Professional Documents
Culture Documents
by Elle Casey
prijevod sa engleskoga
O knjizi
Brisala sam mokru kosu ručnikom dok sam otvarala laptop, moj plan je bio
da izbrišem svoj račun na internetskoj stranici za upoznavanje, tako da ne
bih bila u iskušenju potražiti novi oglas i otpočeti sa sljedećim promašajem.
Onda ću otići u krevet i ujutro se probuditi kao nova žena. Ona koja više ne
izlazi s tipovima koje je pronašla na internetu.
Računalo me zaustavilo u mojim namjerama pop-up porukom. Jeste li
sigurni da želite zatvoriti svoj račun? Imate jednu nepročitanu poruku.
Namrštila sam se na te riječi. Imam poruku? Od koga? Dečki koje sam
odbila više nemaju pristup do mog računa čim sam pritisnula taj gumb – što
sam vjerno činila nakon svakog katastrofalnog izlaska – tako da mi oni nisu
mogli pisati. To je morao biti ili administrator ili netko novi, a budući da
moj profil nije sadržavao sliku, gotovo nikada nisam dobila poziv za susret.
Kliknula sam na ulaznu poštu kako bi pročitala poruku koja me je
tamo čekala. Srce mi se sledilo kad sam ju vidjela.
Hej, hvala! Smiješno... ti si jedina osoba koja mi je poslala poruku a nije
odmah prihvatila moju ponudu. Ne voliš Pariz? Proljeće je, znaš.
Nepozvan osmijeh mi je prešao preko usana. Kao da je pjevao tu
pjesmu za mene, kao da je nekako znao kako sam sjedila pognuta preko mog
laptopa pjevušeći tu pjesmu prije nego što sam čak i pročitala oglas. Ovo
govori o tome da smo na istoj valnoj dužini.
Moje su se oči prebacile na dio zaslona koji će me dovesti do
otkazivanja pretplate. Da li želim odgovoriti ovom momku prije nego što se
odjavim ili ću jednostavno otići, ne rekavši ništa?
Odlazi, odlazi, odlazi, govorio je moj mozak.
Ostaniostaniostaniostaniostani! Vrištalo je moje srce.
Duboko sam uzdahnula. Kakva bi šteta bila u tome da mu odgovorim?
Doima se dosta fino. Možda mu je trebao romantični savjet od žene. Većina
dečki koje sam upoznala online stvarno nije imala pojma što rade.
Prsti su mi preletjeli po tipkama, prije nego što sam mogla dva puta
razmisliti.
Zapravo, volim Pariz. Ili sam prilično sigurna da bih voljela Pariz ako
ikada budem otišla tamo. Ali odlazim iz ove stvari s online izlascima, pa sam
ti samo željela poželjeti sreću s putovanjem i traženjem lažne zaručnice.
Definitivno dobivaš bodove za originalnost.
Kliknem da bih poslala poruku, a zatim grickam malenu zanokticu na
desnoj ruci dok čekam moguć odgovor. Ako je on online, mogla bih ga
dobiti za nekoliko sekundi.
Nije me razočarao. Manje od minute kasnije čitala sam njegov
odgovor.
Zašto odustaješ? Online spojevi su zabavni! U redu, to je laž. Znam
zašto odustaješ. Online spojevi su pušiona. I ja odustajem. Trebam samo
jedan zadnji spoj. Što kažeš na to? Jesi li u igri? To bi mogao biti naše veliko
zajedničko zbogom, oproštaj od kluba usamljenih srdaca.
Nemoguće je ne biti polaskana. Sve što je imao na raspolaganju bio je
moj profil, bez fotografije. Očigledno da su mu mojih par riječi nekako
pokazale da sam ja djevojka koju treba povesti na putovanje u Pariz. Kako
se to dogodilo?
Pa dobro. Uopće nije važno. Pariz je bio san koji mi se neće ostvariti
još jedan duži period. Nema smisla pretvarati se da je drugačije.
Ne mogu. Ja te ni ne poznajem. Mogao bi biti ludi psiho ubojica ili tako
nešto.
Budući da nisam imala što za izgubiti, osim nekoliko minuta svog
vremena, poslala sam tu poruku, nadajući se da će bar cijeniti iskrenost.
Kunem se, nisam, rekao je pet sekundi kasnije.
Cerekala sam se dok sam mu još jednom odgovorila. Nikad ne bi
priznao da to i jesi.
Hmmm... rekao je... Vidim na što misliš. Dobro, što onda kažeš na
ispovijed? Priznajem da je jučer bio kosac1 u kutu mog tuša, i ja sam proveo
deset minuta mameći ga na komad toaletnog papira tako da sam ga mogao
preseliti van na neko grmlje koje mi je izgledalo baš prihvatljivo za pauka.
Pokaži mi serijskog ubojicu koji bi to učinio.
Zamislila sam tipa, ne baš jako zgodnog, ali smiješnog, koji je stajao u
svojoj tuš-kabini s komadom ružičastog toaletnog papira iznad glave dok je
pokušao nagovoriti pauka glupog izgleda, nisam si mogla pomoći a da se ne
nasmijem. Činilo se previše glupo da ne bude istina.
Papir ili plastika?, pitala sam impulzivno.
Ni jedno. Imam svoje platnene torbe u autu koje je moja mala sestra
napravila za mene. Osjećam krivnju ako koristim bilo što drugo. Imaju
mačiće na sebi.
To me je uveselilo više od svega što je do sada rekao.
Vanilija ili čokolada?, pitala sam grizući usne dok sam čekala odgovor.
Štogod ti ne želiš.
Srce mi se ubrzalo dok sam tipkala svoje zadnje pitanje.
Zašto nemaš pravu zaručnicu da ju povedeš u Pariz?
Trebalo mu je više vremena da odgovori na ovo pitanje, ali odgovorio
je.
Valjda još nisam upoznao pravu djevojku.
1
daddy longlegs eng.; kosac, dugonogi pauk (nap. prev.)
Treće poglavlje
Moje mjesto je bilo u drugom redu, sjedalo broj jedan. Dolazak do mjesta
dao mi je tridesetak sekundi kako bih se pripremila za upoznavanje
Antoinea. Sa ulaza sam potražila svoje mjesto. Sjedalo pored njega bilo je
prazno.
Srce mi je malo potonulo dok sam se pitala što to može značiti. Zar on
neće doći? Da li se predomislio u zadnji trenutak? Kasni li? Sjedi li negdje
drugdje?
Ponijela sam dovoljno novca da uzmem sobu u hotelu i nešto će mi još
ostati i za razgledavanje grada tako da ne bi bila katastrofa ako se ne pojavi,
ali moram priznati da bi to bilo razočaravajuće. Moja znatiželja je bila bolji
dio mene.
Spremila sam ručnu prtljagu u pretinac iznad glave i sjela na mjesto
najbliže prozoru. Da li mi je namjerno dao sjedalo uz prozor. Dio mene
nadao se da je. To je bilo jako pažljivo od njega, a Antoaine iz moje mašte je
bio upravo takva osoba.
U cijelom svom životu nisam u avionu vidjela nešto tako prostrano i
novo. Svako sjedište je bilo vlastita mala čahura, sa stolicom dovoljno
širokom za dvije osobe. Imalo je televizor, prošiveni prekrivač i prekrasan
jastuk pune veličine. Znala sam, bez da sam to i vidjela, da će se ovo sjedalo
pretvoriti u veliki krevet kada budem željela spavati. Antoine mora da je bio
pun k’o brod.
