Grant je zastao prije nego što je zamišljeno dometnuo:
— Postoji još jedna novost koju nisam spomenuo... nešto što je rekao
gospodin Gerard kad sam ga ispitivao. Nisam siguran trebam li tome
pridati posebno značenje, jer se to nije spomenulo u dnevniku ni pri
ispitivanju drugih.
— Da? — Cannon je bio nestrpljiv.
— Gerard je pretpostavljao da će se gospođica Duvall uskoro udati.
I to vrlo bogato.
— Hmm. Koji bi imućni gospodin odlučio kupiti “iznošene čizme”?
— Cannon je glasno razmišljao, upotrijebivši popularnu frazu koja opisuje
muškarčevu ženidbu za tuđu ljubavnicu.
— Upravo tako — rekao je Grant. — Kao što je rekao lord Gerard,
‘nitko ne bi oženio pokvarenu robu poput Vivien Duvall, osim ako želi da
mu se ruga cijela Engleska’. Ali moguće je da je naišla na nekog starca koji
ju je želio učiniti svojom ženom.
Unatoč Grantovu pokušaju da zvuči nepristrano, Cannon nije
mogao a da ne primijeti tračak ogorčenosti u njegovu glasu. Grant je tiho
opsovao kad je Cannon počeo sa svojim neugodnim ispitivanjem.
— Recite mi što vi mislite o gospođici Duvall, Morgane — upravitelj
je tiho rekao.
— Moje mišljenje nije važno — Grant je ustao i obrisao nepostojeću
prašinu s hlača. — Ako govorite o dokazima...

88
BalkanDownload

— Pitam vas za mišljenje — Cannon je bio nepopustljiv. — Sjednite,


molim.
Ured je naglo postao zagušljiv. Grant je svim silama želio izbjeći
odgovor. Cannonov ga je hladni, pronicljivi pogled bockao i izluđivao.
Smišljao je kako bi mogao izbjeći pitanje drskim odgovorom ili
prikladnom laži, ali prije će umrijeti nego se bojati istine, kakva god bila.
Mrko se vratio u stolicu.
— Postoje dvije žene u gospođici Duvall — ozbiljno je rekao. — Prva
je ona koju vidimo iz knjižice, iskusna, potrošena, pohlepna... perverzna
kučka. Druga je ona koja trenutačno boravi u mojoj kući.
— A kakva je ona?
— Pronicljiva... draga... nježna. Fantazija većine muškaraca.
— I vaša? — Cannon je promrmljao.
Grant je stiskao naslon za ruke kao da je bio okovan za stolicu. — I
moja — konačno je mrzovoljno priznao.
Cannon ga je promatrao s tračkom sućuti koje je bilo gotovo
neizdrživo. — Čuvajte se, Morgane — bilo je sve što je rekao.
Iz nekog razloga, Grant je ostao bez riječi.
— U redu — Cannon je promrmljao, dovršivši tako sastanak i Grant
je napustio ured s loše prikrivenim olakšanjem.

89
BalkanDownload

OSMO POGLAVLJE

B al? — Vivien je gledala Granta kao da je poludio. Sjedili su u salonu


na donjem katu, gdje joj je otkrio plan koji je smislio sa sir Rossom.
Iako je imao sućuti za njezin strah, očito nije imala pravo izbora.
— Želiš da se pojavim u javnosti — Vivien je nelagodno nastavila —
i to na velikom svečanom balu, da cijeli London vidi da sam živa. A onda
ću biti u deset puta većoj opasnosti nego sad.
— Ja ću te štititi — Grant je tiho odgovorio pa sjeo pokraj nje na
zlatni divan od damasta. Uzeo je njezinu malu stisnutu šaku i nježno je
trljao dok joj se prsti nisu opustili. — Vjeruj mi — lagano se smiješio
gledajući je u zabrinuto lice. — Neću dopustiti da ti itko naudi.
— Neću poznati nikoga — čvrsto je držala njegovu ruku. — Neću
znati što činiti ili što reći.
— Ne moraš ništa učiniti ni reći. Samo se trebaš pojaviti.
— Ne želim — zajecala je, trljajući čelo kako bi smirila snažnu
glavobolju.
— Razumijem — nježno je odgovorio. — Ali moramo to učiniti,
Vivien. A sada... želim te odvesti u tvoju gradsku kuću da odaberemo što
ćeš odjenuti. Imaš barem dvadeset svečanih haljina, a meni bi trebalo
previše vremena da je sam odaberem. Rekla si da želiš posjetiti svoju kuću,
a ovo je savršena prilika za to.
Vivien se namrštila gledajući u njihove isprepletene prste i duboko
udahnula, pokušavajući smiriti živce. Kako bi mogla ugodno čavrljati,
smiješiti se i plesati kad se nije mogla sjetiti nijedne osobe iz svojega
prošlog života? Nije se htjela gurati među strancima koji bi sigurno mislili
da je čudna, neiskrena ili takvo što. Što ako se muškarac koji ju je napao
vrati kako bi dovršio posao. I što ako Morgan nastrada ili čak pogine?
— To nema smisla — rekla je. — Zašto moram ići na bal i razotkriti
se na tako dramatičan način? Zašto ne možeš pustiti tu informaciju na neki
drugi način? Nemaš pojma tko me želi mrtvu, zar ne? Ovo je očajnički
potez da ga pokušaš namamiti jer ga ne možeš pronaći.
— Želim uloviti gada — Morgan je ravnodušno rekao. — Ovo je
najbrži način da to učinim.

90
BalkanDownload

Odvukao ju je s divana, odveo do ulaza i zamolio kućepaziteljicu da


im donese kapute. Zavezao je plašt oko Vivieninih ramena i stavio joj
baršunast šešir na glavu. S prednje je strane šešira vidio pastelni ljubičasti
veo koji joj je skrivao lice.
Vivien ga je prodorno pogledala ispod vela. — Ovo izgleda kao
pogrebni šešir — rekla je. — Kao da idem na pokop. Samo se nadam da to
neće biti moj.
Nježno se nasmijao. — To je bio najdiskretniji šešir koji sam
pronašao. Neću dopustiti da ti se išta dogodi. Svijet bi bio dosadno mjesto
bez tebe... iako mirnije.
Nakon što je Morgan obukao kaput, sluga ih je odveo do kočije koja
ih je čekala. Budući da je očekivala da će unajmiti prijevoz, Vivien se
iznenadila shvativši da se radi o lijepoj privatnoj kočiji, sa sjajnim crnim
lakom i zlatnim ukrasima, koju su vukla dva savršeno uparena kestenjasta
konja. Vivien je bila impresionirana elegancijom vozila. — Nisam znala da
posjeduješ kočiju poput ove — izjavila je. — Mislila sam da Runneri idu
pješice.
Zelene su mu oči zabavljeno zaplesale. — Ako bi radije tako, može.
Odgovarajući na nježno zadirkivanje, nasmiješila mu se i veselo
odvratila: — Ne, hvala. Snaći ću se s ovim.
Sluga joj je pomogao ući u kočiju i zaogrnuo je debelim ogrtačem od
kašmira. Vivien mu je zahvalila i udobno se smjestila u mekom kožnatom
sjedalu, zadovoljno uzviknuvši. Vjetar je bio ugodno oštar, osvježavajući
joj lice nakon dana provedenih u zatvorenome. Morgan se uspeo pokraj
nje i vješto uzeo uzde. Čekao je da sluga sjedne na mjesto iza kočije pa
zamahnuo uzdama i pokrenuo konje. Počeli su laganim, usklađenim
hodom, a čvrsta se kočija polako kretala popločenom cestom.
Vivien je upijala sve prizore koji su se pred njima pojavljivah, kako
bi pronašla bilo kakav detalj koji bi joj se mogao učiniti poznatim.
Svaka je ulica imala poseban karakter: jedna je bila ispunjena
tiskovinama i piscima, druga je bila puna mesnica i pekarnica, treća se
sastojala od veličanstvenih redova crkava. Fina gospoda susretala se s
prostitutkama i prosjacima, bogatstvo se doticalo sa siromaštvom. Zrak je
bio gust, pun mirisa životinja, hrane, slane vode, kanalizacije, prašine...
Uskoro više nije mogla razlikovati mirise jer su joj nosnice bile
preplavljene. Prošli su pokraj skupine mangupa koji su zadirkivali jednog
kicoša, pokraj perverznjaka koji je pijano teturao izlazeći iz konobe s po

91
BalkanDownload

jednom djevojčurom pod svakom rukom, pokraj trgovačkih putnika koji


su na leđima nosili drvene kutije...
Uskoro se Vivienina pažnja zaustavila na Morganu, koji je vješto
upravljao kočijom, prolazeći između kola, stoke i pješaka što su zaposjeli
ulicu. Bio je potpuno miran usred glasnog, gradskog života, upoznat sa
svim uličicama i uglovima. Sjetila se da je Morgan jedan od rijetkih ljudi u
Londonu koji su se družili sa svima, od kraljevske krvi do najgorih
džepara.
Došli su do niza otmjenih gradskih kuća i zaustavili se ispred jedne
velikih brončanih vrata. — Je li ovo moja kuća? — Vivien je oklijevajući
upitala, buljeći u velika vrata u obliku luka, poduprta stupovima.
Morgan ju je tajanstveno pogledao. — Jest, ovo je tvoja.
Sluga je požurio obuzdati konje dok je Morgan pomagao Vivien sići
s kočije. Nježno ju je spustio, ispustivši je iz ruku tek kad je dosegnula tlo.
Dao joj je ruku, odveo je do vrata i otključao ih.
Vivien je oprezno ušla u kuću i zastala u predvorju dok je Morgan
palio svjetiljke i zidne svijećnjake. S cvjetnim francuskim tapetama i finim
namještajem u stilu Luja XIV., mjesto joj je bilo predivno, ženstveno... i
porazno nepoznato. Skinula je šešir i odložila ga na rub ograde stubišta.
Svjetlo je ispunilo dvoranu. Vivien se polako kretala od uokvirenog
zidnog ogledala do mramornog pozlaćenog starinskog stola. Podignula je
fini komad porculana iz Staffordshirea i pomno ga promotrila. Dvije
figure, dama i muškarac, razgovarali su dok je dama pružala ruku kako bi
nabrala cvijeće za košaru u svome krilu. Prizor je bio šarmantno nevin. Ali
kad je Vivien preokrenula tanjur, prizor je prikazivao muškarca koji viri
ispod damine suknje. Mršteći se zbog priproste šale, Vivien je spustila
tanjur i pogledala Morgana. On ju je gledao s čudnim spojem zabavljenosti
i zabrinutosti.
— Jesi li se ičega prisjetila? — upitao je.
Odmahnula je glavom i uputila se prema stubištu. Morgan ju je
slijedio, lagano koračajući pokraj nje. Uspeli su se na prvi kat. Svjetiljka
koju je nosio bacala je ružne sjene ispred njihovih očiju. Zaustavivši se na
vrhu stuba, Vivien se pitala kamo krenuti.
— Spavaća soba je ovim putem — rekao je Morgan. Nježno ju je
uhvatio za lakat i odveo do zadnje sobe na desnoj strani. Ušli su u sobu
presvučenu tamnozelenom svilom, s bogato ukrašenim krevetom
postavljenom na malenom podiju. Prizor ju je podsjećao na malu

92
BalkanDownload

pozornicu, spremnu za nastup. Buljeći u krevet, Vivien se nelagodno


mrštila dok je Morgan palio ostatak svjetiljki. Potom se okrenula i vidjela
sliku.
Na trenutak je vidjela samo zapanjujuće prostranstvo kože,
umjetnički prikaz putenoga ženskog tijela, a onda je shvatila koga slika
prikazuje.
— To sam ja — jedva je prošaptala. Grozničava je boja ispunila
njezino lice. Glasno uzdahnuvši, okrenula se kako je ne bi morala više
gledati.
— Pretpostavljam da se ne sjećaš poziranja za sliku. — U
Morganovu se glasu čuo sumnjiv drhtaj zabavljenosti. Međutim, Vivien
nije mogla dijeliti njegovu dobru volju, nije ga čak mogla ni opomenuti.
Bila je preplavljena sramom i bijesom usmjerenima isključivo prema samoj
sebi. Dosada je postojao mali dio njezina uma koji je vjerovao da nije
učinila sve stvari za koje ju je Morgan optuživao. Ali sada se istina mogla
jasno vidjeti u velikom zlatnom okviru, a njezina je prošlost bila otkrivena
i prikazana do najmanjeg detalja.
— Kako sam... kako bi itko mogao pozirati za to? — upitala je,
rukama skrivajući lice.
— Umjetnici često slikaju gole modele. Znaš to.
— Ova slika očito nije bila namijenjena kao nekakav umjetnički
prikaz — rekla je ogorčeno. — Jedina joj je namjena...
— Uzbuditi — nježno je dovršio.
Spustila je ruke i stisnula ih sa strane, još uvijek okrenuta od njega.
Bilo je nemoguće osjećati veće poniženje od ovoga... Gorjela je iznutra. —
Skini je ili je prekrij — očajnički je rekla.
Glas mu se uozbiljio i zazvučao pomalo zbunjeno. — Sve sam to već
vidio, Vivien.
Iako nije imalo smisla da se tako osjeća, nije mogla podnijeti da ta
slika visi ispred njih dvoje — bilo je to kao da pred njim uživo stoji gola.
— Ne sviđa mi se — britko je odgovorila. — Ne mogu ostati u ovoj sobi s
time na zidu. Učini nešto s njom, molim te.
Ukočila se kad joj se približio otraga, uhvativši je za uska ramena. —
Drhtiš — iznenađeno je promrmljao. — Nema razloga za uznemirenost.
— Ne bi tako mislio da slika tebe gologa visi na zidu.

93
BalkanDownload

Naglo se zahihotao. — Sumnjam da postoji umjetnik koji bi se


usudio slikati moj akt, draga. Nisam baš pravi materijal za to.
Dalo bi se o tome raspravljati, pomislila je u sebi. Iz onoga što je
vidjela, Morgan je bio privlačniji od svih muških modela koji su ikada
naslikani, ali ne bi mu to nikada priznala.
Nježno joj je pokušao okrenuti lice. — Hajde, nije tako strašno.
Duboko udahni.
Opirala se, tvrdoglavo spuštajući glavu i buljeći u pod. — Neću se
pomaknuti dok ne makneš tu sliku.
Kratak, topao smijeh zapuhnuo joj je uho. — Dobro, dovraga. —
Pustio ju je i otišao do slike. Čuo se zvuk struganja, lagana škripa teškog
okvira, a potom je Morganov suhi glas razbio napetu tišinu. — Sada možeš
otvoriti oči.
Vivien se okrenula i vidjela da je skinuo sliku i naslonio je okrenutu
prema zidu. — Hvala ti — duboko je uzdahnula. — Želim zapaliti taj
strašni predmet.
— Možda se predomisliš kad ti se pamćenje vrati.
— Ne zanima me što će se dogoditi kad mi se pamćenje vrati — oštro
je odgovorila. — Kao što sam ti već rekla, neću više biti kurtizana.
Morgan ju je gledao s neskrivenom sumnjičavošću koja ju je živcirala
preko svih granica. — Vidjet ćemo — promrmljao je.
Primijetila je još jednu sliku, maleno ulje na platnu s nježnim
pozlaćenim okvirom. Visjela je na zidu pokraj stola za uređivanje, kao da
ju je htjela promatrati kad je nanosila parfeme i pudere i češljala kosu.
Primaknula se i znatiželjno buljila u sliku. Činilo se kao da uopće ne
pripada u tu sobu. S jarkim je i veselim bojama izgledala kao da ju je
naslikao amater. Prizor je prikazivao bijelu seosku drvenu kolibicu,
okruženu sagom od lavande i srebrnom brezom. Vrata kolibe bila su
obrasla ražinim grmljem s bijelim pupoljcima.
Vivien nije mogla prestati gledati sliku. Bila je sigurna da je jednom
posjetila to mjesto, mjesto na kojem je bila sretna. — Kako čudno —
promrmljala je. — Mislim da... Mislim da mi je ovu sliku dao netko tko...
— Zbunjeno je zastala. — Oh, kad bismo barem znali gdje se ova koliba
nalazi!
— Mogla bi biti bilo gdje u Engleskoj — Grant je zajedljivo rekao.

94
BalkanDownload

Vivien je dotaknula potpis u kutu platna. — Devane — glasno je


pročitala. — To mi zvuči poznato. Devane. Pitam se je li mi to prijatelj ili
možda čak...
— Ljubavnik? — Grant je tiho predložio.
Odmaknula je ruku i namrštila se. — Pretpostavljam da bi mogao
biti. — Sjećanja su pritiskala nepropusnu barijeru u njezinu umu.
Frustrirana, Vivien je otišla do ogromnog dvokrilnog ormara s velikim
staklenim vratima, punog polica složene odjeće. Otvorivši vrata, zatekla
je dugačke redove haljina u svim mogućim nijansama svile, baršuna i
satena, s volanima poput leptirovih krila. Odjeća joj je lagano mirisala po
parfemu od ruže i cimeta koji joj je slatko golicao nosnice.
— Čini se da su haljine različitih stilova — primijetila je, svjesna
Morganova pogleda. — Od pristojnih do šokantnih. Kakav učinak želimo
postići?
— Vivien Duvall u svom najslavnijem izdanju.
Okrenula mu se preko ramena. — Što sam imala na sebi kad smo se
prvi put upoznali?
— Haljinu uska struka, a širokih volana. Od zelene svile i rukava od
gaze.
Zaposleno je kopala po kolekciji dok nije pronašla haljinu koja je
odgovarala opisu. — Ovu? — upitala je, držeći je kako bi je pregledao.
Kimnuo je, doimljući se neobjašnjivo mrko.
Vivien je stavila haljinu ispred sebe kako bi je proučila. Bila je
predivna kroja, svijetlozelene boje s malim ukrasima od bijelog satena na
izrezu oko vrata koji su je podsjećali na pjenu valova. Prava sirenina
haljina. Očito je imala odličan ukus što se tiče haljina... A zašto i ne bi?
Kurtizane se najviše brinu o tome kako će se prikazati u najboljem svjetlu.
— Mogla bih je obući za bal — rekla je. — Što misliš? Hoćemo li je
ponovno izvesti van?
— Ne. — Lice mu se smračilo dok je s očitim gađenjem promatrao
haljinu.
Zamišljena, Vivien je vratila haljinu u ormar. — Nismo se dobro
slagali kad smo se prvi put upoznali, zar ne? — upitala je, prebirući po
moru haljina.
Glas mu je poprimio ukočeni ton. — Sjećaš se?

95
BalkanDownload

— Ne sjećam, ali izraz tvojega lica... Svatko bi shvatio da se ne radi


o ugodnoj uspomeni.
— Ne radi se — kratko se složio.
— Ja sam odbila tebe? Ili sam nešto pobrkala?
— Odbojnost je bila zajednička, rekao bih.
— Kako smo onda... odnosno, zašto si ikada ušao u dogovor sa
mnom?
— Muškarci te se na kraju nekako ipak ne mogu riješiti.
— Poput gutanja riblje kosti — rekla je sjetno pa se nasmijala.
Izvukla je bijelu, brončanu i ljubičastu haljinu pa ih odnijela na krevet i
položila na šarenu hrpu. Pažljivo je slagala nježnu odjeću dok ju je Morgan
promatrao. — Odabrat ću jednu od ovih.
— Nećeš ih isprobati? — upitao je.
— Zašto? Pa sve su moje. Zašto mi ne bi pristajale?
— Malo si smršavjela nakon utapanja u Temzi. — Došao je do nje
kako bi joj izmjerio struk koji je uspio potpuno obuhvatiti svojim velikim
rukama. Vivien se trznula od njegova dodira, od snažnog osjećaja njegove
prisutnosti iza svojih leđa. Blizina između nje, Granta Morgana i kreveta
pokrivenog svilom uznemirila joj je živce. Pokušavala je suspregnuti
snažno drhtanje jer se prisjetila njegovih ruku koje su vragolasto, ali
nježno istraživale njezino tijelo, i njegovih usta koja su utiskivala tople
poljupce na njezine usne. Očito je osjetio njezino nesvjesno pomicanje jer
ju je snažnije uhvatio za struk i približio usne njezinu uhu dok nije osjetila
milovanje njegova daha.
— Nema potrebe išta isprobavati — uspjela je reći. — Osim toga, ne
mogu sama zakopčati i otkopčati dugmad.
— Ja mogu pomoći.
— Sigurna sam da možeš — odgovorila je, načinivši grimasu.
Uzbuđenje, ili barem spomen uzbuđenja, prodrmalo joj je tijelo
zaustavivši se u dnu trbuha, zbog čega su joj zaklecala koljena. Poželjela
se nagnuti unatrag, izvijajući vrat u znaku poziva, polažući njegove ruke
na svoje grudi.
Ali, samo trenutak prije nego što je zatvorila oči, u ogledalu je
ugledala odraz neukusna kreveta... odraz ove sobe u kojoj se zabavljala s
toliko muškaraca... Ideja joj se odjednom zgadila. Bilo je moguće da
Morgan ima nekoliko osobnih fantazija koje bi ona mogla ispuniti. Ali čak

96
BalkanDownload

i da je htjela spavati s njim, kako bi uspjela opravdati svoju reputaciju?


Nije se mogla sjetiti ničega o zadovoljavanju muškaraca. Ali zar ne bi
trebala? Sjećala se nekih činjenica koje je pročitala u knjigama... zašto onda
nije zadržala svoje široko znanje o seksualnim vještinama? Zbunjeno se
odmaknula od njega.
— Grante — pocrvenila je — postoji nešto što moram znati. Kad smo
ti i ja... to jest, kad smo mi... — Žalosno je pogledala krevet pa se ponovno
zagledala u njegove oprezne zelene oči. — Kakvo ti je to bilo iskustvo?
Mislim... kakva sam bila ja? Jesam li opravdala svoju reputaciju? Jesam li...
oh, ma znaš što mislim! — Crvena ga je lica usredotočeno gledala.
Začudo, zbog ovog se pitanja Morgan činio zbunjenim baš kao i ona.
— Ne mogu te usporediti ni s jednom ženom s kojom sam spavao — rekao
je izbjegavajući izravan odgovor.
— Da? — ustrajala je da nastavi.
Grant je bio ukočen i napet, stjeran u kut, a onda se sjetio Gerardovih
detaljnih opisa Vivieninih seksualnih sposobnosti. Čuo se kako ponavlja
neke od Gerardovih riječi, ravnodušno kako ne bi pokazao uznemirenost.
— Nemaš srama u krevetu. Zbog toga si, u najmanju ruku, zabavna
partnerica.
— Kako neobično — promrmljala je crvena lica. — Budući da imam
i više nego dovoljno srama izvan kreveta.
Gledali su jedno drugo s jednakom količinom opreza, kao da su
oboje štitili tajne koje si međusobno ne smiju otkriti.

97
BalkanDownload

DEVETO POGLAVLJE

K ao veteran bezbrojnih balova i večera, Grant je već bio umoran od


ovakvih događanja. Svi su bili isti: parade tamne svečane odjeće za
gospodu, oskudne haljine za dame... stariji gosti kartaju u sobi za kartanje
dok mlađi plesu u sobu za prijam, a ljubavni parovi sjede u dnevnim
sobama. Glazba koju sviraju pijanist, violinist i čelist... dame koje sjede u
malim stolicama u kutovima soba, čekajući da ih netko pozove na ples...
buka gostiju u sobama s hranom i pićem... velika, mlaka večera.
Vrućina, tračevi, neiskreni društveni osmijesi, mješavina masnih i
šećernih pomada i obilato nanesena parfema.
Sve je to jedna velika monotona dosada.
Ali večeras će biti drukčije. Pojavit će se sa ženom koju većina
Londona smatra mrtvom. Do sutra će se u svakom sloju društva proširiti
da je Vivien Duvall živa... i da se pojavila na Lichfieldovu balu ruku pod
ruku s Grantom Morganom. Nije ni sumnjao da će nakon večerašnjeg
otkrivenja pronaći muškarca koji ju je pokušao ubiti.
Pijuckajući konjak, Grant je čekao na svom kućnom ulazu. Na
ulaznim vratima čekala ih je zlatno-crna kočija, zajedno sa stražom i
slugama. Prošlo je već deset minuta otkako je čekao Vivien, ali znao je iz
iskustva da žene uvijek kasne na ovakva događanja.
Jedna od njegovih kućnih pomoćnica, Mary, užurbano se spustila
stubama dok joj je lice sjalo od uzbuđenja. — Uskoro će biti spremna,
gospodine. Gospođa Buttons uređuje zadnje detalje.
Grant je kratko kimnuo, ogledavajući se i primjećujući da su
predvorje ispunili njegovi sluge, batler, kućne pomoćnice, čak je i sobar
Kellow bio tu. Svi su s iščekivanjem buljili u stube. Zbunjivao ga je osjećaj
zadovoljstva koje su dijelili u ovoj situaciji. Vivienina je prisutnost
osvijetlila kuću i suptilno promijenila snažnu muževnu atmosferu kuće,
toliko da se više nije činilo kao da tu živi jedan neženja. Izgledalo je kao
skupljanje slugu koji nestrpljivo čekaju da se dama kuće pojavi u svom
najljepšem izdanju. To je bio običaj koji se događao u mnogim elegantnim
londonskim kućanstvima, ali nikada u njegovu.
Grant je mrko pogledao sluge, iako nitko nije ni primijetio njegovo
goreće negodovanje. Vivien nije bila dama kuće. Međutim, nitko to nije
želio shvatiti. Natjerala ih je da je zavole unatoč svojim uvjerenjima,

98
BalkanDownload

koristeći se šarmom i slatkoćom kako bi obuzela sve od kućepaziteljice pa


do kuhinjske spremačice. Sve ih je mrzio, uključujući i sebe, zbog toga što
ih je uspjela osvojiti.
Ali, svaka slična misao nestala je kad se Vivien pojavila. Sluge su
istodobno uzdahnule s divljenjem. Spustila se stubama bez pratnje, u
sjajnoj brončanoj haljini koja se uvijala oko njezinih bokova i nogu kao
tekući metal. Nijedna boja ne bi bolje istaknula jarkost njezine kose ili
pastelne ružičaste boje njezina tena. Niski čvrsti steznik podizao joj je i
stiskao grudi tako da je Grantu doslovno počela curiti slina. Snažno
progutavši, buljio je u nju dok se čašica konjaka nesigurno tresla u
njegovim rukama. Nije ni primijetio kad mu ju je Kellow oprezno uzeo.
Kratki rukavi razotkrivali su krivulje Vivieninih ramena, a na
rukama je imala dugačke bijele rukavice. Oko lakata visio je francuski
svileni šal brončano-zlatne boje. Jedini ukras na haljini bio je brončano
zlatni uzorak zašiven iznad njezina uska struka.
Kada su se pogledali, osmijeh u njezinim plavim očima gustih
trepavica uznemirio mu je srce koje je preskočilo otkucaj. Imala je
podignutu kosu s kraljevskom krunom od pletenica i kovrča, to je bila
dosada neviđena frizura koju će do sutra bez sumnje preuzeti svaka žena
u Londonu. Nije imala nakit — što je shvatio tek nakon nekoliko minuta.
Stara bi Vivien zahtijevala neku vrstu ukrasa, pogotovo kada ide na bal na
kojem će sve žene pokazivati svoje blještave dragulje.
Umjesto toga, činilo se da su Vivien i sluge improvizirali. Zavezala
je prozračnu brončanu gazu oko vrata kako bi prekrila preostale masnice.
Gazu je učvrstila malenim zlatnim brošem u obliku krune. Broš je bio lako
prepoznatljiv. Radilo se o daru što ga je kralj darovao svim Runnerima
koji su mu bili straža u posebnim prilikama. To je bio jedini komad
osobnih ukrasa koji je Grant posjedovao.
Prepoznatljiv Runnerov broš na Vivieninu lijepom vratu sigurno će
pokrenuti mnoge glasine. Svi će bez sumnje pomisliti da je Vivien
Grantova ljubavnica.
U isto vrijeme sretan i živčan, Grant je upitno pogledao Kellowa.
Sobarovo je visoko, proćelavo čelo pocrvenjelo. — Eh... Gospođa Buttons
pitala je za broš koji bi mogla iskoristiti — ispričavao se. — Jedino sam taj
našao, gospodine.
— Ubuduće nemoj posuđivati moje osobne stvari bez pitanja —
Grant je promrmljao.
— Da, gospodine.

99
BalkanDownload

Vivien je prišla Grantu i podigla smeđecrvenu obrvu u znak pitanja.


Grant ju je gledao ne osmjehujući se. — Bit ćeš u redu — kratko je
rekao. Nije mogao reći ništa više a da mu glas ne pukne.
Nastupila je tišina i bio je svjestan da su ga sluge prijekorno gledali.
Odjednom su u isti glas počeli s oduševljenim komplimentima, kao da se
žele iskupiti za gospodarovu grubost.
— Lijepi ste kao slika, gospođice!
— ... nitko neće biti ljepši od vas...
— ... kao kraljica u toj haljini...
Vreo se uznemirujući osjećaj proširio Grantovim prsima i htio se
izvikati na njih zbog toliko zabrinutosti oko osjećaja jedne bludnice. Ali
nije mogao... jer je bio jednako opčinjen njome kao i svi ostali.

Njihov je isprekidani razgovor polako izblijedio dok se zatvorena


kočija približavala ulazu u londonsku rezidenciju Lichfield. Vivien je očito
bila nervozna, a Granta je mučila krivnja što je nije pokušao primiriti.
Spremala se suočiti sa skupinom stranaca, a osim toga, mučila ju je
spoznaja da će nakon ove večeri ponovno postati meta onoga tko ju je
pokušao ubiti. Grant se divio njezinoj hrabrosti, smirenosti, spremnosti da
mu povjeri svoju sigurnost.
Ali, bez obzira na to, namjerno joj nije davao ohrabrenje koje je
trebala. Neka ga je knedla u grlu sprječavala da joj olakša situaciju. Bio je
ljutit na nju jer je bila toliko lijepa, jer je vodila takav život koji je sve ovo
uzrokovao. Htio ju je kazniti zbog rasipanja svojih ljubavničkih vještina...
umjesto da ih čuva samo za njega.
Ta ga je misao šokirala, ali je nije mogao izbaciti iz glave. Želio je
ekskluzivna prava na Vivien, u prošlosti, u sadašnjosti i u budućnosti, a
to nije bilo ni moguće ni razumno.
Bilo je licemjerno to što joj je zamjerao zbog njezine prošlosti, rekao
je samome sebi. Na kraju krajeva, ni on nije vodio svećenički život. Vivien
nije mogla promijeniti događaje iz prošlosti. Tvrdila je da žali zbog
raskalašena života i on joj je vjerovao. Ali nije mogao kontrolirati svoju
ljubomoru... ljubomoran zbog kurve... Oh, svi bi njegovi prijatelji i
neprijatelji uživali u ovoj apsurdnoj situaciji, kad bi samo znali. Nitko ne
smije otkriti, uključujući Vivien, što osjeća prema njoj.

100
BalkanDownload

— Što misliš, koliko će ljudi doći? — upitala je Vivien, kroz prozor


gledajući ogromnu, bogato ukrašenu vilu. Bila je u obliku slova E, s
velikim trijemom i dva krila ograđena zlaćanim kamenom, okružena
visokim vrtnim zidovima na čijim su vrhovima ležali kameni lavovi koji
kao da su s kraljevskim prijezirom promatrali okolinu.
— Barem tristo — Grant je kratko odgovorio.
Vivienina su izložena ramena zadrhtala. — Toliko ljudi koji će me
gledati... Drago mi je da neću moći plesati. — Vratila se u sjedalo i podigla
haljinu kako bi otkrila gležanj u svilenoj čarapi.
Grantove su se oči suzile dok je buljio u njezin lijepi gležanj. Toliko
ga je htio dotaknuti i kliznuti rukom do koljena, pa do njezina bedra, i još
dalje, da su mu se prsti zgrčili. U kočiji je zavladala mrtva tišina i Vivien
ga je zabrinuto pogledala.
— Nešto nije u redu — iskreno je rekla. — Ponašaš se... pa, hladan
si. Je li moguće da i tebe izdaju živci kao i mene? Ili te muči nešto drugo?
Zbog činjenice da ga je morala pitati što ga muči, dok bi svakoj
iskusnoj ženi to bilo posve očito, htio ju je zgrabiti i protresti. — Pogodi —
oštro je rekao.
Očito zbunjena, Vivien je odmahnula glavom. — Ako sam rekla ili
učinila nešto čime sam te uvrijedila... oh! — Naglo je zastala i prstima
dotaknula broš na vratu. — Radi se o ovome, zar ne? — upitala je
pokajnički. — Znala sam da ga nisam smjela staviti, ali nismo imali ništa
drugo, a htjela sam sakriti masnice na vratu. Rekla sam to gospođi Buttons
i Kellowu, ali oni su rekli da ti nikada... — Pokušala je ukloniti maleni
zlatni broš. — Stvarno mi je žao. Pomogni mi da ga skinem prije nego što
uđemo i oprosti što sam posudila...
— Stani — grubo ju je prekinuo. — Ne radi se o prokletom brošu. —
Kad ga je nastavila povlačiti, Grant se u tom malenom prostoru nagnuo
prema njoj i uhvatio njezine uznemirene ruke. Zastala je. Sitno joj je lice
bilo blizu njegova, a bujne su joj grudi bile točno ispred njegova nosa i
brade. S malo je truda mogao spustiti ruke i osloboditi te slasne obline,
milovati ih i ljubiti, ustima prekriti meke, ružičaste bradavice i lickati ih
jezikom.
Stisnuo joj je ruku toliko jako da se trznula, ali se nije pokušala
odmaknuti od njega. Grant je znao da ga odaje disanje — počeo je zvučati
poput užurbanog sluge koji pokušava trčati uz gospodarovu kočiju. Sa
svakim dubokim udisajem, bio je sve svjesniji slatkog, čistog mirisa koji je
ušao u njegove nosnice i raširio se njegovim umom poput droge.

101
BalkanDownload

— Kakav je to miris? — promrmljao je.


Vivien je tiho odgovorila: — Gospođa Buttons dala mi je malo vode
s vanilijom. Sviđa ti se?
— Uzeli smo parfem iz tvoje gradske kuče. Zašto ga nisi iskoristila?
Pogled joj je pobjegao na njegova usta pa se vratio na njegove oči. —
Nije mi pasao — prošaptala je. — Prejak je.
Grant je upio još jedan udah nježnog mirisa vanilije. — Mirišeš kao
šećerni keks — rekao je mrko. Kao keks koji je htio pojesti. Mirisala je
nevino, domaće i ukusno, od čega mu je krv uzavrela, a mišići se stisnuli
od silovite čežnje.
Vivien je opustila ruke u njegovu snažnom zahvatu, predajući se
njegovoj blizini. Dah im se susreo i Grant je primijetio kako joj lice
postupno mijenja boju. Mnoge su mu misli zaokupile um... Pomislio je
vozaču dati znak da nastavi voziti. Dok se kočija bude kotrljala
londonskim ulicama, vodit će ljubav s Vivien, privući je u krilo i ulaziti u
nju dok oboje ne budu cičali od uzbuđenja...
Sluga je pokucao na vrata kočije i lagano ih otvorio. Grant je pustio
Vivienine ruke, tako naglo da je uzdahnula. Zbunjena i ljupka, uzela je
svoj smeđi svileni plašt i prebacila ga preko ramena. Noćni je zrak ispunio
kočiju ugodnom svježinom, povrativši Grantov razum. Snažno je protrljao
oči, kao da se probudio iz duboka sna, i izašao iz kočije. Sluga je postavio
pomičnu stubu ispod kočije i pomogao Vivien izići.
Istog je trenutka privukla pažnju gospode i dama koji su prilazili
ulazu u vilu. Njezina crvena kosa sjajila je od svjetla iz kočije koje ju je
obasjavalo, dajući joj život. Iako je lagano uzela Granta pod ruku, osjetio
je kako snažno stišće njegov kaput.
— Moj Bože — čula je kako netko mrmlja — je li moguće?...
— Pogledaj! — uzviknuo je netko drugi.
— Ali ja sam čuo...
— Nitko je nije vidio...
Prigušeni žamor pratio ih je tijekom kratke šetnje od kočije do vile.
Vivienino lice nije odavalo osjećaje dok je pogledavala uokolo. Uronili su
u rijeku gostiju koji su ulazili u kuću, zastajući svako malo dok su
domaćini pozdravljali svakoga posebno. Lichfieldova je kuća bila velika,
izgrađena u talijanskom stilu, s veličanstvenim hrastovim pločama i
zidovima i stropom od pozlaćena gipsa. Kad su stigli u veliku dvoranu sa

102
BalkanDownload

stupovima i kaminom, Vivien je povukla Granta za rukav. Spustio je glavu


kako bi čuo njezin šapat.
— Koliko dugo moramo ovdje ostati?
Zbog ovog se pitanja nevoljko nasmiješio. — Nismo još ni pozdravili
lady Lichfield, a ti već želiš otići?
— Ne sviđa mi se kako me ovi ljudi gledaju... kao da sam
cirkusantica.
Bila je potpuno u pravu. Ljudi su doista otvoreno buljili, očito
zadivljeni spoznajom da su glasine o Vivieninoj smrti bile lažne... i to na
ovakvu mjestu, u ovo vrijeme! Njezina pojava na Lichfieldovu balu — na
događaju na koji inače nikada ne bi bila pozvana — bila je uzrokom šoka
za dame i duboke uznemirenosti za gospodu. Mnoga fina gospoda koja
su večeras ovdje bila prisutna u prošlosti su uživali Vivienine usluge, ali
se svakako nisu htjeli nositi s tim problemima ispred svojih sumnjičavih
supruga.
Grant je ohrabrujuće protrljao malene prste koji su ga stiskali. —
Naravno da te gledaju — promrmljao je. — Glasine o tvojoj smrti i
nestanku kružile su cijelim Londonom. Moraju vidjeti da si i dalje živa.
— Sada kada su me vidjeli, želim ići kući.
— Kasnije — Grant je zatomio uzdah, ignorirajući vlastitu želju da
se smjesta vrate kući umjesto da je izlaže na milost i nemilost visokom
društvu. To će biti duga večer za oboje. — U međuvremenu, pokušaj imati
malo samopouzdanja. Stara bi Vivien uživala u ovoj pažnji. Zadovoljno bi
dočekala svaku prigodu za šepurenje.
— Da nemam nimalo samopouzdanja, ne bih bila ovdje —
odgovorila je ispod glasa.
Konačno su došli do lady Lichfield. Bila je to bucmasta žena u
četrdesetima koja je nekoć bila jedna od najvećih londonskih ljepotica.
Iako su godine raskalašena života ostavile danak na njezinu lijepu licu, i
dalje je bila vrlo privlačna. Plave oči gustih trepavica i dalje su zračile
iznad širokih obraza, a sjajna je zavezana crna kosa otkrivala klasični
profil. Bila je kraljica londonskih elitnih krugova, udovica koja je prividno
vodila razborit život — iako se pričalo da je često imala mlade ljubavnike
koje bi bogato nagradila za njihove usluge. Istina, koketirala je s Grantom
kad su se zadnji put sreli, na večeri na početku sezone, i otvoreno davala
do znanja da bi voljela “produbiti njihovo poznanstvo”.

103
BalkanDownload

Kad ga je ugledala, lady Lichfield zamahala je rukama. — Kako je


moguće da je ovo tek drugi put da se srećemo? — upitala je. — Ja se
osjećam kao da sam vam stara prijateljica, Morgane.
— Radije recite dobra prijateljica — Grant je predložio, pristojno joj
poljubivši ruku. — Riječ stara ne bi se smjela koristiti kad se govori o vama,
moja damo.
Zahihotala se i popravila kosu. — Vjerujem da nisam prva, a ni
zadnja žena s kojom ste koketirali, vi šarmantni razvratniče.
Nasmiješio se i namjerno držao njezinu ruku duže nego što je to bilo
potrebno. — Kao što ni ja nisam zadnji koga su očarale najplavije oči u
Engleskoj.
Laskanje joj je očito godilo, iako se nasmijala pomalo ironično.
— Gospodine Morgane, zaustavite se prije nego što se otopim u
lokvu pred vašim nogama. — Okrenula se prema Vivien, pogledavši je od
glave do pete. Osmijeh joj se prilično ohladio. — Dobro došli, gospođice
Duvall. Vidim da vam je dobro, unatoč glasinama koje kolaju posljednjih
mjesec dana.
— Hvala vam, moja damo — Vivien se naklonila i nevoljko se
nasmiješila. — Oprostite, molim vas, ali... jesmo li se već upoznale?
Izraz lica lady Lichfield potpuno se uozbiljio. — Ne — rekla je
nježno. — Ali vjerujem da ste dobro poznavali moga pokojnog muža.
Bilo je jasno o čemu govori. Suočena s još jednim dokazom o svojoj
skandaloznoj prošlosti, Vivien nije znala što odgovoriti. Bila je zahvalna
kad ju je Grant brzo odveo dalje, dopustivši da lady Lichfield pozdravi
ostale goste.
— Ne sviđam joj se — Vivien je suho rekla pa zastala da Grant ukloni
njezin plašt i preda ga slugi.
— Ne sviđaš se mnogim ženama.
— Hvala ti na tom podizanju samopouzdanja. Osjećam se znatno
bolje nakon svih ovih komplimenata koje si mi večeras uputio.
— Želiš komplimente? — Čim su ušli u zagušljivu sobu za prijam,
žamor i buka naglo su se povećali.
— Jedan ili dva ne bi mi škodili — Vivien je skromno rekla, dršćući
zbog tisuća pogleda usmjerenih prema njoj. — Iako ćeš mi se sada narugati
da sam zbog toga tašta.

104
BalkanDownload

Naizgled potpuno opušten unatoč javnom zurenju, Grant je kimnuo


poznaniku koji ga je prolazeći pozdravio i odvukao Vivien do praznog,
odvojenog kutka sobe. Gledao ju je prodornim zelenim očima. — Prelijepa
si — rekao je. — Najljepša žena koju sam ikada upoznao, i najpoželjnija.
Nikada nisam želio nekoga kao što želim tebe. I bojim se da ću te, ako te
budem predugo gledao, uzeti sada, ovdje, pred svima.
— Oh — porumenjela je, igrajući se rubom ukrasa na struku. Nije
baš bio Byron, ali od ovih je izravnih izjava osjetila nalet uzbuđenja i
ugode u dnu trbuha. Uzvratila mu je pogled, pogledavši ga duboko u oči.
— Zašto si koketirao s lady Lichfield? — upitala je. — Jeste li bili
ljubavnici?
— Nismo. Zabavlja je razgovaranje s mlađim muškarcima, a i lako
joj je ugoditi. Već se pokazala korisnom poznanicom. Osim toga, moram
priznati da mi se sviđa.
Vivien se namrštila, osjetivši peckanje ljubomore. — Ne bi imao
aferu sa ženom njezinih godina, zar ne?
— Pa nije baš antički relikt — rekao je. Na usnama mu se naglo
pojavila sjena osmijeha. — Privlačna je žena u svojim četrdesetima.
— Ali starija je od tebe barem deset godina. Možda čak i petnaest.
Izražajno je podignuo tamne obrve. — Ne odobravaš da žene imaju
afere s mlađim muškarcima?
Vivien je pokušala progutati napetost koju je osjećala u grlu. — Ja
baš i nemam pravo ikoga osuđivati.
— Francuzi su opušteniji od nas u vezi s ovim stvarima. Vjeruju da
se ženska privlačnost povećava sa zrelošću i iskustvom... i ako žena
razmjenjuje usluge s mlađim muškarcem, smatraju je sretnicom.
— Onda ne dopusti da te ja zadržavam — Vivien je rekla zajedljivo.
— Zašto ne odeš k lady Lichfield?
— Neću završiti s lady Lichfield — promrmljao je, a u očima mu se
nazirao osmijeh.
— Zašto se tako smiješiš? — Osjećala se glupo i neugodno, kao da je
ispala budala.
— Zato jer si ljubomorna.
— Ne, nisam — Vivien mu je panično proturječila. — Doista, ja... —
zastala je kad im se približila tamna figura. — Tko je to? — oprezno je
upitala.

