Margaret Mallory The Return of The Highlanders 4 Povratak Poglavara The Chieftain KB

Obrada i prevod : KLUB BRBLJIVICA
Povratak poglavara
Povratak
poglavara
Obrada i prevod:
KLUB BRBLJIVICA
2
Povratak poglavara
Od kada mu je teret pao na leđa, susreo se sa izdajom, ranama i

gubitkom. Ali on nije čovek koji odustaje.
Uz svoju braću, vodi borbu za svoj klan i dok god ima nju pored
sebe, biće srećan čovek.
Evo nas na kraju serijala. Lično, uživala sam u svakoj prevedenoj

reči. Hvala svima na trudu za prevedene prethodne delove, ali posebno
hvala BETTYBOO na prevodu ove knjige. Sliku je našla Sexy, obrada Prstić.
3
Povratak poglavara
PROLOG
DVORAC DUNSCAITH NA SKYU

ŠKOTSKA 1496
- Preljubnik, lažljivac, - vikala je Connorova majka hodajući oko pucketave

vatre i vukući štap iza sebe po pijesku. - Mo mhallachd ort! - Proklinjem te!
Connor je zagrlio koljena stisnuta na prsima promatrajući njezinu dugu,
raspuštenu kosu koja je pod utjecajem noćnoga vjetra letjela oko nje podsjećajući
ga na crne zmije.
- Neka se tvoje sjeme isuši, Donalde Gallach, poglavaru MacDonaldsa sa
Sleata, - rekla je visokim, treperavim glasom ponovno obilazeći vatru, - tako da ti
nijedna žena više nikada ne podari dijete. - Connor je poželio da su njegov prijatelj
Duncan ili njegovi rođaci bili ovdje, umjesto da spavaju u velikoj dvorani dvorca s
očevim ratnicima, kao što je i on trebao. Otac mu je zabranio da tamo spava nakon
što mu je rekao da sedmogodišnjak koji spava na paleti pored majčinog kreveta
nikada neće biti velik ratnik. Ali njegov otac je bio odsutan, a Connor se bojao da će
se majci dogoditi nešto loše ako ne bude pored nje.
- Neka ti sinovi, koje su ti već rodile druge žene, umiru mladi, - rekla je njegova
majka, ponovno zabijajući štap oko vatre.
4
Povratak poglavara
Danima je plakala i kosom brisala suze. Ponekad je bila takva. A ponekad je
bila poput sunčeve svjetlosti koja je bila toliko jaka da je vrijeđala oči.
Ali nikada prije nije bila ovakva.
- Tri puta okruži i čaroliju baci. - Njegova se majka uspravi i podigne štap u
zrak. - I znaj da sam ja, tvoja žena, ta koja te proklela!
Connor je čuo udarce nogu koje trče kroz tamu neposredno prije nego što je
poznati glas zazvao: - Ne, Catriona!
Connorovo srce je poskočilo kad se pojavila Duncanova majka Anna. Njezin
meki glas i nježne riječi ponekad su znali smiriti majku. Ali ako ga Anna vidi, poslat
će ga natrag u dvorac. Prije nego što ga je primijetila, Connor je puzao kroz travu na
plaži sve dok nije bio na sigurnom, izvan dosega svjetla od vatre.
- Molim te, ne smiješ to raditi, - rekla je Anna. - Zla čarolija koja je
neopravdana može se vratiti na tebe.
- Donald Gallach zaslužuje svaku zlu želju, - ispljune njegova majka. - S
strastima i slatkim obećanjima vječne ljubavi, nagovorio me da ostavim čovjeka koji
me obožavao. A sada otkrijem da u dvorcu Trotternish ima drugu ženu, koja mu je
rodila sina!
- Muškarci su radili mnogo gore stvari. – Anna je stavila ruku na majčino rame.
- Preklinjem te, povuci prokletstvo prije nego što bude prekasno.
- Bilo je prekasno u trenutku kada je uzeo drugu ženu u krevet, - rekla je majka
i odgurnula Anu. - Kunem se da ću tjerati toga muškarca da žali ono što mi je učinio
svaki dan do kraja života.
- Uvjerena sam da si ti jedina koju poglavar voli, - rekla je Anna, odmičući
majčinu kosu sa njenog lica. - Molim te, vrati se u dvorac i odmori se.
5
Povratak poglavara
- Ako vjeruje da ću prihvatiti ovo i ostati ovdje, kao poslušna žena, zaboravio
je tko sam. - Majka je zurila u vatru i nasmiješila se na način koji je uplašio Connora.
- Kako će se ljutiti kada ga ostavim zbog drugog muškarca. -
- Ne misliš to zbilja učiniti, - rekla je Anna. - Šta je sa tvojom djecom? - Connor
je zadržao dah i pokušao ne plakati dok je čekao njen odgovor.
- Ti jako dobro znaš da naša djeca, posebno djeca poglavara, pripadaju svojim
očevima, - rekla je.
- Ali oni trebaju majku, - rekla je Anna ponovno je primajući za ruku. - A mali
Connor te obožava.
- Ti si im bolja majka od mene i znam da ti nikada nećeš dopustiti Donaldu
Gallachu da te dotakne, - rekla je majka. - Obećaj mi da ćeš se brinuti za Connora i
Moiru nakon što ja odem.
- Hoću ali…..
- Nemoj ići! - Connor je potrčao prema majci i zabio joj glavu u suknju. Kao i
uvijek mirisala je po ružama.
- Moj dragi, ozbiljni dječače. - Majka je pala na koljena i zagrlila ga, a onda se
nagnula nazad i upitala - Zar ne želiš da tvoja majka bude sretna?
Connor je kimnuo. Da je sretna ostala bi.
- Ti si plod velike strasti, još dok je srce tvoga oca pripadalo meni, - rekla je
držeći mu lice između dlanova. - Svaki puta kada te tvoj otac pogleda sjetit će se
kako je bilo između nas i žalit će za onim što je izgubio.
****
6
Povratak poglavara
Jedne noći kada je Connor čvrsto spavao, njegova je majka nestala. Kada se
probudio, vani je bješnjela oluja a cijeli dvorac je bio na nogama. Otac se vratio
nakon tjedana izbivanja i divljao je na sve oko sebe.
- Ti slijediš svoju majku kao pas, - otac je podignuo Connora, tresao ga i vikao
mu u lice. - Sigurno si je vidio s nekim. S kime je otišla? Reci mi!
Očevi prsti su mu se zabili u ruke, ali Connor nije rekao niti riječi. Čak i da je
znao gdje je majka, nikada je ne bi izdao. A ako bude zbilja dobar, možda će se vratiti
po njega.
Otac je, unatoč oluji, poslao svoje brodove u svim smjerovima. Do sljedećeg
dana oluja se stišala iznad mora. Connor je bio vani sa Ragnallom, sinom njegova
oca iz prvoga braka, kada se jedan od brodova vratio. Istoga trenutka kada je vidio
jednog ratnika da nosi njegovu majku sa broda, ruke i kosa su joj bespomoćno visjeli,
Connor je počeo trčati.
- Connore ne! - Ragnall je vikao za njim.
Pobjegao je izvan bratova dosega i sjurio se dolje prema obali. Ali Ragnall je
bio deset godina stariji, odrastao muškarac pa je uhvatio Connora prije nego je
došao do nje.
Ragnall ga nije niti pokušao utješiti, jednostavno ga je pritisnuo k sebi, na
svoje mišićavo tijelo definirano od stalnog vježbanja. Connor se trudio vidjeti majku
između ratnika koji su se okupili oko nje.
- Čak i u smrti zaokuplja pažnju svakoga muškarca, - rekao je Ragnall tihim
glasom. - Tvoja majka je zbilja bila prekrasna.
Bila? Connor nije razumio, ali mu se u trbuhu počeo sakupljati strah.
7
Povratak poglavara
Muškarci su se iznenada razmaknuli kako bi pustili poglavara da prođe. Ocu
je pogled bio usredotočen na mlitavo tijelo koje se prelijevalo preko ratnikove ruke
dok je prolazio pored Connora i Ragnalla.
- Njihov je brod ušao u oluju, svi su poginuli, - rekao je ratnik kada je otac
došao do njega. - Njeno tijelo nasukano na obali je našao jedan farmer.
Očeva usta su se otvorila i zatvorila, a pogled mu je putovao preko njena
tijela.
- Dajte da je vidim! - Connor je vikao pružajući ruke prema njoj.
Otac se okrenuo i usredotočio svoj neustrašivi zlatni pogled na njega. Ragnall
je pojačao stisak i okrenuo se postranice tako da ga zaštiti od očeva gnjeva, ali
Connor je bio previše zbunjen da bi osjećao strah.
- Šta nije u redu s njom? - Obično je Connor bio tih u očevom prisustvu, ali
sada je morao znati.
- Bila je nevjerna, a sada je mrtva, - rekao je otac, a bijes je izbijao iz njega. -
Za njom neće biti žalosti i plakanja.
Tuga je isisala sav zrak iz Connorovih pluća i prošao je dugi trenutak prije nego
je izašao ikakav zvuk. Tada je zavikao - Ne! - i pokušao se otrgnuti iz bratovih ruku.
- Dajte da je vidim! Dajte da je vidim!
- Hvala bogu da imam jednoga sina koji je sposoban biti vođa ovome velikom
klanu, - rekao je otac.
- Connor je samo dječak oče…- Ragnall je počeo govoriti.
Poglavar ga je prekinuo odrješitim mahanjem ruke. - Drži njenog sina dalje od
mene.
8
Povratak poglavara
POGLAVLJE 1
1516
- Ne možeš ići sa Connorom, - rekao joj je Duncan.

- A tko će mu pomoći srediti domaćinstvo u dvorcu Trotternish? - Ilysa je
nastavila raspoređivati i pakirati svoju odjeću dok je njen brat, koji je bio dvostruko
veći od nje i sav u mišićima, gledao dolje prema njoj. - Toliko toga se mora napraviti.
- Neću ti dopustiti, - rekao je Duncan prekriživši ruke na prsima.
Ilysa se zaustavila kako bi se nasmiješila bratu jer je mislio dobro iako mu ona
neće dopustiti da je zaustavi. - Za ime Boga Duncan, zašto ne bih išla?
- Ako se budeš brinula za njegovo kućanstvo svi će pretpostavljati da mu i
griješ krevet, - rekao je Duncan tihim glasom.
- Otkada je postao poglavar ja se brinem za njegovo kućanstvo ovdje u dvorcu
Dunscaith i nitko to ne misli. - To nikome nije palo na pamet, a pogotovo ne
Connoru. Ilysa je uzdahnula i vratila se svome pakiranju.
- To je zato što ja živim ovdje, - rekao je Duncan. - Ti si odrasla ovdje, ovo je
tvoj dom. Slijediti poglavara u dvorac Trotternish je totalno druga stvar.
Šta će raditi ako ostane ovdje? Sada kada se Duncan oženio Connorovom
sestrom i bio imenovan čuvarom dvorca, Ilysa je izgubila svoje mjesto. Iako su ona i
9
Povratak poglavara
Duncanova nova supruga bile prijateljice, u dvorcu je mogla biti samo jedna
vladarica.
- Ako ti ovo smeta, zašto ne razgovaraš sa Connorom? - pitala je Ilysa. - On je
tvoj najbolji prijatelj još od kolijevke.
- Neću uvrijediti svoga prijatelja i poglavara insinuirajući to da će iskoristiti
moju sestru!
- Ali mene možeš uvrijedit? - pitala je Ilysa podižući jednu obrvu, iako bi se
onesvijestila od sreće kada bi je Connor MacDonald želio iskoristiti.
- Ne kažem da će se zbilja dogoditi nešto između vas dvoje, - rekao je Duncan
podižući ruke kao da se brani. - Ali ako muškarci pomisle da pripadaš poglavaru
nikada nećeš naći drugoga muža.
- Ne sjećam se da sam rekla da želim muža. - Ilysa je podigla stari ogrtač kako
bi pogledala da li ima rupa od moljaca. - Da uzmem dodatni ogrtač? Kažu da je vjetar
jak tamo na sjevernoj strani otoka.
- Ilysa…- Duncan se iznenada zaustavi. Godine borbe su izoštrile čula i ubrzale
reflekse njenog brata. Prije nego je Ilysa uspjela i pitati šta nije u redu Duncan je
istrčao u dvorište dvorca izvlačeći mač iz korica koje je držao na leđima. Kroz
otvorena vrata čula je galamu pa je istrčala za njim.
- Što je? - Duncan je pitao jednoga od stražara na zidinama.
- Trojica jahača se brzo približavaju vratima, - viknuo je muškarac. - Jedan
izgleda kao da je ozlijeđen.
Molim te Bože ne daj da je to Connor. Otišao je u zadnji lov sa svojim
rođacima prije nego se uputi u dvorac Trotternish. Obično bi i Duncan išao s njima,
ali ovoga puta je ostao u dvorcu kako bi bio blizu svoje mladenke. I kako bi održao
predavanje Ilysi.
10
Povratak poglavara
Ilysa je slijedila Duncana dok je trčao između ratnika koji su se slijevali u
dvorište. Kroz otvorena ulazna vrata dvorca vidjela je kako tri jahača, brzo i pognuto
nad konjima, jašu prema dvorcu. Srce joj je potonulo kada je prepoznala Connora
kao ozlijeđenog jahača, okruženog dvojicom rođaka. Bio je nagnut naprijed i
izgledao kao da se jedva drži. Ostatak njihovih stražara su bili nekoliko metara iza
njih.
Kada su se trojica muškaraca približila uskom mostu koji je spajao dvorac i
kopno, Duncan je potrčao preko njega i zaklonio joj pogled. Ilysa je poželjela
zavrištati od frustracije dok se podizala na prste i iskretala pokušavajući vidjeti.
- Oslobodite put! - Duncan je vikao vraćajući se preko mosta.
Cijeli svijet je nestao kada je Ilysa vidjela Connora kako ulazi u dvorac između
svojih rođaka Iana i Alexa, koji su ga napola nosili. Njegova crna kosa mu je visjela
preko lica, a prednja strana njegove tunike je bila prekrivena krvlju.
- Trči i donesi mi moje lijekove, - rekla je Ilysa služavki koja je stajala pored
nje prije nego je potrčala u stražarnicu za ostalima. Kada je ušla u dvoranu pozvala
je drugu ženu, - Donesi prekrivače iz spavaće sobe moga brata.
Jednim pokretom ruke Duncan je razbacao po podu čaše i tanjure, čisteći
visoki stol baš prije nego su Ian i Alex podigli i polegli na njega Connora.
- O shluagh! - rekla je Ilysa zazivajući upomoć vile kada je vidjela strijele koje
su stršale iz konorovih prsa i bedra. Koliko puta će ga njihovi neprijatelji pokušati
ubiti?
Kada je Connor pokušao sjesti, Duncan ga je zadržao čvrstim stiskom.
- Nisam jako ozlijeđen, - prigovarao je Connor, ali njegovo lice je bilo sivo.
- Brzo smo jahali jer nas je bilo strah da će nasmrt iskrvariti prije nego dođemo
do dvorca, - rekao je Alex režući Connorovu tuniku da lakše vide rane.
11
Povratak poglavara
- Strijele su došle sa stijena iznad nas, - rekao je Ian. - Bili smo usred otvorenog
polja gdje smo bili lake mete, pa se nismo mogli zaustaviti da se pobrinemo za
njegove rane.
- Prvo ćemo izvaditi strijelu iz prsa, a nakon toga onu iz noge, - rekla je Ilysa
nakon što je pregledala obje rane. Zadržala je dah kada ga je uhvatila za ruku. - Sreća
je da imaš srce lava Connore MacDonald.
Connor se nasmijao, a onda namignuo. - Samo izvadi te proklete stvari iz
mene. Prokleto bole.
- Neka nam netko donese viski, - viknuo je Duncan. - Vi ostali izlazite van!
Kada je viski stigao, Duncan je nagnuo Connorovu glavu i izlio mu ga niz grlo.
Ilysa je primijetila krv koja se slijeva niz Ianovu ruku, ali njegova je ozljeda
mogla čekati. Connorove nisu. Ipak, ovo nije bilo ozbiljno kao onaj puta prije,
nedugo nakon što su se njih četvorica vratila iz Francuske. Stresla se nakon što se
prisjetila kako je Ian unio Connorovo slomljeno tijelo u malu kolibu stare
vidovnjakinje. Bio je više mrtav nego živ. Uz Božju pomoć, ona i Tearlag su ga izvukle
od sigurne smrti.
- Izvlačenje strijele će biti poprilično neuredno, - rekao je Alex brišući svoj
bodež od tuniku.
- To ću ja napravit Ilysa, a ti se možeš pobrinuti za šivanje.
- Mislim da ćete ga svi vi morati držati, - rekla je Ilysa, znajući da će radije to
prihvatiti nego da im kaže da za vađenje strijele treba nježna ruka. - Ako se Connor
pomakne to će samo pogoršati stvari.
Dok su muškarci ulijevali još viskija u Connora, ona je napravila topli oblog.
12
Povratak poglavara
- Spreman? - Duncan je pitao Connora. Kada je kimnuo Duncan je uzeo komad
kože, sa otiscima zubi, iz Ilysine košare sa medicinskom opremom, i stavio ga između
Connorovih zubi.
Ilysa je izmijenila pogled sa ostalima, duboko udahnula i prisilila ruke da se
ne tresu. Strijela je bila duboko i bila je nazubljena pa je morala biti jako oprezna.
Na svu sreću, Connor se onesvijestio puno prije nego je završila.
Nakon što je izvadila strijelu, Ilysa je temeljito očistila viskijem ranu i previla
ju toplim oblogom. Onda je napravila isto sa strijelom u njegovu bedru. Trojica
muškaraca su bili sposobni nositi se sa ranama iz borbi pa je ona sjela dok su oni
zamatali Connorove rane sa zavojima napravljenima od lanenog platna. Sada kada
je bilo gotovo, pogodio ju je val mučnine pa se nagnula naprijed kako bi odmorila
glavu na stolu. Stavila je svoju ruku u Connorovu. Kada je zadnji puta bio tako jako
ozlijeđen, prala je njegovo golo tijelo hladnim krpama kako bi mu smanjila
temperaturu. Nekako se činilo da je držanje njegove ruke sada bilo više intimno
nego to. Ah, bila je tako patetična. Uspravila se i pogledala ga u lice, na kojemu se,
za promjenu, nije vidjela briga. Iako je njegov izgled bio zadnja stvar koja ju je
privukla na njemu, djevojka bi morala biti mrtva da ne primijeti kako je bio zgodan.
Imao je ožiljke po cijelome tijelu, svjedoke bitki i pokušaja da ga se ubije, ali lice mu
je bilo savršeno. Bio je savršen, Adonis sa crnom kosom i srebrnkasto plavim očima.
Otkako se Connor vratio iz francuske, kako bi otkrio da su mu otac i brat mrtvi, a
klan pred raspadom, morao se posvetiti, čeličnom odlučnošću tome da vrati zemlju
klanu i zaštiti njegove pripadnike. Ako poživi dovoljno dugo bit će jedan od najvećih
poglavara, onakav o kakvim se pričaju priče. I stoga, što god bude u Ilysinoj moći da
mu pomogne, ona će to i učiniti.
- Connor će biti dobro, - rekao je Ian stišćući je za rame. - Dobro si to učinila.
13
Povratak poglavara
- Daj da pogledam tu porezotinu na tvojoj ruci. - Ilysa se prisilila da prestane
sanjariti jer je Ianu trebala njena pomoć. - Izgleda kao da je i tebe strijela okrznula.
- Nije to ništa, - rekao je Ian.
Ilysa je zakolutala očima i bacila se na posao.
- Connorove su rane duboke i trebat će ih paziti, - rekla je zbog svoga brata. -
Trebat će nekoga tko se razumije u liječenje da putuje s njim u Trotternish.
- Sigurno tamo ima nekoga takvoga, - rekao je Duncan.
- Nitko kome možemo vjerovati, - rekla je stežući zavoj oko Ianove ruke. - Taj
netko ga čak ne bi morao niti otrovati, dovoljno je da se ne brine o rani kako treba.
****
Trebalo je to biti čisto ubistvo.

Lachlan je mozgao o tome šta je pošlo po krivu čekajući na mjestu sastajanja
Hughov brod koji će ga odvesti nazad u Trotternish. Svoju prvu strijelu je potrošio
na krivoga čovjeka. Kada je jahač izašao na čistinu, odgovarao je opisu koji je Lachlan
dobio: visoki ratnik, godina sličnih kao i on, dobro građen i sa kosom crnom kao
gavran. Srećom, čovjekov konj je skrenuo u stranu i spasio mu život. Lachlanu je
laknulo što ga je samo okrznula. Nije mu bio običaj ubijati ljude koji to nisu zaslužili.
Istog trenutka kada je sljedeći muškarac izašao na čistinu Lachlan je shvatio
svoju pogrešku. Nije mogao reći zašto, njih dvojica su bili jako slični, ali istoga
trenutka je znao da je drugi muškarac poglavar. Bilo je nešto u njemu što je odavalo
njegovu poziciju vođe klana.
14
Povratak poglavara
Čudno kako je poglavar ujahao ravno u Lachlanov doseg kada je vidio da je
strijela pogodila njegova prijatelja. Connor MacDonald nije oklijevao, nije gubio niti
trenutka gledajući da li će to netko drugi pomoći.
Poglavarova neočekivana volja da stavi život jednog od svojih ljudi ispred
svoga prouzročilo je da Lachlan za trenutak oklijeva i pošalje svoju sljedeću strijelu
u poglavarovo bedro umjesto u njegovo srce. Lachlan se brzo oporavio pa je
njegova treća strijela pogodila poglavara u prsa, iako je možda bila previsoko da ga
ubije.
Sljedeći puta neće oklijevati.
****
Četvorica muškaraca su bila zadubljena u diskusiju kada je Ilysa ušla u sobu

sa pladnjem. Pogledala je u Connora koji nije smio biti van kreveta dan nakon što je
ranjen. Iako je dobro skrivao bol, vidjela ju je u borama oko njegovih očiju.
- Nismo našli onoga tko je ispalio strelice, - rekao je Ian. - Njegove tragove je
isprala kiša.
Dok je Ilysa hodala oko stola i nadopunjavala im čaše, Duncan ju je pogledao
na onaj njegov način, kao hladni ratnik, čime joj je dao do znanja da njihova rasprava
od ranije nije još uvijek bila gotova. Ilysa mu je odgovorila svojim bezbrižnim
smiješkom kako bi njemu dala do znanja da je gotova.
- Svi znamo da je Hugh odgovoran za napad, - rekao je Alex misleći na
Connorova polu ujaka koji mu je želio uzeti poglavarstvo. - Više puta je pokušao ubiti
Connora.
15
Povratak poglavara
- MacLeodi nas ne bi napali ovdje na Sleatu gdje smo najjači, - Ian se složio. -
Ovo je bio jedan strijelac i po mome mišljenju on je jedan od naših.
- Imamo izdajice među sobom! - Duncan je udario šakom o stol, zbog čega su
njihove čaše zazveckale.
Dok je Ilysa punila čaše Ian joj se kratko vragolasto nasmiješio, a Alex joj je
namignuo. Uvijek su joj se sviđali Connorovi rođaci iako su uvijek trčali za ženama
prije nego su se smirili i postali odani muževi.
Ian i Connor su naslijedili crnu kosu od majki koje su bile sestre, a Alex je imao
svijetlu kosu vikinga koji su nekoć terorizirali otoke.
- Hoćeš li ponovno razmisliti o svojoj odluci da živiš u dvorcu Trotternish? -
Ian je pitao Connora. - Tamo nećeš imati nas da ti čuvamo leđa kao što smo to učinili
jučer.
- Prokletstvo, - rekao je Alex. - Ako te netko ubije vrlo je vjerojatno da ćemo
završiti sa Hughom kao poglavarom.
- Pretvaranjem dvorca Trotternish u moj dom, šaljem poruku MacLeodima, i
kruni, da ne odustajem od poluotoka Trotternish. - Rekao je Connor.
Connorov glas je odjekivao negdje duboko u Ilysinom trbuhu zbog čega joj je
ruka drhtala dok je sipala viski u čaše. Na trenutak je pomislila da će primijetiti, ali
nije se morala brinuti.
- Želim da znaju, - Connor je nastavio, - da ćemo se boriti za zemlju koju su
nam MacLeodi oteli.
- A’ phlàigh oirbh, a Chlanna MhicLeòid! - Osveta MacLeodsima! Sva
četvorica su jednoglasno povikala i podigla svoje čaše.
Ilysa je shvatila da je stigla na vrijeme sa još viskija.
16
Povratak poglavara
- Ako si odlučan u ovome, - rekao je Duncan, - trebao bih ostati kapetan tvoje
garde i ići s tobom.
- Trebam te da štitiš naše ljude ovdje, isto kao što trebam Iana i Alexa da paze
na naše druge dvorce, - rekao je Connor. - Ujutro isplovljavam za Trotternish pa
predlažem da raspravimo o tome kako maknuti MacLeodse sa naše zemlje.
Taj čovjek je zbilja trebao dopustiti ranama da zacijele prije nego krene na
put. Ilysa će morati dobro paziti na njega tijekom dvodnevnog putovanja.
Stavila je pladanj na stranu i stajala im okrenuta leđima pretvarajući se da ima
posla. Zbog toga što su mislili da njegov ujak ima špijune unutar dvorca, kada su se
njih četvorica sastajala uvijek ih je osobno Ilysa posluživala. Četvorica muškaraca su
se već toliko navikla da ona dolazi i odlazi da nisu više niti primjećivali kada bi
ostajala slušati.
- MacLeodsi su jako moćan klan, - rekao je Ian. - Nećemo ih poraziti bez
moćnog saveznika na našoj strani.
- Ako želiš da uzmemo Trotternish, - rekao je Alex, - trebao bi sklopiti bračni
savez sa drugim klanom.
Ilysa se ukočila iako je bila sigurna da će Connor, kao i uvijek, reći da još nije
vrijeme.
- Nekoliko klanova je već napustilo pobunu i ona će ubrzo propasti, - rekao je
Ian. - Sada je moguće predvidjeti koji klanovi će imati moć, a koji neće, kada sve
završi.
- Ti uvijek kažeš da je to ono što čekamo, - rekao je Alex. - Naravno, mi mislimo
da ti samo odugovlačiš.
- U pravu si, - rekao je Connor. - Vrijeme je da nađem ženu.
17
Povratak poglavara
Ilysi se zacrnilo pred očima i uhvatila se za rub stola kako ne bi pala.
Koncentrirajući se na to da zadrži noge stabilnima, hodala je uz stol. Kada je došla
do njegova kraja okrenula se i napola pala na klupu koja se nalazila pored njega
postavljena uza zid. Sudeći po dugoj tišini koja je nastupila nakon Connorove izjave
i muškarci su bili iznenađeni kao i ona.
- Probudili smo bika zauzimajući dvorac Trotternish. Alastail MacLeod nas
može napasti svaki čas, - rekao je Connor. - Što prije stvorim bračni savez to bolje.
Što prije? Ilysa je duboko udahnula pokušavajući se smiriti. Šta nije bilo u
redu s njom? Znala je da će se vremenom Connor oženiti.
- Sam Bog zna da trebaš ženu, - rekao je Alex. - Koliko je već vremena prošlo?
Kada su i ostali počeli neumjesno komentirati, Ilysa je znala da su potpuno
zaboravi na nju i na tome je bila zahvalna. Navodni Connorov celibat otkako je
postao poglavar je bio tema mnogih špekulacija i tračeva. Činilo se da su muškarci
u dvorcu toliko začuđeni nemogućnošću poglavara da odvede neku djevojku u
krevet koliko su djevojke bile razočarane.
Udaljenost do vrata iznenada joj se učinila prevelikom. Istoga trenutka kada
je mislila da može hodati Ilysa se prisilila na ustajanje. Prešla je preko sobe spuštene
glave istovremeno se snažno grizući za usnu kako bi se spriječila da zaplače.
****
Connor ih je pustio da se smiju iako njemu ova temi i nije bila previše
smiješna. Uzeo je dugački gutljaj viskija. Tako mu svih svetaca trebao je ženu.
Njegov otac i djed su bili veliki ratnici, ali nevolje koje su stvorili sa svim
njihovim ženama oslabile su klan. Šestorica sinova njegova djeda, koje je imao sa
18
Povratak poglavara
šest različitih žena, međusobno su se mrzili. Nakon ubojstava i divljaštva između
njih, samo su dvojica ostala živa. Trčanje za ženama Connorova vlastita oca dovelo
je do još jedne zbrke.
Connor je bio odlučan da u tom smislu ne ide njihovim stopama. Tijekom
njegovih godina u Francuskoj, i prije toga, uživao je u društvu žena, kao što mladi
ratnik i treba. Ali kada se vratio da bi saznao da su mu otac i brat mrtvi, sve se
promijenilo. Nikada više neće raditi ono što god želi. Kao poglavar, njegova svaka
odluka ima posljedice za klan.
Nije si mogao priuštiti pogreške. Connorov polu ujak kojega su zvali Hugh
Dubh, Crni Hugh, zbog njegova crna srca, skoro je uništio klan prije nego je Connor
uzeo poglavarstvo od njega. Zahvaljujući pomoći trojice muškaraca koji su sada
sjedili s njim, klan je povratio puno od svoje snage. Pouzdajući se u svoje mačeve i
mudrost, preuzeli su kontrolu nad dvorcima klana i osigurali većinu njihove zemlje.
Jedino što je ostalo je bilo ponovno osvojiti poluotok Trotternish. Connor neće
uništiti sve što je izgradio ostavljajući u nasljeđe sukobe i tugu kao što su to učinili
njegov djed i otac. Bio je odlučan da se oženi samo jednom, pod uvjetom da ne
ostane udovac, i da nema druge djece osim one sa svojom ženom.
- Odluka kime ću se oženiti je od vitalne važnosti za budućnost klana, - rekao
je Connor kada mu je dosadilo slušati šale prijatelja o njegovu celibatu. - Moramo
procijeniti prednosti i nedostatke svakog mogućeg saveza.
- Najbolja mogućnost bi bila kći poglavara MacLeodsa, - rekao je Ian. -
Zapamti da je najstarija metoda podčinjavanja neprijatelja kroz bračni savez.
- I ima određenu prednost jer zahtjeva žrtvovanje samo jednog čovjeka, -
rekao je Alex sa bljeskom u očima.
19
Povratak poglavara
- Alastair MacLeod nikada neće pristati na to da se zavada između naših
klanova riješi bez krvi, - rekao je Connor. - osim toga, njegove kćeri su premlade.
- MacLeod je čekao čak duže i od tebe da se oženi, - rekao je Ian. - Mora da je
bio daleko preko četrdesete.
To je zbilja bilo neobično. Napad na Connorov život je bio okrutan podsjetnik
na njegovu dužnost da osigura nasljednike i natjerao ga je da odluči da ne može više
čekati sa ženidbom. U okrutnom svijetu u kojem su živjeli, bilo je od velike važnosti
da poglavar ima puno djece, kako bi bio siguran da ima nasljednika i da ima
mogućnost stvaranja bračnih saveza za dobrobit klana. Ustvari je bilo uobičajeno za
poglavare da ostave žene koje nisu mogle roditi, ili koje više nisu mogle roditi.
Connorovom ocu i djedu taj izgovor nije bio potreban.
- Puno je drugih poglavara koji imaju kćeri za udaju, - rekao je Ian. -
Nadolazeće okupljanje je odlična prilika.
Toliko puno poglavara i njihovih sinova je umrlo u bitci kod Floddena tako da
je bilo puno kćeri poglavara koje su tražile muževe visoka roda. Connor je sve do
sada izbjegavao okupljanja upravo iz toga razloga. Ali došlo je vrijeme, a svi
poglavari će biti na okupljanju, osim nekolicine njih koji su još uvijek podržavali
pobunu. Poglavar Campbella, kao kraljev upravitelj otočja, pozvao ih je sve kako bi
ponovno prisegnuli na vjernost.
- Bez obzira kćerkom kojega poglavara se oženim, riskiram da uvrijedim
desetak ostalih poglavara. - Connor je protrljao čelo. Da ima pet ili šest braće i
sestara, mogao je stvoriti saveze kako su to Campbelli učinili, ženeći se i udavajući
u klanove preko cijelog zapadnog otočja.
20
Povratak poglavara
- Shaggy Maclean je rekao da će ti za vjenčani poklon dati onu lijepu galiju,
koju smo mu ukrali, ako se oženiš jednom od njegovih kćeri, - rekao je Ian smijući
se.
- Nisam baš siguran da bih ja za punca želio čovjeka koji je još uvijek ljut na
nas i koji nas je bacio u svoju tamnicu, - rekao je Alex. - Osim toga, još uvijek imamo
njegov brod.
- Shaggy je lud i opasan, što je upravo razlog što želim da se bori na našoj
strani, - rekao je Connor, uzimajući ozbiljno prijedlog. Jako ga je uznemirilo što je
poglavar Macleana udružio snage sa Alaistarom MacLeodom. - Da Shaggi nije stao
na žulj Campbellima njegov klan bi bio dobar izbor za savez.
- Moraš uzeti u obzir i kvalitete djevojke kao i kvalitete njenog klana, - rekao
je Duncan. - Ona će biti majka tvoje djece.
- Mi smo dokaz da možeš zadovoljiti i jedno i drugo svojim brakom, - rekao je
Ian.
Connor je vidio kako su ova trojica, njegovi najbliži prijatelji, našli sreću u
svojim brakovima. Unatoč svom njihovom zadirkivanju, znao je da i njemu žele da
nađe sreću u svome.
Ali Connor se tome nije niti nadao niti je to želio. Vidio je posljedice divlje
strasti i ljubavi i nikada joj ne bi vjerovao. Umjesto toga, namjeravao je imati
ugodno, iskreno partnerstvo sa djevojkom čiji je otac imao dovoljno ratnika koji se
mogu boriti protiv MacLeoda.
- Izaberi lijepu djevojku koja se neće bojati svađati s tobom, - rekao je Alex i
namignuo. - Muškarcu treba žena koja će mu uzburkati krv.
21
Povratak poglavara
Svaka djevojka koja diše je mogla uzburkati Connorovu krv. Nakon toliko dugo
vremena bez žene, svaka koju je vidio činila mu se iznimno privlačnom. Bio je kao
čovjek koji umire od žeđi na moru, okružen vodom koju nije mogao piti.
- Iskreno dečki, niste mi baš puno pomogli, - rekao je Connor ustajući se.
- Pitaj Tearlag, - rekao je Alex misleći na staru vidovnjakinju dok su on i Ian
odlazili prema vratima. - Dat će ti dobar savjet, čak iako u tome trenutku ne bude
imao nikakvog smisla.
Connor je morao izaći iz ove sobe, ali je ostao jer je osjetio da Duncan želi
razgovarati s njim. U glavi mu je počelo lupati istoga trenutka kada je ušao u nju.
Kao njegov djed i otac prije njega, Connor je ovu sobu koristio kao svoju privatnu.
Čak i kada je maknuo sav originalan namještaj, prejako je osjećao prisutnost svoga
oca koja ga je gušila i izazivala mu nelagodu. Na inzistiranje njegove sestre, originalni
namještaj je vraćen. Sada je soba bila njena i Duncanova nakon što su se vjenčali i
nakon što je Connor postavio Duncana za upravitelja dvorca.
Connor se nagnu kako bi pogledao van kroz uski prozor. Nakon što je prešao
pogledom po obali zaustavio se na mjestu gdje su ratnici donijeli tijelo njegove
majke prije toliko godina. Kada god bi se sjetio toga dana iz svoga djetinjstva,
pomislio bi na svoga brata Ragnalla koji bi bio bolji poglavar.
Ali Ragnall je bio mrtav, kao i njihov otac, pa je ta zadaća pala na njega.
- Počašćen sam što si dvorac povjerio meni, - rekao je Duncan.
- Za mene ovdje ima previše duhova, - rekao je Connor iako njegovi osobni
razlozi nisu imali nikakav utjecaj na njegovu odluku. - Znam da ćeš čuvati dvorac i
okolnu zemlju za naš klan.
- Jesi li odlučio tko će me zamijeniti na mjestu zapovjednika tvoje straže? -
pitao je Duncan.
22
Povratak poglavara
- Nikada neću naći zapovjednika koji će biti odan i neustrašiv ratnik kao ti, -
rekao je Connor okrećući se kako bi prijatelja uhvatio za rame. - Ali izabrat ću nekoga
od naših ratnika kada dođem u dvorac Troterrnish.
- Odabir krive žene bi mogao zakomplicirati stvari za tebe. - Dancan je
napravio pauzu. - Ali odabir krivoga zapovjednika bi te mogao stajati života.
23
Povratak poglavara
POGLAVLJE 2
Connora je prožeo osjećaj slobode kada je otplovio od dvorca Dunscaith. Živio