Palo mi je na pamet da bih mogla zaspati ovdje u Miamiju i probuditi
se osvježena u Parizu bez da razmišljam o letu. Mogla bih sanjati kako je sve
prošlo. Svakom sekundom ovaj put je izgledao sve bolji i bolji. Prvi razred,
dušo!
Stjuardesa mi je donijela miks prženih orašastih plodova i čašu
hladnog šampanjca kojeg sam sretno pijuckala dok mi je srce uzbuđeno
kucalo. Svaki puta kada bi neki čovjek prošao pokraj reda u kojem sam
sjedila bila sam sigurna da gledam Antoinea.
Ali on nije bio ćelavac s ružičastom polo majicom ispruženom preko
ogromnog trbuha. Hvala bogu na malim milostima. Nije bio sitni indijanac
koji je nosio dva broja veće odijelo. Niti je bio mišićavi crnac koji je izgledao
kao da bi imao problema zbog preširokih ramena uklopiti se u ovo veliko
sjedalo prve klase.
Upravo sam odustala od nade da će doći na avion, kad je muški glas
dopro do mene s desne strane prolaza.
“Bok. Ti si Melissa?”
Okrenula sam se i oči su mi se spustile na malu srebrnu kopču
njegovog crnog kožnog remena. Podižući pogled zamijetila sam crno odijelo
izrađeno po mjeri, crvenu kravatu i plavu košulju. Oči su mi se konačno
zaustavile na njegovom licu.
Preplanuo. Oštrih crta lica. Zapanjujućih žuto-zelenih očiju. Tamne,
nemarno oblikovane kose. I osmjeha dovoljno blještavog da zasjeni sunce.
Isuse Bože. Grlo mi se osušilo. Što se dogodilo Trump frizuri? Jednom
oku? Šlaufićima koji su govorili o previše noći provedenih uz pivo i pizzu?
“Da, to sam ja,” rekla sam pomalo promuklog glasa. Bio je puno, puno,
puno zgodniji nego što sam očekivala.. Poput… puno. Znoj mi je izlazio na
svaku poru.
“A ti si sigurno Antoine?” Kako dovraga ovaj muškarac nije imao
zaručnicu? Odjednom mi je sinulo. Sigurno je gej.
Ispružio je ruku da bi se rukovali. “Glavom i bradom.”
Stisnuli smo ruke jedan drugome a trnci su mi prešli od dlana do prsa,
a zatim se odozgo proširili prema dolje. Postala sam izrazito svjesna koliko
je točno vremena prošlo otkad sam zadnji put imala seks. Predugo. Predugo.
A to mi se dogodilo nakon što sam dotaknula geja.
Ozbiljno mi je bila potrebna pomoć u ovom trenutku, no nisam je
mogla očekivati ni od koga, imala sam samo šampanjac. Brzo sam ga ispila
i stavila čašu na mali stolić, pokušavajući sakriti lagano drhtanje ruke.
S osmjehom koji mu je dopirao do očiju ponovo je progovorio. “Drago
mi je što smo se upoznali.”
Tek tada sam primijetila sićušni nagovještaj naglaska. Narednih dvije
minute paklenski sam se trudila vratiti svoj mozak u normalu dok se on
smještao na sjedalo do mene.
Peto poglavlje
“Ne mogu vjerovati da sam prespavao cijeli let,” rekao je Antoine, zvučeći
jako zbunjeno i uzrujano radi toga. Vozač taksija bio je zaokupljen
utovarom naše prtljage u prtljažnik dok smo mi sjedali na stražnje sjedalo
Mercedesa.
“Opusti se, u redu je. I ja sam malo spavala i riješila osam sudoku
križaljki.” Nisam mu htjela reći da sam također odgledala tri filma zato jer
mu nisam htjela nabiti na nos činjenicu da me je ostavio da se sama
zabavljam. On je znao puno o meni, ali ja o njemu nisam znala ništa. U
taksiju ću morati što više saznati o njemu.
“Stvarno mi je žao,” rekao je, izgledajući istinski skrušeno. “Trebali
smo to vrijeme provesti upoznajući jedan drugoga.”
“Dakle, reci mi nešto o sebi,” počela sam. “Ti već znaš o meni sve što
trebaš znati.”
“Šališ se?” Prošao je rukom kroz kosu, tako da mu se kosa sva
nakostriješila. “Znam samo osnovno. Moram znati više.”
Nagnula sam se bez razmišljanja, popravljajući mu nestašne
pramenove i izgladivši ih s ostatkom frizure te završila provlačeći prstima
iza njegovih ušiju. Bio je zbunjen i sladak. Da je on moj pravi dečko, sada
bih ga poljubila.
Bio je nepomičan i čekao da završim.
“Evo, ovo je bolje,” rekla sam, potapšavši ga po obrazu. Bio je
neizrecivo sladak. “Što još trebaš znati? Samo naprijed, pitaj. Ja sam
otvorena knjiga.”
Naslonila sam se na naslon sjedala i nasmiješila, čekajući da mi
odgovori.
Trepnuo je nekoliko puta i odmahnuo glavom prije nego što je
odgovorio. “Koja je tvoja omiljena boja?”
“Tirkizna.”
“Tvoj omiljeni broj?”
“Dvadeset i četiri.”
“Zašto dvadeset i četiri?” upitao je zbunjeno.
“Zato što je djeljiv, naravno.”
“Naravno.” Nasmiješio se, izgledajući tako šarmantno da sam ga
željela zagrliti ali sam se suzdržala.
“Koja ti je najdraža knjiga?”
“Nabor u vremenu.”
“Najdraži film?”
“Zgodna žena.”
Dugo je gledao u mene bez da je nešto rekao.
U početku sam se smiješila ali onda sam postala paranoična. “Imam li
nešto na zubima?”
Nasmijao se. “Ne znam. Imaš li?”
Nasmiješila sam se i nagnula naprijed. “Reci mi.”
“Ne,” rekao je, smijući se. “U redu si.”
“Dakle, moramo imati plan,” rekla sam, uozbiljivši se. “Ako mi dok
smo na vjenčanju zapne nešto za zube, moraš mi dati signal.”
Podigao je obrve. “Signal?”
“Da. Reci ‘fangle’. Samo ležerno izgovori.”
“Fangle? To je riječ?”
“U mojoj obitelji. Tajni kod za ‘zapelo ti je nešto među zube’. Iskoristi
ga ako je potrebno. Ne želim te posramiti na ovoj proslavi. Tijekom jednog
poslovnog sastanka imala sam cijelo vrijeme zalijepljenu salatu pokraj
sjekutića.”
Nakezio se, no ništa nije rekao.
“Što?” Podigla sam ruku i dotaknula si kosu. “Da li je u pitanju moja
kosa? Potpuno je ravna, zar ne?”
Pokušala sam je iščetkati prije nego se on probudio ali nisam htjela
ustati da dođem do ogledala. Bilo mi je previše udobno u mom sjedalu a kad
sam se opet toga sjetila, avion je slijetao i upalilo se svjetlo za vezanje pojasa.
“Kosa ti je prekrasna,” rekao je dotaknuvši mi kosu. “Jako meka.”
Nasmiješila sam se, laknulo mi je što nije mislio ništa u smislu kritike.
“Koristim kokosovo ulje. To je moja najbolja tajna za ljepotu. Možeš ga i ti
koristiti.”
Okrenuo je očima i zagledao se prema svom čelu. “Trebam li to?”
Ispružila sam ruku i ponovo dotaknula njegovu gustu, valovitu kosu.