105
BalkanDownload

Grant se okrenuo i pogledao posjetitelja. Iako nije promijenio izraz


lica, Vivien je osjetila da se radi o muškarcu kojeg je Grant volio i
poštovao... jedan od rijetkih do čijeg mu je mišljenja bilo stalo. — Sir Rosse
— rekao je veselo, približivši Vivien kako bi se upoznali. — Mogu li vam
predstaviti gospođicu Duvall?
Sir Ross Cannon, upravitelj Bow Streeta. Vivien se naklonila i dobro
ga pogledala. Zaključila je da se radi o iznimnoj osobi, iako nije mogla
procijeniti zašto. Sir Ross bio je visok muškarac, iako nije konkurirao
Grantovoj nepremašivoj visini. Odavao je dojam sposobna čovjeka koji
raspolaže velikom moći. Bio je pomalo mršav, crnokos, znatiželjnih
svijetlosivih očiju. Najzanimljivije je bilo njegovo ravnodušno ponašanje,
kao da nije dio događanja, iako se družio s ostalim uzvanicima. Činilo se
da mu je ugodno u svojoj samoći.
Vivien je pala na pamet sramotna pomisao... Grant je radio za ovog
čovjeka, savjetovao se s njim. Bez sumnje je znao sve o njoj, uključujući
stvari koje je zapisala u onu groznu knjigu. Nagonski se primaknula bliže
Grantu.
Cannon ju je i dalje znatiželjno promatrao. — Gospođice Duvall...
veliko mi je zadovoljstvo upoznati vas.
— Jesmo li se?... — Vivien je zaustila, a onda se ugrizla za usnicu.
Shvatila je da ne može provesti sve vrijeme ispitujući ljude je li ih već
upoznala.
Cannon je shvatio što je željela upitati pa je nježno odgovorio:
— Nažalost, nismo.
Pretraživala mu je lice kako bi našla tračak osude ili sarkazma, ali
nije ga bilo. Hladne su sive oči bile ugodno ravnodušne.
Cannon i Grant razmijenili su pogled koji kao da je u sebi sadržavao
cjelovit razgovor. Nakon što se još jednom naklonio Vivien, Cannon ih je
ostavio, pristojno tiho pozdravivši.
Grant je uhvatio Vivien za lakat. — Dođi, gospođice Duvall — rekao
je nježno. — Mislim da je vrijeme da se podružimo s drugim gostima.
— Je li? — upitala je, nevoljko mu se pridruživši. Strepila je od
upoznavanja jer nije znala odijeliti prijatelje od neprijatelja. — Baš sam
razmišljala kako je vrijeme za još jednu čašu vina, i to veliku.
— Poslije ćeš dobiti sve vino koje želiš — njegova ju je ruka
neumoljivo gurala naprijed.

106
BalkanDownload

Da sakrije uznemirenost, Vivien je namjestila miran i staložen izraz


lica. Prišli su jednoj skupini ljudi u moru zamišljenih lica. Grant ju je
upoznao s dvjema damama i troje gospode. Lord i lady Wenman, lord
Fuller i gospođa Marshall, svi su je znatiželjno promatrali. Na njezinu
sreću, nije bilo puno potrebe da govori. Vivien je često pogledavala Granta
koji je razgovarao s njima. Imao je ravnodušan izraz lica, ali oči su mu bile
na oprezu. Osjećala je da razmišlja, provjerava, čeka.
Vivien je pogledala lorda Wenmana koji se činio mirnim, osim
pomalo nervozna tapkanja cipelama po podu. Uzvratio joj je pogled i
zbunila ju je drskost njegovih blijedih plavih očiju. Wenman... Nije
prepoznala njegovo lice, ali to joj je ime bilo neobično poznato. Gdje ga je
prije čula?
Grant ju je odveo do nove skupine ljudi, predstavljajući je vikontu
Hattonu. Vikont je bio stariji muškarac pepeljaste kose i kože naborane
poput zgužvana papira. Iako se ponašao pristojno, gledao ju je s
kombinacijom optužbe i opreza koju nije bilo teško primijetiti.
Nije joj dugo trebalo da se sjeti da su i on i Wenman muškarci
spomenuti u njezinu dnevniku.
Imala je afere s njima. Sledila se od uznemirenosti. Bilo je teško čitati
o detaljima njezinih afera u toj prokletoj knjizi, ali bilo je znatno teže
prisilno se suočiti s muškarcima s kojima je spavala. Koliko je još njezinih
bivših ljubavnika večeras bilo na balu? Okrenula se prema Grantu s
optužujućim pogledom.
Prije nego što je mogla progovoriti, prišao joj je muškarac sitnih očiju
poput komadića ugljena zakopanih u rumenom licu. Za razliku od ostalih,
nije se pretvarao da je ne poznaje. Odmah joj je prišao i napasno je uhvatio
za ruke, ne primijetivši Granta koji je ukočeno stajao pokraj nje.
— Bože dragi, Vivien! — muškarac je iznenađeno uzviknuo. —
Doista sam mislio da si mrtva. Kako si mogla samo tako nestati? Nisam te
mogao naći, nisam se mogao uvjeriti da ti je dobro. — Dok je govorio,
zapuhivao ju je njegov alkoholni dah. — Iako, poznajući tebe, nisam se
trebao previše brinuti. — Zastao je kako bi mračno pogledao Granta pa
skrenuo pogled natrag na Vivien.
— Uvijek se dočekaš na noge, baš kao mačka, zar ne?
Vivien je odlučila opustiti ruke u njegovu zahvatu, ne opirući se. Bila
je svjesna da je pozornost svih u prostoriji usmjerena na njih.
— Dobra večer, Gerarde — Grant je tiho rekao.

107
BalkanDownload

Pa naravno, lord Gerard, njezin posljednji ljubavnik. Vivien se


prisilno nasmiješila, iako su joj usne drhtale. Bijes, pobuna, sram — gorjela
je iznutra. Osjećala se kao da je postavljena u izlogu zbog zabavljanja
snobovskih članova elitnoga društva, a tako je doista i bilo.
Previše zbunjen da bi primijetio pozornost koju su privlačili, Gerard
je još čvršće stisnuo njezinu bijelu rukavicu. Nagnuo se i dubokim glasom
šapnuo Vivien u uho: — Obećaj da ćeš se poslije naći sa mnom. Moramo
razgovarati.
— Obećavam — promrmljala je, povlačeći ruke dok ih nije
oslobodila.
Gerard je od lelujao, a Vivien se uputila u suprotnom smjeru, ne
primjećujući kamo ide. Grant je pošao za njome, jednako živčan zbog
nastale situacije. Prošavši kroz vrata sobe za prijam, Vivien je naišla na
dugačku galeriju slika s presvučenim klupama. Zaustavila se ispred
portreta Lichfieldova pretka ohola lica i stajala čvrsto pritišćući prsa.
Iako se nije okrenula, znala je da ju je Grant slijedio pa je progovorila
kroz zube. Bijes joj je ukočio čeljust, ali govorila je tiho kako ne bi ometala
par koji je razgledavao slike na drugoj strani galerije. — Kako si uspio? U
manje od deset minuta upoznala sam tri bivša ljubavnika. Kako si uspio
sva imena iz dnevnika uključiti na popis gostiju?
— Nagovorili smo lady Lichfield da pošalje nekoliko dodatnih
pozivnica — rekao je ravnodušno.
— Kako lijepo od nje — Vivien je gorko odgovorila.
— A što si mislila tko će sve doći, Vivien? Znala si da ćemo ovo
iskoristiti kako bi se pokazala javnosti.
— Ali ti si učinio i više od toga. Pozvao si doslovno svaku osobu koja
bi mi mogla željeti zlo! Izlažeš me njima poput živog mamca, čekajući tko
će učiniti prvi korak!
— Večeras je ovdje šest Runnera i nekoliko drugih policajaca,
uključujući mene i sir Rossa. Svi te držimo na oku. Nisi u opasnosti.
Njegove su riječi samo dolile ulje na vatru. Poludjela je od bijesa. —
Mogao si mi reći što planiraš! Ali nisi, jer si htio da budem nespremna,
ponižena i osramoćena pojavom s morem muškaraca s kojima sam
spavala.
— Misliš da je sve ovo samo kazna koju sam ti namijenio? —
podsmjehnuo se. — Pokušaj ponovno, Vivien. Bow Street ima pametnijeg
posla od podržavanja osobnih osveta. Moj je posao uloviti muškarca koji

108
BalkanDownload

te je pokušao ubiti, a ovo je najbolji način da to postignem. Ako tijekom


toga osjetiš sramotu zbog događaja iz prošlosti, to nije moja krivnja.
— Ti manipulativni, nadmeni... — Pokušavala se sjetiti najgorih
mogućih riječi, podižući ruku kako bi ga pljusnula.
— Hajde — Grant je blago rekao — ako ćeš se bolje osjećati.
Vivien je buljila u njega. Bio je tako naočit u crnom smokingu, tako
snažan da bi ga njezina pljuska samo nasmijala. Stisnula je šaku, dršćući,
i spustila je, pokušavajući kontrolirati nalet emocija.
— Ne bi mogla nauditi ni mravu, zar ne? — Grant je promrmljao.
— Čak i da to zaslužuje. Ali to nije u tvojoj prirodi. Nekoć si razarala
i slamala muška srca bez ikakve sućuti, kao da se radi o običnim insektima.
Koji ti se vrag dogodio?
Nikada se nije osjećala više kao prostitutka nego u ovom trenutku.
Odjednom je poželjela da se pretvori u staru Vivien, u besramnu, nemarnu
ženu koja je radila sve što je htjela. Možda bi tako uspjela odagnati bol
zbog izdaje. Dosada je Granta Morgana smatrala zaštitnikom, prijateljem.
Zaljubila se u njega, iako nije očekivala da bi se iz toga išta moglo izroditi.
Ali nije joj bio prijatelj. Bio joj je neprijatelj, poput svih ostalih uzvanika.
Osjećala se usamljenom, kao žena pred kamenovanje. Pa... prokleti bili,
dat će im onda nešto za gledanje.
Podignula je glavu i mirno pogledala Granta čije je lice potpuno
izgubilo boju, osim na obrazima. — U redu — rekla je dubokim glasom.
— Večeras ću dati svima, uključujući tebe, ono što žele.
— Što bi to trebalo značiti?
— Samo to da ti namjeravam olakšati posao.
Ispravila je ramena i napustila galeriju odlučno koračajući, ponovno
ušavši u sobu za prijam, poput gladijatora. Grant ju je sporije pratio,
buljeći u njezinu sićušnu, tanahnu figuru. Napustio ju je svaki tračak
poniženja i sramežljivosti. Kretala se među gostima uspravno se držeći,
kraljevski podignute glave. Činilo se da se vratila Vivien koju je poznavao,
primamljiva i koketna.
Otvoreno flertujući i zadirkujući, Vivien je počela privlačiti
muškarce poput muha na med. Uskoro je stajala okružena petoricom, od
kojih su joj trojica bili bivši ljubavnici koji su, po svemu sudeći, bili
spremni na obnavljanje prijašnje veze. Držeći čašu vina u svojoj nježnoj
ruci, Vivien je brzo popila i prihvatila novu čašu.

109
BalkanDownload

Grant se približavao, osjećajući se poput izgladnjela čovjeka koji je


morao gledati kako drugi jedu na njegovu pikniku. U tom je trenutku
osjetio obuzdavanje sir Rossova stiska na ramenu. — Pustite je — Cannon
je hladno promrmljao. — Čini upravo ono što bi trebala. Pametna žena, ta
vaša prijateljica.
— Vivien se samo vraća na staro — Grant je ogorčeno rekao. — Ne
može biti mirna dok nije natjerala svakog muškarca u sobi da je želi za
sebe.
— Stvarno? — Cannon je zazvučao prijekorno. — Pogledajte malo
bolje, Morgane, i recite mi što vidite.
— Kurtizanu koja se zabavlja do mile volje — Grant je popio velik
gutljaj konjaka.
— Oh? Ja vidim ženu znojna čela koja grčevito stišće čašu vina.
Vidim ženu koja se bori sama sa sobom kako bi izvršila svoju nelagodnu
dužnost, bez obzira na sramotu što je zbog toga osjeća.
Grant je frknuo nosom. — Nije sposobna osjećati sramotu.
Cannon ga je zamišljeno promatrao. — Ako vi tako kažete. Iako
trenutačno nemam puno povjerenja u vašu objektivnost.
Grant je pričekao da ga upravitelj napusti prije nego što je odgovorio
ispod glasa: — Ni ja.
Nastavio je gledati Vivien dok su se ljubomora i bijes kovitlali u
njegovoj utrobi. Ovako bi se osjećao bilo koji muškarac koji bi bio dovoljno
glup da mari za Vivien. Gledao ju je kako koketira i razgovara s bivšim
ljubavnicima, prisjećajući se detalja iz njihovih veza i seksualnih
aktivnosti. Želio je razbiti, premlatiti, probosti, zadaviti nekoga... bilo što,
samo da oslobodi agresiju koja tek što nije eksplodirala. Nije znao da je
sposoban za takav iracionalni bijes i to mu se gadilo.
Vivien dosada nije znala da je moguće pretvarati se sretnom i
zadovoljnom kad se osjećaš očajnom i bijednom. Nije bilo veće muke od
pretvaranja da je seksualno zainteresirana za bilo kojeg od muškaraca koji
su je okruživali dok joj je jedina želja bila biti sama.
Nije gledala izravno u Granta, ali ga je vidjela krajičkom oka.
Izgledao je kao mračni div koji je progutao košnicu. Nije mogla a da ga ne
vidi kao uzročnika svojih problema... iako to nije bila prava istina. Da nije
vodila život koji joj je donio sve ove silne probleme, ne bi trebala njegovu
zaštitu. Ali on je doista nije trebao tretirati tako dvosmisleno, u jednom
trenutku biti dobar i brižan, a u drugom sarkastičan i nadmoćan.

110
BalkanDownload

Oboma bi bilo lakše da je voli ili mrzi, umjesto da je muči svojim


promjenjivim raspoloženjem.
Lord Gerard primijetio ju je izdaleka. Stajao je pokraj staklenih vrata
koja su vodila u vrt. Nagnuvši glavu u znak pitanja, pokazao je prema
vratima.
Shvativši da želi vani razgovarati s njom, Vivien mu je suglasno
namignula, iako joj je srce zadrhtalo pri samoj pomisli. Sigurno će je
pokušati zavesti... ili zadaviti. Kao njezin ljubomorni bivši partner, možda
ju je upravo on one noći gurnuo u Temzu. Užasavala se pomisli ostati
nasamo s njim. Ali Grant je rekao da će biti sigurna i ona mu je vjerovala.
Prije nego što se odvojila iz gužve koja se stvorila oko nje, pogledom
je potražila Granta. Pogled joj se nakratko susreo s visokim, starijim
muškarcem željeznosive kose i duga, oštra lica.
Napeto ju je promatrao. Iako nije bio naočit, bio je vrlo
karakteristična izgleda. Ono što je privuklo njezinu pažnju bile su oči pune
mržnje.
S nelagodom je okrenula glavu i nastavila tražiti Granta. Pronašavši
visoku, poznatu figuru u gužvi, uputila mu je značajan pogled. Suptilni
mu je signal bio dovoljan. Smjesta ju je počeo slijediti, gurajući se kroz
opijeno društvo. Odgurivao ih je ignorirajući njihovo gunđanje.
— Što je bilo? — promrmljao je, nagnuvši glavu kako bi čuo njezin
blag šapat.
— Pleši sa mnom.
Namrštio se na taj zahtjev. — Nisam dobar plesač.
— Lord Gerard pozvao me na razgovor u vrtu. Nadala sam se da ćeš
otplesati sa mnom do vrata na drugoj strani sobe i pomoći mi da se
diskretno iskradem.
Grant je oklijevao, bacivši oko na staklena vrata. Nije mu se činilo
kao da će razgovor Gerarda i Vivien uroditi plodom. Ali to što je Vivien
bila spremna suočiti se s bivšim ljubavnikom i mogućim ubojicom, bez
pomoći svojega pamćenja, dokazalo mu je njezinu hrabrost. Međutim, nije
htio da se to dogodi. Bio je ljubomoran i zabrinut za nju. U tom je trenutku
najviše od svega želio biti nasamo s njom.
— A tvoj gležanj?
— Preživjet ću — smjesta je odgovorila. — Samo tu i tamo osjećam
blagu bol.

111
BalkanDownload

— Kada izađeš, ostat ćeš u vidokrugu — tiho je rekao. — Nećeš se


udaljiti iza vrata koja vode na livade. U redu?
— Da, naravno.
Čuo se početak valcera i Grant ju je nevoljko povukao prema moru
plesača. Unatoč napetosti koju su oboje osjećali, ili možda upravo zbog
nje, Vivien se zahihotala. Grant nije bio lažno skroman stvarno nije bio
dobar plesač. Bio je iskusan, ali ne i graciozan, vodeći je kao da je krpena
lutka.
Nezgrapno, ali sigurno, polako su se primicali drugoj strani sobe.
Grant je promatrao sjajne vatrene kovrče na vrhu Vivienine glave,
mehanički je vodeći kroz valcer. Uznemireno je pazio da joj ne stane na
prste. Jedan pogrešan korak i osakatio bi je do kraja života. Vivien je
šutjela, naizgled jednako uznemirena poput njega, a onda je ispustila
prigušen jecaj. Ispao je iz ritma dovoljno dugo da joj zabije prste u bradu i
gurne glavu nagore. Usne su joj snažno zadrhtale, a plave oči zablistale od
smijeha.
— Ovo je očajno — Vivien je uzdahnula i zagrizla usnicu kako bi
zatomila eksploziju smijeha.
Grant je u isto vrijeme osjetio uvrijeđenost i olakšanje. — Rekao sam
ti — zarežao je.
— Nisi ti kriv. Doista. Bio bi puno bolji s višom partnericom. Ti i ja
uopće ne pašemo jedno drugome. — Odmahnula je glavom i sjetno
nastavila. — Nismo jedno za drugo.
— Da. — Ali Grant se nije slagao, odnosno, nije ga bilo briga. Zavolio
je njezine kratke noge, visok struk i malene ruke... volio ju je držati u
rukama... volio je svaki njezin detalj, savršeni i nesavršeni. Ta mu se
spoznaja proširila prsima poput opijata, i to onog koji zatupljuje osjetila i
završava eksplozivnim sudarom. Od svih žena koje je poznavao... zašto je
to morala biti baš ona?
Glazba je postala glasnija i dvorana se ispunila bojom i svjetlom. U
tom je trenutku Grant pogurnuo Vivien prema vratima i izveo je van. —
Idi — promrmljao je. — Gerard te čeka. — Zaklonio ju je leđima kako bi
neprimjetno izišla naći se s bivšim ljubavnikom.

112
BalkanDownload

DESETO POGLAVLJE

P adina iza vile bila je podijeljena na tri terase. Široko, pomalo nakošeno
stubište vodilo je u baršunasta prostranstva donje livade ograđene
brižno podšišanom tisovinom. Starinski je vrt bio savršeno uređen
cvjetnim gredicama geometrijskih oblika i pravokutnim puteljcima. Na
ulazu u donju livadu stajala su velika vrata od kovanog željeza, s
brončanim urnama na visokim vrhovima.
Ne vidjevši lorda Gerarda, Vivien se spustila niz stube. Grant ju je
upozorio da se ne udaljava prema donjim livadama, ali činilo se kao da
nema izbora. Zatomljujući ukočeno disanje, obišla je livadu. Noćna sova
prigušeno je hukala.
— Vivien — čula je dubok šapat lorda Gerarda. — Ovim putem. —
Iza čeličnih je vrata izvirila ruka. Prstom ju je pozvao k sebi.
Očito će razgovarati u donjim vrtovima. Drhteći u hladnom mraku,
Vivien se provukla kroz vrata i suočila s Gerardom. Pod plavim je
svjetlom mjesečine njegovo lice bilo blijedo i bezoblično poput mliječnog
želea. Bio je prosječno visok i normalno građen, kose koja se polako počela
povlačiti s tjemena njegove glave. Vivien ga je promatrala. Budući da su
doista bili ljubavnici, smatrala je kako bi se trebala sjetiti barem nečega u
vezi s njim. Međutim, ni njegovo lice ni njegov glas nisu prizivali duhove
sjećanja.
Pokušao ju je zagrliti, ali se smjesta odmaknula.
Gerard se duboko nasmijao i zadivljeno odmahnuo glavom. —
Vivien, zadirkuješ me — promrmljao je. — Veličanstvena si, kao i uvijek.
I sam Bog zna da mi je nedostajao tvoj lik.
— Neću dugo ostati — odgovorila je, natjeravši se da izgleda oholo.
— Ne želim propustiti ni jedan jedini trač, predugo me nije bilo u gradu.
— Gdje si bila protekli mjesec? Hajde, možeš se povjeriti starom
prijatelju.
— Jesi li ti moj prijatelj? — nježno je uzvratila.
— Ako ja nisam, onda nemaš nijednoga.
Nažalost, to je doista mogla biti istina. Nagnuvši glavu, Vivien je
zauzela zavodljivu pozu, motajući kovrču kose oko tankoga prsta. — Ne
tiče te se gdje sam bila, moj lorde.

113
BalkanDownload

Hodao je u polukrugu oko nje. — Vjerujem da imam pravo na


nekoliko pitanja, šećeru.
— Imaš pet minuta, a onda se vraćam na bal.
— U redu, počnimo s našim dragim prijateljem Morganom. Što ti je
on? Nisi ga valjda prihvatila kao novog ljubavnika... ili su ti se kriteriji
snizili otkad smo se zadnji put vidjeli? Oh, pretpostavljam da posjeduje
neku primitivnu privlačnost, ali on nije plemić, nego običan pučanin.
Lovac na lopove, za ime Božje. Kakvu to igru igraš?
— Nema nikakve igre — odgovorila je s prikrivenim prijezirom.
Kako se ovo debelo, lijeno stvorenje usuđuje vrijeđati Morgana? Oh,
Morgan ima svojih mana, to sigurno, ali je sto puta veći muškarac nego
što bi to Gerard ikada poželio biti.—On je privlačan muškarac.
— Ogromni majmun — Gerard se podsmjehnuo.
— Zabavlja me. I može si priuštiti moje društvo. To mi je zasad
dovoljno.
— Bilo bi ti puno bolje sa mnom — Gerard je tiho izjavio. — I ti i ja
to znamo — mračno ju je pogledao s loše prikrivenom pohlepom. — Sada
kada je problem koji nas je razdvojio naizgled riješen, ne vidim zašto ne
bismo nastavili naš prijašnji dogovor.
Problem? Kakav problem? Vivien je zijevnula, prikrivši nalet
znatiželje. — Razgovarao si s Morganom o meni — rekla je ravnodušno.
Počeo se ispričavati. — Mislio sam da si mrtva, inače ne bih rekao ni
riječ tom gadu.
— Jesi li mu ispričao za naš problem?
— Naravno da nisam. Ne bih to nikome rekao, a osim toga... s
obzirom na tvoj nestanak, bojao sam se da bi me to prikazalo u sumnjivu
svjetlu. — Zastao je i pomalo sramežljivo upitao: — Usput, kako je
završila?
— Kako je završilo što?
— Ne budi glupa, draga. Pa trudnoća, naravno. Očito si spontano
pobacila, ili namjerno, možda... — Zastao je, s nelagodom. — Nakon duga
razmišljanja, priznajem da sam bio u krivu kada nisam htio prihvatiti
dijete, ali znaš situaciju s mojom suprugom. Lošeg je zdravlja. Vijest o
trudnoći ozbiljno bi je uznemirila. Osim toga, nije bilo dokazano da je
dijete doista moje.

114
BalkanDownload

Vivien se okrenula, a um joj je podivljao. Trudnoća. Nosila je dijete.


Polako je položila ruku na svoj ravan trbuh i zadrhtala. Ne može biti istina,
uznemireno je pomislila. Oh, dragi Bože, ako je bila trudna, što se
dogodilo djetetu? Tijelo joj je preplavila vruće-hladna jeza dok je
razmatrala mogućnosti. Sigurno je doživjela spontani pobačaj, jer o
ostalim rješenjima nije htjela ni razmišljati.
Zatvorila je oči, čvrsto ih stišćući od užasa. Ne bi se namjerno riješila
bebe... zar ne? Milijun joj je pitanja letjelo glavom poput nasilnih ptica koje
su je kljucale dok se nije trznula i odmaknula.
— Razumijem — rekao je Gerard, zaključivši iz njezine neugode da
je doista namjerno prekinula trudnoću. — Pa, nemoj kriviti sebe, draga.
Nisi bas majčinski tip. Nadarena si za druge stvari.
Otvorila je usta, ali nije mogla proizvesti ni glasa. Od silne se krivnje
i boli uspjela usredotočiti samo na jednu stvar. Grant nikada ne smije
doznati. Ako otkrije što je vjerojatno učinila, mrzit će je iznad svih
granica... Ali ne više nego što bi ona mrzila samu sebe.
— Vivien — Gerardov je glas prodro u očajni vrtlog njezinih misli.
Prišao joj je otraga i uhvatio je za bijele rukavice, klizeći rukama prema
njezinim dlanovima. — Vivien, ostavi Morgana i vrati se meni. Večeras.
On se samo pretvara da je aristokrat. Ne može ti pružiti ono što ja mogu.
Znaš to.
Na usta su joj navrle bijesne i otrovne riječi, ali uspjela se suzdržati.
Ne bi bilo najpametnije postati njegovim neprijateljem... S vremenom bi
joj mogao biti koristan. Drhtavo se nasmiješila. — Razmislit ću — rekla je.
— Ali ne očekuj me večeras. A sada... moramo se odvojeno vratiti u sobu
za prijam. Ne želim osramotiti Morgana pojavljujući se s tobom.
— Jedan poljubac prije odlaska — Gerard je zahtijevao.
Vragolasto se nasmiješila. — Ali ne bih se mogla zaustaviti samo
najednom. Zato samo idi, molim te.
Stisnuo joj je ruku i poljubio bijelu rukavicu. Čim se udaljio, Vivienin
osmijeh nestao je. Stavila je dlan na hladno, znojno čelo i nastojala ne
zaplakati. Otišla je u drugom smjeru i vratila se u vilu.
Obuzeta žaljenjem i gorkim strahom, Vivien je zastala pokraj guste
živice i velike kamene skulpture. Osvježio ju je hladan povjetarac. Osjećala
se ošamućenom i grozničavom, ali znala je da se mora primiriti prije
povratka u sobu za prijam. No, nije se još željela suočiti s gužvom,
posebice s Grantom.

115
BalkanDownload

— Bludnice — odjednom ju je prostrijelio dubok muški glas pun


mržnje. — Neću biti miran sve dok ne budeš mrtva.
Vivien se zaprepašteno okrenula, tražeći izvor glasa. Sjene su plesale
oko nje. Srce joj je mahnito kucalo. Kad je začula korake, poskočila je poput
prestrašena zeca. Podigla je haljinu, ispustila prigušen vapaj i potrčala
kamenim stubama, spotičući se i jureći prema svjetlima koja su dopirala
iz vile. Poskliznula se o lokvu ili zalutali list i pala na tlo, udarivši bradom
o rub stube. Plačući od bola, spremala se ponovno potrčati, ali bilo je
prekasno — nepoznate su je ruke već dohvatile.
— Ne — jecala je, koprcajući se kako bi se obranila, ali stisak je bio
tako čvrst da se nije mogla pomaknuti.
Odjednom je čula grub glas, polako shvaćajući da joj je poznat.
— Vivien, smiri se. Ja sam. Pogledaj me, dovraga.
Trepćući, buljila je u njega sve dok panika nije nestala iz njezinih
očiju. — Grante — rekla je, teško dišući. Sigurno ju je vidio iz kuće i
potrčao spazivši da je uznemirena. Sjedeći na kamenim stubama, držao ju
je približivši tamno lice njezinu. Mjesečina je obasjavala njegov dug nos i
bacala mu sjene s gustih trepavica na obraze. Vivien ga je panično stisnula
u znak olakšanja, čvrsto ga zagrlivši oko vrata. — Oh, hvala Bogu...
— Što se dogodio? — kratko je upitao. — Zašto si bježala?
Oblizala je suhe usne i pokušala izgovoriti smislenu rečenicu.
— Netko mi se obratio iza skulpture.
— Gerard?
— Ne, ne bih rekla... nije zvučao poput njega, ali ne znam... Oh,
pogledaj! — Pokazala je na tamnu siluetu koja je prošla pokraj skulpture i
nestala iza živice.
— To je Flagstad — Grant je promrmljao. — Jedan od Runnera. Ako
je netko ondje, on će ga pronaći.
— Zar ga ne bi i ti trebao potražiti?
Grant se poigravao odbjeglom kovrčom na njezinu čelu, vrativši je
na mjesto. Odjednom mu je osmijeh osvijetlio lice. — Želiš da te ostavim
samu?
— Ne — smjesta je odgovorila, stisnuvši ruke oko njegova vrata.
— Ne nakon onog što mi je rekao.
Osmijeh mu je odjednom nestao s lica. — Što ti je rekao, Vivien?

116
BalkanDownload

Oklijevala je, pažljivo razmislivši o tome što će reći. Ne smije


spomenuti trudnoću... barem dok ne dozna više o tome. Udobnije se
smjestivši u njegovu naručju, zahvalna na čvrstoj muževnosti njegova
tijela, oprezno je odgovorila: — Da neće biti miran sve dok ja ne budem
mrtva.
— Je li ti glas zvučao poznato?
— Ne, nimalo.
Grant joj je nježno popravio bijelu rukavicu, položivši palac na
nježnu udubinu ispod njezina pazuha. Iako je i on nosio rukavicu, čvrstim
joj je dodirom ulijevao sigurnost.
— Jesi li ozlijeđena? — upitao je.
— Moja noga... udarila sam se u nogu, ali mislim da je samo
modrica... — Vrisnula je kad joj je počeo podizati haljinu. — Ne, ne ovdje!
Čekaj...
— Koža se ne čini razderanom — Grant je pažljivo promatrao
nateklu modricu, ne obazirući se na njezino odlučno migoljenje. — Budi
mirna.
— Neću biti mirna dok otkrivaš moju... Oh, pusti me! — Crvena od
srama, shvatila je da im se još netko pridružio na stubama. Grant joj je
spustio haljinu, sakrivši ozlijeđenu nogu, upravo kada je došao sir Ross
Cannon. Vivien je primaknula svoje rumeno lice Grantovu kaputu i
pogledala Cannona.
— Flagstad nije uspio vidjeti lice čovjeka iz mraka — Cannon je
bezizražajno rekao. — Međutim, rekao je da je naš čovjek visok, sijed i
mršav. I baš kao zanimljiva slučajnost, kočija lorda Lanea, koji odgovara
tom opisu, upravo napušta imanje.
— Lane — Grant je ponovio upitna tona. — On nije na popisu
osumnjičenika.
— Spominje li se i on u knjižici gospođice Duvall?
— Ne — Grant i Vivien odgovorili su u isti glas.
Vivien je nesigurno potegnula Grantov kaput. — Neki me stariji
muškarac promatrao u sobi za prijam... Činilo se da me mrzi. Imao je nos
poput jastrebova kljuna. Bi li to mogao biti lord Lane?
— Moguće — Grant je zamišljeno odgovorio. — Ali bit ću proklet
ako ne uspijem otkriti kako je on povezan s tobom. Nitko ga dosada nije
spomenuo.

117
BalkanDownload

— Dopusti mi da istražim kako bi on mogao biti povezan sa


slučajem gospođice Duvall — rekao je Cannon. Iako je zvučalo kao pitanje,
očito nije tražio dopuštenje. — Lane se uvijek bunio zbog mojih temeljitih
noćnih ophodnji. — Mrko se nasmiješio. — Volio bih mu uzvratiti uslugu.
— Samo izvolite — odgovorio je Grant. Podignuo je Vivien iz svoga
krila. Bila je zahvalna na mraku koji ih je okruživao i skrivao njezino pravo
stanje, svjesna Grantove ruke na svojemu boku.
— Mogu li sada ići kući? — tiho je upitala, a sir Ross je odgovorio:
— Ne vidim zašto ne. Bili ste odlični večeras, gospođice Duvall. Po
mojemu mišljenju, neće nam dugo trebati da razriješimo ovaj slučaj.
Uskoro ćete biti slobodni vratiti se svojemu starom životu.
— Hvala — Vivien je promuklo odgovorila. Možda je bila
nezahvalna, ali pomisao na vraćanje starom životu nije ju uopće radovala.
I što s gubitkom pamćenja? Hoće li se ikada oporaviti? Hoće li joj se
pamćenje uopće vratiti? Što ako bude morala prolaziti kroz život bez
prošlosti, bez tajni i uspomena koje su činile osobu potpunom? Čak i ako
Cannon i Grant otkriju tko je njezin nesuđeni ubojica i zaštite je od moguće
opasnosti, strepjela bi od suočavanja s budućnošću. Nije znala tko je,
odnosno tko bi trebala biti. Ne sjećati se prvog dijela svoga života... kakva
čudna kazna.
Osjetivši njezin očaj, Grant ju je nježno uhvatio za ruku. Prošetali su
puteljkom koji se protezao oko vile do kočija koje su čekale ispred ulaza
na imanje.
— Što će misliti lady Lichfield i ostali gosti kada vide da smo otišli
bez pozdrava? — upitala je Vivien.
— Pretpostavit će da smo otišli ranije kako bih te odveo kući i spavao
s tobom.
Lecnula se na njegovu izjavu dok su joj tijelo probadali naleti
hladnoće i topline. Zbunjena njegovom izravnošću, bila je u iskušenju
upitati ga planira li to doista učiniti. Ali riječi su je napustile, a glas joj je
nestao... jer je shvatila da je upravo to i sama priželjkivala. Osjećala se
rastresenom i beznadnom, željna nekoliko trenutaka bliskosti i
zadovoljstva. Komu će štetiti ako mu se preda?
I tako su to već ranije učinili. Samo što se ona toga nije mogla sjetiti.
Zašto to ne bi opet dopustila? Nije imala reputaciju koju je morala zaštititi.
Osjećala se ispraznom, usamljenom i uplašenom... Htjela mu je ugoditi, ali
i sebi.

118
BalkanDownload

Trebala se riješiti takvih misli, ali osjećala se ošamućenom, kao da se


već uputila stazom kojom nije smjela, a bilo je prekasno vratiti se.
Grantov je sluga vidio kako se primiču i požurio kako bi pomogao
Vivien. Bio je dovoljno iskusan da se ne čudi tome što odlaze tako rano, a
nije ih ni ispitivao, osim o tome kamo se žele uputiti. — Kući — Grant je
grubo rekao, pomažući Vivien popeti se u kočiju, poslavši slugu da
obavijesti vozača.
Vivien je podigla haljinu kako bi provjerila pulsirajuću modricu na
potkoljenici. Lagano je zajecala.
— Boli li te? — Grant se namrgodio.
— Ne baš, ali... — pogledala je prema pretincu koji je sadržavao
razna pića u kristalnim bocama. — Mogu li dobiti malo konjaka? Još se
uvijek osjećam pomalo uznemireno nakon svega što se dogodilo.
Grant je bez riječi natočio malo konjaka u čašicu i pružio je Vivien.
Vivien je prihvatila čašu, prinijela je usnama i ispila u jednom gutljaju.
Baršunasta joj se vatra raširila grlom i prsima, navlaživši joj oči. Zatomila
je kašalj i pružila čašu. — Još, molim— rekla je promuklo.
Grant je podignuo obrvu, pomno je promotrivši dok joj je točio novu
čašu. Drugi je gutljaj konjaka bio lakši od prvoga. Ugodna joj se toplina
proširila cijelim tijelom. Kratko uzdahnuvši, Vivien je vratila čašu i
smjestila se u kut sjedala. — Oh, to je već bolje — promrmljala je.
— Nemaš razloga bojati se, Vivien — rekao je Grant, shvativši da je
to bio razlog njezine želje za konjakom. — Neću dopustiti Laneu ili bilo
kome drugome da ti naudi.
— Da, znam — nasmiješila mu se s povjerenjem, ali osmijeh joj je
brzo nestao s lica kad je začula Grantovo pitanje.
— O čemu ste ti i Gerard razgovarali u donjem vrtu?
— Ni o čemu važnome — rekla je.
— Prepričaj mi sve. Ja ću odlučiti je li važno ili nije.
Budući da je ništa na svijetu ne bi moglo natjerati da mu otkrije tajnu
o trudnoći, pokušala se sjetiti nečega što mu može reći. — Pa... lord Gerard
upitao me zašto sam s tobom i rekao kako se ti samo pretvaraš da si
aristokrat.
Ovaj je komentar izmamio zajedljiv osmijeh. Vivien je zaključila da
je Grant u prošlosti često bio meta ovakvih komentara. — Rekao bih da

119
BalkanDownload

dobro prepoznaje ljudski karakter — Grant je ravnodušno odgovorio. —


Nastavi.
— Onda mi je predložio da te ostavim i vratim se njemu.
— Što si mu odgovorila?
— Nisam rekla ni da ni ne, samo sam rekla da ću razmisliti.
— Mudra odluka — rekao je hladno. — U tvom je položaju pametno
imati nekoliko mogućnosti.
— Neću ponovno postati njegovom ljubavnicom — rekla je,
uvrijeđena što je Grant pomislio da bi takvo što uopće mogla razmatrati.
— Tko zna. — Činilo se kao da se namjerno pokušava svađati s njom.
— Kad se sve ovo završi...
—Je li to ono što ti želiš da učinim? — živčano je upitala. — Da se
vratim lordu Gerardu? Ili pronađem nekog drugog muškarca?
— Ne. To nije ono što želim.
— Pa što onda... — uzdahnula je kad ju je zgrabio, brzo poput tigra,
i premjestio u svoje krilo. Krupnom joj je rukom razbarušio kosu i uništio
frizuru, raspetljavši kovrče i razbacavši ukosnice po podu kočije.
Isprekidano je disao dok mu se toplina penjala u lice. Bio je
ljubomoran, frustriran, bolno uzbuđen, a sve zbog izazovna stvorenja u
svojim rukama. Bio je umoran od žudnje za onime što ne može imati, od
neprestanog spoticanja o vlastitu savjest. U rukama je držao neurednu
smjesu mesa i svile, i žudio je za time da se izgubi u njezinoj toplini.
— Želim da ostaneš sa mnom — rekao je promuklo. — Želim da
budeš moja.
Vivien ga je gledala plavim očima teških kapaka, kao da razumije
njegove muke. Nježno je dodirnula njegovo lice hladnom rukavicom. —
Onda ću to i biti — promrmljala je, zapuhnuvši ga slatkastim dahom
konjaka. — Jer i ja želim tebe.
Te su riječi u njemu oslobodile proždrljivu zvijer. Nemoćan
zaustaviti se, Grant je posegnuo za Vivieninom rukavicom i povukao je s
njezine ruke. Uhvatio ju je za ruku i pritisnuo je na svoja usta i čeljust,
pohlepno upijajući njezin nježan dodir. Usnama joj je dotaknuo dlan, a on
je zatvorio oči od požude i zadovoljstva.
Viven je povukla ruku, a čim ju je oslobodila, stavila je drhtave prste
iza njegova ukočena vrata. Nije više čekao. Spustio je glavu i položio usta
na njezina, zahtijevajući da ih otvori. Usne su joj se razdvojile, željno ga

120
BalkanDownload

primajući, a jezik joj se prepustio njegovu snažnu milovanju. Uzdahnuo je


i privukao je još čvršće u svoje krilo, snažno je ljubeći. Ljubio ju je sve
mahnitije, kao da je tragao za njezinim dubljim okusom, ali umjesto da se
zasiti, postajao je sve gladnijim i gladnijim.
Naglo je odmaknuo usta i zarežao, gledajući njezino rumeno lice. —
Ne mogu te se zasititi — rekao je promuklo. — Tako si lijepa, tako slatka...
Vivien, dopusti mi... — Položio joj je ruku na leđa i povukao vezice pa joj
raskrilio steznik, otkrivajući njezinu blijedu kožu. — Dopusti mi... —
ponovio je, jednom je rukom držeći za leđa kako se ne bi odmaknula.
Nježno je obujmio njezinu okruglu, čvrstu dojku, palcem joj milujući
ružičastu bradavicu dok se nije ukrutila i potamnjela. Vivien se ugrizla za
usnu, izvijajući se dok mu se crna kosa spuštala prema njezinim grudima.
Vlažnim je toplim usnama obujmio bradavicu, milujući je vrškom jezika.
Izgubljena u magli konjaka i uzbuđenja, Vivien ga je objema rukama
stisnula za glavu. Povukao ju je za bradavicu, nježno i vješto, dok mu se
tijelo treslo od požude. Vivien je zatvorila oči, prepuštajući se sirovom
fizičkom užitku. Obuzeo ju je tračak srama kad je pomislila da bi samo
besramna žena, odnosno kurtizana, dopustila muškarcu da joj radi nešto
takvo u kočiji. Ali nije ju bilo briga. Nije bilo važno kako je, kada ili gdje
dodiruje. Žudjela je za njim jednako snažno kao što je on žudio za njom i
ništa ih više ne bi moglo rastaviti.
Prešao je na njezinu drugu dojku, najprije je istraživši jezikom, a
potom je grickajući dok se nije nagnula i zastenjala. Svakim je dodirom
njegova jezika osjećala peckavo uzbuđenje duboko u trbuhu i između
bedara. Uznemireno je primaknula koljena kako bi ublažila uzbuđenje.
Grant ju je uhvatio za gležanj, povukavši svilenu čarapu. Raširio je
prste i počeo se kretati preko njezina koljena do mjesta na kojem joj je
svilena vezica stiskala rebro. Istraživao je meku kožu iznad vezice i
gurnuo ruku ispod zgužvanih lanenih gaćica.
Prstima se penjući sve više i više, pronašao je pramen kovrča između
njezinih bedara.
Vivien se čedno opirala, drhteći u njegovim rukama i jecajući u
znaku prigušena protesta. Odjednom ju je snažno poljubio. Zastenjala je i
omotala ruke oko njegovih širokih ramena, dok joj se svaka pomisao
opiranja otapala poput leda na suncu. Rukom joj je pretražio prednji dio
gaćica, pronašao mašnicu na vrhu i posegnuo prstima unutra. Nježno je
klizio među kovrčama, milujući nježne dlake koje su štitile njezino

121
BalkanDownload

najintimnije mjesto. Drhtala je od zbunjenosti, straha i uzbuđenja pa mu


položila glavu na rame.
Uzbudljivo se istraživanje nastavilo. Pomicao je prst gore-dolje dok
joj osjetljive usne nisu nabrekle. Dodirnuo je sitno, bolno središte njezine
strasti, kružeći, šokirajući je iskonskim užitkom zbog kojeg je htjela
vrištati.
Vivien se previjala u njegovu krilu, osjećajući rastuću izbočinu na
stražnjici. Drhtavo se nasmijala shvativši da je bio spreman uzeti je istoga
trena, tu, u kočiji. Pronašao je izvor nevjerojatne vlažnosti i ispipao meku
šupljinu. Gurnuo je srednji prst u nju, bez ikakva upozorenja. U početku
se opirala, trzajući se kako bi ga odmaknula, ali onda ga je još snažnije
stegnula za ramena. Sklopila je bedra oko njegove ruke, a on ju je obasipao
nježnim riječima i ljubio ispod uha.
— Tako si uska — potmulo je rekao. — Zašto? Bojiš li se?
— Da — ošamućeno je prošaptala.
— Nemaš se čega bojati.
— Ja... ne sjećam se kako se ovo radi — zagrcnula se. Sada mu je prst
lakše klizio, zbog neočekivane vlažnosti. Polako je uronio, pa opet i opet,
u zavodljivu ritmu od kojeg je željno zanjihala bokovima. Bol zadovoljstva
sve je više rasla, sve dok nije doživjela vrhunac i pala natrag u sjedalo.
Cijeli se svijet zaokrenuo za tristo šezdeset stupnjeva. Željela je
dodirnuti njegovu kožu, ali u tome su je sprječavali slojevi njegove odjeće.
Spustio ju je na sjedalo i nagnuo se nad njom. Uhvatio ju je za glavu i
poljubio. Usne su mu bile grube, vruće i uznemirene. Oboje su zastenjali
od silne strasti od koje im je srce nekontrolirano kucalo.
Kočija je postala lepršava čahura sjena, kože i mirisa vanilije. Vivien
je obgrlila njegova široka ramena, glavom mu se naslonivši na vrat.
— Volim te — prošaptao je, odgurujući je na sjedalo i gledajući ravno
u lice.
— Ne moraš to govoriti — rekla je uznemireno, iako joj je tijelo
prštalo od zadovoljstva.
— Volim te — ponovio je dok su mu zelene oči sjajile u mraku poput
mačjih.
Gledala ga je bez riječi, pitajući se je li doista svjestan toga što govori,
je li tip muškarca koji doista može razlikovati ljubav i požudu.