bi tamo čitav svoj život da je o tome ovisila sudbina njegova klana, ali hvala Bogu
nije. Svakoga dana je tamo živio u sjeni dvojice muškaraca, svoga oca kojemu nikada
nije mogao udovoljiti, i svoga starijeg brata, čije je mjesto zauzeo. Prije nego su
krenuli na sjever prema udaljenom dijelu otoka rekao je muškarcima da se zaustave
ispod Tearlagine kolibe koja je bila smještena visoko na litici iznad mora. Pitanje koje
je namjeravao postaviti staroj vidovnjakinji svoga klana je bilo privatno, pa je zato
čuvare ostavio na brodu. Stepenice, koje su bile usječene u kamenu liticu, su bile
crne i skliske od kiše pa mu je njegova ozlijeđena noga zadavala probleme. Potpuno
je bio zaboravio da je Ilysa iza njega sve dok je nije čuo kako kašlje.
- Pažljivo, - rekao je okrećući se da joj ponudi ruku.
- Boli li te noga jako? - pitala je.
- Ne, - lagao je.
Tearlag ih nije čekala na vrhu litice kao i obično. Možda je stara vidovnjakinja
počela gubiti svoj dar. Kada je došao do njene kolibe pokucao je na stara vrata pa ih
gurnuo kako bi ih otvorio.
- Ne gubim svoj dar, - Tearlag ga je pozdravila gledajući u njega sa svojim
jednim zdravim okom. - Zar ti je to što si postao poglavar udarilo u glavu dečko? Ne
možeš očekivati od starice da stoji vani na kiši čekajući te.
24
Povratak poglavara
Dok je ona govorila njena krava je zamukala žaleći se iza poluzida koji je dijelio
kolibu.
- Vidim da ste ti i tvoja krava vesele kao i obično, - rekao je Connor
zadržavajući smiješak. Tearlag je bila omotana sa dva plašta i bila tako niska i
pogrbljena da nije bio siguran da li stoji ili sjedi sve dok se nije približila stolu na
kojemu je Ilysa raspakiravala košaru sa hranom koju je za nju donijela. Connoru je
laknulo kada je vidio da ne izgleda ništa gore nego zadnji puta kada ju je vidio. Kada
joj je pružio bocu viskija koju je donio, naborano lice stare žene se razvedrilo.
- Ti si dobar dečko, - rekla je uzimajući svoju šalicu sa police iznad stola.
- Učinit ću dvorac Trotternish svojim domom, - rekao je Connor. - Želio sam
te pozdraviti prije nego odem.
- Hmmmm to nije ono zbog čega si došao. - Tearlag je usula veliku količinu
viskija u šalicu. Nakon što ga je popila usmjerila je pogled jednog oka na njega.
- Došao si jer se bojiš da ću umrijeti prije nego se vratiš.
Connor se nije trudio poreći, iako to nije bio jedini razlog. Sjeo je za stol i
zahvalno kimnuo Ilysi koja je uzela šalicu iz Tearlagine ruke i natočila je njemu.
- Želim znati što vidiš u budućnosti za klan, - rekao je. - Imaš li neka upozorenja
za mene kako bih znao zaštititi naše ljude?
- Rekla sam ti prije, - rekla je ponovno izgledajući kao da je u bolovima. -
Budućnost klana ovisi o tome hoćeš li se oženiti pravom osobom.
Connoru je bilo tek jedanaest ili dvanaest godina tada, ali sjećao se dobro. On
i ostali dečki pitali su je o svojoj budućnosti jer su željeli čuti o svojim velikim djelima
kao ratnici. Umjesto toga ona ih je razočarala predviđanjima o ženama.
- Nadao sam se, - rekao je, - da si u ovih petnaest godina dobila jasniju sliku o
tome kakvu ženu bih trebao odabrati.
25
Povratak poglavara
- Ah ti ne slušaš, - rekla je. - Rekla sam ti da će djevojka izabrati tebe.
Connora su bolila prsa od rane, a stara vidovnjakinja je iskušavala njegovo
strpljenje. Njegova buduća žena će biti kćerka poglavara i u to nije bilo nikakve
sumnje. Njihov brak će biti savez između dva klana, a dogovorit će ga Connor i njen
otac.
- Osjećam da mi dolazi vizija, - rekla je Tearlag čudnim glasom.
Connor je sumnjao da se Tearlag zagrijava za ponavljanje vizije koju je imala
prije, ako već sve ne izmišlja. Starica je voljela izvoditi predstavu od svoga dara.
Ilysa je pomogla staroj vidovnjakinji da okrene stolac prema vatri, a onda je
bacila šaku punu bilja na vatru, koje je Tearlag koristila kako bi razbistrila svoje vizije,
zbog čega je vatra počela jače gorjeti i zapucketala. Nakon što je nekoliko puta
duboko udahnula mirišljavi dim, Tearlag je pala u zabrinjavajući trans. Connor se
krenuo ustajati ali Ilysa je odmahnula glavom i pomogla starici da se ponovno
okrene kako bi ga vidjela.
Tearlag je položila dlanove na stol i zatvorila oči. Onda se počela ljuljati s
jedne strane na drugu ispuštajući nerazumljive mrmljajuće zvukove. Napokon je
otvorila oči i otpila veliki gutljaj viskija koji je Ilysa natočila za nju.
Svih mu svetaca, kako je tako stara žena mogla piti toliko puno viskija?
- To je samo mali gutljaj, - Tearlag mu je prigovorila.
Connor je stalno zaboravljao da vidovnjakinja može čitati misli.
- Pazi kome vjeruješ Connore MacDonald, - rekla je Tearlag upirući kvrgavi
prst u njega. - Puno je onih koji ti žele nauditi.
Nije trebao vidovnjakinju da mu to kaže. Ako bi i zaboravio, imao je rane u
prsima i nozi koje bi ga podsjetile.
26
Povratak poglavara
- Misliš da možeš o svemu odlučiti ovdje, - rekla je pokazujući prstom na svoju
sljepoočnicu. Njezin dah je bio težak kada je prošla oko stola kako bi stala ispred
njega i položila dlan na njegova prsa. - Kada dođe vrijeme da odlučiš kome vjerovati,
zaboravi šta ti glava govori i slušaj svoje srce. -
Starica je miješala savjete sa predviđanjima i Connor je mislio da se to i prije
događalo.
- Možeš li me savjetovat sa kojim poglavarom da pokušam sklopiti savez? - I
prije nego mu je mogla odgovoriti dodao je, - Tada on može savjetovati svoju kćer
da me odabere.
- Nemoj zaboraviti da nije djevojčin klan, niti onaj njezina oca, s kime ćeš
dijeliti krevet. - Stara vidovnjakinja se zakikotala i udarila dlanovima od stol.
Ah, bila je ista kao i Alex. Connor bi se oženio djevojkom koja izgleda kao mula
ako će to spasiti njegov klan. Ipak, nadao se da će njegova mladenka biti lijepa.
Naravno da bi mu to olakšalo da joj bude vjeran. Bio je toliko očajan da opet ima
ženu u svome krevetu da bi bio sretan sa bilo kojom djevojkom koja bi bila topla i
željna. Ali cijeli život? Nije o tome želio niti razmišljati.
- Traži svoju mladenku među vilama, - rekla je Tearlag.
- Među vilama? - O čemu je ona to dovraga pričala? Connor se pobojao da je
starica izgubila mogućnost predviđanja budućnosti zbog čega je bila poznata na
cijelom otočju. To je bila šteta, jer ona je pomagala savjetima poglavare
MacDonalda tijekom loših vremena tijekom puno, puno godina i nije bilo nikoga tko
bi je zamijenio.
- Moram razgovarati sa Ilysom, - rekla je Tearlag.
- Ilysa? - Djevojka je bila tako tiha da je Connor ponovno zaboravio na nju.
27
Povratak poglavara
- Budi dobar dečko i pričekaj vani, - rekla je Tearlag, kao da je još uvijek
desetogodišnji dječak umjesto njen poglavar.
Da ga je bilo tko drugi nazvao dobrim dečkom i istjerao ga van, skratio bi ga
za glavu. Ali bilo je to teško zamjeriti starici koja je na isti način tretirala i njegova
oca. Osim toga ona se Connoru jako sviđala i ona je bila ta koja mu je spasila život
nakon što je bio teško ozlijeđen nedugo nakon povratka na Skye. Bio je tako blizu
smrti da je iznad sebe vidio anđela kako lebdi.
- Nisam ja ta koja te spasila, - rekla je Tearlag kada se nagnuo da je poljubi u
naborani obraz. - Ja sam bila odustala od tebe.
Izgleda da joj se i um pomutio. Nadao se da će je ponovno vidjeti u ovome
životu. Čekajući vani na kiši koja mu se slijevala niz vrat, sa ranom na prsima koja ga
je svrbjela, pitao se šta to starica ima za reći Ilysi što on nije mogao čuti. O nekom
tajnom lijeku za glavobolju ili bradavice? Nije bilo sumnje da će Ilysa nedostajati
starici. Dobro se brinula o Tearlag često je posjećujući i noseći joj košare sa hranom.
Prvi puta mu je palo na pamet da se zapita zašto je Ilysa odabrala poći u dvorac
Trotternish s njime. Svakom članu svoga kućanstva dao je mogućnost izbora i svi
drugi su odlučili ostati. Vjerojatno nikada i neće saznati njene razloge. Ilysa je bila
djevojka koja je čuvala svoje misli za sebe.
****
- Dok mene nema, - rekla je Ilysa, - Connorova sestra Moira će voditi brigu da
ti netko redovno donosi potrepštine.
- Ti si draga djevojka, - rekal je Tearlag. - Reci mi šta te muči?
28
Povratak poglavara
- Duncan ne želi da idem sa Connorom, - rekla je Ilysa i natjerala se da
prestane nervozno prstima gužvati haljinu.
- Ti nikada ne radiš ono što ti brat kaže, osim kada to tebi odgovara, - rekla je
stara vidovnjakinja. - To nije ono zbog čega si nervozna.
- Mogla bih umjesto odlaska živjeti ovdje s tobom. - Ilysa je okružila pogledom
po maloj kolibi i pitala se da li bi bilo gore djeliti postelju sa Tearlag ili njenom
kravom.
- Duncan je u pravu što se brine dijete, - rekla je Tearlag. - Put ispred tebe je
pun opasnosti, ali bez obzira na to moraš ići.
- Zašto moram? - pitala je Ilysa iako je i sama imala isti takav osjećaj.
- Nema smisla ovo govoriti Connoru koji ionako misli da sam stara budala, -
rekla je Tearlag mašući rukom. - Ali njegova budućnost je u mojim vizijama mutna.
Bojim se da možda neće doživjeti ljeto.
Njene riječi su poslale kroz Ilysu drhtaj straha.
- Connor mora živjet! Naš klan ovisi o njemu. - Ja ovisim o njemu.
- Naš mladi poglavar te treba da vidiš opasnosti koje on ne može, - rekla je. -
Vjeruj sebi i možda ćeš mu spasiti život.
- Ja? - pitala je Ilysa. - Kako ću ja to učiniti?
- Ah, previše se podcjenjuješ. Zapamti, ti u sebi nosiš krv vještice mora, one
iste koja je sagradila dvorac Dunscaith u samo jednoj noći, - rekla je Tearlag
naginjući se naprijed i žmirkajući svojim zdravim okom. - I rođena si u ponoć.
- To ne znači da imam dar kao i ti, - rekla je Ilysa.
- Hmmm, nitko nema dar kao što ga ja imam, - rekla je Tearlag. - Ali vizije i
tebi dolaze ponekad zar ne? Osjećaš da će se nešto dogoditi.
29
Povratak poglavara
- Možda, - šapnula je Ilysa i spustila pogled na ruke koje su joj bile skupljene
u krilu.
- Ali ne često i nikada nisu bistre.
- Kod tebe djevojko su vizije najjače kada je u pitanju tvoje srce, - rekla je
Tearlag. - I zato ćeš jedino ti vidjeti kada Connor bude u opasnosti.
Ilysa je okrenula glavu postiđena time što je Tearlag znala što osjeća prema
Connoru.
- Naučila sam te čaroliju zaštite, - rekla je Tearlag. - Ali najviše od svega moraš
vjerovati svojim instinktima jer to je ono kroz šta ti tvoj dar govori.
- Učinit ću što mogu, - rekla je Ilysa.
Da li se zavaravala misleći da je Connor treba ili treba napokon priznati,
barem sebi, da ide jednostavno jer je željela biti blizu njega? Bez obzira na sve,
pažljivo je slušala dok joj je Tearlag objašnjavala na kojem mjestu na Trotternishu je
stara magija najjača.
- Doći će vrijeme kada ćeš se morati odvojiti od Connora, - rekla je Tearlag
tapšući Ilysinu ruku svojom starom i naboranom. - Tome nema pomoći. Znat ćeš
kada.
Ilysa je već znala. Kada se Connor oženi ona će otići.
- Reci mi, - Ilysa je zastala da obliže suhe usne, - hoće li Connora usrećiti
djevojka koju oženi? - Ako bude tako, bit će joj lakše otići.
- Naš poglavar može naći sreću samo ako oženi djevojku koja će ga odabrati
u noći Beltanea, - rekla je Tearlag.
S njim su mi ostala samo još dva mjeseca.
- Ali da bi se to dogodilo, - rekal je stara vidovnjakinja, - Connor mora
preživjeti do Beltanea.
30
Povratak poglavara
POGLAVLJE 3
TROTTERNISH CASTLE
Connor je stajao u svojoj novoj spavaćoj sobi i gledao ljude kako vježbaju
bodežima u dvorištu ispod sebe. Soba se protezala čitavom širinom dvokatne zgrade
koja je bila nadograđena na staru stražarnicu i imala pogled na rub morske litice.
Izabrao je ovu sobu zbog njenih prozora koji su mu omogućavali pogled na obje
strane odakle bi mogući napad mogao doći. Podigao je pogled izvan zidina dvorca,
na zelena polja preko kojih je neprijatelj morao proći da bi došao do dvorca. Kada
je ponovno spustio pogled na muškarce, uzdahnuo je. Očajnički im je trebalo još
vježbe. Nažalost nije vidio niti jednog dobrog kandidata koji bi mogao služiti kao
zapovjednik njegove garde. Najbolji od njih je bio Sorely koji je bio jedan od stražara
njegova oca i koji je postajao prestar za tu zadaću. Connor bi dao sve da može naći
nekoga tko bi bio ravan njegovim rođacima i Duncanu. Ali opet, njima nitko nije
ravan. Unatoč nebrojenim izazovima s kojima se ovdje susretao, Connor je napokon
mogao slobodno disati. Otac ga je rijetko dovodio u ovaj dvorac i nikada mu nije
dopuštao u ove odaje tako da Connor nije imao loših uspomena.
Čuo je glasove pa se okrenuo prema otvorenim vratima baš u trenutku kada
su ušle dvije žene noseći drvenu kadu i vjedra puna vruće vode.
31
Povratak poglavara
- Mogu sam, - rekao je prije nego je ijedna od njih ponudila da ga opere.
Zbog stanja u kojem je bio, bilo je jako opasno da bude gol sa bilo kojom
ženom, ali je obdarena djevojka smeđe kose u očima imala sjaj koji ga je dovodio u
iskušenje. Kada je usula vruću vodu u kadu, oko nje se skupila para što je poslalo
mračne, pohotne misli kroz Connorovu glavu.
- Poglavaru, podsjećam vas da držite ta vrata prema tornju zatvorenima, -
rekla je starija žena nervozno gledajući u mala vrata na stražnjoj strani sobe.
Connora su već bili upozorili da ne odabire ovu sobu jer je postojala glasina
da duh dojilje opsjeda toranj. Dojilja mu neće smetati, za sobom je ostavio svoje
vlastite duhove.
- Sve dok bude u tornju, - rekao je namigujući starijoj ženi, - dobro ćemo se
slagati.
Prsata djevojka se nasmijala i ponovno ga pogledala tako da mu je mašta opet
odlutala.
Bio je zahvalan, ili je barem tako sam sebi govorio, kada je starija žena kroz
vrata izgurala primamljivu djevojku, prije nego se stigao predomisliti u vezi pomoći
oko kupanja.
- Reci Sorelyju da ga želim vidjeti kada ljudi uzmu pauzu, - rekao je Connor
stražaru ispred svojih vrata prije nego ih je zatvorio.
Nakon što je skinuo tuniku i bacio je na klupu odmotao je lanene zavoje koji
su mu bili zamotani oko prsa. Trgnuo se kada je povukao zadnji dio koji se zalijepio
za ranu. To je bila cijena koju je platio jer je ignorirao Ilysine molbe da joj dopusti da
mu promijeni zavoje tijekom putovanja iz Dunscaitha. Sve dok ne bude siguran da
je otkrio Hughove špijune, nije si mogao priuštiti da ispred svojih ljudi izgleda
oslabljen od ozlijede. Connor se naslonio i zatvorio oči dopuštajući toploj vodi da
32
Povratak poglavara
mu prodre u mišiće. Rane su mu zadavale više problema nego što je želio sam sebi
priznati. Kada se probudio, voda je već bila ledeno hladna. Brisao se kada je čuo
kucanje na vratima. Misleći da to mora da je Sorely povikao je, - Uđi!
- Došla sam se pobrinuti za tvoje ra….. - Connor se okrenuo. Isuse, to je bila
Ilysa.
Zaskvičala je visokim glasom, a pladanj koji je nosila je pao na pod uz glasan
tresak. Lice joj je pocrvenjelo, a ona je pala na pod i pokušavala skupiti svoje stvari.
Iako je Ilysa vjerojatno uspjela dobro pogledati njegovu stražnjicu, Connor je
svoje privatne dijelove pokrio ručnikom prije nego se okrenuo. Njena reakcija se
činila malo ekstremnom za djevojku koja je bila i iscjelitelj i udovica. Još uvijek mu
je bilo teško povjerovati da je Ilysa bila dovoljno stara da bude udana. Bila je tako
sitna, a zbog širokih haljina koje je nosila nije mogao reći da li uopće ima grudi.
- Vratit ću se kasnije, - Ilysa je rekla, fanatično skupljajući svoje okrugle
posude.
Ponovno je zakričala kada je kleknuo da joj pomogne pokupiti dijelove
razbijene glinene posude.
- Nema potrebe da ideš, - rekao je. - Čekaj samo da navučem hlače i onda
možeš pogledati moje rane. - Potisnuo je smijeh kada je skočila na noge i okrenula
mu leđa.
- Sada je sigurno, - rekao je kada je obukao hlače i sjeo na stolac.
U trenutku kada se nagnula nad njega kako bi pogledala ranu od strijele na
njegovim prsima, njeno ponašanje se potpuno promijenilo. - Joooj, trebao si mi
dopustiti da ovo napravim ranije, - negodovala je. - Zavoji su ti se zbilja zalijepili za
ranu zar ne?
33
Povratak poglavara
Nije se niti potrudio odgovoriti. Unatoč tome što je bila ljuta, Ilysin dodir je
bio nježan. Ustvari, njeni prsti su se činili kao dodir pera na njegovoj koži.
Tako mu Bog pomogao, ček ga je i Ilysa uzbuđivala. Osjećao se kao najgora
bitanga.
- Koliko imaš godina? - pitao ju je.
- Devetnaest, - rekla je Ilysa žustro miješajući ljekovito bilje u pastu.
Iako je izgledala kao da joj je dvanaest, Connor se nije više osjećao baš toliko
odvratno što je zbog njenog dodira dobio erekciju.
- Devet sam godina mlađa od tebe i mog brata, kao što sam uvijek i bila, -
dodala je šaljivo.
Naravno da je to znao. Još uvijek se sjećao kako se Duncanova majka vratila
trudna nakon što je bila misteriozno nestala na nekoliko tjedana. To je bio predmet
tračeva u dvorcu, ali Anna nikada nije nikome rekla gdje je bila niti tko je bio otac
njena djeteta. Sposobnost čuvanja tajni bila je zajednička Anni i njenoj kćeri.
Ilysine ruke su ponovno bile na njemu, stavljala je ljekoviti premaz na njegovu
ranu, a on nije mogao o ničemu drugome misliti. Ah, bio je tako jadan. Kada se
nagnula bliže mogao je osjetiti njen dah na svojoj koži. Odupro se iskušenju da
zatvori oči i pretvara se da djevojka nije mlađa sestra njegova najboljeg prijatelja i
da ga dira s totalno drugom namjerom.
- Mlada si se udala, - rekao je. - Sigurno ti nije bilo više od jedanaest kada smo
mi otišli u Francusku.
- Nije vas dugo bilo. Šesnaest nije malo za udaju. - Podigla mu je ruku i stavila
je na četvrtastu tkaninu kojom je prekrila premaz. - Drži to. - Počela je omatati čisti
laneni zavoj oko njegovih prsa. Savila mu je i podigla lakat dok ga je omatala ispod
ruke, brinući se za njegovo tielo na način koji ga je ujedno iznenađivao i uzbuđivao.
34
Povratak poglavara
Kada se nagnula naprijed, kako bi ga omotala oko leđa i preko ramena, njena prsa
su dotaknula njegova. Kroz njega je prošao drhtaj uzbuđenja kada je otkrio da Ilysa
definitivno ima prsa. Čak i kroz debele slojeve tkanine nije bilo sumnje da je osjetio
mekano, okruglo meso. Molio se da Ilysa ne pogleda dolje i vidi njegovu erekciju
koja mu je pritiskala hlače. S obzirom kako je reagirala kada je vidjela njegovu golu
stražnjicu, bojao se da bi se na prizor toga onesvijestila.
- Zbog čega si se odlučila udati za Michaela? - pitao je kako bi si odvratio
pozornost. Njen muž je bio nekoliko godina mlađi od Connora. Poznavao ga je iako
ne jako dobro.
- Majka mi je umirala i željela je biti sigurna da sam se skrasila, - rekla je Ilysa.
Ilysa je bila praktična i osjećajna djevojka. Nije bilo potrebe brinuti se da će
izgubiti glavu i otići za neprikladnim muškarcem. Kada je ponovno počela kružiti
rukama oko njega Connor je zadržao dah. Djevojka koja je izgledala kao dječak i
oblačila se poput bake definitivno nije smjela tako dobro mirisati.
- Vodeni ljiljani? - pitao je bez razmišljanja.
- Da, - rekla je i nasmiješila se. - Upotrijebila sam suhe cvjetove u ljekovitoj
masti kako ovaj puta ne bi onako očajno smrdjela.
Kriste, zar će mirisati na ljiljane?
Kada je osjetio njena prsa na svojoj ruci, natjerao je sam sebe da se usredotoči
na ružnu smeđu krpu koja joj je bila čvrsto omotana oko glave i pokrivala joj cijelu
kosu. To je pomoglo, ali ne puno.
- Sada ću ti previti ranu na bedru, - rekla je. - Bojim se da ćeš morati skinuti
hlače i leći na krevet.
Skinuti hlače i leći na krevet? Slatka Ilysa nije imala pojma koliko je to
provokativan prijedlog za muškarca u njegovu stanju.
35
Povratak poglavara
- Ostavi svoje stvari. Sam ću premotati nogu, - rekao je.
Počela se buniti, ali on ju je ignorirao. Nešto što je vidio kroz prozor, na
morskoj strani, je zaokupilo njegovu pozornost. Kada je prešao preko sobe da bi
bolje pogledao vidio je tri galije koje su plovile ravno prema zaljevu ispred dvorca.
****
Ilysa nije mogla otrgnuti pogled od Connorova visoka, moćnoga tijela koje se
nalazilo uz prozor. Obrazi su joj postali vrući dok je gledala mišiće njegovih leđa koji
su se vidjeli ispod uredno zamotanih zavoja. Bijele linije mnogih ožiljaka iz bitaka
samo su učinile da izgleda opasnije i neustrašivije. U nemogućnosti da spriječi sama
sebe, klizila je pogledom niz njegova leđa sve do mišića njegove stražnjice, koji su
bili jasno vidljivi ispod hlača.
- Prokletstvo, zašto me nitko nije upozorio?
Connorove ljutite riječi su joj privukle pozornost. Pokušala je srediti misli dok
je on obuvao čizme.
- Bože, tako bih želio da je tvoj brat ovdje, - rekao je i uzeo košulju sa klupe. -
Možeš biti sigurna da bi u tom slučaju netko bio na straži.
- Daj da ti pomognem s time, - rekla je bojeći se da će pomaknuti zavoje. Dok
je on oblačio košulju preko prsa ona je držala ruke ispod kako bi spriječila da
nadražuje ranu.
Ah, djevojka je mogla nastradati stojeći mu tako blizu i sa rukama ispod
njegove košulje.
- Šta si vidio? - pitala je kada se sjetila da postoji razlog za ovu uzbunu.
36
Povratak poglavara
- Tri ratne galije će upravo pristati. - Connor je zgrabio svoj mač i krenuo
prema vratima.
- Tko su oni? - pitala je slijedeći ga.
- Pripadaju Alexanderu od Dunivaiga i Glenima.
- Da li nas napada?
- Mislim da ne, - rekao je Connor žureći ispred nje niz stepenice. - Ja sam ga
pozvao.
****
Muškarci! Zašto je Connor nije upozorio da je pozvao važnoga poglavara u

dvorac? Tako joj nebesa, s čime će nahraniti goste? I sami su tek stigli. Barem je
prvo organizirala nekoliko slugu da očiste dvoranu i spavaće sobe. Čak još uvijek nije
imala vremena niti obići kuhinje. Kako su MacLeodi kontrolirali većinu zemlje koja
je okruživala dvorac, nekako je sumnjala da imaju dovoljno hrane da nahrane sebe.
Tri galije pune ratnika će očistiti njihova spremišta hrane za taj čas.
- Kada si ga pozvao? - Ilysa je pitala pokušavajući održati korak s njime.
- Rekao sam njegovu sinu Jamesu kada je posjetio dvorac Dunscaith prije
nekoliko tjedana.
- Ali ovaj dvorac je tada još uvijek bio u rukama MacLeoda, - rekla je.
- Bio sam uvjeren da ćemo ga preuzeti nazad.
Očito. - Ali zašto si ga pozvao? - pitala je slijedeći ga kroz vrata koja su spajala
noviju zgradu sa stražarnicom.
Connor se okrenuo i podigao obrvu prije nego je krenuo kroz vrata koja vode
u dvorište. Očito je da je poglavar smatrao da je to pitanje ono koje nije trebala
37
Povratak poglavara
postaviti. Ilysa je prešla dvoranu do drugih stepenica koje su vodile u podrum. Ovo
nije bio način kako je to željela učiniti. Njen plan je bio da bude nježna i da polako
pridobije sve sluge u dvorcu, posebno neustrašivog kuhara koji je bio zadužen za
kuhinje. Još od dolaska sluša glasine kako je on vrag osobno.
Iako je Ilysi bilo tek sedamnaest kada se počela brinuti o domaćinstvu dvorca
Dunscaith, svi su je tamo poznavali kao i njenu majku prije nje. Većinu vremena su
prihvaćali njen autoritet. Pripadnici klana sa Trotternisha možda su poznavali
njenog brata i možda su vidjeli nju na okupljanjima kada je bila dijete, ali to joj neće
puno pomoći.
Kuhar, muškarac ljutita izgleda u svojim pedesetim godinama, je pogledao u
nju istoga trenutka kada je ušla kroz kuhinjska vrata.
- Kako se zoveš? - pitala je.
- Zovu me Kuhar, - rekao je kao da očekuje da mu se usprotivi.
- Kuharu, bojim se da smo se našli u očajnoj situaciji, - rekla je stojeći ispred
njega sa sklopljenim rukama. - Dobar glas klana ovisi o tebi.
To je kod njega izazvalo smijeh. - Dobar glas klana ovisi o mojoj zobenoj kaši?
- Upravo će pristati Alexander od Dunivaiga i stotinu njegovih ratnika, - rekla
je. - Dobro znaš da se poglavara procjenjuje po tome kako je velikodušan domaćin,
pa nam je potrebna velika gozba.
Kuhar je ispuštao dugi niz izdaha koje Ilysa nije komentirala. - Važno je da ne
osramotimo našeg poglavara, - rekla je.
- Nije moja krivnja, - rekao je podižući ruke u zrak, - što nemam dovoljno
zaliha koje mi trebaju da bih skuhao jela koja će zadiviti naše važne goste.
- Sigurna sam da si svjestan toga da MacLeodi samo čekaju trenutak da nas
napadnu i ponovno preuzmu ovaj dvorac, - rekla je zadržavajući miran ton glasa. -
38
Povratak poglavara
Na kocki je sigurnost klana. Mi moramo učiniti sve što je u našoj moći da pokažemo
kako je naš klan snažan i moćan.
- Trebat će mi pomoć vila da pripremim takvu gozbu, - očajavao je.
- Reci mi šta trebaš i vidjet ću što mogu učiniti, - rekla je.
Lice mu je postajalo sve crvenije dok ju je pokušavao zaplašiti pogledom.
Nakon dugog trenutka činilo se da je prihvatio činjenicu da ona neće odustati niti
otići.
- Imam divljač, kamenice i ribu, - rekao je gledajući po kuhinji i kalkulirajući, -
ali nemam začina da napravim otmjene umake.
- Ja sam donijela začine iz dvorca Dunscaith.
Kuhar se nasmijao i činilo se da je to iznenadilo više njega nego nju.
- Što još trebaš? - pitala je.
- Ne mogu skuhati posebnu gozbu bez još nekoliko ljudi da mi pomognu. -
Gledao je u dvije mlade djevojke koje su se bavile ogromnim posudama koje su
visjele iznad velike kuhinjske vatre. - Imam samo ove dvije, a one su neupotrebljive.
- One su MacDonald djevojke i zato sam sigurna da su jako vrijedne, - rekla je
nasmiješivši im se ohrabrujuće.
Dvorac je preuzet od MacLeoda tek prije tri tjedna. Bivše sluge se vraćaju
svakodnevno, ali s obzirom da nije bilo nikoga tko je zadužen za kućanstvo, bili su
prepušteni sami sebi. Ilysa je sumnjala da Kuhar nije imao još pomoćnika jer je bio
neugodna osoba za raditi s njim.
- Naći ću još pomoći, ali moraš mi obećati da ih nećeš otjerati.
Nije čekala kako bi čula njegov odgovor. Četvrt sata kasnije vratila se sa četiri
dodatna pomoćnika i svojom vrijednom kolekcijom začina. Kuhar, koji je rezao
39
Povratak poglavara
divljač takvom brzinom da se njegov nož nije uopće vidio, je podigao pogled i
uljudno joj kimnuo glavom.
To je bila njena prva pobjeda, i to vrlo važna.
40
Povratak poglavara
POGLAVLJE 4
Ilysino lice je gorjelo od vrućine u kuhinji. Obrisala je čelo rukavom i onda

popravila haljinu.
- Sada moram ići gore, - rekla je Kuharu i preko ramena pogledala u stražnju
stranu svoje suknje.
- Jesam li išta prolila po sebi?
Kuhar ju je pogledao pogledom koji je govorio da nitko neće ionako
primijetiti. Ilysa je uzdahnula.
Kada je ušla u veliku dvoranu, Ilysa je zastala kako bi dala upute i ohrabrila
poslugu prije nego je skliznula na mjesto na kraju visokog stola, pored Nialla, Ianova
mlađeg brata. Stol je bio pun zdjela i pladnjeva, a nosnice su joj ispunili očaravajući
mirisi divljači i gulaša. Laknulo joj je kada se uvjerila da je sve bilo u redu.
Pogledavši prema središnjem dijelu stola zastao joj je dah kada je ugledala
Connora. Bio je tako zgodan i opušten sjedeći u izrezbarenom stolcu poglavara.
Prepoznala je Jamesa, najstarijeg sina Alexandera od Dunivaiga, koji je sjedio na
počasnom mjestu, desno od Connora. Mora da je James došao u ime svoga oca. S
Connorove lijeve strane sjedila je djevojka zlatne kose spletene u laganu pletenicu
koja joj je padala preko ramena. Ilysa joj nije mogla vidjeti lice koje je bilo okrenuto
prema Connoru, ali ipak je mogla vidjeti da je djevojka prekrasna. Vrat joj je bio
41
Povratak poglavara
dugačak i graciozan, njena bogata haljina boje vina je bila savršena, i imala je onu
auru samouvjerenosti koju su imale većina prekrasnih žena.
Ilysu je zaboljelo srce kada je, povrh buke u dvorani, čula smijeh mlade žene
i vidjela svjetlo u Connorovim očima. Kada je podigao pogled i sreo Ilysin, bila je
posramljena jer ju je uhvatio kako gleda.
- Ne liči na tebe da kasniš na večeru, - rekao joj je Connor preko stola.
Zazvučalo je kao da je ona bila dijete koje se vani igralo, a ne osoba koja je
preokrenula nebo i zemlju kako bi pripremila gozbu dan nakon njihova dolaska.
- Ovo je Ilysa, sestra moga najboljeg prijatelja i kćer dobre žene koja je imala
nesreću da bude moja doilja.
Ilysa je spustila pogled i prisilila se da se ne zacrveni jer su iznenada sve oči
bile na njoj. Connor je nije namjeravao poniziti, ali predstavljajući je bez da je rekao
ime njena oca, isto tako je mogao stati na sred stola i vikati da je njen otac nepoznat.
Naravno, nitko i nije znao ime njena oca, ali zašto ju je Connor uopće morao
predstaviti?
- Upoznala si Jamesa u Dunscaithu, - rekao joj je Connor, - a ovo je njegova
sestra Deirdre….
Ilysino srce je potonulo još malo niže nakon što joj je Connor predstavo dvoje
visokih, zlatokosih gostiju. Deirdre je izgledala kao nordijska princeza sa punim
crvenim usnama, visokim obrazima i divljim plavim očima. Na trenutak je stisnula te
prekrasne plave oči kao da se pita zašto joj predstavljaju miša na kraju stola.
Nakon što je Connor završio sa recitiranjem njenih predaka sve do prvog lorda
otoka, njegovi gosti su ponovno utonuli u razgovor.
- Večera je jako ukusna, - rekao je Niall vadeći si još komad divljači. -
Prekrasno miriše, a okus je još bolji.
42
Povratak poglavara
Ilysa je bila ponosna na hranu koja je bila na ponos klana. Kuhar je bio genije.
Ali njeno zadovoljstvo je nestalo kada je primijetila da se Connorov pogled stalno
vraća na Deirdre. Nije bilo niti čudo. Iako ništa nije moglo sakriti njenu ljepotu ipak
je haljina boje vina dodatno istaknula sve njene obline. Ilysa je pogledala dolje na
svoju vlastitu blijedo smeđu haljinu, ovaj puta ne tražeći mrlje, već je zbilja gledajući.
Obično nije pridavala previše pozornosti svojoj odjeći. Njena majka joj je od rane
mladosti usadila misao da mora biti neuočljiva i to je oduvijek i radila. Ali samo ovaj
jedan put je poželjela da ima nešto lijepo za obući. Ma kao da bi lijepa haljina
natjerala Conora da gleda u nju sa ovakvom željom u očima kako je sada gledao
Deirdre.
****
- Je li tvoj otac prihvatio ponudu Krune? - Connor je pitao Jamesa nakon što
su se povukli u njegove odaje na privatan razgovor.
- Ne još, ali sam siguran da hoće, - rekao je James.
Bio bi budala da je ne prihvati. Kruna je bila izrazito velikodušna uzimajući u
obzir ulogu Jamesova oca u pobuni. Kao rasipni sinovi, klanovi koji su se pridružili
pobuni, bili su bolje tretirani od onih, kao Connorov, koji se nisu borili protiv Krune.
- Sa pobunom iza nas, ili će se to uskoro dogoditi, - James je nastavio, - nema
razloga da naši klanovi ne obnove blisko prijateljstvo koje smo prije imali.
Connoru je bilo drago da je James prvi spomenuo tu temu. Zastao je kako bi
popio gutljaj viskija. Nije želio ostaviti dojam da je očajan, koliko je u stvari bio, da
sklopi to savezništvo.
43
Povratak poglavara
- Kruna je dala Alastairu MacLeodu kraljevsku darovnicu nad mojom zemljom
ovdje na Trotternishu jer se okrenuo protiv svojih bivših saveznika, - rekao je
Connor. - Ja ozbiljnije shvaćam saveze.
- Kao i moj otac. - James je bubnjao prstima po stolu, a onda zastao i podignuo
obrvu. - Mislim da tvoj najveći problem nije darovnica već to što MacLeodsi
kontroliraju tvoju zemlju.
To je bila živa istina. Connor se borio da nikome ne daje obećanja iako su
obojica znali da treba jaki savez kao što je onaj sa Jamesovim ocem, da MacLeodse
protjera sa Trotternisha.
- Baš šteta što imaš i novi problem, - rekao je James.
Connor je zadržao bezizražajan izraz lica iako nije imao pojma o kojem to
problemu James priča. O čemu god da se radilo James je bio siguran.
- Tvoj ujak Hugh je učinio isto što i Alastair MacLeod, - rekao je James. -
Zarobio je je još dvojicu vođa gusara i predao ih Kruni.
Connor se odupro želji da baci čašu u zid pa je umjesto toga uzeo gutljaj
viskija. - Ma nije valjda?
- Hugh se zakleo da će prestati sa gusarenjem, ili barem da će prestati
pljačkati zemlje koje su pripadale saveznicima krune.
- A tko bi bio toliko lud da uopće povjeruje Hughu? - pitao je Connor.
- Namjesnik i vijeće, - rekao je James. - Iz onoga što sam čuo, poglavar
Campbella, kao predstavnik Krune ovdje na zapadu, je poprilično zainteresiran da
stane na kraj Hughu. Ipak, ovo ne može biti dobra vijest za tebe.
Connor je namjeravao potražiti bračni savez na okupljanju koje će biti za
nekoliko tjedana. U sjeni ovih novosti, možda će napraviti bolju stvar ako iskoristi
priliku koja je pred njim.
44
Povratak poglavara
- Već je nekoliko poglavara prišlo mome ocu tražeći ruku moje sestre. - James
se zaustavio i nasmijao. - Pretpostavljam da je njena ljepota dobar dodatak floti
galija moga oca te da ih kombinacija dodatno motivira u želji za savezom s nama.
Deirdrine su bujne obline i urođena senzualnost zaokupljale pažnju
muškaraca kao desetmetarski val. U danima prije nego je Connor postao poglavar,
kada je bilo lako imati žene, uvijek je preferirao djevojke sa profinjenim izgledom i
pritajenom privlačnošću.
Poneka pjegica ili pobjegla kovrča mogu zagolicati maštu muškarca. Ali u
njegovu trenutnom stanju, bolne potrebe, Connor je u potpunosti cijenio Deirdrin
privlačan izgled.
- Razmišljam o braku, - rekao je Connor pažljivo započinjući temu kao što bi
pažljivo prišao posudi punoj zmija, - iako mi se ne žuri.
To je, naravno, bila laž. Što prije osigura snažnog saveznika to će prije moći
vratiti Trotternish. A ako je Deirdrin otac napuštao pobunu, taj savez bi bio jako
dobar.
- Moj otac ima dobro mišljenje o tebi i dao mi je dopuštenje da pregovaram
u njegovo ime o bračnom ugovoru, - rekao je James. - A s obzirom da sam ovdje,
zašto čekati?
Zbilja zašto? Kao dodatni razlog njegove žurbe da se oženi bilo je i to što je
Connor bio umoran od toga da spava sam i prokleto umoran od toga da se sam
zadovoljava. Za dobrobit klana on bi se zadovoljio i ženom koja bi bila puno
neprivlačnija od Deirdre. Ona nije bila tip žene o kojoj je sanjario u danima kada bi
si to dopuštao. U dubini srca Connor se nadao djevojci koja bi mu bila i prijatelj uz
to što bi mu bila ljubavnica, djevojci koja bi mu olakšala osjećaj usamljenosti koji je
dolazio sa njegovim položajem poglavara. Deirdre to nikada neće biti. Bila je
45
Povratak poglavara
uobražena i egoistična i nije imala puno toga za reći. Ali u njegovu teškom životu on
je, na kraju dana, žudio za nježnom ženom.
****
Kada je Ilysa ušla kroz vrata u kuhinji je vladala buka od udaranja lonaca i
pladnjeva koji su se prali.
- Šta sada želiš? - Kuhar je pitao i u nju uperio veliku drvenu kuhaču. - Ako
imaju primjedbi ne želim ih čuti.
- Tako sam ponosna na sve vas. - Ilysi je glas zadrhtao jer su joj se iznenada
oči napunile suzama. - Sve je bilo savršeno. Zbog vas može biti ponosan i klan i naš
poglavar. - Bez obzira da li je to Connor shvaćao ili ne.
Ljutiti Kuharov izraz je zamijenio smiješak. - Hvala ti djevojko. Ali ne bi li
trebala biti gore i razgovarati sa našim uvaženim gostima?
- Connor i James su otišli privatno razgovarati, a dame su se ranije povukle na
počinak. - Hvala Bogu na tome. - Mislim da smo svi zaslužili po čašu vina zar ne?
U času su Kuhar i njegovi pomoćnici raščistili radni stol i privukli stolce. Ilysa
je natočila vino pa su nazdravili i započeli ugodan razgovor. Naposljetku su se svi
razišli kako bi se zasluženo odmorili, a Ilysa i Kuhar su ostali.
- Radio sam dvadeset godina u ovoj kuhinji prije nego su nas prokleti
MacLeodi izbacili, - rekao je. - Ti ne ličiš niti na jednu od prijašnjih domaćica dvorca.
One mi nikada nisu pomogle niti su ikada pile sa mnom.
- Uživam kada mogu biti korisna, - rekla je Ilysa pa dodala, - i čvrsto sam
odlučila da ću te pridobiti na svoju stranu.
Kuhar se nasmijao. - Ti si odlučna djevojka.
46
Povratak poglavara
- Da li to znači da ćemo biti prijatelji? - pitala je.
- Da. - Podigao je čašu prema njenoj. - Podsjećaš me na zrelu šljivu, meka i
slatka, ali sa košticom u sredini koja je dovoljno čvrsta da na njoj slomiješ zub.
Sada je bio Ilysin red da se nasmije.
- Čuo sam da poglavar nije bio zadovoljan sa našim ratnicima danas, - rekao
je kuhar. - Ne mogu reći da ga ne razumijem. Ništa nije kao što je bilo u vrijeme
njegova oca, kada su naši ratnici sa Trotternisha tjerali strah u kosti MacLeoda.
- Sigurna sam da su oni dobri ljudi, ali da im samo nedostaje treninga, - rekla
je Ilysa. - Connor će se pobrinuti za to, ali će mu trebati pomoć. Treba mu
zapovijednik.
- Svi ovdje znaju da je čovjek kojega poglavar treba Lachlan od Lealta.
- Tko je on?
- Lachlan je u ovim krajevima heroj jer se bori protiv MacLeoda kada to drugi
ne uspijevaju, - rekao je Kuhar. - Vodi napad za napadom, a MacLeodi ga ne mogu
uhvatiti. Nakon što napadne, nestane kao duh.
- Taj Lachlan zvuči impresivno, - rekla je Ilysa.
- Ah, žene vole misteriozne muškarce, - rekao je Kuhar namigujući joj.
- Osim toga, Lachlan je visok i plavokos.
- Sigurna sam da nema vremena za žene između svih tih napada i nestajanja?
- pitala je Ilysa sa smiješkom. - Ako je taj Lachlan tako odan možda bi bilo vrijeme
da dođe u dvorac sada kada je poglavar ovdje.
- Očekujem da će uskoro stići, - rekao je Kuhar. - Čuo sam da je u posjetu
svome ocu koji je lošega zdravlja.
- Zbilja misliš, - rekla je Ilysa naginjući se naprijed, - da bi taj Lachlan bio dobar
zapovjednik?
47
Povratak poglavara
- Da, svi ga ovdje poštuju, - rekao je Kuhar. - Svoju odanost naravno duguju
poglavaru, ali oni ga ne poznaju. Mnogi ga nisu vidjeli još otkada je bio dječak. Lakše
bi im bilo riskirati život za poglavara kada bi Lachlan bio pored njega.
- Hvala ti što si mi to rekao, - rekla je Ilysa.
- Trebala bi poći u krevet djevojko, - rekao je Kuhar. - Radila si napornije od
bilo koga od nas i izgledaš umorno.
- Ti idi, - rekla je. - Voljela bih malo sjediti ovdje u tišini i popiti svoje vino do
kraja.
Unatoč cjelodnevnom trčanju, ili možda zbog njega, Ilysa je bila previše
napeta da bi zaspala. Osim toga mora dijeliti krevet sa Deirdre pa nije bila u žurbi.
Sutra će biti još jedan dug dan, ali bit će lakše jer je osvojila ključnoga
saveznika. Kuhar je bio tvrdoglav ali je bio genijalac u kuhinji uz malo pomoći i
ohrabrenja.
Kada više nije mogla držati oči otvorene, Ilysa je ustala i zapalila svijeću kako
bi si osvijetlila put do sobe. Kada je izašla iz kuhinje, čula je nešto pa je zastala prije
nego je krenula uza stube. Da li je to svjetlo ispod vrata jednoga od skladišta?
Krenula je istražiti. Ispod zadnjih vrata se zbilja vidio tračak svjetlosti. Ostaviti svijeću
ili baklju preko noći bez nadzora je bilo poprilično opasno.
Sutra će naći onoga tko je bio odgovoran i porazgovarati s njim. U
međuvremenu će je ugasiti.
Bokom je gurnula vrata kako bi ih otvorila, a onda šokirano uzdahnula. Bila je
previše šokirana da bi se pomaknula. U svjetlosti baklje, koja je stajala u zidnom
nosaču, vidjela je par koji je bio u ljubavnom zanosu na uskom drvenom stolu.
- Da!Da! - žena je stenjala, a stol je ritmički udarao u ritmu muškarca koji je
stajao između njenih nogu.
48
Povratak poglavara
Ženina košulja je bila povučena prema dolje i otkrila njene okrugle grudi, a
njena zlatna kosa je bila rasuta preko rubova stola. Bogata suknja boje vina podigla
joj se sa dugih, vitkih nogu koje je omotala oko partnerova struka.
O sranje! Žena na stolu je bila Deirdre.
Očito uživanje para je donijelo poplavu neželjenih sjećanja koje je Ilysa imala
na svoj kratki brak, na poniženja čudnih pokušaja njenog muža, na njegovu meku
erekciju pritisnutu uz nju.
Dakle ovako je to trebalo biti. Ilysino disanje je postalo plitko dok je gledala
kako je muškarac uhvatio Deirdre za bokove da bi se mogao sve jače zabijati u nju.
Polako je podigla pogled preko muškarčevih golih prsa. Kada je došla do njegova
lica, ukočila se. Njegov pogled je bio na njoj, a na licu je imao zločesti smiješak.
Smijao joj se. Postalo joj je vruće kada se povukla i tiho zatvorila vrata za sobom.
Kada je Ilysa stigla do svoje spavaće sobe, skinula se u mraku. Njena briga je
bila nepotrebna. U krevetu nije bilo nikoga što je potvrđivalo da je djevojka koju je
vidjela u spremištu zbilja bila Deirdre.
Ilysi će laknuti kada njihovi gosti odu. Nije da je zavidjela Deirdre na njenom
ljubavniku ili na pozornosti svih ostalih muškaraca. Ne, postojao je samo jedan
muškarac do čijega mišljenja je njoj bilo stalo. Kada se sjetila kako je Connor gledao
Deirdre poželjela je plakati.
Onako iscrpljena Ilysa je gledala u mrak. Nakon što je bila u njegovim odajama
da mu previje rane, bila je toliko zaposlena da je uspješno uspjela potisnuti sjećanje
na Connorovo golo tijelo. Ali sada, kada je sama ležala u mraku, slika je nije željela
napustiti.
U njenom umu se spajala sa slikom ljubavnika u spremištu.
49
Povratak poglavara
Kakav bi bio osjećaj da Connor nju tako dira? Da je gleda sa takvom strašću u
očima dok rukama prolazi preko njena tijela?
50
Povratak poglavara
POGLAVLJE 5
- Jesi li išta bliže tome da odabereš novoga zapovjednika? - Ilysa se usudila