“Ne. Tvoja kosa je savršena u svakom pogledu.” Nisam se ni šalila. Svi bi
ubili za njegove bujne, valovite uvojke.
Uzeo me je za ruku i zadržao je blizu sebe. “U svakom pogledu?
Hmm…” Pogledao me je tamnim pogledom, nešto kao iz zaista seksi filma.
Raspoloženje u taksiju se odmah promijenilo u nešto zastrašujuće i
uzbudljivo u isto vrijeme. Moj libido se ubacio u višu brzinu. Bilo je to više
nego zbunjujuće, s obzirom na činjenicu da je Antoine bio doista
nedostupan.
“Komplimenti nalik na ovaj mogli bi te daleko odvesti, mlada damo,”
rekao je. “Bolje budi oprezna.”
Na njegove riječi strujni udar je prostrujao od naših spojenih ruku sve
do mojih prsa.
Morala sam skrenuti pogled tako da ne bi vidio učinak koji je imao na
mene. Nisam htjela da misli da imam planove da ga uvjerim da bude nešto
što nije. Nisam toliko glupa, iako, ako bi ikad došlo vrijeme da to pokušam,
to bi bilo s njim.
Vau. Toliko vruće? Toliko neodoljivo? Toliko…? Bila sam tužna u ime
svih žena što on nije bio dostupan za jednu od nas. Dečki imaju puno sreće.
“Zašto si odjednom tako žalosna?” upitao je, nježno stisnuvši moju
ruku. “Da li sam rekao nešto pogrešno?”
Odmahnula sam glavom i navukla lažni osmjeh na lice. “Ne, ne uopće.
Sve je u redu.”
Pogledao je u moj profil, ali nije komentirao. Bilo mi je drago zbog
toga jer nisam sigurna da bih mogla objasniti sama sebe. Nikad me prije nije
privukao gej, ali reći to za ovu situaciju bila bi laž.
Antoine je imao nešto posebno u sebi što ga je činilo neodoljivim. Radi
njega srce mi je ispadalo iz grudi, dok mi je mozak držao prodiku cijelim
putem dok smo se vozili po gradu do centra gdje smo se zaustavili ispred
ogromne zgrade s uniformiranim muškarcem koji je stajao vani.
“Dobro došla u moj skromni obiteljski dom,” rekao je Antoine izašavši
iz taksija i pruživši mi ruku da mi pomogne.
Dok sam izašla iz taksija, čovjek u odori je otvorio ulazna vrata zgrade
i ja sam se našla licem okrenuta prema atriju ogromnih razmjera i
unutarnjem vrtu na drugoj strani ispunjenom drvećem i cvijećem.
Sedmo poglavlje
4
franc.; Oh, prokletstvo. (nap. prev.)
to još mokru.
Dvije druge žene su joj stajale svaka s jedne strane i bile su jednako
tanke poput nje, možda malo više. Nema šanse da bi itko mogao nazvati ove
dame kravama.
“Maman5,” rekao je izrazito francuskim naglaskom.
“Mon coeur6,” rekla je dubokim, promuklim glasom. Obuhvatila je
sinovo lice rukama i privukla njegovu glavu sebi. Poljubili su se, po jednom
u svaki obraz.
“Mathilde,” rekao je, dajući poljupce u obraze djevojci pomalo
ozbiljnog izraza lica.
“Antoine.” Rekla je još nešto, ali sve je bilo na francuskom, tako da
nisam razumjela.
Stajala sam nervozno po strani dok se Antoine pozdravljao s drugom
ženom, djevojkom nekoliko godina mlađom od mene. “Caroline.
Gnjavatorice,” rekao je, smiješeći se dok joj je ljubio obraze.
“Daj mi tri poljupca, brate, ja sada živim na jugu.” Caroline ga je
zadržala tražeći poljubac, inzistirajući na jednom dodatnom, čak i kad se
Antoine pretvarao da protestira.
Mathilde je okrenula očima kao da ne odobrava takvo ponašanje.
Antoineova majka je skrenula pogled prema meni, a dok se Antoine
uspravljao, pridružile su joj se i njezine kćeri.
Osjećala sam se kao da stojim ispred streljačkog odreda. Nikada prije
nisam bila više svjesna da se nisam stigla osvježiti ili da mi je haljina
zgužvana.
“A ovo je sigurno djevojka,” rekla je Antoineova majka, neutralnog
tona.
5
franc.; majko (nap. prev.)
6
franc.; srce (nap. prev.)
Caroline je malo podigla obrvu. “Vjerujem da je ona la fiancée7,
maman, ne samo la petite copine8.”
Maman je zafrktala. “Drago mi je što sam te upoznala. Možeš me zvati
Marie-France.”
Ispružila sam ruku i stisnula njenu da je protresem, osjećajući se još
neugodnije kad sam osjetila njen mlitav stisak i nezadovoljan izraz lica.
Nisam imala izbora nego se ipak povući.
“Ja sam Melissa. Drago mi je što smo se upoznale. Antoine mi je toliko
pričao o vama.”
“Nema potrebe za formalnostima,” rekla je Caroline sa preslatkim
naglaskom. Prišla mi je i dala mi tri poljupca. “Rukovanje je za strance. Ti si
sada obitelj.”
Na to nisam imala što za reći, moja krivnja zbog naše male šarade
uzrokovala je da sam teško mogla trezveno razmišljati. Prepustila sam se
struji, nadajući se da nisam pogriješila s ljubljenjem.
“Nemojte navaliti na nju,” rekla je Mathilde, formalno se rukovavši sa
mnom. “Dobro došla, Melissa.” Izgovorila je moje ime kao May-Lisa.
“Drago mi je što smo se napokon upoznale.” Bezizražajnog lica je pogledala
svoga brata. “Antoine je uvijek bio tako tajanstven kad se radilo o njegovom
ljubavnom životu, ti si veliko iznenađenje cijeloj obitelji.”
Antoine mi je prišao i zagrlio me oko ramena, odmaknuvši me od njih,
učinkovito stvarajući neku distancu između njih i nas. “To je dovoljno. Ne
želim da ju nadvladaš i riješiš je se. U kojim smo sobama da se možemo
osvježiti prije ručka?”
“Sobe?” Njegova majka podigne obrvu. “Smjestili smo vas zajedno u
tvoju staru sobu.” Pogledala me kako bi mi objasnila. “Francuzi nisu toliki
puritanci kao Amerikanci. Slobodno dijelite krevet u mom domu. Neću se
pretvarati da to ne radiš kada si kod svoje kuće.”
7
franc.; zaručnica (nap. prev.)
8
franc .; djevojka, cura (nap. prev.)
Usta su mi se otvorila ali moj mozak nije želio surađivati pružanjem
odgovarajućeg odgovora. Srećom, Antoine je brže razmišljao od mene.
“Odlično. Živimo zajedno u Sjedinjenim Državama tako da će nam biti
vrlo ugodno. Hajde, chérie9, idemo se raspakirati.”
Srce mi je kucalo tri puta brže, ali napravila sam sve da se činim
opuštenom i potpuno cool naspram ovog ludila. “U redu, to je dobra ideja.
Drago mi je što sam vas sve upoznala.” Mahnula sam im dok sam odlazila s
Antoineom.
“O moj Bože, o moj bože, o moj Bože,” počela sam šaptati čim smo
skrenuli iza ugla.
“Ne brini. Imam sve pod kontrolom,” rekao je vrlo tiho.