122
BalkanDownload

Kočija se zaustavila i shvatila je da su stigli u King Street. Grant joj


je prislonio glavu uz uho i tiho šapnuo: — Vodi ljubav sa mnom večeras,
Vivien.

123
BalkanDownload

JEDANAESTO POGLAVLJE

B ilo je vrlo kasno i svi su se sobari i sluge povukli u svoje odaje, osim
sluge koji im je otvorio vrata kočije. Iznenadivši se, sluga je hitro
odmaknuo pogled od sitnog, razbarušenog tijela u Grantovim rukama.
Noseći dragocjeni teret uz stube, zaogrnuvši je kaputom, Grant je
pogledao Vivienino zakriveno lice. Bila je rumena i tiha, nesigurna, ali nije
se opirala. Sjetivši se svoje ljubavne izjave u kočiji, i sam se zarumenio, ali
nije zažalio što joj je to rekao i neće nikada ni zažaliti. Prvi je put jednoj
ženi rekao da je voli. Večeras je otkrio dio sebe za koji nije ni znao da
postoji i želio je pokazati Vivien svu nježnost i strast za koju je bio
sposoban.
Kad su ušli u sobu, spustio ju je pokraj kreveta. Prstima je prošao
kroz njezinu raščupanu kosu i ovlaš joj dodirnuo usne svojima, udijelivši
joj nježan poljubac. Otpustio joj je kopče i ukosnice i oslobodio zapletene
kovrče. Njezina mu se meka i topla kosa razlijevala niz ruke.
— Reci mi što da činim — prošaptala je pa mu rukom kliznula ispod
kaputa, osjetivši čvrstinu njegovih leđa. — Ne znam kako te zadovoljiti.
Ne sjećam se kako se išta od ovoga radi.
— Ne trebaš se ničega sjećati — rekao je nježno, ali ozbiljno.
Primaknuo ju je svojemu nevjerojatno uzbuđenu tijelu, udišući njezin
opojan miris. Položio joj je usne na vrh vrata, poljubio je i osjetio ranjivu
kožu, polako se spuštajući prema mirisnim grudima.
Vivien je zadrhtala i nagnula mu se u rukama dok joj je srce mahnito
tuklo od pritiska njegovih znatiželjnih usta.
Polako ju je svlačio, povlačeći vezice njezine odjeće koja je padala
oko nje. Otkrivena joj je koža bila bijela i sjajna, a tijelo nježno i puno
zamamnih oblina... Nakratko je sklopio oči kako bi zatomio svoju
životinjsku strast. Kad ih je ponovno otvorio, Vivien se odmaknula i hitro
popela na krevet, povlačeći plahte preko svojega gola tijela. Njezina je
sramežljivost bila tako iskrena, tako... pa, djevičanska, da se pitao kakva je
bila prije nego što je počela s karijerom kurtizane.
— Nemoj se pokrivati — promrmljao je. — Tvoje je tijelo prelijepo
da bi bilo pokriveno.

124
BalkanDownload

Plahta se nije pomaknula. — Hladno mi je — rekla je bez daha,


rumenih obraza.
— Ja ću te ugrijati — obećao je osmjehnuvši se, skidajući kaput.
Vivien ga je gledala kako skida odjeću, otkrivajući puno tamniju
kožu od njezine, na nekim mjestima prekrivenu dlakama, a na drugima
ožiljcima. Divila se snazi i gracioznosti njegova tijela koje je bilo izbrušeno
i nabijeno, bez ijedne meke površine. — Imao si pravo — rekla je
nesigurno. — Doista izgledaš impresivno bez odjeće.
Nasmiješio se i prišao joj, uhvativši je za bokove i nadvivši se nad
nju. Osjetila je njegova usta na svojoj kosi. — Jesi li sigurna da ovo želiš?
— upitao je. — Reci mi prije nego što uskočim u krevet s tobom.
Vivien ga je u znak odgovora obgrlila oko vrata i spustila prema
sebi. Cijelim se tijelom naslonio na nju i odjednom nije mogla čuti ništa
osim razarajućeg pulsa u svojim ušima. Misli su joj se rastrčale i nestale od
silnog uzbuđenja... Osjetila je zapanjujuću vrelinu njegove kože, grube
dlake na njegovim prsima, usne koje su joj klizile po vratu, ramenima i
grudima. Ruke su mu bile posvuda, milovao ju je i istraživao, klizeći
između njezinih udova bez tračka čednosti.
Ako je i imala kakve sumnje, one su sada potpuno nestale. Nije
očekivala da muškarac koji je toliko upoznat s teškom stranom života
može biti tako nježan. Ruke su mu bile nezamislivo nježne dok je
pretraživao njezina intimna mjesta. Disao je ubrzano, kao od napora, tako
da ju je svaki izdisaj grijao poput pare. Pritišćući je uz madrac, ljubio joj je
i milovao vrhove dojki, nježno grickajući ukrućene bradavice.
Uzdišući, ovila mu je ruke oko glave, izvijajući se ispod njega od
uzbuđenja i neobične napetosti. Odjednom se zapitala kako je to mogla
činiti s mnoštvom različitih muškaraca. Ovaj je čin zahtijevao više
povjerenja i intimnosti nego što je to mogla zamisliti. Nije bilo moguće...
Svi jednostavno moraju biti u krivu u vezi s njom... Ali prije nego što je
mogla dublje zaroniti u te misli, one su samo nestale.
Osjetila je stisak njegove ruke na svojoj šaci. Uzeo joj je prste i
spuštao ih dok nije osjetila vruću, svilenu kožu. S promuklim šapatom
ohrabrenja, Grant je položio njezinu ruku na svoje međunožje. Znatiželjno
je i uzbuđeno obuhvatila njegovo ukrućeno spolovilo, sramežljivo ga
milujući i stišćući. Njezin ga je dodir izluđivao preko svih granica.
Snažnije ju je poljubio, jezikom je milujući, raširivši joj bedra i spustivši
bokove između njih.

125
BalkanDownload

Osjetila je pritisak na nježnom otvoru njezina tijela koji je uzrokovao


lagan osjećaj nelagode. Stisnuvši se zbog bola, Vivien je osjetila kako mu
se tijelo još više spustilo i kako se pritisak povećao. Prije nego što se stigla
pobuniti ili odmaknuti, duboko je uzdahnuo i snažno gurnuo naprijed.
Vivien je ponestalo daha kada je osjetila bol kakav još nije upoznala — u
to je bila sigurna. Nijedna žena to ne bi zaboravila. Pritisnula je njegova
prsa, pokušavajući ga odmaknuti, ali on je ponovno gurnuo prema
njezinu otvoru i odjednom se našao u njoj, duboko i snažno zakopavši
svoju ogromnu muškost.
Kroz sjaj zbunjenih suza, vidjela je bljesak njegova zapanjena lica. —
Vivien, budi mirna — rekao je grubo, ali ona se izmicala i izvijala,
nemoćna ispod njegova tijela.
Zapanjen uskošću otvora i mesa koje ga je okruživalo, bolom što ga
je očito trpjela i neizbježnim zaključkom do kojeg je dolazio, Grant se
izmaknuo kako bi je umirio i spriječio neugodu.
— Boli me — uzdahnula je.
Čvrsto je držeći, nježno joj je šaptao da je voli, da će se brinuti o njoj,
da će odagnati bol ako mu to dopusti. Postupno se opustila i uhvatila za
njega, čvrsto ukopavši nokte u snažne mišiće njegovih leđa. Gurnuo je
ruku niz njezino tijelo i palcem pronašao crvene kovrče. Počeo je lagano
kružiti oko osjetljivog mjesta skrivenog između vatrenih kovrča,
izazivajući reakciju njezina drhtava tijela.
Zastenjala je i podigla bokove, a on je shvatio da joj je nelagoda
nestala. Nastavio ju je milovati, a u isto je vrijeme počeo ulaziti u nju,
nježno, ali duboko. Vivien je zajecala dok joj se tijelo instinktivno izvilo
kako bi ga primila, nemirno ga držeći za leđa. Počeo se micati i gurati u
sporom ritmu, prilagođavajući se kako bi joj pružio ugodu. Cijelo mu je
biće bilo usredotočeno na nježnost prodiranja. Zapanjujućom je brzinom
doživjela vrhunac, čvrsto stišćući njegovo tijelo dok su joj se udovi tresli
od iznenađenja. Dok je bio u njoj, Grant je osjetio najsnažnije olakšanje
koje je ikada doživio u životu. Zastenjao je i spustio lice na njezino rame.
Međunožje mu je pulsiralo, srce mu je mahnito kucalo, a blagostanje mu
je obuzelo cijelo tijelo.
U dubokoj tišini koja je nastupila, Grant se pažljivo odmaknuo od
Vivien i pronašao očit znak koji prkosi svakoj logici. Zbunjen, s grižnjom
savjesti i bijesan na samoga sebe, Grant se suočio s činjenicom kojoj nikada
ne bi vjerovao bez fizičkog dokaza.
Vivien je — barem do ovog trenutka — bila djevica.

126
BalkanDownload

Buljeći u njezine ošamućene oči, Grant je s nevjericom odmahnuo


glavom. Napipala je plahtu i prekrila se njome, uzvrativši mu pogled s
mješavinom zbunjenosti i napetosti. Položio joj je ruku na bok, i iako se
trznula, nije ga odgurnula.
— Zašto je tako boljelo?
Nije joj odmah odgovorio jer mu je um bio prepun pitanja. — Zato
što si bila djevica — konačno je rekao.
— Ali... Pa, nemoguće. Ja... Ja sam Vivien Duvall... zar ne? Rekao si
mi... — Zastala je, zapanjeno ga gledajući.
— Kriste — promrmljao je, pokušavajući shvatiti kako je mogao
učiniti tako veliku pogrešku. — Ne možeš biti Vivien.
— A što ako jesam? Što ako ste ti i svi ostali bih u krivu u vezi sa
mnom? Što ako...
— Nema proklete šanse da bi Vivien Duvall bila djevica — rekao je,
gledajući je kao da je nikada nije vidio. — Nemoguće je. Fizički ste
identične, ali ti nisi Vivien.
— Ali kako bih joj mogla toliko sličiti, osim ako nismo nekako
povezane... možda čak... — Zastala je kad joj je na pamet pala nova misao.
— Blizanke? — dovršio je mrka lica. — S obzirom na tvoj fizički
izgled, to je vrlo moguće. Iako nitko nikada nije spomenuo da bi Vivien
mogla imati sestru, posebice identičnu blizanku.
— Jesi li siguran da nisam Vivien? — zapanjeno je prošaptala. — Sve
ono što si rekao u vezi sa mnom... muškarci s kojima sam spavala... stvari
iz onog dnevnika... to nisam bila ja?
— To nisi bila ti — rekao je tiho.
Šokirao se kad se uhvatila za lice i mahnito počela plakati.
Svjetlucavi su joj se vodopadi slijevali niz prste.
Grant ju je primaknuo u naručje, stišćući je uz svoja gola prsa.
Osjetivši njezine suze na svojoj koži, obuzelo ga je bolno kajanje. Opsovao
je i pokušao je utješiti.
— Oprosti zbog ove proklete zbrke — promrmljao je. — Ne mogu ti
vratiti nevinost. Neoprostivo sam ti naudio.
— Ne, ne — zaplakala je na njegovu ramenu. — N-ne plačem zbog
toga. J-jednostavno mi je pao kamen sa srca što nisam Vivien, a opet... —
pokušala je suzdržati suze, ali samo je još snažnije zaplakala. — Mislila
sam da znam tko sam i... i osjećala sam neku utjehu u tome, iako se nisam

127
BalkanDownload

ničega mogla sjetiti. A sada... — zagrcnula se i nastavila roniti suze. — Tko


sam ja? Ne mogu podnijeti neznanje... Osjećam se tako... — nije više mogla
govoriti od suza.
Grant ju je držao dok je plakala, sa svakim se trenutkom osjećajući
sve gore, pun krivnje i pokajanja. — Otkrit ću — rekao je mrko. —
Zaklinjem ti se. Dovraga... nemoj više plakati. Molim te.
Pomilovao je njezinu razbarušenu kosu, pitajući se tko je ona i kako
je završila na Vivieninu mjestu. I zašto je nitko nije potražio? Sigurno
negdje ima obitelj, prijatelje, nekog tko se brine zbog njezina nestanka.
Možda je čak bila i udata. Netko njezine mladosti i ljepote ne bi bio sam,
bez partnera. Ta ga je pomisao još više uznemirila.
Imala je cio život o kojem ni ona ni on nisu znali ništa.
I gdje je, dovraga, bila prava Vivien? Je li je njezin nesuđeni ubojica
već pronašao i dovršio posao?
Zbunjen ovim razvojem događaja, Grant je pričekao da se Vivien —
nije ju mogao zvati nijednim drugim imenom — malo smiri pa ju je nježno
položio na krevet. Dodao joj je prugasti baršunasti ogrtač, zavezao si
remen oko pasa i otišao povući zvono. Pozvao je Kellowa koji se pojavio
za manje od pet minuta. Sobar se očito odjenuo u žurbi, kosa mu je bila
raščupana, a oči umorne. Grant ga je dočekao na vratima, držeći ih
poluotvorenima kako bi sakrio Vivien. — Vrč vruće vode i malo ručnika
— kratko je rekao.
— Da, gospodine. — Sobar je nestao, a Grant se vratio u krevet.
Vivien se nije ni pomaknula. Prvo je pomislio da je zaspala, ali kad joj se
približio, vidio je da su joj oči širom otvorene. Razmišljala je o nekim
stvarima koje nije mogla ili htjela podijeliti s njim.
— Iskupit ću ti se za ono što sam učinio — tiho je rekao.
Okrenula se i pogledala ga drhtavim osmijehom. — Ne trebaš —
prošaptala je, očiju sjajnih od suza. — Nisi ti kriv što si me zamijenio za
Vivien... Svi su učinili isto. Nitko nije propitkivao moj identitet. Ne mogu
te kriviti što si prihvatio ono što se činilo logičnim. — Nesigurno je
uzdahnula. — A što se tiče ovoga... — Sramežljivo je pogledala prema
zgužvanim plahtama. — Bila sam i više nego spremna — prošaptala je. —
A ti nisi mogao znati da sam djevica.
— To me ne čini manje odgovornim. — Napola sjedeći na krevetu
pokraj nje, uzeo je pramen njezine svilene kose, trljajući ga između prstiju.

128
BalkanDownload

— Vivien — rekao je i zastao čim je izgovorio to ime. — Dovraga. Kako ću


te sada zvati?
Slabašno se nasmiješila. — Možeš me nastaviti zvati Vivien. Već sam
se navikla na to, a osim toga... Ne želim odabrati neko drugo krivo ime.
Želim otkriti kako se doista zovem.
— Drago mi je da nisi zapravo Vivien — promrmljao je, još se uvijek
igrajući pramenom kose dok je buljio u nju. — Drago mi je da sam jedini
muškarac s kojim si vodila ljubav.
Oklijevala je prije nego što je odgovorila, zamišljeno ga pogledavši.
— I meni također.
Gledali su jedno drugo nekoliko trenutaka koji kao da su trajali
vječno, izgubljeni u neizrečenim mislima o tome što se upravo dogodilo
između njih i kako je to sve promijenilo.
Razmišljajući o tome kako se ponašao prema njoj, Grant je bio vrlo
uznemiren. Bio je u nemogućem položaju. On je, od svih muškaraca, živio
opreznim i sređenim životom. A sada se zaljubio protiv svoje volje, otkrio
da ona nije žena kojom ju je držao i nenamjerno joj oduzeo nevinost. Znao
je da će se morati suočiti sa svime što je učinio. Jedini mu je izbor bio
priznati joj istinu i razotkriti svoje laži, u nadi da će mu moči oprostiti i
ponovno vjerovati. A čak i ako bude, svejedno postoji šansa da će je
izgubiti kada povrati sjećanje i vrati se starom životu.
Grant nikada nije mislio da će osjećati ovakvu odgovornost za jednu
ženu, ovakvu emocionalnu i fizičku povezanost s njom. Sam čin seksa
činio se gotovo novim, kao da je, oduzevši njezinu nevinost, ponovno
povratio svoju. Želio je opet voditi ljubav s njom, podučiti je, istraživati i
dijeliti s njom. Iako mu je dosad bilo teško priznati ljubav prema njoj,
osjećaji su mu odjednom bili ispunjeni obećanjem i znatiželjom, a sva je
ogorčenost nestala. Osjećao se ponizno, pomalo nespretno, poput
velikoga ludog stvorenja čija je nada za srećom bila potpuno neizvjesna.
Grant se nestrpljivo pitao gdje je Kellow i zašto mu toliko dugo treba
da ispuni tako jednostavan zahtjev. Otvorio je vrata i pogledao prema
mračnom hodniku. Nogom je dotaknuo rub nekog predmeta na podu.
Pognuo je glavu i ugledao pladanj s vrućom vodom, ručnicima — i
konjakom i čašom. Kellow je obzirno ostavio pladanj ispred vrata.
Grant je podignuo pladanj i nogom zatvorio vrata. Vrativši se do
kreveta, odložio je pladanj na noćni ormarić. — Evo — rekao je, pružajući
Vivien laneni ručnik. Obrisala je suzne oči i ispuhala nos, zaslinivši kao
dijete, zbog čega je izmamila osmijeh na njegovu licu. Napunio je

129
BalkanDownload

keramičku zdjelu vrućom vodom u koju je umočio i iscijedio novi ručnik.


Vivien je nesigurno okrenula svoje ružičasto i podbuhlo lice kako bi je
počeo brisati. Topao je ručnik prelazio preko njezine ranjive kože, brišući
slani trag suza ispod očiju i obraza.
Tiho joj je rekao da legne među jastuke i ona ga je poslušala.
Ponovno je umočio ručnik i počeo je brisati i prati, kao da je dijete. Oprao
ju je ispod ruku, grudi, trbuh, noge. Njegovo ju je mirno ponašanje
opustilo, toliko da se nije opirala ni kad ju je počeo prati između bedara.
Uzevši novi čist, topao ručnik, obrisao je svaki trag krvi i sperme. Iako je
bio iznimno nježan, trznula se dok je izvodio ovaj intimni ritual.
Kad je završio, pokrio ju je plahtom pa se skinuo i oprao samoga
sebe. Ugasio je svjetiljku, prekrivši sobu mrakom, i uvukao se u krevet
pokraj nje. Iscrpljena, ali budna, Vivien se nije ni pomaknula kad je svojom
težinom udubio madrac.
— Što radiš? — upitala je.
— Držim te. — Poljubio ju je u sljepoočnicu, uho, vrat. Njegova su
se usta polako kretala.
Vivien je trepnula i uzdahnula, odgurnuvši ga u prsa. — Ne opet —
nesigurno je rekla. — Vrlo sam umorna. — Osjetio je kako se zarumenjela.
— I osjetljiva.
— Neću te ozlijediti. Obećavam.
Položio joj je usta na vrh dojke, milujući je jezikom dok nije osjetio
kako se bradavica ukrutila. Stisnuo joj je grudi, zadržavajući se prvo na
jednoj, potom na drugoj, dok Vivien nije ispustila drhtav uzdah i uhvatila
ga za glavu. Prvo je pomislio da ga je htjela odgurnuti, ali prstima ga je
primaknula bliže. Uhvatio ju je za bokove i ljubio joj trbuh, sve do pupka.
Vrškom jezika lagano je bocnuo malu udubinu, i opet, i opet. Kad su mu
usta nastavila kliziti prema trokutu crvenkastosmeđih kovrča između
njezinih bedara, uzdahnula je i prekrila ih rukama. — Čekaj — rekla je
molećivim glasom.
— Pomakni ruku — ustrajao je.
— Ne mogu.
Uzdahnula je kad joj je počeo ljubiti ruku, pretražujući udubine
između prstiju. Zaustavio se na njezinu dlanu, kružeći vrškom jezika sve
dok joj tijelo nije zatitralo od snažna uzbuđenja.
— Pomakni ruku — rekao je promukla glasa, nježno je pogurnuvši
da učini to što joj je kazao.

130
BalkanDownload

Lizao joj je svaki ukočeni prst od vrha do korijena. Živahnim se i


rastresenim jezikom igrao po njezinoj ruci i prstima dok nije zajecala da
ne može više izdržati.
— Onda mi dopusti da učinim ono što želim, dovraga — nježno je
prošaptao. — Pomakni ruku, draga.
Poslušala ga je, otkrivajući mjesto koje je štitila, i Grant je zarežao od
zadovoljstva. Uronio je u meko bogatstvo crvenih kovrča, prstima je
raširivši kako bi je otvorio. Gurnuo je jezik u njezinu izmučenu, slanu
spilju i osjetio kako joj se cijelo tijelo trese. Još ju je jednom liznuo pa se
prepustio gladnom istraživanju, zadirkujući je i kušajući, dok su mu se
osjećaji kovitlali od uzbuđenja.
Grant je osjetio kako mu gura glavu, ali odlučio je ignorirati slabašnu
gestu i usredotočiti se na nježno meso ispod svojega jezika. Prsti su joj
drhtali na njegovoj glavi, a bokovi se izvili u znak bespomoćne predaje.
Nije više mogla suzdržavati reakciju. Tijelo joj se kočilo i opuštalo u
savršenu ritmu. Znao je da joj je sada mogao raditi što god želi i na
trenutak je poželio ustati i ući u nju pulsirajućim udom. Ali jednako je
snažno želio osjetiti njezin vrhunac u svojim ustima, pa je ostao tamo gdje
jest, brzo pomičući jezik sve dok nije vrisnula i osjetila dugotrajno, slatko
olakšanje.
— Oh — prošaptala je, isprekidano uzdišući. — Nisam znala...
nikada nisam mislila... — Tijelo joj je silno drhtalo, a on je ustajao i položio
je na svoja prsa.
Grant je ustima uronio u njezinu kosu, ljubeći joj vlažno tjeme.
— Ovo je tek početak — obećao je. — Ovo je najmanje od svega što
ćeš osjetiti sa mnom.
Dragovoljno se bacila u vatru. Sama će biti kriva ako se opeče. To je
bila prva pomisao koja ju je ujutro probudila. Probudila se sama,
dijagonalno ležeći preko cijeloga kreveta. Osjetila je tračak nade da je sve
ovo bio samo neopisivo stvaran san. Ali jastuk pokraj nje odavao je
slabašan muževan miris, dok je ona bila potpuno gola ispod plahte i
pokrivača. Otvorila je umorne oči. Pomaknula je pokrivač i primijetila
masnice na svojim bijelim nogama i bokovima, kao da ju je netko
presnažno stiskao.
Osjećala je bol na mjestima na kojima ga nikada prije nije osjetila,
neugodno bockanje između bedara i istegnute mišiće nogu sve do koljena.
Boljeli su je i ramena i vrat. Baš kad je čeznutljivo pomislila na toplu
kupku, netko je ušao u sobu.

131
BalkanDownload

Vivien je smjesta povukla pokrivače do brade kad se Grant približio


krevetu. Obrijao se i uredno počešljao vlažnu kosu. Izgledao je kao da se
potrudio dotjerati. Uredno je zavezao crnu svilenu kravatu i obukao
snježnobijelu košulju koja se isticala ispod besprijekornog sivog kaputa i
crnog prsluka. Uredno je pričvrstio biserno bijele hlače preko sjajnih crnih
čizama.
Buljeći u njegove oprezne zelene oči, Vivien se borila s različitim
osjećajima. Nije ga mogla ni htjela kriviti jer joj je oduzeo nevinost. Drage
volje mu se predala. Podijelili su najintimnije iskustvo koje muškarac i
žena mogu dijeliti i dio nje slavio je tu činjenicu. Međutim, nije mu htjela
priznati ljubav. Morala se nositi s važnijim stvarima... i s nekoliko sumnji
koje su je mučile.
Grant joj je smjesta prišao, uhvativši je za lice i strasno je poljubivši
u usta. — Dobro jutro — promrmljao je, lagano se osmjehujući. Zbog
njegova je topla, intimna pogleda potpuno pocrvenjela.
— N-ne bi li trebao biti u Bow Streetu? — pospano je upitala. Sudeći
po jačini svjetla koje se širilo sobom, bilo je kasno jutro. Grant bi obično
otišao prije nego što sunce potpuno iziđe.
— Ne idem u Bow Street danas — odgovorio je, naslonivši se na
madrac pokraj nje.
Razmislila je o toj izjavi, igrajući se s plahtom. — Zbog prošle noći?
— upitala je.
— Posjetit ćemo Linleyja.
— Ne treba mi liječnik — rekla je, nagnuvši se kako bi upila njegov
muževni miris. — Većina žena preživi prvi put bez liječničkih intervencija.
— Možda sam ja taj koji ga treba — zajedljivo je rekao, trljajući obraz
o njezinu svilenu kosu. — I sam Bog zna da mi je jučerašnja večer bila
jednako šokantna kao i tebi. — Odmaknuo se, pogledavši je u uznemireno
lice, i nježno dometnuo: — Ti možeš ostati ovdje dok ja razgovaram s
Linleyjem, dušo. Dobri nam doktor duguje nekoliko odgovora.
Posegnuo je preko kreveta za tamnocrvenom svilom i protresao je,
pružajući je Vivien. Shvativši da je to njegov ogrtač, Vivien je pokušala
gurnuti ruke u rukave bez otkrivanja grudi.
— Vidio sam tisuću znakova tvoje nevinosti — primijetio je, pažljivo
joj otpuštajući kosu koja se slijevala niz ogrtač. Glas mu je bio pun kajanja,
a obrazi i nos su mu potamnjeli. — Do prošle sam noći mislio da su svi ti
znakovi lažni. Nisam mogao pojmiti da bi ti mogla biti bilo tko drugi osim

132
BalkanDownload

Vivien Duvall. — Uhvatio ju je za ruku, primaknuo licu i pritisnuo nježni


dlan na svoj obraz. Poljubio ju je u nježni zglob. — Oprosti mi —
promrmljao je, pokušavajući sakriti muku s kojom je to izjavio.
— Nemam ti što oprostiti — rekla je Vivien, a ruka joj je zatitrala od
topline njegova svježe obrijana obraza. — Nisi mi naudio. Njegovao si me
i zaštitio i... nastavit ću se oslanjati na tebe. Međutim... — Zastala je,
pokušavajući pronaći prikladne riječi.
Grant je spustio glavu i oprezno je pogledao. — Međutim? — lagano
je namrštio tamne obrve.
— Mislim da bismo trebali prestati s intimnošću — natjerala se reći.
— Barem zasada.
Iako je izgledao ravnodušno, osjetila je da priprema niz argumenata.
— Zašto? — upitao je.
Zamotavši se u ogrtač, skupila je sve dostojanstvo koje posjeduje. —
Radije ne bih sada objašnjavala.
Na njezino olakšanje, nije nastavio ispitivati... iako je bilo jasno da se
nije slagao ni prihvaćao njezinu izjavu. Umjesto toga, šarmantno joj se
nasmiješio. — Nećeš mi pobjeći, znaš — rekao je nježno.
Vivien je zatomila sjetni smijeh, ganuta i uznemirena spoznajom da
je bio odlučan osvojiti je. Dopustila mu je da je otprati do kupaonice, gdje
ju je dočekala hrpa ručnika složenih na grijaču pokraj vatre i kada puna
vruće vode. Tamnocrven ogrtač bio joj je toliko velik da se vukao po podu
iza nje pa ga je morala podignuti kako se ne bi spotaknula.
— Pomoći ću ti okupati se — Grant se ponudio.
— Ne, hvala — odlučno je rekla. — Željela bih nekoliko minuta
privatnosti. Molim te.
— Čekat ću u susjednoj sobi.
Dok se Vivien namakala u kadi, puštajući da joj topla voda ublaži
bol, poželjela je da se bar na trenutak oslobodi svih briga koje su je mučile.
Međutim, ništa ih nije moglo primiriti. Brojna su je pitanja neprestano
razdirala, pokušavajući shvatiti tko je ona zapravo. Svakako nije bila
aristokratska kći... osjećala je da ne pripada plemstvu. Ali nije bila ni
kurtizana. Nije imala ime, obitelj, pamćenje. Ponovno je posrtala,
osjećajući se nevažnom, frustriranom i bespomoćnom. Što ako nikada ne
otkrije tko je ona zapravo? Bi li mogla stvoriti novi život za sebe, ne znajući
što je i koga ostavila za sobom — prijatelje, obitelj, možda muškarca kojeg
je voljela?

133
BalkanDownload

Kućna joj je pomoćnica pristigla pomoći, noseći joj haljinu od


bogatog zelenog kašmira. Jednostavna je haljina pomno pratila obrise
njezina tijela, pričvršćena zelenom kopčom na lijevoj strani. Na kraju
uskih rukava nalazile su se zelene mašnice, kao i na širokom ovratniku
koji je bio ukrašen snježnobijelom čipkom što se lijepo isticala pokraj
mekog kašmira boje dragog kamena. Služavka je saplela Vivieninu vlažnu
kosu oblikujući je u visoku punđu.
Nakon što joj je zahvalila, Vivien je otišla do vrata sobe u kojoj ju je
Grant čekao. Oklijevala je prije ulaska, pokušavajući se ohrabriti da ga
upita za ono na što su joj se misli stalno vraćale. Bojala se čuti odgovor.
Međutim, nikome nije koristilo, a pogotovo njoj, ponašati se poput
kukavice. Koliko god neugodna bila, s istinom se treba hrabro suočiti.
Ispravivši ramena, ušla je u sobu.
Grant je sjedio u stolici pokraj prozora. Smjesta je ustao, primijetivši
da je ušla. — Kako se osjećaš? — tiho je upitao.
Pokušala se nasmiješiti, ali usta su joj bila previše ukočena. —
Mislim... — duboko je progutala. — Mislim da postoje neke stvari koje mi
nisi rekao, zar ne?
Njegovo lice nije ništa otkrivalo. — Kao na primjer?
— Htjela bih znati kakav je točno bio tvoj odnos s pravom Vivien.

134
BalkanDownload

DVANAESTO POGLAVLJE

N akon što je posjeo Vivien u presvučenu stolicu od damasta, Grant je


sjeo pokraj nje. Nagnuo se držeći se za koljena i promatrajući žar u
kaminu nepotrebno dugo. Kad je konačno progovorio, Vivien se nije
sviđao oprez kojim bira riječi, kao da se spremna opisati joj neugodnu
situaciju u najboljem mogućem svjetlu.
— U redu — Grant je konačno rekao i pogledao je stisnutim očima.
Uzdahnuo je i odložio sklopljene šake na koljena. — Imaš pravo znati
kakav sam odnos imao s Vivien Duvall, ali prvo mi dopusti da kažem... —
Zastao je kao da mu je bilo teško govoriti pa tiho opsovao. — Dovraga.
Učinio sam mnoge pogrešne stvari u životu... mogao bih načiniti popis
grijeha dugačak jedan kilometar. Neke sam učinio kako bih preživio, ali
neke sam počinio iz čiste sebične pohlepe. I kajem se zbog mnogih stvari.
Ali od svih grijeha koje sam počinio, najviše se kajem zbog toga što sam ti
lagao. Zaklinjem ti se svojim životom... ne, bratovim grobom... da to
nikada vise neću učiniti.
— Što si mi slagao? — Vivien je blago upitala, drhteći od hladne
strepnje koja joj se pojavila u trbuhu.
Pogledao je prema kaminu, bez odgovora.
Dok je gledala njegov oštar profil, shvatila je.
— U vezi s Vivien Duvall? — nagađala je. — Nikada nije bila tvoja
ljubavnica... o tome se radi? Nikada nisi spavao s njom kao što si tvrdio.
Ali zašto? — zapanjeno ga je gledala. — Zašto bi lagao o tome?
Grant se morao snažno kontrolirati kako bi ostao ondje, podvrgnut
njezinu odlučnu ispitivanju. Nikada mu nije bilo teško priznati vlastite
nepodopštine. Uvijek je veselo racionalizirao svoje pogreške, ističući
samome sebi i svima ostalima da je i on, naposljetku, samo čovjek.
Međutim, ovo je bilo nešto preko čega ne bi mogao bezbrižno prijeći.
Učinio je to kako bi iskoristio nekoga — ženu — a što je najgore od svega,
izvršio je svoju beznačajnu osvetu na pogrešnoj osobi. Krivnja mu je kočila
grlo dok je pokušao odgovoriti.
— Želio sam se osvetiti zbog laži koju je Vivien proširila o meni u
londonskim tračerskim krugovima. One noći kada sam te pronašao i
doveo ovamo, odlučio sam spavati s tobom... s njom... kako bih izliječio
svoj ponos.

135
BalkanDownload

— Što si planirao učiniti? Iskoristiti je i odbaciti? Povrijediti je zbog


sramote koju ti je prouzročila?
Posramljeno je kimnuo.
Vivien je oštro uzdahnula. Možda se trebala osjećati bolje što je
druga žena, a ne ona, bila Grantova prava meta. Ali nije. Nije htjela
vjerovati da je sposoban za takvu sitničavost, takvu nečasnost. I silno ju je
boljelo kad je shvatila da je njezin čin davanja za njega bio samo čin osvete.
— Razumijem.
— Ne, ne razumiješ.
— Nije ti bilo važno što sam ozlijeđena i bespomoćna —
promrmljala je. — Dapače, to ti je olakšalo osvetu.
Oči su mu sjale od frustracije i osjetila je naglo ključanje njegovih
emocija ispod mirne površine. — Sve je išlo po zlu od samog početka. Nisi
se ponašala poput žene kakvom sam te smatrao.
Vivien se uznemirila ispunjavajući se osjećajem potpune izdaje. —
Ti si bio jedina čvrsta stvar u mom životu, jedina osoba kojoj mogu
vjerovati, a lagao si mi od početka.
— Samo o našoj navodnoj vezi.
— Samo? — ponovila je, ljutita što Grant pokušava umanjiti svoje
pogreške. — Što da sam uistinu bila Vivien... promiskuitetna,
samodopadna i užasna kako si očekivao? To uopće ne opravdava tvoje
ponašanje.
— Da sam znao tko si zapravo... ili tko nisi... nikada te ne bih
povrijedio.
— Ali jesi — rekla je ogorčeno.
— Da, šteta je počinjena — zvučao je ravnodušno i bezosjećajno. —
Jedno što sada mogu učiniti jest pokušati popraviti situaciju i zamoliti te
za oprost.
— Ne moj oprost — ispravila ga je. — Vivienin.
Grant je buljio u nju kao da je odjednom potpuno izgubila pamet. —
Neka sam proklet ako se ikada ispričam toj ženi.
— To je jedino što može popraviti ovu situaciju, jedino što mogu
prihvatiti. — Gledala ga je bez treptanja. — Želim da se ispričaš Vivien
kad je pronađeš, za sve svoje okrutne namjere. Oprostit ću ti tek ako ti i
ona oprosti.

136
BalkanDownload

— Ispričati se Vivien — ponovio je, povisujući glas. — Ali nisam


spavao s njom. Spavao sam s tobom.
— A što da i jesi spavao s njom, kao što si planirao? Bi li ti bilo žao?
— Ne bi — odbrusio je.
— Dakle, ne bi osjećao kajanje povrijedivši nekoga tko je to po
tvojemu mišljenju zaslužio? — Lice joj je bilo ukočeno od razočaranja. —
Nikada ne bih pomislila da si sposoban za takvu okrutnost i malodušnost!
— Rekao sam da mi je žao, dovraga.
— Ali nije — nježno je odgovorila. — Nije ti žao što si osmislio taj
užasni plan... žao ti je samo što nisi povrijedio osobu koju si planirao
povrijediti. Nikada ne bih mogla voljeti muškarca koji se tako ponaša. —
Gotovo je osjećala zadovoljstvo gledajući kako pokušava kontrolirati
svoju oštru narav. Sklopivši oči, nekako je uspio zatomiti eksploziju, iako
mu je lice potamnjelo, a čeljust zadrhtala.
— Vrijeme je da pođemo — konačno je rekao. — Već sam obavijestio
Linleyja da dolazimo.

Iako je moderna kuća doktora Linleyja bila vrlo blizu, Grant je


zapovjedio da im sluge pripreme kočiju. Vožnja je bila tiha, neugodna, ali
milosrdno kratka. Vivien je često pogledavala prema krupnom,
uznemirenom muškarcu preko puta sebe. Grant je djelovao kao da je u
stanju suzdržanog straha i treme, spreman za borbu — iako se nije imao s
kime boriti.
Pretpostavila je da razmišlja o njihovoj svađi i tiho pobija sve što je
rekla. Htjela je nešto reći, omekšati ga s nekoliko molećivih riječi... možda
ga čak pokušati nagovoriti da se suglasi s njom. Međutim, držala je jezik
čvrsto za zubima. Mora sam razriješiti ovaj problem. Znala je da nije volio
pravu Vivien Duvall, ali to nije bilo opravdanje za njegovo ponašanje.
Čovjek nema pravo lagati ili iskorištavati druge samo zato jer ih ne
poštuje.
Došli su do Linleyjeve gradske kuće, jedne u nizu rezidencija u
grčkom stilu, ukrašenih besprijekornim bijelim zidovima i stupovima.
Grant joj je pomogao izići iz kočije i odveo je do malenih stuba, gdje ih je
spremno čekao batler koji ih je uveo u kuću. Doktor Linley dočekao ih je
u knjižnici, u malenoj, ali urednoj sobi punoj drvenih polica za knjige i
opremljenoj stolicama s polukružnim naslonima i stolom.

137
BalkanDownload

Nakon što ih je srdačno pozdravio, Linley je posjeo Vivien u


naslonjač pokraj vatre. Nasmiješila mu se i pomaknula pramen zlatne kose
koji mu je pao na lice. — Gospođice Duvall — promrmljao je — ne osjećate
se loše, nadam se?
Vivien je otvorila usta kako bi mu odgovorila, ali ih je onda ipak
zatvorila. Buljila je u njega dok joj se lice crvenjelo, sjetivši se da je glavni
razlog ovoga posjeta razgovor o njezinoj novootkrivenoj nevinosti i o tome
kako to utječe na njezin slučaj. Kako se našla u ovako nečasnoj situaciji?
Zbunjeno je promatrajući, Linley se okrenuo prema Grantovu
nepomičnu licu. Znatiželjan je sjaj osvijetlio liječnikove sive oči. — Morao
sam otkazati dva pregleda zbog poruke koju ste mi poslali jutros,
Morgane — izjavio je. — Biste li mi mogli objasniti važnost ovoga posjeta?
— Došlo je do nekih novih otkrića u slučaju gospođice Duvall.
— Grant se naslonio na rub velikog stola. — Pretpostavljam da
čuvate spise o svim svojim pacijentima. Želim vidjeti spis gospođice
Duvall, sa svim detaljima.
— Taj je spis samo za moje i njezine oči — Linley je ozbiljno
odgovorio.
— Važno je za moju istragu. — Grant je zastao, očito osjećajući
nelagodu, raširivši nosnice. — Recite mi, Linley, kada ste pregledavali
gospođicu Duvall... je li bila djevica?
Doktor je zbunjeno pogledao Vivienino pognuto lice pa se vratio na
Granta. — Naravno da nije — odgovorio je, povlačeći zlatni pramen koji
mu je ponovno pao preko obrve.
— Pa, ona to jest... ili je barem bila, do prošle večeri.
Tišina se spustila u sobu. Liječnikovo je lice bilo oprezno i mirno. —
Jeste li sigurni? — upitao je, promatrajući ih.
Vivien je pocrvenjela i izbjegavala njegov pogled.
— Nisam od jučer, Linley — Grant je promrmljao.
Linley je progovorio ravnodušnim glasom. — Onda ovo nije žena
koju sam pregledao. Vivien Duvall bila je u prvim mjesecima trudnoće.
Kad sam je vidio u tvojoj kući, pretpostavio sam da je pobacila ili se riješila
djeteta. Primijetio sam da više nema zadebljanja maternice ni krvarenja.
Nisam htio komentirati njezinu odluku, a i nisam tražio dokaze nevinosti.