pitati.
Čak i nakon tjedan dana previjanja Connorove rane Ilysa još uvijek nije mogla
reći da je ne uzbuđuje što je tako blizu Connora kada je polugol. Ali barem je
naizgled mogla zadržati prisebnost pa su uobičajeno započinjali razgovor lako.
Međutiim, danas je Connor izgledao kao da ga nešto muči.
- Tait je dobar borac i odan je, - rekao je. - Ali bojim se da on nije vođa.
- To je sigurno, - rekla je Ilysa i zaradila smiješak.
- Ianov brat Niall će biti odličan zapovjednik za nekoliko godina, ali ja trebaam
zapovjednika sada, - rekao je Connor. - Drugi su dobri ratnici, ili će to biti nakon
dobrog treninga, ali niti jedan od njih nije dobar koliko bi zapovjednik trebao biti.
- Hmmm, - mrmljala je odmatajući zavoje sa njegovih prsa.
- Promatrao sam muškarce svaki dan i nisam primijetio da i jedan od njih ima
ono što je potrebno.
- Koje kvalitete tražiš? - pitala je.
- Trebao bi biti najjači ratnik, najodaniji čovjek i vođa kojega drugi dovoljno
poštuju da ga slijede bez pitanja, - rekao je Connor.
51
Povratak poglavara
- Ne možeš očekivati da ćeš naći nekoga tko može zamijeniti moga brata ili
tvoje rođake, - rekla je nježnim glasom. - Vas četvorica ste zajedno vježbali i borili
se čitav život.
- Da. - Connorova prsa su se podigla i spustila pod njenim prstima i duboko je
udahnuo i izdahnuo. - Zadovoljio bi se i jednim čovjekom koji se ističe od ostalih.
Ilysa je spomenula temu s namjerom. Ipak, oklijevala je jer nije bila sigurna
kako će Connor prihvatiti prijedlog koji dolazi od nje i to o temi koja joj nije baš
bliska.
- Možda ću morati, u nedostatku nekoga boljega, odabrati Sorelyja, - rekao je
Connor pogleda prikovanog na more koje se vidjelo kroz prozor. - On je snažan
ratnik i znam da je odan.
- Čula sam za nekoga o kome bi vrijedilo razmisliti.
- Tko? - pitao je Connor okrećući se kako bi je pogledao svojim čelično plavim
očima.
Ponekad je bila zapanjujuća promjena koja se dešavala u njemu kada se
mijenjao iz prijatelja u poglavara. Ilysa se prisilila da joj disanje ostane smireno dok
mu je govorila o muškarcu kojega je Kuhar opisao.
- Nadam se da je taj Lachlan sve ono što si opisala, - rekao je Connor. - Poslat
ću po njega. Netko u dvorcu će sigurno znati gdje ga mogu naći. -
Ilysa se nasmijala sama sebi, uspjela je ispuniti jednu od dviju zadaća koje si
je zadala prije nego je ušla u sobu. A sada druga.
- Rana na prsima ti dobro zarasta, ali onu na nozi nisam vidjela još otkako sam
ti uklonila strijelu, - rekla je moleći se da joj se obrazi nisu zacrvenili. - Trebao bi mi
dopustiti da je pogledam.
52
Povratak poglavara
Unatoč tome što joj je bilo neugodno, bila je lagano razočarana kada je
ponovno obukao tuniku. Kao i obično ona mu je pomogla kako ne bi pomaknuo
zavoje koje mu je upravo stavila. Kada je krenuo otkopčavati hlače, okrenula se.
Gotovo ga je mogla čuti kako se smije.
- Poželi mi sreću, - rekao je dok su mu okrenuta bila njena leđa.
- Zašto? - pitala je.
- Večeras ću pregovarati o bračnom ugovoru.
Ilysa se polako okrenula. - O bračnom ugovoru? Za koga?
- Za mene, - rekao je Connor sa iznenadnim blijedim smiješkom.
- Kime se ženiš? - mozak joj je sporo radio kao da joj je u glavi samo blato. -
Sa…..Deirdre?
- Da, - rekao je. - Ona je lijepa djevojka zar ne?
- To je. - Ilysa je osjećala kako joj srce udara u ušima. Morala mu je reći o
Deirdre i njenom ljubavniku, ali kako?
- Zar nešto nije u redu Ilysa? Blijeda si.
Iznenadio ju je kada ju je uhvatio oko struka i podigao je na stolac na kojem
je ranije on sjedio. Oh Bože. To uopće nije pomoglo da se smiri. Nagnuo se prema
dolje sve dok njegovo lice nije bilo tek nekoliko centimetara udaljeno od njenog i
zagledao se u nju. Zbog toga joj je srce još jače počelo lupati.
- Znam da ja ne bih trebala ovo govoriti…. - Zastala je kako bi polizala suhe
usne, - ali volim misliti da smo prijatelji.
- Naravno da jesmo. - Ispravio se je i izgledao nevjerojatno visoko stojeći iznad
nje.
- Znam te otkako si bila dijete u majčinim rukama.
- Ne smiješ se oženiti sa Deirdre, - rekla je. - Ona nije prava za tebe.
53
Povratak poglavara
- Njezin klan nam može pomoći da porazimo MacLeode, - rekao je a
zabrinutost je nestajala iz njegovih očiju, - a to je čini pravom za mene.
Ah, Ilysa mu nije željela reći šta je vidjela u onom spremištu. I to nije bilo sve.
Kada je ponovno vidjela muškarca sa kojim je Deirdre bila, shvatila je da je on jedan
od Jamesovih ratnika. Cijeli tjedan je Ilysa gledala kako napušta dvoranu, ponovno i
ponovno, nedugo nakon Deirdre.
- Ako mi namjeravaš previti nogu, bolje je da započneš, - rekao je Connor.
- Bojim se da će te Deirdre učiniti nesretnim, - rekla je Ilysa spuštajući pogled
na ruke, koje su joj bile sklopljene u krilu, - i osramotiti te.
Kada je ostao šutjeti jedan dugi trenutak, podigla je pogled prema njemu.
Njegove oči su bile tako hladne da je progutala. Što je to učinila?
- Kao što je moja majka osramotila moga oca? To je ono što želiš reći? - pitao
je Connor. - Pretpostavljaš da joj se ne može vjerovati zato što je lijepa?
Ilysa nije niti pomislila na njegovu majku.
- Prebrzo si osudila jadnu djevojku, - rekao je. - To nije lijepo od tebe.
- Nisam mislila….
- Imam puno posla, - rekao je. - Možeš ići.
- Ali tvoja noga? - pitala je.
- Rekao sam da možeš ići.
Bila je to jasna naredba, ali mora mu reći. Deirdre bi već mogla nositi dijete
drugog muškarca. Poglavar, više nego ostali muškarci, mora znati da njegov
nasljednik ima njegovu vlastitu krv.
- Connor, moram ti reć….
54
Povratak poglavara
- Zbog moje bliske veze sa tvojim bratom zaboravila si da sam ja tvoj poglavar,
- rekao je glasom koji je bio savršeno miran prije smrtonosne oluje. - Bračni savez je
kompleksna stvar. Tražio sam te da mi poželiš sreću, a ne da mi daješ savjete.
- Ali….
- Idi! - okrenuo se i pokazao prema vratima.
****
- Connor je još uvijek živ, - rekao je Hugh. - Nisi ga ubio.

Lachlan je tako i mislio. Stresao se i pogledao po napuštenoj kući koju je Hugh
koristio za svoju bazu. Smrdjela je po psima, prljavim muškarcima i plijesni.
- A rekli su da si ti najbolji, - rekao je Hugh, a iz glasa mu je izbijao sarkazam.
Lachlan je susreo Hughov pogled bez ikakvog pokazivanja reakcije. Nije to
učinio zbog Hugha i uopće ga nije bilo briga šta Hugh misli o njemu. Zajednički
neprijatelj ih je učinio saveznicima, ali to nije značilo da mu se čovjek sviđao.
- Rekao si da si smjestio u njega dvije strijele, a opet ja sam čuo da hoda okolo
kao da se ništa nije dogodilo, - rekao je Hugh.
- Jako si blizu tome da me nazoveš lažljivcem, - rekao je Lachlan primičući se
korak bliže.
- Osim ako nisi jako siguran u to da si bolji sa oštricom od mene, ja na tvom
mjestu ne bih.
Hughovi ljudi, odvratna skupina klanskog otpada posegnula je za svojim
oružjem ali zautavilo ih je kada je Hugh zabacio glavu i nasmijao se. Šta je dovraga
bilo tako zabavno? Hughova nepredvidivost je bila jedna od osobina zbog kojih mu
Lachlan nije vjerovao.
55
Povratak poglavara
- Ti si opak kučkin sin. - Hugh je zataknuo palce za pojas i nagnuo se natrag na
petama. - Zbog toga mi se tako sviđaš.
Hughova žena, Rhona, djevojka sa oblinama i tamnom kosom, se nagnula i
stavila ruku oko Hughova vrata. Ta djevojka je donosila nevolje, i Hugh nije zaslužio
ništa bolje od toga. Kada god je mislila da Hugh ne gleda, gledala bi u Lachlana.
Rhona je podcjenjivala Hugha, pogreška koju Lachlan nije radio. Hugh je bio
pametan i nije mu promaknulo puno toga.
- Ne brini se, imat ćeš ponovno šansu sa Connorom, - rekao je Hugh. - Idi u
dvorac Trotternish i ponudi mu svoje usluge.
Lachlan je kimnuo jer je već ranije odlučio da će upravo to i napraviti.
Ono što ga je mučilo bilo je to da će poglavar zahtjevati da mu se zakune na
vjernost, a on nije bio osoba koja se lažno zaklinje. Ali morat će se žrtvovati. Ubistvo
poglavara je bila stvar časti, a ovaj puta će izvršiti zadatak.
- Zajedno ćemo ga se riješiti, - rekao je Hugh, a oči su mu hladno sijevale kao
zmijine.
- Ponovno ću ti reći tako da budem siguran da si me razumio. - Lachlan je
zgrabio Hugha za prednju stranu tunike i podigao ga tako da su bili nos uz nos. -
Moja svađa je sa Connorom i samo Connorom. Neću učiniti ništa što može nauditi
klanu.
Lachlan je osjetio vrh Hughova bodeža na svome trbuhu.
- Drži svoje proklete ruke dalje od mene ako želiš otići živ odavde, - rekao je
Hugh. Lachlan je rekao što je imao pa ga je pustio.
- Upozori me kada Connor bude van sigurnosti zidina dvorca, - rekao je Hugh,
- i moji ljudi će se pobrinuti da se nikada više ne vrati.
56
Povratak poglavara
- Bolje bi ti bilo da to budu tvoji ljudi, kakvi god da jesu, - rekao je Lachlan i
sarkastično pogledao u njih prije nego je vratio pogled na Hugha. - Ako saznam da
si se urotio sa MacLeodima ti i ja ćemo postati neprijatelji. A ja nisam neprijatelj
kojega želiš imati.
- Connor je tvoj neprijatelj, a ne ja, - rekao je Hugh. - Daj mi njega i oboje
ćemo imati pravdu.
57
Povratak poglavara
POGLAVLJE 6
Ilysa je otišla u svoju sobu kako bi bila sama i razmislila. Zagunđala je kada je
otvorila vrata i tamo našla Deirdre, služavka ju je oblačila.
- Daj ovo oprati. - Deirdre je iskoračila iz haljine i bacila je prema Ilysi, bez da
ju je ustvari i pogledala, kao da je ona obična sluškinja. - Ima rupu koju je potrebno
zašiti.
Ilysa je mogla pretpostaviti kako se poderala. U trbuhu ju je zaboljelo.
- Tvoja gospodarica i ja moramo razgovarati nasamo, - rekla je sluškinji.
Deidrina lijepo oblikovana obrva se podigla za nekoliko milimetara, ali Ilysa je
pričekala sa objašnjenjem sve dok se vrata za sluškinjom nisu zatvorila.
- Jesi li svjesna toga da tvoj brat pregovara o bračnom ugovoru između tebe i
moga poglavara?
- Jesam. - Deirdre je slegnula ramenima. Tada je, gledajući se u zrcalu, uzela
pramen koji joj je ispao iz punđe i napravila uvojak koji joj je padao pored lica.
- Je li to ono što ti želiš? - pitala je Ilysa.
- Vaš klan nije moćan kao onaj moga oca pa je stoga Connor ispod mene, -
rekla je Deirdre pritom borajući nos. - Ali bez daljnjega, jako je zgodan.
- On je više od toga, - rekla je Ilysa. - On je častan muškarac i bit će odan
suprug. Možeš li i ti njemu obećati isto?
58
Povratak poglavara
- Oh, puna si iznenađenja, ali ti nisi u položaju da me ispituješ. - Deirdre je
odmahnula rukom kao da tjera od sebe muhu. - Daj se pobrini da se ta haljina
popravi.
- Ima li nešto što bi trebala reći Connoru prije nego uđeš u taj brak? - Ilysa je
ustrajala. Deirdre se okrenula i ljuto se zagledala u nju. Odjednom je Ilysa razumjela.
Deirdre je bila trudna.
- Moraš reći svome bratu da se ne možeš udati za Connora, - rekla je Ilysa.
- Moj brat je bio taj koji je predložio brak. - Deirdre je stavila ruku na lijepo
oblikovani bok i nasmiješila se. - Connor želi savez. I želi mene.
- Ali ti voliš nekoga drugoga, - rekla je Ilysa.
- Ljubav? - Deidre se zabavljeno nasmijala. - Teško da bih to tako nazvala.
Bilo je očito da Deidre neće ovo zaustaviti. A što se tiče Connora, on nije vidio
puno dalje od saveza i Deidrinih vidljivih atributa. Ipak, kada Deidre bude dobila
dijete za šest mjeseci, a kasnije nađe ljubavnika, kao što je Ilysa pretpostavljala da
hoće, to će razderati Connorov ponos u komadiće.
Tearlag je rekla Ilysi da mora vjerovati svojim instinktima i zaštititi Connora.
Odlučila je što će učiniti.
- Kao što si i rekle, nije moja stvar. - Ilysa je ispustila nešto za što se nadala da
zvuči kao uzdah popuštanja i počela skupljati svoje lijekove. Nasumično je pokupila
nekoliko i stavila ih u svoju košaru.
- Imam druge dužnosti. Žena iz obližnje kolibe rađa pa je poslala po mene.
- Zar nije opasno napuštati dvorac? - pitala je Deirdre gledajući u Ilysu svojim
lijepim plavim očima.
- I zašto bi ti bila ta koja ide?
59
Povratak poglavara
- Kao što će ti svi reći, ja sam iscjelitelj, - rekla je Ilysa i uzela svoj ogrtač sa
kuke na vratima. - Ne znam kada ću se vratiti. Prvi porod zna potrajati satima i
satima.
S druge strane vrata Ilysa se nagnula na hladni kameni zid. Prije nego ovo
učini mora staviti na stranu svoje osjećaje prema Connoru i biti sigurna da to radi
jer je to najbolje za njega i njihov klan.
Čak i bez Tearlagina upozorenja da Connor neće biti sretan ako se oženi prije
Beltanea Ilysa je u svome srcu znala da će Connor patiti ako mu Deirdre postane
žena. A što se tiče klana, svako slabljenje Connorova autoriteta će njegovu zadaću
učiniti još težom.
Taj brak se mora spriječiti.
Bilo je skoro vrijeme večere. Umjesto da napusti dvorac, kao što je rekla
Deirdre, kreniula je prema kuhinji.
- Ne smiju me vidjeti u dvorani, - rekla je Ilysa tihim glasom Kuharu kada mu
se pridružila za glavnim stolom, - Ali moram znati isti trenutak kada se Deirdre
ustane od stola.
Kuhar je podigao obrvu, ali ona je odmahnula glavom kako bi mu dala do
znanja da mu ne može reći zašto.
- Reći ću jednoj od sluškinja da je drži na oku, - rekao je spuštajući glas ispod
zvukova u kuhinji. - Izmislit ću neki razlog.
Ilysa je odahnula jer je razumio da ne želi da itko drugi zna da je zahtjev došao
od nje.
- Ti si dobar prijatelj, - šapnula je i stisnula ga za ruku. Tada je iznenada
shvatila i ona se okrenula kako bi se suočila s njim. - Šta znaš?
60
Povratak poglavara
- Imam svoje sumnje o djevojčinoj zainteresiranosti za određenog ratnika, -
Kuhar je šapnuo, - i ja nisam jedini.
To znači da je pola dvorca šuškalo o Deirdrinim stalnim susretima sa
ljubavnikom. Ako je Ilysa prije i sumnjala u svoju odluku da nešto poduzme u vezi
toga sada je ta sumnja nestala.
- Čekat ću u vinskom podrumu, - rekla je Ilysa.
Činilo se da večera vječno traje, ali napokon je Kuhar gurnuo glavu kroz vrata.
- Dama se ponovno ispričala i ranije povukla na spavanje.
Ilysa je podignula svoju suknju i potrčala van. Zastala je na stubama sa kojih
je mogla vidjeti u dvoranu ali nju nitko nije mogao vidjeti, a srce joj je udaralo. Nije
trebala čekati dugo da Connor i James napuste dvoranu i upute se u drugu
prostoriju.
Požuri, požuri, govorila si je u glavi usmjeravajući pogled na Deirdrinog
ljubavnika. Kada je napokon napustio dvoranu i nestao na stepenice koje su vodile
na gornji kat, Ilysa je shvatila da bi njen plan mogao zbilja upaliti.
Nije znala koliko dugo da čeka. Hoće li Deirdre i njen ljubavnik prvo
razgovarati? Ilysa se prisjetila kako su se ponašali u spremištu i odlučila da, ako i
budu razgovarali, vjerojatno neće biti dugo.
Jednom kada zapravo počnu, koliko će dugo trajati? Iz svega što je čula od
drugih žena, vrijeme je značajno variralo. Nije željela krenuti u akciju prerano, prije
nego sve počne. Sa druge strane, ako predugo bude čekala, može sve biti gotovo, a
muškarac otići. Ah, ovo će je izluditi. Ilysa je udahnula i odlučila da je vrijeme.
****
61
Povratak poglavara
- Moja sestra je draga i nježna osoba, baš kao što svaki muškarac traži, - James
je rekao kada su njih dvojica sjeli za mali stol u Connorovim privatnim odajama.
- Da, je, - Connor je rekao jer se to od njega očekivalo iako mu se Deirdre nije
činila niti draga niti nježna.
- Mogu reći da vidim da te osvojila i njena ljepota, - rekao je James smješeći
se. Deirdre je zbilja bila privlačna.
Tijekom proteklog tjedna Connor je dugo razmišljao o tome i došao je do
zaključka da je ovaj savez najbolje za njegov klan. Alexander od Dunivaiga je imao
galije i ratnike koji su Connoru trebali da bi se borio protiv MacLeodsa i pored toga
je nudio iznimno velikodušan miraz koji će sigurno dobro doći Connorovom klanu.
A ipak kopkala ga je Ilysina izjava o tome da Deirdre nije prava žena za njega. Još
uvijek je bio ljut na nju što je natuknula da će ga Deirdre osramotiti.
- Postoje dvije stvari koje su mi vrlo bitne kod žene, - rekao je Connor.
- Ljepota i što još? - pitao je James uz smijeh.
- Moj prvi zahtjev je da njen klan prisegne da će se uz mene boriti protiv
MacLeodsa, - rekao je Connor. - Tvoj otac se ne može boriti za Trotternish dok se
bori sa Kruninim snagama na drugim mjestima, a ja ne mogu riskirati savez koji me
može uvući u pobunu.
- Kao što sam i prije rekao, vjerujem da je moj otac jako blizu tome da prihvati
uvjete Krune, - rekao je James. - Zbilja vrlo blizu.
Blizu nije bilo dovoljno dobro, ali Connor je trebao ovaj savez i trebao ga je
što je brže moguće.
- Moj drugi zahtjev, - rekao je Connor, - je da mi moja supruga bude apsolutno
odana.
James se nakostriješio, ali to se moralo reći.
62
Povratak poglavara
- Čuo sam o tvojoj majci, naravno, stoga tu napomenu neću uzeti kao uvredu,
- rekao je James ukočenim glasom. - Što se toga tiče nemaš se čega bojati. Moja
sestra u brak ulazi kao djevica i bit će vjerna supruga.
- U zamjenu za njenu odanost, ja ću njoj dati svoju, - rekao je Connor. - Imat
ćemo uobičajeni probni brak od godine dana kako bi bili sigurni da može rađati
djecu. Ali sve dok je ona moja supruga, u moj krevet neće ući niti jedna druga žena.
- Neću te držati za riječ u vezi toga, - rekao je James i namignuo.
Ipak, Connor će se toga pridržavati. Hvala nebesima da je Deirdre bila
privlačna iako je bila bezosjećajna. Brzo se trznuo iz takvog razmišljanja o ženi koja
će mu biti supruga. Zasluživala je njegovo poštovanje, a on je bio odlučan da će biti
zadovoljan njome.
Zasigurno spavanje s njom neće biti nikakva pokora. Ah, dugo, predugo je bio
u celibatu. Razmišljao je o njenim dugim nogama omotanim oko njegova struka, a
njegove ruke….
- Drago mi je da smo se dogovorili, - rekao je James. - Ako nemaš svoga pisara
ja sam doveo našega da pripremi bračni ugovor.
Prije nego je Connor mogao odgovoriti vrata su se uz tresak otvorila.
63
Povratak poglavara
POGLAVLJE 7
Bože pomozi mi. Connor je stisnuo šake kada je Niall, koji je bio jedan od
stražara na njegovim vratima, dopratio Ilysu u središte sobe.
- Niall, rekao sam ti da nas nitko ne prekida za ništa manje od napada, - rekao
je Connor kroz zube. Iako je Niall tek navršio osamnaest, nitko nije mogao proći
pored njega. Međutim, kada se radilo o ženama bio je mekan i topao poput voska.
Vjerovao je svakoj od njih, i bio je uvjeren da je posebno slab bio na Ilysu. Ako Ilysa
kaže i jednu riječ o tome da je Deirdre kriva žena za njega, zadavit će je.
- Ilysa ti ima nešto važno za reći, - rekao je Niall sa bolnim iskrenim izrazom
na licu.
- Ilysa, nemoj…- Connor je krenuo da joj naredi.
- ispričavam se što vas prekidam, ali zabrinuta sam za sigurnost vaše sestre, -
rekla je Ilysa gledajući u Jamesa. - Sigurna sam da nećete željeti da cijeli dvorac zna,
ali vidjela sam muškarca kako ulazi u spavaću sobu koju dijelim s njom. - Connor je
skočio na noge spreman odjuriti kako bi zaštitio svoju gošću. Kada je primijetio da
je James značajno sporiji od njega da se digne sa svoga mjesta, neugodan osjećaj
mu se uvukao u trbuh.
- Čula sam je da plače, ali vrata su zaključana, - rekla je Ilysa ispred sebe lomeći
ruke. - Morate se požuriti. Molim vas. Tko zna šta joj radi?
64
Povratak poglavara
- Vas dvoje čekajte ovdje, - Connor je naredio Ilysi i Niallu i progurao se pored
njih. - Ja i James ćemo ovo riješiti.
Kada su on i James stigli do dvorane, Connor je usporio korak kako ne bi
privukao pozornost.
- Mora da je Ilysa pogriješila, - rekao je James tihim glasom. - Sigurno nitko
od tvojih ljudi ne bi naudio gošći.
Connor ga je ignorirao i uspeo se stepenicama do spavaćih soba. Bez
zaustavljanja da pokuca udario je Ilysina vrata ramenom. Bila su zaključana pa je
uzmaknuo i udario ih nogom iskidajući ih iz šarki.
Kada je ušao unutra, Deirdre je sa kreveta gledala u njega otvorenih usta. Na
sebi nije imala odjeće i sjedila je na muškarcu koji je sada pokušavao sjesti. Istog
trenutka kada je Connor vidio da se ne radi o jednom od njegovih ljudi okrenuo se.
- Ona je tvoj problem, a ne moj, - rekao je Connor Jamesu koji je ušao iza
njega. James je gledao u sestru ubitačnim pogledom, očito bijesan na nju.
Ali nije izgledao šokirano.
****
Connor nikada nije dopuštao da mu emocije utječu na ponašanje, ali sada je

bio toliko ljut da mu se vid zamaglio. Želio je šakom udariti u kameni zid i zatresti
zgradu.
- O ovome nikome niti riječi, - šapnuo je Niallu u uho držeći ga za stražnju
stranu košulje i gurajući ga iz prostorije. - Kasnije ćemo razgovarati o tvojoj ulozi u
ovome.
65
Povratak poglavara
Zalupio je vratima i okrenuo se Ilysi koja se skupila na stolcu. Barem jednom,
nije izgledala tako sigurno sada kada se suočila sa opasnošću.
- Znala si da je Deirdre u toj sobi sa muškarcem, - vikao je na nju. - Osramotila
si i mene i moje goste time što si napravila.
- Pokušala sam te upozoriti na nju, - rekla je Ilysa tihim glasom.
- Pustila si me da vjerujem da je ne voliš jer si ljubomorna na nju, - rekao je. -
Nisi mi rekla da spava sa jednim od pripadnika njenog klana ispod moga krova dok
njen brat sa mnom pregovara o bračnom ugovoru!
- Nisam znala kako da te drugačije zaustavim.
- Došla si ovamo glumeći nevinašce sa tom pričom o jadnoj Deirdre koju
napadaju, - rekao je. - Namjerno si me zavarala i napravila budale od nas!
Ilysa je izgledala tako jadno i malo sjedeći tamo u svojoj prevelikoj haljini da
se on osjećao kao čudovište što viče na nju. Uz golemi napor natjerao se da
prestane.
- Poglavara se prosuđuje po tome kako se ponaša prema svojim gostima, -
rekao je iako je to bio smiješan argument i uopće nije bio razlog zbog kojega je on
bio uzrujan.
- Nisu bili baš dobri gosti, - promrmljala je.
- Ne prosuđujem svoje ponašanje po drugima, - rekao je Connor.
- Žao mi je zbog načina na koji sam to izvela, - rekla je Ilysa gužvajući rukama
suknju. - Ali morala sam nešto učiniti prije nego se obvežeš.
Connor je promasirao vrat i duboko uzdahnuo. - Jednostavno si mi trebala
reći ono što si znala umjesto sporadičnih napomena o tome da ona nije prava žena
za mene.
- U redu, - rekla je. - Sljedeći puta ću tako napraviti.
66
Povratak poglavara
Sljedeći puta? Bog mu pomogao, bilo bi bolje da nikada ne bude sljedećeg
puta.
- Ima još nešto što moraš znati, - rekla je tihim glasom. - Mislim da je Deirdre
trudna.
Connor je potonuo u stolicu i položio glavu na ruke. Naravno da je trudna. I
naravno da je to njen brat znao. Connor se osjećao kao gubitnik jer je dopustio da
ga tako prevare. Po tradiciji, klan bira poglavara između muškaraca koji imaju krv
prethodnog poglavara. Kako bi se izbjegle nedoumice bilo je vrlo važno da nema
nikakve sumnje da su Connorovi sinovi zbilja njegovi.
Ilysa je bila u pravu kada ga je zaustavila iako bi volio da je izabrala manje
dramatičnu metodu. Da je potpisao bračni ugovor to bi bila katastrofa.
Deirdrino dijete bi bilo prerano rođeno i tada bi Connor imao dva izbora, oba
od njih loša. Ako bi je posramljenu vratio, riskirao bi rat sa njenim moćnim ocem.
Ako bi je zadržao izgubio bi poštovanje svoga i drugih klanova. Poglavar kojega ne
poštuju je slabost za svoj klan.
Trebao je posumnjati što se Jamesu tako žurilo da sve dogovore i potpišu
bračni ugovor. Connoru je trebao brzi savez, ali njihovom klanu ne. Zašto nije bio
oprezniji?
Connor je mogao reći sam sebi da je to zato što je bio očajan da što prije skupi
vojsku za napad na MacLeodse prije nego oni napadnu njega. Ali to nije bila cijela
istina. Toliko je želio tu djevojku u krevetu da je to utjecalo na njegovo rasuđivanje.
Požuda ga je učinila neopreznim i ranjivim. To je bilo neoprostivo. Nikada si više
neće dopustiti da bude tako slab.
67
Povratak poglavara
POGLAVLJE 8
- Baš lijepo od tebe što si pošao sa mnom, - rekla je Ilysa Niallu dok su hodali
posljednje metre preko polja prema dvorcu.
- Opasno je izvan dvorca, - rekao je Niall glasom koji mu nije bio svojstven. -
Connor je rekao da trebaš nekoga da te štiti.
Ilysa je bila iznenađena što je Connor uopće znao da su ju pozvali u obližnju
kolibu kako bi pomogla ženi koja je imala težak porođaj. Ali onda, obećao je
Duncanu da će se brinuti za nju, a Connor je jako ozbiljno shvaćao svoje
odgovornosti.
- Nećeš nikome reći da sam se onesvijestio zar ne? - pitao je Niall, ponovno
zvučeći tako mlado.
Niall je bio skoro dva metra visok i bio je hrabar ratnik, ali onesvijestio se u
trenutku kada se dijete rodilo.
- Naravno da ne, - rekla je. - Uvjeravam te da nisi prvi muškarac kojemu se to
dogodilo. Sada ćeš znati šta očekivati kada budeš imao svoje.
- Ja očekujem, - rekao je Niall uz zgađeni izraz lica, - da budem negdje gdje to
neću morati gledati.
- Pretpostavljam da ćeš, kada dođe vrijeme za to, promijeniti mišljenje.
Niall je imao meko srce. On će biti jedan od onih supruga koji neće željeti
napustiti svoju ženu i samo će smetat.
68
Povratak poglavara
- Mogu namirisati proljeće u zraku, - rekao je duboko dišući dok su se
približavali ulaznim vratima.
Beltane će doći za čas. U tjednima nakon Jamesovog i Deirdrinog naglog
odlaska, Connor je bio pristojan ali se držao na udaljenosti. Nedostajali su joj njihovi
razgovori koje su svaki dan vodili kada bi mu mijenjala zavoje, ali obavijestio ju je da
su mu rane zarasle.
Niall ju je uhvatio za ruku jer se spotaknula na ulasku u dvorac.
- Bila si budna cijelu noć, - rekao je. - idi na spavanje, a ja ću reći jednoj od
služavki da ti donese nešto za jesti.
- Umorna sam, - priznala je. A jela nije od sinoćnje večere.
Ilysa je namjeravala poslušati Nialla, ali je iz navike prešla pogledom po
dvorani kako bi se uvjerila da je sve u redu. Connora nije bilo. Nije bilo niti većine
njegovih stražara pa je pretpostavila da je otišao iz dvorca. Kada je ponovno
pogledala preko dvorane, hodavši prema stepenicama, pogled joj je pao na
muškarca kojega nikada prije nije vidjela. Vid joj se zamaglio pa je posrnula.
Vidovitost je Ilysi dolazila tako rijetko da joj je trebalo neko vrijeme da je prepozna.
Na početku je svoju reakciju pripisala praznom trbuhu i premorenosti. A onda je
shvatila o čemu se radi. Tearlag je uvijek govorila da se opire svome daru. Vizija je
sve više jačala, a stranca su okružile žarke boje. Ilysa nije imala pojma šta to znači.
Stranac je sam sjedio na klupi pored zida, ruke je prekrižio kao da se sprema
na čekanje. Prema njegovu načinu oblačenja, mišićavoj građi i maču koji je bio
zataknut u koricama na leđima, bio je ratnik. Imao je svijetlu kosu, a koža mu je bila
tamna od očito puno boravka na otvorenome, iako je bilo tek rano proljeće. Ilysa je
proučavala čvrsti orlovski nos i pravilne crte profila njegova lica kada se iznenada
okrenuo i sreo njen pogled. Muškarci su obično gledali pored ili kroz nju, ali ovaj
69
Povratak poglavara
stranac je neobičnim intenzitetom usmjerio svoj pogled prema njoj. Ilysa se pitala
da li je osjetio da je ona vidjela u njemu nešto što drugi nisu. Dok su se tako gledali
u njoj je rastao osjećaj da ovaj ratnik ima tajnu za koju nije želio da je itko drugi zna.
Krenula je istražiti.
- Dobar ti dan, - pozdravila ga je i stala ispred njega.
- Imam posla sa poglavarom, - rekao je stranac podižući se na noge. Bio je
visok čovjek, a držao se tako da je izgledao još viši.
- Naš poglavar nije tu, ali sigurno bi želio da ti poželim dobrodošlicu.
- Tko si ti? - pitao je. - Njegova žena?
Muškarac je bio nepristojan.
- Ne, - rekla je. - Zovem se Ilysa.
Njegov oštar zeleni pogled je prešao preko nje, i zbog njega se prisjetila
bratova upozorenja da će njena uloga u kućanstvu dvorca navesti ljude da misle da
je poglavareva ljubavnica. Gotovo da je mogla čuti stranca kako razmišlja zašto bi
poglavar za ljubavnicu uzeo tako neuglednu djevojku.
- Moja majka je bila poglavareva dojilja, a moj brat mu je najbolji prijatelj. -
Nikada prije nije osjetila potrebu da se objašnjava nekome, ali strančevo
proučavanje ju je učinilo nesigurnom.
- Poglavar i ja smo skoro kao brat i sestra.
- Skoro? - pitao je podižući obrve.
- Jako blizu, - rekla je čvrstim glasom izdržavajući njegov pogled. - Ako sjedneš
za stol, reći ću nekome da ti donese nešto za pojesti i popiti.
Bila je uzrujana da mu nitko do sada još nije ništa ponudio. Bilo je vrijeme na
pola puta između doručka i ručka, ali putnici su uglavnom dolazili gladni, a čak i
neljubazan gost, je zasluživao gostoljubivost. Kada je značajno pogledala jednu od
70
Povratak poglavara
služavki, djevojka je otrčala u kuhinju. Između obroka niske stolove su raspremali
pa ga je uputila da sjedne na kraj jednog od visokih stolova. Do vremena dok se on
smjestio, služavka se vratila sa čašom piva i zdjelom vruće juhe. Ilysa joj se zahvalno
nasmiješila.
- Sjedni i pravi mi društvo, - rekao je stranac.
Ilysa je bila mrtva umorna, ali nije se mogla poći odmarati sve dok ne sazna
nešto više o njemu.
- Rekla sam ti svoje ime, - rekla je sjedajući na klupu pored njega. - Hoćeš li ti
meni reći svoje?
- Ja sam Lachlan.
- Jesi ti onaj isti Lachlan koji vodi pobune protiv MacLeodsa?
- Mmmmm, - promrmljao je nešto što je ona shvatila kao potvrdu i nagnuo
se kako bi u usta ubacio punu žlicu juhe. Dakle ovo je bio ratnik za koga su svi
smatrali da bi ga Connor trebao imenovati zapovjednikom svoje straže.
- Ovo je ukusno. Stvari su se popravile otkako sam posljednji puta bio ovdje.
- Nakon što je pojeo pola, napravio je pauzu i rekao, - S obzirom da si skoro kao
sestra našem novom poglavaru i da ga jako dobro poznaješ, reci mi nešto o njemu.
Ilysi se nije sviđao njegov sarkazam.
- Ima li nešto posebno što te zanima? - pitala je.
- Da li je on muškarac vrijedan da mu se služi?
Lachlan je bio izravan, čak i za stanovnika Visočja.
- On je tvoj poglavar i to bi trebalo biti dovoljno, - rekla je Ilysa čak i svojim
vlastitim ušima zvučeći umišljeno.
Lachlan ju je pogledao površnim pogledom kao da se dosađuje i nastavio jesti.
71
Povratak poglavara
- Ne bi trebao tražiti bolji razlog, - rekla je dopuštajući da joj se u tonu glasa
čuje negodovanje, - ali reći ću ti da je Connor MacDonald jako dobar čovjek.
Lachlan je odložio žlicu i okrenuo se kako bi je pogledao.
- Dakle tako je.
- Nisi me razumio, - rekla je Ilysa i osjetila kako joj se crvenilo razlijeva licem.
Nezainteresirano je slegnuo ramenima i ponovno se posvetio jelu. Kako neugodan
čovjek. Ilysa ga je željela uvjeriti da nije Connorova ljubavnica, ali da je dalje
inzistirala na tome samo bi ga uvjerila u suprotno.
- Kako dobar ratnik je naš novi poglavar? - pitao je Lachlan.
- Nema boljega, osim moga brata Duncana.
- Duncan, bivši zapovjednik poglavareve straže? - pitao je. - Čuo sam za njega.
- Možda ćeš zbog toga dva puta razmisliti, - rekla je, - prije nego doneseš
zaključke o meni koje uopće ne bi niti trebao donositi.
- Ispričavam se, - rekao je, a izraz mu se za nijansu smekšao.
Na zvuk glasova oboje su se okrenuli prema vratima baš u trenutku kada su
Connor i nekolicina njegovih stražara kroz njih ušla. Kao i uvijek Ilysino srce je
poskočilo kada ga je vidjela. Sljedeći trenutak bila je dezorijentirana zbog eksplozije
crvene boje koja je došla od Lachlana i koja je bila kao da ju je preplavilo
neprijateljstvo. Tada ju je obuzela tjeskoba zbog blistave plave boje koja je
svjetlucala iza narančastog crvenog plamena koji ga je okružio. Zgrabila je Lachlana
za ruku kako bi mu privukla pozornost. Kada je odvukla njegov pogled od Connora
u njemu je vidjela neustrašivost koja ju je preplašila. Ali tjeskoba koju je vidjela u
njegovu srcu povećala je njen strah.
- Što god misliš da znaš o našem poglavaru je pogrešno, - rekla je. - Connor
je dobar čovjek.
72
Povratak poglavara
- Nikada ga prije nisam sreo, - rekao je Lachlan ponovno usmjeravajući pogled
na Connora. - Ne mislim ništa o njemu.
Lagao je. Ilysa je osjetila napetost u Lachlanovu tijelu kada se Connor okrenuo
i usmjerio pogled svojih plavih očiju prema njima, a onda je krenuo preko sobe
prema njima. Kada su se dvojica muškaraca srela preko stola oko njih je počela
pulsirati opasnost i poput bubnjeva odjekivala u Ilysinoj glavi.
****
- Ja sam Lachlan od Lealta, - rekao je došljak Connoru, identificirajući se kao