“Dobro,” odgovorila sam, glumeći da mu vjerujem i da moj mozak nije
bio ispunjen slikama nas dvoje golih u krevetu i ljudi koji očekuju da se
poseksamo.
9
franc.; dušo (nap. prev.)
Osmo poglavlje
“Koliko imaš braće i sestara?” Pitala sam sa četkicom za zube u ustima, dok
sam u panici žustro četkala zube.
Stajala sam u vlastitoj maloj kupaonici u grudnjaku i gaćicama,
potpuno ležerna s činjenicom da sam skoro gola sa strancem koji stoji tri
metra udaljen od mene. Obzirom da on nikada neće biti zainteresiran za
ono što sam imala za ponuditi, nisam vidjela potrebu za skromnošću kada
smo bili tako kratki u vremenu i prostoru.
Imala sam oko deset minuta da saznam njegovu životnu povijest i
promijenim se u nešto prikladnije elegantnom francuskom ručku s
gomilom ljudi kojima sam trebala lagati. Sranje.
“Dvoje. Caroline i Mathilde. Ja sam najstariji, onda dolazi Mathilde i
konačno beba obitelji, Caroline. S njom sam najbliskiji.”
“Odmah sam to vidjela.” pljunula sam u umivaonik. “A tvoj otac?”
Isprala sam pastu u odvod i uzela gutljaj vode. Ručnik s kojim sam obrisala
lice mirisao je na prašak za rublje i šumu. Namjestila sam sise unutar
grudnjaka dok sam gledala u svoj odraz u ogledalu.
“Mrtav je,” rekao je Antoine, zakašljao se gušeći ili nešto slično.
“Preminuo je u vrijeme Božića prije deset godina od raka pluća. Moja majka
ga još uvijek oplakuje.”
“Žao mi je što to čujem,” rekla sam, pipkajući prstima rub gaćica na
guzi, i namještajući ga prije nego što ću skliznuti u haljinu.
“Svi su drugi već preboljeli, ali ne i ona. Ona voli ustrajati.”
“Gdje si išao u školu?” upitala sam skidajući haljinu sa vješalice.
“Duke. A ti?”
“Sveučilište Miami, novinarstvo.”
“Ja sam diplomirao poslovanje i marketing,” odvratio je.
Zaustavila sam se usred namještanja haljine i okrenula se prema
njemu, baš na vrijeme da ga vidim kako skida potkošulju.
Svetog mu kroasana. Koji trbušni mišići. Na lijevoj strani prsa ima
tetovažu crnog konja. Brzo sam se okrenula nazad prema zrcalu pretvarajući
se da gledam da li mi se nešto prilijepilo za zube.
“Gdje radiš?” pitala sam, osjećajući se glupo što nisam razmišljala o
tome da ovo pitam ranije u avionu.
“Izvozim francuska vina u Sjedinjene Države.”
“Imaš li trgovinu?” navukla sam moje štikle-mučiteljice i prišla bliže
vratima, još uvijek ne gledajući u njegovom smjeru. Izgleda da si nisam
mogla pomoći nego željela biti bliže njemu.
“Samo online.”
“Kako se zove?”
“Delacroix Importations.”
“Odakle si uzeo to ime?” Bacila sam zubni konac u smeće i pokupila
četku za kosu, odugovlačila sam da bi se on potpuno obukao prije nego što
se opet okrenem.
Četkala sam kosu sa bijesom rezerviranim za upravljanje ekstremnim
emocijama. Upravo sada, ta je emocija bila nervoza. Tako sam ga željela
vidjeti golog, ali sam znala da je to pogrešno.
Gej ili ne, ako mi bude uvijek pokazivao svoje najbolje dijelove ovako
kao sada, morat ću spavati u drugoj sobi. Djevojka može podnijeti samo
određenu količinu napetosti.
“To je moje prezime. Antoine Delacroix.”
Zakikotala sam se. “Zvuči veoma francuski.”
Prešao je preko sobe i stao blizu ulaza u kupaonicu, sad noseći crnu
majicu i traperice europskog stila koje su izrazito ocrtavale njegova bedra i
ostala područja.
“To je zato što i je francusko.”
Pružio je ruku i primio me za nadlakticu, tako da mi je bilo nemoguće
više ga ignorirati.
Okrenula sam se prema njemu i zagledala se u njegovu bradu. Oči su
mu bile previše lijepe da se sada u ovoj situaciji nosim s njima a ta nova
odjeća naglašavala je svaki centimetar njegovog nevjerojatnog tijela.
“Osjećam se loše što sam te bacio usred svega ovoga. Ako želiš otići,
sve što trebaš učiniti je reći mi, a ja ću te odvesti u hotel ili natrag na avion
ili što god želiš.”
Morala sam ga pogledati. Zvučao je tako tužno. Samo sam ga željela
usrećiti kad sam vidjela one slatke tužne oči.
“Ne idem nikamo, Antoine. Ozbiljno. Ovdje sam za tebe.” Uzdahnula
sam.
“Zašto si uzdahnula?”
Zatvorila sam oči i odmahnula glavom. “Ne želiš znati.” Odbljesci
njegovog golog torza napunili su moj um. Lako bi mogao biti maneken za
luksuzno donje rublje. I znala sam, ako ga budem vidjela u njegovom
donjem rublju da ću morati napustiti sobu kako bih mogla svoje ruke
zadržati dalje od njega.
Pomilovao mi je nadlakticu. “Da, Želim. Reci mi. Obećavam, o čemu
god da se radi, shvatit ću.”
Otvorila sam oči i zagledala se u plafon. “U redu, dobro. Kad želiš
znati, reći ću ti.” Odmaknula sam se korak od njega i okrenula prema zrcalu.
Nisam mu ovo mogla reći pravo u lice.
Pretvarala sam se da tražim nešto u neseseru koji je stajao na rubu
umivaonika. “Znam da ovo nije pravi odnos i da ti nisi na tržištu10 a niti sam
ja… bar ne na istom tržištu kao i ti… ali ti stvarno dobro izgledaš i upravo
sam te vidjela polugolog, a u isto vrijeme se moram nositi s toliko toga. Ja
10
Odnosi se na samce koji su slobodni započeti romatičnu vezu. (nap. prev.)
sam samo čovjek, znaš. Nisam se odavno seksala… ah… Dosta sam rekla.
Dobio si cijelu sliku.”
Uši su mi gorjele dok sam čekala njegov odgovor. Sekunde su prolazile
i sve zaglušnija tišina je ispunjavala moje uši. Mogla sam čuti svoje otkucaje
srca. Glupačo, glupačo, glupačo, zašto si rekla sve to?!
“Ostavit ću te samu kako bi se mogla spremiti,” rekao je promuklog
glasa.
Srce me je boljelo zbog onoga što sam upravo napravila svojim
bezobraznim riječima. Već je bio pod dovoljno velikim pritiskom a sada sam
ga još i ja natjerala da se osjeća krivim i ko zna što još. Baš sam šupak.
“Antoine?” zazvala sam ga baš kad su se vrata od sobe zatvorila iza
njega.
Deveto poglavlje
11
nosey = znatiželjan; noses = nosati
onoga što su govorili.
“Danas morate koristiti svoj engleski, inače će se moja zaručnica
osjećati isključenom,” rekao je Antoine, prišao mi je i obuhvatio me oko
struka gledajući u svog rođaka.
Osjećala sam da mi uši i obrazi gore od nelagode.
“Oh, u redu je,” rekla sam, osjećajući se malo posramljeno što se nisam
potrudila naučiti nešto francuskog prije nego što sam došla ovdje. “Ne
morate to činiti radi mene.”