138
BalkanDownload

— Kriste! — Upijajući novootkrivenu informaciju, Grant je pogledao


Vivien. Sumnjičavo je stisnuo oči zbog izostanka njezine iznenađenosti. —
Ti si znala — rekao je. — Nekako si znala za trudnoću.
— Vjerojatno je to bilo dijete lorda Gerarda — rekla je. — Rekao mi
je to kad smo sinoć razgovarali u vrtu.
— Zašto mi to, dovraga, nisi kazala?
— Znala sam kako bi reagirao da si mislio da sam namjerno
prekinula trudnoću — rekla je. — Prezirao bi me. Pa sam to odlučila neko
vrijeme zadržati za sebe.
Grant je odgovorio eksplozivnim psovkama i prijeteći pogledao
liječnika. — Spis, Linley. Želio bih vidjeti koje si ostale detalje skrivao od
mene.
Dok bi se mnogi muškarci prestrašili bijesnog diva ispred sebe,
Linley nije pokazivao uznemirenost. — U redu, Morgane, možete vidjeti
prokleti spis. Ali ne dok ne porazgovaram s gospođicom Duvall...
odnosno, s ovom mladom ženom... nasamo.
— Zašto nasamo? — Grant je upitao.
— Jer mi je njezina dobrobit na prvome mjestu. Pomogao sam
mnogim tek udanim histeričnim ženama nakon njihovih prvih bračnih
noći. Želio bih se uvjeriti da je dobro, a njezinim živcima, kao ni mojima...
ne pomaže tvoje vikanje i skakanje poput bijesnoga vepra.
— Živci! — Grant se podsmjehnuo. — Živci su joj u redu. —
Pogledao je Vivienino pognuto lice i nagnuo se zabrinuvši se. — Jesu li?
— upitao ju je.
Nije mu odgovorila, nego je samo nastavila sjediti, uznemirenih
ruku u krilu.
— Van! — Linley mu je britko zapovjedio, uživajući u rijetkoj prilici
da Grantu nešto naređuje. — Upoznati ste s kućom, stari prijatelju. Pođite
zabaviti se u sobi s bilijarskim stolom. Popijte piće ili zapalite cigaru.
Pozvat ću vas za nekoliko minuta.
Nakon što je prijeteći zagunđao, Grant je nevoljko napustio sobu.
Vivien je oprezno pogledala Linleyja koji joj se približio. Pripremila
se da će je optuživati, ali naišla je samo na ljubaznost i zabrinutost u
njegovim očima. Upitao ju je za dopuštenje da sjedne u susjednu stolicu i
pogledao je slabašno se osmjehujući. — Ispod tog režanja i vikanja skriva
se jedan od najkvalitetnijih ljudi koje poznajem — rekao je. — Morgan je

139
BalkanDownload

vješt i lukav u vezi s mnogim stvarima, ali ne što se tiče žena. Odnosno,
obično ne zavodi nevine žrtve.
— Želio se osvetiti pravoj Vivien zbog nečega što mu je učinila —
ravnodušno je odgovorila. — Planirao je spavati s njom, a onda je odbaciti.
Linley je odmahnuo glavom. — To ne sliči na njega — rekao je
zamišljeno.
— Sada se pokušava iskupiti, naravno — Vivien je rekla. — Vjerujem
da se čak pokušava uvjeriti da me voli.
— Nakon svega što se dogodilo, rekao bih da zaslužujete svaku
ispriku koju vam Morgan može ponuditi.
— Ne — promrmljala je. — Ne želim isprike... želim samo znati tko
sam.
— Naravno. — Liječnik ju je suosjećajno gledao. — Bojim se da ne
mogu učiniti puno kako bih vam pomogao. Međutim, mogu vam sa
sigurnošću reći da je nelagoda koju ste zasigurno osjetili prolazna stvar.
Svaki će put biti sve lakše i lakše.
Umjesto da mu kaže kako se to više neće ponoviti, Vivien je kratko
kimnula. — Razumijem — rekla je brzo. — Ne morate više ništa reći,
doktore Linley.
Utješno joj se nasmiješio. — Izdržite još koji trenutak sa mnom. Samo
želim da znate da u ovakvom činu između muškarca i žene mora postojati
iskrenost, privrženost i povjerenje. Nemojte se predati muškarcu ako ne
vjerujete da dijelite te kvalitete. A kada ih budete dijelili, onda ćete
razumjeti da je to jedno predivno iskustvo koje se ne smije propustiti.
Vivien je pomislila na muškarca koji trenutačno tumara kućom i
osjetila unutarnju čežnju. Pitala se hoće li smoći snage ponovno mu
vjerovati i je li uopće vrijedan takva povjerenja.
— Morgan je dobar tip — Linley ju je uvjeravao, kao da joj je pročitao
misli. — Arogantan, tvrdoglav, ali i suosjećajan i hrabar. Nadam se da
nećete tako lako odustati od njega, draga moja. Pogotovo s obzirom na to
kako se on osjeća u vezi s vama.
— U vezi sa mnom? — Vivien je šokirano upitala. — Ne znam o
čemu govorite.
Liječnik se uvrnuto nasmiješio. — Poznajem Morgana Granta već
pet godina i nikada nisam vidio da se ovako ponaša pokraj žene. Krivnja
nije jedino što osjeća.

140
BalkanDownload

— Ako pokušavate reći da je zaljubljen u mene... — Vivien je


oprezno započela.
— Nije bitno što pokušavam reći. On je zaljubljen u vas, to je
činjenica. — Linley je ustao i otišao do vrata. Prije nego što ih je otvorio,
ravnodušno je dometnuo: — A kako ćete se vi ponijeti s obzirom na to, to
je na vama.

Linley je pronašao Granta u bilijarskoj sobi. Sjedio je na stolici,


naslonjen na rub bilijarskog stola. Kotrljao je bijele kugle jednu po jednu u
raznim smjerovima preko stola, šaljući ih u rubne rupe gdje bi upale u
zeleni pleteni džep. Promatrao je klepetave lopte i rekao:— Kako je?
— S obzirom na sve što je doživjela od one noći kada ste je spasili—
jako dobro, uistinu. Otporna je cura.
Grantu je pao kamen sa srca. Vjerovao je Linleyju. Što se tiče liječenja
raznih fizičkih i psihičkih problema londonskih žena, čovjek je uistinu bio
stručnjak. Grant je dohvatio posljednju kuglu i lagano je otkotrljao u rupu
na kraju stola. — Moram o nečemu porazgovarati s vama, Linley —
promrmljao je. — Vaša šutnja u vezi s trudnoćom prave Vivien...
— Imao sam obvezu šutjeti — Linley je ravnodušno rekao. — Na
dan kada me posjetila, gospođa je Duvall jasno rekla da djetetova
budućnost, a možda i cijeli život, ovise o tajnosti. Iako je možda bila
dramatična, odlučio sam vjerovati joj. Nije bila previše sretna kada sam
potvrdio trudnoću i otišla je u sumnjivoj žurbi. Kao da se nečega bojala...
ili nekoga.
— Trebali ste mi to prije reći! — Grant je ustao i rastrojeno protrljao
kratku kosu. — Za ime Božje, pa netko je pokušava ubiti. Njezina trudnoća
može biti jedan od najvažnijih tragova u istrazi o tome tko ju je i zašto
pokušao ubiti.
— Morgane — liječnik je mirno rekao — znaš li što bi se dogodilo
mojoj karijeri da se dozna da širim privatne informacije bez pacijentova
pristanka? Znaš li koliko je mojih pacijentica primorano tajiti svoju
trudnoću, iz bilo kojih razloga?
— Mogu samo nagađati — Grant je zajedljivo odgovorio. Fine dame
londonskog visokog društva često su bježale od svojih brakova bez ljubavi
pronalazeći ljubavnike. Ponekad bi tako podmetnule mužu svoju
nezakonsku djecu. Nema ni sumnje da popularni doktor Linley čuva
mnoge tajne. — Shvaćam da se radi o povjerljivoj stvari — Grant je napeto

141
BalkanDownload

nastavio. — Ali prava Vivien vjerojatno je živa i negdje se skriva.


Najvjerojatnije je trudna i definitivno u opasnosti, a djevojka koju ste
danas vidjeli također je u opasnosti. Pa ako se možete sjetiti ičega što vam
je Vivien rekla toga dana, bilo bi pametnije da mi kažete.
— U redu. Ali prije nego što se vratimo u knjižnicu i pregledamo
spise, želio bih vam dati savjet. Tiče se Vivien... odnosno, mlade žene koja
nas čeka. Razumljivo, nije htjela raspravljati o svojemu nedavnom, hm...
iskustvu s vama, ali izgleda kao dovoljno razumna osoba i ne mislim da
se posebno namučila.
— Mislili ste da će je spavanje sa mnom toliko prestraviti da će pasti
u komu? — Grant je kiselo upitao.
Linley se bezizražajno nasmiješio. — Iznenadili biste se koliko toga
liječnik otkrije o ženama, Morgane. Liječio sam žene koje su bile
preuglađene da bi se uopće usudile izgovoriti riječi kao trbuh ili dojka.
Postoje žene koje se ne mogu natjerati da mi kažu što ih muči, pa zato
čuvam plišanu lutku u ladici stola kako bi mi mogle ukazati na dio tijela
u kojem osjećaju bol. Govorim o potpuno odraslim, udanim ženama,
naime. Ponekad sam siguran da se samo pretvaraju finima, ali svakako
postoje žene kojima je jednostavno neugodno razgovarati o svemu što se
tiče seksa i tijela.
— Vivien nije toliko pretjerano čedna, hvala Bogu.
— U pravu ste — liječnik se složio — ali svejedno, možda skriva
nekoliko osobnih strahova i briga koje samo vi... ili njezin sljedeći
ljubavnik... možete umiriti.
— Neće biti sljedećeg ljubavnika — Grant je smjesta odgovorio, bijesan
od same pomisli. — Ja sam jedini muškarac kojeg će imati.
— Pa, za mnoge je žene drugo seksualno iskustvo još i važnije od
prvoga, jer ih potvrdi ili ukloni njihove najveće strahove. Po mome
profesionalnom mišljenju, mnoge žene koje tvrde da su prirodno hladne i
bezosjećajne, u stvarnosti su imale loših iskustava s muževima ili
ljubavnicima.
Grant ga je vatreno pogledao. — Znam kako zadovoljiti ženu,
Linley. Ili se spremate podijeliti vlastito golemo iskustvo sa ženama?
Doktor se neočekivano nasmijao. — Ne, ostavit ću to u vašim
sposobnim rukama.
Vratili su se u knjižnicu gdje je Vivien razgledavala policu s
knjigama punu ogromnih medicinskih i znanstvenih priručnika.

142
BalkanDownload

Odmaknula je pogled s grčkih i latinskih naslova i pogledala Granta.


Nepovjerljivo su se pogledali dok se Vivien pitala o čemu su on i Linley
razgovarali. Grant je izgledao uznemireno, spustivši crne obrve.
Doktor Linley užurbano je pretraživao police i ladice dok nije
pronašao tanak snop dokumenata zavezan užetom. — Ah, evo ga — rekao
je, raširivši nekoliko papira preko stola. Grant mu se smjesta približio. —
Vidite? — Linley je nastavio, pokazujući mu stranicu s natuknicama. —
Ništa neobično, osim... — prekopao je nekoliko stranica iz kojih je
odjednom izletio maleni zamotani papir i pao na pod. Vivien je brzo ustala
kako bi ga pokupila. Radilo se o pismu zapečaćenom smeđim voskom,
namijenjeno “V. Devane, Koliba bijelih ruža, Forest Crest u Surreyju”.
— Što je to? — Grant je upitao.
Vivien je šutjela, buljeći u pismo. Način na koji su riječi bile
formulirane i fraza “Koliba bijelih ruža” kao da su dosegnuli njezine
uspavane uspomene i malo ih razbarušili. Otvorila je usta, bezglasno
čitajući adresu, opet i opet.
— Dakle, Linley? — Grant je zahtijevao, prekinuvši Vivieninu
koncentraciju.
Liječnik je slegnuo ramenima, doimljući se pomalo smetenim. —
Dobri Bože. Zaboravio sam na to.
— Odakle vam to? — Grant je nestrpljivo upitao.
— Gospođica Duvall ostavila je pismo ovdje onoga dana kad sam
potvrdio njezinu trudnoću. Kao što sam vam rekao, bila je prilično
uznemirena. U žurbi je ispustila torbicu, iz koje joj je sve ispalo na pod.
Pokupila je stvari i otišla, ali kada je napustila imanje, primijetio sam da je
zaboravila ovo pismo, koje je očito planirala nekome poslati. Namjeravao
sam joj ga vratiti kada me sljedeći put posjeti, pa sam ga položio među
spise kako ga ne bih izgubio.
— Nije li vam palo na pamet da bi pismo moglo biti važno?
— Zaposlen sam čovjek, Morgane — liječnik se branio, prekriživši
dugačke ruke na prsima. — Bavim se važnijim stvarima od dopisivanja
svojih pacijenata. A sada, možete me nastaviti koriti zbog malenog
propusta ili otvoriti proklete spise i pročitati ih.
Vivien je otvorila pismo. Rastvorivši uredno zamotan papirić,
ugledala je nekoliko rečenica napisanih krasopisom. Neke su riječi bile
izbrisane u žurbi, nedostajalo im je nekoliko slova.

143
BalkanDownload

Najdraži!
Ne, ne smiješ doći u grad. Približava se opasnost, ali ništa s čime
se ne mogu nositi. Prvo ću riješiti nekoliko sitnih obveza, a onda ću
doći u Surrey.
Uskoro zajedno, dragi...
Vivien

Ne primijetivši Granta koji je čitao preko njezina ramena, Vivien je


nastavila buljiti u pismo. — Je li ovo namjeravala poslati ljubavniku? —
promrmljala je.
— Vjerojatno.
— Misliš li da bi sada mogla biti ondje? U toj Kolibi bijelih ruža?
— Otkrit ćemo. Danas ću otići onamo — rekao je Grant. — Čim
podnesem izvješće Cannonu u Bow Streetu.
— Želim ići s tobom.
— Ne znamo tko će ondje biti i što očekivati. Bit ćeš sigurnija ovdje.
— Ali to nije pravedno! — uzviknula je. — Ako je prava Vivien u
Surreyju, i ja je želim vidjeti. Možda bi mi mogla objasniti kako sam
završila na njezinu mjestu. Možda ona zna tko sam. Moram ići s tobom!
— Ne — odgovorio je Grant. — Ostat ćeš u Londonu u sigurnosti
moje kuće. Pozvat ću jednog Runnera da pazi na tebe večeras, u slučaju
da moram ostati dulje nego što planiram. — Vidjevši nezadovoljan izraz
njezina lica, zagrlio ju je oko struka i nagnuo glavu kako bi joj tiho rekao:
— Neću riskirati nijednu dragocjenu dlaku na tvojoj glavi. Ne znam što
bih mogao pronaći u Surreyju, ali bit će mi lakše ako ostaneš ovdje,
sigurna i u udobnosti moga doma. Dopusti mi da se sam pobrinem za ovo.
Vivien je kimnula, osjetivši olakšanje kad je vidjela da se brine za
nju. — Vratit ćeš se čim nešto doznaš? — upitala je.
Položio joj je usne na čelo i osjetila je kako se nasmiješio. — Vjeruj
mi... jedino mjesto na svijetu gdje trenutačno želim biti jest tamo gdje se
nalaziš ti.

Buljeći u pismo u svome krilu tijekom kratke vožnje kući, Vivien je


prstom klizila po ženstvenom rukopisu. V. Devane... To ju je ime mučilo.

144
BalkanDownload

Kao i puno drugih stvari, činilo se poznatim, ali nije probudilo nikakva
konkretna sjećanja. V. Devane...
— Sjećaš li se malene slike u Vivieninoj spavaćoj sobi, pokraj stola
za uređivanje? — upitala je. — Koliba prekrivena bijelim ružama... s
potpisom Devane. Ovaj joj muškarac sigurno puno znači ako čuva
njegovu sliku u sobi i obraća mu se kada je u nevolji. — Igrala se pismom
sve dok Grant konačno nije ispružio ruku.
— Daj mi ga prije nego što ga podereš na komadiće — rekao je.
Vivien je bez opiranja predala pismo. — Vjeruješ li doista da je
Vivien živa? — nježno je upitala.
Spustio joj je ruku na koljeno i stisnuo ga u znak ohrabrenja. —
Vjerujem da se dočekala na noge poput mačke.
Osjetila je olakšanje. — Osjećam se vrlo zaštitnički prema njoj. Pitam
se jesmo li doista u rodu. Misliš li da bismo mogle biti se stre?
— Izgledate previše slično, sigurno.
Zatvorila je oči i ispustila napet uzdah. — Želim znati gdje mi je
obitelj... prijatelji... Želim znati zašto me nitko ne traži. Osoba ne može
nestati a da to nitko ne primijeti... Zar ne postoji netko kome nedostajem?
— Glas joj se stišao. — Netko tko me voli?
— Da.
Vivien je zapanjeno pogledala njegovo odlučno lice, a srce joj je
snažno zakucalo. Sigurno je govorio o sebi, radoznalo je pomislila.
— Ako danas pronađem Vivien — rekao je Grant, a zelene su mu se
oči ispunile toplinom — to neće promijeniti ništa između nas dvoje. I kad
povratiš svoja sjećanja, nije me briga čega se sjećaš ili koga ćeš se sjećati.
Nisam bio dio tvoje prošlosti, ali namjeravam biti tvoja budućnost.
— A-ako govoriš o popravljanju sinoćnje situacije — zamucala je —
već sam ti rekla da nije potrebno...
— Ne, ne govorim o tome. Govorim o svojim osjećajima prema tebi.
Njegove su je riječi u isto vrijeme obradovale i zabrinule. Vivien nije
mogla zamisliti veću sreću od ljubavi muškarca kao što je Grant Morgan.
Međutim, bojala se da ga je i dalje mučila krivnja što joj je oduzeo nevinost
i nije htjela da je zaprosi samo zbog toga što je bila “uništena”. Nikako ne
bi htjela biti poput obveze koju mu je netko nametnuo. I nije zaboravila
što je jednom rekao o braku. Žena mi ne koristi, tako joj je rekao. Nije
namjeravao ostati vjeran jednoj osobi do kraja života. Da je tada zvučao

145
BalkanDownload

manje sigurnim, manje ciničnim... Ali nije, nije ostavio mjesta za sumnju.
Stoga, kad bi se zadovoljio nevjestom koju nikada nije ni želio, možda bi
joj to na kraju počeo zamjerati.
— Nemoj mi ništa obećavati — zamolila ga je, položivši mu prst
preko usana kad je poželio odgovoriti. — Ne još.
Uhvatio ju je za ruku i poljubio prste, dlan i tanašne žile na zglobu.
— Razgovarat ćemo kad se vratim.
Kočija se zaustavila i Vivien je shvatila da su stigli kući. — Sretan ti
put — rekla je, čvrsto ga držeći za ruku.
— Ne brini se — odvratio je. — Namjeravam pronaći Vivien Duvall
i riješiti ovu paklenu zbrku. A nakon toga... — Zastao je i napravio
grimasu. — Ispričat ću joj se, dovraga.
— Hoćeš? — iznenađeno ga je gledala, lagano otvorenih usta.
— Čak i da me to ubije — odgovorio je s podsmijehom. — A moglo
bi — dometnuo je, kratko se nasmijavši, pa se nagnuo kako bi joj ukrao
poljubac prije nego što iziđe iz kočije.

146
BalkanDownload

TRINAESTO POGLAVLJE

M aleno selo Forest Crest nalazilo se u ruralnom području Surreyja.


Neiskorišten i napola skriven velikim okolnim grmljem žutike i
vrijeska, Forest Crest sastojao se od dviju glavnih cesta, crkve i zelene
livade sa stablima akacije. Činilo se da je glavni seoski simbol bilo
vretence, urezano u natpisima ispred trgovina i na ulazu u seosku konobu.
Doista, livada je bila puna vretenaca koji su zujali u zraku. Zaustavivši
kočiju u glavnoj ulici, Grant je ušao u seosku pekarnicu. Zrak je mirisao
toplo i slatko. Grant je duboko udahnuo, zašavši dublje u trgovinu.
Bucmasta je žena jakih ruku izvlačila pladanj peciva iz velike krušne
peći. — Želite li malo svježih peciva, gospon?
Grant je odmahnuo glavom. — Hvala, ali tražim Kolibu bijelih
ruža... Možete li mi reći gdje ću je naći?
— Dašta. Godinama su tamo živjeli seoski učitelj Devane i njegova
kći. Bili su doista ugodan par, uvijek okruženi knjigama i djecom. Ali jadni
je gospon Devane umro prije dvije godine, zbog slaba srca. No, kći mu i
dalje ondje živi. Slijedite Cottage Street do staze koja vodi iza crkve Svih
anđela. U polju ćete vidjeti kolibu. Pazite da ne prestrašite djevojčicu, vrlo
je sramežljiva. Nismo je dugo vidjeli u gradu. Samo njezinu sluškinju. —
Zastala je i upitala pomalo namršteno: — Mogu li pitati zašto vam ona
treba, gospon?
Nasmiješio se. — Možete pitati, ali neću vam reći.
Pekarica se zahihotala. — Rekla bih da je prava sretnica što joj takav
krupan, zgodan momak dolazi na vrata. Sretno vam bilo!
Vratio se u kočiju i pucnuo uzdama pokrenuti konje. Lagana je kočija
poskakivala neravnom cestom, sve dok Grant nije stigao ispred slamnate,
drvene kolibe. Malena se kuća nalazila na kraju staze, okružena grmljem
ruža. Bilo je tako tiho da je Grant mogao čuti krila vretenaca koja udaraju
zrakom i kukce koji tumaraju cvijećem. Kad je prišao lučnim vratima s
drvenim stupovima, zapuhnuo ga je snažan, prašnjav miris ruža. Koliba
je izgledala poput ilustracije u nekoj bajci, s kamenom vrtnom kućicom u
blizini i potočićem koji se slijevao pokraj tisovih i brezovih stabala.
Grant je nesvjesno zadržao dah pokucavši na vrata dvama prstima.
Osjetio je kretanje unutar kuće, škripanje, šaptanje, naglu svijest o tome da

147
BalkanDownload

je stranac došao na vrata. Nakon naizgled beskrajno duga čekanja,


ponovno je pokucao, ovaj put cijelom šakom.
Vrata mu je otvorila mlada služavka, tamne kose uvučene pod plavu
kapu i nesigurna izraza lica. — Dobar dan, gospodine — promrmljala je.
— Želio bih razgovarati s damom koja ovdje živi.
— Nije kod kuće, gospodine. — Djevojka nije znala dobro lagati. —
Nitko nije kod kuće.
Grant se ironično našalio da “nitko nije kod kuće” kada im Runner
dođe na vrata. — Pođi po nju — nježno joj je savjetovao. — Imam malo
vremena, a još manje strpljenja.
Služavka je pocrvenjela od očite uznemirenosti. — Molim vas,
gospodine, možete li otići?
Prije nego što je stigao odgovoriti, iz kolibe se začuo hladan,
baršunast glas: — Ja ću razgovarati s njim, Jane. Možda će mu ovo biti
dovoljna motivacija za odlazak.
Grant je širom otvorio vrata. U sredini kolibe stajala je žena. Imala je
haljinu od cvjetnog muslina koja joj je nježno padala preko velikog trbuha.
Grantov je pogled brzo skočio s trudničina trbuha na pištolj koji je držala
u maloj, mirnoj ruci.
Pištolj je lagano zadrhtao kad je vidjela njegovo lice. — Moj Bože —
uzdahnula je. — To si ti. Morgan.
— Vivien? — prepoznao ju je s tračkom mračne ironije u glasu. — Ili
vas ima više od dviju u cijeloj Engleskoj?

148
BalkanDownload

ČETRNAESTO POGLAVLJE

V ictoria. Konačno je otkrio ime svoje voljene. Grant ga je sve vrijeme


ponavljao u sebi na povratku u London.
Victoria i Vivien doista su bile blizanke. Vivien je promijenila
prezime u Duvall kad je postala kurtizana, a Victoria je ostala u Forest
Crestu s ocem.
Iako je bilo jasno da su Devaneovi bili vrlo siromašni, ozračje je u
Kolibi bijelih ruža bilo vrlo toplo i ugodno. Koliba je bila puna starih
knjiga oštećenih korica u svakom kutku. Malene slike seoskih krajobraza
ispunjavale su zidove, naslikane amaterski, ali u veselom stilu. Sve ih je
potpisala ista osoba. Victoria Devane.
Nakon popodnevnog razgovora s Vivien, Grant i dalje nije mogao
vjerovati da dvije žene koje su potpuno iste izvana mogu biti potpuno
različite iznutra. Victoria je bila nevina seoska djevojka koja je provodila
vrijeme čitajući, poučavajući seosku djecu, slikajući i berući vrijesak na
livadi. Za razliku od nje, Vivien je bila hedonistički nastrojena i sebična...
posve iskrivljena moralnoga kompasa. Grant je i dalje razmišljao o dijelu
njihova razgovora, o trenutku u kojem je optužio Vivien da je namjerno
namamila svoju nevinu sestru u London kako bi skrenula opasnost sa
sebe.
— Bacila si je vukovima kako bi spasila sebe — Grant je hladno
rekao. — Htjela si da je zamijene za tebe i to se dogodilo. Nakon što si je
se riješila, odlučila si živjeti ovdje i pretvarati se da si ona.
Zbog ove su ružne osude svi Vivienini mišići lica bijesno proradili.
Zvučala je poput bijesne mačke. — Odlučila sam ostati ovdje jer nisam u
stanju tražiti svoju nestalu sestru. Brinula sam se kao luda i pitala se gdje
je i što joj se dogodilo. Bila sam sigurna da će se, kad ode u London i shvati
da ja nisam ondje, vratiti kući. I za tvoju informaciju, poslala sam joj pismo
u kojem je upozoravam da ne dolazi u grad!
— Ovo pismo? — podsmjehnuo se, izvlačeći ga iz prsnoga džepa.
Kad joj ga je pružio, Vivien ga je brzo pročitala. — Otkuda ti ovo?
— Ostavila si ga u uredu doktora Linleyja.
— Nisam! — rekla je uzrujano. — Poslala sam ga čim... — Naglo je
zastala, primaknuvši prste usnama, i glas joj se stišao. — Sigurno jesam —

149
BalkanDownload

prošaptala je nakon nekoliko trenutaka. — Gotovo sam sigurna da sam


poslala pismo, ali... toliko mi je toga bilo na pameti... Oh, Bože! — Bacila
je pismo kao da se radi o zmiji, mrko ga gledajući. — Nisam htjela da
Victoria dođe u grad. Sama je kriva što je otišla onamo gdje nije bila
poželjna. Odbijam osjećati se krivom za to što joj se dogodilo, kad je
trebala biti dovoljno razumna i ostati ovdje.
— Nitko ne traži da se osjećaš krivom — Grant je odgovorio. — Sve
što te ja molim jest da pomogneš meni... i svojoj sestri... odgovarajući na
nekoliko pitanja.
Vivien je odmah pristala, pokazujući da će učiniti sve kako bi
uklonila prijetnju koja joj visi nad glavom. — Reći ću ti sve što želiš —
kazala je. — Ali, nakon što završimo, htjela bih da porazgovaraš s nekim
u moje ime. S lordom Laneom.

Nažalost, lord Lane te večeri nije bio kod kuće. Grant je od njegova
batlera doznao da Lane većinu slobodnog vremena provodi u svom
klubu, Boodle’su, utočištu za provincijsku finu gospodu koji radije
razgovaraju o lovu nego o politici.
Dok je sunce zalazilo, a nebo se smrkavalo, Grant je odvezao svoju
kočiju u Ulicu St. James. Bio je nestrpljiv i umoran od čekanja, a više se od
svega želio vratiti Victoriji.
Izjedalo ga je iščekivanje pri pomisli na trenutak kada joj sve
objasni... otkrije ime, identitet, zašto joj se sve ovo dogodilo i kako je do
toga došlo. Želio je da se osjeća sigurnom i zaštićenom. Proživjela je toliko
toga, pa joj je želio dati do znanja da je najgore prošlo. Od sada će se on
brinuti o tome da joj život bude ugodan, ako mu to dopusti.
Grant se nikada nije ovako osjećao. Glava mu je bila puna planova
za budućnost, a osjećao se gotovo optimistično. Razriješit će ovu zbrku u
vezi s Vivien Duvall, a onda će se usredotočiti na svoju i Victorijinu sreću.
Nakon svih ovih godina što je služio kao Runner, polako je postajao
umoran od uličnih tučnjava, stišavanja prosvjeda i lovljenja kriminalaca
po sumnjivim uličicama. Bilo je vrijeme da taj teški posao prepusti nekom
drugom jadniku... vrijeme da nađe malo zadovoljstva i užitka u životu.
Boodle’s, koji je dobio ime po glavnom konobaru u klubu, bio je
mirno mjesto u kojem su gospoda mogla pronaći mir i opustiti se. Sjedili
su u teškim presvučenim naslonjačima, pušili cigare i pili konjak, gledajući
slike lova, pucanja i ostalih seoskih aktivnosti. Jedini su zvukovi u ovom
mirnom ozračju bih povremeno gužvanje novina i mrmljanje konobara

150
BalkanDownload

koji je posluživao gospodu pokraj šanka. Bilo je to mjesto koje nikada ne


bi prihvatilo Granta. Možda je bio dovoljno bogat, ali nije potjecao iz
važne obitelji niti je imao seosko imanje, a što se lova tiče, plijen su mu
uglavnom bili ljudi.
Kad je Grant ušao u klub, zastao je kako bi pogledao veliki prostor
u kojem su gospoda sjedila i pušila. Odmah mu je prišao batler koji kao
da nije bio previše zadovoljan što ga vidi.
— Gospodine? — Batlerovo je lice bilo izražajno poput soma. —
Mogu li znati što tražite?
— Rečeno mi je da ovdje mogu pronaći lorda Lanea. Ja sam Morgan,
iz Bow Streeta.
U batlerovim se očima pojavio tračak iznenađenja. Bilo je
nezamislivo da stalni posjetitelj Boodle’sa može imati ikakve veze s
policijskim aferama Bow Streeta. — Očekuje li vas lord Lane, gospodine
Morgane?
— Ne.
— Onda ćete ga morati potražiti neki drugi put, gospodine. I na
nekom drugom mjestu. — Batler je posegnuo za vratima kako bi Granta
uputio van.
Grant je stavio veliku čizmu između vrata i drsko se nasmiješio
batleru. — Oprostite mi, ostavio sam pogrešan dojam. Čini se da mislite
kako sam molio dopuštenje. Ovako stoje stvari: razgovarat ću s lordom
Laneom. Odmah. Ovdje. A sada... hoćete li mi reći u kojoj je sobi ili ću sam
pretražiti lokal? Imajte na umu da nisam uvijek pažljiv pri
pretraživanjima. Stvari se ponekad razbiju.
Batlerovo se lice ukočilo od panike kad je zamislio kakav bi nered
mogao uzrokovati razdražljivi Bow Street Runner. — Ovo je potpuno
neprimjereno ponašanje — uzdahnuo je. — Ne smijete uznemiravati
posjetitelje. Potpuno nečuveno. Vjerujem da je lord Lane u prostoriji sa
šankom. Ako biste mogli biti što diskretniji, preklinjem vas...
— Ja sam najdiskretniji čovjek kojeg poznajem — Grant ga je
uvjeravao široko se osmjehujući. — Budite mirni... obavit ću razgovor s
Laneom i otići prije nego što me vaši posjetitelji uopće primijete.
— Čisto sumnjam — rekao je batler, zaprepašteno promatrajući
kako uljez korača krupnim koracima raskošnim hodnikom.
Gospoda su tiho sjedila za okruglim stolovima, naslonjeni u stolice
presvučene konjskom dlakom. S bijelog je visokog stropa visio luster s

151
BalkanDownload

velikim kristalnim suzama. Mračna slika lova na jelene visjela je iznad


kamina, šireći odlučnu muževnu atmosferu po cijeloj sobi. Glave su se
okrenule kad je Grant ušao u prostoriju sa šankom. U njihovim pogledima
moglo se iščitati zgražanje zbog njegove prašnjave odjeće i kratke
raščupane kose. Bez ikakva osjećaja srama zbog vlastitog izgleda, Grant je
zamišljeno promatrao svaki stol, sve dok nije uočio muškarca koji je sjedio
sam pokraj vatre.
Gospodin je bio mršav i krakat, željeznosive kose, izražajna lica
oštrih crta i nosa kao jastrebov kljun. Usredotočeno je čitao novine. Ispred
njega nalazio se tanjur s keksima, žlica svježeg sira stiltona i malo crvenog
pekmeza.
Grant je krupnim koracima prišao njegovu stolu. — Lorde Lane —
tiho je rekao. Muškarac nije podignuo pogled s novina, iako ga je sigurno
čuo. — Ja sam Morgan, Bow Str...
— Znam tko ste — Lane je promrmljao, pročitavši zadnji ulomak
prije negoli je spustio novine. Glas mu je bio uljudan, ali suh i slabašan,
poput zvuka trljanja starih kostiju.
— Želim razgovarati s vama.
Lane ga je hladno promotrio svojim neobično bezbojnim očima. —
Kako se usuđujete prići mi u mojemu klubu!
— Možemo otići nekamo drugamo, ako želite — Grant je ponudio,
s takvom pristojnošću da mu se očito rugao.
— Ono što ja želim, Morgane, jest da vi odete.
— Bojim se da vam ne mogu udovoljiti, moj lorde. Razgovor s vama
ne može čekati. A sada... hoćemo li razgovarati ovdje, ispred vaših
prijatelja, ili u jednoj od privatnih soba?
Lane je pogledao obližnjeg poslužitelja koji ih je nervozno
promatrao s druge strane sobe. Poslužitelj se očito nije znao nositi s
neočekivanim uljezom. — Mislim da ću zamoliti osoblje da vas ukloni iz
prostorije — Lane je rekao, pucnuvši prstima poslužitelju koji im se potom
živahno približio.
Grant je podignuo ruku i mahnuo poslužitelju da se vrati na svoje
mjesto pokraj zida. Nasmijao se Laneu bez imalo topline. — Nisam
raspoložen za igrice, moj lorde. Dapače, ovoliko mi treba — pokazao je
kažiprstom i palcem razmak od jednoga centimetra — da vas odvučem
odavde i odvedem u pritvor Bow Streeta na ispitivanje.

152
BalkanDownload

Lord Lane toliko se zaprepastio da su mu nakrivljeni obrazi potpuno


pocrvenjeli. — Ne biste se usudili.
— Oh, ali bih — Grant ga je uvjeravao. — Jako me zabavlja pomisao
na uhićenje člana Boodle’sa upravo ovdje, u sobi sa šankom... samo kako
bih dokazao starosjediocima kluba da se to doista može dogoditi. Ali
suzdržat ću se, moj lorde, ako budete susretljivi i date mi odgovore koje
tražim.
Laneove su oči gorjele od nemoćnog bijesa. — Vi prljavi, pokvareni
ološu...
— Znam, znam — Grant je pozvao poslužitelja koji im je nesigurno
prišao. — Vrč kave, molim vas. Crne... — Zastao je i podignuo obrvu
prema Laneu. — Gdje ćemo razgovarati, moj lorde?
— Je li soba broj četiri slobodna? — Lane je zarežao na poslužitelja.
— Vjerujem da jest, moj lorde.
— Soba broj četiri — rekao je Grant. — Ondje mi donesite kavu.
— Da, gospodine.
Dok su dva muškarca prolazila pokraj stolova i prelazila prag,
pozornost cijele sobe bila je usmjerena na njih. Otišli su hodnikom do
dijela s privatnim sobama.
— Nemate pojma o tomu koliko sam utjecajan — Lane mu je
zaprijetio. — Mogu smijeniti vašega glavnog upravitelja u roku jednoga
dana ako poželim. Mogu vas zatvoriti zbog drskosti, vi neuki mamlaze!
— Porazgovarajmo o Vivien Duvall — Grant je mirno predložio.
Lordova je već neobična boja lica prešla u nijansu prastarog
pergamenta. — O čemu govorite, za ime Božje?
Poslužitelj je ušao u sobu noseći pladanj kave i keksa, natočio šalicu
kave Grantu i užurbano otišao. Kad su se vrata čvrsto zatvorila, Grant je
u jednom gutljaju popio pola kave i podignuo pogled prema Laneovu
budnu licu. — Netko ju je pokušao ubiti prije mjesec dana — rekao je. —
Mislim da mi vi možete pomoći razjasniti neke stvari u vezi s tim.
Na spomen Vivienina imena, stariji muškarac bijesno je zaškrgutao
zubima.
— Odbijam odgovoriti na pitanja u vezi s tom pokvarenom droljom.
— Nije ni na mojoj listi najdražih osoba — Grant je odgovorio.

153
BalkanDownload

— Ali vi imate više razloga za mržnju od mene, zar ne? Krivite je


zbog samoubojstva sina.
— Ona je kriva što je Harry mrtav — Lane je potvrdio. — To sam već
mnogima rekao.
— Zašto to mislite?
Iako je lord Lane pokušao sakriti emocije, glas mu se tresao od
gnjeva i tuge. — Moj je sin patio od depresije i melankolije godinama. To
ga je natjeralo da se ponaša posve neprimjereno. Bio je laka meta za
kockare i lopove... i žene poput Duvallove. Imala je aferu s njim, a kad je
prekinula njihovu vezu, moj sin ubio se.
— Ali to nije sve zbog čega joj zamjerate — rekao je Grant. — Nakon
Harryjeve smrti, Vivien je zavela njegova sina Thomasa... vašega jedinog
unuka... i natjerala ga da je oženi.
Nastupila je duga tišina tijekom koje je Lane pokušavao sakriti
osjećaje. — Nisam znao za situaciju s unukom — rekao je hladnim i suhim
glasom.
Lane je prilično dobro lagao, pomislio je Grant — ali ovdje se radilo
o nečemu što mu je bilo pri srcu i njegov je bijes bio prevelik da bi mogao
skrivati istinu.
— Našli ste posao Thomasu i otpremili ga prvim brodom u Indiju
kad ste doznali da se Vivien namjerila na njega — Grant je nastavio. —
Pretpostavljam da ste mislili kako će biti sigurniji u borbi s poganima,
divljim životinjama i egzotičnim bolestima nego da bude izložen
Vivieninu utjecaju. I sam Bog zna da ste možda bili u pravu. Ali trebali ste
stati na tome, moj lorde. Otišli ste predaleko kad ste unajmili nekoga da je
ubije.
— Gluposti — Lane je kratko odgovorio. — Da sam htio ubiti
bludnicu, učinio bih to sam.
— Muškarci na vašem položaju nikad to ne obavljaju sami. Ali,
iznenadilo me što ste očito unajmili idiota da obavi vaš prljavi posao.
Naime, nije ga dovršio. Nespretni gad nije uspio ubiti sitnu, bespomoćnu
ženu, a to ste doznali na Lichfieldovu balu, kad ste vidjeli da je još uvijek
živa. Odlučili ste da se posao mora dovršiti.
Lane je pokušao sakriti jedva zatomljeni bijes oholim i prepredenim
izrazom lica. — Imate li kakav dokaz za ovo?
— Imat ću dokaz kada se moja istraga završi i kada ulovim vašega
plaćenog ubojicu.

154
BalkanDownload

A onda se dogodilo nešto neobično... nešto što se nikada nije


dogodilo u svim godinama Grantova istraživačkog posla. Defenzivna je
barijera odjednom popustila i Lane ga je pogledao s blistavom,
pobjedonosnom zlobom u očima. Dao mu je priznanje od četiri riječi.
— Nećete ga nikada uloviti.
Ovo je priznanje bilo potpuno neočekivano. Da je Grant bio u
Laneovu položaju, izbjegavao bi istinu unedogled i skrivao se iza starosti,
ugleda i političkog utjecaja. Lane nije imao razloga išta priznati. Međutim,
Grant je poslije zaključio da je ovo bilo razumljivo s obzirom na Laneov
osjećaj nedodirljivosti. Lane je vjerojatno bio siguran da muškarac njegova
gotovo kraljevskog statusa nikada neće biti osuđen zbog smrti jedne
kurve. Štoviše, Lane je bio toliko bijesan zbog sinova samoubojstva da je
duboko u sebi želio da netko zna kako je Harryjeva smrt prikladno
osvećena. Lane je bio starac koji je ostao bez sina jedinca, sa samo još
nekoliko dobrih godina.
Grant ga je nepomično gledao dok je starac nastavio s odlučnim,
tihim glasom od kojeg se cijelo Grantovo tijelo naježilo. — Vivien Duvall
uskoro će ležati duboko u svome grobu, njezin će ubojica nestati iz
Engleske, a vi ne možete učiniti ništa da to spriječite.
Duboko uznemiren, Grant je morao podsjetiti samoga sebe da je
Victoria sigurna u njegovoj kući i pod zaštitom.
— Idiot kojeg si unajmio neće se ni približiti Vivien — Grant je mirno
rekao. — Dosada je nije uspio ni dotaknuti. Od početka vaše proklete
nagodbe, ubojica lovi pogrešnu ženu. Pogrešnu ženu, razumiješ li? Žena
koju je napao i bacio u Temzu, ona koju sam doveo na Lichfieldov bal, nije
Vivien Duvall. To je njezina sestra. Vivien se skriva sve vrijeme, a vaš je
plaćeni ubojica pokušavao ubiti njezinu nevinu sestru.
— To nije istina! — Lane je ustao toliko naglo da je srušio stolicu.
Očito ga je izluđivala pomisao da je Vivien Duvall zdrava i na sigurnom.
Čak su i vrhovi njegove grube sive kose pucketali od bijesa. — Lažljivi
psu! Samo bi budala povjerovala takvoj nevjerojatnoj idiotariji...
— Vivienina je sestra proživjela pakao zbog vaše gluposti —
Grantov je bijes polako rastao. — I ta će noćna mora koju je proživljavala
večeras završiti. — Prije nego što je uopće postao svjestan onoga što radi,
shvatio je da rukama hvata muškarca ispred sebe za vrat. — Da vam
učinim ono što ste vi učinili njoj? — grubo je upitao. — Pogledajmo kako
ćete se vi osjećati nakon dobrog davljenja i lijepog plivanja u Temzi...
— Maknite... ruke... s mene... — stariji je muškarac siktao.

155
BalkanDownload

— Recite mi ime svojega čovjeka da mogu zaustaviti ovu prokletu


svinjariju — Grant je prosiktao. — Recite mi ga, prokleti gade.
Laneovo je lice postalo ljubičasto, a oči su mu nabrekle od gorkog
bijesa. — Ako je to istina — grcao je — ako doista postoje dvije... obje ću
ih uništiti, samo da budem siguran...
— Nikada. Gotovo je, razumijete li? — Grant je snažnije stisnuo
Laneovo grlo. — Njegovo ime — mrko je ponovio, buljeći u starčeve
vlažne oči poput anđela osvetnika.
Lane je ispljunuo ime, popljuvavši cijelo Grantovo lice.
Grant je naglo popustio stisak i zabuljio se u muškarca koji se gušio.
— Što ste rekli? — zahtijevao je, pokušavajući zanemariti iznenadno
zujanje u ušima.
Teturajući, lord Lane ponovio je ime kao da izgovara psovku.
— Keyes — ispljunuo je. — Neil Henry Keyes... jedan od vaših
prokletih kolega. Runner — grubo se nasmijao. — Trebalo mu je novca.
Uvjerio me da će zadatak biti lagan. Trebao sam znati da će jedan od vaših
mangupa biti nesposoban obaviti posao kako treba. Ali unajmit ću nekoga
drugoga, čujete li me? Vivien Duvall nikada neće biti sigurna!
Odmahujući glavom, Grant je otišao do vrata, osjećajući se kao da
tone u živi pijesak. Gušio se, boreći se za zrak...
— Moj Bože — uzdahnuo je, potpuno rastresen od užasa. Prvi je put
u životu doživio takvu paniku zbog koje se nije mogao pomaknuti. Keyes
je bio Runner kojemu je rekao da večeras pazi na Victoriju. Victoria je bila
predana u ruke ubojici, i to s Grantovim dopuštenjem. — Ako joj se išta
dogodi — promuklo je prošaptao Laneu — tvoj je život gotov.
Kao i njegov. Potrčao je, posrćući u mrtvačkom ozračju kluba, i
izišao na hladnu kišu.
— Moj je život završio kad i Harryjev — Lane je zajecao usred tišine
koja se spustila nad Boodle’s, požurivši za Grantom. Odjednom ga je
zaustavio oštar bol u prsima. Stiskao ga je i stezao, ali ignorirao ga je zbog
rastućeg gnjeva. —Jedino zbog čega živim je da vidim tu kurvu mrtvu!
Neću se smiriti dok ona ne bude mrtva, razumiješ li? Ako bude potrebno,
uništit ću svaki tračak njezina života... vlastitim rukama...
Lane je zastao u sredini velikog salona, na što su poslužitelji i
posjetitelji nahrupili prema njemu. Okružila ga je tamna magla. Uzviknuo
je prema debeloj tami dok se poražavajući bol u njegovim prsima
pojačavao i širio. Tisuću ga je ruku i glasova pokušavalo primiriti, ali to

156
BalkanDownload

ga je samo još više razbjesnilo. Urlanje mu se pretvorilo u uporne


osvetničke uzdahe, a pod je postajao sve veći kad je počeo padati... Osjetio
je kako se raspada u moru mržnje koje se nikada neće moći riješiti.