netko tko je rođen u blizini rijeke Lealt, koja je tekla istočnom stranom poluotoka. -
Čuo sam da ti trebaju snažni ratnici pa sam ti došao ponuditi svoj mač.
Lachlan je bio otprilike istih godina kao i Connor, dobro građen i gotovo isto
toliko visok. Njegovi čvrsti mišići su govorili o dugim satima vježbanja, a u očima je
imao tvrdoću odlučna ratnika. Connoru se sviđalo to što je vidio.
- Čuo sam puno o tebi, - rekao je Connor. - Rekli su mi da si štitio domove
naših ljudi ovdje.
- Nismo svi pobjegli kada su MacLeodsi došli.
Ovaj nije bio lažno skroman.
- Ako se želiš boriti protiv MacLeodsa, - rekao je Connor, - trebam tebe i tvoj
mač.
- Bit ću sretan da ti pokažem svoje sposobnosti, - rekao je Lachlan.
- Ja ću vježbati s tobom, ali još se liječim od rane. - Connor je kratko pogledao
prema Ilysi. - Bojim se da će me ova mala djevojka istući bičem, ako mi se rane
otvore.
73
Povratak poglavara
Lachlanove oči su se samo malo raširile, ali nije pokazao niti naznaku smješka.
Connor je pretpostavljao da bi bilo previše nadati se da novi čovjek ima smisla za
humor kolike su mu ratničke vještine.
- Ja ću se boriti s njim, - Sorely je rekao istupajući.
Connor je taman namjeravao da mu kaže da može pričekati dok Lachlan ne
završi sa jelom, ali Lachlan je skočio sa klupe, gotovo srušivši Ilysu i pojurio prema
vratima. Ostali ratnici su vičući požurili za njim. Muškarci su voljeli gledati borbu.
Kroz čitavi kaos, Connor je primijetio da Ilysa gleda u njega sa izrazom panike na
licu.
- Neću dopustiti da ubiju jedan drugoga, - rekao je namigujući joj kako bi je
uvjerio. - Trebam ih obojicu žive za borbu sa MacLeodsima.
Ilysa nije odgovorila smiješkom u očima koji je očekivao. Connoru je bilo žao
zbog napetosti između njih sve od onoga debakla sa Deirdre. Ali nakon što je
dopustio da mu požuda upravlja razumom, držao se dalje od svih žena, pogotovo
Ilyse.
Dva borca su čekala da im se Connor pridruži u dvorištu. Istog trenutka kada
je dao znak, Lachlan je napao snažno i bez oklijevanja. Connor je prekrižio ruke i
smiješeći se gledao. Sorely je bio dovoljno dobar da namuči Lachlana, ali Connoru
je otpočetka bilo jasno tko će biti pobjednik.
Borba je trajala neko vrijeme, ali Sorely se nastavio braniti. Kada ga je Lachlan
srušio na leđa i uzeo mu mač, muškarci su eruptirali od klicanja. Na Lachlanovu licu
nije bilo emocija kada je zabio protivnikov mač u zemlju i ostavio ga tamo, a svoj
zataknuo u korice.
- Drago mi je što si odlučio da nam se pridružiš, - rekao je Connor nakon što
se buka stišala. - Sada bi trebao završiti svoj obrok.
74
Povratak poglavara
Lachlan mu je oštro kimnuo i okrenuo se na peti kako bi se vratio u dvoranu.
- Ali najprije, - rekao je Connor zaustavljajući ga, - zakuni mi se na vjernost.
Kada se Lachlan okrenuo, Connor mu je u pogledu uhvatio tračak odbijanja.
Brzo je nastalo, ali Connor nije mislio da je pogriješio.
- Naravno. - Lachlan je pao na jedno koljeno i položio svoj mač pod Connorove
noge. - Zaklinjem se svojim mačem i svojim životom da ću braniti MacDonalde od
Sleata od svih ostalih.
Connor nije bio u potpunosti zadovoljan, ali kimnuo je i otpustio Lachlana da
završi svoje jelo. Poglavar je imao pravo očekivati apsolutnu odanost od pripadnika
svoga klana. Zahvaljujući naporima njegova ujaka Hugha da zauzme njegovo mjesto
i razori klan Connor je znao da mora zaslužiti povjerenje pripadnika svoga klana.
Sorely je otresao odjeću i stao uz Connora.
- On je arogantni kučkin sin, - rekao je Sorely dok su gledali Lachlana kako se
penje uz stepenice.
- Da, ali je i impresivan ratnik, - rekao je Connor, - a meni takvi očajno trebaju.
****
Dok su svi drugi iz dvorca bili u dvorištu i gledali borbu, Ilysa je divljački u
svojoj škrinji tražila vreću bilja koje joj je dala Tearlag. Kada je našla vreću sakrila ju
je u svoju korpu sa medicinskim potrepštinama i potrčala u Connorovu sobu.
Kako se i nadala, vrata nisu bila čuvana i soba je bila prazna.
Odahnula je kada je vidjela da u kaminu još uvijek ima žeravice i pala na
koljena ispred njega.
75
Povratak poglavara
Nadala se da će se ovdje, u Connorovoj sobi, njena vizija raščistiti i otkriti joj
da li je Lachlan opasan za Connora. Kako bi se smirila i raščistila glavu, zatvorila je
oči i usporila disanje. Onda je rasula bilje koje joj je trebalo pomoći da raščisti viziju.
Sa vatre se začulo pucketanje nalik vatrometu praćeno gustim dimom. Ilysa
se nagnula naprijed kako bi duboko udahnula, osjetila je kao da se soba ljulja.
Pokušala je usmjeriti misli na Connora i Lachlana. Umjesto toga je vidjela dvije žene
kako se naginju iznad djeteta. To je trebala biti utješna scena, ali osjećala je da žene
okružuje tuga.
Onda je osjetila opasnost i prisutnost muškarca odmah izvan vizije.
Kada je vizija nestala, Ilysa je sjela na pete. Što je to moglo značiti? I tko je bio
muškarac, Connor ili Lachlan?
76
Povratak poglavara
POGLAVLJE 9
Connor si nije želio dopustiti da šepa ispred ljudi. Stisnuo je zube i

koncentrirao se na to da hoda bez naznaka boli koja mu je razdirala nogu. Jedno
kada je prošao kroz vrata na ulazu u novu zgradu zaustavio se kako bi duboko
udahnuo prije nego se počeo penjati stepenicama. Prokleta da je strijela koja mu je
razderala nogu i proklet da je muškarac koji ju je ispalio.
Do trenutka dok je došao na vrh stepenica bio je preznojen. Gurnuo je vrata.
- Ilysa? - Zašto je dovraga klečala na podu sobe? Zašto je uopće bila u njegovoj
spavaćoj sobi? Njene smeđe oči su bile ogromne dok ga je gledala s poda. Zbog
iznenađenja u očima izgledala je kao da je za nešto kriva iako Connor nije mogao
niti zamisliti za što bi slatka Ilysa uopće mogla biti kriva.
- Samo sam…. - Mrmljala je ustajući se.
Connor se sagnuo da joj pomogne pa se trznuo kada mu je oštra bol proparala
nogu.
- Rekla sam ti da bi mi trebao dopustiti da se pobrinem za tu ranu na tvojoj
nozi, - rekla je Ilysa negodujući. - Sada ćeš ostaviti svoj ponos po strani Connore
MacDonalde i dopustiti mi upravo to.
Nije bio ponos taj koji je sprječavao Connora da pošalje po nju, nego sjećanje
na njene ruke po njegovoj goloj koži. Mislio je na to svaki puta kada bi je vidio. Čak
je i sanjao kako prsti slatke, nevine Ilyse, poput pera, kruže po svakom djeliću
77
Povratak poglavara
njegova tijela sve dok ne počne stenjati od potrebe i, dobri Bože, kako ga uzima u
usta. Zbog toga mu je bilo prokleto neugodno uopće biti pored nje.
Zbog njegove mašte jako dugo je zapuštao ranu na nozi. Sada je dopustio da
ga uhvati za ruku i povuče ga prema krevetu.
- Kakav je to miris? - pitao je njuškajući. Bio mu je nejasno poznat, ali ga nije
mogao odrediti.
- Mislila sam da će ti se svidjeti.
- Dobri Bože, je li to ono što si radila u mojoj sobi? - rekao je i prevalio se na
krevet. - Mirisala si mi sobu? - Prvo ljiljani a sada ovo.
- Čekala sam te kako bi se mogla pobrinuti za tvoju nogu. - Podigla je košaru.
- Vidiš, donijela sam svoje medicinske potrepštine.
Ilysa nije bila uvjerljiv lažljivac. Bilo mu je čudno da bi ona izmislila priču, ali
možda je bila posramljena time što mu je pokušala namirisati spavaću sobu tim
čudnim mirisom.
- Zagrijat ću vodu i napraviti topli oblog dok se ti pripremiš, - rekla je, a time
je mislila da bi trebao skinuti hlače.
Kako mu je krv namočila i hlače i tuniku, skinuo je oboje. Ispružio se na
krevetu i povukao plahtu preko bokova kako bi pokrio svoje privatne dijelove.
Ilysa je držala pogled na kipućoj vodi koju je nosila prema krevetu, a na
ramenu je nosila krpu. Nakon što je sve odložila na stolac pored kreveta, okrenula
se prema njemu i oštro uvukla dah.
- Tako sam ljuta na tebe! Puna je gnoja, - rekla je gledajući u ranu na njegovoj
nozi. - To je bilo neodgovorno i aljkavo od tebe Connore MacDonald.
Zagrcnuo se od smijeha zbog čega se krevet zatresao. Nitko ga nikada nije
nazvao aljkavim i neodgovornim. Ali ponekad bi želio da može biti takav. A na vrhu
78
Povratak poglavara
njegove liste želja je bilo voditi ljubav sa ženom sve dok niti jedno od njih ne bi
moglo hodati. To je bila također i druga i treća stvar na popisu njegovih želja.
Ustvari, na popisu želja nije bilo ništa više osim valjanja po plahtama, vođenja
ljubavi sa djevojkom ponovno i ponovno. Ah, bio je prokleto tvrd samo od
razmišljanja o tome.
- Auuuu! - iz misli ga je trgnula vruća, mokra kompresa koju je Ilysa stavila na
ranu. Isuse to je boljelo.
- Zaslužio si! - Otresla se na njega.
Njena oštrina joj nije inače bila svojstvena, pa je Connor shvatio da se zbilja
zabrinula za njega.
- Ne uzrujavaj se. Nije to ništa. - Rekao je pokrivajući njenu ruku svojom. Zrak
između njih je vibrirao, a njegova usta su se osušila samo na osjećaj njene meke
kože. Connor je naglo maknuo ruku. Ne bi smio dirati Iysu, čak niti njenu ruku, kada
je ležao gol na krevetu i razmišljao o beskrajnom, vrućem, znojnom sexu.
- Oprosti, - rekao je. - Malo sam nervozan.
- Znam da je bolno, - rekla je skupljajući obrve.
Nije imala pojma koliko bolno i pri tome nije mislio na ranu. Stisnuo je zube i
pokušao se suzdržati od glasnog stenjanja kada je položila ruku na njegovo bedro a
onda, Bože pomozi mu, na njegov trbuh, dok je čistila ranu i nakon toga je premazala
ljekovitom mašću.
Malo niže, molim te. Želio ju je preklinjati da ga dotakne, da rukom obuhvati
njegov kurac i da mu olakšanje za kojim je žudio. Još bolje, da uđe u krevet s njime
i dopusti mu….
79
Povratak poglavara
Da je Ilysa znala o čemu razmišlja jadnoj djevojci bi srce otkazalo. Gledao je
njene nježne crte lica, a onda i njenu smiješnu haljinu i ružnu maramu pa se pitao
kako može biti tako očajan da zapravo razmišlja o tome da je zavede.
Connor je pokrio lice rukom i naredio sam sebi da ne razmišlja o tome kako
Ilysa izgleda ispod te očajne haljine.
****
Connor MacDonald uopće nije bio onakav kako je Lachlan očekivao.

U danima nakon dolaska u dvorac Lachlan je pozorno promatrao poglavara.
Za razliku od Hugha, Connor je gledao Lachlana u oči i razgovarao s njime sa
poštovanjem. Niti jednom nije čuo Connora da se ruga slabijim muškarcima ili
slugama. Ustvari, šalio se na vlastiti račun što je Lachlan smatrao zbunjujućim.
Iz svega što mu je otac rekao očekivao je od muškarca koji je imao krv
posljednjeg poglavara da bude ženskaroš neosjetljiv na one koji su imali manje sreće
od njega. Poglavar bi trebao imati puno žena, a Connor je bez daljnjega bio jako
zgodan, ako je suditi po pogledima žena iz dvorca koje su se spoticale od vlastite
noge kada bi ga vidjele.
Međutim, činilo se da poglavar niti jednoj od njih ne posvećuje posebnu
pažnju.
Osim Ilyse. A to je bilo iznenađujuće. Ilysa je bila smiješna mala stvar. Unatoč
tome što je bila visoka roda, nosila je dosadne haljine koje su izgledale kao da su
prepravljene haljine starijih rođakinja dvostruko veće od nje. Ne, Ilysa nije izgledala
kao djevojka koja je dijelila krevet s poglavarom. Da i je, Lachlan bi do sada već čuo
glasine.
80
Povratak poglavara
A opet, između njih je postojalo nešto. Lachlan je gledao Ilysu kako prelazi
preko dvorane, zaustavljajući se kako bi porazgovarala sa ljudima i kako bi se
pobrinula da je sve u redu.
Unatoč tome što je bila mlada i maloga rasta, Ilysa je čeličnom rukavicom
kontrolirala kućanstvo. Sluge bi za nju ubile.
Kada je prolazila pored Lachlana stavio je svoju ruku na njenu. - Uvijek si u
pokretu. Sjedni malo i odmori se.
- Moram obaviti sto stvari. - Nasmijala se, ispričala i nastavila dalje, ali onda
se zaustavila i osmjeh joj je izblijedio. Uvijek je bilo nečega u njenim očima kada ga
je gledala, kao da je vidjela crnilo u njegovu srcu. Ipak, Lachlan nikada nije osjetio
da ga je zbog toga osuđivala.
Nakon trenutka, smjestila se na klupu pored njega.
- Reci mi zašto skrivaš svoju ljepotu? - rekao je Lachlan. - Je li poglavar onaj
za kojeg ne želiš da je primijeti?
Ilysa se uspravila i trepnula na njega. - Pazi šta pričaš Lachlan. Kako to možeš
reći. A u ostalom ja nisam lijepa.
Ilysa je bila zagonetka. Kada bi je se zbilja pogledalo moglo se vidjeti da ima
lijepe crte, ali toliko je stegnula tu maramu oko glave da joj je zategla svu kožu.
- Koje boje ti je kosa ispod toga? - pitao je.
Kada je posegnuo za njenom maramom Ilysa mu je odgurnula ruku. -
Prestani!
Čuo je njen uzdah kada se između njih stvorila duga oštrica. Zaustavila se
milimetar od Lachlanova vrata. Kada je pogledao gore uz oštricu, na njenoj drugoj
strani je vidio Connora MacDonalda.
81
Povratak poglavara
- Zar ti Lachlan dosađuje Ilysa? - Connorov glas je bio miran kao more na dan
bez daška vjetra, ali njegove oči su bile ledeno hladne.
Lachlan se nije pomaknuo.
- Ne, uopće mi ne dosađuje, - rekla je Ilysa.
- Ilysa mi je poput sestre, - rekao je Connor. - Ako je budeš uznemiravao, ako
zbog tebe bude i najmanje uznemirena, odgovarat ćeš meni.
Popust sestre, moju guzicu.
- Ne želim da bude nesporazuma, - rekao je Connor vrškom oštrice bockajući
Lachlanov vrat. - Jesam li bio dovoljno jasan?
- Da, jesi, - rekao je Lachlan.
- Nisam sigurna da sam učinila dobro što sam te branila pred poglavarom, -
rekla je tiho Ilysa nakon što se Connor udaljio, - Želim ti vjerovati, ali ti nešto skrivaš.
- Posljednje dvije i pol godine sam proveo boreći se protiv MacLeodsa, - rekao
je Lachlan. - Nemaš pravo sumnjati u moju odanost.
- Šta imaš protiv našega poglavara? - pitala je ne dajući se smesti.
- Ništa. - Ah, bila je uporna kao oni mali psi koji te grizu za noge.
- Ako ga na ikoji način ugroziš, sama ću te ubiti. - Ilysa se ustala i pogledala
dolje u njega. - I to je obećanje Lachlane.
Iz poštovanja prema njoj nije se nasmijao. Morao je priznati da je Connor
MacDonald imao poštovanje onih koji su ga najbolje poznavali. Ali to još uvijek nije
značilo da zaslužuje Lachlanovo.
Kako mu je otac često govorio, krv se mora platiti krvlju.
82
Povratak poglavara
POGLAVLJE 10
Sreća je bila protiv njih. Connor je opsovao ispod glasa. U ovo doba godine
bilo bi normalno da može računati na maglu koja će sakriti brodove. Umjesto toga,
nad morem je blještao puni mjesec. Njihova galija će biti vidljiva bilo kome od
MacLeodsa tko je možda gleda preko mora sa druge strane zaljeva koji je dijelio
poluotok Trotternish od zemlje u posjedu MacLeodsa.
- Drži se obale što više možeš, - Connor je šapnuo u uho muškarca za
kormilom. Ostali ratnici u galiji su bili tihi, svjesni toga kako dobro zvuk putuje preko
vode u vedroj, hladnoj noći.
- To je mjesto, - šapćući je rekao muškarac pored Connora pokazujući na
tamnu kolibu iz čijeg dimnjaka se, prema zvjezdanom nebu, izdizao stup sivog dima.
Svake noći je Connor sa šačicom ratnika posjećivao domove MacDonaldsa koji još
uvijek nisu otišli ili nisu protjerani iz svojih domova od strane MacLeodsa. Ovo je
bilo najdalje što su otišli od dvorca, a ujedno i najbliže teritoriju MacLeodsa, gdje su
najjači.
Connor je osjetio napetost među ljudima kada je mala galija pristala uz obalu.
Prešao je pogledom uz i niz obalu, spreman dati zapovijed za povlačenje ako na
obalu nahrupe neprijateljski ratnici. Sve što je čuo u tihoj noći je lagano struganje
morske trave od dno galije i lepetaj krila ptice kada je preplašena uzletjela.
83
Povratak poglavara
Čelična oštrica njegova bodeža ispustila je poznati zvuk kada ju je izvukao iz
korica. Skočio je u hladnu vodu koja mu je dosezala do bedara. Ne ispuštajući ni
najmanji zvuk njegovi su ga ljudi slijedili u vodu. Zajedno su dovukli galiju do obale i
sakrili je ispod drveća sa niskim granama.
Sva Connorova osjetila su upozoravala na opasnost dok su se on i njegovi ljudi
penjali malim puteljkom prema kolibi. Nije niti čuo niti vidio ništa sumnjivo. Ali opet
je osjećao kao da ih netko promatra iz tame. Još jednom je poželio da su tamo s
njim Ian, Duncan ili Alex. Bezbroj puta su jedan drugome spasili život i mogao im je
bezgranično vjerovati. Iako je osobno izabrao nekolicinu ratnika koji su ga večeras
pratili, nije ih dobro poznavao, osim Sorelyja. Dodao bi on i Lachlana grupi, ali ga
nije mogao naći. Kada su došli do kolibe, Connor je držao mač u pripravnosti, a
Sorely je pokucao na vrata, njegova šaka je proizvela šuplji zvuk na drvenim vratima.
- To sam ja, Sorely. - Njegov tihi glas je zvučao nevjerojatno glasno nakon duge
tišine u kojoj su bili. Vrata su se lagano otvorila, a iza njih se pojavilo lice sa
slomljenim nosom.
- Otvori, - rekao je Sorely. - Doveo sam našeg novog poglavara.
Connor se pitao koliko dugo će biti poznat kao - novi- poglavar.
Muškarac sa slomljenim nosom je koraknuo nazad unutra i širom otvorio
vrata. Da su Duncan ili njegovi rođaci ovdje, jedan od njih bi prvi ušao kako bi bili
sigurni da nije zasjeda. Connor se nije bojao smrti, ali njegova smrt bi vjerojatno
dovela do toga da Hugh postane poglavar, a to bi uništilo klan.
Kako bi osigurao budućnost klana trebao je više od nekoliko ljudi. Trebao je
ratnike koji su bili neustrašivi i odani i voljni umrijeti uz njega. Stanovnici visočja su
bili poštovani zbog svoje neustrašivosti, bez obzira je li ona bila glupa ili ne. Connor
je ušao preko praga kolibe moleći se da nije zasjeda. Unutra je bilo desetak ljudi,
84
Povratak poglavara
većinom farmera. Connor je prešao pogledom preko ljudi, usamljene žene koja je
stajala pored ognjišta i djece koja su virila iza uzglavlja kreveta. Dao je znak trojici
ratnika, koji su ga pratili, da ostanu vani na straži. Njih trojica su mogli paziti jedan
na drugoga, a isto tako i paziti na MacLeodse.
- Ja sam Connor, praunuk Lorda od otoka, unuk Hugha, prvog MacDonalda sa
Sleata i sin Donalda Gallacha, našeg posljednjeg poglavara. - Iako je bilo sigurnije za
sve njih da se ovaj sastanak brzo završi, ljudi su očekivali određenu dozu formalnosti
od svoga poglavara.
- Beannachd air an taigh. - Blagoslov ovoj kući.
- Mìle fàilte oirbh, - tisuću dobrodošlica, pozdravio ga je njegov domaćin
slomljena nosa.
- Ja sam Malcom.
Connor je pamtio imena i lica kako se svaki od muškaraca predstavljao. Tada
je rekao, - Recite mi kako živite vi i vaše obitelji na ovoj strani Trotternisha.
- Naša djeca su gladna, - rekao je jedan od muškaraca, - a ne možemo zaštititi
naše žene.
Connor je pažljivo slušao dok su se muškarci smjenjivali govoreći.
- Ponovno držimo dvorac Trotternish, ali osvajanje čitavog poluotoka će biti
zahtjevnija zadaća, - rekao im je. - Svaki muškarac mora biti ratnik i pridružiti se
borbi ako želimo otjerati MacLeodse i zaštititi vaše obitelji od napada.
Od ljudi se začulo generalno mrmljanje odobravanja.
- Kada dođe vrijeme za borbu, poslat ću crann tara, - rekao je Connor. Crann
tara je bio drveni križ koji je bio zapaljen, a onda potopljen u krvi kako bi se vatra
ugasila. Bio je to tradicionalan način pozivanja klana na ustanak. - Od svakog tko ga
vidi očekuje se da proširi glas.
85
Povratak poglavara
Čulo se još jedno mrmljanje slaganja, a onda je jedan muškarac pitao, - Gdje
će se klan okupiti?
- Mora biti ovdje u blizini. - To je i bio razlog zašto je Connor večeras došao
na ovo mjesto. - MacLeodsovi ratnici su rašireni ovdje na Trotternishu među našim
ljudima. Njihova snaga leži na drugoj strani rijeke Snizort, i zato ih moramo
zaustaviti ovdje.
Soba je utihnula dok su muškarci probavljali ovo što im je rekao.
- Gdje je dobro mjesto za nas da se okupimo? - pitao je Connor. - To mora biti
mjesto koje poznaju svi naši ljudi i koje mogu naći i u mraku, bez da ih MacLeodsi
otkriju.
Connor je pogledom prelazio od jednoga do drugoga, a svaki od njih je
odmahivao glavom.
- Šta je sa mjestom na koje se ljudi boje ići? - glas je pripadao ženi koja je
stajala pored ognjišta. Bila je privlačna, bujna žena u srednjim tridesetima, za koju
je Connor pretpostavio da je Malcolmova žena i majka djece koju je vidio.
- Tišina, - rekao je Malcolm, ali Connor joj je dao znak da nastavi.
Imao je nekakvu ideju na šta žena misli i smatrao je to pametnom idejom,
iako se činilo da se muškarcima baš i ne sviđa.
- U blizini su tri takva mjesta, - rekla je. - Prvo je groblje na otoku u rijeci
Snizort, gdje je stara crkva posvećena svetom Columbu.
Connor je osjetio kako je u sobi porasla napetost. Nitko od njih nije želio imati
posla sa mrtvima nakon što padne mrak.
- Riskirali bi sa lošom srećom ako budemo uznemiravali mrtve poglavare i
ratnike koji tamo počivaju, - rekao je Connor. - Gdje još?
86
Povratak poglavara
- Dolina vila, - rekla je žena. - Skrivena je i MacLeodsi joj neće prići niti blizu,
danju niti noću.
- To je zato jer nisu budale, - rekao je jedan od muškaraca.
- Uznemiravanje vila je opasnije od uznemiravanja mrtvih poglavara, - rekao
je drugi.
- A treće mjesto? - pitao je Connor iako je počinjao misliti da je trebao
dopustiti njenom suprugu da je ušutka.
- Kamen koji stoji, - rekla je. - Oko njega nema puno magije osim za vrijeme
solsticija, a to može biti dobra magija. No bez obzira, većina ga izbjegava tijekom
noći.
- Nalazi se na brdu koje gleda na morsku uvalu, nedaleko od rijeke, - rekao je
Sorely. - To bi bilo dobar odabir.
- Tada je odlučeno. Kada pozovem klan na ustanak sa crann tarom, naći ćemo
se pored kamena koji stoji. - Connor je pogledom prelazio od muškarca do muškarca
sve dok svi nisu kimnuli. Tada je signalizirao ljudima da se utišaju i podigao šaku. -
Porazit ćemo MacLeodse i na moru i na kopnu!
Svi muškarci u sobi su podigli šake i ponovili moto MacDonalda. - Na moru i
na kopnu!
Istog trenutka kada je Connor izašao iz kolibe znao je da nešto ne valja.
Muškarci koje je postavio na stražu izgleda nisu osjetili opasnost. Connor je mirno
stajao, slušajući i gledajući u mrak. Nije osjećao nikakvo kretanje niti lijevo niti desno
od sebe.
Gledajući prema tamnoj vodi, dvije ratne galije su se tiho pojavile iza rta na
jugu. Na mjesečini je mogao vidjeti niz štitova duž strana brodova, a svaki od njih je
nosio trideset do pedeset ratnika.
87
Povratak poglavara
Connor je imao šestoricu ljudi, uključujući i njega.
Bilo je daleko previše neprijateljskih ratnika da bi se borili, a Connor si nije
mogao dopustiti da izgubi ijednog od svojih ratnika. Gledao je kako galije skreću u
zaljev zbog čega je bilo nemoguće da Connor i njegovi ljudi stignu do svoje galije i
pobjegnu preko mora. Sada su se svi njegovi ljudi okupili oko njega.
- Naša najbolja šansa je da se razdvojimo i prokleto brzo trčimo, - rekao je
Connor tihim glasom. - Naći ćemo se u dvorcu. Sada idite!
Kada su muškarci otrčali, Connor je ušao nazad kako bi upozorio ostale.
- Morate biti tiho! MacLeodsovi ratnici pristaju, - rekao im je. - Svi bježite!
Connor je držao vrata požurujući ih. Sve vrijeme je gledao galije kako klize
prema obali. Muškarci su brzo nestali, ali činilo se kao da traje čitavu vječnost dok
su muškarac i njegova žena okupili svu djecu. Napetost je prolazila kroz Connora
dok je gledao niz djece kako silaze niz stepenice sa visokog kreveta. Isuse, koliko su
ih imali?
- Brzo, izvedi svoju ženu i djecu, - pozvao je Mlcoma. - Brzo! Brzo!
- Ostavi ga neka se sam brine o svojoj djeci, - rekao je Sorely vukući Connora
za ruku. - Moraš pobjeći. Ja ću ostati uz tebe.
Činilo se nevjerojatno da su se dvije galije pune ratnika slučajno tamo
pojavile. Sve dok Connor ne bude siguran tko ga je izdao neće sam putovati sa nikim
od njih, pa niti sa Sorelyjem.
- Idi. - Rekao je Connor. - Ja ću sam naći put nazad.
- Ali….
- Rekao sam da ideš, - Connor mu je naredio.
Do trenutka dok su Malcom i njegova žena izveli i posljednje dijete kroz vrata,
Connor je čuo grmljavinu nogu koje trče putem uzbrdo sa obale. Zatvarajući vrata
88
Povratak poglavara
za njima Connor je krajičkom oka ugledao malu kovrčavu glavu kako se spušta niz
ljestve. Stigao je do nje u tri duga koraka, povukao je sa ljestava jednom rukom i
potrčao van.
Kada je došao iza ugla kolibe vidio je majku kako trči prema njemu držeći po
jedno dijete u svakoj ruci. Mora da je shvatila da je jedno zaboravila.
- Imam je, - rekao joj je Connor. - Odmah moramo sakriti vašu obitelj!
- Ovuda, - rekla je.
Bili su na otvorenom prostoru, a ratnici će doći na vrh brda za trenutak.
Connor je uzeo djete koje je zaostajalo i držalo se za majčina leđa pa su zajedno
potrčali u zaštitu drveća iza kolibe.
Vika i zvuk razbijanja posuđa u kolibi dopreli su do Connora kada su stigli do
drveća i nastavili trčati. Na drugoj strani male šume stigli su Malcoma i drugu djecu,
koji su ih čekali na dobro utabanom putu.
- Zahvalan sam ti što si pomogao mojoj obitelji, - rekla je žena glasom bez
daha. - Ali ovdje si u opasnosti poglavaru. Moraš otići dok još možeš.
- Pričekat ću dok ste vi i djeca skrveni na sigurnom, - rekao je. - Preblizu smo
kolibe. Ovdje će vas naći.
- Možemo se sakriti dolje ispod brda, - rekla je.
Bilo je očigledno da su se tamo i prije skrivali jer su starija djeca već nestajala
putem niz brdo. Connor je bacio pogled iza ramena dok ih je slijedio. Još uvijek
nikoga nije vidio, ali znao je da će doći.
Obitelj se sakrila u maloj rupi na strani brda koja je nastala kada je veliko drvo
bilo isčupano iz zemlje.
- Morate držati djecu tiho, - šapnuo je Connor Malcomu i njegovoj ženi
dodavajući im dvoje djece koje je nosio niz brdo.
89
Povratak poglavara
Connor je legao u travu pored njihovog skrovišta, na mjesto s kojega će moći
vidjeti ako se bilo tko pojavi na puteljku iznad njih. Zvukovi su još uvijek dolazili iz
kolibe, ali pretpostavljao je da će se ratnici podijeliti u grupe kako bi ih tražili. Ili to
je ono što bi on naredio da im zapovijeda.
Jedno od djece je počelo plakati, ali je brzo ušutkano.
- Ovuda! - začuo se glas. - Čuo sam nešto!
****
- Spusti taj nož prije nego si odrežeš prst, - rekao je Kuhar i uzeo joj nož. - Ne
bi trebala uopće raditi u kuhinji, ali danas si posebno opasna sama za sebe.
- Žao mi je što ti smetam, - rekla je Ilysa. - Samo sam zabrinuta.
Nakon što više nije mogla izdržati u svojoj sobi, sišla je u kuhinju nadajući se
da će si odvratiti misli.
- Poglavar izlazi sada već nekoliko noći za redom sa grupom ljudi, - rekao je
Kuhar režući luk zasljepljujućom brzinom, - i ništa loše se nije dogodilo.
Ilysa si je to stalno govorila. Ipak nije se mogla otresti ovoga osjećaja
katastrofe koja je dolazila.
- Muškarci će se uskoro vratiti, - rekao je Kuhar. - Vidjet ćeš.
- Naravno da hoće, - rekla je Ilysa i poljubila ga u obraz. - Ostavit ću te da radiš.
Hodajući po zavojitim stepenicama, Ilysa je osjetila navalu hladnoće, kao da
joj je netko upravo prešao preko groba. Uhvatila se rukama za hladni kameni zid
kako bi se smirila, a vid joj se zamaglio. Iako je bila svjesna toga gdje je, stepenice
su nestale i vidjela je Connora okupanog mjesečinom. Pružao je ruke prema njoj, a
tunika mu je bila natopljena krvlju. Istog trenutka kada je vizija prošla Ilysa je
90
Povratak poglavara
potrčala uz stepenice znajući što mora učiniti. Požurila je pokupiti ono što joj treba
i ogrnula se ogrtačem.
91
Povratak poglavara
POGLAVLJE 11
Na grebenu iznad njih Connor je vidio obrise petorice ratnika, bili su jasno
vidljivi na mjesečini. Jedva dišući bacio je pogled na niz djece koja su bila stisnuta uz
stijenu i pomolio se Bogu da svi ostanu tihi. Ležeći u visokoj travi Connor je gledao
ratnike i snagom volje ih pokušavao natjerati da odu. Bili su toliko blizu da im je u
tihoj noći mogao razaznati glasove.
- Poglavar MacDonalda je trebao biti ovdje, - rekao je jedan od njih. - Dobit
ćemo veliku nagradu ako ga baš mi dovedemo.
MacLeodsi su znali da će biti ovdje. Kao što je Connor i sumnjao, jedan od
njegovih ljudi ga je izdao. Ali tko?
Connor je zadržao dah kada su se muškarci okrenui prema sjeveru i krenuli
putem koji je vodio prema dvorcu Trotternish. Čekao je nekoliko minuta nakon što
su se udaljili pa se podigao na ruke i koljena kako bi bolje vidio.
- Jesu li otišli? - pitao je Malcom.
- Tiho! - naredio mu je Connor kada je čuo tiho mrmljanje glasova ratnika
iznad njih.
- Vraćaju se.
Nedugo zatim ratnici su opet stajali iznad njih. - Trebamo pogledati niz ovo
brdo, - rekao je jedan od njih.
92
Povratak poglavara
Connor se ukočio. Malcom nije bio ratnik što je značilo da će se Connor sam
morati boriti protiv sve petorice ratnika.
- Ma ne, idemo nazad prema brodu, - rekao je drugi muškarac. - Kod kuće me
čeka boca viskija i vruća djevojka.
Connor se pomolio da ga ostali poslušaju.
- Otići ćemo nakon što pogledamo ovdje dolje, - rekao je prvi muškarac.
Connor je čuo poznati zvuk mačeva kako sijeku visoku travu dok su se
petorica muškaraca spuštala niz brdo. Nakon što je dao znak obitelji da ostanu
pritajeni, pognut je potrčao preko strane brda. Morao se kretati brzo da bi se stigao
približiti muškarcima sa stražnje strane prije nego oni dođu do skrovišta obitelji.
Došavši do puta nakupio je pun naramak kamenja i popeo se na veliko drvo.
Istog trenutka kada je bio sakriven granama ispustio je kamenje koje se počelo
kotrljati niz put. Tada se popeo na debelu granu koja je visjela iznad puta i čekao.
Ako uskoro ne čuje muškarce kako dolaze prema njemu morat će im privući
pozornost vikanjem. Nasmijao se kada je čuo topot nogu.
Prvu trojicu ratnika je pustio da prođu, a onda skočio na preostalu dvojicu
brzim zamasima zabadajući bodež prvo u jednoga, a onda u drugoga. Prije nego su
se ostala trojica i stigla okrenuti da vide šta se dešava on je u rukama već imao mač.
Trojica odjednom bi mogla biti teška za savladati. Osjetio je zadovoljstvo kada ga je
jedan napao. Sigurnim zamahom blokirao je napadačev mač, a onda se brzo
okrenuo i zabio svoju oštricu duboko u muškarčev bok.
Preostala dvojica su iskoristili svoju prednost i počeli ga napadati, jedan mu
je prilazio sa lijeve strane, a drugi sa desne. Connor je podigao mač jednoga od
mrtvih ratnika i počeo uzvraćati napade boreći se sa dva mača. Svakoga trenutka je
moglo doći još ratnika u potrazi za ovima. Prokletstvo, morao je ovo brzo završiti.
93
Povratak poglavara
Sagnuo se na stranu kada je jedan od njih zamahnuo prema njemu pa mu je
oštrica samo zarezala ruku umjesto da mu je probola prsa. Podižući se Connor je
izvukao nož iz čizme. Ruka njegova protivnika je još uvijek bila ispružena zbog snage
kojom je zamahnuo kada je Connor zabo svoj nož između njegovih izloženih rebara.
Posljednji ratnik je krenuo prema njemu uz bojni poklič prije nego se Connor
mogao oporaviti i blokirati napad njegova mača. Osjetio je hladnoću mača na leđima
dok je padao na zemlju. Prije nego se uspio ustati njegov protivnik je podignuo i
zamahnuo mačem iznad glave svom svojom snagom. Connor se uspio na vrijeme
otkotrljati na stranu i izbjeći da ga raspolovi, ali oštrica mu je uspjela zahvatiti bedro.
Connor je ponovno bio na nogama i imao je još samo jednoga protivnika. Kada je
mogao, Connor je pokazivao milost. Ali sada nije bilo vrijeme za to. Zamahivao je
svojim mačem u ubojitim, ritmičkim lukovima prisiljavajući protivnika na uzmicanje.
Napokon, ratnik je svom svojom snagom zamahnuo prema Connorovoj
ozlijeđenoj nozi. Očekujući takav potez preskočio je oštricu. Kada mač njegova
protivnika nije naišao ni na kakav otpor dovoljno dugo ga je izbacio iz ravnoteže da
mu Connor može zadati smrtonosni udarac i završiti borbu.
Dok se naginjao na mač kako bi povratio dah, Connor je vidio da je obitelj
ispuzala iz svoga skrovišta i gleda iz visoke trave. Dao im je znak da ostanu tamo
gdje jesu i počeo odvlačiti mrtva tijela sa staze. Ako drugi ratnici krenu ovim putem
i nađu mrtve svoje prijatelje bit će mnogo okrutniji u svojoj potrazi.
- Samo držite djecu tiho i maknite ih sa puta, - rekao je Connor Malcomu kada
mu je ovaj ponudio pomoć.
Do trenutka dok je odvukao svu petoricu mrtvih ratnika u grmlje u glavi mu
se vrtjelo.
94
Povratak poglavara
- Ja se moram vratiti u dvorac, ali vi bi trebali biti sigurni sve dok ste skriveni,
- rekao je obitelji. - Nemojte se vraćati u kolibu sve dok ne svane i dok ne budete
sigurni da su otplovili.
- Daj da se pobrinem za tvoje rane prije nego odeš, - rekla je žena.
Tek sada je Connor postao svjestan da mu je rukav natopljen krvlju. Sjetio se
da je primio udarac i u nogu. To bi objasnilo zašto se osjeća kao da će se onesvijestiti.
- Pomozi mi da ih povežem i onda odlazim, - rekao je.
Služeći se Connorovim nožem odrezala je dvije trake sa dna svoje suknje. Prvu
je svezala oko njegove ruke, a drugu je on svezao oko rane na bedru.
- Dug je put do dvorca, a put je zarastao i teško ga je slijediti u mraku, - rekao
je Malcom. - Trebao bih poći s tobom.
- Snaći ću se, - rekao je Connor. - Ostani sa svojom ženom i djecom.
- Pazi da ne uđeš u dolinu vila, - rekao je Malcom. - Put kruži oko nje. Nemoj
da te zavara to što na taj način možeš skratiti put. - Vile su bile njegova najmanja
briga.
- Ako se i nađeš u dolini moraš uzeti poklon da ga ostaviš vilama, - rekla je
njegova žena. Posegnula je u džep i izvadila kamen koji se svjetlucao na mjesečini.
- Ponekad im se sviđa da dobiju poklon iako sa vilama nikada ne možeš biti
siguran.
Connor je nije želio uvrijediti pa joj se zahvalio i stavio kamen u kožnu torbicu
svezanu oko njegova remena. Trebao je putovati kilometrima i bio je nestrpljiv da
krene.
- Sada mi je jasno zašto kažu da si ti nada našega klana, - rekla je žena. - Neka
te Bog čuva. Treba nam nada.
95
Povratak poglavara
POGLAVLJE 12
Connoru se činilo da hoda satima. Bio je zahvalan na tišini noći, čak iako je
osjećaj mira bio lažan. Trebalo mu je vremena da razmisli i za promjenu nisu ga
pratili njegovi čuvari. Kao poglavar uvijek je bio okružen, ali i uvijek usamljen.
Koji od njegovih ljudi ga je izdao. Uuzeo je u obzir svakoga od njih tko je pošao
s njim i isto tako odbacio svakoga od njih. Pa opet, izdajica je morao biti netko tko
je znao kuda idu. Nakon nekoliko sati, Connoru je postalo previše loše da bi
razmišljao. Nastavio je hodati. Dva puta je izgubio put pa se morao vraćati sljedeći
vlastite tragove. Ispred sebe je vidio obrise čudnih brda oblika stožaca.
Posrtao je prema naprijed. Kako je prilazio bliže, noćna magla, koja je ležala
između čudnih brda, pretvorila je mjesečinu u nježni sjaj. Iznad maglice, vrhovi brda
su sa strane imali grebene koji su izgledali kao valovi na površini vode. Um mu je
radio usporeno, ali imao je neugodan osjećaj da je zaboravio nešto jako važno.
Nešto što mu je žena, sa svom onom djecom, rekla. Zavoji na ruci i nozi su mu
popustili od hodanja i bio je svjestan, ali kao da se sve ovo događa nekome
drugome, da gubi previše krvi.
Sjeo je kako bi zategnuo zavoje pa je pokušavajući skupiti snagu za to, spustio
glavu između koljena. Onda, prisiljavajući se da ostane na oprezu, ponovno je
povezao ranu na ruci upotrebljavajući drugu ruku i zube. Zatim je odvezao do kraja
krvlju natopljen zavoj na bedru i ponovno ga zategnuo u čvrsti čvor. Kada je to
96
Povratak poglavara
napravio, odlučio je da si ne može dopustiti da se odmara niti minute prije nego se
ponovno podigne na noge.
Connor se probudio drhteći i shvatio da mora da se onesvijestio. Podigao je
glavu uz veliki napor. Mjesec se nije pomaknuo daleko preko neba stoga sigurno
nije dugo spavao. Rekao je sam sebi da mora ustati i vratiti se u dvorac prije nego
svane. Ako su ga MacLeodsi, možda uz pomoć jednoga od njegovih vlastitih ljudi,
tražili bit će sigurnije da putuje pod okriljem noći. Um mu je bio usporen, ali
napokon je shvatio da sjedi u magli u dolini vila. Iako nikada prije nije bio ovdje, brda
u obliku stožaca su bila upravo onakva kako su mu opisali. Začudo, to saznanje ga
nije niti najmanje uzrujalo.
Connor je okrenuo glavu i kroz maglu vidio mali odsjaj vatre. Prijatelj ili
neprijatelj? Ispred vatre je prošao obris ženske figure. Da li je bila vila ili obična žena
nije znao. Da li je zamišlja? Connor je nekoliko puta trepnuo ali ona je još uvijek bila
ondje. Njena vitka, privlačna figura bila je obučena u providnu, tanku tkaninu, baš
kao i anđeo. Ili kao vila. Dok ju je gledao ona je počela plesati oko vatre, njišući se
sa gracioznošću ptice koja ponire i lebdi preko neba. Svaki puta kada bi prošla ispred
njegove strane vatre, mogao je vidjeti njen vitak, gibak oblik kroz tanku tkaninu
njenog ogrtača. Činilo se da ispod njega ne nosi baš ništa. Bilo je nešto čarobno u
pokretima djevojke vile zbog čega Connor uopće nije razmišljao da ode. Sve od
djetinjstva slušao je o tome kako vile mogu začarati, ali ako je ovo bila vila, on nije
mario. Pjevala je visokim, slatkim glasom. Iako je Connor bio predaleko da bi
razumio riječi, zvuk mu je ispunio srce čežnjom. Sve u vezi nje ga je očaralo. Vrhovi
njenih malih grudi ispod tanke tkanine, otmjeno njihanje njena ogrtača i duga
svijetla kosa koja joj je padala niz leđa poput bliještećeg vodopada.
97
Povratak poglavara
Kroz njega je prošla želja. Bilo da je bila vila ili utvara, svim svojim srcem je
želio da može imati jednu noć s njom. Žudio je za tim da prođe rukom po otmjenim
linijama njena tijela, da joj uhvati grudi, da osjeti njenu kosu na svome tijelu. Jedna
magična noć sa ovom vilom, noć koje bi se mogao sjećati nakon što se ona vrati u
svoj svijet i ostavi njega u njegovom, on je bio nada smoga klana i uvijek, uvijek
njegova dužnost mora biti na prvom mjestu.
Kada su iskre poletjele iz njenih prstiju Connor je uvukao zrak. Kakav bi osjećaj
bio dirati ovu nebesku, magičnu djevojku? Ljubiti je duž vrata ka u labuda? Zabiti
svoje lice u njenu kosu…osjetiti njena prsa pritisnuta uz njegova gola….osjetiti iskre
iz njenih prstiju na svojoj koži…..
Kapci su mu postali teški dok je gledao lagano njihanje njena tijela i slušao
slatki zvuk njena glasa. Nije bio siguran da li je budan ili sanja kada ju je polegao na
svoj plašt, a ona omotala svoje vitke noge oko njega dok ju je on duboko ljubio. Ako
je sanjao, nije se želio probuditi.
****
Tkanina kao pero laka lagano je skliznula preko Ilyisine kože dok se ona
saginjala i okretala polaganim pokretima oko vatre. U početku joj je bilo neugodno
plesanje s puštenom kosom i ničime ispod tankog ogrtača, ali nitko drugi se neće
usuditi ući u dolinu vila i vidjeti je. Ilysa se ohrabrila da dođe na ovo posebno mjesto
kako bi pojačala moć svoje magije. Nakon što je u svojoj viziji vidjela crnu opasnost
oko Connora, shvatila je da ga od nje ne može štititi samo obična čarolija. Teàrlag,
koja se razumjela u takve stvari, rekla joj je da je dolina vila zadržala moć stare
magije. Ilysa nikada prije nije pokušala vatreni ples, koji je prizivao moći vila, ali
98
Povratak poglavara
Tearlag joj je rekla šta treba napraviti. Skoncentrirala se na pokrete, koji su, poput
njene haljine, bili smišljeni da laskaju vilama tako što ih oponašaju.
Stara vidovnjakinja je tvrdila da je dobila haljinu, koja je napravljena od
tkanine koja je bila vani tijekom tri uzastopna puna mjeseca, na dar od vila kada je
bila mlada djevojka. Ilysi je bilo lakše zamisliti da je Tearlag zbilja dobila haljinu na
poklon od vila nego što joj je bilo zamisliti da je Tearlag ikada bila mlada. Dok se
uvijala i izvijala, Ilysa se zaboravila i izgubila se u slobodi plesa.
Umjesto tihe, zbunjene djevojke koju nitko nije primjećivao, bila je prekrasna
i čarobna vilinska princeza. Dok je pjevala riječi snaga čarolije je strujala kroz nju.
Oštrica te može porezati,
Ipak nitko te neće ubiti.
Lažni prijatelji te mogu zavarati,
Saveznici te mogu napustiti,
Neprijatelj te može zarobiti,
Seun Dhè umad!
Làmh Dhè airson do dhìona!
Neka je magija Boga s tobom!
Neka te Božja ruka čuva!
Uvijajući se bacila je posebno bilje na vatru sa obje ruke zbog čega su iskre sa
vatre poletjele kroz noć. I to je bilo da odobrovolji vile, koje su bile poznate po tome
da vole sve što iskri ili se svjetluca.
99
Povratak poglavara
Kada je završila sa plesom, Ilysa je pala na zemlju i zagledala se u plamen.
Jedan vatreni ples dat će Connoru snažnu zaštitu. Ali da bi dobila punu moć čarolije
mora ga još jednom ponoviti, isto u noći punog mjeseca. Sve je napravila onako kako
joj je Tearlag rekla. Ipak, odlučila se da će još nešto dodati kao dodatnu mjeru zaštite
pa se podigla na noge. U godinama dok su njen brat, Ian, Connor i Alex bili u
Francuskoj, vidjela je puno puta svoju majku kako to radi i njih četvorica su se
sigurno vratili kući. Bila je to jednostavna čarolija. Jedino važno je bilo napraviti krug
u pravome smjeru. Ilysa je krenula oko vatre s lijeva na desno, u smjeru koji je
donosio dobru sreću, vukući štap po zemlji.
- Zaštiti ga, izliječi ga, dovedi ga kući.
Dok je kružila oko vatre i izgovarala čaroliju, jednom, dva puta, tri puta u
mislima je cijelo vrijeme držala Connorovu sliku. Mokra i promrzla do kosti ugasila
je vatru i omotala se ogrtačem. Mora se požuriti ako se želi vratiti u dvorac prije
nego se svi probude.
Svezala je kosu i omotala je maramom sa lakoćom nekoga tko je tu vještinu
usavršio tijekom mnogih godina. Iako je marama bila ista ona koju je uvijek nosila,
tkanina joj se činila gruba ispod prstiju. Kao pero laki ogrtač na njenoj koži, bio je
jedini podsjetnik da je na kratko bila vilinska princeza.
****
Connor se probudio na sivom svjetlu pred zoru, osjećajući se ukočeno i mokro