Marie-France se okrenula i zagledala u mene. “Oh. Govoriš li
francuski?”
“Um… ne.” Željela sam uvenuti i umrijeti radi njene implicitne
namjere. Nisam bila dovoljno dobra za njenog sina, a u ovom trenutku
slagala sam se s njom.
“Onda pretpostavljam da će to danas biti engleski,” rekla je, okrenuvši
se s teškim uzdahom.
“Ignoriraj je,” šapnuo mi je Antoine. “Uvijek me gnjavi zbog toga što
živim u Sjedinjenim Državama. Ona je nacionalist.”
Duboko sam uzdahnula. “Ti me ozbiljno izluđuješ,” prošaptala sam,
ne mogavši se zaustaviti. Osjećala sam trnce u dijelovima tijela kojima smo
se dodirivali.
“Zašto? Zato što ti pokušavam pomoći da se osjećaš ugodnije oko moje
nemoguće-joj-ugoditi majke?” Smiješio se, moglo se naslutiti iz njegovog
tona.
Pogledala sam ga kutom oka i odgovorila stisnutih zubi. “Ti jako dobro
znaš o čemu ja pričam.”
Kao da uživa seksualno frustrirajući me. Je li to bilo neka vrsta igre,
kako bi se frustrirala poštena cura? Možda je to bila moja kazna zbog toga
što se ranije osjećao nelagodno. Pretpostavljam da sam to zaslužila na taj
način. Ovo me je natjeralo da se nasmijem. Sve je ovo bilo smiješno.
“Što je tako smiješno?” upita on, naslonivši se na mene još malo više
nego što je već bio.
Gurnula sam ga, a lice mi je ponovo pocrvenjelo. “Prestani flertovati
sa mnom, ti glupane.”
Nagnuo se da bi mi šapnuo u uho. “Zašto bi se trebao zaustaviti kad je
tako zabavno?”
Njegov dah koji mi je prešao preko vrata bio je dovoljan da se sva
naježim. Zahvalila sam bogovima kad me je Caroline uzela za ruku i odvukla
od njega.
“Dođi upoznaj ljubavne ptice,” rekla je. “Mislim na druge ljubavne
ptice.” Pogledala je svog brata i namignula.
“Golupčiće, Caroline. Golupčiće,” ispravio ju je Antoine.
Caroline je frknula nosom. “Kako ti želiš, brate.”
Osjećala sam se grozno kad sam pomislila da zavaravamo Caroline.
Htjela sam da joj Antoine kaže istinu nakon što odemo. Ne bi bilo pošteno
da je dugo navlačimo. Činila se istinski sretnom radi njega, za razliku od
njegove mame i druge sestre.
“Béa i Guillaume, ovo je Antoineova zaručnica, May-Lisa,” rekla je
nakićeno i s osmjehom.
Béa i Guillaume su izmijenili iznenađeni pogled. “Zaručnica?” upitao
je Guillaume.
“Da, možeš li povjerovati?” Caroline je pljesnula rukama. “Toliko
dobrih vijesti danas.”
Nisam si mogla pomoći da se ne osmjehnem njezinom engleskom. Bila
je toliko slatka da se to nije moglo izreći riječima, baš kao i njezin brat. To
me je malo rastužilo jer sam znala da ja zapravo neću biti dio ove obitelji.
“Dobro došla u obitelj,” rekao je Guillaume bez oklijevanja. “Nikad ne
bih pomislio da ću danas vidjeti da se Antoine smirio.”
Razmijenili smo dva zračna poljupca a zatim sam isto učinila i s
Béaom. Nije ništa rekla i ubrzo sam shvatila da je ili previše sramežljiva da
govori engleski ili nije znala kako. Molila sam se da je netko smjesti da sjedi
pored mene.
Vratili smo se za stol, zauzeli svoja mjesta, i prošli kroz tri slijeda hrane,
a zatim još i tanjur sira prije nego što je došlo do pitanja. Pitanje o kojem
smo Antoine i ja glupo zaboravili razgovarati prije nego što smo sjeli sa
njegovom obitelji.
Deseto poglavlje
“Dakle, May-Lisa,” rekla je Mathilde veoma opuštenog tona, “reci nam kako
si upoznala moga brata…”
Usta su mi se otvorila i zatvorila kao da sam riba bez vode. Posegnula
sam za čašom ne bih li malo otpila i slučajno je pogodila krajem prsta
srušivši je bočno prema Antoineovoj majci.
Zacvilila sam, i poskočila sa stolice pokušavajući spriječiti da se sadržaj
moje čaše izlije u njen tanjur sa sirom.
Stolnjak mi se nekako zaglavio i povukao sve ispred mene. Moj tanjur
je odskočio gore, a zatim pao dolje, a iz njega je izletjela kora kruha i završila
na Guillaumeovom srebrnom priboru za jelo.
Moj šampanjac se prevrnuo, čaša se je razbila i izlila pjenušavu,
ljepljivu tekućinu preko stolnjaka prema Antoineovoj majci.
Svi su odjednom skočili, a čitav je stol poskočio i zazveckao sa svim što
je bilo na njemu. Više čaša se prevrnulo. Više ljudi je vrisnulo. A onda se
Caroline počela smijati.
“Ona je sila prirode, Antoine!”
Guillaume se također nasmijao, rukom me pridržavši za nadlakticu.
U ovom trenutku odlučila sam da je zamrzavanje na mjestu bilo
najbolje što sam mogla učiniti jer sam već izazvala dovoljno štete. Pogrbila
sam se, nadvila se preko tanjura, a moje ruke su bile na stolu u
Supermanovoj pozi.
Antoine je pogledao u mene, a oči su mu blistale s humorom. “Sudbina
je bila da smo se našli. Upoznali smo se posve slučajno.”
Iskoristila sam priliku dok je on odvraćao pozornost da se ispravim i
sakupim misli. Netko od posluge koja je posluživala hranu već je došao
spasiti Marie-France, čisteći proliveni šampanjac prije nego što je mogao
doći do njenog krila.
“Ah-hem, da, to je istina.” rekla sam pomalo drhtava glasa. “Vjerojatno
je to bila sreća.”
Svi su polako sjeli i poravnavali svoje tanjure i čaše, čekajući ostatak
našeg objašnjenja.
Molećivo sam pogledala Antoinea. Izvuci nas iz ovoga! Tiho sam
siktala preko stola dok sam polako sjedala na svoje mjesto.
“Dakle, ja sam obožavatelj njezine kolumne.”
Oči su mi se izbuljile na tu bezočnu laž.
“Čitao sam njenu kolumnu sa savjetima gotovo godinu dana.”
“Stvarno? Oh, to je tako romantično,” rekla Caroline, naslonivši bradu
na ruku dok je gledala svoga brata a zatim i mene.
“I jednog dana, vidio sam posebno lijep članak o gubitku i tugovanju
povezanom s gubitkom dragog ljubimca.”
Lice mi je ponovno počelo gorjeti. Znala sam točno o kojem je članku
govorio. Da li je nagađao da sam nešto napisala ili je stvarno pročitao?
“Ljubimcu?” rekla je Marie-France. “Kao pas ili mačka?”
“Točno,” reče Antoine, ozbiljno je pogledao u majku prije nego što je
nastavio. “I shvatio sam da je to osoba s velikim srcem i razumijevanjem
ljudske prirode koja nadilazi ono što većina ljudi može shvatiti.”
Da li je taj članak pročitao danas sa sestrom kad su me guglali? Ili je
možda pročitao nakon što je dobio moje ime da bi kupio avionsku kartu.