157
BalkanDownload

PETNAESTO POGLAVLJE

R unner je ovdje, draga moja — gospođa Buttons stajala je pokraj vrata


knjižnice. — Zove se gospodin Keyes i vrlo je dobar i drag, najiskusniji
čovjek kojega je Cannon mogao poslati. Gospodin Morgan ima vrlo visoko
mišljenje o njemu. U dobrim smo rukama, to je sigurno.
— Zahvalite gospodinu Keyesu u moje ime što se brine o svemu dok
nema gospodina Morgana — Vivien je promrmljala. Zastala je ispred
prozora s knjigom u ruci, gledajući oluju koja se vani spremala. Nakupina
oblaka zamračila je popodnevno nebo kao da je noć, dok su naleti vjetra
protresali drveće i vrtove. Palo je nekoliko krupnih kapi kiše koje su
najavljivale nevrijeme.
— Hoćete li mu osobno zahvaliti, gospođice? — upitala ju je
kućepaziteljica. — Čeka vas na ulazu i ustraje u tome da razgovara s vama.
— Naravno — Vivien je nevoljko odgovorila. — Hoćete li ga pozvati
ovamo?
— Da, gospođice.
Držeći knjigu poezije na prsima, Vivien je raširila prste preko
ukrašenih kožnatih korica i duboko uzdahnula. Nije željela razgovarati s
gospodinom Keyesom, željela je samo da se Grant što prije vrati doma.
Osjećala se neobično uznemirenom znajući da trenutačno ne može doći do
njega. Toliko se naviknula oslanjati na njega da nije mogla podnijeti
njihovu razdvojenost, čak i na samo jednu noć.
Ali nije si mogla dopustiti da se prepusti takvim osjećajima. Njihova
će se veza, kakva god bila, uskoro prekinuti i ona mora zadržati barem
malo dostojanstva kada se rastanu. Osramotila bi i sebe i njega kada bi
otkrila koliko je žudjela za njegovom pažnjom, njegovim osmijesima i
prijateljstvom. Čekao ju je život lišen Granta Morgana i bilo bi bolje da se
što prije navikne na to.
Smirivši i stišavši disanje, Vivien je prestala nervozno stiskati knjigu
i okrenula se upravo kad je gospođa Buttons dovela Runnera u sobu.
Gospodin Keyes bio je muškarac prosječne visine u očito skupom kaputu
boje lososa. U jednoj je ruci držao siv šešir. Bio je privlačan i pristala
izgleda, razbarušene kose. Njegov je kicoški izgled proturječio onome
kako je zamišljala da bijedan Bow Street Runner trebao izgledati. Pristojno

158
BalkanDownload

se nasmiješila i naklonila kad joj je prišao. Gospođa Buttons mrmljajući se


okrenula kako bi izašla iz sobe.
Keyes ju je zaustavio laganim dodirom. — Čekajte, molim vas,
gospođo Buttons — rekao je. — Bilo bi dobro da i vi čujete ono što trebam
reći gospođici Duvall.
— Da, gospodine. — Kućepaziteljica je prekrižila ruke i poslušno
ostala stajati, zbunjeno ga gledajući.
— Za početak, gospođice Duvall — rekao je Runner sa
staromodnom pristojnošću — zahvalan sam, u najmanju ruku, što sam
dobio dužnost štititi vas.
— Hvala — rekla je Vivien, primijetivši da je kiša vani oslabjela,
teško se spuštajući na zemlju. — Gospođa Buttons rekla mi je da vas moj...
— zaustavila se u zbunjenom šoku, a lice i vrat prekrilo joj je rumenilo —
... gospodin Morgan... iznimno cijeni — uspjela je izgovoriti. Kakve bi još
nepromišljene riječi izgovorila da se nije zaustavila? Moj... Nije imala
pravo pokazivati takvu privrženost Grantu. On ni u kojem smislu nije bio
njezin. Kako je to mogla tako lako zaboraviti?
Zanemarivši ženino zamuckivanje, Keyes je pokušavao odagnati
njezinu zbunjenost. Na privlačnom mu se licu pojavio osmijeh. — Učinit
ću sve kako bih opravdao povjerenje gospodina Morgana.
— Hvala vam, gospodine Keyese.
— U to ime — oprezno je nastavio — moram vas obavijestiti o maloj
promjeni planova. Nemojte se brinuti, niste u opasnosti, ali prije nego što
sam došao ovamo, sir Ross javio mi je da vas smjesta moram dovesti u
Bow Street.
— Radije bih ostala ovdje — Vivien je iznenađeno rekla, lagano se
primivši za vrat.
Keyes je odmahnuo glavom. — Razumijem, gospođice Duvall. Ali,
sir Ross dobio je nove informacije dok Morgana nije bilo, zbog čega je
zatražio da dođete u njegov ured.
— Kakve bi to bile informacije, gospodine? — upitala je gospođa
Buttons i stala pokraj Vivien.
— Ne smijem reći — Keyes je odgovorio, lagano se smiješeći dvjema
zabrinutim ženama. — Ali uvjeravam vas, gospodin Morgan savjetovao
bi vam da pristanete. Ne postoji sigurnije mjesto u Londonu od Bow
Streeta broj četiri.

159
BalkanDownload

— Koliko moram ostati ondje? — upitala je Vivien. — Dok se


gospodin Morgan ne vrati?
— Moguće. — Odjednom su mu usta trznula od nestrpljenja. —
Hajde, gospođice Duvall, gubimo vrijeme. Gospodin Ross zapovjedio mi
je da vas smjesta otpratim onamo.
— U redu. — Vivien se uznemirila zbog ove neočekivane promjene
planova. Obuzeo ju je neugodan osjećaj. Gospodin Keyes činio se dragim
čovjekom, ali nešto joj se kod njega nije sviđalo, a nije mogla shvatiti što.
Kao da je njegova srdačna vanjština skrivala nešto hladno i bezosjećajno.
Instinktivno ga se htjela kloniti. Srce joj je počelo jače kucati u nervoznom
isprekidanom ritmu.
Bilo je nevjerojatno da joj je tijelo tako reagiralo, bez nekog jasnog
razloga.
Osjećala je sve snažniju potrebu za bijegom, pa se jedva suzdržavala
da ne počne trčati. — Gospodine Keyese — uspjela je izgovoriti — mogu
li povesti jednu od služavki? Voljela bih imati žensko društvo.
— Mary će ići s vama — gospođa Buttons složila se s tom zamisli.
Keyes je žustro odmahnuo glavom. — Nema potrebe za time. Ovo
nije poziv na druženje, gospođice Duvall, nego službeni posao. Volio bih
odmah krenuti, ako se slažete s time. Prije nego što se nevrijeme pogorša.
Vivien je razmijenila dug, upitan pogled s kućepaziteljicom. Možemo
li mu vjerovati? upitala ju je pogledom, a gospođa je Buttons bezglasno
odgovorila: Vjerujem da možemo.
Gospođa je Buttons očito bila zabrinuta, ali je nagnula sijedu glavu
u stanju bespomoćne suglasnosti. — Gospođice Duvall — promrmljala je
— ako gospodin Keyes kaže da morate ići, onda ne možemo ništa učiniti.
— Zabrinuto je namrštila čelo. — I u pravu je: nema sigurnijeg mjesta za
vas od Bow Streeta.
Vivien je pogledala u nebo koje se mračilo. — U redu onda — mirno
je rekla. — Ispričajte me, gospodine Keyese, moram promijeniti cipele i
odjenuti plašt s kapuljačom.
— Naravno, gospođice Duvall.
Viven se malo odmaknula, usredotočeno ga gledajući. Sjećanje se
migoljilo i ključalo u njezinu mozgu, snažno gurajući zid zaborava. —
Gospodine... mi smo se već upoznali, zar ne?

160
BalkanDownload

— Mislim da nismo, gospođice — u pogledu mu je bilo skriveno


nešto neprijateljsko, zbog čega je odjednom osjetila prestrašeno komešanje
želuca. Shvatila je da mu se ne sviđa. Sigurno je čuo strašne tračeve o njoj
— odnosno o pravoj Vivien — i vjerovao da su istiniti.
Tišinu je razbila snažna grmljavina. Keyes se okrenuo prema
prozoru i pogledao tamu koja se spuštala. Kada je vidjela njegov profil,
sićušnu izbočinu na nosu, obris njegove kose i malenu bradu, živci su joj
počeli vrištati od uzbune.
Keyes se okrenuo prema njoj, primijetivši bljesak napetosti u
njezinim očima. — Nemamo puno vremena, gospođice Duvall.
Okrenula se i napustila sobu, tjerajući se da hoda normalno iako ju
je počela hvatati panika. Dišući duboko, kratko je pogledala preko
ramena. Keyes je stajao na dnu stubišta, pomno je gledajući. Izgledao je
poput zloćudnog demona koji ju je namjeravao odvući u paklene dubine.
Željela je samo sigurnost svoje sobe, da se može zatvoriti, zaključati
i sakriti. Stube su stajale ispred nje poput planine. Lagano je posrnula kad
se počela penjati prema gornjem katu. Nakon što je prošla cijela vječnost,
našla se ispred vrata svoje sobe. Nespretno se zatvorila u nju i počela
drhtati. Osjećala se kao da se utapa, kao da se bori za zrak, a udovi su joj
se kočili od hladnoće koja ju je obuzimala. — Grante — pokušala ga je
očajnički dozvati u pomoć, ali nije mogla ispustiti ni glasa. — Grante...
Pala je na koljena kad je osjetila kako joj se sjećanje vraća. Noć kad je
napadnuta... muškarac srebrne kose i nemilosrdna lica... dugački prsti oko
njezina vrata, palčevi koji joj stišću grlo sve dok joj se dušnik ne zatvori...
Izgubila je borbu za zrakom, tama je potpuno obuzima, a potom...
kažnjavajuća hladnoća rijeke, crna voda koja je povlači na dno.
Gospodin Keyes joj je to učinio. Znala je to u dubini svoga srca. On
ju je pokušao ubiti, a kako prvi put nije uspio, pokušat će ponovno. Strah
je uzmaknuo pred osjećajem izdaje.
Grante... kako si ga mogao poslati ovamo? Kako si me mogao ostaviti s
njim?
Ali nije on bio kriv, ustrajalo je njezino tvrdoglavo srce. Nikada joj
ovo ne bi namjerno učinio.
Našla se u opasnosti u mjestu koje je bilo njezino utočište. Tresući se
i uzdišući, otpuzala je do noćne posude koju je izvadila iz noćnog
ormarića. Ali u tom joj se trenutku mučnina povukla, a pluća su joj se
napunila zrakom.

161
BalkanDownload

Zatvorivši oči, naslonila se na ormarić od mahagonija, hladeći svoje


vruće, vlažno lice. Prvi je put u posljednjih nekoliko tjedana znala svoje
ime. — Victoria Devane — rekla je naglas. — Ja sam Victoria. — Nebrojeno
je puta to ponovila... svoje ime, svoje pravo ime. Bio je to ključ koji je
otključao sva zatvorena mjesta u njezinu umu. Pred očima su joj se vrtjele
slike iz prošlosti... seoska koliba u kojoj je provodila dane čitajući knjige i
posjećujući školske đake... davni put na more... pogreb njezina oca.
Čvrsto zatvorivši oči, zamislila je strpljivo, drago lice svojega oca.
Bio je učenjak, filozof, koji je više volio svoje knjige od okrutne stvarnosti
stvarnoga svijeta. Victoria ga je obožavala i provela sate i dane u njegovu
društvu.
Nikada nije voljela nijednog muškarca na romantičan način i nikada
to nije ni htjela. Otkad joj je majka napustila Forest Crest, Victoriji je jedino
bilo stalo do oca i ni do koga drugoga... Ni za koga drugoga nije bilo
mjesta. Ljubav je bila preopasna, lakše joj je bilo biti sama i sigurna. U
tihom je utočištu sela imala samo jednu odgovornost — brinuti se o sebi.
Nikada ne bi otišla da njezina neodgovorna sestra nije upala u nevolje s
kojima se nije mogla nositi.
Olakšanje ponovnog pronalaženja sebe, svojih sjećanja i identiteta
potpuno ju je obuzelo. Međutim, muškarac na donjem katu ne bi joj
povjerovao da ona nije osoba koju traži.
— Oh, Vivien — drhtavo je prošaptala. — Ako ovo preživim, morat
ćeš mi objasniti puno toga.
Obrisala je kap znoja koja je klizila od njezina obraza do brade.
Osjećala se poput miša zarobljenog u bačvi s mačkom. Prvi joj je nagon bio
uskočiti u krevet, prekriti se preko glave i nadati se da će Keyes otići i
ostaviti je na miru. Ali to se, naravno, ne bi dogodilo. Ustrajao bi na tome
da je odvede, a sluge ne bi učinili ništa kako bi ga spriječili. Prije bi
vjerovali njemu nego njoj... pretpostavili bi da se zbog amnezije osjeća
neuravnoteženom. Ne bi prihvatili nijednu njezinu tvrdnju o tome da je
poštovani Bow Street Runner nemilosrdni ubojica.
Keyes je posve sigurno nije želio odvesti u Bow Street. Očajnički je
pokušavala smisliti što učiniti. Dok nije bilo Granta, jedini muškarac
kojem je vjerovala bio je sir Ross. Morala je smjesta doći do njega. Drhtavo
je uzdahnula i rukavom obrisala mokro čelo. Nije točno znala gdje se
nalazi ured u Bow Streetu, samo da je negdje na drugoj strani Covent
Gardena. Ali to je bilo tako poznato mjesto, sigurno ne bi bilo teško
pronaći ga.

162
BalkanDownload

Krenula je u akciju prije nego što bi se stigla predomisliti. Požurila


je do ormara i pronašla zelenu krznenu kapuljaču dugih rukava koja joj je
mogla prekriti kosu i lice. Nakon što se odjenula i zamijenila cipele
čizmama do gležnjeva, otvorila je vrata i provirila u prazan hodnik.
Čvrsto je držala rub vrata drhtavim prstima. Bilo joj je teško oprezno
krenuti jer su joj svi instinkti govorili da potrči poput uplašena zeca. Žile
su joj pulsirale nekontroliranom uznemirenošću. Načinila je jedan
oprezan korak u hodnik, pa još jedan, i počela brzo hodati prema stubama
— ne prema glavnom stubištu, nego prema malenim, kružnim stubama
kojima su se koristili sluge u stražnjem dijelu kuće. Osvjetljavalo ju je samo
sivo svjetlo s malenog prozora kad je počela užurbano silaziti uskim
stubama. Svako se malo grčevito hvatala za željezni rukohvat, održavajući
ravnotežu dok su joj noge letjele niz stube.
Na dnu stuba pojavila se silueta u sjeni i Victoria je zastala, zadržavši
vrisak u grlu. Keyes, pomislila je, ali shvatila je da se radi o sitnoj ženi. Bila
je to Mary, služavka, koja je nosila košaru s plahtama.
Žena je zastala, iznenađena, i zbunjeno je pogledala. — Gospođice
Duvall? — nesigurno je upitala. — Što radite ovdje, na stubama za
poslugu? Mogu li vam nešto donijeti? Što mogu?...
— Nemoj nikome reći da si me vidjela — Victora joj je tiho i
užurbano rekla. — Molim te, molim te, Mary. Želim da svi misle kako sam
i dalje u svojoj sobi.
Kućna ju je pomoćnica pogledala kao da propitkuje njezin zdrav
razum. — Ali kamo idete dok se sprema ovakvo nevrijeme?
— Obećaj mi da nećeš nikome reći.
— Kada ćete se vratiti? — pomoćnica ju je zabrinuto upitala. —
Gospođice, ako vam se što dogodi, a doznaju da sam vas vidjela kako
odlazite i to nisam nikome rekla, mogla bih izgubiti posao. Mogla bih
završiti na ulici! Oh, molim vas, gospođice, nemojte nikamo ići...
— Mary — Victoria je očajnički rekla. — Nemam vremena ovdje
stajati. Vratit ću se kad gospodin Morgan dođe kući. Ali u međuvremenu,
nemoj ovo nikome spomenuti. Ako baš moraš, onda pričekaj barem
nekoliko minuta. Pitanje je života i smrti.
Victoria je protrčala pokraj služavke i nastavila u smjeru podruma.
Kada je došla do zadnjeg kata, prošla je pokraj vrata spremišta s ugljenom
pa pokraj kuhinje. Srećom, nije susrela nijednoga drugog slugu dok je
žurila prema stražnjim vratima kroz koja je izašla iz kuće.

163
BalkanDownload

Zrak je bio težak. Duboko udahnuvši, Victoria je prešla malenu


sporednu cestu i potrčala šljunčanom stazom koja je vodila do zatvorenog
vrta. Gusta živica izvirivala je preko ciglenih zidova prekrivenih
bršljanom. Prošla je ispod kamenog luka i pretrčala petnaestak metara
vrta, prošavši pokraj kamenog stola okruženog drvenim stolicama i
kamenim teglama sa stablima nektarina.
Srce joj je počelo snažno lupati, ali nije usporila, nego je nastavila
trčati i izašla kroz stražnja vrtna vrata. Udaljavajući se od kuće, svakim je
korakom osjećala sve veće olakšanje i nadu. Zaobišla je staje i spremište za
kola pa brzo prošla pokraj kučića koje su se nalazile iza gradskih kuća u
King Streetu.
Nije sumnjala da je bijeg najpametnija stvar koju je mogla učiniti.
Neka Keyes ondje i dalje čeka, misleći da ju je stjerao u kut. Ona će već
daleko dogurati kada Keyes shvati da je nestala. Victoria je zamislila
njegovu frustraciju kada otkrije da je nema i potkrao joj se nervozan,
gotovo veseo smijeh. Ubrzala je korak, uputivši se prema dobrodošloj
gužvi i kaosu Covent Gardena.
Veliko, glatko kamenje kolnika postajalo je sve grublje i pretvaralo
se u šljunak što se više približavala Trgu Garden. Victoria se držala
pločnika, sakrivši lice kapuljačom. Prošla je pokraj gradskih čistača koji su
prali zemlju s pragova elegantnih kuća, pokraj užigača koji su se penjali
do visećih uljanih svjetiljki i pokraj putujućih glazbenika koji su svirali
violine i tamburine. Ulica je tutnjala od kola, taljiga, kočija i životinja, od
kakofonije zvukova koji su joj napadali uši.
Palo je još nekoliko kapi kiše, ublažavajući mirise dima i gnojiva koje
je nosio magloviti zrak. Ali nevrijeme još nije počelo, kao da čeka kakav
znak da počne. Gospođe su klompama lupkale po pločniku, dok su
gospoda čvrsto držala kišobrane ispod ruku i krišom pogledavala prema
oblačnom nebu. Preuranjena je tama bacala zloslutnu sjenu na ulicu i
Victoria je zadrhtala ispod kapuljače.
Govorila si je kako je Bow Street udaljen samo kratku šetnju. Proći
će Covent Gardenom, neprimjetna koliko može biti, i brzo će se naći u
sigurnosti Cannonova ureda.


Na zahtjev gospodina Keyesa, gospođa Buttons donijela je vino dok
su čekali da Vivien siđe s gornjeg kata. Držeći rijedak srebrni vinski pehar

164
BalkanDownload

iz doba Karla I. između palca i kažiprsta, Keyes ga je pomno pregledao.


Oblik mu je bio elegantno jednostavan, malo proširenih rubova i glatke i
sjajne stope. — Morgan je fino posložio život — razmišljao je naglas, ne
zvučeći zadivljeno. — Bogatiji je od svih Runnera koje poznajem. Ima
smisla za pronalaženje novca, zar ne?
— Gospodin Morgan vrlo naporno radi, gospodine —
kućepaziteljica je odgovorila, zauzimajući pomalo obramben stav prema
svojemu gospodaru. Morgan je bio oštrouman, hrabar i slavan čovjek —
zaslužio je nagradu zbog svojih postignuća.
— Ništa napornije od nas ostalih — Keyes je odvratio osmjehujući
se, ali hladna pogleda. — Svejedno on živi kao kralj, dok ja... — zašutio je
i promijenio izraz lica, kao da je požalio što je to rekao.
— Pa — rekla je gospođa Buttons, skrivajući lagan osjećaj nelagode
— htjela bih vam zahvaliti u ime posluge gospodina Morgana za to što se
brinete o gospođici Duvall. Vjerujemo da će biti sigurna pod vašom
zaštitom kao što bi bila i pod Morganovom.
— Da — rekao je ispod glasa — pobrinut ću se za njegovu
dragocjenu ljubimicu.
Gospođa Buttons nagnula je glavu, ne znajući je li ga dobro čula. —
Gospodine?
Prije nego što je mogao odgovoriti, prekinula ih je sitna crnokosa
služavka zategnuta lica punog suza. Bila je vrlo uznemirena i stiskala je
šake. — Gospođo Buttons — tiho je rekla, napola se skrivajući iza vrata.
— Gospođo Buttons, mislila sam da vas odmah moram obavijestiti, iako
me zamolila da to ne učinim... Oh, ne znam što da učinim, ali ne bih joj
nikada naudila, doista!
— Mary — kućepaziteljica joj je zabrinuto prišla, dok se Keyes
uspravio u stolici.
— Što je bilo? — oštro je upitao. — O kome govorite? O gospođici
Duvall?
Pomoćnica je drhtavo kimnula. — Otišla je, gospodine.
— Otišla? — gospođa Buttons iznenađeno je ponovila, a Keyes je
naglo ustao sa stolice.
— Kako to misliš otišla, dovraga? — ton mu je naglo postao opasan
i grub, a žene su ga usredotočeno i iznenađeno gledale.

165
BalkanDownload

Pomoćnica je odgovorila isprekidanim rečenicama. — P-prije samo


pet minuta... Srela sam je na stubama posluge i r-rekla mi je da ne... Oh,
nisam ni trebala ništa reći, ali... pa, u opasnosti je tamo vani, nije li? —
očajnički je pogledala kućepaziteljicu. — Gospođo Buttons, jesam li krivo
postupila?
— Ne, Mary — kućepaziteljica ju je umirila, potapšavši je po
ramenu. — Učinila si ono što bi gospodin Morgan želio da učiniš.
— Prokleta kučka — Keyes je eksplodirao, bacivši pehar na pod, ne
obazirući se na vino koje se prolilo po finom, ručno pletenom sagu. Ružna
mrlja boje krvi brzo se pojavila na plavo-žutom uzorku. — Neće mi pobjeći
— zaprijetio je, iskoračivši iz sobe i zahtijevajući svoj kaput i šešir.
Gospođa Buttons protrljala je čelo koje ju je iznenada počelo boljeti.
Lice joj je odavalo začuđenost. — Čudno se ponaša — rekla je, više samoj
sebi nego djevojci pokraj sebe. — Očito je da baš ne voli našu gospođicu
Duvall.
— Nadam se da će je pronaći — Mary je tiho rekla. — Onda će biti
sigurna, zar ne?
Kućepaziteljica nije odgovorila, nego je samo odšetala do ulaznog
hodnika i trznula se kad su se vrata naglo zalupila iza Runnera koji je
otišao.

Iako se u početku Covent Garden sastojao od dvaju aristokratskih


trgova s velikim vilama i malom crkvom koju je projektirao Inigo Jones, u
proteklim se stoljećima znatno promijenio. Danas se ponosio
najpoznatijim kazalištima u svijetu i popularnim konobama u kojima su
se okupljali pisci, glazbenici i drugi umjetnici. Velika se natkrivena tržnica
prostirala preko trgova u okolne ulice i uličice. Bila je velika gotovo pola
hektara i privlačila je gužvu i buku koje su svake godine samo rasle i rasle.
Plemstvo se odavno iselilo iz svojih uglednih vila, naravno, a sada su u
tim starim zgradama veličanstvenih stuba bile tržnice, konobe i likovi
londonskoga podzemlja.
Victoria je oprezno koračala tržnicom krcatom ljudima koji su
razgledavali dućane i štandove. Odmah se stopila s gužvom i pustila da
je nosi struja, prolazeći pokraj niza cvjetnih košara i starijih žena koje su
izrađivale bukete po narudžbi. Desetak je ruku prebiralo po hrpama
povrća, uzimajući i skupljajući one najbolje za kupiti. Jegulje su visjele sa
štandova s ribom, gdje su muškarci spretno čistih najsvježiji ulov i

166
BalkanDownload

pripremah ga za prodaju. Prodavač ptica držao je kreštavu papigu na


rukavici, pokazujući kanarince, ševe i sove u kavezima koje je prodavao.
Victoria je prošla pokraj vrata trgovine s biljem i začinima, u kojoj su
staklenke s pijavicama bile poredane na drvenim policama, i pokraj
parfumerije s prozorom punim masti, krema i mirisnih ulja u šarenim
staklenim posudama.
— Dojdi, draganko — Victoria je začula kreštav glas i okrenula se
osjetivši koščatu ruku na ramenu. Sitna ju je gizdava starica u crvenoj
haljini, s narukvicama i šalovima, čvrsto držala za ruku. — Daj da ti gatam,
draga... jedan šiling za sve tajne budućnosti! Samo jedan šiling, vidi... Tako
lijepa lica, kakva će to divna budućnost biti!
— Hvala vam, ali nemam novca — Victoria je tiho rekla i povukla
ruku kako bi se oslobodila i otišla.
Međutim, gatara je ustrajala, ponovno je žustro uhvativši za ruku.
— Gatat ću ti badava, draganko! — Glas joj je zvučao poput kriještanja
koje poziva mušterije, baš kao u papige koju je maloprije prošla. — Ajde,
ajde, dojdite svi... Tko želi čut budućnost ljupke djevojčure?
Shvativši da je starica želi iskoristiti kao vlastitu reklamu, Victoria je
snažno povukla ruku, oslobodivši se čvrsta stiska. — Ne — rekla je oštro.
— Pustite me.
Taj je sitni izgred privukao nekoliko pogleda i Victoria se oprezno
osvrnula prema gužvi kad se oslobodila gatare. Odjednom je primijetila
gospodina s blijedo sivim šeširom i srce joj je zastalo. Šešir je izgledao baš
kao Keyesov, ali nije bilo moguće da ju je tako brzo uspio uloviti, zar ne?
Ponovno je potražila šešir u gužvi, ali više ga nije bilo. Možda je to
samo umislila, pomislila je nervozno i požurila istočno prema trijemu sa
stupovima ispred opernoga kazališta. Zbog četiri ogromna stupa ispred
zgrade, ljudi su izgledali poput kolonije mrava kad su nahrupili u
kazalište. Odvijao se nekakav prosvjed, svjetina je u prvim redovima
urlala na zatvorena vrata. I gospoda i prosjaci jednako su vikali i urlali
zbog nedavnog porasta cijena ulaznica. — Stare cijene! — urlali su
nezadovoljni posjetitelji. — Želimo stare cijene! Preskupo! Preskupo!
Uronivši u bučnu gomilu, Victoria se probijala kroz gužvu dok nije
došla u okrilje jednog od dorskih stupova. Naslonivši se na hladan kamen,
stajala je mirno, ubrzana pulsa, dok je gomila vikala i micala se oko nje.
Usredotočeno je buljila u kulise ispred sebe, u isklesanu figuru
Shakespearea, u kipove muza, a iznad toga, u kip Komedije u niši.

167
BalkanDownload

Keyes je slijedi, osjećala je to. Misli da je ona Vivien i želi je ubiti ili
zbog osvete ili jer je za to unajmljen. Ako je shvatio da je pobjegla iz kuće,
znao bi da joj je prvo utočište u Bow Streetu na broju 4. Učinio bi sve što
može da je spriječi doći do sir Rossa.
Odjednom je Victoria osjetila bljesak ljutnje zbog te nepravedne
situacije. Bila je u opasnosti bez ikakve krivnje. Došla je u London zbog
brige za svoju sestru, a onda ju je niz neobičnih događaja doveo do ovoga.
Nebo se odjednom rastvorilo, puštajući bujice vode na zemlju,
tjerajući gomilu da se brzo rasprši i potraži sklonište. Teška je kiša
preplavila ulicu, slijevajući se niz kišobrane i šešire, kroz odjeću i cipele.
Victoria je duboko udahnula i ogledala se oko stupa. Ponovno je uočila
sivi šešir i obuzela ju je strava kad je prepoznala Keyesa. Stajao je
pedesetak metara od nje i ispitivao nekoga, hladna lica i napeta držanja.
— Oh, Bože — prošaptala je.
Kao da je osjetio njezin pogled, Keyes se okrenuo i pogledao točno
u nju. Bezizražajno lice odjednom je postalo bijesno. Gurnuo je čovjeka
kojeg je ispitivao i krenuo za Victorijom ubojita pogleda. Počela je bježati,
gurajući se kroz raštrkanu gomilu i trčeći pokraj kazališta. Primijetila je
kraj Ulice Russel i spotaknula se o kamen. Borila se kako bi održala
ravnotežu, svjesna da joj se Keyes polako približava. Nećeš me zaustaviti,
pomislila je odlučno. Uspjet će doći do Bow Streeta, neka bude proklet...
Došla je predaleko da bi sada odustala.

Grant je potpuno bijela lica nahrupio kroz ulazna vrata svoje kuće,
opazivši sluge u predvorju. Sobari i sluškinje okupili su se oko gospođe
Buttons.
— Gospodine Morgane! — uzviknula je kućepaziteljica, potrčavši
prema njemu, neobično uznemirena. Doimala se nervoznom, zbunjenom,
a nekoliko joj je pramenova sijede kose stršilo iz inače besprijekorne punđe
navrh glave. Grant je nikada nije vidio tako rastresenu.
— Gdje je ona? — divljački je upitao, iako se iznutra borio protiv
očita odgovora.
— Hvala Bogu da ste se vratili! — gospođa Buttons nervozno je
uzviknula. — Upravo sam htjela poslati pismo u Bow Street, jer nismo
znali kad ćete se vratiti, a mislila sam da je važno provjeriti sir Rossov
zahtjev...

168
BalkanDownload

— O čemu, dovraga, govorite? — pogledao je okupljene sluge čija


su lica odavala očaj. — Gdje je Victoria? — odbrusio je.
Sva su se lica u predvorju zbunjeno namrštila. — Victoria? —
kućepaziteljica je smeteno ponovila.
Grant je nestrpljivo odmahnuo glavom. — Vivien. Gospođica
Duvall. Žena koja ovdje živi posljednjih nekoliko mjeseci, dovraga. Gdje
je? Gdje je Keyes?
Uslijedila je duboka tišina. Glava mu se ispunila nemirom i bijesom.
Shvatio je da mu nitko ne želi odgovoriti i u svojoj je zaprepaštenosti
uzviknuo tako glasno da su svi poskočili.
— Neka mi netko kaže što se dogodilo, dovraga!
Mary je istupila, ukočenih ramena i nagnute glave, kao da je
očekivala da bi je mogao udariti. — Ja sam kriva, gospodine — rekla je
tiho. — Vidjela sam da gospođica Duvall odlazi iz kuće. Stubama za
poslugu, pokraj kuhinje. Rekla mi je da nikome ne kažem. Rekla je da je
pitanje života i smrti. Ali mislila sam da bi bilo najpametnije obratiti se
gospođi Buttons, pa sam to i učinila.
Grantovo je srce kucalo toliko snažno da je osjetio zujanje u ušima.
— Pitanje života i smrti — hladno je ponovio. Victoria je nekako shvatila
u kakvoj je opasnosti i pobjegla.
Gospođa Buttons rukama je prelazila preko pregače, kao da nije
mogla dovoljno obrisati dlanove. — Vidite, gospodine, čim je došao,
gospodin Keyes rekao je kako ga je sir Ross zamolio da dovede gospođicu
Duvall u Bow Street. Ponašao se vrlo čudno i hladno. Svih ovih godina što
ga poznajem, nikada ga nisam vidjela takvog. Gospođica Duvall očito nije
željela poći s njim, ali je zamolila da je pričeka dok promijeni cipele. I dok
smo čekali u knjižnici, pobjegla je iz kuće. Pretpostavljam da bi se svaka
žena na njezinu mjestu pomalo plašila stranaca.
— Gledala sam je kroz prozor dok je odlazila — Mary se umiješala.
— Činilo se kao da odlazi prema tržnici, a gospodin Keyes ju je pratio.
— Ide prema Bow Streetu — Grant je promrmljao. Koliko je Victoria
znala, to je bilo jedino mjesto osim njegove kuće koje je bilo sigurno za nju.
Zapovjedio je jednom od sluga da uzme konja i iste sekunde odjaši u Bow
Street. — Reci Cannonu da pozove sve svoje slobodne ljude. Reci mu da
pokrije svaki centimetar Covent Gardena i okolnih ulica policajcima,
Runnerima i stražarima, sve dok ne pronađu gospođicu Duvall i Keyesa.

169
BalkanDownload

A sada, požuri... želim tvoju stražnjicu u Cannonovu uredu za manje od


pet minuta.
— Da, gospodine — sluga je otrčao prema stražnjem dijelu kuće,
najkraćim mogućim putem do staja.
Grant je istrčao van, jedva svjestan kiše koja mu je namočila kosu i
odjeću. Obuzeo ga je neobičan osjećaj, strah kakav nije osjetio nikada u
životu. Nikada se nije bojao za svoju sigurnost, jer je znao da je dovoljno
pametan i snažan obraniti se od bilo kakve nevolje u kojoj bi se mogao
naći. Ali ovaj je strah osjećao zbog nekoga drugoga. Ova je mješavina
ljubavi, strave i bijesa bila najgora vrsta agonije.
Potrčao je prema Covent Gardenu vratolomnom brzinom, dok su
životinje i kočije prskale kroz mokre, prljave ulice, a prolaznici bježali u
zaklon od nevremena. Ako se išta dogodilo Victoriji... Od same je pomisli
na to osjetio paklen bol u prsima, a pluća kao da su se napunila vatrom, a
ne zrakom.
Prošao je pokraj crkvenog dvorišta Svetog Paula, svete zemlje s dva
stoljeća starim grobovima. Mrtvački miris kostiju pozdravio ga je dok je
prolazio istočnim trijemom crkve. Ispred njega se stvorio Covent Garden,
ogromni spoj prometa i zapuštenosti.
Džepari, preprodavači, lopovi i nasilnici slobodno su tumarali
ulicama... i sve bi njih jako zanimala žena bez pratnje lijepa lica i crvene
kose. U prsima mu se skupljala panika dok je razmišljao je li Victoria
prošla kroz Garden i uputila se prema opasnim ulicama ili je možda otišla
ravno kroz tržnicu. Morao ju je pronaći prije Keyesa.
— Victoria, gdje si? — rekao je ispod glasa dok mu se frustracija
udvostručavala svakom minutom koja bi prošla. Suzdržavao se kako ne
bi glasno zaurlao.

Snažno trepćući i objema rukama brišući vodu koja joj je curila niz
lice, Victoria je iz Ulice Russel zašla u sporednu uličicu i očajavajući
shvatila da je išla u pogrešnom smjeru. Dosad je već trebala doći do Bow
Streeta. Da je barem znala put. Da je barem prošlo još nekoliko minuta
prije nego što je Keyes doznao da je pobjegla.
Rubovi mokre haljine zapletali su joj se oko gležnjeva dok je trčala
prema redovima oronulih zgrada. Kao i na svim mjestima u Londonu,
ovdje je bilo puno javnih kuća, lopovskih skrovišta i siromašnih koliba
skrivenih iza čistih, urednih zgrada iz visokog društva. Victoria je bez

170
BalkanDownload

osvrtanja uletjela u najbliže mjesto u kojem se mogla sakriti. Požurila je u


podrum zgrade na dva kata ispred koje je stajao znak kladionice.
Boreći se kako bi uhvatila zrak, otvorila je drvena vrata i upala u
sjenoviti podrum osvijetljen stropnom svjetiljkom. Unutra je bilo barem
deset muškaraca koji su bili previše usredotočeni na svoje poslove da bi je
odmah primijetili. I gospoda i probisvijeti okupljali su se na šanku punom
duhanskih kutija i snopova cigara, proučavajući popise izgleda i
vjerojatnosti na stražnjem zidu. Kladioničar s teškim kožnatim vrećicama
na oba kuka teturao je iza šanka i uzimao oklade užurbanim tempom. —
... Imam tešku torbu protiv svih pridošlica... — izjavljivao je, gladeći
vrhove kovrčavih zalizaka palcem i kažiprstom pa zapisujući tupom
olovkom.
U zraku se osjetio snažan vonj, kombinacija znoja, duhana i
prokisnule vune. Sklupčavši se u kutu, Victoria je spustila kapuljaču preko
lica i čekala čvrsto prekriženih ruku. Tiho se molila da Keyes prođe pokraj
kladionice i nastavi potragu negdje drugdje. Ali, bojala se da je njezina
nada uzaludna. Keyes je dobro poznavao ovaj dio Londona jer su svi
Runneri često morali pretresati sumnjive ulice u potrazi za kriminalcima.
To je bilo ono u čemu su Runneri najbolji — lovljenje i hvatanje plijena.
— Dakle... — u razmišljanju ju je prekinuo uljudan glas nekog
gospodina i vidjela je kako joj se približava par visokih, kožnatih čizama
— ... čini se da je jedna lijepa ptičica pronašla suho mjesto za skloniti se od
nevremena.
Okupljeni su se na trenutak prestali kladiti zamijetivši Victoriju.
Grizući usnu, nastojala je ne trznuti se kad joj je muškarac svukao
kapuljaču. Čula je uzdah i osjetila kako mesnata ruka dohvaća vlažan
pramen njezine crvene kose. — Lijepo, lijepo — rekao je duboko i nasmijao
se odmjerivši je pogledom. — Kojim poslom, ptičice? Tražiš prijatelja za
jednu večer? Onda si pronašla svoga čovjeka. Imam veliki novčić u džepu,
samo za tebe.
— To nije sve što ima u džepu, siguran sam — netko je drugi rekao,
popraćen grmljavinom muškoga smijeha.
Očajnički svjesna da je postala središte njihove pozornosti, Victoria
je mirno buljila u muškarčevo lice. Izgledao je poput uglađena gospodina,
možda čak i člana nižega plemstva. Imao je okruglo obrijano lice i
zdepasto tijelo, odjeven u smeđe kratke hlače i vuneni kaput visoka
ovratnika s uredno zavezanom kravatom.

171
BalkanDownload

— Netko me gnjavio na tržnici — tiho je rekla. — Htjela sam se ovdje


sakriti nekoliko minuta.
Pucnuo je jezikom u znaku lažnog suosjećanja i obgrlio je rukom kao
da se već dugo poznaju. — Jadna golubice. Ja ću te zaštititi od svega. —
Posegnuo je za njezinim steznikom i počeo razvezivati vezice,
zanemarujući djevojčin zapanjen uzdah. — Ne moraš se opirati... samo
želim pogledati robu.
Svi su ih gledali. Čak je i kladioničar zastao kako bi vidio što se
događa i sudjelovao u povicima ohrabrenja drugih muškaraca koje je
također zanimalo što se skriva ispod steznika.
— Došla sam ovamo kako bih izbjegla zlostavljanje jednog muškarca
— Victoria je kazala, gurnuvši njegove ruke i povukavši se dublje u kut.
— Ne tražim drugog koji će činiti isto.
Klipan se samo nasmiješio na taj komentar, misleći kako se Vivien
poigrava s njime. — Nudim ti noć s pohotnim pastuhom i velikodušnu
nagradu za tvoje usluge — rekao je. — Što bi više jedna žena mogla
poželjeti?
— Ja ću tebi dati nagradu ako mi pomogneš doći u Bow Street —
predložila je. — Sigurno si čuo za gospodina Granta Morgana, Runnera.
Znam da bi on to smatrao osobnom uslugom ako me onamo sigurno
odvedeš.
S lica mu je nestao izraz požude pa ju je pogledao s novim
zanimanjem. — Da, čuo sam za Morgana. Kako si ti povezana s njime?
Tračak je nade probio njezinu uznemirenost. Grantovo je ime
svakako zaokupilo njegovu pozornost. Ako nekako uspije nagovoriti
ovog muškarca da je odvede u Bow Street, bila bi sigurna od Keyesa.
Čeznutljivo ga je povukla za rukav, želeći ga nagovoriti da joj pomogne.
Ali prije nego što je išta stigla reći, netko je ušao u kladionicu.
Nakon što je primijetila muškarčev sivi šešir, Victoria je prigušeno
vrisnula. — To je on — drhtavo je prošaptala.
— Muškarac koji te gnjavio? — upitao je njezin samo prozvani
zaštitnik.
Victoria je kimnula, a grlo joj se zatvorilo dok je gledala Keyesa.
Ubrzano je disao od napora, odlučna i bijesna lica. Čim ju je ugledao, oči
su mu zasjale zloćudnim pobjedničkim sjajem.
—Ja sam Bow Street Runner u potrazi za osumnjičenicom — rekao
je hladno i jasno. — Predajte mi ovu ženu.

172
BalkanDownload

Runnerova objava izazvala je metež zapanjene gomile. Kladioničar


je istupio i počeo s ljutim prodikama. — Ja ovdje vodim uredan posao, da!
Što treba učiniti da se svinje poput vas izgube iz mog lokala? — Bilo je
poznato da se kladioničari i Runneri ne podnose, jer su vlasti imale naviku
pretresati kladionice tražeći kriminalce. Runneri su smatrali da su
kladioničari tek korak udaljeni od pravih kriminalaca, a tako su se i
odnosili s njima.
— Obavljam posao koji se tiče kraljevstva — Keyes je oštro rekao,
približivši se Victoriji. — Zahvalit ću vam ako mi predate djevojčuru jer je
moram odvesti na ispitivanje.
— Laže! — Victoria je uzviknula, bacivši se na muškarca pokraj sebe,
pokušavajući se zaštititi na bilo koji način. — Nisam učinila ništa loše!
— Za koji je zločin optužena? — upitao je muškarac, obgrlivši
Victoriju.
— Nemam vremena nabrajati njezina zlodjela — Keyes je
odgovorio. — A sada, predajte mi ženu i nastavite sa svojim poslom.
— Učini kako veli — kladioničar je oštro zapovjedio. — Daj mu robu
i neka ode. Loše je za posao imati Runnera u kladionici.
Muškarac je uzdahnuo i nježno počeo gurati Victoriju naprijed. —
Pa, htjela si ići u Bow Street, golubice. Čini se da imaš pratnju.
— On me neće odvesti onamo — zaplakala je, čvrsto se držeći za
njega. — Ubit će me. Ne puštaj me!
— Ubit će te? — muškarac je ponovio, nasmiješivši se na ono što je
očito smatrao preuveličanom tvrdnju. — Hajde, golubice, što god da si
učinila, ne može biti tako strašno. Kada odeš na sud, samo se nasmiješi
upravitelju najljepše što možeš i siguran sam da će te pustiti.
— Molim te — rekla je očajno — pomogni mi doći do sir Rossa
Cannona. Ili do gospodina Morgana. Ja... preklinjem te za svoj život.
Dok ju je gledao, lice mu je preplavila zbunjenost. Činilo se da ga je
nešto u njezinim očima uvjerilo. Stisnuo ju je jače u zagrljaj.
— U redu — rekao je. — Siguran sam da mogu proći gore nego
spašavajući damu u nevolji ove tmurne večeri. — Pogledao je Keyesa,
ljubazno se osmjehujući. — Sigurno neće škoditi ako ja otpratim djevojku
u Bow Street — kazao je. — Onamo je vodite, zar ne? Ima li kakve razlike
ako je ja odvedem u vaše ime?