od kiše koja je padala tijekom noći dok je spavao. Gledao je oko sebe u čudna
stožasta brda i pokušavao se sjetiti gdje je i kako je uopće dospio ovdje.
100
Povratak poglavara
Aaaaa, dolina vila. Sinoć je nabasao na nju na putu u dvorac nakon
napada….Connor je sjeo uspravno kada se sjetio djevojke vile.
Više je nije bilo. Gledao je u prazno mjesto između brda gdje ju je sinoć vidio
kako pleše, a na prsa mu se spustio osjećaj gubitka. Da li ju je zbilja vidio?
Odmahnuo je glavom. Njegovi snovi o tome kako vodi ljubav s njom su bili tako živi
da ju je gotovo mogao osjetiti na usnama.
Duge je minute sjedio ne pomičući se, nadajući se da će se ponovno pojaviti.
Ali ne, nestala je u noćnu maglu, kao san ili vila u staroj priči. Connor nije bio osoba
koja se prepušta mašti, ali ona je izgledala tako stvarna da je teško sam sebe uvjerio
da ju je zamislio. Iako nije imalo nikakvog smisla, osjećao je da joj je bio privučen
čitavim svojim bićem. Naravno, osjećao je požudu za mnogo žena. Ali ovo je bila
dublja želja, onakva za koju se bojao da ga nikada neće napustiti. Imao je osjećaj da
je vidio jedinu djevojku koja bi ga upotpunila. Da li je to bila vilinska magija koju je
bacila na njega? Connor je proklinjao sam sebe. Nije bio sklon takvim budalaštinama
još otkako je bio dječak, ne od dana otkad je njegova majka otišla. Catriona je
zarobila srca svih njih i zbog nje je svaki dan bio magičan, ali magija je umrla s njom.
Ako ga je majka išta naučila, bilo je to da bude oprezan sa ženama, pogotovo
s onima koje su mogle začarati muškarčevo srce. Connor je želio supruga koja će
biti, za razliku od njegove majke, neovisna i kojoj je mogao vjerovati, onakvu ženu
koja neće otići.
Ipak, bio je muškarac. Kada mu je kroz misli ponovno zaplesala slika djevojke
požuda ga je ispunila. Iako u mraku nije mogao razaznati crte njena lica, znao je da
su nježne i lijepe poput njenih oblina.
Čekanje je bilo beskorisno gubljenje vremena. Iako je bio poglavar, ili točnije
rečeno, zato što je bio poglavar, Connor nije bio osoba koja je mogla imati što je
101
Povratak poglavara
željela. Svaki izbor koji napravi, sve što učini, mora biti zato da bi ponovno osnažio
svoj klan i zaštitio svoje ljude.
A sada, to je značilo hodati ostatak puta do dvorca na ranjenoj nozi. Kada se
ustao iznenadio se kada je vidio da se osjeća bolje nakon noći na hladnoći i kiši.
Glava mu je ponovno bila bistra. Smireno je hodao kroz mokru travu između čudnih
brda. Sjetio se svjetlucavog kamena u svojoj torbici i krenuo prema mjestu gdje je
vidio, ili mislio da je vidio, djevojku kako pleše.
Kada je vidio ostatke vatre kleknuo je kako bi dotaknuo krug kamenja oko nje.
Zbog kiše je bilo nemoguće reći da li je vatra sinoć gorjela, ali bilo je čudno da je
netko uopće palio vatru u dolini vila. Kada je sunce izašlo iza brda, zbog kapljica kiše
na njema, činilo se da trava svjetluca poput bisera. Connor se nasmijao kada je
pomislio na iskre koje su letjele iz djevojčinih prstiju.
Da li je bilo šta od toga bilo stvarno?
Izvadio je kamen iz svoje torbice i stavio ga na drvo pored vatre, njegov izraz
zahvalnosti za nezaboravnu ljepotu, bila ona stvarna ili ne.
102
Povratak poglavara
POGLAVLJE 13
- Jesi li dobro? - pitao je Lachlan Ilysu kada ju je sreo na stepenicama

stražarnice. Nije ju vidio tijekom doručka i bila je blijeda i činila se iscrpljenom.
Ignorirala je njegovo pitanje i rekla, - Da li se poglavar vratio?
- Muškarci koji su otišli s njime su se vratili po jedan ili dvojica tijekom noći, -
rekao je Lachlan.
- Ali Connor nije? - pitala je a lice joj je poprimilo još bljeđu boju.
- Ne još.
- Da li znaš što se dogodilo? - pitala je.
- Rekli su mi da su ih iznenadile dvije galije pune MacLeodsovih ratnika, -
rekao je Lachlan jer nije bilo smisla da joj ne kaže istinu. - Kada nisu mogli stići do
svoga čamca da pobjegnu, razdvojili su se da MacLeodsima bude teže slijediti ih.
Možda bi mu trebalo biti drago ako su ubili Connora i spasili ga problema
rješavanja ove krvne zavade, ali Lachlan nije mogao biti sretan zbog bilo kakvog
napada na njegov klan. Kada je svoju pozornost ponovno usmjerio na Ilysu, djevojka
se ljuljala na nogama.
- Sjedni prije nego se onesvijestiš, - rekao je Lachlan i sjeo na stepenice s njom.
- Ja se ne onesvješćujem, - rekla je, a on se nije niti trudio svađati s njom.
Tada je Sorely sišao iz stražarnice. Kada ih je vidio, stavio je ruke na bokove i
gledao ih gore dolje. Lachlan je stvorio neprijatelja kada je oborio Sorelyja na guzicu
103
Povratak poglavara
i uzeo mu mač ispred svih njegovih ljudi. Sumnjao je da je Sorelyjev stav prema
njemu bio razlog zašto mu Connor nije vjerovao dovoljno da i njega povede na svoje
noćne izlete.
- Bolje ti je da imaš prokleto dobro objašnjenje zašto te sinoć nismo mogli
naći, - rekao je Sorely tonom zbog kojega mu je Lachlan želio zabiti šaku u lice.
- Idi dovraga, - rekao je Lachlan. - Nisi moj čuvar.
- To ćemo još vidjeti, - rekao je Sorely.
Sorely je očekivao da će biti imenovan zapovjednikom Connorove straže, ali
to se još nije dogodilo. Ipak, Lachlan se morao potruditi da ga tolerira. Nije mu
trebalo da bilo kome da razlog da pomno prati njegovo kretanje.
- Gdje si bio sinoć, - pitala ga je Ilysa nakon što je Sorely ljutito otišao.
Lachlan ju je ignorirao, nadajući se da neće inzistirati, iako ju je do sada već
dovoljno dobro znao da zna da se uzalud nadao.
- Reci mi da nisi imao ništa s onim što se dogodilo, - rekla je.
- Nikada ne bih doveo MacLeodse na nas, - rekao je. - Nikada.
- Znam da si dobar čovjek, - rekla je Ilysa hvatajući ga za ruku, - i da se nosiš s
nečim što si učinio i da te to jako muči.
Lachlan nije navikao da ga itko tako dobro čita. Kada ju je pogledao i sreo
njene iskrene smeđe oči, podsjetio se da mu je Ilysa bila veća prijetnja nego Sorely.
Poglavar je vjerovao Ilysi i nekako, ona je mogla vijeti crnilo u njegovoj duši.
- Slušaj svoju savjest, - rekla je, - i nemoj to učiniti.
Djevojke su voljele ići u krevet s njime, ali da se neka brine o njegovoj savjesti,
to je bilo novo za njega.
104
Povratak poglavara
- O čemu god da se radi, moraš to zaboraviti i pomoći Connoru, - rekla je. -
On je nada našega klana, jedini čovjek koji stoji između nas i toga da nam Hugh bude
poglavar.
- Ovdje sam zar ne? - rekao je. - Iako ne vidim u čemu bi bila velika razlika bio
poglavar jedan ili drugi od njih.
Bila je greška to priznati, Ilysa ga je zgrabila za ruku snagom koja je bila
zapanjujuća za tako malu djevojku. Tako mu svih svetaca, djevojka je bila uporna.
- Velika je razlika, - rekla je. - Bila sam u Dunscaithu kada ga je Hugh preuzeo
i proglasio se poglavarem. Hugh nije učinio ništa kada su MacKinnoni napali dvorac
Knock i kada su MacLeodsi uzeli Trotternish od nas.
- Nije Hughova krivnja što je naš prijašnji poglavar pokupio ratnike i odveo ih
u borbu protiv Engleza, a nas ostavio na milost i nemilost neprijatelja.
- Bila sam tamo, - rekla je inzistirajućim tonom, naglašavajući svaku riječ. -
Dvorac Knock je udaljen samo 8 kilometara od Dunscaitha. Ipak, kada su naši ljudi
došli od tamo moleći pomoć, Hugh je sjedio sa dvije djevojke u krilu, smijao se i pio.
Mogli smo vidjeti vatru, a on bez obzira na to ništa nije napravio.
Prokletnik. Lachlana su potresle njene riječi. A ipak, po svemu onome što je
vidio od Hugha, zvučale su istinito.
- Sumnjam da bi naš prijašnji poglavar napravio išta drugačije, - rekao je.
- Connorov otac je imao mana, ali nikada ne bi sjedio u svome dvorcu
uživajući dok naši neprijatelji uzimaju našu zemlju, - rekla je Ilysa. - A to ne bi učinio
niti Connor.
Lachlan je odrastao sa očevom mržnjom prema njihovom bivšem poglavaru.
Osveta je bila razlog za stalno treniranje od trenutka od kada je prohodao. Lachlan
je pokušao ne obraćati pažnju na Ilysine riječi, ali nikada prije nije niti jednom čuo
105
Povratak poglavara
priče o kukavičluku bivšeg poglavara, a niti jedna od njihovih zemalja nije bila
izgubljena dok je on bio živ. To isto se nije moglo reći i za Hugha.
A što se tiče Connora, svaku noć kada bi napustio dvorac riskirao je svoj život.
- Hugh je doveo svoje glupe, gusare bez klana u dvorac Dunscaith, - rekla je
Ilysa, - i nijedna žena niti dijete nisu bili sigurni.
- Jesu li te povrijedili? - Zbog same pomisli na to da ju je netko ozlijedio
Lachlanu je postalo zlo. Iz nekog prokletog razloga, Ilysa mu je postala jako draga.
Vjerojatno zato jer ga je njezina tvrdoglavost podsjećala na njegovu sestru.
- Potrudila sam se da čuju da učim staru magiju, - rekla je sa smiješkom. -
Bojali su se da ću ih prokleti.
- Ako su Hugh i njegovi ljudi bili tako okrutni, zašto si uopće bila tamo?
- Da špijuniram Hugha naravno, - rekla je. - Znala sam da će se njih četvorica,
moj brat, Connor i Connorovi rođaci, vratiti čim čuju da je klan u opasnosti i da će
trebati nekoga u dvorcu.
Ilysa je definitivno bila bolji špijun od njega. Sa njenim nevinim licem i tihom
naravi, nitko ne bi sumnjao u nju.
- Connor te treba, - rekla je Ilysa. - Zbog dobrobiti klana, moraš mu pomoći.
Lachlan je nije želio podsjetiti da bi Connor već mogao biti mrtav. A nije joj
niti rekao da bi želio da može promijeniti strane. Zahtjev za čašću nije bio prilagodljiv
i nije se moglo oprostiti, pa nije mogao niti on.
- Neki muškarac prelazi polje prema dvorcu, - viknuo je jedan od stražara sa
zida. Ilysa je ustala sa stepenica i Lachlan je s njom potrčao prema ulazu u dvorac.
Neočekivani drhtaj olakšanja je prošao kroz Lachlana kada su stražari otvorili
vrata, a on vidio visoku, tamnokosu figuru u magli na praznom polju.
- Hvala Bogu! - rekla je Ilysa pritiskujući ruke na prsa.
106
Povratak poglavara
Connor se služio debelim štapom kao štakom, njegov rukav je bio krvav, ali
viknuo je pozdrav i mahnuo. Poglavar je preživio još jedan susret sa smrti. Bio je
čovjek kojega je teško ubiti, na više načina.
****
- Mogu li razgovarati s tobom? - pitao je Sorely sa vrata Connorove sobe.

Podizao je jednu pa drugu nogu sa zemlje i nervozno gledao oko sebe po sobi.
Connor je bio iznenađen što ga uopće vidi ovdje. Trebalo mu je vremena da shvati
zašto je Sorely uvijek sporo odgovarao na poziv da dođe u Connorovu sobu, nikada
nije preuzimao dužnost čuvara ispred njegovih vrata, i općenito čekao da razgovara
s njim sve dok ne bi izašao na dvorište.
Opaki stari ratnik se tresao od straha da će vidjeti dojiljin duh.
- Nema duha, - rekao je Connor. - Ovdje sam već dva tjedna i nisam ga niti
jednom vidio.
- Ondje! Ondje je! - rekao je Sorely pokazujući prema vratima koja su vodila
na toranj. - Zar je ne vidiš?
Connor je uzdahnuo. Tako mu Bog pomogao, ovo je bio jedan od njegovih
najboljih ratnika. Jednom kada se takva priča proširila, bilo je vjerojatno da će ljudi
pričati kako duha viđaju već stoljećima. Connor se samo nadao da je i Alastair
MacLeod imao nekoliko svojih duhova s kojima se morao nositi.
- Kažem ti da nema duha, ali idemo dolje u dvoranu, - rekao je Connor,
zaključujući da nema nikakve poente u tome da muči čovjeka.
Upotrijebio je štap kao štaku silazeći dolje niz stepenice, iako se brzo
oporavljao pa mu nije bio niti potreban.
107
Povratak poglavara
- Moramo biti oprezni da nas nitko ne čuje, - rekao je Sorely svojim uobičajeno
grubim glasom kada su ušli u dvoranu. Očito se nije bojao da ih je duh slijedio iz
sobe u dvoranu.
- Što je bilo? - pitao je Connor kada su stali u tihom kutu.
- Netko je upozorio MacLeode da idemo u kolibu, - rekao je Sorely.
Connor je smatrao da je vjerojatnije da je onaj tko ih je izdao prvo rekao
Hughu očekujući od njega da sam obavi prljavi posao ubojstva Connora, radije nego
da koristi MacLeode. Bila je jedna stvar da netko od MacDonalda za poglavara
favorizira Hugha pored Connora, a potpuno druga izdati klan MacLeodima.
- Što misliš tko je to bio? - pitao je Connor.
- Ne mogu reći sa sigurnosšću, - rekao je Sorely, - ali ima nešto o Lachlanu od
Lealta što moraš znati, nešto što ti se nitko nije usudio reći.
- Nisam nikome rekao kuda idemo osim ljudima koji su išli sa nama.
- Jedan od njih je mogao reći Lachlanu, - rekao je Sorely uz slijeganje
ramenima. - Ili ih je moga čuti kako pričaju.
- Pretpostavljam. - Connor se prokleto nadao da nije najbolji ratnik iz dvorca,
onaj koji ga je izdao.
- Lachlan nije niti morao znati naše odredište, - dodao je Sorely. - Ako je
obavijestio MacLeode u kojem smjeru smo otišli, bilo bi im lako da čekaju naš brod.
Svatko je to mogao učiniti.
- Šta bih to morao znati o Lachlanu zbog čega sumnjaš u njega?
- Lachlanova majka je bila jedna od žena tvoga oca, - rekao je Sorely. - Bila je
udana za Lachlanova oca u to vrijeme, ali znaš kakav je poglavar bio kada su u
pitanju bile djevojke. Kada je neku želio, morao ju je imati.
Connor je znao sve o svome ocu i njegovim ženama.
108
Povratak poglavara
- Ne mogu ne vjerovati svakom rođaku svih žena koje je moj otac ikada imao,
- rekao je Connor. - To bi bilo pola klana.
- Ima još, - rekao je Sorely gledajući iza sebe prema vratima koja su vodila u
susjednu zgradu. - Njenog sina je dojilja ispustila kroz prozor tornja.
Connor je pretpostavio da je priča o duhu stara koliko i sam dvorac. Trebalo
mu je nekoliko trenutaka da shvati šta je to značilo.
- Dijete koje je umrlo je bilo dijete moga oca? - Kriste, nikada nije znao da je
imao brata pored Ragnalla. A to dijete je bilo i Lachlanov brat.
- Poglavar je ostavio Lachlanovu majku nakon nesreće, - rekao je Sorely. -
Ubila se tako što je skočila sa stijene između Leatha i zaljeva Staffin.
Zar nije bilo kraja patnji koju je njegov otac uzrokovao svojim nesmotrenim
ponašanjem?
- Neki kažu da je to učinila zbog tuge nakon gubitka toga djeteta. Drugi kažu
zato što je tvoj otac izgubio interes za nju. - Sorely je zastao. - Ali Lachlanov otac je
bio uvjeren da ju je poglavar silovao i da se ubila zbog srama.
- Drago mi je što si mi rekao, - rekao je Connor, trljajući se po čelu kako bi
suzbio glavobolju koja je dolazila, - iako to ne znači da je Lachlan onaj koji me je
izdao.
U Visočju, zavade su se prenosile sa oca na sina generacijama. Ipak, Lachlan i
on su dijelili gubitak brata kojega niti jedan nisu imali prilike upoznati. Možda je bilo
glupo, ali Connor je osjećao da je taj gubitak stvorio nekakvu vrstu veze između njih
dvojice. Iskreno se nadao da na kraju neće ispasti da je Lachlan taj koji ga je izdao,
iako će ga pomno promatrati.
****
109
Povratak poglavara
Te noći je, po prvi puta nakon što je otišao iz dvorca Dunscaith, Connor sanjao
svoju majku. U njegovom snu bio je na plaži, kao dijete, grleći se oko koljena jer mu
je bilo hladno i bio je uplašen.
- Proklet da si! - vikala je njegova majka, a kosa je vihorila oko nje kao zmije.
- Neka se tvoje sjeme osuši, Donald Gallach…..neka tvoji sinovi, koje su rodile
druge žene, umru mladi…
Connor je imao osjećaj da odozgo gleda na mladoga sebe dok je njegova
dadilja, Anna, pokušavala utješiti njegovu majku.
Sjeo je uspravno u krevetu iznenada budan. Sjetio se što je te noći njegova
majka rekla Anni. Ima ženu u dvorcu Trotternish i ona mu je rodila sina!
Žena o kojoj je govorili mora da je bila Lachlanova majka, a sin dijete koje je
umrlo. Bol je prošla kroz Connora kada su riječi, koje je zaboravio godinama i
godinama, ponovno postale žive u njegovim ušima. Neka tvoji sinovi koje su rodile
druge žene umru mladi. Čuo je njeno prokletstvo, dok je hodala oko vatre, ali tada
ga nije razumio. Njegova majka je proklela Ragnalla, njegova starijeg brata koji ga je
volio i čuvao i to nevino dijete. Connor je bio jedini sin svoga oca koji je preživio. Za
takvo zlo možda je zbilja zaslužio da bude kažnjen.
Napokon, Connor se sjetio da ima još jednoga brata koji je živ, iako ga nikada
nije upoznao. Torquil MacLeod od Lewisa je bio sin kojega je njegova majka
napustila, skupa sa svojim prvim suprugom, kako bi se udala za Connorova oca.
Connor je budan ležao sve do zore, razmišljajući o svim nevoljama koje su
snašle njegovu obitelj. Između pobuna i neprijateljstva između klanova, nasilne
smrti su bile uobičajene u Visočju. Ali među Connorovim najbližim rođacima, smrt
je obično dolazila od ruke nekoga od njihovih.
110
Povratak poglavara
Iako mu je ovo trebalo poslužiti kao upozorenje, Connor je odlučio da želi
pružiti ruku prijateljstva prema svome jedinom živućem bratu.
111
Povratak poglavara
POGLAVLJE 14
Connor se napeo kada je jedan od stražara utrčao u dvoranu i krenuo ravno

prema njemu. To je obično bio znak loše vijesti koja nije mogla čekati.
- Na vratima je čovjek koji tvrdi da je tvoj rođak, a i izgleda kao da bi mogao
biti, - rekao je stražar. - Došao je u lijepoj galiji sa desetak ratnika.
Ipak je ovo bila dobra vijest. Prije tjedan dana Connor je poslao Sorelyja sa
porukom kod Torquila MacLeoda od Lewisa. Nije očekivao da njegov polubrat
prihvati njegov poziv i ponudu prijateljstva, ali bilo mu je jako drago da je.
- Odmah ga uvedi. - Connor je ustao, previše je bio nervozan da bi ostao
sjediti.
Kada su se vrata sa treskom otvorila i gost uveo svoje ratnike, Connor je
prikrio svoje razočaranje. Ovo nije bio rođak kojega je želio vidjeti. Iako se Connor
nije mogao sjetiti da je ikada sreo ovog sredovječnog muškarca obučenog u lijepu
odjeću, gost mu je ipak djelovao neobično poznat.
- Ja sam Connor, sin Donalda Gallacha i poglavar MacDonalda od Sleata, -
rekao je Connor kada je njegov gost stao ispred njega na sredini dvorane. - Dobro
došli u dvorac Trotternish.
- Nadam se da sam dobrodošao, - rekao je muškarac. - Nisam te vidio otkada
si bio maleni dječak. Ja sam brat tvoga oca, Archibald Lerrich.
112
Povratak poglavara
Connor je to i sam pogodio. Imao je isto četvrtasto lice, blijedu zlatnu kosu, i
stas kao i Connorov otac i njegov omrzli stric Hugh. Od šest sinova koje je njegov
djed imao sa šest različitih žena, Archibald i Hugh su bili jedini živi. Archibald je bio
jedan od srednje braće, u srednjim četrdesetima, sa reputacijom da se drži van
nevolja. Posljednje što je Connor čuo je bilo da je Archibald napustio Skye i otišao
živjeti sa klanom svoje žene u Lachalsh.
- Došao sam se zakleti na vjernost, - rekao je Archibald i kleknuo na jedno
koljeno. Kada je Connor kimnuo, njegov stric je izvadio mač i uhvatio ga objema
rukama i dao zakletvu.
- Trebalo ti je vremena, - rekao je Connor ne zamarajući se s time da sakrije
hladnoću u glasu kada je njegov stric ponovno ustao.
- Nisam se udružio sa Hughom protiv tebe, - rekao je Archibald šireći ruke, -
ali nisam niti želio stati između vas dvojice.
Connor nekoliko trenutaka nije ništa odgovorio. Želio je otkriti pravi razlog
Archibaldova posjeta.
- Idemo negdje gdje možemo nasamo razgovarati striče, - rekao je Connor.
Bez čekanja stričeva odgovora krenuo je prema drugoj prostoriji.
- Izrastao si u dobrog čovjeka, - rekao je Archibald kada su se smjestili za stol
u Connorovoj sobi. - U tebi vidim tvoju majku.
Connor je previše vidio svoga oca i svojih ostalih stričeva u Archibaldu.
- Poglavar sam već neko vrijeme, - rekao je Connor. - Zašto si tek sada došao?
- Možda izgledaš poput svoje majke, ali si izravan poput svoga oca.
Archibald se pokušao nasmijati, ali Connor mu nije odgovorio. Čekao je da
stric prestane okolišati i da kaže ono što je došao reći.
113
Povratak poglavara
- Ovdje sam u želji, - Archibald je napokon rekao, - da donesem mir između
tebe i Hugha.
- Hmmmm, prekasno je za to, - rekao je Connor. - Držim ga odgovornim za
smrt moga oca i brata kao i mnogih drugih pripadnika klana.
- Pa, - rekao je Archibald odmahujući glavom, - Hugh krivi tebe za smrt dvojice
naše braće.
- Postoji razlika između pravde i ubojstva. - Connor se nagnuo preko stola i
uhvatio Archibalda za prednju stranu tunike. - Ta dvojica su bili gusari pljačkaši krivi
za uzimanje hrane od gladne djece, a onda su i silovali njihove majke, stoga mi
nemoj govoriti da su njihove smrti iste. - Connor ga je pustio i ponovno sjeo, ljut
sam na sebe jer je izgubio kontrolu.
- Razumijem kako se osjećaš zbog toga, - rekao je Archibald nakon što je
pročistio grlo, - ali bilo je i previše prolijevanja krvi u našoj obitelji.
- Sumnjam da bi se Hugh složio sudeći po tome koliko me je puta pokušao
ubiti, - rekao je Connor. - Neće biti zadovoljan sve dok jedan od nas dvojice ne bude
mrtav.
- Hugh je opasan kao štakor koji je stjeran u kut, ali nije budala, vidi da polako
gubi bitku protiv tebe, - rekao je Archibald. - poslao mi je poruku po djevojci imena
Rhona u kojoj me je tražio da budem posrednik između vas dvojice.
Dakle Duncanova bivša ljubavnica je još uvijek bila sa Hughom. Samo
spominjanje njena imena je još više razbjesnilo Connora.
- Sada kada je Hugh zaradio zahvalnost krune zbog zarobljavanja nekoliko
drugih gusarskih vođa, i sam bi se želio ostaviti toga, - rekao je Archibald.
- Kao što kažu, nema časti između lopova.
- Hugh želi…
114
Povratak poglavara
Archibald je prestao govoriti kada su se vrata otvorila i Ilysa ušla u sobu noseći
pladanj. Connoru je bilo drago što ga je ona osobno donijela jer u njenu odanost
nije bilo nikakve sumnje. Tako mu svih svetaca, bio je tako umoran od stalnog
gledanja preko ramena pitajući se koji ga je član njegova kućanstva izdao udružujući
se sa Hughom.
Connor je dao znak Archibaldu da nastavi pričati dok je Ilysa sipala viski u
čaše.
- Hugh se želi pomiriti s tobom, - rekao je Archibald naginjući se naprijed. -
Pretpostavljam da bi ga mogao smiriti sa malo zemlje.
Connor je zadržao neutralan izraz lica iako mu je tijelom kolao bijes. Dati tom
prokletom ubojici zemlju klana?
- Sigurno je barem vrijedno da se sastaneš sa Hughom i čuješ šta ima za reći?
- rekao je Archibald.
Jedini način na koji je Connor želio ponovno sresti Hugha bilo je sa svojim
mačem zabijenim u njegov trbuh. Prisili se da smiri svoj temperament i da hladno
razmisli o svemu. Ovo nasilno natjecanje sa Hughom ga je samo odvraćalo od
važnije zadaće, bitke sa MacLeodima za Trotternish. Njegov klan nije imao snage da
se bori protiv oboje u isto vrijeme.
- Hugh me zamolio da vas ugostim u svome domu, - rekao je Archibald. -
Obojica ćete biti moji gosti, i kao takvi bit ćete zaštićeni drevnim kodom
gostoljubivosti.
- Razmislit ću o tome, - rekao je Connor iako je već odlučio da će ići.
- Ako se želiš sastati sa Hughom budi u mome domu za točno pet dana. -
Rekao je Archibald.
115
Povratak poglavara
****
Ilysino srce je ubrzalo kada je čula da je Archibald predlozio Connoru sastanak

sa Hughom. Na nesreću nije znala da li je to strah ili predosjećaj. Trebala je pokušati
prizvati priviđenje. Ovoga puta nije mogla koristiti Connorovu spavaću sobu kako bi
povezala viziju s njime pa je sa tunika obojice muškaraca ukrala ispale dlake kose.
Njih će pomiješati sa svojim biljem.
Nakon što je zaključala vrata letvom stavila je dodatno drvo na vatru, a onda
je dlake izrezala nožem i stavila ih sa biljem. Ruka joj se tresla dok je rasipala bilje
iznad vatre.
Samo je u rijetkim situacijama mogla vidjeti budućnost. A u onim trenutcima
kada je više to bila zagonetka nego jasna vizija. Ali sada, kada je udahnula jetke pare,
vizija joj je došla tako brzo i tako jasno da je zadrhtala.
Vidjela je Connora kako sjedi za stolom prekrivenim hranom. Po jedan sa
svake njegove strane, sjedila su dva muškarca svijetle kose i četvrtasta lica, njegovi
stričevi, Archibald i Hugh Dubh. Gledala je kako Hugh ustaje sa svoga mjesta i maše
rukom, pozivajući drugu dvojicu da ga prate. Archibald je odmah pošao da mu se
pridruži pored prozora, ali Connor je oklijevao. Nemoj ići. Ilysa nije razumjela zašto,
ali znala je da Connor ne smije ići do prozora. Izađi iz sobe. Idi iz kuće. Sada! Pokušala
mu je reći, ali on je nije mogao čuti.
- Dođi vidjeti moju novu galiju, - rekao je Hugh. Njegov glas je prema Ilysi
dolazio kao kroz tunel.
- Zar nije prekrasna?
116
Povratak poglavara
Suze su ispunile Ilysine oči kada se Connor pridružio stričevima. Osjetila je
Connorovu odbojnost kada je Hugh spustio svoju tešku ruku na njegovo rame i
pokazao kroz prozor.
Pokretom, tako brzim da ga je Ilysa jedva vidjela, Hugh je zabio nož u
Connorova leđa. Gledajući Connora kako pada na pod Ilysa je bezglasno vrištala.
Obuzela ju je tuga. Connor je ležao neobično mirno, a krv je istjecala iz njega.
Archibaldovo lice je odražavalo šok dok je gledao dolje u njega. Očito je da on nije
bio dio ovoga plana i nije na vrijeme osjetio opasnost. Sljedeći trenutak Hugh je
zabio nož i u svoga brata.
Ilysa nije imala pojma koliko vremena je prošlo kada je napokon došla k sebi
ležeći na podu, prekrivena hladnim znojem. Nakon što se podigla, doteturala je do
uskog stola koji se nalazio uz zid i natočila si vode iz bokala. Ruke su joj se toliko
tresle da je pola vode prosula po licu i rukama. Brišući lice suhom krpom ljuljala se
naprijed nazad. Morala je spriječiti da se ovo dogodi. Pod svaku cijenu mora
spriječiti Connora da ode na sastanak sa stričevima ili će ga u suprotnom Hugh ubiti.
****
Connor je stajao uz prozor i ponovno čitao kraljevski poziv koji je naređivao