Bila sam rastrgana između laskanja i straha zato što je znao više o meni nego
što sam znala o njemu.
“Većina ljudi ne razumije koliko bi voljeni ljubimac mogao biti blizak
obitelji,” rekla je Marie-France.
Okrenula sam se na vrijeme da vidim kako su joj se oči zamutile prije
nego što je pogledala prema zemlji.
“I tako, rekao sam sebi, Antoine! Moraš joj napisati e-mail i reći joj
točno što misliš.”
“Tako je i napravio,” rekoh, želeći biti dio iluzije koju je on satkao oko
nas. Htjela sam da to bude istina. Caroline je bila u pravu. Ovo je bilo mnogo
romantičnije od oglasa koji traži lažnu zaručnicu da bi zavarao obitelj.
“I ona je pristala susresti se sa mnom.”
“Tako smo se upoznali uz kavu,” rekla sam. “U lokalnom kafiću.”
“Ona je naručila espresso, što sam smatrao dobrim znakom.”
Caroline kimne glavom. “To je vrlo francuski.”
“Točno.” nasmiješio se. “Ispričala mi je o svom životu i obitelji. Naučio
sam da joj je omiljena boja tirkizna i da nosi lijepe ali neudobne cipele, a
kasnije sam saznao da dišući dok spava stvara presladak zvuk i da joj se
trepavice pomiču kad sanja.”
Moj glas je bio promukao dok su mi u mislima sanjivo lebdjele te slike.
“I naučila sam da Antoine naporno radi, ne spava dovoljno, i da mu
nedostaje obitelj.”
Cijeli stol je bio veoma tih, činilo mi se beskrajno dugo. Antoine i ja
smo zurili jedno u drugo preko stola.
A onda se nešto dogodilo. Ne znam kako opisati, ali nešto se
promijenilo između nas. Ovo više nije bila igra, već nešto stvarno. Iako smo
pričali priče, bili smo u potpunosti u njima. Mi smo bili ti ljudi o kojima
smo pričali. Bili smo zajedno.
“Dakle, kad je vjenčanje?” pitao je Guillaume prekidajući tišinu, dok
su ostali napokon počeli normalno disati i smiješiti se.
“Uskoro,” rekao je Antoine, još uvijek zureći u mene, njegov pogled je
bio intenzivan i ozbiljan. “Ne mogu je pustiti da pobjegne.”
“Hej, možda bi se mogli vjenčati dok ste ovdje!” reče Caroline. “Zar to
ne bi bilo fantastično? Da, mislim da bi!”
Njezin prijedlog prekinuo je moje fantazije i spustio me na zemlju.
Panika se vratila u punoj snazi.
“Oh, ne, moja obitelj bi htjela biti na vjenčanju,” rekla sam, gledajuću
u sve osim u Antoinea… stol, moj ubrus, mrlje na stolu koje je ostavio moj
šampanjac.
“Poslije ćemo razgovarati o tome,” rekao je Antoine, zvučeći kao da
mu je nelagodno kao i meni.
“Da, razgovarajmo o planu za večeras,” rekla je Mathilde. “U koje
vrijeme ćemo se naći vani da bi krenuli u crkvu?”
Laknulo mi je što više nisam u centru pažnje, nagnula sam se natrag u
stolicu i nekoliko puta umirujuće udahnula.
Bila sam na putu da budem u redu do trenutka kad sam podigla pogled
i uhvatila Antoinea kako bulji u mene. Imao je najsmješniji izraz na licu.
Kao da mi je pokušavao čitati misli.
Jedanaesto poglavlje
Trčala sam. Trčala sam što sam brže mogla s tim potpeticama, a onda sam
ih zbacila i trčala još više. Trčala sam dok nisam stigla do ivičnjaka i pronašla
taksi kako me čeka.
Nisam normalno prodisala dok se nismo udaljili više od kilometara po
Pariškim ulicama.
“Kuda idemo, gospođice?” upitao je vozač kada je vidio moj zbunjeni
izraz lica nakon što mi je uvodne riječi uputio na francuskom.
“Ne znam… na Eiffelov toranj pretpostavljam.”
Bio je to jedini spomenik kojeg sam se mogla sjetiti sa popisa koji mi
je dao rasta12 tip pri ukrcavanju na avion. Da li je to bilo tek jučer kada sam
se ukrcala na avion da bih upoznala čovjeka kojeg nikada prije u životu
nisam srela, planirajući otići u Pariz kako bih se pretvarala da sam njegova
zaručnica?
Potonula sam dublje u sjedalo, shvativši koliko sam bila glupa.
Zaljubila sam se u tipa za kojeg sam mislila da je gej, a onda kad se
ispostavilo da nije gej, uspaničila sam se. Bila sam tako otvorena s njim.
Paradirala sam polugola ispred njega. Dodirnula sam mu kosu i rukama mu
obuhvatila lice. Sigurno je mislio da sam totalno otkvačila za njim!
Koje poniženje.
I kako sam mogla tako pogriješiti? Pokušala sam razmišljati o zadnja
dva dana i nisam mogla doći do bilo kojeg drugog zaključka; jednostavno
sam bila gluha, glupa i slijepa kad su dečki u pitanju. Trebala bih postati
opatica.
“Ovdje smo. Eiffelov toranj. Pripazite na džepare. Puno ih je ovdje.”
12
pripadnik rastafarijanskoga pokreta; rastaman, rasta (nap. prev.)
“Hvala,” rekla sam, gurnuvši mu nešto novca prije nego to sam izašla
iz taksija.
Bosa sam stajala na pločniku i podigla pogled na treptajuća svjetla koja
su obasjavala svaki centimetar ogromnog spomenika.
“Želite li kupiti privjesak za ključeve?”, pitao me je mršavi čovjek,
kojem je sa ruke visjelo mnoštvo privjesaka.
Prvi mi je poriv bio da kažem ne, ali umjesto toga pružila sam mu
novčić od dva eura. “Da li će ovo biti dovoljno za jedan?”
“Da, naravno. Koja boja? Zelena, ljubičasta, žuta, srebrna?”
“Dajte mi srebrni.”
Uzela sam svoj mali Eiffellov toranj i zagledala se u njega, pitajući se
što bi dovraga trebala sada napraviti.
“Mislio sam da je tirkizna tvoja omiljena boja,” začula sam glas iza
sebe.
Polako sam se okrenula da nađem Antoinea na pločniku, njegov taksi
se udaljavao ostavivši nas same. Na prstima su mu se ljuljale moje cipele.
Nasmiješila sam se gledajući na privjesak. “Pretpostavljam da sam
pokušala imati sjećanje na nešto stvarno, a ne lažno.”
Antoine je spustio cipele pored mojih nogu i pridržao ih dok sam ih
obuvala. Zadrhtala sam kad mu je prst dotaknuo unutrašnju stranu moga
gležnja.
“Ali pravi Eiffelov toranj je crn a ne srebrn.” Antoine je stajao ispred
mene s rukama u džepovima hlača. Sako i kravatu je ostavio na svadbenom
domjenku. Okovratnik košulje mu je bio raskopčan a košulja razdrljena. Bio
je previše zgodan nego što sam ja mogla podnijeti.
Pogledala sam u tlo. “Sve je bilo lažno.”
“Ne sve.”
“Da, sve.”
“Ne slažem se.”
Pogledala sam ga, ljuta što se raspravljao, još uvijek se pretvarajući.