173
BalkanDownload

Victoria se ukočila kad im se Keyes približio, mračnih, smrtonosnih


očiju i mirna lica. Činilo se kao da razmišlja što će odgovoriti, kako bi
zvučao kao muškarac koji vodi razuman razgovor.
— Pokazat ću ti o kakvoj se razlici radi — rekao je tiho, a u isto je
vrijeme izvukao predmet iz unutarnjeg džepa kaputa i podignuo ga u
zrak. Victoria je shvatila da se radi o maloj, teškoj batini koju su Runneri
koristili kako bi obuzdali neposlušne kriminalce. Vrisnula je i okrenula se
kad je Keyes tri puta zaredom udario muškarca u glavu i ramena. Osjetila
je šokantan zvuk udaraca koji su odzvanjali od muškarčeva zdepasta
tijela, nakon čega je on maknuo ruku s nje i pao na pod, stenjući.
Keyes ju je uhvatio za ruku i zakrenuo je na njezinim leđima dok nije
osjetila oštar bol. Zagunđala je kroz stisnute zube i nagnula se kako bi
umanjila opterećenje u ruci. Prostorijom su odjeknuli povici
nezadovoljstva koje je Keyes prekinuo uzviknuvši: — Ako se tko drugi
želi petljati sa mnom, uhitit ću ga zbog ometanja na dužnosti. Želite li
provesti večer u pritvoru Newgate? — Prezirno se nasmijao gomili koja se
naglo utišala. — Nisam ni mislio — podsmjehnuo se. — Nastavite sa
svojim poslom, gospodo, i zaboravite na ovaj sitni izgred.
— Gubi se iz moje kladionice! — kladioničar je uzviknuo i pridružio
se skupini koja se okupila oko ozlijeđenog muškarca na podu.
— Rado — Keyes je odgovorio, gurajući Victoriju uz stube, natrag
na pljusak.
— Ne možeš me sada ubiti — zaplakala je, trepćući dok joj je kiša
namakala lice. — Oko nas su svjedoci... svi će reći da si ti bio taj koji me je
ubio. Završit ćeš na suđenju... na vješalima...
— Nestat ću znatno prije nego što istraga uopće počne — Keyes se
podsmjehnuo, jače joj zakrenuvši ruku i vodeći je potopljenom,
blatnjavom ulicom.
Victoria se mahnito ogledavala kako bi pronašla nekoga tko joj može
pomoći. Beznadna su lica buljila u nju iz dubina nabijenih podrumskih
kuća. Okružio ih je smrad podzemne klaonice, gdje kiša nije uspjela oprati
slojeve suhe krvi i masti. Osjetila je kako je oči peku i bole dok su joj se
suze miješale s bujicom kiše koja je tekla njezinim obrazima.
— Što ćeš mi učiniti? — zajecala je.
Keyes ju je začudo čuo unatoč oluji. — Prestar sam da budem
Runner i nemam dovoljno ušteđevine da odem u mirovinu. Neka sam
proklet ako do kraja života budem živio poput psa.

174
BalkanDownload

— T-tko ti je platio da me ubiješ? — Jauknula je od bola kad joj je još


više zakrenuo ruku.
— Dosta priče — odvratio je. Skrenuli su iza ugla i nastavili duboko
u sumnjivu uličicu. Brzo su prošli pokraj napuštene tvornice. Zidovi
zgrade izgledali su toliko oronulo i nestabilno da se nitko nije usudio
živjeti unutra, Čak ni gomila siromaha koji su se motali po obližnjim
zabitima poput zečeva u jazbini. Victoria je vrištala i ukopavala pete dok
ju je Keyes pokušao gurnuti preko praga.
Osjetila je oštar bol u glavi, shvativši da ju je snažno udario kako bi
se prestala opirati. Klonuvši na njega, u glavi joj je zujalo dok je
pokušavala doći k sebi. Odmaknula se osjetivši okus škroba i šećera kad
joj je zavezao kravatu oko usta. Povukao joj je ruke iza leđa i stavio lisice
na njih.
Victoria je bespomoćno teturala dok ju je Runner gurao prema
polomljenim stubama. Jecale su i škripale dok su se penjali po njima. U
zgradi bi bio potpun mrak da se jedan dio krova nije urušio i da zidovi
nisu bili puni rupa i pukotina. Zrak je bio ustajao, a svaka je vidljiva
površina bila prekrivena masnom prašinom koju čak ni potoci kiše nisu
mogli oprati.
Nitko je ovdje neće naći, Victoria je hladno pomislila, boreći se za
zrak dok ju je Keyes gurao u dvokatnicu. Pod je bio prekriven izmetom
glodavaca, a oronule zidove prekrivali su prljavština, paukove mreže i
ptičja gnijezda. Začulo se skvičanje i lepršavi zvukovi dok su stanovnici
napuštene tvornice bježali iz svojih skrovišta. Kiša se slijevala kroz
urušeni krov i nakupljala nasred poda. Keyes ju je gurnuo u kut, a ona je
pala na pod, rubova haljine nabrane oko koljena.
Zastao je, buljeći u njezine mokre čarape. Od njegova joj je ukočena
lica postalo mučno. — Namjeravao sam te ubiti brzo — rekao je. — Ali
sada želim naknadu za svoje muke, ti neposlušna kučko. Ne bih se bunio
da dobijem malo onoga što je Morgan imao.
Odjednom se ništa nije činilo stvarnim. Victoria je smušeno
pomislila da ima noćnu moru, da će se uskoro probuditi pokraj Granta
koji će je uvjeravati da je sve u redu. Usredotočila se na pomisao da je sve
ovo samo ružan san. Nije se ni trznula kad je Keyes čučnuo pokraj nje i
počeo joj povlačiti vrpce steznika. — Nećeš nedostajati svijetu —
promrmljao je. — Vidio sam tisuće žena poput tebe. Priznajem ti jedno:
izdržljiva si mala kučka. Nijedna žena ne bi trebala preživjeti to što si ti
preživjela. — Odjednom je zvučao ljubomorno. — Samo najbolje za

175
BalkanDownload

Morgana... Da, prava si, kvalitetna roba. — Nastavivši ljutito mrmljati,


povukao ju je za haljinu, a Victoria je odjednom poželjela da je već mrtva.

176
BalkanDownload

ŠESNAESTO POGLAVLJE

N a Grantov zahtjev, Covent Garden uskoro je vrvio pješačkim


ophodnjama, policajcima, kapetanima, Runnerima i stražarima.
Konjička ophodnja koju su sačinjavah umirovljeni konjanici pokrivala je
područje vojničkom preciznošću podijelivši ga na posebne jedinice.
Cannon je, naravno, ostao u Bow Streetu, zapovjedivši da mu se redovito
javljaju s izvješćima o razvoju događaja.
Grant je znao kako Cannonova želja da se Victoria i Keyes pronađu
nije bila samo pitanje osobne brige. Sumnjičava je javnost samo čekala na
znakove korupcije u snagama Bow Streeta. Da se otkrilo da je Keyes
počinio zločin, to bi se odmah iskoristilo protiv Cannona — i svih njih —
kako bi se spriječila njegova reorganizacija i proširenje policijskog sustava.
Ova mogućnost zabrinula je sve Runnere, nagnavši ih da još bolje
obavljaju svoj posao pretraživanja.
— Morgane — Flagstad je zabrinuto rekao, nagnuvši rub šešira kako
ne bi skupljao kišu — nikako ne mogu shvatiti zašto bi gospođica Duvall
tako pobjegla od Keyesa. Sigurno je sišla s uma, počela paničariti, ali
zašto? Svi sa sigurnošću znamo da je Keyes dobar čovjek.
Grant je odmahnuo glavom, prilazeći kazalištu. Bilo mu je teško
odgovarati kroz stisnute zube. — Ništa ne znam sa sigurnošću — grubo je
odvratio.
— Ali, naravno da znaš — Flagstad je ustrajao, žureći kako bi
dostigao njegov dugačak korak. — Keyes nije učinio ništa neobično...
jednostavno traži gospođicu Duvall kao i svi mi, da je sigurno vrati kući!
Grant je gotovo bio ganut Flagstadovim povjerenjem u svoga
dugogodišnjeg prijatelja. Njegovo je lice bilo preplavljeno zabrinutošću
zbog neobjašnjivih događaja. Flagstad je godinama poznavao Keyesa i bio
bi vrlo uznemiren pri pomisli na to da je Keyes učinio nešto loše.
Grant je znao da je trebao imati razumijevanja i pokušati primiriti
Flagstada rekavši koju utješnu riječ, ali umjesto toga zastao je i uhvatio ga
za kaput. — Gdje je onda, dovraga? — Iako se dosada suzdržavao, živci
su mu eksplodirali od frustracije. — Nemoj mi govoriti o tome kakav je
Keyes čovjek, samo mi pomogni pronaći gada!

177
BalkanDownload

— Da... da... — Flagstad se oslobodio njegova stiska. Buljio je u


Granta zbunjen i zaprepašten. — Smiri se, Morgane. Moj Bože, nikad te
nisam vidio takvoga... Pa, uvijek si hladne glave, čak i dok vlada nered!
Grant ga je pustio, bijesno zagunđavši. Da, uvijek je bio hladan
tijekom nemira, pobuna, tučnjava i bilo kakvih sukoba. Ovo je bilo
drukčije. Victoriji je po nestajalo vremena. Bila je u smrtnoj opasnosti, a to
što joj nije mogao pomoć uzrokovalo je da se nešto nečovječno širi u njemu
i polako izvire na površinu. Odjednom je shvatio da se mora kontrolirati
ili će nekoga ubiti. Natjerao se nastaviti hodati prema opernoj kući, gdje je
kapetan pješačke patrole okupio dvojicu muškaraca.
— Ne misliš da su pobjegli zajedno, zar ne? — upitao je Flagstad.
— Mislim, žene su uvijek padale na Keyesa, a gospođica Duvall
svakako ima reputaciju koja...
— Makni se od mene — Grantov je glas bio dubok i smrtonosan. —
Prije negoli te zakoljem.
Flagstad je shvatio da se ne radi samo o beznačajnoj prijetnji.
Problijedio je, zastao i užurbano se odmaknuo. — Idem upitati kapetana
Brogdona o napretku njegove pješačke patrole.
— Morgane! Morgane! — Grant se oprezno ogledao začuvši povik.
Jedan je policajac trčao kao lud pokraj kazališta, dolazeći iz ulica sjeverno
od tržnice. — Gospodine Morgane... poslali su me da vam kažem...
Grant mu se približio u tri koraka, zamalo ga srušivši. — Što je bilo?
— Kladionica u uličici pokraj Ulice Russell... nešto što ćete htjeti
čuti... — Mahnito uzdišući, policajac je zastao i spustio glavu kako bi
udahnuo zrak.
— Recite mi, dovraga! — Grant je puknuo. — Disati možete poslije.
— Da, gospodine — policajac je drhtavo kimnuo i natjerao se
nastaviti. — Kladioničar i neke njegove mušterije tvrde... — ponovno je
zastao kako bi udahnuo — ... da je neka djevojka večeras ušla u kladionicu,
moleći da je netko otprati do Bow Streeta. Rekli su da je potom došao
Runner i natjerao je da pođe s njim.
— Hvala Bogu! — uzviknuo je Flagstad koji se u međuvremenu
približio kako bi čuo izvješće. Lice mu je preplavilo olakšanje. — To su
Keyes i gospođica Duvall, očito. Pronašao ju je! Sada je sve u redu.
Grant je ignorirao Runnerovo oduševljenje i mrko nastavio ispitivati
policajca. — Kada se to dogodilo?

178
BalkanDownload

— Prije manje od deset minuta, gospodine.


Flagstad ih je uzbuđeno prekinuo. — Idem odmah u Bow Street
dočekati ih. Sigurno će je Keyes odmah odvesti onamo.
— Učini to — rekao je Grant i potrčao prema Ulici Russell.
Nije bilo teško pronaći kladionicu. Skupina policajaca stajala je
ispred podrumskih stuba dok je na njih vikao zdepast muškarac ispod
potrganog kišobrana. Zbog teških kožnatih vrećica, odmah je bilo jasno da
se radi o kladioničaru.
Policajci su se uspravili i odmaknuli kad im se Grant približio.
Upitno su ga gledali — sigurno je izgledao neobično kose zalijepljene za
lubanju, ukočena i blijeda lica oblivena kišom i ukočenih usana koje nije
mogao opustiti.
Kladioničar ga je znatiželjno promotrio. — Prokleto ste krupan tip,
bogme — primijetio je. — Vi ste sigurno Morgan. Pitala je za vas,
djevojčura koja je došla u moj podrum i započela cijelu ovu prokletu
zavrzlamu.
— Recite gospodinu Morganu što se dogodilo — policajac ga je
nagovarao.
— Runner je došao po nju u moju radnju, ali ona nije htjela ići s njim.
Mangup je rekao da će je ubiti.
— A onda je izbila tučnjava — prekinuo ga je jedan od policajaca.
— Jest — kladioničar je kiselo potvrdio. — Jedan od mojih igrača
pokušao je zaštitit djevojčuru, a Runner ga je onda prebio, da... — pljunuo
je prezirno pri pomisli na odbjeglog policajca. — Prokleti crvendać,
pokušava uništit čovjekov pošten posao!
Grant je osjetio navalu panike i boli koja je rasla i rasla sve dok nije
osjetio vreo pritisak u glavi.
— Kojim su putem otišli? — čuo se kako promuklo pita.
Na ovo se pitanje kladioničar lukavo nasmijao od jednog kovrčavog
zaliska do drugog. — Možda znam — vragolasto je rekao — a možda i ne
znam.
Jedan ga je policajac nestrpljivo udario, zbog čega je ovaj zadrhtao i
bijesno jauknuo. — Udari me još jednom — kladioničar je zaprijetio — i
neću vam reći kuda su otišli! Bi li volio da djevojčura odapne?
— Što želite, dovraga? — Grant je blago upitao, pogledavši
kladioničara s divljom usredotočenošću koja ga je uznemirila.

179
BalkanDownload

Kladioničar je nelagodno trepnuo. — Želim da se od sada vaši


smrdljivi crvendaći drže podalje od moga podruma!
— Riješeno.
— Ali, gospodine Morgane... — policajac se pobunio zbog prebrzo
donesene odluke, ali naglo je zašutio kad ga je Grant nakratko pogledao
smrtonosnim hladnim pogledom.
Kladioničar je nepovjerljivo promatrao Granta. — Kako mogu znat
da ćeš održat svoju riječ?
— Ne možeš — Grant je povisio glas, koji je sada nadjačao
nevrijeme. — Ali možeš biti siguran da ću te ubiti u sljedećih nekoliko
sekundi ako mi ne kažeš kojim su prokletim putem otišli!
— U redu — odvratio je kladioničar i pozvao nekoga po imenu
Willie. Odjednom se pojavio sitan, mršav dječak od jedanaest ili dvanaest
godina, odjeven u dronjke koji su mu bih preveliki, kape koja je gotovo
potpuno prekrivala njegovu malenu, okruglu glavu. — Moj maleni
potrčko — kladioničar je ponosno rekao. — Poslao sam ga da slijedi gada
kad je uzeo djevojčuru.
— Otišli su u staru zgradu nedaleko odavde — dječak je zadihano
rekao. — Pokazat ću vam, gospodine Morgane. — Odmah je počeo
trčkarati po ulici, osvrćući se vidjeti slijedi li ga Grant. Bio mu je za petama.
— Znam točno gdje je, gospodine! — uzviknuo je dječak i ubrzao korak.
Zgrada, odnosno njezini ostaci, stajala je poput oronula stražara na
uglu ulice, zidova punih rupa i komadića stakla.
— Tamo — Willie je uzviknuo, zaustavivši se ispred ulaza,
nepovjerljivo ga pogledavajući. — Otišli su unutra. Ali ja na vašemu
mjestu ne bih ulazio, gospodine... Nema nijedne sigurne daske u ovom
starom zdanju.
Grant ga je jedva čuo dok je koračao preko praga. Tvornica je jecala
i škripala oko njega, kao da će se svakoga trenutka potpuno srušiti. Kiša
je pljuštala kroz zidove i krov, ne uspijevajući osvježiti ustajao zrak. Nije
čuo nikakve glasove, nikakve znakove borbe, i činilo se nemogućim da je
Victoria bila ovdje. Grant se na trenutak zapitao je li dječak pogriješio ili
mu je kladioničar zapovjedio da se našali s Runnerom. Ako se nalazio na
pogrešnome mjestu, onda je ovo bio gubitak dragocjenog vremena.
Međutim, tragovi koraka i borbe na podu privukli su mu pozornost pa je
pogledao prema stubama. Uočio je svježe pukotine na trećoj i četvrtoj stubi
i iznad njih. Netko je maloprije bio tu.

180
BalkanDownload

Prizor ga je potpuno šokirao. Istog je trenutka potrčao prema


stubama, zanemarujući drvo koje puca pod njim, mašući rukama i
nogama kako bi se što prije uspeo. Nikada nije osjetio istinski očaj do
ovoga trenutka, nikada ga nije osjetio kako teče poput vrela ulja njegovim
venama dok mu cijela koža gori. Morao je doći do Victorije prije nego što
bude prekasno, a ako ne stigne na vrijeme... znao je da neće moći živjeti u
svijetu bez nje.
Istodobno trčeći i pužući raskomadanim stubama, došao je do
drugoga kata. Kroz crvenu maglu neobuzdana bijesa, uočio je dvije
figure... Keyesa koji čuči pokraj ispružene Victorije, povlačeći joj haljinu,
dok su munje sijevale i osvjetljavale sobu kroz urušen krov. Jedina boja u
sobi bila je boja Victorijine kose, bogate poput rubina, blistajući na njezinoj
glavi. Usta su joj bila zavezana. Zatvorenih je očiju nepomično ležala ispod
Runnera.
Grant je ispustio nečovječan krik, pakleni vapaj koji je eksplodirao
duboko u njegovu srcu. Nesvjestan svojih poteza, zaletio se prema Keyesu
dok mu je cijelo biće obuzimala želja za ubojstvom. Keyes je podignuo
glavu samo trenutak prije nego što je Grant skočio na njega. Opsovao je
kad ga je bacio preko cijele sobe. Otkotrljao se, pokušavajući napipati
pištolj, ali baš kad je uhvatio oružje, Grant mu je stisnuo ruku i udario
njome o zid tako snažno da ju je slomio. Urlajući od bola, Keyes je izvukao
drugu ruku i zabio je u Grantovu čeljust. Grant je jedva osjetio udarac,
potpuno usredotočen na ubijanje.
— Ona je nitko, ti prokleta životinjo! — Keyes je urlao, buljeći u
Grantovo divlje, nemilosrdno lice. — Nećeš me valjda ubiti zbog kurve!
Grant ga je bez odgovora brutalno udarao sve dok više nije mogao
čuti ni riječ iz Runnerovih usta. S vremenom se Keyes prestao opirati i
počeo štititi lice i glavu. Kad je od Runnera preostala samo gunđava masa,
Grant je posegnuo u čizmu i izvukao nož, s uživanjem ga stisnuvši.
Zadovoljila bi ga jedino smrt i ništa ga više ne bi moglo zaustaviti. Sve ono
u što je vjerovao, pravila zakona, poštenje, pravda, sve je nestalo poput
prašine u zraku. Potpuno lud od želje za krvlju, podignuo je nož.
Ali zaustavio ga je prigušen glas. Teško i isprekidano dišući,
okrenuo se u smjeru glasa. Victoria je ležala na boku, tiho ječeći, dok ga je
širokih očiju gledala s povezom preko usta. Grant se ukočio pa protresao
od suzbijene napetosti. Nije mogao skrenuti pogled s njezina lica.

181
BalkanDownload

Victorijine plave oči zarobile su ga i spriječile da se pomakne. Osjetio je


kako tračak zdrava razuma razbija prve slojeve ratobornog bijesa, ali
snažno mu se opirao.
— Okreni se — rekao je glasom koji nije zvučao kao njegov.
Victoria je odmahnula glavom, shvativši da ga neće moći ubiti ako
ga ona bude gledala.
— Dovraga, okreni se — Grant je zarežao.
Nije to učinila. Pogledi su im bili ustrajni, njegov paklen, a njezin
odlučan, sve dok ga na kraju nije pobijedila. Popustio je potmulo
zagunđavši i spremio nož natrag u čizmu. Udario je Keyesa posljednji put,
onesvijestivši ga, pa mu brzo pretražio džepove. Pronašao je ključeve
ušica na Victorijinim rukama i čučnuo pokraj nje. Drhtala je dok se ključ
okretao u ušicama i oslobodio joj ozlijeđene zglobove.
Čim joj je odvezao usta, Grant ju je privukao u krilo i snažno
pritisnuo uza se. Osjetivši njezin dodir, njezino meko, sitno i živo tijelo,
zajecao je od mukotrpna olakšanja. Obgrlio ju je rukama, usnama gladno
prelazeći preko njezine kose, kože, odjeće, kao da će je cijelu proždrijeti.
— Grante — uzdahnula je, trznuvši se od siline njegovih poljubaca.
Životinjski je zarežao od zadovoljstva i želje, snažno je poljubivši u
usta.
Osjetio je njezinu ruku na svojemu vratu i njezin dah u uhu. —
Mislila sam da ću umrijeti ovdje. Mislila sam... da će njegovo lice biti
posljednja stvar koju ću vidjeti u životu.
— Moje će lice biti posljednje koje ćeš vidjeti u životu — rekao je
grubo.
— Sjećam se svega... Taj čovjek, Keyes... on je onaj koji me je pokušao
ubiti.
Grant je znao da je prejako stišće, ali nije mogao opustiti zagrljaj. —
Žao mi je — konačno je izgovorio. — Tako mi je žao. Ja sam kriv...
— Ne, ne. Molim te, nemoj to govoriti. — Stisnula ga je jače za čvrsti
vrat. — Kako si me pronašao? Kako si znao?
— Doznao sam za Keyesa od lorda Lanea. Posljednjih sam pola sata
bio potpuno lud, misleći da te neću spasiti na vrijeme. — Zakopao je lice
u njezin steznik i zajecao. — Oh, Bože.
Prstima je prošla kroz njegovu mokru kosu i nešto nježno
promrmljala.

182
BalkanDownload

— Nikada te više neću ispustiti iz vida — rekao je prigušeno,


naslonjen na njezine grudi. Drhtavo se nasmijala.
— U— u redu. To je posve u redu.
Oluja je nastavila bjesnjeti dok se zapuštena tvornica tresla i
škripala. Zvukovi su pokrenuli Granta i on je nevoljko pustio Victoriju iz
zagrljaja pa je uspravio na noge. — Moram te odvesti odavde —
promrmljao je.
— Da. — S gađenjem se ogledala po oronuloj prostoriji, zadržavši
pogled na ispruženom Keyesovu tijelu. — Što ćemo s njim?
— Neka se ostali pobrinu za njega — rekao je Grant, ne mareći za to
ako se cijela zgrada uruši oko gada... samo da oni sigurno izađu. Obgrlio
ju je oko leđa. — Možeš li hodati, Victoria?
Kimnula je i na njegovo se iznenađenje nasmiješila.
— Što je? — upitao je, strahujući da joj je užas koji je doživjela
tijekom nekoliko posljednjih minuta privremeno zamutio um.
— Oslovio si me pravim imenom — rekla je promuklim i izmučenim
glasom, i dalje se smiješeći. — Kako si znao?...
— Objasnit ću ti poslije. — Nije se mogao suzdržati da se ne sagne i
utisne joj strastven poljubac. — Idemo.
Oprezno su se spustili polomljenim stubama. Grant je vodio,
ispipavajući svaku stubu prije nego što bi dopustio Victoriji da nastavi.
Iznenadila se slabošću svojih nogu. Iako je znala da je sigurna, nije mogla
prestati drhtati. Osjetila je trnce na koži i ukočila se.
—Jesi li ozlijeđena? — upitao je Grant, i iako mu je glas bio miran,
prepoznala je prikrivenu zabrinutost.
— Ne — rekla je, stišćući zube kako bi prestali cvokotati. — Nije
me... odnosno, došao si prije nego što je... — Zašutjela je kad ju je Grant
nježno podignuo preko polomljene stube. — U savršenom sam redu —
rekla je, pokušavajući zvučati sigurno kako bi ga uvjerila. Međutim, nije
se osjećao uvjerenim. Trznula se kad je pogledala njegov ukočen profil,
znajući da se potiho grize zbog svega što se dogodilo.
Činilo se kao da je prošla vječnost kad su se konačno spustili u
prizemlje i izašli. Čim su kročili na stabilno tlo, Grant ju je podignuo u
naručje, držeći je visoko pokraj prsa. Victoria ga je pogurnula u rame kad
je shvatila da se nalaze usred skupine policajaca, Runnera i znatiželjnih

183
BalkanDownload

promatrača. — Mogu hodati — promrmljala je kad su se začule salve


hvale i olakšanja.
Ignorirajući njezinu izjavu, Grant ju je nastavio držati u naručju.
Prišao mu je jedan kapetan konjičke ophodnje, sjahao i s poštovanjem
kimnuo Grantu. — Gospodine — rekao je — drago mi je vidjeti da je
gospođica Duvall spašena. — Zastao je i pogledao prema ruševnoj
tvornici. — Je li gospodin Keyes i dalje ondje? Odnosno, što?...
— Živ je — Grant je nezadovoljno odgovorio. — Ali trebat će mu
pomoć u silaženju s kata.
Kapetan se namrštio. — To je mjesto smrtonosna zamka, gospodine.
Ne mogu jamčiti sigurnost bilo kojeg čovjeka koji se uputi u nju.
— Onda srušite zgradu i iskopajte Keyesa iz ruševina — Grant je
ravnodušno rekao. — Nije me briga kako ćete doći do njega.
Kapetan je nelagodno trepnuo zbog Grantove okrutnosti prema
bivšem partneru. — Gospodine, mogu li vam ponuditi svoga konja? —
Pozvao je člana konjičke ophodnje koji im je doveo velikog smeđeg konja.
Grant je podignuo Victoriju i posjeo je u sedlo, zauzevši mjesto iza
nje. Bacio je hladan pogled na ruševnu zgradu. — Kada spustite
gospodina Keyesa u prizemlje — rekao je kapetanu — uhitite ga i pošaljite
u zatvor Bow Streeta. Imam nedovršenog posla s tim gadom, a nakon što
Cannon završi s njim, moj je.
— Da, gospodine Morgane — rekao je kapetan, gledajući ga s
divljenjem i strahom. Grant nije bio muškarac kojem bi se volio zamjeriti.
Previše iscrpljena da pazi na pravila ponašanja, Victoria nije
obraćala pozornost na haljinu koja joj se zadigla do koljena. Naslonila se
na Granta koji ju je obgrlio odostraga. Dugim ju je prstima stisnuo za rebra
i pritisnuo uza se, pokrenuvši konja. Victoria se pomalo tresla jer joj je
tijelo bilo ukočeno i umorno da bi se pomicala u skladu s konjem. Ali sa
zahvalnošću je dočekala hladnu kišu na licu i bolnim udovima, na svim
fizičkim podsjetnicima na to da je i dalje živa.
Grant ju je spasio, pomislila je zadivljeno. Spriječio je Keyesa da je
ubije. Bilo je to čudo kojeg je jedva svjesna. Bila je puna zahvalnosti, a osim
toga, osjećala je intimnost daleko jaču od svih svojih prethodnih osjećaja
za njega. Sada je znala da bi riskirao i učinio sve za nju, da mu je stalo do
nje kao nikome drugome u životu. Također je znala da bi ubio Keyesa, ali
ga je umjesto toga ostavio na životu jer ga je ona natjerala na to. Osjetila je

184
BalkanDownload

tračak zadovoljstva u srcu. Grant je bio veličanstven muškarac, sam svoj


gospodar, ali je ona imala moć utjecati na njega. Jer ju je volio.
Uživajući u tom osjećaju, Victoria se još jače naslonila na njega, bez
obzira na hladnoću i neudobnost jahanja. Jedini je izvor svjetla kroz kišnu
tamu bila ulična svjetiljka kad su došli do broja 4 u Bow Streetu. Grant je
prvi sjahao, uhvatio Victoriju i pažljivo je spustio na tlo. Držao ju je za
struk kako bi održala ravnotežu. Nasmiješila mu se, osjećajući zabrinutost
koja je vrebala iza njegova bezizražajna lica.
— U redu sam — rekla je.
Ukočio je čeljust. — Sve vrijeme razmišljam o tomu kako ležiš na
podu, a Keyes je iznad tebe...
— Ali spriječio si ga. — Podigla je ruku i položila mu je na obraz.
Njegova oštra koža zagrijala joj je prste. Licem mu je prostrujala snažna
emocija koju je osjetila na dlanu.
— A što da sam zakasnio? — upitao je promuklo. Zelene su mu oči
bile tako tamne da su izgledale crnima.
Victoria ga je sućutno gledala, shvativši da je i njemu potrebna
utjeha kao i njoj, a možda još i više. Od smrti njegova brata, Grant se
nijednom nije morao suočiti s gubitkom drage osobe. Nije si dopustio da
nekoga uistinu zavoli, jer nije želio ponovno iskusiti takvu bol.
— To ne bi bila tvoja krivnja — rekla je pažljivo. — Neke stvari ipak
ne možeš kontrolirati.
Nakratko ju je zabavilo kad je shvatila da to nije ono što je Grant
želio čuti. Nije bio muškarac koji bi priznao da nešto ne može kontrolirati.
— To je baš prokleto hladna utjeha — zajedljivo je podignuo tamnu
obrvu. — Možeš li bolje od toga?
Nasmiješila se zapazivši da polako postaje onaj stari. — Pa, nisi
došao prekasno — rekla je. — Došao si na vrijeme da me spasiš. Zašto bi
se brinuo zbog nečega što se moglo dogoditi?
— Zato što... — Grant je zastao i mrko je pogledao. — Zato što
muškarac ne otkrije svakoga dana da je sitna žena sklona nevoljama
središte cijeloga njegova postojanja.
— Sklona nevoljama? — upitala je s lažnom uznemirenošću, dok joj
je srce veselo skakalo zbog njegovih ostalih riječi.
Sir Rossov pomoćnik, Ernest, izašao je iz zgrade kako bi uzeo konja
i odveo ga u staju. Na Victorijino iznenađenje, Grant je nije odveo kroz

185
BalkanDownload

službeni, južni ulaz, nego izravno unutra. Glavna je zgrada odostraga bila
povezana s uredima koji su potom vodili prema sudnici u kojoj su se
odvijala ispitivanja i parnice.
— Tko su svi ovi ljudi? — upitala je Victoria, približivši se Grantu
dok je promatrala zaposlenike u svakom mogućem kutku zgrade.
— Dojavljivači, kriminalci, porotnici, odvjetnici... Biraj.
—Je li uvijek ovakva gužva?
— Ovo nije ništa. Zna se dogoditi da zidovi pucaju po šavovima. —
Pogledavši gomilu, Grant je kimnuo bucmastoj sijedoj kućepaziteljici koja
je pokušavala preusmjeriti ljude u odgovarajuće sobe. Vidjevši Granta,
požurila je k njemu. Zastala je i zaprepašteno otvorila usta. — Oh, Bože —
promrmljala je, prvo pogledavši mokrog, prljavog i razbarušenog Granta,
a onda Victoriju. — Izgledate očajno, Morgane.
Grant je iskrivio usta u slabašan osmijeh, ali bilo je jasno da nije
raspoložen za razgovor. — Moram vidjeti Cannona, odmah — rekao je
kratko. — Imamo samo nekoliko minuta. Gospođica Duvall... odnosno,
gospođica Devane... proživjela je pravu katastrofu i treba odmor.
— Da, naravno — kućepaziteljica je promotrila Victoriju s
ljubaznom zabrinutošću. — Pođite ovim putem, molim vas. — Povela ih
je kroz živahnu gomilu i dovela do sir Rossova ureda, male sobe
pravokutnih prozora koji su gledali na ulicu. Ured su krasili ormari od
hrastova drva, široke police s knjigama i veliki globus.
Sir Ross je razgovarao s dvojicom ljudi koji su izgledali poput
službenika ili nekakvih pomoćnika. Stao je usred rečenice kad je Grant
doveo Victoriju u sobu. — Morgane — rekao je sjajnih sivih očiju, buljeći
u njih. — Gdje je Keyes?
— Uskoro će ga dovesti — Grant je ravnodušno odgovorio.
Cannon je nekako uspio shvatiti što se točno dogodilo, pročitavši
Grantov izraz lica. Zatvorio je oči i pognuo ramena. Protrljao si je
sljepoočnice, kao da je odjednom osjetio glavobolju. — Gospođo Dobson
— obratio se kućepaziteljici — donesite topla pića i deke.
— Da, gospodine. — Smjesta je nestala.
Cannon je otpratio dvojicu muškaraca iz sobe i čvrsto zatvorio vrata.
Buka izvan ureda i dalje se prigušeno čula. Okrenuvši se prema Grantu i
Victoriji, pokazao im je da sjednu.

186
BalkanDownload

Victoria je malo zadrhtala, zahvalna na zaštitničkoj ruci kojom ju je


Grant obgrlio oko leđa, i sjela na drvenu stolicu. Odjeća joj je bila mokra i
slijepljena, a kosa i tijelo potpuno prljavi. Nikada nije tako žudjela za
kupkom kao u tome trenutku. Željela je biti čista i suha i spavati u toplu
krevetu.
— Ovo neće dugo trajati — Grant je promrmljao, primijetivši koliko
je iscrpljena.
Cannon je čuo njegovu tihu izjavu. — Doista neće — rekao je,
primaknuvši stolicu ispred Victorije. Uplašio ju je uhvativši je za ruku i
duboko je pogledavši. Pogled joj je poletio prema njegovim ozbiljnim
sivim očima. — Gospođice... — započeo je pa zastao.
— Devane — drhtavo se nasmiješila.
— Devane — nježno je ponovio. — Vjerojatno se osjećate kao da ste
prošli kroz sito i rešeto.
Unatoč iscrpljenosti, Victoria se nasmijala na ovu usporedbu.
— Tako nešto.
— Činjenica da je ovu nesreću uzrokovao jedan od mojih Runnera
neizmjerno me rastužuje. Ne mogu vam ponuditi prikladnu naknadu
zbog svega što ste proživjeli, ali dajem vam riječ da ću, ako vam ikada
zatrebam, učiniti sve što je u mojoj moći da vam pomognem. Samo morate
pitati.
— Hvala vam — Victoria je nježno odgovorila, osjećajući se
neobično zbog toga što joj jedan od najmoćnijih ljudi u Londonu nudi
ispriku.
Cannon je zadovoljno pustio njezinu ruku i pričekao da gospođa
Dobson donese deke. Kad je Victoria bila udobno zamotana u slojeve
vune, sa šalicom kipućeg čaja u ledenoj ruci, upravitelj ju je ponovno
neumoljivo pogledao. — Gospođice Devane... možete li mi, molim vas,
ispričati što se točno dogodilo ove večeri.
Pokušavajući pronaći prave riječi, Victoria je prepričala sve što se te
večeri dogodilo od trenutka kad je Grant ujutro otišao. Grant se nekoliko
puta ubacio, pobliže objašnjavajući priču. Prekinulo ih je samo neobično
grebanje po vratima. Victoria je zastala zbog neobične buke i znatiželjno
se okrenula.
Zakolutavši očima, Cannon je ustao i otvorio vrata. U ured je
odjednom ušetao veliki prugasti mačak bez repa i zamišljeno promotrio

187
BalkanDownload

posjetitelje. — Choppere — Cannon mu se obratio tonom upozorenja koji


bi bilo koje drugo stvorenje potjerao u najbliži kutak sobe.
Chopper ga je samo buntovno pogledao i skočio u Victorijino krilo.
Victoria je odmah pružila šalicu Grantu, a mačak se udobno smjestio na
njezinim bedrima.
Tiho se ispričavajući, Cannon je ustao kako bi pomaknuo stvorenje,
ali Victoria je nasmiješeno odmahnula glavom. — U redu je — rekla je. —
Volim životinje.
Cannonove su oči zasjale. — Pa, sada ste upoznali pravog šefa Bow
Streeta — izjavio je, gledajući u samodopadnog mačka, i vratio se u svoju
stolicu.
Dok je mačak tiho preo u njezinu krilu, Victoria je dovršila priču o
svemu što se dogodilo i umorno trepnula. Ured je bio topao i kad je
shvatila da je konačno na sigurnom, osjetila je takav mir kakav nije već
tjednima. Grantov dlan počivao je na njezinu vratu, ispod mokre, prljave
kose, i njegov ju je nježan dodir opustio.
Uslijedila je duga tišina u kojoj je Cannon odsutno promatrao
krajobraz na svome zidu. Slika je prikazivala blještav potočić koji brza
preko stijena i kamenja, ispred planina prekrivenih šumom. Victoria je
pomislila kako bi u ovakvim trenucima upravitelj sigurno volio biti na
mirnome mjestu kakvo je prikazano na slici.
— Keyes — upravitelj je tiho rekao, kao da prebire po sjećanjima u
svojoj glavi. Sive su mu oči gorjele od bijesa i tuge. Ovo je bila poslovna,
ali i osobna tragedija za Cannona.
— Žao mi je zbog svega što se dogodilo — Victoria je iskreno rekla,
zabrinuto pogledavši Granta. — Hoće li ovo zakomplicirati stvari tebi i
drugim Runnerima?
Grantove su je zelene oči nježno gledale. Blago se osmjehnuo.
— Ne moraš se ništa brinuti, dušo. Bow Street je doživio puno gore
nedaće od ove. — Spretno je pogurnuo mačka iz njezina krila, ignorirajući
Chopperovo negodovanje, i pomogao joj ustati.
— Vrijeme je da se gospođica Devane vrati kući — rekao je
Cannonu. — Sutra ćemo se baviti službenim poslovima.
— Moja će vas kočija odvesti u King Street — Cannon im je otvorio
vrata, pozvao pomoćnika i promrmljao mu upute. U isto se vrijeme
pojavila kućepaziteljica i upitala može li još što donijeti Victoriji.

188
BalkanDownload

— Gotovi smo za danas — rekao je Cannon. — Hvala vam,


gospođice Devane. Nadam se da nećete imati dugotrajne posljedice od
ovoga užasnog dana.
— Bit će mi dobro čim se odmorim — uvjeravala ga je.
Zbog Cannonova se komentara Grant namrštio od brige. — Trebao
bih pozvati Linleyja — rekao je. — Bilo bi dobro da te pregleda, nakon
svega što si doživjela.
— Ponovno? — Victoria je smjesta odmahnula glavom. — Sigurna
sam da ne trebam vidjeti liječnika dvaput u jednom danu. Ti možeš
posjetiti doktora Linleyja ako toliko priželjkuješ njegovo društvo. Ja želim
ići kući.
— Onda idemo kući — rekao je nježno i odveo je iz ureda. Gospođa
Dobson izašla je u hodnik kako bi gledala par koji odlazi. Kad se okrenula
prema Rossu, kućepaziteljica je imala zadovoljan, pomalo zamišljen izraz
lica. — Pa — primijetila je — čini se da se naš gospodin Morgan konačno
zaljubio.
— I to jako — Ross je dometnuo nasmiješivši se. — Jadnik.
Nježan je osmijeh razvedrio bucmasto lice gospođe Dobson. —
Jednoga dana, gospodine, mogla bi vas zadesiti ista sudbina jadnoga
gospodina Morgana.
— Prije ću si prerezati grkljan — mirno je odgovorio. — A u
međuvremenu, volio bih malo kave.
Kućepaziteljica se zaprepastila zbog ovog prijedloga. — U ovo
doba? Ne želim ni čuti. Vama treba odmor, i to puno odmora, a ne neko
piće koje će vam uništiti živce...
Cannon je uzdahnuo i vratio se za stol, slušajući prodike koje su
uslijedile.

189
BalkanDownload

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

K ad se vratila u King Street, Victoriju su dočekale zabrinuta gospođa


Buttons i uplakana Mary, iznenađene vijestima da joj je Keyes želio
nauditi.
— Trebali ste mi reci, gospođice! — uzviknula je kućepaziteljica. —
Da ste mi rekli, učinila bih sve što mogu da vam pomognem.
— Žao mi je — Victoria se slabašno nasmiješila. — Bojim se da sam
izgubila glavu s naglim povratkom pamćenja i strahom od gospodina
Keyesa. — Nije htjela povrijediti njihove osjećaje priznajući da nije bila
sigurna može li im vjerovati da će stati na njezinu stranu protiv jednoga
Bow Street Runnera. — U svakom slučaju — dometnula je — sve je dobro
završilo, zahvaljujući gospodinu Morganu.
— Pretpostavljam da ćemo dobiti još jedan zabavni roman nakon
svega ovoga — rekla je gospođa Buttons. — Nove uzbudljive avanture
gospodina Morgana, legende Bow Streeta.
— Prije Bow Street glupana — Grant je promrmljao. — Za sve sam
ja kriv. Prvo sam htio unajmiti Flagstada da štiti Victoriju... nisam se
trebao složiti da Keyes preuzme posao.
— Nisi mogao znati — Victoria se pobunila. — Nitko nije sumnjao
u njega... Čak ni sir Ross.
Grant se namrštio, ne prihvaćajući njezine utješne riječi. Polako je
podignuo ruku i popravio joj odbjegli pramen kose na čelu. — Gospođo
Buttons — rekao je, i dalje buljeći u Victoriju — vjerujem da gospođica
Duvall zaslužuje kupku. I možda malo toplog mlijeka s konjakom.
— Oh, da — Victoria je zadrhtala od sreće pri pomisli na toplu
kupku.
— Dobro ćemo se pobrinuti za nju, gospodine Morgane —
kućepaziteljica ga je uvjeravala i pozvala sluškinju koja je stajala u blizini.
— Mary, ti i djevojke napunite kadu za gospođicu Devane, a onda
napunite još jednu u gostinskoj sobi, za gospodina Morgana.
— Da, gospođo — Mary je veselo odgovorila i odšetala brzim
koracima.
Grant se nježno obratio Victoriji. — Da te ponesem uz stube?