da prisustvuje nadolazećem skupu. U prošlosti je izbjegavao da odgovori pozivima
na slične skupove. Kada je Kruna bila nervozna imala je opaku naviku da zarobljava
poglavare sa Visočja pod sumnjom u izdaju ili da ih samo zatvori kao mjeru opreza.
Sada kada je trenutna pobuna polako jenjavala, Kruna je bila mirnija, a ignoriranje
poziva je predstavljalo veći rizik.
117
Povratak poglavara
Skup je bio u dvorcu Mingary, snažnom utočištu Maclaina koji su bili snažne
pristaše Krune, u području na kojem je bilo malo takvih. Okupljanje i Maclaini su
naravno okrenuli Connorove misli prema braku i izdaji.
Nedugo nakon što je Gospodar Otoka bio prisiljen da se podčini Škotskoj
Kruni, poglavar Maclaina se okrenuo protiv svojih bivših saveznika, MacDonalda od
Dunivaiga i Glensa. Kroz izdaju je zarobio poglavara , njegova sina, i njegova dva
najstarija unuka. Svi su bili pogubljeni. Mlađi unuk je preživio jer je u to vrijeme bio
u Irskoj. To je bio Alexander, otac Deirdre i Jamesa. Nakon pogubljenja Kruna je
nametnula mir kroz brak između Alexandera i Maclainove kćeri. Na okupljanju
Connor će morati odabrati s kojim izdajničkim klanom će osnovati savez kroz brak.
Ali prvo se morao pozabaviti svojim zlim stricem Hughom. Molim te Bože samo stavi
mač u moje ruke. Borba je bila toliko lakša.
- Mogu li nešto reći?
Connor se okrenuo od prozora na zvuk nježnoga glasa iza njega i ugledao
Ilysu.
- Nisam te čuo kada si ušla, - rekao je. - Što je bilo? Jesu li nam zalihe niske,
trebam li poslati ljude u lov? Ili je nešto mnogo gore? Molim te reci mi da nismo
popili sav viski.
Zezao ju je, sretan što može odmaknuti misli od problema. Ilysa mu međutim
nije odgovorila sa smiješkom. Stisnuo je oči i pobliže je pogledao. Ilysa, koju
uobičajeno ništa nije moglo uzdrmati, kršila je ruke u suknji.
- Šta nije u redu?
- Ne smiješ ići k svome stricu, - rekla je.
- Šta si rekla? - Connor je mislio da ju je pogrešno čuo.
118
Povratak poglavara
- Nemoj ići, - rekla je trepćući svojim velikim smeđim očima. - Ako odeš bit
ćeš u smrtnoj opasnosti.
Connor je bio svjestan toga da je Ilysa bila u sobi i slušala kada se susreo sa
svojim stricem, kao što je to često i radila. Nikada mu to nije smetalo jer je bio
apsolutno uvjeren u njenu odanost i nikada prije nije odavala tajne. Ali sada, tako
mu svih svetaca, pokušavala mu je reći šta da radi.
- Cijenim tvoju zabrinutost, - rekao je Connor. - Ali sada imam važne stvari
koje moram riješiti.
Okrenuo se nazad prema prozoru. Nakon nekoliko trenutaka shvatio je da
ona još uvijek tamo stoji. Zar djevojka nije shvatila da ju je otpustio?
- Ostavi me sada, - rekao je preko ramena.
- Ljut si na mene zbog načina na koji si saznao za Deirdre, - rekla je.
U trenutku je Connorov temperament eksplodirao. Kada se okrenuo i
usredotočio svoj pogled na Ilysu nije ga niti pokušavao sakriti.
- Rekao si da sam ti trebala jednostavno reći ono to znam, - rekla je Ilysa, a na
licu joj je bio iskreni izraz.
- Jesam, - rekao je Connor iako mu nije bilo jasno zašto to sada spominje.
- Pa, to je ono što sada radim. - Ilysa je uzela pauzu kako bi ovlažila usne. -
Kažem ti da ne smiješ ići kod svoga strica.
Connor je zatvorio oči i protrljao mjesto između obrva odakle mu je kretala
glavobolja. Podsjetio se da je Ilysa Duncanova sestra i da iz tog razloga ne bi trebao
vikati na nju. Ali bez obzira na to, morala je shvatiti gdje joj je mjesto. Duboko je
udahnuo.
- Dajem ti otvorene ruke sa kuhinjom i slugama, - rekao je oštro. - ali ja sam
tvoj poglavar i više nikada mi nećeš govoriti šta da radim.
119
Povratak poglavara
- Ne razumiješ, - rekla je, a ton glasa joj se podizao. - Imala sam viziju.
Tako mu Bog pomogao, Tearlag ju je naučila kako da pomiješa par biljaka i
sada je mislila da ima moć da vidi budućnost.
- Nemam vremena za te gluposti. - Connor je odložio poziv na stol i uzeo je za
ruku.
- Hugh te želi ubiti, - rekla je Ilysa dok ju je vodio prema vratima.
- U tome nema ništa novo. Već me godinama želi ubiti. - Connor je otvorio
vrata i stavio joj ruku na leđa. - Nikada više nemoj sumnjati u moju odluku. A sada
idi.
****
Connor se osjećao krivim kada je vidio Ilysu kako prelazi preko dvorišta. Još
otkako je prije dva dana, nakon posjeta strica, onako grubo razgovarao s njom, svaki
puta kada bi ga vidjela je spustila pogled. Ona je bila draga i nježna djevojka. Iako
nije mogao tolerirati njeno miješanje, ipak joj nije želio povrijediti osjećaje.
Od tada je jedva i razgovarala s njim. Bilo je čudno koliko mu je to smetalo.
Ilysu je volio i poštovao i nije mu se činilo u redu da između njih postoji ovakva
nesloga. Kada su im se na dvorištu putevi sreli, a ona zastala da razgovara s njim,
osjetio je olakšanje.
- Tvoj najdraži pas je dobio psiće, - rekla je veselo. - Kada budeš imao vremena
pokazat ću ti ih.
Connor je imao previše toga što je morao napraviti prije nego ode, ali ovo ne
bi trebalo predugo trajati. Osim toga, želio je ispraviti stvari između njih.
- Mogu ih sada pogledati, - rekao je. - Gdje je Maggie?
120
Povratak poglavara
- Dobro je sakrila psiće, - rekla je Ilysa sa smiješkom. - Uđi pa ću ti pokazati.
Connor ju je slijedio dolje niz stepenice i pored kuhinja, koje su bile čudno
tihe.
Kada je otvorila vrata prema spremištima, slijedio ju je unutra.
Postao je nestrpljiv kada je pogledao i usred vreća zobi i ječma nije vidio svog
psa.
Ilysa ga je iznenadila kada se spustila na koljena i otvorila vrata u podu. Ispod
njih je bila crna rupa. Začuđen, Connor je stao pored nje. Pažljivije se zagledavši
vidio je da u rupi imaju ljestve.
- Šta je ovo? - pitao je.
- Kuhar mi je rekao da vodi dolje u skriveni dio tamnice, izgrađena je za
posebne zatvorenike.
- Posebne? - zagunđao je Connor. - Zašto mi nitko to nije rekao?
- Kuharov djed mu je pokazao kada je bio mladi dječak. Mislim da nitko drugi
ne zna osim možda nekoliko starijih. - Ilysa se nasmijala i dodala, - i tvoj pas.
- Kako je Maggie dospjela tu dolje? - pitao je pokušavajući vidjeti dolje u rupu.
- Nisam ga mogla naći, ali mora da postoji drugi ulaz. - Ilysa se okrenula i
spustila nogu na prvu prečku ljestvi.
- Nema potrebe da ti ideš, - rekao je Connor.
- Moram ti pokazati gdje se skriva, - rekla je Ilysa. - Možeš ponijeti baklju.
- Ok, ali ja idem prvi.
Miris zemlje je ispunio Connorove nosnice dok je silazio niz uski tunel. Kada
je došao do zadnje prečke ljestvi, skočio je na pod, a onda spustio i Ilysu. Imala je
tako uzak struk. Pogledao je oko sebe i vidio da su u kamenom prolazu. Mnogo
dvoraca je imalo ovakve tunele.
121
Povratak poglavara
- Maggie i psići su ondje, - rekla je Ilysa pokazujući u mrak.
Connor je slijedio tunel iza ugla i kroz otvorena željezna vrata u nešto što je
sigurno bilo ćelija. Podigao je baklju kako bi pogledao u kuteve, tražeći svoga
prokletog psa. Nešto je bilo čudno, ali nije bio sasvim siguran šta točno. Aaaa, nije
bilo štakora koji bježe ispred njega i nije bilo paučine. To je bilo to. Kada su se vrata
zalupila za njim, mislio je da ih je zatvorio propuh. Ali nije bilo vjetra. Okrenuo se
pitajući se šta se dogodilo.
- Ilysa? - više je podigao svoju baklju. Kuda je nestala?
Povukao je vrata, ali bila su zaglavljena. Počeo ih je vući. A onda je pogledao
po ćeliji. Ovdje nije bilo psića.
- Ilysa! - vikao je i udarao šakom po vratima. Odahnuo je kada je vidio Ilysu
kako izviruje iza ugla. Mora da ga je čekala pored ljestava.
- Vrata su se zaglavila, - rekao je. - Možda ćeš morati otići po nekoga da me
izvuče odavde.
- Žao mi je, - rekla je izlazeći iza zida. - Da si me poslušao ne bih ovo morala
raditi.
- O čemu to dovraga pričaš? - vikao je. - Odmah otvori prokleta vrata!
- Ne mogu to napraviti.
Connorov trbuh je potonuo. Nije moguće da ga je ona izdala. Ne Ilysa.
- Rekla sam ti da sam imala viziju, - rekla je. - Bio si sa svojim stričevima i Hugh
te ubo u leđa. Ubio te je.
Zar je moguće da ga ne izdaje već da je poludjela? Stajala je izvan svjetlosti
njegove baklje tako da joj nije mogao jasno vidjeti lice, ali zvučala je kao da plače.
- Otvori vrata, - rekao je pokušavajući zadržati miran glas. - Imaš ključ zar ne?
122
Povratak poglavara
- Zar ne vidiš da ti ne mogu dopustiti da se sastaneš sa stričevima? - rekla je.
- Moram te zaštititi.
- Ti zaštititi mene? - rekao je, a bijes mu je kolao kroz vene. - Ja sam tvoj
poglavar i naređujem ti da me pustiš.
- Hugh bi te ubio da odeš, - rekla je. - Vidjela sam to.
- Ilysa!! - povikao je.
- Neće biti jako dugo, - rekla je otresajući suknju kao da razgovaraju o
problemu sa rubljem. - Tri dana bi trebala biti dovoljna da propustiš sastanak, zar
ne?
Nije to mogla zbilja misliti.
- Ovdje dolje imaš sve što ti treba. Dovoljno svijeća i papira, - rekla je. - Svaki
dan ću ti donositi hranu i svježu vodu.
Tako mu svih svetaca, pa ona je sve ovo detaljno isplanirala.
- Čak si je i očistila zar ne? - želio ju je zadaviti.
- Ako pogledaš ispod te krpe na stolu, tamo ćeš naći jednu od onih pita s
jabukama koju toliko voliš.
- Pitu s jabukama?! - rekao je stežući šake. - Kriste, Ilysa misliš li da će me pita
od jabuka oraspoložiti!!
- Nema potrebe za bogohuljenjem i vikanjem, - rekla je.
- Počinit ću puno veći grijeh od bogohuljenja kada izađem odavde, - vikao je.
- Ubit ću te! A sada me odmah pusti!
123
Povratak poglavara
POGLAVLJE 15
Ilysa je slušala muškarce kako hrču dok je na prstima prolazila kroz dvoranu.
Vodeći se jednom rukom položenom na zid, sišla je niz stepenice na donji kat. Nakon
što je sišla do spremišta i zatvorila vrata, upalila je lampu i ostavila je tamo.
Zaključala sam svog poglavara u ćeliju. Jačina tog saznanja ju je udarila kada
je otvorila vrata na zemlji. Duboko je udahnula i pripremila se na još jednu rundu
ljutog vikanja. Jednom kada je Connor shvatio da neće popustiti i osloboditi ga, bez
obzira čime joj prijetio, obično su mogli normalno razgovarati. Ilysa ga je redovno
izvještavala o svemu što se događalo u dvorcu tako da ga ništa ne bi zateklo
nespremnoga kada se vrati.
Ali ovoga puta neće biti razgovora nakon vikanja. Oslobodit će ga.
Nakon što je tri dana slušala kako joj prijeti svime i svačime, Ilysi nije bilo
nimalo ugodno.
Nije vjerovala da će je Connor zbilja ubiti golim rukama, kao što je to rekao
toliko puta. Ipak, očekivala je da će je na neki način kazniti. Je li Connor bio dovoljno
ljut da je da bičevati u dvorištu ispred svih? Ne, bila je sigurna da će to biti privatna
kazna. Nervoza joj se skupljala u trbuhu dok je silazila niz ljestve. Connor je bio tih
kada je prišla vratima zbog čega je bila samo još više nervozna.
- Rekla sam svima da si onaj prvi dan napustio dvorac nakon što je pao mrak
i otišao na tajni sastanak, - rekla je izvlačeći željezni ključ iz torbice koja joj je visila
124
Povratak poglavara
oko struka. - Sada je sred noći. Nitko nikada neće znati da si svo ovo vrijeme bio
ovdje.
Ruke su joj se jako tresle dok je pokušavala staviti ključ u ključanicu.
- Aaaaah! - uzviknula je kada je njenu ruku zgrabila ruka koja se provukla kroz
rešetke. Connor nije rekao niti riječi, a njegova ruka je bila čelično čvrsta na njenoj i
okretala je kako bi što prije otključala vrata. Ilysa je poskočila unazad kada su se
vrata otvorila takvom snagom da su udarila u zid.
- U velikom sam iskušenju da te bacim u tu ćeliju, umjesto sebe, i da zauvijek
bacim ključ, - rekao je Connor sa takvim otrovom da joj je kroz kralježnicu prošao
drhtaj.
Umjesto toga, podignuo ju je s nogu, ponio do ljestava i bacio je na njih. Nije
bilo važno što su joj noge bile tako mlitave da bi se sama penjala jer ju je Connor
gurao odostraga sa rukom na njenoj stražnjici. Bilo je razumljivo da je što prije želio
pobjeći od zarobljeništva.
Trenutak kasnije stajali su jedno nasuprot drugoga u spremištu koje je bilo
premalo za Connora i njegovu ljutnju. Mogla ga je jasno vidjeti u svjetlosti lampe
koju je ostavila da svijetli tamo. Šake su mu bile stisnute, a prsa dizala i spuštala. Sa
trodnevnom bradom i crnim bijesom u očima izgledao je tako opasno da je jedva
mogla disati. Ipak, njoj nikada nije izgledao zgodnije.
- Želim da odeš, - rekao je Connor. - Sada.
- Da odem? - Ilysa ovo nije očekivala. - Zar ne možeš narediti da me umjesto
toga bičuju?
- Za ime Boga, nikada ne bih mogao dati da bičuju ženu! - rekao je Connor, a
oči su mu se suzile u ljute proreze.
125
Povratak poglavara
- Osim toga, takva kazna bi zahtjevala objašnjenje, a ja ne namjeravam
dopustiti da itko ikada sazna za ovo.
Ilysa je mogla vidjeti da mu je njen najveći prijestup povrijedio ponos.
- Ali trebaš me ovdje da vodim brigu o kućanstvu, - rekla je polako pokazujući
očaj. - Obećajem da nitko nikada neće saznati da sam te zatvorila.
- Ja ću znati, - rekao je Connor između zubi. - Otići ćeš i više te nikada ne želim
vidjeti u ovome dvorcu.
Okrenuo se na peti i otišao, a njegova ljutnja je ostala visjeti u zraku.
****
Connor je sjedio u svojoj stolici poglavara za visokim stolom i čekao doručak.

Ignorirao je upitne poglede svojih ljudi. Nije im dugovao nikakvo objašnjenje o tome
gdje je bio protekla ti dana, a nije ga niti namjeravao dati.
Tri dana u svojoj vlastitoj tamnici, kao zarobljenika ga je držala slabašna
djevojka. Čak je i Shaggyju Macleanu uspjelo da ga drži zarobljenim samo jedan dan.
Connorov bijes je bio beskonačan.
Ilysa je imala obraza reći mu da ga štiti. Štiti njega. I što je još gore, ona je
vjerovala u to! To je bilo jednako uvredljivo kao i to što je odlučila da ima pravo
osporavati njegovu odluku i ignorirati njegovu zapovijed. Nakon što se vratio u svoju
sobu, bio je previše ljut da bi spavao, odlučio je da će popustiti i ne poslati je nazad
kući u Dunscaith dvorac. Bio je meka srca. Ipak, trebalo ju je kazniti.
Gdje je dovraga bio njegov doručak? Bio je gladan, a to je dodatno pokvarilo
njegovo ionako loše raspoloženje. Sluge su trčkarale okolo poput zbunjenih kokoši,
ali nitko mu nije donosio hranu. Je li to bio Ilysin način da ga kazni zato što je vikao
126
Povratak poglavara
na nju sinoć? Prije tri dana, odbacio bi tu misao, vjerujući da je ona nesposobna za
prkos. Ali nakon življenja u istom kućanstvu većinu njihova života, sada je otkrio da
je uopće ne poznaje.
Kroz njega je strujala ljutnja zbog čega je njegova glavobolja postajala sve jača
i jača. Udario je čašom od stol. - Gdje je moj doručak?
Svi u dvorani su ga nervozno pogledavali. Nikada nije iskorištavao svoj
autoritet ljuteći se zbog malih stvari kao nekakav razmaženi princ. I za ovo je krivio
Ilysu. Tako mu Boga, zaslužila je strašnu kaznu. Kada bi se samo mogao sjetiti neke.
Nije joj mogao dati dodatan posao jer nitko nije radio više od nje.
Napokon je ušla služavka sa nečim što je izgledalo kao sinoćnja večera.
Hladna.
- Gdje je moja zobena kaša? - pitao je jednu od njih.
- Žao mi je poglavaru, - rekla je djevojka, a oči su joj se raširile jer je očekivala
da je napadne. - Zaboravili smo je napraviti.
Zaboravili? Svakoga jutra je za doručak jeo zobenu kašu. Čak i dok je bio u
prokletoj tamnici Ilysa mu ju je donosila.
- Samo se pobrinite da se to ne ponovi, - rekao je ublažavajući ton glasa jer
nije želio da se djevojka onesvijesti od straha. Ilysa je dopustila da se u kuhinji sve
raspadne. Izgleda da se nije isplatilo uzrujavati je. Nakon jadnog, hladnog doručka,
Connor je izašao van da udahne malo hladnog zraka. Ništa nije moglo više utjecati
na cijenjenje čistog, hladnog zraka kao boravak u tamnoj, zagušljivoj tamnici. Hodao
je uz stražarnicu, udišući duboko. Kada je zašao za ugao čuo je nekoga kako
spominje njegovo ime pa je zastao.
- Šta misliš gdje je poglavar bio? - pitala je žene.
Trebao je znati da je cijeli dvorac nagađao o tome gdje je bio protekla tri dana.
127
Povratak poglavara
- Ilysino lice je postalo crveno kada nam je rekla da je otišao na tajni sastanak,
i da nije sa sobom poveo svoje stražare, - odgovorio je muški glas.
- Mislim da to znači da je bio kod neke djevojke.
- Bilo je i vrijeme! - rekao je drugi muškarac, a njegovu izjavu je popratio
smijeh.
- Morat ćemo ga prestati zvati Sveti Connor.
- Tko je sretna djevojka? - pitala je žena.
Uslijedilo je spominjanje nekoliko djevojaka, ali sve su ih odbacili.
- Mene ne bi morao dva puta pitati, - rekla je žena nakon čega je uslijedilo još
smijeha.
Connor je protrljao sljepoočnice kada je prepoznao ženski glas, pripadao je
Floraidh, baki koja je bila okrugla kao repa.
- Skriva je, - rekao je drugi muškarac, - pa pretpostavljam da jebe nečiju ženu.
Bilo je vrijeme da ovo zaustavi. Kada je Connor izašao iza ugla trojac je zurio
u njega otvorenih usta.
- S obzirom da imate vremena, vas dvojica ćete preuzeti na tjedan dana noćnu
stražu, - rekao je pokazujući u dva ratnika. Onda je premjestio pogled na Floraidh. -
Bilo bi bolje da na mom stolu sutra ujutro bude vruća zobena kaša.
Connor je ostatak jutra proveo nadgledajući vježbanje ratnika. Raspoloženje
mu je značajno popravila borba i obaranje nekoliko ratnika na pod. Do trenutka
kada su ušli na popodnevni obrok skoro pa se ponovno osjećao kao stari on.
Ponovila se katastrofa od doručka. Bila je servirana hladna, bezukusna hrana
od jučer, ali i takva je ubrzo bila pojedena. Imao je previše problema da bi se sa
njima suočio gladan.
128
Povratak poglavara
Connor je bio u iskušenju da kazni Ilysu na način na koji zaslužuje: tri dana i
noći u onoj rupi od tamnice. I bez tople hrane. Uzeo je veliki gutljaj pića i udario
čašom od stol. Čak je i pivo postalo kiselo.
- Pošaljite Ilysu u moju sobu, - naredio je Lachlanu koji je slučajno stajao uz
vrata kada je on prolazio. Connor je čekao u svojoj sobi. Zašto joj dovraga treba
toliko dugo? Napokon, začulo se kucanje na njegovim vratima. Okrenuo se, spreman
očitati Ilysi lekciju života, ali to je bio Lachlan.
- Nisam je mogao naći, - rekao je Lachlan.
- Onda se više potrudi.
- Ilysa nije ovdje.
- Pretpostavljam da je netko u jednoj od obližnjih koliba trebao iscjelitelja. -
Connor se nadao da je barem bila toliko razumna da ne ide sama. - Istog časa kada
se vrati želim je vidjeti.
- Ilysa je otišla iz Trotternisha, - rekao je Lachlan. - Prije zore je otplovila za
dvorac Dunscaith.
- Ne, to nije moguće. - Connor je zastao. - Ilysa nije mogla sama otploviti.
- Niall je otišao s njom u onoj maloj galiji, - rekao je Lachlan.
Dvoje je moglo upravljati galijom koju je ukrao od Shaggyja Macleana.
- Kako to znaš? - Connor je zahtijevao.
- Kuhar je bio jedini kojemu je Ilysa rekla i nije bilo lako izvući to iz njega, -
rekao je Lachlan izgledajući kao da mu je neugodno.
- Kako to misliš nije bilo lako? - rekao je Connor pomno ga gledajući. Nije
odobravao da njegovi ratnici budu okrutni prema slugama.
129
Povratak poglavara
- Ah, čovjek je bio natekao rusvaj, plakao je kao dijete, - rekao je Lachlan. -
Rekao sam mu da to nije način na koji se jedan MacDonald ponaša, ali nije baš
pomoglo. Pretpostavljam da večera neće biti ništa bolja od doručka i ručka.
Connor je prišao prozoru kako bi pogledao van prema moru. Niall je bio dobar
mornar, ali prolazit će pored zemlje koja je pripadala MacLeodima, a to je bilo
izrazito opasno s obzirom da ih je bilo samo dvoje.
Zašto su otišli? Connor nije bio svjestan da je pitanje izgovorio na glas sve do
Lachlan nije odgovorio na njega. - Ilysa je rekla Kuharu da si joj naredio da ode.
130
Povratak poglavara
POGLAVLJE 16
Ilysa je promatrala pukotinu u zidu. Otkako se vratila u Dunscaith, jedva da je

napustila majčinu kolibu, a ona je zapravo bila samo dvije sobe sagrađene uz zid
dvorca.
Bila je svjesna toga da mora napraviti plan, ali osjećala se tako potišteno da
je jedva mogla podignuti glavu. Sve otkako je bila mlada djevojka bila je naviknuta
na to da je zaposlena od jutra do mraka. Ipak, sada već tjedan dana nije ništa
napravila. Nije da je to bilo važno. Nije imala nikakvih odgovornosti.
Kada je čula kucanje na vratima, ignorirala ga je. Kucanje se pretvorilo u
glasno lupanje, a onda su se na prozoru pojavila dva lica. Moira i Sileas, supruge
njenog brata i Iana, bile su jako uporne i nastavile bi s lupanjem sve dok ih ne pusti
unutra pa se natjerala da ustane i pusti ih. Moira i Sileas su je izvukle iz kolibe i
odvukle je u stražarnicu. Sljedeća stvar koju je Ilysa znala bila je da stoji u sred
Duncanove i Moirine spavaće sobe, a dvije žene je odmjeravaju od glave do pete.
- Ah, ta haljina mora nestati, - rekla je Moira odmahujući glavom. -
Pretpostavljam da je možemo izrezati u stare krpe, - rekla je Sileas.
- Šta ne valja sa mojom haljinom? - pitala je Ilysa. - Malo je iznošena, ali
brinem se da je uvijek pokrpana. - Nijedna od žena se nije niti potrudila da odgovori,
ali njihovi izrazi lica su bili mrgodni.
131
Povratak poglavara
- I marama, - rekla je Sileas podižući pogled svojih prekrasnih zelenih očiju do
vrha Ilysine glave.
- To sigurno, - Moira se složila. Dvije žene su se okomile na Ilysu. Prije nego je
išta mogla reći, Sileas je izvukla igle koje su joj držale maramu, a Moira je otkapčala
kopče na leđima njene haljine.
- Čekajte!
Kada se Ilysa nagnula na stranu kako bi izbjegla njihove ruke, njena marama
je pala u Sileasine ruke. Sve tri su uzdahnule kada joj je kosa, u slapovima, pala preko
ramena. Ilysa se osjećala golo bez svoje marame. Barem su Moira i Sileas prestale
dirati njenu odjeću, ali sada su šokirano zurile u nju otvorenih usta, a to je bilo još
više zabrinjavajuće.
- Što je? - Ilysa je pitala uzmičući. Njeno lice je gorjelo.
- Tvoja kosa je…..prekrasna, - rekla je Sileas tihim glasom što je zvučalo kao
uzdah.
- Samo si ljubazna, - rekla je Ilysa spuštajući pogled prema podu. Njezina boja
kose je bila jadna, isprana verzija Sileasine žive boje.
Sileas je bila sirova ljepota, sa crvenom kosom i zelenim očima dok je Moira
imala crnu kosu kao Connor , predivne ljubičaste oči i takve obline zbog kojih su
muškarcima ispadali jezici, osim ako je Duncan bio u blizini.
- Zašto si ovo pokrivala? - rekla je Moira provlačeći prste kroz duge slapove
Ilysine kose.
- Prekrasna je!
- Bila sam udana, - Ilysa je promrmljala osjećajući se neugodno zbog sve
pozornosti.
132
Povratak poglavara
- Ah, pa nisi bila dovoljno dugo udana da bi se to uopće računalo, - rekla je
Moira odmahujući rukom na stari običaj. - I ako se dobro sjećam, uvijek si nosila
pokrivenu kosu, čak i kada si bila mlada djevojka.
- Moja majka je inzistirala.
Njena majka je stalno bila uplašena za svoju jedinu kćerku. Ne smiješ privlačiti
pozornost na sebe. Pokrij kosu. Govori nježno. Drži pogled dole.
Sve dok nije napunila jedanaest, Ilysa se ponekad bunila na majčina
ograničenja. Prestala je onaj dan kada su Duncana uhvatili sa Moirom. Nakon što su
ga maknuli, njihova majka, koja nikada nije bila jaka žena, bila je toliko slaba da se
Ilysa pokorila svim njenim zahtjevima bez prigovora.
Dok je njeno ponašanje bilo krotko, Ilysa se nikada nije osjećala krotko. Netko
je morao donositi odluke, a njena majka to nije bila u stanju. Počela je kradomice
preuzimati majčine dužnosti u dvorcu. Tijekom vremena, rad u pozadini je toliko
postao dio nje da Ilysa više nije znala da li je to njena prava priroda.
- Sada kada znamo šta se dogodilo tvojoj majci dok je bila mlada, - rekla je
Sileas misleći na silovanje njene majke, - lakše je razumjeti zašto je bila tako oprezna
s tobom.
- Ali nje sada nema, a ti si odrasla žena, - rekla je Moira, i stisnula je za ruku.
- Više ne moraš skrivati svoju ljepotu.
- Skrivati svoju ljepotu? - Ilysa se suho nasmijala.
- Daj da ti pokažemo, - rekla je Moira uz namigivanje Sileas.
Sileas je uzela češalj sa stola, a Moira je nastavila glumiti služavku do kraja
otkopčavajući Ilysinu haljinu. Kada je haljina pala na pod, ostavljajući Ilysu samo u
donjem vešu, instinktivno je prekrila grudi rukama, iako nije bilo puno toga za
sakriti.
133
Povratak poglavara
- Kao što sam i mislila, - rekla je Moira odmičući se i prekriživši i sama ruke
ispod svojih prekrasnih grudi. - Ipak imaš obline ispod toga.
- Građena sam poput strašila, - rekla je Ilysa.
- Ne, nisi. - Sileas joj se toplo nasmiješila. - Ti si vitka i profinjena kao vila.
- Haljina koje boje Sil? - pitala je Moira gledajući u Ilysu kao da pokušava
ocijeniti koji je najbolji način da odere zeca. - Plava ili zelena?
- Trebat će joj više od jedne, - rekla je Sileas. - Njena boja je slična kao i moja,
a mi nemamo puno vremena pa sam ponijela nekoliko svojih haljina koje možemo
prekrojiti.
- Nemamo puno vremena za šta? - pitala je Ilysa. - Zašto ovo radite?
Dvije žene su je odvele do klupe ispod prozora i posjele je između njih.
- Znam da imaš osjećaje prema mome bratu, - rekla je Moira uzimajući je
ponovno za ruku. - Ali jednostavno više ne možeš posvećivati svoj život Connoru.
Sigurno to sada znaš.
Ilysa je to znala u glavi, ali njeno srce to još uvijek nije prihvatilo.
- Šta djevojka treba učiniti da zaboravi muškarca, - rekla je Moira, - je potpuno
druga stvar.
- Većina poglavara će biti na okupljanju u dvorcu Mingary, - rekla je Sileas. - I
svaki od njih sa sobom dovodi cijelu četu ratnika.
- A to znači da će dvorac biti pun, do ruba pucanja, zgodnim ratnicima sa
Visočja! - rekla je Moira, a oči su joj blještale. - Duncan će se tamo sresti sa
Connorom i vodi sa sobom galiju naših ljudi, a ti i ja idemo s njima. Sa svim tim
zgodnim muškarcima na jednom mjestu, super ćeš se provesti.
- Muškarci me ne primjećuju, - rekla je Ilysa. - Samo ću se osramotiti.
134
Povratak poglavara
- Jesi li ti ista djevojka koja je neustrašivo špijunirala za nas kada je Hugh držao
dvorac Dunscaith? - rekla je Sileas podižući obrve.
- To i nije bilo toliko hrabro, - rekla je Ilysa. Imala je sve pod kontrolom.
- Potrudit ću se da se ne sakriješ u kuteve u kojima te muškarci neće moći
vidjeti, - rekla je Moira. - Izabrat ćeš jednoga od njih za muža.
- Ali ja ne želim muža, - rekla je Ilysa.
- Mogla bi ostati ovdje sa mnom i Duncanom i djecom zauvijek, ako je to ono
što bi te usrećilo, - Rekla je Moira gladeći je po obrazu. - Ali mislim da neće.
Iako su bile jako različite Ilysa je jako zavoljela Moiru. Ako ostane, Moira će
dati sve od sebe da se osjeća korisno, ali ovdje nije bila potrebna. Dunscaith je već
imao gazdaricu.
- Nemoj mi reći da planiraš živjeti sa starom Tearlag i protraćiti cijeli život u
onoj staroj kolibi, - rekla je Moira, - ili ću te morati udariti da bi došla k sebi.
- Moira to ne misli zbilja, - rekla je Sileas tapšući Ilysu po ruci. - Iako svi mi
volimo Tearlag, ona je stara žena koja neće još dugo živjeti. Treba ti netko uz koga
možeš izgraditi svoj život.
- Znam da je Connor onaj koga želiš, ali njega ne možeš imati, - rekla je Moira.
- Uvijek sam to znala, - rekla je Ilysa tihim glasom.
- Tebi treba muž koji će ti dati djecu, - rekla je Sias, a oči su joj zasvijetlile
toplim sjajem. - Vidjela sam koliko si dobra sa mojom, a znam da želiš svoju.
Suza je kapnula niz Ilysin obraz. Sileas joj je našla slabu točku. Zbilja je žudjela
za djecom.
- Tebi treba muškarac u krevetu, - rekla je Moira.
Hmmmm. To u prošlosti Ilysi baš i nije donijelo neku sreću.
135
Povratak poglavara
- A i ne poznajem nikoga tko više od tebe uživao u stvaranju doma, - dodala
je Moira.
- Is uaigneach an níochán nach mbíonn léine ann. - Usamljeno je pranje, ako
se ne pere i muška košulja.
- Razmisli, - rekla je Sileas zatičući Ilysi kosu iza uha. - Mogla bi imati obitelj,
svoj vlastiti dom i muškarca koji bi te usrećio.
****
- Sinoć sam bio bolestan kao prokleti pas, - rekao je poglavar MacNeila
pridružujući se Connoru i Alexu koji su sjedili ispred kamina, ispruženih nogu.
- Da te ne poznajem tako dobro Connore, mislio bih da si me pokušao
otrovati.
Connor je protrljao čelo. Uopće nije sumnjao da se Alexov punac, zbog hrane
koja mu je bila poslužena, razbolio. Kuhara su odveli u krevet, a cijelo kućanstvo je
bilo u totalnom rasulu.
- Ovo se nikada ne bi dogodilo da je Ilysa ovdje, - rekao je Alex. - Cha bhi fios
aire math an tobair gus an tràigh e. - vrijednost bunara se ne cijeni dovoljno sve dok
on ne presuši.
- Hvala ti što si to istaknuo, - rekao je Connor.
Sve dok se sve nije raspalo, Connor uopće nije bio svjestan toga da je Ilysa
razlog zbog kojega je njegovo kućanstvo bilo besprijekorno.
- Da se radi o drugom poglavaru sigurno bi mislio da se radi o otrovu, - rekao
je MacNeil. - Bilo bi ti bolje da dovedeš kućanstvo u red prije nego pokvareno meso
ubije nekoga od gostiju i započne međuklanski rat.
136
Povratak poglavara
- Jutros mi je jedan od sluga rekao, meni, poglavaru, da smo slabi sa zalihama
piva, - priznao je Connor. - Za Boga miloga, sa MacLeodima i Hughom koji nam
prijete, nemam vremena razmišljati o tome šta se događa u kuhinjama.
- Ono što ti trebaš je žena, - rekao je MacNeil. - Ovo nije način na koji bi
muškarac trebao živjeti.
- Planirao sam si naći jednu na okupljanju, - rekao je Connor.
Alastair MacLeod će biti tamo, što je značilo da je Connor mogao riskirati
odlazak sa Skya bez da se brine da će ih iznenada napasti u njegovu odsustvu.
Nijedan od njih neće prekinuti mir sve do poslije okupljanja, jer bi time riskirali da
uznemire Krunu i uzrokuju njihove miješanje.
- I ja ću tražiti ženu na okupljanju, - rekao je MacNeil, podsjećajući Connora
da je Alexov punac nedavno izgubio svoju drugu ženu tijekom poroda. Kada je ustao,
činilo se da je izgubio ono svoje uobičajeno ponosno držanje.
- Vraćam se u krevet da se oporavim od onih splačina kojima si me nahranio.
- Jadan čovjek, - rekao je Alex nakon punčeva odlaska. - Ostao je s
novorođenčetom, još jednim malim sinom i Glynisine tri sestre.
Alex se stresao kada je spomenuo djevojke koje su bile lijepe, ali budalaste i
sklone hihotanju.
Bile su mlade, ali njihov otac i Alex nisu imali puno nade da će to prerasti.
Galija poglavara MacNeila će ploviti na okupljanje zajedno sa Connorom dok
će Alex ostati u Trotternishu kao zapovjednik u Connorovu odsustvu. Alex je bio
dobro prihvaćen na sjevernom Uistu i za razliku od Connora, tamo je imao dobrog
čovjeka kojega je mogao ostaviti.
137
Povratak poglavara
- Naša bitka sa MacLeodima bi mogla doći brzo nakon okupljanja, - rekao je
Connor. - Namjeravam se vratiti sa okupljanja sa riješenim pitanjem bračnoga
saveza.
- Pa znam jednu kćerku poglavara koju možeš prekrižiti sa svoga popisa, -
rekao je Alex. - Alexanser od Dunivaiga neće biti pozvan kod svoga punca.
Connor nije rekao svojim rođacima da je Deirdre već prekrižio sa svoje liste
potencijalnih žena. Kada bi rekao Alexu, nikada ga ne bi prestao zadirkivati.
- Još uvijek nije našao zajednički jezik sa Krunom? - pitao je Connor.
- Možeš to i tako reći, - rekao je Alex mršteći se. - Čuo sam da se pridružio
drugom dijelu MacDonalda, Donaldu Galldu, u ponovnom napadu na Mingary
dvorac.
Sranje! Connorov skori brak sa Deirdre bi bio još veća katastrofa nego što je
mislio. S njenim ocem koji je još uvijek bio aktivan u pobuni, ni manje ni više nego
napadom na dvorac njegova punca, Connor bi bio uvučen u ovu propalu stvar, ili bi
bio optužen za nju od strane Krune.
- Hoće li se okupljanje svejedno održati u dvorcu Mingary? - pitao je Connor.
- Da, ali se nemoj iznenaditi ako još uvijek budeš mogao namirisati dim, -
rekao je Alex. - A sada, moraš biti oprezan o vrijednosti bračnoga saveza.
- Dobro izgledaš, - rekao je Connor kako bi promijenio temu. - Možda ipak nije
bila hrana sa moga stola zbog čega se tvoj punac razbolio.
- Na svu sreću, moja pažljiva žena mi je spakirala dovoljno hrane da potopi
brod pa nisam morao riskirati i jesti ono sivo meso, - rekao je Alex sa gadljivim
izrazom na licu.
138
Povratak poglavara
- Ja sam ga jeo i nisam se razbolio, - rekao je Connor iako je zbilja imalo očajan
okus. - To je zato što si popio toliko viskija da je otjerao svaku bolest. - Connor je u
zadnje vrijeme dosta pio. Ali tko ga je mogao kriviti zbog toga?
- Barem ne mogu pokvariti viski, - rekao je i natočio popriličnu količinu u svaku
od njihovih čaša.
- Cha deoch-slàint, i gun a tràghadh! - Nema zdravlja ako čaša nije ispijena!
Rekli su istovremeno i ispili do dna.
Connor se zagrcnuo, a Alex je ispljunuo viski po cijelom podu.
- Šta su dovraga učinili s njim? - pitao je Alex.
- Razvodnili su ga, - rekao je Connor odmahujući glavom.
- Ovo je ozbiljno. - Alex je usmjerio prst prema Connoru. - Moraš ispraviti ovu
situaciju.
Alex ga je napola zadirkivao, ali nešto se je moralo uskoro poduzeti. Nažalost,
pregovori o bračnom savezu, između obitelji dva poglavara, generalno jesu
zahtijevali dosta vremena, osim ako se mladenka ne dobije otmicom. Otmica je
otprilike u istom omjeru dovodila do rata klanova i mirnoga rješenja pitanja pa stoga
Connor nije mogao riskirati.
Mogao je progutati ponos i pitati Ilysu da se vrati i ponovno uspostavi red u
kućanstvu, dok njegova žena, tko god da ona bila, ne stigne. Iako Connor nikada
neće zaboraviti da je bio zarobljen u svojoj vlastitoj tamnici, Ilysa ga je spasila od
ženidbe sa Deirdre, a to mu je pomoglo da joj oprosti.
Čudno, ali nedostajala mu je. Dok su bili u Dunscaithu uopće je nije
primjećivao. Ali ovdje u Trotternishu, ona je bila jedna od nekolicine ljudi kojima je
u potpunosti mogao vjerovati, a i navikao se da može s njom razgovarati. Bez da je
to uopće shvatio, počeo je očekivati njene oštre korake, nježan osmjeh i mirnoću
139
Povratak poglavara
koja ju je okruživala. Connor se ovih dana rijetko osjećao opušteno, ali sa Ilysom je
mogao biti opušten. To nije bilo potpuno točno. Kada su njene ruke bile na njegovoj
goloj koži, svaki njegov dio je bio svjestan svega i uzbuđen. Dok se je ona nevino
brinula o njegovim ranama on ju je zamišljao u divljem i vrućem sexu sve dok ga ne
bi obuzela krivnja zbog tolike želje. Hvala Bogu da su mu rane gotovo zarasle pa
neće morati ponovno trpjeti to senzualno mučenje. Sjećanje na to mora skroz
izbaciti iz svojih misli.
A što se tiče snova, pa….pa muškarac ima pravo na snove.
140
Povratak poglavara
POGLAVLJE 17
- Ah, neodoljiva si poput psića, - rekla je Moira uzmičući korak nazad kako bi
pogledala svojih ruku djelo.
Neodoljiva? Ilysa je ispustila uzdah razočaranja. Prvo srna, a sada psić. Nakon
svega što joj je Moira učinila, nadala se da će biti, ako već ne lijepa onda barem
privlačna ili ugodna.
Bile su u sobi u Zapadnom tornju dvorca Mingary. Sobe su bile rezervirane za
nekolicinu žena visokog roda koje su došle na okupljanje prateći svoje muževe.
Moira je, činilo se satima, uplitala cvjetove u njenu opuštenu pletenicu koja joj se
spuštala niz leđa. Onda je pričvrstila veo za krunu na Ilysinoj glavu, a kruna je bila
toliko delikatna da je imala više ukrasa od vela. Napokon, Moira ju je obukla u ovu
nepristojnu haljinu zbog koje se Ilysa bojala da će joj grudi iskočiti iz nje ako bude
preduboko disala.
- Spremna? - pitala je Moira i otvorila vrata bez čekanja na odgovor. Silazeći
niz stepenice Moira ju je uhvatila za ruku. - A sada ćeš uživati ili ćeš meni odgovarati.
Duncan i Niall su čekali na dvorištu odmah ispred vrata tornja.
- Ah, izgledaš lijepo, - rekao je Niall zvučeći kao da je bez daha nakon što je
nekoliko trenutaka, otvorenih usta zurio u Ilysu.
Pogled koji joj je njen brat uputio, mješavina panike i neodobravanja, je bio
još više ohrabrujući. Bez obzira na to, Ilysin trbuh se stisnuo u čvor dok je prihvaćala
Niallovu ruku i krenula s njim preko dvorišta do stražarnice.
141
Povratak poglavara
- Je li Connor stigao? - pitala ga je tihim glasom.
- Još ga nisam vidio.
Ilysine uši je ispunio zvuk stotina glasova kada su ušli kroz nadsvođena vrata
u veliku dvoranu dvorca Mingary. Tu je bilo toliko puno ljudi! Osjećala se izloženo u
svojoj nisko rezanoj haljini i sa raspuštenom kosom, kao da je ušetala u sobu punu
ljudi u spavaćici.
Instinktivno je dotaknula majčin broš koji joj je visio oko vrata na srebrenom
lančiću. Ilysa nije imala pojma kako je njena majka došla do toga da posjeduje tako
ekstravagantan komad nakita, ali bilo joj je drago da ima nešto majčino što može
nositi.
- Je li ovaj mladi ratnik sretnik koji ti je muž?
Ilysa se okrenula kako bi se suočila sa zgodnim, prosjedim muškarcem koji je
stajao pored nje.
- Tko? Niall? - pitala je i nasmijala se. - Jadni Niall je prisiljen da mi bude
zaštitnik na ovom okupljanju, ali ipak je pošteđen zadaće da mi bude suprug.
- Zadaća koju bi, svaki muškarac sa okom za ljepotu, vrlo rado preuzeo, - rekao
je muškarac.
Moj Bože. Ako se ne vara, muškarac je flertovao s njom. Na vlastito
iznenađenje to joj je laskalo.
- Ja sam Alan, rođak poglavara Campbella, - rekao je, a onda ju je poljubio u
ruku, onako kako je čula da se radi na dvorcu.
Dok se Ilysa predstavljala, pogledala je u Nialla koji je na licu imao takav
pogled kao da bi Alana najradije vidio na drugoj strani svoga mača.
142
Povratak poglavara
- Treba biti jako hrabar i prići sestri Duncana MacDonalda, a to može biti
jedino objašnjenje zašto takav dragulj još uvijek nije zauzet. - Oči Alana Campbella
su zasvijetlile kada je dodao, - A ja sam hrabar čovjek.
Niall se zakašljao. Kada ga je ponovno pogledala dao joj je lagani znak glavom.
Očito da ovaj Campbell nije bio po Niallovom ukusu.
- Ispričajte nas, - rekao je Niall i poveo je u gomilu.
- Zašto si to učinio? - pitala je. - Bilo mi je zabavno.
- Znaš kako kažu, 'Sve dok je drveća u šumi bit će podmuklosti kod Campbella',
- rekao je Niall. - A ovaj Campbell ne traži ženu.
- Činilo se da je zainteresiran za mene, - rekla je.
- I je zainteresiran, - šapnuo joj je Niall u uho, - ali za valjanje među plahtama.
- Zbilja? - rekla je Ilysa pritišćući prsa rukama. Druge djevojke su uvijek pričale
o muškarcima koji to žele, ali nikada to nisu probali s njom.
- To je uzbudljivo. Misliš li da će i drugi muškarci ovdje pokušati?
- Ilysa!! - Niall je izgledao tako šokirano da je prasnula u smijeh.
- Hoćeš li podijeliti šalu sa mnom djevojko? - ovoga puta muškarac koji je
progovorio je bio visok, svjetlokos i nosio je najelegantniju tuniku koju je Ilysa ikada
vidjela.
Sudeći po Niallovom frktanju, niti o ovome nije imao dobro mišljenje. Ilysa je,
međutim, muškarčev lopovski osmjeh smatrala poprilično šarmantnim.
****
Nedugo nakon što je Connorova galija izašla oko vrha poluotoka