“Reci mi jednu stvar koja je stvarna, Antoine. Samo jednu stvar.”
“Stalo ti je do mene.”
“Pa.”
“I meni je stalo do tebe.”
“Ne, nije.”
Nasmijao se. “Ne možeš mi ti govoriti što osjećam prema tebi.”
Isturila sam bradu. “Da, mogu. Napravio si sve to da bi prevario svoju
obitelj.”
“A ti si napravila sve to zato što si mislila da sam gej.”
Nasmijala sam se svom idiotizmu. “Ne možeš me stvarno kriviti zbog
toga.”
“Prilično sam siguran da mogu. Dao sam sve od sebe da flertujem s
tobom, a ti si mislila da ja volim muškarce? U stvari, to je priličan udarac na
moj ego.”
Ispružila sam ruku i gurnula ga u rame. “Nisi.”
“Dođi,” rekao je, pružajući ruke i privukavši me uz sebe. Ruke su mu
počivale na mom struku, dok su moje ruke bile na njegovim prsima.
“Što to radiš?” prošaptala sam, zagledana u njegove tamne oči. Noćne
sjene su se pojavljivale posvuda, a on je izgledao poput tamnog stranca koji
je ovdje ne bi li me ukrao.
“Poljubit ću te. A onda ću te uvjeriti da se vratiš sa mnom u moju
spavaću sobu.”
“I što onda?” Pitala sam ga dok su mu se usne spuštale prema mojima
a moje srce kucalo deset puta brže od normalnoga.
“Pokazat ću ti kako nisam gej.”
Nisam si mogla pomoći nego sam se nasmijala dok smo se ljubili pod
treperavim svjetlima Eiffelovog tornja, uz zvukove zveckanja koje je stvarao
prodavač privjesaka u pozadini.
Trinaesto poglavlje
Bili smo sami kod kuće. Antoine nije upalio svjetla, ali ulične svjetiljke koje
su sjale kroz visoke prozore spavaće sobe bacale su blagu svjetlost u
prostoriju, što mi je olakšalo pogled na njegovo mišićavo tijelo.
“Želim poljubiti svaki centimetar tvog lijepog tijela,” rekao je, stojeći
pokraj mene dok sam ležala na krevetu.
“Večeras ti neću reći ne,” odvratila sam.
Ovo je bilo bolje nego što sam zamišljala. Vidjeti ga golog u blijedoj
svjetlosti bilo je poput gledanja grčkog boga iza zavjese, nešto što nisam
trebala vidjeti, ali dar. Bacila sam sav oprez niz vjetar kad sam došla u Pariz
s neznancem. Sad ću otići skroz do kraja. Samo jednom se živi, zar ne? I
nikada u životu više neću biti nekim muškarcem poput Antoinea. Bilo bi
posve glupo da to ne učinimo... bez obzira na to što radili.
Poljubio je gornji dio moga stopala i polako se kretao rukom naviše po
nozi dok su je usne slijedile. Ostavio je trag svog dodira od mog gležnja do
koljena, zapalivši me i tjerajući me da drhtim u isto vrijeme.
Stenjala sam od zadovoljstva. Nikad nitko nije pokazao toliko štovanje
prema mome tijelu kao sada on. Približivši mu se, pronašla sam njegovu
muškost i obuhvativši ga rukom polako ju pomaknula. Nisam mogla u
potpunosti obuhvatiti cijelu njegovu dužinu, ali znala sam da je tu. Vidjela
sam ga iz profila dok se svlačio. Bio je spreman za mene i nije bilo sumnje
kako je bio u pravu od samog početka. Ideja da bi on mogao biti gej sada je
ispadala smiješna.
Spustio se na krevet i kleknuo između mojih nogu, spuštajući se sve
dok mu lice nije bilo blizu mojih bedara. Mali poljupci padali su na nježnu
kožu i polako se kretali prema mom međunožju.
Jedva sam hvatala dah kada su njegova usta dotaknula u samo središte
moje želje. Šokovi užitka su prolazili kroz mene svakim potezom njegova
jezika. Mogla sam osjetiti kako postajem sve vlažnija sa svakom sekundom
koja proteče.
“Antoine… to je previše,” prošaptala sam.
“Ššš, chérie, nikada nije previše. Nikada…”
Jauknula sam, ne brinući se da li će me netko čuti, dodirujući ga gdje
god sam mogla doprijeti. Njegova gusta kosa bila je tamo i ja sam zakopala
prste u nju, privlačeći ga bliže, pomičući kukove u ritmu koji je on određivao
svojim ustima. Bila sam besramna jer je to bilo tako lako.
“Imaš tako dobar okus,” rekao je, a njegov vrući dah prešao je preko
mene.
Bila sam nabrekla od strasti, od čežnje. Doveo me je tako blizu ruba.
Nisam se više mogla kontrolirati.
“Dođi,” molila sam. “Želim te osjetiti.”
Podigao je glavu i spustio poljubac na moju preponu, pomičući se
prema gore uz moj trbuh sve dok nije stigao do grudi.
“Imaš prekrasne grudi,” rekao je, uzimajući jednu u ruku žestoko je
mijeseći.
Kad su mu usne došle do moje bradavice i usisale ju, jauknula sam,
iznenađena šokom užitka koji je prošao kroz mene.
“Da li sam te ozlijedio?” upita, naglo se zaustavivši.
“Ne, ne, nastavi,” rekla sam bez daha.
Nastavio je još neko vrijeme, a zatim se prešao na drugu cicu. Nisam
si mogla pomoći nego sam opet jauknula, gotovo na rubu provalije, znala
sam da ću pasti u velikom stilu.
Posegla sam i rukom zgrabila njegovu muškost, uživajući u njegovoj
debeloj tvrdoći dok sam zamišljala kako ću se osjećati kada se bude kretao u
meni. Bio je vruć i gladak, savršeno oružje za zauzdavanje mog uzbuđenja.
Njegov jezik večeras neće biti dovoljan.
“Imaš li nešto?” pitala sam, mrzila sam kvariti raspoloženje, ali nisam
željela biti glupa i zanijeti u ovom trenutku.
“Samo trenutak,” rekao je, odvojio se od mene na minutu. Čula sam
zvuk otvaranja omota kondoma a onda se vratio, i još jednom spustio svoju
težinu na mene.
Stavio je ruku između nas i polako i polako prstom skliznuo u mene.
“Spremna si, zar ne?”
“Itekako, spremna sam,” rekoh uz blagi osmjeh. “Bila sam spremna
prije nego što smo prošli kroz vrata.”
“A ja sam bio spreman od trenutka kad sam te vidio u čekaonici u
zračnoj luci.”
Uzdahnula sam od iznenađenja. “Vidio si me?”
Usmjerio je svoju muškost i polako vrhom kliznuo u mene prepustivši
težini svoga tijela da odradi ostalo.
“Da, vidio sam te. Nisam mogao vjerovati koliko sam sretan što ću na
vjenčanju moga rođaka biti sa tako lijepom djevojkom.”
“Ali kasnio si na avion.” zastala sam i zastenjala dok je on ulazio
duboko u mene a zatim se malo povlačio.
“Bio sam previše nervozan da bih ušao ravno unutra. Razvlačio sam
ulazak koliko sam više mogao.”
Lagano sam ga udarila po guzi. “Zločest si. Tako si me izludio.”
“Jesam?” Mogla sam čuti osmjeh u njegovom glasu. “Volim te
izluđivati.” Ulazio je i izlazio iz mene miješajući kukovima pronalazeći tajne
načine na koje sam voljela biti dirnuta, a da mu to nisam morala reći.