190
BalkanDownload

Smiješeći se, Victoria je odmahnula glavom. Toliko ju je obuzeo


njegov topli nježni pogled da nije ni primijetila da ih je kućepaziteljica
napustila. — Hoćeš li doći k meni nakon kupke? — upitala je.
Lice mu je bilo bezizražajno, ali usne mekane kad se nagnuo i
poljubio je u čelo. — Neću — promrmljao je jedva čujno.
Victoria se iznenađeno odmaknula. — Nećeš?
— Previše si toga morala podnijeti u jednome danu... ne trebaš
velikog grubijana u svome krevetu večeras.
Victoria se nije mogla suzdržati a da ga ne zagrli oko prsa.
— A što ako ga želim ondje?
— Moraš se naspavati — rekao je odlučno.
— Spavanje je gubitak vremena.
Nevoljko se nasmijao i polako je zagrlio. Osjetila je njegov dah na
svojim kovrčama. — Ovo samo dokazuje koliko si iscrpljena. Ne znaš ni
što govoriš.
— Znam — Victoria je ustrajala, ne dopuštajući da je odgurne.
— Dušo... — Grantov je glas zvučao pomalo ukočeno. — I ja sam
imao vrlo naporan dan. Bojim se da ako te posjetim večeras... — Zastao je
kako bi pronašao prikladne riječi. — Mislim da neću imati dovoljno...
— Snage? — upitala je.
— Samokontrole.
— Oh — Victoria je duboko uzdahnula, gledajući njegovo
nedokučivo lice. — Ali ako...
— Idi — promrmljao je, oslobodivši je svoga zagrljaja i okrenuvši je
prema stubama. Snažno ju je pogurnuo. — Puno sam toga prošao,
Victoria. Nemam povjerenja u samoga sebe ako budem nasamo s tobom.
Odmori se. Vidimo se ujutro.
Victoria se namrštila i uspela stubama, povremeno se osvrćući
prema njemu. Grant je pričekao dok se popela na vrh prije negoli se
okrenuo i otišao u knjižnicu po prijeko potreban konjak.
Uz pomoć sluškinja, Victoria je dvaput oprala kosu, uzdišući od
ugode što ju je donijela vruća voda koja je sprala svu prljavštinu s njezina
tijela. Kupka je ublažila bol koji je osjećala u mišićima i ugrijala joj
smrznute kosti. Kombinacija kupke i šalice mlijeka s konjakom potpuno
ju je opustila. Obukla je čistu spavaćicu od muslina i steznik koji je

191
BalkanDownload

zakopčala bisernim dugmićima. Umorno je sjedila ispred vatre dok su joj


sluge pažljivo češljale mokru kosu, propuštajući toplinu iz kamina koja joj
je sušila crvene pramenove. — Još mlijeka? — upitala je gospođa Buttons.
— Ili nešto za prigristi? Prepečeni kruh, zdjelica juhe... možda jedno jaje...
— Hvala, ali ne treba — Victoria je protrljala oči i zijevnula.
Shvativši da je umorna i da želi privatnost, kućepaziteljica je
kimnula Mary i obje su se uputile prema vratima. — Pozovite me ako
zatrebate što, gospođice Devane — nježno je rekla gospođa Buttons.
Poluzatvorenih očiju, Victoria je pružila gola stopala prema vatri i
gledala kako se žuto svjetlo igra na njezinim nožnim prstima. Pitala se je
li Grant gotov s kupkom i spava li već u gostinskoj sobi. Znala je da će
održati obećanje i neće je posjetiti večeras, razmišljajući kako je
najpametnije da se ona dobro naspava. Bez sumnje je bio u pravu. Ali
imala je potrebu biti s njim, u njegovu zagrljaju, da je on utješi, a i da ona
zauzvrat utješi njega.
Ove je večeri zamalo umrla, samo mjesec nakon prvog pokušaja
ubojstva, i ta ju je spoznaja poticala da cijeni svaki trenutak i uživa do kraja
života. Spavanje je doista bilo gubljenje vremena... pogotovo kada je
muškarac kojeg je voljela bio samo nekoliko soba dalje.
Prije nego što je Victoria svjesno donijela tu odluku, stajala je pred
vratima gostinske sobe. Drhtavim je prstima okrenula kvaku i ušla u
kratak hodnik koji je vodio u spavaću sobu. Kao i u glavnoj spavaćoj sobi,
i ovdje je maleni oganj bacao crveno svjetlo od kojega su plesale sjene.
A na krevetu... Zbog onoga što je vidjela, zastala je, rumena, a srce
joj je počelo teško i snažno kucati u prsima. Grant se ispružio na
gostinskom krevetu, jedne noge preko ruba, druge savijene i podignuta
koljena. U rukama je imao knjigu i čitao, lagano se mršteći. Nigdje se nije
mogao naći ni komad odjeće.
Vatrena je svjetlost pozlatila njegovu kožu i sjajnu crnu kosu. Svaki
je detalj njegova dugačka, mišićava tijela bio jasno vidljiv, od trokutaste
udubine ispod vrata do crnih kovrčavih dlaka na nogama. Uzbuđena i
zbunjena, Victoria se pitala kako je moguće da izgleda znatno krupniji kad
nije imao odjeće nego odjeven. Nikada nije vidjela toliku količinu gole
kože.
Victoria je shvatila da je očito proizvela nekakav zvuk, jer se Grant
odjednom okrenuo prema njoj i žurno pokrio krilo otvorenom knjigom.
Obrambena ju je gesta nasmijala, a njegov je mrki pogled samo pojačao
komičan efekt. Stišćući usta, zatomila je nagao smijeh i zašla dublje u sobu.

192
BalkanDownload

— Ne bi smio čitati pod tako slabim svjetlom — rekla je pomalo promukla


glasa. Bila je nervoznija nego što je mislila. — Naprežeš oči.
Namrštio se još snažnije. — To nije jedino što ću napregnuti ako se
ne vratiš u svoju sobu.
Ignorirajući zapovijed, zatvorila je vrata i oprezno prišla krevetu. —
Nisam umorna.
Grant se uspravio i okrenuo noge na rub kreveta. Trbušni mišići
stegnuli su mu se dok je držao knjigu na međunožju. — Past ćeš u nesvijest
za manje od minute ako samo odeš u krevet i zatvoriš oči. — Ali kad je
pogledao njezin steznik od muslina pričvršćen samo nizom dugmića, čula
je promjenu u njegovu disanju. Ohrabrena time, približila mu se. —
Ozbiljan sam, Victoria — upozorio ju je. — Ne večeras.
— Zar ne želiš biti sa mnom?
— Želim ono što je najbolje za tebe.
— Ti si ono što je najbolje za mene. — Gledajući ga ravno u zelene
oči, posegnula je za gornjim dugmetom i počela ga otkopčavati. Zbog
nervoze je postala nespretna, ne uspijevajući provući biserno dugme kroz
sitnu svilenu rupu. Grant ju je u tišini nastavio gledati, ne trepćući.
Zacrvenjevši se od nagle nelagode, nategnula je steznik i maleno je dugme
palo na sag. Victoria je poludjela shvativši da joj je preostalo još više od
deset dugmića. Ovim će tempom cijelu noć skidati steznik. Odustavši od
beznadnog zadatka, pogledala je Granta lica iskrivljena u grimasu. —
Nisam baš dobra zavodnica, zar ne?
Knjiga je odjednom poletjela preko sobe i završila na podu
prigušenim udarcem. Victoria je uzdahnula kad ju je Grant naglo podigao
pa spustio na krevet. Nagnuo se nad nju, zakrivši vatru širokim
ramenima. — Budući da sam tvrd kao stijena — hrapavo je rekao —
mislim da nešto radiš kako treba.
Ležala je ispod dva metra visoka, čvrsta i uzbuđena muškarca.
Njegov ukrućen ud pritiskao joj je trbuh, a mišićavo se bedro umetnulo
između njezinih. Rukama je počela kliziti po njegovim ramenima i prsima,
sve do čvrstih, snažnih leđa. Zapanjila ju je goruća toplina njegova tijela.
— Koža ti je tako vruća — prošaptala je, hladnim prstima klizeći po
njegovim mišićavim leđima.
Kroz stisnute je zube glasno izdahnuo, kao da ga nešto boli, i
Victoria se ukočila. — Jesam li što krivo učinila?

193
BalkanDownload

— Ne, nisi... — Grant je zakopao lice u slobodne pramenove njezine


kose, trljajući obraze o crvenu svilu. — Kada me dodirneš, ne znam jesam
li u raju ili paklu.
— Je li to dobro?
— To je dobro — rekao je prigušenim glasom.
Nasmijala se pokraj njegova uha i zagrlila ga oko leđa, držeći se
svom snagom. Grant je šaptao ljubavne riječi dok joj je polako ljubio grlo
i obraze, otkopčavajući dugmad njezina steznika. Bez ikakve je žurbe
oslobađao jedno po jedno dugme.
— Poljubi me — Victoria je rekla bez daha. Željela je nešto više od
laganih, izazovnih obrisa njegovih usana na svojoj koži. Primaknuo je usta
njezinima, zadirkujući je, a ona ga je zagrlila oko vrata kako bi primaknula
njegovu glavu svojoj. Nije se mogla suzdržati od jecanja kad ju je
strastveno poljubio u usta, istražujući sočnim i nježnim kružnim
pokretima jezikom.
Shvativši da joj je steznik otvoren, pokušala je skinuti odjeću sa sebe.
Nastavio ju je ljubiti i stavi joj svoju čvrstu ruku ispod vrata kako bi joj
pomogao pomaknuti steznik s kreveta. Sada je jedino što je dijelilo njihove
kože bila podsuknja njezine spavaćice. Milovao ju je kroz tanki muslin.
Pronašao je oblinu njezine dojke i uhvatio je toplom rukom, nježno je
stišćući dok nije osjetio kako joj se bradavica ukrutila.
Dršćući od uzbuđenja, Victoria ga je dodirivala sa sve većom
hrabrošću. Prstima je klizila po udubini njegove kralježnice, čvrstoj
udubljenoj crti obrubljenoj mišićima s obiju strana, pa se spustila do mišica
njegove stražnjice, uživajući u čvrstim muževnim oblinama. Njegovo se
tijelo pomicalo dok ga je dodirivala, kukovi su mu nježno gurali njezine,
a čvrsti oblik njegova ukrućena spolovila gurao je komad muslina između
njezinih bedara. Trznula se na njegov nesvjestan nasrtaj, sjetivši se kako je
bilo prvi put, intimnog raspadanja svojega tijela i bola koji je poslije
osjećala.
Osjetivši da je uznemirena, Grant se zaustavio, oslonivši se na lakte
kako je ne bi zgnječio. — Ne boj se — rekao je promuklo.
— Ne bojim se — lagala je, nastojeći opustiti šake. Raširila je ruke na
njegovim ramenima. — Rekao si da neće boljeti ako se pripremim.
— Tako je. — Poljubio ju je svojim neopisivo sočnim usnama.
Potpuno se otvorila njegovu poljupcu, a tijelo joj se izvijalo, puno
povjerenja. Nije se više nijednom ukočila, čak ni kad je zastao kako bi joj

194
BalkanDownload

potpuno skinuo spavaćicu. Uhvatio je i podignuo obje njezine dojke,


ljubeći prvo jedan ružičasti vrh pa drugi. Usne su mu se rastvorile iznad
osjetljive bradavice i osjetila je lagano milovanje njegova jezika. Zbog
mekog je golicavog dodira podignula kralježnicu, snažnije ga poljubivši.
Uhvatio ju je za koljeno i nastavio kliziti nagore, zastavši tek kad je
dosegnuo dlake koje su štitile njezinu nježnu ženstvenu putenost.
Vrhovima prstiju lagano se igrao vatrenocrvenim kovrčama, klizeći i
zadirkujući sve dok nije zajecala i gurnula maleni brežuljak ravno u
njegovu ruku.
Grant je zadrhtao suzdržavajući se da je ne uzme iste sekunde. Znao
je da je spremna za njega, osjetio je vlagu kroz crveno-smeđu svilu, ali je
odgađao ući u nju. Ne dok ga ne bude preklinjala. Šapćući joj ljubavne
riječi, nježno ju je milovao, prstom gladeći meko meso sve dok nije
pronašao ulaz u nju. Uživao je u njezinu uzdisanju, u naglom drhtanju
kada je gurnuo prst još dublje, milujući glatke i vrele stjenke. Držala ga je
za ramena kao da nije mogla odlučiti želi li ga primaknuti k sebi ili
odgurnuti. Promatrao joj je lice dok je gurao prste koliko god je duboko
mogao. Oči su joj bile zatvorene. Nagnuvši se preko njezinih grudi, ustima
je uhvatio ružičastu bradavicu i počeo ritmično povlačiti.
— Molim te — konačno je uzdahnula, nesvjesno podižući koljena i
šireći bedra. — Molim te... previše je, ja...
— Želiš li me sada? — upitao je.
— Molim te — ponovno je rekla, crvena i mokra lica.
Srce mu je zagrmilo od strasti kad je stavio ukrućen ud na njezin
ranjivi otvor. Odjednom je otvorila oči i podignula mu ruke na prsa.
Grčevito je upirala, izvijajući se kako bi se namjestila i prilagodila njegovu
tijelu. — Oh, ne mogu... — rekla je nesigurno.
— Uzet ćeš ga za mene — prošaptao je. — Uzet ćeš ga, Victoria.
Dopusti mi da uđem u tebe. — Pojačao je pritisak i osjetio kako joj se tijelo
opustilo, spremno ga dočekavši kad je počeo ulaziti. Uzdišući od
olakšanja, lagano je prodirao u nju, ne zaustavljajući se dok nije bio
duboko ukopan u sočnoj toplini njezina tijela. Zajecala je i čvrsto ga
obgrlila. Uzbuđenje i emocije potpuno su ga preplavili, ispunjavajući ga
blaženstvom.
Jedan dio njegova mozga zatamnio se i utišao. Sve su mu misli
nestale kad je fizička strast zavladala cijelim njegovim bićem. Ritmično se
pomicao unutra-van, a ona ga je nastojala pratiti pokretima tijela. Zajecao

195
BalkanDownload

je od zadovoljstva, a njegova je velika ruka kliznula pod njezinu stražnjicu,


dajući joj potporu.
Victoria je omotala ruke oko njegovih leđa dok su joj se kukovi
podizali sa silinom koja je gotovo mogla podići njegovu težinu. Buljila je
u tamno lice iznad sebe, oštrih i znojnih crta, a onda se sve zamaglilo kad
je osjetila zatezanje u slabinama. Grant je uzdahnuo i počeo snažnije
gurati, zarivši zube u nježno mjesto na kojem se njezin vrat spajao s
ramenima. Izvijajući se, Victoria je odjednom osjetila nalete ekstaze koji su
joj se širili cijelim tijelom sve dok je uzbuđenje nije potpuno preplavilo.
Negdje usred cijele ove kataklizme osjetila je da je i Grant također
doživio vrhunac, zaustavljajući se s nekoliko posljednjih nasrtaja i
ispustivši snažan jecaj. Ostao je u njoj još nekoliko minuta, a potom je
oslobodio svoje težine i legao pokraj nje. Sklupčala se u njegovu zagrljaju,
vrela, iscrpljena i zadovoljena, osjetivši njegove usne na svojoj sljepoočnici
i vrhu uha.
— Volim te — prošaptala je i čula ga kako izgovara istu stvar u isto
vrijeme. Pospano se nasmiješila i dopustila da je umor potpuno obuzme
pa utonula u san bez snova, okružena njegovim mirisom i dodirom.

196
BalkanDownload

OSAMNAESTO POGLAVLJE

V ictoria se probudila osjetivši kako Grant napušta krevet i ispustivši


pospan zvuk negodovanja. Čula je njegov tih smijeh i osjetila kako se
vratio u njezin zagrljaj samo na trenutak, nježno joj poljubivši vrat.
Zadovoljno je zadrhtala osjetivši oštre dlake neobrijane muževne brade.
— Nastavi spavati — duboko je promrmljao. — Moram otići u Bow
Street.
Omotala mu je ruke oko vrata. — Zar je već jutro?
— Bojim se da jest — gurnuo je nos u njezinu divlju kosu.
Victoria je milovala njegova snažna mišićava leđa. Dodir mu je bio
tako ugodno muževan, težina njegova tijela, grebanje neobrijanih obraza...
i nagovještaj duge, dlakave noge između njezinih. — Ostani sa mnom —
molila ga je, izvijajući se od ugode kad ju je toplom rukom uhvatio za
dojku.
Grant se nasmijao i zarežao, jedva se odupirući iskušenju. — Ne
mogu, draga moja. Cannon me čeka, danas imamo puno posla. Ali vratit
ću se što prije mogu. — Poljubio joj je meku bijelu dojku. — Planiram samo
nekoliko sati na dan provesti izvan tvojih ruku.
Victoria je milovala njegovu kratku crnu kosu i buljila u njega s
otvorenom čežnjom. — Voljela bih da to može biti istina.
Pomno ju je promotrio zelenim očima, pomilovavši joj grudi tako da
je zadrhtala. — Zašto ne bi mogla, ljubavi?
— Pa, pretpostavljam jer... — Nije se mogla usredotočiti dok je
njegova ruka klizila prema njezinu trbuhu, zaustavivši se na pupku. —
Pa, postoje snovi — uspjela je izgovoriti — i postoji stvarnost.
— Već sam proživio dovoljno stvarnosti za još deset života — Grant
ju je obavijestio. — Volio bih ostvariti dva-tri sna.
— Kao na primjer?
— Oženiti tebe, za početak.
Izravna je izjava ošamutila Victoriju. Od svih stvari koje je očekivala
doživjeti ovoga jutra, prosidba nije bila ni blizu tome popisu. Nastojeći se
pribrati, nesigurno je odgovorila: — Ja... znam da bi svaka žena na svijetu
bila počašćena ovakvom ponudom.

197
BalkanDownload

— A ti? — nježno je upitao.


— Bojim se da ti... — Victoria je zastala i nesigurno ga pogledala,
odmaknuvši se od njegova topla tijela. Skupivši plahte oko sebe, uputila
je Grantu molećiv pogled od kojeg se namrštio.
— Victoria — rekao je, skupivši joj kosu u crvenu rijeku koja mu se
slijevala preko ramena. Brižno ju je pomilovao, jedva joj dotičući nježnu
kožu. — Nisam trebao započinjati ovaj razgovor. Još uvijek si iscrpljena, a
meni se žuri. Ali nema šanse da odem dok mi ne kažeš čega se bojiš.
Victoria je buljila u plavi svileni pokrivač. — Mislim da me možda
želiš samo zato jer sam imitacija svoje sestre. — Grant je šutio, a nakon što
je zastala nekoliko sekunda, natjerala se odlučno nastaviti. — Vivien je ona
koju si prvu htio. Ona je uzbudljiva i svi je muškarci žele. Nikad joj ne bih
mogla biti blizu, što se toga tiče. A ne bih mogla podnijeti postupno
razočaranje u tvojim očima kad se jednog jutra probudiš pokraj mene.
Grant se zapanjeno pitao odakle se stvorio ovaj nalet nesigurnosti.
Zašto se Victoria osjećala toliko izgubljenom u sestrinoj sjeni? Dobri Bože,
nekoliko Vivieninih trikova u spavaćoj sobi ne može se ni usporediti s
onime što osjeća prema Victoriji. S onim što bi bilo koji muškarac osjećao.
Victoria je bila topla, oštroumna, velikodušna... idealna partnerica u
krevetu i izvan njega.
— Ti slatka... predivna... luđakinjo — promrmljao je. — Kako,
dovraga, možeš misliti da bi mi se ona sviđala više od tebe? Kako možeš
sumnjati u moje osjećaje? Vjeruj mi, sam mogu razaznati razlike između
vas dviju i više sam nego sposoban odlučiti što želim.
Iživciran njezinom sumnjom u samu sebe, povukao je plahte s nje,
zanemarujući njezin prestrašen uzvik. Uhvatio ju je za ruku i stavio je
između svojih bedara. Od njezina dodira odmah je osjetio nalet strasti i
želje, a ud mu se brzo povećao i narastao do pune veličine.
— Osjeti ovo — rekao je promuklo, namjestivši se iznad nje,
prodorno buljeći u njezino rumeno lice. — Osjeti mene, pogledaj me u oči
i reci mi vidiš li razočaranje.
— Prosiš me samo zato jer sam bila djevica, pokušavaš biti pristojan
i učiniti pravu stvar...
Grant joj je prekrio usta strastvenim poljupcem, zaustavivši se tek
kad je čuo jecaj strasti. — Tako pristojan bogme nisam — rekao je hrapavim
glasom.

198
BalkanDownload

Victorijin se sumnjičav pogled susreo s njegovim. — Jednom si mi


rekao da nisi osoba za brak.
— Jesam ako se radi o tebi.
— Ne trebaš — rekla je ozbiljno, povlačeći ruku i ispruživši je sa
strane. — Želim da znaš... ne moraš ništa učiniti iz dužnosti i obveze zbog
onoga što se dogodilo. Možemo se rastati kao prijatelji, vrlo dragi pri...
— Ne želim prijateljicu. Želim tebe. Svaki dan i svaku noć. Svaku
minutu do kraja života. — Grant ju je čvrsto držao i buljio u njezino sitno,
rumeno lice. Zbog onoga što je u njemu vidio, upitao ju je ozbiljno: — Zar
i ti ne želiš isto?
Obrazi su joj gorjeli kad je drhtavo kimnula.
— Hvala Bogu — odvratio je, milujući joj kosu. — Jer ne bih mogao
živjeti bez tebe. A sada, ima li još nešto što nam stoji na putu?
— Tvoj posao... — glas joj je puknuo od bolne iskrenosti. — Teško
bih živjela znajući da si stalno u opasnosti... da se svako jutro kad me
napustiš možda nikada nećeš vratiti. Da te volim malo manje, mogla bih
to podnijeti... Ali, ne mislim da mogu tako živjeti.
Privukao ju je u svoj zagrljaj. — Već sam odlučio napustiti Bow
Street — rekao je. — Proveo sam previše godina života na ulicama. Sada
za mene postoje neke druge mogućnosti... Pronaći ću nešto drugo čime ću
se pozabaviti.
— Je li to ono što doista želiš učiniti? — ozbiljno ga je upitala.
Kimnuo je i poljubio je u čelo. — Budi mi žena, Victoria.
Victoria nije mogla odgovoriti gledajući njegove mirne zelene oči.
Voljela ga je više nego što je mislila da je moguće. Ali nešto ju je mučilo,
neka uznemirenost koju je morala riješiti. Pokušala je iščupati taj osjećaj,
postaviti ga ispred sebe i proučiti kako bi došla do odgovora koje je
trebala. Međutim, zasada to nije mogla učiniti. Trebalo joj je privatnosti i
vremena za razmišljanje.
— Daj mi nekoliko dana — zamolila je. — Ne mogu tako lako
donijeti ovakvu odluku. Želim otići kući, vidjeti sestru... i ponovno
pronaći samu sebe.
Grant se namrštio i lagano protresao glavom. — Pronaći samu sebe?
Rekla si da ti se pamćenje potpuno vratilo.

199
BalkanDownload

— Da, ali se još uvijek ne osjećam kao stara ja. I nisam spremna
uvoditi promjene u svom životu dok ne provedem nekoliko dana u miru
i tišini svoje kuće.
— Radi se o jednostavnom pitanju, Victoria — rekao je oštro. —
Voliš li me ili ne?
— Da, volim te. — Nježno mu je dodirnula lice, a oči su joj naglo
zasuzile. — Doista te volim — ponovila je dubokim i strasnim glasom.
— Onda prihvati moju prosidbu.
— Ne još — uzvratila je tvrdoglavo.
Frustrirano se nasmijao i pogledao je kao da je želi prodrmati. —
Dovraga, zašto ne kažeš da? Odgađaš ono što je neminovno.
— Odgovorit ću ti kad budem mogla — rekla je. — Ali još je prerano.
Ako budeš strpljiv...
— Ne mogu biti strpljiv. Previše te želim. — Položio je usne na
njezine i poljubio je tako da nije osjetila ništa osim čistog uzbuđenja. Jezik
mu se igrao i milovao joj usta, što ju je navelo da se gladno priljubi uz
njega. Između njih je bila lanena plahta... Pokušala ju je maknuti, s naglom
potrebom da osjeti svu njegovu kožu na svojoj. Odmah ju je poslušao i
nalegao krupnim tijelom na nju, trljajući je o čvrste mišiće i prepone, dok
mu je ud pulsirao između njezinih bedara. Otvorila mu se, ispustivši
čeznutljiv uzdah, a on se nasmiješio zbog njezine očite žudnje.
— Victoria — Grant je promrmljao, posegnuvši između njihovih
tijela za njezinim crvenim kovrčama, igrajući se i zadirkujući je
vragolastim prstima. — Znaš da mi pripadaš, zar ne? — Prstima ju je
pripremao za svoj ulazak. Poljubio ju je u vrat i zastao kako bi osjetio
ostatak mirisa vanilije koji je prošle večeri nanijela nakon kupke. Vrela je
glatka glava njegova ukrućena spolovila ušla u nju i osjetila je kako počinje
gurati s uzbuđujućom nježnošću.
— Još — uzdahnula je, želeći da gurne dublje, jače, ali on se
kontrolirao, pomičući se u laganom ritmu zbog kojeg je očajno stenjala.
Grant joj je šapnuo da bude strpljiva, da se opusti ispod njega, ali
bila je previše neiskusna upravljati svojim reakcijama. Drhteći i znojeći se,
napinjala se u zrak, povlačeći ga i stišćući, sve dok konačno nije popustio,
zadihan i nasmiješen. Ispunivši njezin tihi zahtjev, spojio je njihove
bokove čvrstim, dubokim kretnjama ugode zbog kojih joj je cijelo tijelo
eksplodiralo od zadovoljstva poput munje. Omotala se oko njega i prela

200
BalkanDownload

kad je osjetila slatko olakšanje koje se širilo kroz nju sve dok joj svaki
centimetar tijela nije sjao od blagostanja.
— Pa — Grant je rekao nakon nekoliko minuta, glave uronjene
između njezinih dojki — ovo će ti dati nešto za razmišljanje.
Ne uspijevajući sakriti osmijeh, Victoria mu je obgrlila glavu i
poljubila ga u guste crne pramenove. — Požuri — promrmljala je. —
Zakasnit ćeš na posao, a ne bih htjela da moraš objašnjavati zašto.
— Neće morati ni pitati — odgovorio je, ne pomičući se. — Najljepša
žena u Engleskoj nalazi se u mojemu krevetu... Bilo bi čudno kad ne bih
kasnio na posao.

To se i dogodilo. Grant je stigao u Cannonov ured samo nekoliko


minuta kasnije nego obično. Pokušao je sakriti znakove dobra
raspoloženja kad je vidio mrzovoljan sjaj u Cannonovim sivim očima. Kao
i uvijek, upravitelj se doimao smirenim, ali Grant je osjetio obilje misli i
briga koje su kolale ispod njegove fasade. Bow Street je sigurno bio pod
opsadom novina, javnosti i vlade.
Grant je znao da bi i njega jednako izjedala briga da nije proveo večer
blagostanja u Victorijinim rukama. Navrh jezika bilo mu je predložiti da i
upravitelj pronađe ženu za sebe. Ali, Grant nije htio zabadati nos u tuđe
probleme... pogotovo u probleme čovjeka koji je bio poznat po tomu da
svoj privatni život drži skrivenim.
Nakon što je pitao za Victoriju, Cannon je obavijestio Granta da se
Keyes nalazi u pritvoru i da je sve priznao ispred Cannona i službenika.
Grant nije bio iznenađen, znajući da bi Cannon izvukao priznanje i od
kamena. Keyes će biti optužen i sudit će mu se, a jedino što će Cannon
zahtijevati od Victorije Devane jest da se pojavi u sudnici prije drugog
suđenja i dade službeniku izjavu. Slučaj će se riješiti vrlo brzo i što je tiše
moguće, kako ne bi previše uzbudili javnost.
— Victoria se, dakle, na sudu neće morati suočiti s Keyesom — rekao
je Grant, s već pripremljenim argumentom. Otići će do pakla i natrag prije
nego što dopusti da Victoria bude u istoj sobi s njim.
— Ne, nema potrebe da gospođica Derane ponovno iskusi takvo
mučenje — odgovorio je Cannon. — Njezino svjedočenje i Keyesovo
priznanje bit će dovoljni da ga se optuži i pošalje na kraljevski sud.
— A što s lordom Laneom? — upitao je Grant. — Hoćete li i on danas
biti uhićen? Ako hoće, rado bih obavio taj zadatak.

201
BalkanDownload

Upravitelj je zastao i primaknuo šalicu kave ustima, gledajući ga s


tračkom iznenađenja. — Dakle, niste čuli. Lord Lane je mrtav.
Grant je lagano protresao glavom, misleći da ga nije dobro čuo.
— Što ste rekli?
— Sinoć je doživio moždani udar, baš nakon vašeg odlaska iz
Boodle’sa.
Grant je pogladio svoju obrijanu bradu, ispunjen proturječnim
osjećajima. S jedne mu je strane bilo drago da je stari gad konačno otegnuo
papke, ali s druge mu je strane bilo iznimno žao što je lord Lane uspio
izbjeći neugodu i poniženje suđenja i kažnjavanja. — Dobro — konačno je
mrko rekao. — Samo mi je žao što nisam ostao dulje u Boodle’su da
gledam tu predstavu.
Upravitelj se namrštio zbog okrutnog komentara. — Nemojte se
spuštati na tu razinu, Morgane, iako razumijem zašto se tako osjećate.
Grant nije odgovorio na tihu prodiku. Nije mu bilo nimalo žao zbog
toga što je rekao. Po njegovu je mišljenju smrt lorda Lanea bila
premilosrdna, znatno bolja nego što je on to zaslužio. Međutim, nešto ga
je drugo mučilo, nešto čime se trebao pozabaviti prije nego što počne
raspravljati o svojim budućim planovima.
— Nisam tako hladan i nepristran kao vi, gospodine... iako i sam
Bog zna da bih volio da jesam.
— Pa, nepristran ili ne, imam ponudu za vas. Nadam se da ćete je
dobro razmotriti.
— Kakvu ponudi?
— Pa... tiče se toga da sam upravo prihvatio posao upravitelja u
Essexu, Kentu, Hertfordshireu i Surreyju, uključujući i mjesta kojima već
upravljam.
Grant ga je iznenađeno pogledao i tiho zafućkao u znak divljenja.
Ovo će znatno proširiti Cannonov utjecaj. Već je dosada obavljao posao za
dvojicu, a sada bi morao raditi za šestoricu. Koliko je Grant znao, nijedan
upravitelj nikada nije imao tako velike ovlasti.
—Javni su neredi samo početak — Cannon je hladno nastavio. — Svi
će se složiti da sam lud za moći i da pokušavam obuhvatiti puno više od
onoga što je u mojoj nadležnosti. Možda je istina. Ali ne mogu se drukčije
nositi s kriminalom, nego gledati ga kao rat koji se mora voditi unutar i
izvan Londona.

202
BalkanDownload

— Onda se vaši kritičari slobodno mogu objesiti — Grant je rekao.


— Kad bi barem to učinili — Cannon se sjetno suglasio.
Grant se nasmiješio i uhvatio upravitelja za ruku. — Čestitam —
rekao je veselo. — Čeka vas velik posao. Ne bih vam bio u koži, ali znam
da ćete se snaći.
— Hvala vam — Cannon je promrmljao, bezizražajno, ali s tračkom
zabavljenosti u svojim vučjim očima. — Zapravo, to me vodi prema
pitanju koje imam za vas. Htio bih vas prijaviti za pomoćnika policijskog
upravitelja, da služite zajedno sa mnom.
Grant ga je gledao s otvorenim zaprepaštenjem. Ideja mu se odmah
ukorijenila u mozak. Posao policijskog upravitelja dopustio bi mu da se
bavi poslom koji ga je fascinirao, a u isto vrijeme poštedio bi ga opasnosti
s ulica. Morao bi naučiti puno toga o zakonu — dobrodošao izazov — a
svejedno bi morao istraživati komplicirane slučajeve. Međutim, nije
mogao a da ne razmišlja o upraviteljskom samačkom i napornom životu,
uspoređujući ga sa svojim. Potkrao mu se sumnjičav, samopodrugljiv
osmijeh.
— Ovaj položaj automatski donosi svečanu titulu viteza — Cannon
je napomenuo — ako vas to zanima.
— Sir Grant — kratko se nasmijao i trznuo. — Dovraga, trebao bih
prihvatiti bez razmišljanja, ali... nisam siguran da sam prava osoba za taj
posao.
Cannon ga je prodorno gledao. — Zašto ne?
Grant je oklijevao, gledajući u svoje ruke. Dlanovi i zglobovi bili su
mu razderani i natučeni nakon sinoćnjih događaja. — Vidjeli ste što sam
učinio Keyesu — promrmljao je.
— Da — Cannon je rekao nakon nekoliko trenutaka. — Izvršili ste
nasilje nad njime. Međutim, imali ste razloga za to.
— Gotovo sam ga ubio. Izvadio sam nož i... Bio bih ga ubio da me
Victoria nije gledala.
— U žaru borbe...
— Ne, nije bilo žara — Grant ga je naglo prekinuo, istresajući dušu.
— Na trenutak su mi misli bile hladne i prokleto jasne. Postao sam sudac,
porota i krvnik, sve u jednoj osobi. Dao sam si moć oduzeti mu život i rado
bih to bio učinio. Samo što nisam želio da ona to vidi i uvijek nosi to

203
BalkanDownload

sjećanje u podsvijesti — mračno se nasmiješio Cannonu. — Želite li i dalje


da služim kao upravitelj, znajući da sam sposoban za takvo što?
Upravitelj ga je zamišljeno gledao, smišljajući odgovor. — Vidite,
Morgane... Ja nisam nepristran po prirodi, bez obzira na to što se vama
čini. Da sam vidio da netko tako napada ženu koju volim, učinio bih isto
što i vi, možda još i gore. Svi griješimo. Kao što sam vam rekao, nisam
savršen čovjek. A svakako ne bih očekivao od vas više od onoga što
očekujem od sebe.
Grant se naglo nasmiješio. Laknulo mu je kad je shvatio da upravitelj
ne smatra njegove postupke neoprostivima. — Onda u redu. Prihvaćam
posao. Dobro bi mi došlo malo ugleda i poštovanja. Prokleto sam umoran
od provođenja dana loveći lopove i ubojice. Osim toga, s malo sreće,
uskoro ću imati ženu i obitelj za koje ću se morati brinuti.
— Ah. Želite oženiti gospođicu Devane.
Zamišljajući Victoriju koja ga čeka kod kuće, Grant je osjetio
smiješak... topao, iskren smiješak... kako ga povlači za rubove usta. — Svih
sam ovih godina mislio kako bi brak bio poput užeta oko moga vrata —
rekao je. — Zakleo sam se da mi se to nikada neće dogoditi. A sada mi to
i ne zvuči toliko loše.
Šaljive riječi skrivale su naglu čežnju koju je osjećao iznutra. Trebao
je Victoriju... Njegov život ne bi bio potpun bez nje. Osjetio je snažnu
potrebu da joj se vrati i nagovori je da prihvati njegovu prosidbu.
Mogao se zakleti da se Cannon gotovo nasmiješio na ovu izjavu. —
I nije toliko loše — upravitelj ga je uvjeravao. —Ali s pravom ženom,
doista može biti... — Cannon je zastao, pokušavajući pronaći prikladne
riječi, a onda naizgled otputovao u lijepo, davno zaboravljeno sjećanje.
Pribrao se nakon nekoliko trenutaka tišine. Sive su mu oči bile toplije nego
što ih je Grant ikada vidio. — Sretno, Morgane — rekao je.

Victoria je cijelo jutro provela u vrtu gradske kuće. Dan je bio


oblačan, hladan, vlažan i vjetrovit. Sjedila je za kamenim stolom i neko
vrijeme čitala, a potom prošetala šljunčanim stazama ograđenima
sadnicama jorgovana, jasmina i kozje krvi. Pažljivo uređen vrt bio je
ograđen živicom i zidovima prekrivenima bršljanom. Gredice pune
cvijeća i plodnih biljaka okruživale su puteljke i ispunjavale zrak mirisima.

204
BalkanDownload

U ovom se malenom, osamljenom svijetu činilo kao da je grad


udaljen sto kilometara. Bilo je teško ne osjećati se sretnim u ovom divnom
okruženju.
Ali osjećala je rastuću potrebu vratiti se u Kolibu bijelih ruža. Morala
je vidjeti sestru i uvjeriti se da je dobro. Osim toga, Victoria je osjećala
snažnu želju da se vrati u poznato okruženje kako bi u udobnosti svoga
doma ponovno pronašla samu sebe. Iako joj se pamćenje vratilo, znala je
da joj um i srce neće biti mirni dok ne provede nekoliko dana u Kolibi
bijelih ruža. Sjela je za kameni vrtni stol i naslonila glavu na prekrižene
ruke.
— Što radiš ovdje?
Muževan glas prekinuo ju je u razmišljanju. Podignula je glavu i
nasmijala se spazivši Granta. Sjeo je u stolicu preko puta nje i uhvatio je
za ruku. Drugom joj je rukom milovao obraz i palcem lagano prešao preko
sjena ispod očiju. — Trebala bi malo odspavati — promrmljao je. — Poslije
podne ću te odvesti natrag u Bow Street kako bi dala izjavu i svjedočila...
htio bih da budeš odmorna.
Victoria je naslonila glavu na njegov dlan. — Ne mogu spavati. Ne
mogu prestati razmišljati.
— O čemu, ljubavi moja?
— Želim vidjeti sestru. Želim otići u Forest Crest i spavati u
vlastitom krevetu.
Grant je skinuo kaput i stavio ga na njezina ramena, ogrnuvši je
debelom svilenom tkaninom. Kaput je sačuvao toplinu i miris njegova
tijela, pa ga je čvrsto držala oko sebe. Glas mu je bio poput baršuna. —
Odvest ću te onamo nakon saslušanja. Ostat ćemo koliko god želiš.
— Hvala ti, ali... bilo bi najbolje da idem sama. Želim dobro
razmisliti, a to ne mogu ako si i ti ondje.
Grant je šutio. Znala je da se bori s erupcijom nestrpljenja. Kada je
ponovno progovorio, zvučao je tiho i hladno. — O čemu točno namjeravaš
razmišljati?
Victoria je slegnula ramenima. — Tko sam ja... o svojoj prošlosti...
svojoj budućnosti...
Dugim joj je prstima podigao bradu sve dok nije pogledala njegovo
bezizražajno lice. — Misliš... o svojoj budućnosti sa mnom — rekao je.

205
BalkanDownload

— Samo želim otići kući i razmisliti o svemu što mi se dogodilo.


Život mi se tako brzo promijenio, zar ne razumiješ?
Tiho je uzdahnuo, frustriran. Podignuo ju je u svoje krilo i spustio
ruku ispod kaputa. Toplina njegova dlana grijala ju je ispod haljine, pokraj
grudi. — Razumijem — rekao je nevoljko. — Ali ne sviđa mi se to da
putuješ sama i provodiš vrijeme u Forest Crestu bez moje zaštite.
Nasmiješila se zbog posesivnosti u njegovu glasu. — Grante... prije
nego što sam te upoznala, prilično sam dugo živjela bez ičije zaštite.
— E pa, to će se uskoro promijeniti — progunđao je.
— Pusti me da sama odem u Forest Crest — nagovarala ga je, iako
su oboje znali da je već tako odlučila.
Grant joj jednostavno nije mogao uzvratiti osmijeh. Jedino na što se
mogao usredotočiti bio je strah da, ako je pusti otići, možda nikada ne
pristane udati se za njega. Činjenica je da joj nikada ne bi mogao pružiti
miran život na koji je navikla. Nije bio uglađen gospodin — vidjela je
njegovu grubost i nasilnu stranu, vidjela je mnoge njegove mane. Bio je tip
muškarca kakve je sigurno mrzila i kakvih se sigurno plašila u svom
dosadašnjem mirnom životu.
— U redu — s mukom je rekao. — Poslat ću te u Forest Crest nakon
saslušanja. Uzet ćeš moju kočiju, s mojim vozačem i slugom koji će te
štititi. A onda dolazim po tebe za tjedan dana.
— Tjedan dana? Ali to nije dovoljno... — Victoria je zastala usred
rečenice kad je shvatila da je on uopće ne sluša. Usta su joj se izvrnula u
smiješak. — U redu.
Grantu je nova misao pala na pamet pa se namrgodio. — Nećeš
posjetiti svoje bivše udvarače u Forest Crestu, zar ne?
Oči su joj vragolasto zasjale. — Ne, gospodine Morgane, nikada mi
se nije udvarao nijedan seoski momak.
— Zašto? Koji vrag nije u redu s njima?
— Nikada nisam odgovarala na njihove ponude — Victoria se
udobno smjestila u njegovu krilu. — Uvijek sam bila zaposlena brinući se
o ocu, čitajući knjige i... — nježno je naslonila glavu na njegovo rame. —
Pretpostavljam da sam čekala tebe — rekla je, osjetivši kako je njegove
ruke još jače stišću u zagrljaj.

206
BalkanDownload

DEVETNAESTO POGLAVLJE

U putivši vozača da je ostavi na kraju nepopločene staze, Victoria je


odšetala do Kolibe bijelih ruža. Poznat prizor kolibe slamnata krova
smjesta ju je opustio dok je pogledom gladno upijala miran okoliš oko
sebe. Njezin maleni, privatni svijet nije bio pažljivo uređen kao što ga je
ostavila. Bijelo je ružino grmlje zahtijevalo obrezivanje, a gredice nevena i
slatkoga graška obrasli su korovom. Ali to je bio njezin dom. Požurila je
približivši se malenim kućnim vratima, osjećajući se kao da je nije bilo
cijelu godinu umjesto jedan mjesec.
Samo je jedna stvar kvarila njezinu sreću: prizor Granta kad ga je
ostavila u Londonu. Nije ju htio poljubiti za rastanak, i dok mu je mahala
kroz prozor kočije, gledao ju je tužna lica. Dirnuta i puna čežnje, gotovo je
rekla vozaču da se zaustavi i vrati. Grant je očito bio neopisivo frustriran
time što i dalje nije prihvatila njegovu prosidbu.
Očajnički se htjela udati za Granta Morgana, ali bi li to bilo
pametno... ili bi moglo završiti kobno? Bojala se da će mu jednoga dana
dosaditi i da će požaliti što ju je oženio, a to je nešto što ne bi mogla
podnijeti.
Neopisivo je htjela razgovarati sa svojom sestrom, jedinom obitelji
koja joj je ostala u životu. Unatoč svojemu povremenom nemoralnom
ponašanju, Vivien je bila iskusna i razumna žena koja je puno toga znala
o muškarcima. Victoria je znala da ju je sestra voljela dovoljno da sasluša
njezine probleme i da joj najbolji mogući savjet.
Victorijino je srce snažno kucalo kad je pokucala i otvorila vrata, ne
čekajući odgovor.
— Jane? — začuo se glas iznutra. — Nisam mislila da ćeš se tako
brzo vratiti iz... — Vivien je zašutjela ugledavši pridošlicu pred vratima.
Victoria je buljila u svoju sestru osmjehujući se. Opet se iznenadila
osjećajem da je Vivien u isto vrijeme poznata i egzotična. Kako je moguće
da voliš nekoga a da ga nikada nećeš moći razumjeti? Vivien je pripadala
svijetu toliko drukčijem od njezina da se činilo nemogućim da potječu iz
iste obitelji, a kamoli da su sestre blizanke.
Vivien je prva prekinula tišinu. — Čini se da si bila u pravu kad si
odbijala sve moje pozive da dođeš u grad. London definitivno nije mjesto
za tebe, seoska mišice.

207
BalkanDownload

Victoria se nasmijala i prišla joj raširenih ruku. — Vivien... ne mogu


vjerovati! — Njezina je blizanka očito bila trudna, okrugla trbuha i blistave
bijele kože koja je sjajila iznutra. Takvo ju je stanje učinilo ranjivom, zbog
čega se činila ljupkijom nego ikada.
— Debela sam — rekla je Vivien.
— Ne, predivna si. Doista. — Victoria ju je srdačno zagrlila i osjetila
kako se Vivien opustila i uzdahnula od olakšanja.
— Draga Victoria — promrmljala je, uzvrativši zagrljaj. — Mislila
sam da me mrziš zbog svih nevolja koje sam ti prouzročila. Tako sam se
bojala suočiti s tobom.
— Nikad ne bih mogla mrziti svoju sestru. Ti si jedino što imam. —
Podignuvši ruke, Victoria se odmaknula i nasmijala. — Ali, oh, Vivien...
kako sam mrzila biti ti!
Vivien je u isto vrijeme izgledala zabavljeno i uvrijeđeno, pa se
nasmijala. — Ne sumnjam da ti je bilo teško glumiti kurtizanu. Ali
obećavam ti, sigurna sam da je bilo puno bolje nego biti živa zakopana
ovdje u Forest Crestu.
— Zamalo sam uistinu bila zakopana — Victoria je hladno rekla.
Vivien je skrušeno kimnula. — Oprosti mi, draga. Znaš da ti nikad
ne bih namjerno počinila zlo. Da si barem ostala ovdje umjesto došla u
London...
— Bila sam zabrinuta za tebe.
— U budućnosti, imaj na umu da se puno bolje sama brinem za sebe
nego ti. — Vivien se uhvatila za leđa i odšetala do presvučene baršunaste
stolice. — Moram sjesti... bole me stopala.
— Što mogu učiniti? — Victoria se odmah zabrinula.
Vivien je potapšala mjesto pokraj sebe. — Sjedni ovdje i pričaj.
Pretpostavljam da to što si ovdje znači da je sve gotovo?
— Da. Muškarac koji me pokušao ubiti nalazi se u zatvoru Bow
Streeta. Čini se da je lord Lane unajmio jednog od Bow Street Runnera da
me ubije... odnosno tebe, tako je barem mislio.
— Dobri Bože. O kojem se Runneru radi?
Victoria joj je ispričala cijelu priču, prekinutu samo povremenim
Vivieninim usklicima iznenađenja. Victoriji je laknulo kada Vivien nije
pokazala zadovoljstvo zbog smrti lorda Lanea.