Ardnamurchan, vidjeli su dvorac Mingary. Dvorac je bio velik, sastojao se od
143
Povratak poglavara
nekoliko zgrada koje je okruživao nepravilan, šesterokutni zid, i strateški postavljen
kako bi čuvao morske puteve prema otoku Mull i Loch Sunartu. Prilazeći bliže,
Connor je primijetio izgorjelo drvo, podsjetnik na posljednji napad pobunjenika.
Iako je dvorac bio velik ipak nije mogao smjestiti sve ljude koji su došli pa su
na obali, sa obje strane dvorca, bili postavljeni kampovi. Connor se nasmijao kada
je vidio da je Duncan, koji je prezirao ovakva okupljanja, izabrao mjesto koje je bilo
najdalje od dvorca, a najbliže prema kući. Nakon što je ostavio galiju i svoje ljude sa
ostalim pripadnicima klana, Connor se uputio prema dvorcu. Nakon kratkog
vremena stajao je u velikoj dvorani dvorca gledajući u okupljenu gomilu. Prije nego
se okupljanje završi imat će sporazum o ženidbi sa kćeri ili sestrom jednoga od
prisutnih poglavara. Jedino pitanje je bilo sa kojim od njih.
- Ah, neuhvatljivi Connor MacDonald se napokon pojavio.
Connor se okrenuo i vidio izrazito atraktivnu, svjetlokosu ženu koja je nosila
visoko podignut ukras za kosu i proporcionalno nisko korzet.
- Lady Philippa? - rekao je.
- Sjećaš se, - rekla je očaravajuće mu se smiješeći.
Connor je sumnjao da je puno muškaraca zaboravilo Lady Philippu. Kada je
njegov rođak Ian bio mlad i glupav, bio je toliko njome očaran da ju je planirao
zaprositi. Na svu sreću Iana su prisilili da se umjesto toga oženi sa Sileas. Philippa je
imala dobrih osobina, ali vjernost nije bila jedna od njih.
- Zašto kažeš da sam neuhvatljiv?
- Zato što si definitivno, do sada, izbjegavao poglavare sa kćerima za udaju, -
rekla je sa zabavljenim izrazom na licu. - Pojavljivanjem danas kao da si zasvirao
trubama i vikao, 'Zgodni poglavar MacDonalda od Sleata je spreman na ženidbu'!
Connor se unatoč sebi morao nasmijati.
144
Povratak poglavara
- Dakle, tko je sretna djevojka? - pitala je Philippa uzimajući ga za ruku i
naginjući se bliže. - Želim biti prva koja će saznati.
- Još je nisam odabrao, - rekao je. - Koga bi ti predložila?
Philippa je bila osoba sa dvora i znala je tko je u milosti Krune i tko je u
usponu. Ona neće gubiti vrijeme na to da ga uvjerava da treba izabrati ženu samo
na temelju ljepote i šarma.
- Namjesnik je izrazito zahvalan Shaggyju Macleanu i Alastairu MacLeodu za
zarobljavanje braće Donalda Gallda, - rekla je misleći na vođu pobunjenika.
- Hmmmm.
- Isto tako, uvijek je pametno razmisliti i o vezi sa Campbellima. Ili, - rekla je
Philippa značajno okrećući pogled prema lijepo obučenom, tamnokosom muškarcu
sa šiljastom bradom, - ako si spreman preuzeti rizik, ženidba sa Douglasom bi ti se
mogla lijepo isplatiti.
Connor je pogledao prema zgodnom i izrazito ambicioznom poglavaru
Douglasa, Grofu od Angusa, koji je oženio kraljicu nedugo nakon kraljeve smrti. Svi,
osim kraljice, znali su da se njome oženio jer se nadao da će vladati Škotskom u ime
njena maloljetna sina. Međutim, njihov brak je dao vijeću izgovor koji su trebali, da
smijene i uzmu djecu od kraljice, čiji brat je bio najveći neprijatelj Škotske, Henry
VIII od Engleske. Kada je vijeće pozvalo Johna Stewarta, Vojvodu od Albanyja, da se
vrati kući iz Francuske kako bi bio novi namjesnik. Bilo je i glasina da kraljica sa
sinom, škotskim prestolonasljednikom, namjerava pobjeći u Englesku. Ako joj je to
i bila namjera, nije dovoljno brzo reagirala. Albany je došao i uvjerio je da mu preda
kraljevsku djecu tako što je dvorac Stirling držao pod opsadom.
145
Povratak poglavara
- Iznenađen sam što ovdje vidim Douglasa, - rekao je Connor. - Posljednje što
sam čuo je da je kraljica pobjegla u Englesku, a da se njen suprug skriva na svojim
imanjima, nadajući se da će izbjeći optužbu za izdaju.
- Douglas je sklopio primirje sa Albanyjem. - Philippa je nestašno pogledala u
Connora. - Mislim da će mu biti puno teže pomiriti se sa ženom, iako njega nikada
ne treba otpisati.
- Zašto? - pitao je Connor.
- Uhvaćen je sa bivšom ljubavnicom i otvoreno živi sa ženom od kraljičina
novca.
Philippa se nagnula bliže, zbog čega je Connor mogao osjetiti miris njenog
parfema i vidjeti, za što je pretpostavljao da je bilo namjerno, niz njen dekolte. -
Čula sam glasine da će se Albany uskoro vratiti u Francusku, a da se kraljica
namjerava vratiti u Škotsku iste sekunde kada on stupi na brod. Život na dvoru će
biti zanimljiv.
Sa malim djetetom na tronu, borbe su bile neizbježne. Kraljica je lošu situaciju
pretvorila u još goru dopuštajući sebi da je zavede strast koja je dovela do glupoga
braka.
- Mi ostali ne možemo mijenjati supružnike kao vi Visočani, - rekla je Philippa
sa smiješkom. - Bilo da se to kraljici sviđa ili ne, Douglas ostaje njen suprug, i još
uvijek može vladati u ime svoga posinka, i zbog toga sam ti predložila da razmisliš o
ženidbi sa Douglasom.
Connor se nije mogao prisiliti da čak i razmisli o ženidbi sa nekom
pripadnicom Douglasa ili Campbella. Uvijek su promatrali zemlje drugih klanova i
smatrali su da bračnim savezima imaju pravo na njih, čak i ako moraju čekati na njih
čitavu generaciju.
146
Povratak poglavara
Koje još poglavare mora razmotriti? Kao odgovor na njegovo pitanje, vidio je
domaćina, Maclaina, koji je išao prema njemu kroz gomilu.
- Čujem da John Maclain ima unuku koja je za udaju, - šapnula je Philippa
ponovno ga hvatajući za ruku. - Ostavit ću te tvome poslu.
****
- Do sada si već trebao imati ženu, - rekao je John Maclain nakon što su
izmjenili uobičajene pozdrave i izmijenili mišljenja o tome koliko će pobuna još
trajati.
Kada je Maclain stavio ruku na Connorovo rame, Connor se prisilio da je ne
makne misleći na njegove stotine uvježbanih ratnika. Ti ratnici su mu trebali.
- Kada sam imao dvadeset i osam već sam imao dva jaka sina i tri kćeri, -
nastavio je Maclain.
- Bio si sretan u svome odabiru žene, - rekao je Connor više zbog toga što mu
je žena bila Campbell nego zbog toga koliko mu je djece rodila.
Dodatna prednost ženidbe Maclainovom unukom bila bi veza sa
Campbellima koju bi Connor dobio bez da se zbilja poveže s njima.
Moira je prekinula njihov razgovor kada se kroz gomilu uputila prema njima,
a na tom putu je svaki muškarac pored kojega je prošla, ostao zuriti u nju.
- Kako je moja omiljena sestra? - rekao je Connor i poljubio je u obraz.
- Da li ja to osjetim dim? - Moira ga je ljupko ponjušila.
Connor je zatvorio oči na njeno spominjanje nedavnog paljenja Maclainova
dvorca.
147
Povratak poglavara
- Ostavljam te tvojoj šarmantnoj sestri, - rekao je Maclain. - Kasnije ćemo opet
razgovarati.
- Moira! - Connor ju je izgrdio nakon što se Maclain udaljio. Iako je Connor
bio poglavar, nije se zavaravao time da može kontrolirati svoju sestru. I zbilja je
Duncanu želio sreću s time.
- Morala sam nešta učiniti kako bi ga se riješila, - rekla je Moira kiselo gledajući
u Maclainova leđa. - O čemu si razgovarao s tim đavlom prije nego sam te spasila?
- O poslovima klana, - rekao je. - Gdje je Duncan?
- Znaš da mrzi gomilu, - rekla je. - Vratio se nazad u kamp.
- Reci mi novosti iz Dunscaitha. - Connor se nadao da će spomenuti Ilysu bez
da on mora izravno pitati. Kada je nije spomenula, nekako je sumnjao da je to
namjerno napravila. Napokon je odustao.
- Kako je Ilysa?
- Zašto? Želiš se ispričati? - pitala je Moira gledajući ga svojim ljubičastim
očima.
- Zar ti je Ilysa rekla nešto zbog čega misliš da bih trebao? - pitao je Connor.
- Nisam ništa mogla izvući iz nje, Ilysa je previše odana da bi rekla bilo šta
protiv tebe, - rekla je Moira. - Ali mora da si joj napravio nešto zbilja užasno kada je
odlučila otići.
- Nisam ništa učinio zbog čega bi se morao ispričati. - Zapravo je Ilysu kaznio
puno manje nego je zaslužila. Sada je spreman da joj sve oprosti i da joj dopusti da
se vrati. - Kako je Ilysa?
- Zar je još nisi vidio? - pitala je Moira.
- Ilysa je ovdje? - pitao je Connor okrećući se kako bi je potražio u pretrpanoj
dvorani. Zašto bi dovraga bila ovdje? Bez obzira na to, ne bi trebalo biti teško uočiti
148
Povratak poglavara
njenu dosadnu haljinu u ovoj sobi punoj djevojaka koje su obučene šareno kao
ptice.
- Tako sam sretna što imam šogoricu koja mi je jako draga, - rekla je Moira
gledajući preko sobe sa nježnim osmjehom. - Vidim da nisam jedina koja cijeni njen
očaravajući izgled.
Connor je pratio sestrin pogled, ali umjesto Ilyse vidio je djevojku okruženu
grupom muškaraca. Bila mu je okrenuta leđima pa je jedino mogao vidjeti njenu
vitku figuru i prekrasnu crvenkasto plavu kosu, koja joj je u labavoj pletenici padala
niz leđa sve do struka, a bila je ukrašena sićušnim plavim cvjetovima.
- Ne vidim Ilysu, - rekao je Connor iako ju je, govoreći istinu, prestao tražiti.
Činilo se da ne može odmaknuti pogled od djevojke sa kosom boje ljetnoga
sunca. Kada se obratila muškarcu pored sebe, uhvatio je djelić njenog profila. Onda
je nagnula glavu nazad i nasmijala se, izlažući gracioznu liniju vrata, a njegovo srce
je preskočilo udarac.
- Ilysa je ispred tebe, - rekla je njegova sestra sa smijehom u glasu. - Možda je
ne vidiš od svih onih muškaraca koji ti blokiraju pogled.
Muškarci mu blokiraju pogled? Pa oni razgovaraju o Ilysi.
149
Povratak poglavara
POGLAVLJE 18
Djevojka sa crveno-zlatnom pletenicom se okrenula. Kada su im se pogledi

sreli, Connor je imao najčudniji osjećaj da je gleda kroz svjetlucavu maglu. Dvorana
i svi zvukovi i ljudi u njoj su se izgubili u magli i on je vidio samo nju.
Djevojčine oči su se raširile , a usne joj se razmaknule kao da ga je prepoznala
prije nego se okrenula od njega.
Connorovo srce je ludovalo i preplavila ga je užasna žudnja, kao i one noći u
dolini vila. Trenutak kasnije ga je pogodilo razočaranje jer je znao da ovo nije mogla
biti njegova vila. Prošlo je puno vremena prije nego je shvatio da ju je umislio one
noći, a sve zbog gubitka krvi. Bilo je čudno da je zbog nekoga u ovoj bučnoj, prepunoj
dvorani, pomislio na dolinu vila i božanstvenu djevojku koja je tako živo plesala u
njegovoj mašti. Nikada se nije prepuštao mašti ili romantici. Ipak, nježnost njenog
vitkog tijela izazvalo je u njemu neočekivanu i snažnu želju da je zaštiti.
- Tko je ona? - pitao je.
- Dođi, idemo saznati, - rekla je Moira i smjestila svoju ruku ispod njegove.
Kada su prišli, muškarci oko nje su se razmaknuli i napravili mjesta da Connor
može stati pored nje. Biti poglavar je imalo svojih prednosti.
- Pođi u šetnju sa mnom i pokaži mi gdje si našla te male plave cvjetove koje
imaš u kosi, - rekao je jedan od muškaraca zbog čega su joj obrazi poprimili ružičastu
boju. - reci da hoćeš Ilysa.
150
Povratak poglavara
- Ilysa? - Connor nije niti znao da je izgovorio pitanje naglas sve dok se
djevojka nije okrenula prema njemu. Connoru su se usta otvorila. Ovako blizu,
mogao je vidjeti da je ovo zbilja bila Ilysa, ali bila je toliko drugačija, iako prekrasno
drugačija, da je njegovom umu trebalo neko vrijeme da shvati.
Kako je mogao ne primjetiti koliko su njene smeđe oči bile prekrasne?
Muškarac se u njima mogao izgubiti. Pogled mu je pao na njenu haljinu i grlo mu se
stisnulo. Sve ovo vrijeme je ispod prevelikih haljina skrivala vitko tijelo.
- Ne sjećam se da sam ikada prije vidio tvoju kosu, - rekao je i posegnuo da
dodirne sjajnu, crveno-zlatnu pletenicu koja se lagano raspetljala.
Ona se odmaknula od njega. - Dobra večer i tebi Connor.
Connor je zastao na zvuk njenog poznatog, mirnog glasa i spustio ruku. O
čemu je razmišljao, dirao joj je kosu u sobi punoj ljudi, kao da joj je bio ljubavnik koji
nije mogao držati ruke dalje od nje. Kako je Ilysa mogla zvučati tako mirno kada je
njemu srce zaglušujući lupalo u ušima?
- Što ti se dogodilo? - izvalio je.
- Tvoja sestra i Sileas su me obukle. - Poravnala je suknju svoje haljine svojim
delikatnim prstima. - Misliš li da mi haljina pristaje? Nisam navikla na nešto takvo.
Nije mu ponovno trebala privući pozornost na haljinu. Haljina je bila u
francuskom stilu kakve su se nosile na dvoru, uska, sa četvrtastim izrezom koji je
otkrivao vrhove njenih visokih, mliječno bijelih grudi. Odavde, savršeno je pristajala
njenom uskom struku, kojega je on mogao rukama obuhvatiti, a onda joj ljupko
padala preko bokova sve do poda.
- Ne, uopće ne izgleda dobro, - mrmljao je za sebe. Ovo nije bilo kako je Ilysa
trebala izgledati. Pogled na nju trebao je biti ugodan i poznat, kao par starih čizama,
a ne da mu zbog nje puls podivlja, a misli zbrkaju.
151
Povratak poglavara
Connor je nejasno bio svjestan toga da predugo zuri u njeno tijelo pa se
prisilio da podigne pogled, bespomoćno zastajkujući na svakoj prekrasnoj oblini.
Njena sjajna pletenica je padala preko njenih prsa. Slijedio ju je prema gore, preko
besprijekorne kože, sve dok nije stigao do njenog lica, koje je nekako istovremeno
bilo i poznato i neočekivano.
Usne su joj izgledale meko. Njen nos, lagano zavrnut prema gore je privlačio
pozornost. Ali najbolja stvar na njoj su bile njene tamne i blještave oči koje su bile
naglašene njenom kosom i ukrasom za kosu.
- Izgledaš prekrasno, - rekao je izdišući, ali ona je već otišla.
****
Ilysa je potrčala niz stepenice i duž zidina stražarnice. Kada je došla do ugla,
ušla je u uski prolaz između zgrada. Nije stala sve dok nije došla do zidina dvorca na
samome kraju, gdje je bila sigurna da je nitko neće vidjeti.
Prsa su joj bila teška, nagnula se na zid i zatvorila oči. Hladnoća kamena joj se
probijala kroz leđa, ali nije uspjela ohladiti njene užarene obraze.
Bila je na smrt prestrašena. U početku je Connor zurio u nju, mislila je kako
se divi tome kako izgleda, kao što su i drugi muškarci. Bila je toliko u krivu.
Što ti se dogodilo? Ne, to zbilja nije zvučalo dobro.
Pokušala se smiriti dišući polako i duboko. Preživjela je i gora poniženja sa
svojim suprugom, a preživjet će i ovo. Teže je bilo podnijeti razočarenje. Jače je
stisnula oči kako bi potisnula suze koje su prijetile. Zavaravala je samu sebe. Tek je
sada shvatila zašto je dopustila Moiri i Sileas da joj promijene izgled i da je nagovore
da dođe na okupljanje. Nije to napravila da bi dobila bračnu ponudu od stranca. Ne,
152
Povratak poglavara
doboko u srcu je željela da je Connor pogleda i barem je jednom u životu vidi kao
poželjnu ženu. Zar je to previše za tražiti?
Njeno zadovoljstvo zbog pažnje drugih muškaraca je isparilo kao voda na
vrući, sunčani dan. Motali su se oko nje samo zato što nije bilo puno žena. Uostalom,
uopće nije bilo važno i da svi oni misle da je privlačna kada jedini muškarac, za kojeg
je željela da tako misli, nije.
Ilysa je osjetila nečiju prisutnost pa je brzo otvorila oči. O prokletstvo! Nitko
drugi do Alastair MacLeod je stajao niti dva metra od nje i gledao dolje u nju. Bio je
ogroman.
Iako ga nikada prije nije vidjela, cijeli život je slušala priče o njemu. Prepoznala
ga je po ozlijeđenom ramenu, koje je bilo posljedica MacDonald sjekire. Priča je
toliko puta bila prepričavana u njenom klanu. Ruke su joj se oznojile. Poglavar
MacLeod se nagnuo nad njom pa nije mogla proći pored njega u uskom prolazu
između zgrada. Bila je zarobljena.
- Ja sam Alastair MacLeod, - rekao je glasom tako dubokim da ga je osjetila
kroz cijelo tijelo. - Bez obzira šta si čula, ne jedem za doručak zarobljenu djecu
MacDonalda.
Ilysu je iznenadila njegova izjava pa je pretpostavila, ili se barem nadala, da
to znači da joj ne namjerava nauditi. Usprkos njegovim godinama i ozlijeđenom
ramenu, bio je neočekivano zgodan. To se nije spominjalo ni u jednoj priči.
- Počašćena sam što sam vas upoznala, - rekla je iz pristojnosti, iako zapravo
nije mogla vjerovati da razgovara sa poglavarom MacLeodom. - Kako znate da sam
MacDonald?
- Vidio sam te kada si ušla u dvoranu sa pripadnicima tvoga klana, - rekao je.
- Kako se zoveš djevojko?
153
Povratak poglavara
- Ilysa, - rekla je neuobičajeno visokim glasom.
- Lijepo ime, - rekao je. - Pristaje ti.
Nije znala šta da odgovori na to. Još uvijek je bila zbunjena njegovom izjavom
da ju je gledao dok je ulazila u dvoranu.
- Jeste li me slijedili van? - pitala je.
- Ne, - rekao je. - Bio sam ovdje i uživao u tišini kada sam te vidio da si istrčala
iz stražarnice kao janje koje juri čopor vukova.
Ilysa se pitala da li govori istinu. Začudo, više ga se nije bojala. Barem ne toliko
jako.
- Smračuje se, a ovdje je jako puno muškaraca, - nastavio je. - Trebala bi znati
da se ne smiješ izlaziti sama, bez nekoga od pripadnika tvoga klana da te štiti.
- Moj brat ne bi bio sretan da zna, - rekla je i suho se nasmijala. Nije željela
niti zamisliti kako bi Duncan reagirao da zna da je sama u udaljenom dijelu dvorca i
to sa čovjekom kojega je njegov klan zvao Bič Skya. I to je bilo najljepše ime kojim
su ga zvali.
- Nosiš neobičan broš, - rekao je.
- Pripadao je mojoj majci, - rekla je Ilysa gledajući u njega. Broš je bio poseban
sa neuobičajenim uzorkom lišća koje se isprepliće i okružuje kamen duboke crvene
boje.
- Oprosti, zar je tvoja majka umrla? - pitao je neobično nježnim glasom.
Ilysa je osjetila suze duboko u očima, i kimnula. Bez obzira koliko glupo to
zvučalo, Ilysa je mislila da poglavar MacLeod razumije njenu tugu.
- Prije tri godine, kada mi je bilo šesnaest. - Ilysa je prstima prešla preko
kamena na brošu. - Oblačila se neupadljivo i uvijek ga je nosila ispod haljine gdje ga
nitko nije mogao vidjeti. -
154
Povratak poglavara
- Jesi li dobila ime po njoj? - pitao je.
- Ne. Njeno ime je bilo Anna.
Nakon nekoliko trenutaka je rekao, - Nadam se da još uvijek imaš oca da se
brine za tebe.
- Ah, njega nikada nisam imala, tko god da je on bio. - Kada je pogledala gore,
oči Alastaira MacLeoda su imale onaj izgled nekoga kome je bol stalni pratilac i
njeno srce je suosjećalo s njim.
- Da li vas rame jako boli?
- Molim? - pitao je tonim oštrim kao britva. Zbog njegove prijašnje ljubaznosti
zaboravila je tko je on zapravo, ali sada je opet bio poglavar, ogroman i zastrašujući.
- Nisam to mislila kao uvredu, - brzo je rekla. - Ja sam iscjelitelj i smeta mi
kada vidim da netko pati jer mu se nisu primjereno pobrinuli za povredu.
- Bili smo daleko od kuće, - rekao je gledajući dolje u nju, - i nikoga nije
zabrinjavalo kako je rame namješteno, jer nitko nije niti očekivao da ću preživjeti.
- To nije izgovor, - rekla je Ilysa. - Na nesreću, sada više ne mogu ništa učiniti
da ga popravim, ali mogu vam napraviti kremu koja će ublažiti bol.
- Ne smeta mi bol, - rekao je. - Podsjeća me na to tko su mi neprijatelji.
****
Nakon kruženja po dvorani, Connor je još jednom bio u iskušenju da

razgovara sa Maclainom o njegovoj unuci, ali onda je ugledao Ilysu. Nadsvođeni ulaz
je bio iza nje i uokvirivao je kao sliku. Još uvijek nije shvaćao kako je mogla tako ličiti
na sebe, a u isto vrijeme biti tako ljupka.
155
Povratak poglavara
Mišići su mu se napeli kada je shvatio da Alastair MacLeod stoji pored nje. To
što nije poglavara MacLeoda vidio prvoga je bio čisti dokaz koliko je bio očaran
Ilysinom transformacijom.
Nije mogao podnijeti da ona bude tako blizu njihovu neprijatelju. U trenutku
kada je krenuo prema njima zaustavila ga je ruka poglavara Maclaina na njegovu
ramenu.
- Ne želim nikakve nevolje između tebe i MacLeoda, - upozorio ga je njegov
domaćin.
Connor se opustio kada se MacLeod odmaknuo od Ilyse i krenuo prema
prepunoj dvorani. Iznenada se okrenuo i susreo njegov pogled, kao da je cijelo
vrijeme bio svjestan da ga Connor promatra. Mržnja, koja je plamtjela između njih,
mogla je zapaliti cijelu dvoranu.
156
Povratak poglavara
POGLAVLJE 19
- Čini se kao da smo ovdje već mjesec dana, - rekao je Duncan kada ga je
Connor našao u njihovu kampu tijekom večeri drugoga dana. - Kada možemo otići?
- Čim riješim pitanje žene.
Cijeli dan je Connor oprezno razgovarao sa drugim poglavarima o njihovim
kćerima i sestrama koje su bile za udaju, bez da se obavezao na išta, a to je ozbiljno
stavljalo na kušnju njegove sposobnosti i dobro ga oznojilo. Sada je bilo vrijeme da
krene u ozbiljne pregovore sa jednim od njih.
Njegova skoro napravljena greška sa Deirdre natjerala je Connora da shvati
da duguje sebi da u obzir uzme i prirodu djevojke kao i snagu njenog klana. Na
nesreću, njegova prosudba se pokazala kao pogrešna kada se radilo o odabiru
mladenke. Bila je šteta što Alex nije ovdje, jer Alex je poznavao žene. Kada se radilo
o ovoj temi Duncan je bio beskoristan, a Moira je dopuštala osjećajima da utječu na
njenu prosudbu.
- Tko je to sa Ilysom? - pitao je Connor kada ju je vidio da šeće obalom sa
nekim muškarcem. - Iznenađuje me da joj dopuštaš da šeće sama s njim ovako
daleko od dvorca.
- To je MacNeil, - rekao je Duncan, što je objasnilo zašto nije bio zabrinut.
Alexovom puncu se moglo vjerovati da će zaštititi Ilysu.
157
Povratak poglavara
- To je dobro, - rekao je Connor. - Zbog svih muškaraca koje sam vidio da je
slijede, treba nekoga da je zaštiti.
Iznenada je shvatio da joj nije rekao da želi da se vrati u dvorac pa je odlučio
da to sada napravi.
****
Ilysa je bila zahvalna poglavaru MacNeilu što ju je izveo iz gužve dvorca u

šetnju po proljetnom zraku.
Unatoč njegovim grubim manirima, s njim je bilo lako razgovarati.
- Connor nije jedini koji je došao na okupljanje u potrazi za ženom, - rekao je
nakon nekog vremena. - Kao što znaš, moja je nedavno umrla tijekom poroda.
Jadan čovjek. - Žao mi je, - rekla je i usudila se dodirnuti mu ruku.
- Imam i malu bebu i mladoga sina, - rekao je. - Naravno da imam dadilju za
dječake, ali njima treba majka.
- Mmmm, - promrmljala je Ilysa kako bi mu pokazala da sluša. Pitala se zašto
ovo dijeli s njom, ali opet, možda je želio njen savjet.
- I imam tri zaigrane kćeri, - rekao je, - a njima očajno treba osjećajna žena,
kao ti, da ih savjetuje.
- Kao ja? - Ilysa se naglo zaustavila i okrenula kako bi se suočila s njim. Da li je
mogao pričati o onome o čemu je ona mislila da priča?
- Glynisina majka je jedina žena koja je imala moje srce, - rekao je. - Ipak, dao
sam sve od sebe kako bi bio dobar muž mojoj drugoj ženi, kao što ću se truditi da
budem i sljedećoj.
158
Povratak poglavara
Da li je ovo najbolje čemu se mogla nadati? Zar ju niti jedan muškarac nije
mogao voljeti? Rekla je sama sebi da ne bude glupa. MacNeil je bio dobar čovjek i
daleko bolja prilika nego što je mogla očekivati.
- Ja…- Ilysa je mucala, nije se mogla natjerati da kaže riječi.
- Nema potrebe da odluku doneseš na prečac, - rekao je MacNeil podižući
ruku. - Vidim da moraš razmisliti.
Prije nego se Ilysa stigla sabrati vidjela je Connora kako ide prema njima.
Hodao je samouvjereno, kao ratnik koji je trenirao svaki dan. I bio je tako zgodan sa
svojim ledeno plavim očima i crnom kosom koja je padala do ramena, pa je Ilysa
shvatila da joj je teško disati kada je uhvatio njen pogled.
- Mladi muškarci ne znaju šta treba tražiti u ženi, - rekao je MacNeil, ali ona
ga je jedva slušala. - Ja znam prepoznati priliku kada je vidim.
Sa vjetrom u kosi i suncem koje je zalazilo iza njega, Connor je izgledao poput
Gaelskog boga.
- Connore, - pozdravio ga je MacNeil, podsjećajući je na svoju prisutnost. -
Ilysa, ostavit ću te sa tvojim poglavarem.
- Dođi, - rekao je Connor i uhvati je za ruku istoga trenutka kada se MacNeil
okrenuo i pošao nazad prema dvorcu. - Moram razgovarati s tobom.
Ilysino srce je prebrzo lupalo dok ju je on vodio na praznu plažu. Toplina
mišića ispod njenih prstiju joj je putovala kroz ruku i kroz tijelo do neočekivanih
mjesta. Connor joj je pomogao preko kamenja na plaži pa nastavio dalje sve dok
nisu došli do tihog mjesta ispod niskog drveća.
Oblaci su još uvijek zadržavali ljubičastu i rozu boju zalazećeg sunca, ali svjetlo
je jako brzo nestajalo. Ilysa nije imala pojma zašto ju je Connor doveo ovamo, ali je
sumnjala da ima veze s time što ga je zatvorila u tamnicu. Nakon svih onih puta kada
159
Povratak poglavara
je gledao u nju, a nije je zapravo vidio, sada kada je imala njegovu punu pozornost,
nije se mogla prisiliti da kaže i jednu riječ.
- Počelo je puhat. Mora da ti je hladno. - Otkopčao je broš na svome ramenu
i u jednom tečnom pokretu prebacio ogrtač sa svojih ramena na njena. Sa usana joj
je pobjegao uzdah kada se našla okružena njegovom toplinom i mirisom.
Jedan dugi trenutak Connor je držao ogrtač ispod njenog vrata i gledao je u
oči. Bilo ju je strah i disati. Drhtala je od očekivanja. Napokon je pustio plašt, ali se
još uvijek nije odmaknuo.
- Kada sam rekao da tvoja haljina ne izgleda dobro, mislio sam samo na to da
nisam navikao na tako nešto. - Connor je prošao dlanom dolje preko njene ruke,
šaljući još jedan val topline kroz njeno tijelo, a onda je naglo povukao ruku od nje. -
Zbilja izgledaš lijepo Ilysa. Jako lijepo.
Ispunila joj se želja. Barem jednom ju je Connor gledao i mislio da je privlačna.
Ali bez obzira na ispunjenu želju, ona je htjela više. Željela je više od bljeska želje u
njegovim očima, više od požudnog pogleda. Željela je njega.
Nije bilo bitno što je to bilo nemoguće. On je bio jedini kojega je željela.
- Želim da se vratiš nazad u dvorac Trotternish, - rekao je.
Ilysa je na trenutak zatvorila oči i rekla sama sebi da ne smije plakati. Connor
je želi nazad. - Da li to znači da više nisi ljut na mene? - pitala je.
- Nisam ljut koliko sam bio, - rekao je, - ali moramo imati čvrst sporazum da
se nećeš miješati u moje odluke. Moraš me poštovati kao poglavara.
- Poštujem te.
Pogledao ju je. - Ako me ponovno odbiješ poslušati, kaznit ću te.
Ilysa je radije šutjela nego mu rekla da ga neće poslušati samo ako to zbilja
ne bude morala.
160
Povratak poglavara
- Govoreći istinu, nisam ti davao poštovanje koje zaslužuješ, - rekao je
Connor. - Nisam imao pojma da moje kućanstvo funkcionira samo zbog tebe. Bez
tebe ništa nije kako treba biti.
To joj je zagrijalo srce. Nasmijala se i rekla, - Bit će mi drago da se vratim.
- Hvala svim Svecima, - rekao je ispod daha i primio je za ruku. - Obećajem da
to neće biti jako dugo. Bit će samo dok moja supruga ne stigne.
Poput ogromnog tereta razočarenje se rasulo na nju i morala je dva puta
progutati prije nego je mogla odgovoriti. - Tvoja supruga?
- Još uvijek nisam sve sredio, - rekao je. - Ali uskoro ću se oženiti.
****
Connor je morao ubrzo srediti svoj brak i to ne samo zato što mu je trebao
savez. Toliko dugo je bio bez žene da je već počeo gubiti razum. Zar je zbilja
razmišljao o tome da poljubi Ilysu?
Da, definitivno.
Koji je bio njegov izgovor da ju odvede ovako daleko od dvorca? Želio je
nasamo razgovarati s njom, ali nije baš bilo neophodno da bude ovako sam sa njom.
Podsjetio je sam sebe da je ovo bila Ilysa, koju je poznavao otkako je bila mala
djevojčica. Nije trebao imati sve ove porive prema njoj.
Ali imao je porive. Sa noći koja je padala oko njih, svaki trenutak mu je bilo
sve lakše i lakše da zamisli kako je polaže na pijesak i vodi ljubav s njom, ponovno i
ponovno. Ah, ovo je bilo tako pogrešno.
- Idemo nazad, - rekao je i počeo hodati.
- S kime si se odlučio oženiti? - pitala je Ilysa.
161
Povratak poglavara
- Razmišljam o unuci Johna Maclaina, - rekao je. - Ona je dijete njegova
najstarijeg sina koji je poginuo u bitci kada je njena majka bila trudna s njom.
- Mmmm, - Ilysa je mrmljala, a on je uočio laganu napetost oko njenih usta.
- Zašto je ne odobravaš? - Connor je shvatio da mu je Ilysino mišljenje o
njegovoj budućoj ženi jako važno. I ona je dobro procijenila Deirdre.
- Nadajmo se da je jabuka pala daleko od stabla, - rekla je. - ne trebaš
ocjenjivati nju prema postupcima njezina djeda, - rekla je. - A znaš kakva je ona?
- Još je nisam upoznao, - rekao je.
- Hmmm. - Bila je tiho na trenutak, a onda je pitala, - Šta tražiš u ženi, osim
saveza sa klanom?
- Da bude tiha, djevojka puna poštovanja, odana i koja mi se neće miješati u
posao, - rekao je. - Trebala bi znati dočekivati moje goste i biti dobra majka mojoj
djeci. - Ne bi se žalio da bude i lijepa.
- Zar se ne nadaš ljubavi? - pitala je Ilysa nježnim glasom.
- Prokletstvo, ne. - Connor se namrgodio. Nije zvučalo kao Ilysa da govori
gluposti, a to je bila jedna od stvari koje je volio kod nje. Bila je osjećajna, praktična
djevojka na koju se moglo računati kada se radilo o njenim dužnostima koje je
odrađivala sa ponosom.
- Koje su druge o kojima razmišljaš? - pitala je Ilysa.
Razgovarali su o svakoj od njih i Ilysa je našla manu u svakom mogućem
savezu.
- Ne mogu si pomoći a da ne mislim…, - rekla je Ilysa i okrenula glavu kako bi
pogledala u tamnu vodu.
- Što?
162
Povratak poglavara
- Rekao si mi da nikada ne sumnjam u tvoju odluku kao poglavara, - rekla je
još uvijek glave okrenute od njega.
- Tražio sam tvoje mišljenje, - rekao je. - To je drugačije.
Okrenula se i srela njegov pogled. - Da li bi trebao riskirati sa ženom ili klanom
za koji ne možeš biti siguran da im u potpunosti možeš vjerovati?
- Ne mogu vjerovati nikome od njih, - rekao je Connor i suho se nasmijao. -
Nikada neću naći ženu ako budem tebe slušao.
- Tražiš od njih da se bore za Trotternish, ali šta će oni tražiti od tebe zauzvrat?
- pitala je. - Ne znaš cijenu.
- To je istina, ali nemam izbora, - rekao je. - Moramo se boriti protiv
MacLeoda, i oni su prejaki da bi se sami borili s njima. - Ono što je najviše brinulo
Connora je bilo to da klan njegove žene neće priskočiti u pomoć kada mu to bude
trebalo, kada dođe vrijeme za borbu protiv MacLeoda. Savezi su bili sklizak teritorij.
- Možda bi trebao tražiti klan koji treba nas koliko i mi njih, - rekla je Ilysa.
Nakon duge pauze pitala je, - Šta je sa Torquilom MacLeodom od Lewisa?
Da mu Torquil nije bio polubrat, Ilysin prijedlog bi bio oštrouman. Obojica su
trebali pomoć u očuvanju svoje zemlje od drugih klanova. Tijekom prijašnje pobune,
Kruna je dala zemlju na otoku Lewis, koja je tradicionalno pripadala Torquilovu
klanu, njihovim neprijateljima, a onda je Torquilov otac izgubio i vlast na otoku.
- Naša majka je ostavila njegova oca zbog moga, - rekao je Connor. - Imam
istu šansu ostvariti savez sa Torquilom koliko imam i za ostvarenje onoga sa
njegovim daljnjim rođakom Alastairom MacLeodom.
- To ne možeš znati, - rekla je Ilysa.
Ali Connor je to znao. Nedugo prije nego što je otišao na okupljanje, Sorely se
vratio sa porukom da je Torquil odbio njegovu ponudu za prijateljstvom. Kako je to
163
Povratak poglavara
obično bivalo u Connorovoj obitelji, njihova krvna veza, koja je nastala iz strasti i
izdaje njihove majke, nije ih povezala već razdvojila.
****
Lachlan je zadržao oštar pogled i ruku na bodežu dok su se on i njegov otac