Moji bokovi su mu se pridružili i podigli smo ritam.
“Što nas čeka,” šaputala sam, prožeta emocijama, a fizička potreba
rasla je i prijetila da me u potpunosti preuzme.
“Reci ti meni,” odgovorio je, zastenjao je, pomičući se sve brže i brže.
Njegov znoj je kapao na mene i ovlažio naša tijela koja su klizila jedno uz
drugo, čineći cijeli prizor još erotičnijom.
“Svršit ću!” rekla sam, zvučeći gotovo očajno. Držala sam se za njega
poput utopljenika.
“To mi odgovara,” rekao je, neposredno prije nego što je glasno
kriknuo i počeo se trzati u meni.
Tisuću vatrometa je eksplodiralo unutar mog tijela dok sam svršavala,
i znala sam svakim djelićem svoga bića da nikada više neću biti ista.
Četrnaesto poglavlje
“Sad se moraš udati za mene,” rekao je u moje uho dok smo zajedno ležali
nakon srušili-smo-rekord seksa. Tri puta u isto toliko sati, a ja sam već
sretno predviđala sljedeću rundu.
“Šašav si,” rekla sam, glumeći, pretvarajući se da njegove riječi nisu
razbijale moje srce u tisuću komada.
“Nisam. Ozbiljan sam.” Odmaknuo se malo od mene da bi me mogao
pogledati.
Dio mene htio je biti siguran i pretvarati se da ne znam što radi, ali dio
mene koji je želio bajku, koji je želio sve, podigne pogled i susretne njegov.
“Tako treba biti. Bila je sudbina što smo se upoznali,” rekao je.
“Bila je to samo prilika.” Rekla sam to dok sam razmišljala o trenutku
kada sam vidjela njegov oglas i kako sam pjevala tu pjesmu o Parizu, prije
no što sam shvatila da me on namjerava odvesti tamo.
“Nije to bila samo prilika. Vjeruj mi, znam.”
“Ali tvoja mama me mrzi.”
“Vjeruj mi, moja mama te ne mrzi. Čim pročita onaj članak o psu, ona
će te zavoljeti.”
“O čemu se radi?”
“Moj otac je umro, a njegov pas je umro tjedan dana kasnije. Pas je
imao dvadeset godina, tako da je bilo njegovo vrijeme da ode, ali to je
uništilo moju majku. Nadala se da će joj olakšati bol, a onda je i on otišao. I
pisala si o tome tako nježno, tako inteligentno. Ona će te upoznati kad
pročita taj članak.”
“Jesi li stvarno pročitao moje članke prije nego što si me upoznao?”
Zastao je prije nego što je odgovorio. “Iskreno, da. Ali nisam znao da
si to ti dok mi nisi dala svoje ime za avionske karte. Kunem se, nisam
stalker13.”
“Ne mislim da si stalker. Polaskana sam. Ali zašto nisi ništa rekao?”
“Nisam htio da se uznemiriš zato što znam toliko o tebi. Ti nisi znala
ništa o meni, tako da ne bi bilo pošteno.”
“U pravi si. Ne poznajem te.” Žalosna sam što sam to morala reći. Ovo
je samo mašta, a ne stvarnost. Ne možeš se udati za nekoga koga jedva
poznaješ.
“Znaš moje najbolje strane. Budi moja zaručnica. Upoznaj i ostale
dijelove mene, i ako ti se svidi ono što saznaš, udaj se za mene.”
Nasmijala sam se. “Ti si potpuno lud.”
“Ja sam potpuno zaljubljen u tebe. Molim te, reci da.”
Sjela sam, više nisam mogla biti tako opuštena. “Ozbiljno.”
“Ozbiljno.” ležao je gledajući me, raščupane kose i pokriven
izgužvanim pokrivačem.
“Nije moguće da si me već zavolio.” Tako sam htjela da to bude istina,
ali nisam mogla vjerovati.
“Sumnjaš u svoju privlačnost?”
“Ne baš.”
Slegnuo je ramenima. “Dakle, uzmi vremena koliko ti treba da se
uvjeriš. Ali u međuvremenu, posveti se meni. Budi moja zaručnica. Prava
ovaj puta.”
Bilo je ludo, glupo, i bilo je potpuno smiješno. Ovo je otišlo van svake
pameti i osjećaja kojeg sam imala za ono što bi trebalo biti normalno i
prihvatljivo.
Mislim da je to ono što me je natjeralo da kažem ono što sam rekla. Jer
do ovog trenutka, svaka odluka koju sam donijela u vezi s muškarcima bila
13
eng; riječ kojom se označava nasilni gnjavator uglavnom “poznatih” (tzv.
celebsa). (nap. prev.)
je pogrešna. Ovaj puta, htjela sam se boriti protiv zdravog razuma i postupiti
upravo suprotno od onoga što sam mislila da bi drugi željeli da napravim.
“U redu. Bit ću tvoja zaručnica za stvarno.” Moje srce je gotovo
eksplodiralo od tih nekoliko riječi.
Njegov osmjeh je praktički osvijetlio sobu. “Sutra ću ti kupiti najveći
dijamant u Parizu.”
“Ne, ne sutra ćeš me odvesti na Eiffelov toranj, do Slavoluka pobjede,
u katakombe…”
Nasmijao se i povukao me prema sebi. “Katakombe? Želiš ići vidjeti
hrpu kostura na naš prvi zajednički dan kao pravog para?”
“Fuj, ne. To je to? Nema šanse.” Izvukla sam jastuk ispod ruke i
pokušala ga baciti preko njega da bih ga se riješila, ali sam promašila.
Umjesto toga ga je udario ravno u lice.
Zamrzla sam se, nadajući da ga nisam povrijedila. “Ups. Jesi li dobro?”
Podigao je jastuk i suzio oči. “Jesi li me upravo pogodila ovim
jastukom?” Izazov u njegovom tonu je bilo nemoguće propustiti.
“Možda?”
Prije nego što sam se snašla, zabio mi je jastuk u lice.
A onda je počelo. Zgrabila sam jedan od dekorativnih jastuka s poda i
počela ga lemati s njim.
Riknuo je poput lava, i zbacio pokrivače, skočivši pored kreveta i
zgrabivši me oko struka.
Visjela sam mu preko ramena, vrištala i mlatila ga izvezenim jastukom
po dupetu, kad su se naša vrata otvorila i njegova majka, sestre i rođak se
pojavili na vratima otvorenih usta i izbuljenih očiju.
“Čuli smo vrištanje…,” reče Caroline, glas joj je polako zamukao kad
je ugledala scenu pred sobom.
Guillaume je frknuo nosom. “Rekao sam ti da nije gej.”
Marie-France je dva puta kimnula glavom i uhvatila kvaku na vratima
zatvarajući ih. “Bonne nuit, mes infants.14”
Nakon šoka našeg potpunog poniženja, Antoine i ja smo se kikoćući
srušili na krevet, i to je označilo kraj mog života kao njegove lažne zaručnice.
Od tog trenutka, pa nadalje, mi smo definitivno bilo ono pravo.
14
franc.; Laku noć, moje bebice. (nap. prev.)
Bilješka autora
Hvala što ste pročitali Ono pravo! Likovi u ovoj priči su novi i ne pojavljuju
se u mojim drugim knjigama….još.
Ako biste željeli pročitati neki moj duži roman a sviđa vam se ova
kratka priča, osobno bih preporučila da počnete s Sjaj koji ne tamni (Shine
Not Burn).
Elle