208
BalkanDownload

— Vjerojatno je sada sa svojim sinom Harryjem — Vivien je rekla,


izravnavajući skute haljine. — Neka počiva u miru. — Pogledala je
Victoriju zabrinuta izraza lica. — Obojica su bili vrlo nesretni muškarci,
pogotovo Harry. Zato sam i bila s njim... Mislila sam da je nekoliko dana
zadovoljstva upravo ono što mu treba. Ali nije htio prihvatiti da ne mogu
ostati s njim zauvijek. Možda je lord Lane bio u pravu... Da nisam spavala
s Harryjem, možda bi još uvijek bio živ.
— Ali možda i ne bi — Victoria je odgovorila, ugodno iznenađena
što je Vivien osjećala grižnju savjesti. Bilo joj je drago otkriti da je njezina
sestra i dalje mogla osjećati kajanje. — Nemoj se uzrujavati zbog onoga što
je moglo biti, Vivien. Samo mi obećaj da nećeš vise loviti Harryjeva sina...
jadni je momak puno toga pretrpio.
— Neću — Vivien je smjesta odgovorila. — U tom bi me slučaju lord
Lane progonio iz groba. Ali, stalo mi je do dečka, Victoria. Tako je drag,
sladak i iskren. Sumnjam da me ikada volio tako častan muškarac. Znam
da je bilo glupo i krivo što sam uopće razmatrala njegovu prosidbu. Ali
nisam si mogla pomoći a da me ne očara, barem nakratko.
Victoria je stisnula sestrinu ruku. — Što ćeš sada učiniti? Nadam se
da ćeš ostati sa mnom i dopustiti mi da se brinem za tebe dok ne rodiš.
Vivien je odgovorila odlučnim odmahivanjem glavom. — Mislim da
ću otići u Italiju. Ondje imam puno prijatelja, a trebam se malo zabaviti
nakon proteklog mjeseca. Osim toga, postoji jedan gospodin... grof,
zapravo... koji mi se udvara već godinama. A bogat je poput Kreza —
nasmiješila se sa zadovoljnim iščekivanjem, a sva joj je zabrinutost nestala
s lica. — Mislim kako je došlo vrijeme da mu dopustim da me osvoji.
— Ali ne možeš nastaviti s takvim životom — Victoria je iznenađeno
promrmljala. — Ne nakon što dođe beba.
— Naravno da mogu. Ne brini se, neću dopustiti da beba pati i na
koji način. On ili ona imat će sve najbolje, u to možeš biti sigurna. Naći ću
novog zaštitnika i smisliti plan za dijete. Sam Bog zna da ću imati mnoštvo
sluga koji će mi pomoći brinuti se o njemu.
Victoria je zbog sestrinih riječi osjećala duboko razočaranje. — Ali
zar nisi umorna živjeti kao ljubavnica nekog muškarca? Učinit ću sve što
mogu, kao i gospodin Morgan, kako bih ti pomogla promijeniti život.
— Ne želim mijenjati svoj život — Vivien je odlučno odgovorila. —
Volim biti kurtizana. Ugodno je, lagano, isplativo. Zašto se ne bih
nastavila baviti profesijom koja mi dobro ide? I, molim te da me poštediš

209
BalkanDownload

prodika o moralu i časti... Mislim da je neka vrsta časti u tome da nešto


obavljaš najbolje što možeš.
Victoria je sjetno odmahnula glavom. — Oh, Vivien...
— Dosta — sestra ju je oštro prekinula. — Ne želim više razgovarati
o tome. Idem u Italiju i to je to.
— Moraš mi nešto obećati — Victoria je ustrajala. — Ako ikada
odlučiš da ne želiš to dijete, nemoj dati da ga odgajaju stranci ili sluge.
Molim te. Ne mogu podnijeti da član naše obitelji... pa, samo ga pošalji
meni.
Vivien je buljila u nju sumnjičavo se mršteći. — Kako neobično.
Zašto bi ti htjela imati posla s kopiletom lorda Gerarda?
— Zato što je to i tvoje dijete... i moja nećakinja. Ili nećak. Obećaj mi
to, Vivien. — Kad je njezina sestra nastavila oklijevati, Victoria je
dometnula: — Duguješ mi to.
— Oh, u redu... Obećavam. — Pruživši stopalo, Vivien joj je
pokazala da donese malenu stolicu s jastukom prekrivenim sitnim
okruglim cvijećem. Victoria je izula sestrine cipele i položila joj stopala na
stolicu, svjesna Vivienina zamišljena pogleda. — Nisi spomenula ni riječi
u vezi svojega odnosa s gospodinom Morganom — Vivien je zamijetila,
pokušavajući zvučati nezainteresirano.
Victoria je pogledala u sestrine znatiželjne plave oči. — Što ti je rekao
kad je došao ovamo?
Vivien se nasmijala, vrteći sjajni crvenkastosmeđi pramen oko prsta.
— Sve ono što mi nije rekao, uspjela sam sama shvatiti. A sada priznaj,
Victoria... je li se iskazao?
Victoria je pocrvenjela i lagano kimnula. — Zaprosio me, da.
— I jesi li pristala?
Nevoljko je odmahnula glavom. — Muče me neke sumnje oko toga
jesmo li dobar par.
— Oh, Bože — Vivien je promrmljala, gledajući je s nježnom
uznemirenošću. — Opet previše razmišljaš. Pa, da čujem što te muči.
Victoria je bila sretna da se može otvoriti jedinoj osobi na svijetu koja
je doista razumjela kakav je njezin život dosada bio. — Ne znam bi li se
otac s ovim slagao — rekla je. — Ne znam je li takav život primjeren ženi
poput mene. Oh, Vivien, gospodin Morgan tako je osobit muškarac...
bojim se da će mu trebati više od onoga što mu ja mogu omogućiti. Nismo

210
BalkanDownload

slični po karakteru, po iskustvima ili po temperamentu... Mislim da nitko


ne bi pomislio da smo dobri jedno za drugo...
— Zašto ga onda nisi odbila?
— Zato što ga volim. Samo se bojim da nismo stvoreni jedno za
drugo,
Vivien je frknula nosom. — Prekinimo s glupostima, Victoria. Ovo
nije pitanje pristajete li jedno drugome. Savršeno si sposobna prilagoditi
se novim situacijama, a udaja za bogata muškarca, doduše, bez naslova,
nije toliko težak pothvat. — Vivien je zakolutala očima i uzdahnula. —
Ovo je tvoje tipično ponašanje. Uvijek analiziraš situaciju sve dok je ne
pretvoriš u nešto deset puta kompliciranije nego što to zbilja jest! Kao što
je to radio i otac.
— Otac je bio divan čovjek — Victoria se ukočila.
— Da... divan, pametan, usamljen mučenik. Nakon što ga je mama
ostavila, povukao se u svoju ljusku i sakrio od svijeta. A ti si ostala s njim
i pokušala iskupiti sve što se dogodilo, postajući ista kao on. Živjela si u
istoj prokletoj kolibi, čitajući iste proklete knjige. To je morbidno, vjeruj
mi.
— Ne razumiješ... — Victoria je žustro započela.
— Ne razumijem li? — Vivien ju je prekinula. — Razumijem tvoje
strahove bolje od tebe. Uvijek si se sigurnije osjećala skrivajući se ovdje u
samoći nego riskirajući da nekoga voliš i doživiš da te ostavi. To je ono
čega se zapravo bojiš. Mama te napustila i sada očekuješ isto od bilo koga
drugog koga bi mogla voljeti.
Victoriju je zapanjila istinitost Vivieninih riječi. Buljila je u sestru dok
su joj se oči punile suzama. — Vjerujem... — započela je, ali ju je naglo
stisnuto grlo spriječilo da govori. Vivien je bila u pravu — nikada više nije
bila ista otkad ju je majka napustila. Oduzeli su joj mogućnost da se opusti
u ljubavi, mogućnost da nekome vjeruje svim svojim srcem. Zbog toga je
morala graditi obrambene zidove kroz koje nitko nije mogao prodrijeti.
Sve dok nije upoznala Granta.
Ali on je zaslužio njezino povjerenje. Zaslužio je da ga voli bez
uskraćivanja i straha. Trebala je samo smoći snage da mu se potpuno
preda.
— Sve je bilo puno lakše kad je otac bio živ — rekla je Victoria. —
Uvjeravala sam samu sebe da je on sve što mi treba. Jedno smo drugome

211
BalkanDownload

pomagali da se ne osjećamo usamljenima. Ali sada, kada ga više nema...


— zastala je i ugrizla se za usnu kad su suze počele teći.
Vivien je uzdahnula i teško ustala, uzimajući rubac iz malene ladice
stolića. Ispustila je laneni pravokutnik u Victorijino krilo.
— To je bilo prije dvije godine — komentirala je. — Vrijeme ti je da
započneš živjeti svoj život.
Brišući lice mekom tkaninom, Victoria je odlučno kimnula. — Da,
znam — rekla je prigušenim glasom. — Dosta mi je žaljenja. Dosta mi je
samoće. I volim Granta Morgana toliko da ne mogu podnijeti ni pomisao
da ga izgubim.
— Hvala Bogu — blizanka joj je iskreno odgovorila. — Usudila bih
se reći da bi se čak i otac složio s time da si predugo ispaštala. A kad smo
već kod toga, reći ću ti nešto što sam ti oduvijek htjela reći... Ako voliš
muškarca, to te ne čini ‘lošom ženom’, kao što si uvijek smatrala mamu i
mene.
— Ne, nikada nisam mislila...
— Da, jesi. Vrlo dobro znam što ste otac i ti govorili o meni i mami
iza naših leđa. A nešto smo od toga vjerojatno i zaslužile — narugala se
samoj sebi. — Priznajem, ja sam možda malo preslobodna sa svojim
uslugama. Ali jedno znam sa sigurnošću: otvaranje prema muškarcu kojeg
voliš, kao što ti voliš Morgana, nije pogrešno. Truljenje u Forest Crestu je,
s druge strane, kriminal. Upravo zato odlazim iz ovog zaboravljenog sela
što prije mogu i savjetujem ti da učiniš isto. Svakako se udaj za Granta
Morgana... usudila bih se reći da si mogla proći puno gore.
— Imala sam dojam da se vas dvoje baš i ne volite — Victoria se
podsmjehnula. — Zbog čega se to promijenilo?
— Oh, i dalje mi se ne sviđa — Vivien ju je uvjeravala, brzo se
nasmijavši. — Ne baš. Ali... pa, očito je da te voli, inače mi ne bi izgovorio
tu smiješnu ispriku koju si zahtijevala od njega.
— Što? — Vivien se oduševljeno začudila. — Doista se natjerao da ti
se ispriča?
— Da, sve je priznao i zamolio me za oprost — Vivien se nasmijala
poput mačke. — Priznajem, bilo je slatko gledati ga kako se trudi i muči s
tom isprikom, samo zato jer si ga ti to zamolila. Stoga, da sam na tvojemu
mjestu, udala bih se za čovjeka, ako mu ne želiš slomiti srce. Ili... — Zastala
je kad joj je na pamet pala nova misao. — Ili bi mogla poći sa mnom!
Možemo otići u Veneciju ili Pariz... Jesi li svjesna kakvu bi pozornost dvije

212
BalkanDownload

sestre ovakva izgleda mogle privući? Naučit ću te sve što znam o


muškarcima i... Dobri Bože, zaradile bismo hrpu novca!
Victoria je pogledala sestrino oduševljeno lice i odlučno odmahnula
glavom. — Bljak.
— Ideja je dobra — Vivien se branila. — Šteta što nemaš bujniju
maštu i manje savjesti.


Gulaš od krumpira, graha, nasjeckanog kupusa i luka kuhao se u
malenom željeznom loncu. Zamaman je miris ispunio kolibu i širio se kroz
otvorene prozore. Victoria se sjetno nasmiješila kad se sjetila koliko je puta
ocu pripremila ovo jelo. Otac joj nikada nije bio veliki gurman, hranu je
gledao samo kao nešto što je potrebno za tijelo, a ne nešto u čemu se uživa.
Kada bi mu Victoria u rijetkim trenucima pripremila puding od šljiva ili
donijela peciva s malinama iz pekarnice, gricnuo bi jela i brzo izgubio
zanimanje za to. Jedino jelo koje je doista jeo s užitkom bio je njezin povrtni
gulaš.
— Oče — nježno je promrmljala, zastavši dok je pripremala odjeću
kako bi je spremila u putni kovčeg. — Nadam se da ti ne smeta što se želim
udati za muškarca koji je toliko drukčiji od tebe. — Grant je bio strastven
muškarac željan života. Nikada se ne bi skrivao od svijeta poput nje i
njezina oca. Umjesto toga borio bi se s opasnim, teškim, često i odvratnim
problemima. Vidio je ono najgore od ljudi, dok su ona i njezin otac
nastojali razmišljati samo o dobrome. A opet... pomislila je da bi se Grant
možda ipak svidio ocu, barem zbog svoje neustrašivosti u nošenju sa
stvarnim životnim problemima.
Victoria je pjevušeći promiješala gulaš i dodala mu prstohvat soli.
Vrativši se svome pakiranju, počela je slagati stari pleteni šal, kad je začula
odlučno kucanje na vratima. Cijela se koliba zatresla od siline udaraca.
Zbunjena i pomalo uznemirena, otišla je otvoriti vrata. Odmaknula
se i uzdahnula ugledavši Granta. Bio je neopisivo zgodan, odjeven u
upečatljivi crni kaput, crni šal, srebrno-sivi prsluk i smeđe kratke hlače.
Odjeća mu je bila jednostavna, ali je savršeno pristajala njegovim širokim
ramenima i vitkom torzu. Vibrirajuća sila njegove osobnosti ponovno ju je
ošamutila... Činio se opasnim i pomalo bijesnim. Međutim, dok ga je
gledala u prodorne zelene oči, Victoria nije osjećala strah, nego naglu želju
da ga snažno poljubi i omekša njegove tvrde usne.

213
BalkanDownload

— Hej — rekla je, nesvjesno popravljajući kosu koja joj je visjela niz
leđa u neurednoj pletenici. Njegova ju je blistava pojava podsjetila da na
sebi nosi staru, iznošenu haljinu i isprani cvjetni muslin koji su bili
prikladni samo za čišćenje po kući i radove u vrtu. Nasmiješila se njegovu
tamnu licu, produljujući slastan trenutak prije nego što mu se baci u ruke.
— Što radiš ovdje?
— Predugo te nema — namršteno je promrmljao.
Zbog ove se izjave iznenađeno nasmijala. — Složili smo se da ću
ovdje ostati tjedan dana.
— Prošao je tjedan.
— Prošlo je točno dva i pol dana — obavijestila ga je.
— Činilo se kao da je prošla prokleta godina.
Victoria je zadrhtala od zadovoljstva kada joj je prišao, uhvatio je za
struk i privukao k sebi. — I ti si meni nedostajao — nasmijano je priznala.
Podignuo je ruku i nježno joj pomilovao obraz, dlanom joj ugrijavši kožu.
— Gdje je Vivien? — upitao je.
— Već se vratila u London. Dosta joj je seoskog života. A i meni. —
Victoria je pokazala prema napola ispunjenom kovčegu i hrpi složene
odjeće pokraj njega. — Odlučila sam vratiti se ranije — priznala je. —
Shvatila sam da ne trebam toliko puno razmišljati kao što sam mislila.
— A naše zaruke? — odlučno ju je upitao. — Imaš li odgovor za
mene?
— Da — glas su joj odjednom obuzele emocije. — Da, udat ću se za
tebe... ako me i dalje želiš.
— Samo za cijeli život — Grant je duboko rekao, buljeći u njezino
sitno ozareno lice.
Zatvorila je oči kad je spustio usne na njezine, ne brzo kao što je
očekivala, nego polako i s gorućom nježnosti od koje je strastveno
dahnula. Njegove su usne nježno milovale njezine, igrajući se, prenoseći
intimnu toplinu i vlažnost sve dok se nije podigla na prste kako bi dobila
nešto dublje. A on joj je to i dao, pritisnuvši svoja usta na njezina i jezikom
pokušavajući doprijeti do nje. Čeznutljivo je zastenjala, ali se nije mogla
dovoljno približiti i snažno stisnuti njegovo čvrsto, muževno tijelo.
Grant se odjednom povukao i zadihano se nasmijao, a zelene su mu
se oči ispunile nježnom toplinom. — Morat ću te jednoga dana naučiti
strpljivosti — promrmljao je, nježno joj milujući leđa.

214
BalkanDownload

— Zašto?
Iz nekog razloga, ovo ga je pitanje nasmijalo. — Puno je bolje kada
ne žurimo.
— Ali meni se tako sviđa — izazovno je rekla.
Nasmijavši se, Grant ju je ponovno poljubio, u usta, bradu i vrat,
izjavljujući joj ljubav dok su mu ruke odvezivale vrpce na leđima iznošene
haljine od muslina. Prvo je jedan rukav spao s njezina ramena, potom i
drugi, a onda su se njegova usta našla na svježe otkrivenoj koži.
— Da sam znala da dolaziš — Victoria je rekla — odjenula bih lijepu
haljinu i stavila vrpce u kosu...
— Najviše bih volio da na sebi nemaš ništa.
To će se uskoro i dogoditi, shvatila je kad joj je svukao haljinu, koja
je potom pala na pod. Prešao je na njezinu košulju, odvezujući vrpce i
povlačeći ih nadolje sve dok je nije potpuno uklonio. Stajala je pred njime
samo u gaćicama, čarapama i cipelama, dok su joj gole grudi drhtale od
laganog povjetaraca koji se ušuljao kroz prozor. Trznula se od topline
njegovih grudi kad ju je nježno uhvatio za stražnjicu pa joj čvrsto stisnuo
bradavice. Disanje mu se ubrzalo i ona se naslonila na hladan zid iza sebe.
Ljubio ju je u usta tako da se istodobno uzbudila i opustila. Zajecala je
osjetivši kako je lagano povlači za bradavice. Klizeći prstima ispod dojki,
podignuo je tople meke obline i poljubio osjetljivu bradavicu, povlačeći je
usnama, ližući ukrućen vršak, škakljajući je jezikom. Počela se izvijati kad
je osjetila snažno ugodno pulsiranje u donjim dijelovima tijela.
— Dotakni me — preklinjala je, uzdahnuvši kad je prešao na drugu
dojku, i nesvjesno primaknula bokove.
— Gdje? — nježno ju je upitao i osjetila je njegov smiješak na svojoj
dojci. Znala je da je zadirkuje. Nestrpljivo je pokušavala odvezati vrpce
gaćica kako bi ih se što prije riješila. Frustrirano je shvatila da su se vrpce
zapetljale i da ih je samo još jače stegnula.
Grant joj je odmaknuo ruke s vezica i poljubio je u goli trbuh. — Ne
miči se — promrmljao je.
— Zašto? Što ćeš... — Zastala je i vrisnula kad je vidjela bljesak
dugačkoga šiljastog noža. Prije nego što se mogla pomaknuti, oštrica je
razrezala zapetljane vezice i ostatak gaćica, a tanka je lanena tkanina u
komadima pala na njezine noge.
— Grante — rekla je uzbuđena glasa — t-ta me stvar čini
nervoznom.

215
BalkanDownload

Nasmiješio se i vratio nož natrag u čizmu. — Dokazala se korisnom


u mnogim prilikama.
— Da, ali ne mislim...
— Evo, podigni nogu. — Kleknuo je ispred nje, izuo joj jednu cipelu,
a potom drugu, pa posegnuo za vrhovima njezinih čarapa. Zastao je, a
ruke su mu otklizale do njezinih bokova. — Mislim da ćemo ih ostaviti —
promrmljao je. — Sviđa mi se kako uokviruju tvoju...
— Grante — Victoria se pobunila, posve pocrvenjevši. Nikada se nije
osjećala tako ranjivom, stojeći gola ispred njega dok je on bio potpuno
odjeven.
Palčevima joj je lagano prešao preko nježne, gotovo prozirne kože
bedara ispod koje su se nazirale ljubičaste vene. — Kupit ću ti svilene
čipkaste čarape — rekao je nježno. — Crne. I podvezice s dragim
kamenjem i mašnicama.
— Pođimo u spavaću sobu — Victoria je jedva izgovorila.
— Ne još. — Prstima je nježno prebirao po njezinoj vatrenoj kosi,
odvajajući blistave kovrče. — Kako si lijepa.
Victoria je zadrhtala, zahvalna što se može nasloniti na zid dok je
stajala ispred Grantovih raširenih nogu. Nagnuo se i poljubio je u trbuh,
vrškom jezika istražujući joj pupak. Disao je brzo i snažno, grijući joj kožu
toplim dahom. Pogledao ju je usplamtjelim zelenim očima kad je ispustila
uzdah zadovoljstva.
— Želiš li da te poljubim, Victoria?
Kimnula je, zacrvenjevši se.
Iako joj je lice bilo ukočeno od strasti, primijetio je tračak osmijeha
na njezinim usnama. — Gdje?
Ne mogu, pomislila je s nervoznim uzbuđenjem, stišćući šake. Grant
se nije micao, nego je buljio u nju izazovnim pogledom iz kojeg se moglo
iščitati da se zabavlja i istodobno je želi, očito čekajući da ona napravi prvi
korak. Napetost je rasla sve dok zrak nije zaiskrio od vrućine, a Victoria
počela gorjeti, posve rumena. Ne uspijevajući se zaustaviti, drhtavim ga je
rukama uhvatila za guste tamne pramenove kose i primaknula mu glavu
mjestu na kojem ga je najviše željela. Osjetila je vrelinu njegovih usta dok
je jezikom istraživao nježno meso, klizeći prema osjetljivom središtu
njezine požude. Koljena su joj zaklecala i bila bi se srušila da je njegove
ruke nisu uhvatile za stražnjicu i povratile joj ravnotežu. Uzdisala je i

216
BalkanDownload

izvijala se, uživajući u pokretima njegova jezika sve dok se nije potpuno
ukočila, bližeći se vrhuncu.
Šokirala se kad je naglo prestao i uspravio se ispred nje, prodorno je
gledajući.
— Molim te, Grante...
Odgovorio je tihim mrmljanjem, pokušavajući otkopčati hlače. Na
njezino zaprepaštenje, nije ju odnio na krevet, nego ju je podignuo tako da
je omotala noge oko njegova struka. Bila je lagana kao pero. Naslonio ju je
na zid, držeći jednu ruku iza njezinih leđa kako bi je zaštitio od hrapave
žbuke. Raširila je oči osjetivši kako ukrućenim spolovilom prodire u nju i
lagano klizi. Bila je ispunjena, otvorena i bespomoćna. Uzdišući od
zadovoljstva, čvrsto ga je obgrlila, zakopavši prste u njegov meki vuneni
kaput. Osjećala se neobično uzbuđenom pritisnuta uz njegovo potpuno
odjeveno tijelo, dok joj se gola koža trgala uz tkaninu. Gladna za njegovom
kožom, povukla mu je crni šal i prislonila usne uz njegov vlažan vrat.
— Voliš li me? — promrmljao je, namjerno dopustivši da ona lagano
sklizne kako bi se još dublje zabio u nju.
— Da... oh, Grante... — Izvijala se i jecala dok se zadovoljstvo širilo
u dubokim, snažnim valovima.
— Reci mi — rekao je grubo, primičući se dublje i sporije kako bi
probudio samu srž njezina tijela. Počela se grčiti kad je ponovno osjetila
približavanje snažnog uzbuđenja.
— Volim te — uzdahnula je. — Volim... volim...
Ove su ga riječi dovele do vrtoglavog zanosa i ushićenja, pa je
uplovio u nju jecajući, dok mu se sva osjetila nisu otopila od blaženog
oslobođenja. Ukopanih je nogu stajao ondje još nekoliko minuta, čvrsto je
držeći, ne puštajući glatko žensko tijelo iz svojih ruku. — Victoria —
uzdahnuo je, poljubivši je u usta dok se ona borila za zrak.
— A sada ćemo skinuti tvoju odjeću — brzo je počela odvezivati
kravatu s njegova vrata.
Grant se nasmijao i opustio ruke, spuštajući je na pod. — A onda?
Victoria je bacila kravatu i naslonila lice ispod njegova vrata, udišući
slani muževni miris. — A onda ću ti ponovno pokazati koliko te volim. —
Odmaknuvši se, osmjehnula se, gledajući ga pogledom punim nade. —
Ako si u stanju.

217
BalkanDownload

Nasmiješio se i pritisnuo tople, usne na njezine. — Nisam muškarac


koji bježi od izazova.
— Da, znam. — Nasmijala se kad ju je podignuo u naručje i odnio u
spavaću sobu.

218
BalkanDownload

EPILOG

I ako je Victoria mislila da dobro poznaje muža, puno je toga otkrila o


njemu u prvih šest mjeseci braka. Slažući se s poznatom činjenicom da
Grant nije muškarac navikao na obiteljski život, zaklela se da će mu pružiti
svu slobodu koju je htio. Odlučila je da nikada neće iznositi svoje mišljenje
o njegovu društvenom životu. Ako odluči cijelu noć ostati vani i družiti
se, piti i plesati, neka tako bude. A ako se uvuče u neke opasne situacije,
pokušat će se obuzdati od kritiziranja. Ipak je on bio samostalan muškarac
prije nego što ju je upoznao i sigurno bi joj zamjerio ako ga bude
pokušavala promijeniti. Victoria nije imala želje postati poput lanca oko
njegova vrata.
Na njezino zaprepaštenje, a i od svih drugih koji su poznavali
Granta, prilagodio se životu u braku kao da nikako drugačije nije ni živio.
Ispunjavao je ulogu muža s radošću i užitkom, ophodeći se prema njoj s
takvom odanošću o kojoj su mnoge žene mogle samo sanjati. Umjesto
pohođenja londonskih pivnica s prijateljima, Grant je više volio provoditi
večeri kod kuće, dijeleći s Victorijom knjige i boce vina, pijući,
razgovarajući i vodeći ljubav dugo u noć.
Grant ju je vodio posvuda: na balove, večere, koncerte, kao i na
profesionalne borbe, utrke i u kockarnice. Štitio ju je, ali ne i skrivao,
dopuštajući da vidi ružnu stranu Londona, kao i njegovu ljepotu.
Postupao je s Victorijom kao s partnericom, voljenom pratiteljicom i
ljubavnicom. Zbog njega je njezin život bio ispunjen energijom i živošću o
kojima u Forest Crestu nikada nije mogla ni sanjati.
Tijekom večeri kada su ostajali kod kuće, Victoria je pomagala
Grantu učiti i razumjeti mnoštvo pročitanih knjiga o zakonu i teoriji koje
mu je posudio sir Ross. Grant je spoznao da je posao upravitelja bio
zahtjevan, ali fascinantan, i da mu je nudio teže izazove od posla običnog
Runnera. Uživao je u svojoj novootkrivenoj moći rješavanja zakonskih
problema i vođenja istraga, a počeo mu je rasti i politički utjecaj. To mu je
zajedno s počasnom titulom omogućilo društveni status koji je premašio
njegovu dotadašnju slavu.
Što se tiče Victorije, trudila se pronaći mjesto u londonskom društvu,
pomno birajući i prihvaćajući pozivnice iz hrpe što je pristizala svaki
tjedan. Savjetovala se s arhitektima i dizajnerima u vezi s vilom koju je

219
BalkanDownload

Grant namjeravao izgraditi u Mayfairu i tražila savjete od novostečenih


prijatelja koje je upoznala u Londonu. Uskoro se pridružila ženskom
odboru za dobrotvorne akcije, pomažući bivšim prostitutkama i
nezbrinutoj djeci, iako se činilo da je trud odbora bio neznatan s obzirom
na veličinu problema kojima su se bavili.
— Previše je žena i djece kojima je potrebna pomoć — Victoria je
rekla Grantu jedne večeri, osjećajući se obeshrabrenom u vezi s
dobrotvornim događajem koji je planirala. — Čak i ako trud odbora bude
uspješan, pomoći ćemo samo dijelu ljudi kojima je pomoć potrebna. Zbog
toga se pitam ima li uopće smisla pokušavati.
Držeći je u zagrljaju, Grant joj je pomaknuo pramen kose i poljubio
je u čelo. — Uvijek je bolje barem pokušati — promrmljao je, nasmiješivši
se njezinu zabrinutu licu. — Često sam se tako osjećao u prošlosti, pitajući
se zašto riskiram život loveći jednoga lopovskoga gada kada ih još tisuću
takvih luta građom.
— I zašto si onda nastavio?
Lagano je slegnuo ramenima. — Mislio sam da ću, ako uklonim
barem jednoga kriminalca s ulice, možda spasiti nečiji život u budućnosti.
A spašavanje jedne osobe vrijedno je svakoga truda, zar ne?
Victoria se nasmiješila i zagrlila ga, osjećajući nalet ljubav. — Znala
sam — rekla je prigušeno, naslonjena na njegovo rame. — U srcu si ipak
idealist.
Osjetila je njegov osmijeh pokraj svojega uha. — Pokazat ću ti što se
dogodi kada me tako oslovljavaš, moja damo. — Nagnuo je glavu i ljubio
je dok nije ostala bez zraka.

Zadubljen u stranice izvješća o istrazi koju je vodio, Grant je jedva


čuo kucanje na vratima svojega ureda u Bow Streetu. — Da — rekao je
grubo, ogorčen zbog ometanja.
Vrata su se otvorila i otkrila lice gospođe Dobson. — Sir Grante,
imate posjetitelja.
Namrštivši se, odgovorio je: — Rekao sam da ne primam posjetitelje
dok ne završi suđenje popodne...
— Da, gospodine, ali... radi se o lady Morgan.
Odjednom je mrk pogled nestao s njegova lica. Victoria je rijetko
dolazila u Bow Street, što je bilo dobro, jer je često bio ispunjen

220
BalkanDownload

propalicama i kriminalcima. Međutim, svaka prilika da je vidi usred dana


bila je dobrodošla. — Za ime Božje, nemojte me tjerati da čekam — rekao
je. — Odmah mi je dovedite.
Žena se nasmiješila i širom otvorila vrata, puštajući Victoriju u ured.
Izgledala je lijepo, posebice ispred tamnih zidova njegova ureda, odjevena
u haljinu od blijedoružičasta muslina s mašnama na visokom ovratniku i
dugim rukavima. Steznik haljine bio je ukrašen svilenim, čipkastim
vrpcama zavezanima ispred njezinih zamamnih grudi. Ustavši, Grant je
pričekao da gospođa Dobson zatvori vrata, a onda podignuo svoju ženu i
zarobio joj usta strasnim poljupcem.
— Upravo ono što mi je trebalo — promrmljao je kad su im se usta
razdvojila. — Lijepa žena koja će mi ublažiti dosadu.
— Nadam se da nisam prekinula neki važan posao — ispričavala se.
— Nijedan posao nije važniji od tebe. — Igrao se mašnom na njezinu
ovratniku i zakopao glavu u meko, mirisno mjesto iza uha.
— Reci mi, što te dovodi u Bow Street, moja damo? Želiš li podnijeti
kakvu pritužbu ili prijaviti zločin?
Nasmijala se bez daha. — Ne baš.
— Imaš li mi ponuditi kakvo svjedočanstvo ili izjavu?
— Recimo.
Sjeo je u stolicu i posjeo je u krilo, dok su mu zelene oči vragolasto
blistale. — Želim puno priznanje, moja damo.
— Grante, ne — ukorila ga je, zbunjeno se osmjehujući, migoljeći se
u njegovu krilu i nemirno pogledavajući vrata. — Netko bi mogao ući...
što bi ljudi mislili?
Gurnuo joj je ruku ispod haljine i odvažno skliznuo do njezina
koljena. — Da sam nedavno oženjen muškarac koji žudi za svojom ženom.
— Grante — zamolila ga je, a obrazi su joj se zarumenjeli. Nasmijao
se, smilovavši se.
— Baš kad sam pomislio da sam te oslobodio sve čednosti — rekao
je, stisnuvši joj koljeno. — U redu, onda... Pokušat ću se suzdržati. Reci mi
zašto si ovdje.
Victoria je ovila ruke oko njegova vrata i naglo se uozbiljila.
— Ne bih te htjela uznemirivati, ali... pozvala sam danas doktora
Linleyja.

221
BalkanDownload

— Linley — Grant je oprezno ponovio.


Victoria je kimnula. — Vidiš, u zadnje se vrijeme čudno osjećam, a
nisam te htjela nepotrebno opterećivati, pa sam to zadržala za sebe, sve
dok... — Trznula se kad ju je Grant nesvjesno stisnuo za nogu. — Grante!
— uzviknula je, gledajući ga zaprepašteno.
Srce mu je naglo počelo isprekidano kucati. Bilo mu je teško govoriti
od naleta nagonskoga straha. — Victoria — rekao je hrapavim glasom —
jesi li bolesna?
— Oh, dragi, ne... ne, samo sam... — Victoria je zastala, pokušavajući
smisliti prikladan izraz, ali kako je bila nervozna, nije se mogla sjetiti boljih
riječi kako opisati svoje stanje. — Trudna sam — rekla je, milujući njegova
prsa kako bi ga umirila. — Nemaš se zbog čega brinuti. Imat ćemo dijete.
Olakšanje je počelo probijati vrtloge panike. Primaknuo ju je k sebi,
zakopavši lice u meke obline njezinih grudi, pokušavajući usporiti disanje.
— Bože, Victoria — rekao je. Nervozno se nasmijala i uhvatila ga za glavu.
— Kako se osjećaš u vezi s proširenjem naše obitelji? — upitala je.
— To je čudo — Grant joj je naslonio uho na srce kako bi slušao brze
otkucaje, razmišljajući kako se sve što je trenutačno važno u životu nalazi
upravo ovdje, u njegovim rukama.
— Prilično uobičajeno čudo — nasmiješila se. — Događa se u
obiteljima svaki dan.
— Ne i u mojoj. — Lagano je nagnuvši, Grant je buljio u njezino vitko
tijelo, zamišljajući veliki trbuh s bebom. — Kako se osjećaš? — zabrinuto
je upitao.
Victoria mu je pomilovala lice. — Nestrpljivo — odgovorila je. —
Jedva čekam dan kada ću držati bebu u rukama.

Dogodilo se to da je beba stigla u Morganovo kućanstvo znatno


ranije nego što su to očekivali. Naime, gotovo mjesec nakon spoznaje o
Victorijinoj trudnoći, ona i Grant uživali su u privatnoj večeri kod kuće
kad ih je gospođa Buttons prekinula. Kućepaziteljica je imala neobičan
izraz lica, kao da ju je nešto iznenadilo, pa se još nije oporavila od šoka.
— Lady Morgan — kućepaziteljica je nervozno rekla — dobili ste
paket... iz Italije.
— U ovo doba? — Victoria se zbunjeno pogledala s mužem. —
Možda je to dar moje sestre — rekla je. — Kako divno. Prošlo je nekoliko

222
BalkanDownload

mjeseci otkad sam je posljednji put vidjela. Je li poslala i pismo, gospođo


Buttons?
— Da, ali...
— Molim vas, donesite mi pismo sada i odnesite paket u obiteljski
salon. Otvorit ćemo ga nakon večere.
Prije nego što je kućepaziteljica stigla odgovoriti, Victoria se
smrznula začuvši neobičan zvuk. Radilo se o visokom, plačnom zavijanju,
poput mačke... ili uplakane bebe.
Grant je ustao i obrisao usta salvetom. — Mislim da ovaj paket ne
želi da ga ostavimo u salonu — promrmljao je, prošavši pokraj
kućepaziteljice kad je iskoračio iz sobe.
— Beba? — Victoria je iznenađeno pogledala gospođu Buttons.
Kućepaziteljica je kimnula. — Da, moja damo. Poslana iz Italije s
dojiljom koja ne zna ni riječ engleskog.
— Oh, Bože — Victoria je požurila za mužem, slijedeći zvuk sve do
predvorja.
Nekoliko se sluga okupilo i zadivljeno zabuljilo u nervoznu
crnokosu mladu ženu u seoskoj odjeći i sivoj pregači. Dojilja je držala
uplakano klupko u rukama, izgledajući kao da će i sama svakoga trenutka
zaplakati. — Signora — rekla je čim se Victoria pojavila i počela brbljati na
stranom jeziku.
Victoria je položila umirujuću ruku na djevojčino rame. — U redu je
— nadala se da će djevojka barem razumjeti njezin ton, ako ne i riječi. —
Hvala što ste sigurno doveli bebu. Sigurno ste umorni i gladni. —
Pogledala je gospođu Buttons koja je odmah zapovjedila jednoj od kućnih
pomoćnica da pripremi djevojci sobu. Victoria je pokazala prema
uplakanoj bebi i nježno se nasmiješila djevojci. — Mogu li? — upitala je.
Djevojka joj je s olakšanjem predala klupko. Nespretno uzevši bebu,
Victoria je buljila u djetetovo maleno, ljubičasto lice ukrašeno čuperkom
narančastocrvene kose zavezane mašnicom. Bilo je jasno kao dan da je
dijete Vivienino. — Oh, ljupko stvorenje — promrmljala je, rastrgana
između radosna smijeha i suza. — Slatka, draga djevojčice...
— Evo, daj je meni — Grant je brzo rekao, stojeći iza nje. — Glava joj
visi.

223
BalkanDownload

Predajući mu dijete, Victoria je uzela pismo koje joj je pružila dojilja.


Bilo je namijenjeno njoj, očito napisano Vivieninom rukom. Mršteći se,
Victoria je potrgala pečat i pročitala pismo naglas.
— Najdraža Victoria, kao što sam obećala, poslala sam bebu tebi, jer
sam ja trenutačno prezaposlena da bih se brinula o njoj. Ako želiš, unajmit
ću nekoga da se brine o Isabelli i nadoknadit ću ti sve troškove kad se
vratim u Englesku. S ljubavlju, kao i uvijek... Vivien.
Okrenuvši se prema mužu, Victoria je shvatila da se beba stišala i
okruglim očima bez treptanja buljila u Grantovo tamno lice. Sitna ga je
ruka uhvatila za prst, pobijeljevši od pritiska kojim ga je zahvatila. Beba
se činila nevjerojatno sitnom u usporedbi s Grantovim širokim prsima,
doimljući se kao da joj se sviđa sigurnost njegova čvrstog stiska.
— Nisam znala da znaš s bebama — Victoria je kazala, gledajući ih
sa znatiželjnim osmijehom.
Njišući dijete u laganom, jednoličnom ritmu, Grant je tiho
odgovorio: — Ne znam. Samo imam iskustva s crvenokosim djevojkama.
— To mogu potvrditi. — Lagano se smiješeći, još uvijek namrštena
čela, Victoria je pogladila čuperak vatrene kose na vrhu bebine glave. —
Jadna mala Isabella — promrmljala je.
— Hoće li se Vivien vratiti po dijete jednoga dana? — Grant je
upitao, ne mičući pogled s bebe.
— Ne mogu znati sa sigurnošću, ali... — Victoria je zastala i
pogledala muža, ne uspijevajući prikriti istinu. — Neće — rekla je tiho. —
Neće htjeti imati dijete koje će je podsjećati na protekle godine... i nikada
nije htjela biti majka. Mislim da se neće nikada vratiti po dijete.
— Što ćemo onda učiniti s njom?
— Bi li se bunio zbog proširivanja naše obitelji malo ranije od
očekivanog? — Victoria je upitala s oklijevanjem.
Grant na trenutak nije mogao vjerovati da razmatra postati
roditeljem kopileta Vivien Duvall. Nije volio Vivien i nikada je neće
voljeti. Ali kad je gledao u maleno lice pokraj svojega ramena, nekako
uopće nije vidio Vivien u njoj. Vidio je samo ranjivost i nevinost djeteta,
osjetivši prirodni nagon da je zaštiti. — Pretpostavljam da se nitko neće
brinuti o njoj poput nas — promrmljao je, više samome sebi nego Victoriji.
Žena mu se približila, zagrlivši ga oko struka. — Pretpostavljam da
neće — složila se s osmijehom. — Oh, Grante... znala sam da nećeš odbiti...

224
BalkanDownload

— Uspravila se na prste kako bi ga poljubila. — Nikada me nisi razočarao,


znaš.
Palo mu je na pamet nekoliko zajedljivih odgovora, ali kada je
pogledao ženine blistave plave oči, bio je previše ispunjen ljubavlju da bi
ih izrekao.
— Nikada — Victoria je ponovila, ne pomičući pogled s njegova lica.
— Ne bih promijenila ni jednu jedinu stvar u vezi s tobom.
— Pa, moja damo — nježno je odgovorio — zato sam te i oženio.

SVRŠETAK

225
BalkanDownload

AUTORIČINE BILJEŠKE

Dragi čitatelji!
Nadam se da ste uživali u mojim romanima o slavnim Bow Street
Runnerima. Bilo mi je pravo zadovoljstvo pisati ih i naučila sam puno
zanimljivih činjenica tijekom svojega istraživanja. Bow Street Runneri bili
su privatne policijske snage koje Parlament nikada nije službeno odobrio.
Nisu bih vezani zakonskim ili teritorijalnim restrikcijama — što je značilo
da su zapravo bili sami svoj zakon. Ovu skupinu lovaca na lopove
osnovao je Henry Fielding 1753. godine, a kad je godinu poslije umro, na
mjestu glavnog upravitelja naslijedio ga je polubrat John Fielding.
Nakon što su desetljećima Bow Street Runneri odano služili javnosti,
godine 1829. prihvaćenje prvi Metropolitanski policijski zakon, kojim se
potom osnovala Nova policija. Ured u Bow Streetu deset je godina
poslovao neovisno o Novoj policiji, sve dok drugi Metropolitanski
policijski zakon nije proširio Novu policiju i konačno eliminirao Bow
Street Runnere. Skromno vas molim za oprost, jer sam iskoristila
umjetničku slobodu i produžila djelovanje Runnera za još dvije godine
kako bih zadovoljila radnju svojih romana.
Također se želim osvrnuti na to da sam uključila “scenu tuširanja” u
povijesni roman, što je pomalo neobično. Dok sam istraživala vodovodne
instalacije devetnaestoga stoljeća, otkrila sam da je vojvoda od
Wellingtona u svoju kuću ugradio nekoliko stotina metara vodovodnih
cijevi za vruću vodu već 1833. godine, a da je krajem tridesetih godina
osamnaestoga stoljeća vojvoda od Buckinghama opremio svoju vilu tuš-
kadama, toaletima i kupaonicama. Stoga je tuš-kada Nicka Gentryja bila
potpuno moguća za uspješnoga londonskoga gospodina toga doba.
Što se tiče procesa odricanja od uručene titule... to je za plemiće bilo
nemoguće sve do odluke o plemićkim činovima 1963. godine. Otada se
samo njih petnaestak doista odreklo svojih titula.
Neka vam je uvijek sa srećom!
Lisa

226