približavali kući u kojoj je Hugh napravio kamp.
- Ne volim dolaziti ovdje oče, - rekao je Lachlan tihim glasom. - Ne bismo
smjeli vjerovati lopovu kao što je Hugh.
- On je koristan, - rekao je njegov otac i ponovio staru izreku, - Neprijatelj
moga neprijatelja je moj prijatelj.
Prljavi, smrdljivi muškarci, koji su sjedili na drvetu i kamenju ispred kuće,
nastavili su sa svojom igrom dok su njih dvojica nastavila svoj put prema kući. Zbog
poznavanja ovakvih muškaraca, Lachlan se osjećao prljavo.
- Moramo ispraviti nepravdu koja je nanesena našoj obitelji, - rekao je njegov
otac ispod glasa, - zbog naše časti.
- Časti? - Lachlan je prosiktao. - Gdje je čast u udruživanju sa ovakvima?
- Nikada nemoj zaboraviti da imaš svetu dužnost da osvetiš svoju majku, -
rekao je otac, čvrsta izraza lica. - Samo krv može ispraviti nepravdu.
Ponekad je Lachlan zamjerao ocu što je ovu dužnost prenio na njega jer sam
nije uspio u osveti. Kada je bivši poglavar odveo Lachlanovu majku u krevet,
zabranio je njegovu ocu ulazak u dvorac kao mjeru opreza. Otac mu nikada nije
mogao doći ni blizu. U tim danima MacDonaldi su bili snažni i poglavar je uvijek bio
dobro zaštićen.
164
Povratak poglavara
- Čekat ćemo vani, - rekao je Lachlan kada je muškarac na vratima odstupio
kako bi ih pustio unutra. - Reci Hughu da smo ovdje.
Bilo je protivno Lachlanovim instinktima da bude u zatvorenom prostoru sa
nepredvidivim čovjekom kojemu nije vjerovao. Vani su imali bolju šansu za bijeg ako
se nešto neočekivano dogodi.
- Nismo vas vidjeli već neko vrijeme, - rekao je Hugh pojavljujući se na vratima
nekoliko trenutaka kasnije.
- Sada smo ovdje, - rekao je Lachlanov otac.
- Čuo sam da je Connor otišao na okupljanje u dvorac Mingary, - rekao je
Hugh.
Lachlan je zagunđao u potvrdi jer je Hugh već imao tu informaciju. Nije dao
Hughu nikakvu informaciju otkako je dao zakletvu Connoru. Iako je bio oprezan da
zakletva na odanost bude klanu, a ne osobno Connoru, ali razlika između njih
dvojice je bila svakim danom sve vidljivija.
- Nisam zahvaljujući tebi saznao da je moj nećak otišao u Mingary, - rekao je
Hugh gledajući u Lachlana. - Nisi mi dao ništa.
Lachlan ga je ignorirao. Iako je, do sada, Connorov odlazak bio opće poznata
stvar, činilo se da Hugh uvijek zna kuda se Connor kreće. Mora da Hugh ima još
nekoga u dvorcu, nekoga tko mu je davao informacije i Lachlan se pitao tko bi to
mogao biti.
- Moj sin je ratnik, ne tračara ili dečko koji obavlja poslove za tebe, - rekao je
njegov otac. - trenirao sam ga od vremena kada je mogao zamahnuti drvenim
mačem i sada je najbolji ratnika na Trotternishu. To je razlog zašto ga želiš.
- Ako je tvoj sin tako prokleto dobar, - rekao je Hugh, - zašto onda još uvijek
nije ubio Connora?
165
Povratak poglavara
Lachlan je bio u iskušenju da pokaže Hughu koliko je zapravo bio dobar sa
mačem.
- Ne mora ga Lachlan ubiti, samo ga želim mrtvoga, - rekao je njegov otac. -
Bilo da si to ti ili Lachlan, mora biti učinjeno tako da nikada nitko ne otkrije ulogu
moga sina u svemu tome. Ne želim da ga ubiju jer je oduzeo život poglavaru.
Ako se to može izvesti, dodao je Lachlan u glavi. Nije bio siguran da je njegov
otac cijenio njegov život više od osvete. Ali tako je to bilo u Visočju.
- Dakle, reci nam, - rekao je njegov otac, - imaš li ili ne novi plan za ubojstvo
Connora MacDonalda?
166
Povratak poglavara
POGLAVLJE 20
- Zašto vodiš Ilysu nazad u Trotternish? - pitala je Moira, a oči su joj svjetlile.
- Zato što je moje kućanstvo, bez nje, u kaosu, - rekao je Connor.
- Kako možeš biti tako neobziran? - pitala je Moira.
- Smiri se, - rekao je Connor. - Nemam pojma zašto si uzrujana.
- Muškarci! - rekla je Moira i podigla ruke gledajući u nebo. - Napokon sam
nagovorila Ilysu da se riješi onih ružnih haljina i marama, muškarci je sada slijede
kuda god krene, i mogu dodati da je desetak njih ozbiljno u namjeri da je oženi, a
moj brat poglavar odluči da je zakopa u Trotternish i uništi joj sve šanse.
- Uništi šanse za šta? - pitao je Connor.
- ZA sreću! - rekla je Moira. - Ta djevojka ti je toliko odana da će zbog tebe sve
žrtvovati, svi to vide.
Connor je oduvijek znao da je Ilysa odana klanu. Ali odana njemu?
- Ilysa uživa u vođenju moga kućanstva, - rekao je. - A uostalom to će biti samo
dok ne završim pregovore za brak i dok moja žena ne stigne.
- Nemoj joj to tražiti, - rekla je Moira naginjući se naprijed sa rukama na
bokovima.
Ah, MacDonald žene su bile najtvrdoglavije žene na cijelom Visočju. A što se
tiče njegove sestre, nisu je, kada su bili djeca, zvali Princeza Moira bez razloga.
167
Povratak poglavara
- Da li se Ilysa želi udati za nekoga od tih muškaraca? - pitao je nakon što je
duboko udahnuo.
- Ne još, ali hoće, - rekla je Moira. - Ilysa voli djecu. Zaslužuje muža i vlastitu
obitelj.
Ilysa udana? Bilo mu je teško o tome i razmišljati.
- Čini mi se da si zaboravio da je tvoja dužnost da pomogneš udovici naći
novoga muža, - rekla je Moira. Moira je bila u pravu u vezi toga. Kao poglavara,
njegova glavna dužnost je bila pobrinuti se za sigurnost klana i zaštititi ih od napada,
brinuti se da imaju dovoljno hrane i na nesreću, naći muževe udovicama. Connor bi
se radije borio sa stotinama MacLeoda nego glumio bračnog posrednika. A
pronalazak pravoga muškarca za Ilysu ne bi bio lagan. Morao bi biti snažan ratnik
koji je može zaštititi, ali istodobno i dobar čovjek.
- Ako je pustiš na miru, Ilysa neće imati problema s time da si sama nađe
muža, - rekla je Moira prekriživši ruke.
- Kao što si me upravo podsjetila, moja je dužnost da joj osiguram dobra
muža, - rekao je, - ako se uopće želi udati.
- Ilysa zaslužuje sreću, - rekla je Moira. - Daj joj priliku da je nađe.
****
Ilysa je čekala Alastaira MacLeoda. Kada se nije pojavio u dvorani za vrijeme

ručka, odlučila ga je naći. Duncan je zadužio Nialla da je prati, ako odluči napustiti
stražarnicu, ali on je razgovarao sa Lady Philippom pa joj neće biti teško pobijeći.
Ustvari, bojala se da je Niall taj na kojega treba paziti. Ilysa je pretpostavljala da će
168
Povratak poglavara
poglavar, koji je veličine MacLeoda dobiti sobu u dvorcu pa je pitala jednu od
služavki.
- MacLeod je u zapadnom tornju, - rekla joj je služavka.
Ilysa je našla dva ogromna MacLeod ratnika kako čuvaju vrata na drugom
katu tornja.
- Ja sam iscjeliteljica i donesla sam mast za vašeg poglavara, - rekla je i
pokazala posudu.
Stražari su razmijenili poglede. Umjesto da su uzeli staklenku od nje, jedan od
njih je ušao unutra. Vratio se nakon nekoliko trenutaka i zahtijevao da mu kaže svoje
ime.
- Ilysa.
Stražar je otvorio vrata i glavom joj pokazao da uđe.
- Ne trebam vidjet vašeg poglavara, - rekla je, - samo sam mu donijela mast.
- Uđi. - Stražar ju je pogledao pogledom koji je govorio da može ući sama ili
će je on unijeti.
Ilysi nije bilo ugodno ući u sobu poglavara MacLeoda. Međutim, isti trenutak
kada je prešla preko praga i vidjela ga, njene neugode je nestalo. Na licu mu se
vidjela bol. Sjela je na stolac pored njegova naslonjača.
- Donijela sam vam onu mast koju sam obećala.
- Neće pomoći, - rekao je.
- Ovo je uvijek dobra mast. - Podigla ju je kako bi je on mogao pogledati. - Ali
ova količina ima posebne moći izlječenja.
- Ljiljani? - pitao je nakon što ju je pomirisao, baš kao i Connor. - Zbog čega je
posebna?
169
Povratak poglavara
Ilysa je oklijevala da mu kaže, ali znala je da će mu mast ublažiti bol i željela
ga je uvjeriti da je upotrijebi. - Nabrala sam vodene ljiljane u dolini vila za vrijeme
noći punog mjeseca.
One noći kada je bila u dolini vila vidjela je ljiljane u jezeru ispod čudnih
stožastih brda pa je na odlasku zastala i ubrala nekoliko.
- Dolini vila na Trotternishu? - pitao je Alastair MacLeod. Kada je kimnula
dodao je, - Ti si hrabra djevojka. Nije te bilo strah otići tamo?
- Da sam vidjela vilu, ili MacLeoda, možda bi me i bilo, - rekla je sa smiješkom.
- To je čarobno, magično mjesto.
****
Razgovor sa Moirom je doveo Connora u loše raspoloženje, a očekivanje

razgovora koji se je upravo spremao voditi sa poglavarom Maclainom samo ga je
pogoršalo.
- Vaš me poglavar očekuje, - rekao je Connor stražarima koji su čuvali vrata
koja su vodila u privatne sobe njegova domaćina, a onda pričekao dok ga je jedan
od njih otišao unutra najaviti.
- Upravo onaj koga želim vidjeti! - MacLain je pozdravio Connora i udario ga
rukom po leđima.
Connoru se od njega ježila koža, ali privatni osjećaji nisu imali ništa s ovim.
Connor je detaljno razmislio o svemu i na kraju zaključio da će savez sa Maclainima
biti koristan za njegov klan u svakom smislu. Kao dodatak njihovim ratnicima, floti
galija i bračnim vezama sa Campbellima, i bliski odnos klana Maclain sa Krunom će
definitivno biti od koristi. Connor se nadao, jednom kada preuzme vlast nad
170
Povratak poglavara
Trotternishem, da će Maclain moći uvjeriti Krunu da mu prizna vlast i kraljevskom
poveljom.
- Mislio sam da ću upoznati tvoju unuku, - rekao je Connor gledajući po sobi,
u kojoj nije bilo žena.
- I hoćeš, - Maclain je dao signal Connoru da sjedne za stol. - Ali prvo želim
razgovarati o svim bitnim stvarima.
Connor se nadao da će upoznati djevojku prije nego ovo sve ode dalje. Iako
njegovi osobni osjećaji nisu bili važni, ipak će tu ženu gledati za svojim stolom ujutro,
u podne i navečer do kraja svoga života. Zvučalo je kao smrtna presuda.
- Moja unuka izgled nije naslijedila od mene, ako te to brine, - rekao je
Maclain sa smiješkom.
O Bože, nadam se da nije. Maclain je imao kožu punu ožiljaka, izbuljene riblje
oči i krive noge.
- I ona se veseli što će upoznati tebe, - rekao je Maclain i utočio viski u dvije
čaše koje su bile na stolu. - Kada sam je pitao kojeg od naših gostiju da joj odaberem
za muža, pokazala je na tebe i rekla, Želim toga zgodnog, tamnokosog poglavara
MacDonalda.
Tearlagine riječi su odzvanjale u Connorovim ušima. Djevojka će odabrati
tebe. Ovo je sigurno bio znak.
- Ma koliko god da volim svoju unuku, naravno da joj nikada ne bih dopustio
da sama odluči o tako važnoj stvari, - rekao je Maclain. - Međutim, u ovom slučaju
se slažem sa njenim izborom. Rođena je tri mjeseca nakon smrti moga sina i daleko
previše. Po mome mišljenju, provela vremena u nizinama sa klanom svoje majke.
Želim da se uda za snažnoga Visočana.
171
Povratak poglavara
Connor je srknuo viski. To što je djevojka odrasla u nizini nije mu se baš
svidjelo.
- To je težak život za djevojku koja na to nije navikla.
- Ah, pa ona ima srce Maclaina, - rekao je, ali to i nije baš umirilo Connora.
- Što očekuješ da ćeš dobiti od ovog saveza, - pitao je Connor, - osim čovjeka
koji će biti dobar prema tvojoj unuci? - Bez obzira na Maclainovu sklonost unuci, ili
pretvaranje da joj je sklon, obojica su znali da je to sporedna stvar u cijeloj priči.
- Očekujem od tebe da odgovoriš na moj poziv za rat, ako te budem trebao u
budućnosti, - rekao je Maclain.
Connorovo prihvaćanje saveza će ga obvezat da se odazove na poziv, bez
obzira iz kojega razloga taj poziv bio upućen. Kao što je rekao Ilysi, ovo je bila nužna
cijena koju mora platiti da bi vratio zemlju klana i zaštitio svoje ljude. Prokleto se
nadao da, kada ga Maclain na kraju i pozove, to neće biti zbog borbe od koje mu se
okreće želudac.
On i Maclain su razgovarali i pregovarali o svemu, o mladenkinoj odjeći,
mirazu i svim ostalim uvjetima sve dok nisu došli do sporazuma.
- Mogu li sada dobiti to zadovoljstvo da upoznam tvoju unuku? - pitao je
Connor. Ranije je dao do znanja da neće potpisati nikakav bračni ugovor sve dok ne
upozna djevojku. Sada kada su dogovorili sve uvijete, bilo bi neodgovorno od njega
da se povuče.
- Nažalost, sinoć se razboljela, - rekao je Maclain. - Ona je otporna djevojka,
ali bojim se da nekoliko dana neće moći napustiti krevet.
Da je baš sada bolesna, bilo je malo sumnjivo u najmanju ruku. Connor nije
mogao još dugo ostati, a Maclain je to prokleto dobro znao. Da li s djevojkom nešto
172
Povratak poglavara
nije bilo u redu što Maclain nije želio da Connor vidi? Ili je Maclain imao neki drugi
razlog za odugovlačenje?
- Bitka za Trotternish će biti uskoro, - rekao je Connor, ponavljajući svoj
zahtjev. - Moram znati da ćeš me podržati sa svojim ratnicima i galijama.
- To je prepredeni dio, zar ne? - Maclain je rekao skupljajući ruke.
- O čemu pričaš? - Connor je zadržao ravnim ton svoga glasa, ali bio je tako
ljut da je imao osjećaj kao da će mu glava eksplodirati.
- Sada kada su MacLeodi napustili pobunu, ovdje više nećeš naći niti jednog
poglavara koji će te podržati u borbi sa MacLeodima.
- Nekoliko njih je izrazilo zanimanje za bračni savez. - Spominjući to, Connor
se prisjetio kako mu se činilo da entuzijazam drugih poglavara nestaje čim bi on
spomenuo nadolazeću bitku za Trotternish. Nekoliko od njih je čak reklo da bi
trebao biti zadovoljan zemljom koju ima.
- Svatko vidi da, ako preživiš trenutne nevolje, ćeš postati moćna snaga na
otoku, onakav poglavar kakvog svi žele za saveznika, - rekao je Maclain šireći ruke.
- Ali u ovome trenutku, nisu ti spremni pomoći u bitci sa MacLeodima.
I Connor bi trebao biti polaskan ovim?
- Ja međutim, u boljem sam položaju od ostalih da mogu preuzeti rizik, -
Maclain je nastavio. - Trebat će mi neko vrijeme da, kako se ono kaže, podmažem
prase, i razgovaram sa poglavarom Campbellom, koji bi mogao biti ljut zbog toga
što sudjelujem u napadu na najnovijeg pristašu Krune.
Vrijeme mu je isticalo. Sve dok Maclain ne iznese konačan stav, Connor nije
mogao pregovarati o braku niti sa jednim drugim klanom. A pogotovo dok je u
Maclainovom domu. A osim toga, bez potpisanog bračnog ugovora, ili mladenke, u
njegovu dogovoru sa Maclainom nije ništa bilo sigurno.
173
Povratak poglavara
- Tri tjedna su koliko ja mogu čekati. - Connor je ustao. - Dovedi svoje ratnike
i luku na Trotternish prije Beltanea ili od bračnog saveza među nama, nema ništa.
174
Povratak poglavara
POGLAVLJE 21
Alastair MacLeod je inzistirao na tome da sam otprati Ilysu nazad. Na ulazu u

dvoranu, dugi trenutak ju je gledao svojim prodornim očima, onda joj se ukočeno
naklonio i otišao. Prije nego je i otišao Ilysa je osjetila kako je probada još jedan par
očiju. Okrenula se i vidjela Connora kako žuri prema njoj s druge strane sobe.
Izgledao je kao da je spreman za bitku.
- Nisam očekivao da ću među tvojim obožavateljima zateći i Alastaira
MacLeoda, - rekao je Connor svojim čvrstim, glasom poglavara. - Zašto razgovaraš s
našim neprijateljem?
- Meni se on uopće ne čini kao loš čovjek, - rekla je Ilysa. - Savezi se stalno
mijenjaju. Možda bi vas dvojica mogli naći zajednički jezik.
- Jedini način na koji će MacLeodi i MacDonaldi razriješiti sve svoje
nesporazume je mačem i krvlju.
- Meni se on sviđa, - rekla je, zbog čega su Connorove oči postale vatrene.
- On je opasan, - procijedio je Connor. - Drži se dalje od njega.
Ilysa se suzdržala od toga da kaže da nema planove posjetiti dvorac
Dunvegan, uporište MacLeoda, s obzirom da Connor nije bio raspoložen za šalu.
- Dužnost mi je, kao tvome poglavaru, da te upozorim, - rekao je. - Moraš biti
oprezna sa nekima od muškaraca koje srećeš ovdje.
- Nitko od klanova neće izazivati nevolje na okupljanju, - rekla je Ilysa.
175
Povratak poglavara
- Nisam na to mislio. - Connor se nagnuo bliže. - Nemaš iskustva sa ovakvom
vrstom muškaraca.
- A koja je to vrsta? - pitala je Ilysa iako je imala osjećaj da već zna.
- Moćni i bogati muškarci.
- Misliš poglavari? - Ilysa je zadržala zvuk glasa normalnim, ali nije navikla da
joj se drže predavanja o njenom ponašanju, koje je ionako uvijek bilo toliko uzorno
da je bilo dosadno. A posebno joj nije bilo drago da joj o ovoj temi predavanje drži
Connor.
- Bit ću otvoren, - rekao je. - Ako za sebe želiš muškarca i dom, onda nemoj
gledati niti jednog od tih poglavara ili njihove sinove.
Kao da to i sama nije znala. Sam Connor, i njegovo postojanje, je na to
podsjeća svaki dan.
- Tvoj brat se možda uzdigao, svojim sposobnostima ratnika, do mjesta čuvara
dvorca, - nastavio je, očito zaključujući da njena šutnja znači da nije razumjela. - Ti
si visoka roda, ali da bi djevojka bila žena poglavara, u brak mora donijeti moć i
miraz.
- Drago mi je što si mi tako jasno i detaljno objasnio da nisam vrijedna. - Bilo
joj je na vrhu jezika da mu kaže o svojoj bračnoj ponudi, ali bilo je mudrije da to
zadrži za sebe sve dok ne odluči što želi učiniti.
- Nisam rekao da nisi vrijedna. - Rekao je Connor mirnim tonom, kao da ona
sporo shvaća. - Ali moraš biti oprezna sa takvim muškarcima, brak nije ono što oni
traže.
- Pazim sama na sebe još otkako sam imala jedanaest, - rekla je Ilysa ljuto. -
Nikoga od vas nije bilo pa sam to uradila bez tvoje pomoći, pomoći moga brata ili
ikoga drugoga.
176
Povratak poglavara
- Vidim da je sreća što sutra odlazimo, - rekao je Connor.
Ilysa se nikada nije ljutila kada se svađala. Uvijek je smatrala da je protivnika
bolje razoružati potpunom mirnoćom, ali sada joj to nije polazilo za rukom. Sva
sreća da su ih prekinuli prije nego je podigla glas.
- Oprostite, - rekao je visoki čovjek crne, kovrčave kose i uzeo je za ruku, - ali
ova draga djevojka je pristala sjediti pored mene za vrijeme večere.
Ilysa je bila neobično sretna da on nije bio samo sin poglavara bilo kojega
klana, već sin grofa od Huntleya.
- Zahvaljujem na tvome savjetu Connor, - rekla je preko ramena.
****
- MacLeodove galije su otišle, - rekao je Connor kada se našao sa Duncanom

u kampu.
- Tvoja je nakrcana i ljudi su spremni isploviti, - rekao je Duncan očekujući da
će se Connor odmah željeti vratiti na Trotternish.
- Osim ako ti ne pošaljem ranije poruku da su MacLeodi napali, dođi u
Trotternish na Beltane i budi spreman za borbu, - rekao je Connor.
- Hmmmm, - Duncan je promrmljao u slaganju. Umjesto da je gledao u
Connora, prekrižio je ruke i zagledao se u vodu.
- Dovedi sve ratnike koje možeš i reci Ianu da napravi isto, - nastavio je
Connor. - Ja ću poslati poruku Alexu.
- Hmmmmm, - Duncan je ponovno promrmljao.
Connor nije sklopio bračni savez. Njegova sestra je jedva razgovarala s njim.
Razljutio je Ilysu, što je bio monumentalni podvig. I sada, po prvi puta u njegovu
177
Povratak poglavara
životu, osjećao je razdor između sebe i Duncana, njegovog najboljeg prijatelja još iz
kolijevke.
- Što te muči? - pitao je. - Hajde Duncan, reci mi.
- Ne sviđa mi se što moja sestra živi u Trotternishu s tobom, - rekao je Duncan
još uvijek gledajući u vodu.
- Zašto ne? - pitao je Connor.
- Ljudi će pričati.
- Pričati? - pitao je Connor.
- Reći će da ti grije krevet uz to što ti vodi kućanstvo.
Ilysa da mu grije krevet? Connor si nije želio dopustiti niti da razmišlja o tome.
- Ilysaa vodi moje kućanstvo još otkako sam postao poglavar, i nikada to prije
nisi spomenuo, - rekao je Connor. - Osim toga, nitko neće misliti da smo Ilysa i ja…-
činilo se preopasnim reći riječ, ali prošla mu je kroz glavu, ljubavnici.
- Muškarci je sada drugačije gledaju, - rekao je Duncan. - I oni će to misliti.
- Neće se usuditi, - rekao je Connor. - Ilysa je tvoja sestra.
- Da, je. - Duncan se okrenuo i sreo njegov pogled. - Ona tebe obožava, a ti si
njen poglavar. Bilo bi ti lako da je iskoristiš.
- Tako mi svih svetaca Duncane, u celibatu sam kao fratar, - rekao je Connor.
- Bilo je teško, ali znaš da sam izdržao ovoliko dugo jer ne želim riskirati da imam
dijete sa ikim drugim osim svojom ženom.
- Ponekad se neke stvari dogode između muškarca i žene, bez obzira koje su
im namjere, - rekao je Duncan, pogleda još uvijek uperenog u Connora. - Pobrini se
da se to ne dogodi sa mojom sestrom.
178
Povratak poglavara
POGLAVLJE 22
Connor je zaboravio šta je govorio kada je Ilysa prošla preko dvorane noseći
košaru na boku. Znao je da je, tijekom protekle dvije i pol godine, sigurno nekoliko
puta dnevno prolazila kroz njegovu dvoranu. Pa ipak, nikada nije bio više svjestan
njenih pokreta nego otkako su se vratili sa okupljanja.
Problem je bio njen novi način oblačenja. Iako nije nosila ništa što bi bilo
imalo neprikladno, njene nove haljine nisu skrivale njene ženstvene obline. Kada je
ponovno prešla preko dvorane, Connorove oči su slijedile graciozne obline njenog
vrata i zaobljenost njenih grudi. Prije nego se mogao zaustaviti, zamislio je njene
vitke, lijepo oblikovane noge, ispod suknje.
Kada je napokon otrgnuo pogled, shvatio je da muškarci čekaju da nastavi
govoriti o čemu god dovraga da je već govorio. Ponovno je započeo pričati, ali se
uhvatio kako zastaje da bi čuo njen nježan glas dok je razgovarala sa jednom od
sluškinja.
Ovo se nije moglo nastaviti. On je bio poglavar, a budućnost njegova klana je
ovisila o njemu.
- Kasnije ćemo još razgovarati o ovome, - rekao je ljudima. - Sorely ti vodi
vježbu, a ja ću vam se uskoro pridružiti. Naš neprijatelj ne miruje pa ne smijemo niti
mi.
179
Povratak poglavara
Ostavivši ih sa tom tmurnom opomenom, požurio je preko dvorane, do
mjesta na kojemu je, kako se činilo, Ilysa bila u smrtnoj borbi sa bakljom koja je, čini
se, bila prejako zagurana u držač na zidu.
- Ja ću, - rekao je i posegnuo za njom.
Kada su im se ruke dotaknule, bilo je kao da je munja prošla kroz njega. Ljut
na svoju reakciju na nju, istrgnuo je baklju iz nosača i bacio je na zemlju.
Ilysa je podignula obrve, i on je znao da je ugrozio njeno pažljivo rukovanje
zalihama dvorca. Ali one su pripadale njemu, prokletstvo, i ako želi baciti baklju u
vatru, tako će i napraviti. Imao je daleko većih problema od jedne upropaštene
baklje.
- Moram razgovarati s tobom, - rekao je.
- Upravo sam…
- Sada. - Connor se okrenuo i pojurio preko dvorane prema vratima koja su
vodila u drugu zgradu i njegove privatne odaje. Nije želio riskirati da netko čuje ovaj
razgovor. Ali kada je zatvorio vrata za njom, iznenada je shvatio da je ovo bila ujedno
i njegova spavaća soba, i da su on i Ilysa sami u njoj.
- Što je bilo? - pitala je Ilysa sa ljupkim smiješkom i prekrižila ruke ispred sebe.
S obzirom da mu je sva krv napustila glavu i napunila kurac, imao je problema
s time da se sjeti zašto ju je doveo ovamo. Nešto duboko u njemu željelo je probiti
njenu odbranu, kako bi vidio da li, ispod te učinkovitosti i kontrole, postoji vatre.
Što nije bilo u redu s njim? Podsjetio se da je Ilysa bila djevojka neporecive
čednosti koja mu je slijepo vjerovala. Ako to nije bilo dovoljno, a trebalo bi biti, bila
je sestra njegova najboljeg prijatelja. Connor je duboko udahnuo i prišao joj. Joj, bila
je greška stajati joj tako blizu. Nos mu je ispunio lagani miris ljiljana zbog čega ga je
želio mirisati na njenoj goloj koži. Ona je pogledavala prema krevetu, privlačeći na
180
Povratak poglavara
njega njegovu pozornost što nije bilo baš najpametnije. Bilo bi tako lako odvesti je
tamo. Disanje mu je postalo sve pliće dok ju je golu zamišljao iznad sebe, valove
njene crveno-zlatne kose kako padaju preko njenih grudi dok je on hvata za uske
bokove. Kada je Ilysa ponovno okrenula pogled prema njemu izgledala je nervozno.
I trebala bi biti.
- Želim da ponovno počneš nositi svoje stare haljine, - rekao je želeći ovo već
jednom završiti. Ilysa je zurila u njega širom otvorenih očiju.
Napokon je rekla, - Nemam ih više.
Prokletstvo. - Zašto ne?
- Tvoja sestra i Sileas su ih sve bacile, - rekla je. - Osim toga, svima drugima se
sviđaju moje nove haljine.
- Lijepa si, mislim tvoje haljine su lijepe, - promucao je. - Ali tako odjevena
odvraćaš pažnju muškarcima.
- Odvlačim pažnju muškarcima? - rekla je Ilysa. - Oprosti Connore, ali to je
smiješno.
- Ne želim da dolaziš u dvoranu dok razgovaram s njima.
- Potrudit ću se da budem tiha. - Rekla je gledajući u njega ogromnim,
nevinim, smeđim očima. - Da li te uznemiravam?
Uznemiravala je njegov zdrav razum.
- Ne možeš ulaziti i izlaziti iz dvorane dok ja imam sastanke s ljudima sve dok
ne nabaviš nešto manje….manje…. - napravio je pauzu da proguta, - provokativno
za obući.
Kada je duboko udahnula u nevjerici, mogao je vidjeti kako joj grudi pritišću
tanku tkaninu haljine.
- Moja odjeća nije provokativna, - rekla je ukočenim glasom.
181
Povratak poglavara
Bio je nerazuman. Problem nije bio u njenoj odjeći već je bio u tome što je
nije mogao prestati zamišljati bez nje.
- Nisam te želio uvrijediti, - rekao je i uzeo je za ruke bez razmišljanja.
Bile su tako male u njegovima, a njeni prsti su bili prekrasno nježni. Njene
ruke su bile kao žena. Njihov krhak izgled je bio maska za snagu i sposobnost.
Okrenuo ih je i proučio njene dlanove.
- Teško je povjerovati da si njima izrezala strijelu iz mojih prsa, - rekao je.
- Učinila sam ti više od toga, - rekla je, a onda iznenada pocrvenjela do korjena
kose. Pokušala se povući, ali ju je on odbio pustiti.
- Što su mi ove ruke napravile, a da ja to ne znam? - pitao je cereći se. Zbog
zadirkivanja ponovno se osjećao kao da je na sigurnom tlu.
- Ne sjećaš se? - Ilysa je još jače pocrvenjela.
Sada je bio znatiželjan. - Šta si učinila, zamrsila mi kosu kada si bila djevojčica?
- pitao je.
- Ne.
- Koliko se mogu sjetiti, kao djevojčica si se savršeno ponašala, - rekao je, a u
kutovima usana mu se nazirao osmjeh. - Mora da je bilo dosadno cijelo vrijeme biti
tako dobar.
Kada je spustila pogled, shvatio je da ju je pogodio u slabu točku pa se zbog
toga osjećao loše. Instinktivno je, kako bi je utješio, prešao svojim palcem preko
njena dlana, ali kada je oštro udahnula, krv mu je ponovno proključala. Trebao bi je
pustiti. Pa ipak, nije.
- Nećeš otići odavde sve dok mi ne kažeš na šta si mislila, - rekao je,
pokušavajući zvučati zaigrano.
182
Povratak poglavara
Ilysa je ponovno pogledala u stranu, a pogled joj je čini se bio zalijepljen za
krevet. O shluagh! Trebao bi prestati igrati ovakve igrice s njom i brzo je otpraviti.
Upravo je planirao napraviti baš to kada su njene sljedeće riječi poslale iskre kroz
njegove vene.
- Kupala sam te.
- Molim? - mora da ju je krivo čuo, pa ipak cijelo tijelo mu se probudilo. - Ah,
misliš da si prala moje rane.
- Ne samo tvoje rane. - Govorila je tako tiho da se morao nagnuti naprijed
kako bi je bolje čuo. - Oprala sam te cijeloga. Nekoliko puta.
Zašto bi to rekla? Zar mu je željela zaustaviti srce i ubiti ga?
- Mislim da bih se toga sjećao, - rekao je.
- Nakon što su te MacKinnoni ostavili da umreš i Ian te doveo kod Tearlag, ja
sam se brinula za tvoje rane. - Ušutjela je, a onda dodala isprekidanim glasom, -
Mislili smo da ćemo te izgubiti.
Iznenada su joj suze potekle niz lice. Connor ju je zagrlio. On, Duncan i Alex
su bili napadnuti iz zasjede. Napalo ih je oko dvadesetak MacKinnona i nekoliko
MacLeoda. Ubili su dosta svojih napadača, ali sva trojica su bila ozbiljno ozlijeđena.
Connor je bio taj kojega su željeli i mislili su da su ga ubili.
- Ian ti je razrezao krvavu odjeću u komadiće i bacio je u vatru, - rekla je. -
Svaki djelić tebe je bio ozlijeđen. Oprala sam ti i previla rane, a onda sam te tri dana
hranila juhom i prala ti tijelo kako bi otjerali temperaturu koja te željela odvesti na
drugu stranu.
- Ššššš. Sada je sve u redu, - rekao joj je Connor u kosu i grlio je.
- Ponekad mi se činilo da se budiš, - rekla je, - pa sam mislila da se možda
nečega i sjećaš.
183
Povratak poglavara
- Bio sam toliko van sebe da sam mislio da me čuva anđeo, - rekao je Connor.
- Ti mora da si bila moj anđeo.
Ilysa mu se nasmijala u prsa. - Teško da sam bila anđeo.
Između njih je strujala napetost i vrućina i Connor je iznenada bio svjestan
koliko je bilo opasno da je drži ovako blizu. Rekao je sam sebi da je pusti, ali ruke ga
nisu željele slušati.
- Zašto zbilja želiš da ne ulazim u dvoranu? - Ilysa se nagnula nazad i pogledala
gore u njega svojim smeđim očima koje su mogle otopiti srce morskog čudovišta. -
Uvijek sam to radila i nikada prije ti nije smetalo što dolazim i odlazim.
- Ne znam zašto nikada prije nisam primijetio, - rekao je dirajući stražnjom
stranom svoga dlana njene obraze. Bili su tako nježni da je to ponovno napravio. -
Ali svaki puta kada uđeš u sobu, ja ne vidim ništa drugo.
U trbuhu mu se nakupljala napetost i širila se prema udovima. Nije bilo u redu
da je ovako drži, krivo čak i razmišljati o tome da je poljubi. Znao je to, a ipak je želio
osjetiti njene usne. Samo ovaj puta je želio biti nesmotren. Učiniti nešto samo zbog
sebe. A kako si je mogao pomoći kada je osjećao njeno tijelo kako se stišće uz
njegovo? Koliko štete može biti od samo jednog poljupca?
- Ilysa. - Promrmljao je njeno ime spuštajući glavu.
Jedan nevini poljubac, a onda će ostaviti ovo iza sebe i izvršiti svoju dužnost,
kao što je to uvijek radio. Ali u onom trenutku kada su njene usne, meke i drhtave,
dotakle njegove, u trbuhu mu je buknula vatra. A opet, možda bi i imao snage de se
povuče da ga ona nije uhvatila za košulju i povukla prema sebi. Vrući valovi požude
prolazili su mu kroz tijelo u svakoj točci gdje njeno tijelo dodirivalo njegovo. Gurnuo
je jezik u njena usta, nejasno je bio svjestan toga da je napada, ali ona se nije
povukla. Kada je ispustila visoki zvuk uz njegova usta, znao je da je izgubio bitku.
184
Povratak poglavara
Jako ju je povukao na sebe i duboko, gladno je ljubio na način koji ju je trebao
preplašiti. Umjesto toga uzvratila mu je žurbom koja je odgovarala njegovoj.
Nikada nije mogao vjerovati da ga žena želi, njega muškarca, a ne poglavara.
Ali vjerovao je Ilysi, skroz i u potpunosti. Ona ga je poznavala, sa svim njegovim
manama. Ona ne bi bila u njegovu naručju ni iz kojeg drugo razloga osim onoga da
ga želi.
I, tako mu svih svetaca, i on je želio nju. Bez odvajanja svojih usana od
njezinih, pogurnuo ju je nazad prema svojem krevetu. Odbijao je misliti, odbijao je
dopustiti savjesti da ga zaustavi. Barem jednom prepuštao se zasljepljujućoj strasti.
Dio njega je želio da ona kaže ne, da bude ona nježna djevojka kakva je inače i odbije
ga. Umjesto toga Ilysa se topila u njegovu naručju. Svojim tijelom ju je pritisnuo uz
stranu kreveta i napadao joj usta nekoliko dugih minuta.
Razdvojio je svoje usne od njenih samo kako bi usnama i jezikom prešao
preko predivne krivulje njenog vrata, kojega je želio ljubiti bez da je to čak i znao.
Ali kada je posegnuo da odgurne zastore na krevetu, odjednom ga je pogodio
osjećaj krivnje. To je Ilysa. Duncanova sestra. Ako je ikada postojala djevojka koja
zaslužuje da se prema njoj odnosi sa poštovanjem i da je štiti, bila je to ona. Connor
joj je maknuo ruke sa svoga vrata. Disanje joj je bilo neujednačeno, a u očima joj se
zadržala strast koja je pričala o onima erotskim snovima koje je on sanjao. Pa ipak,
prisilio je sam sebe da se povuče. Njegova je dužnost bila da je štiti, čak i od svoje
vlastite želje, i njene.
U očima joj se vidjela zbunjenost. Da je ih je Connor nastavio gledati i trenutak
duže, podigao bi je na krevet i ne bi ga napuštali dugo, dugo vremena.
- Ovo nije u redu, - rekao je i okrenuo joj leđa. - Oprosti mi.
185
Povratak poglavara
- Ne razumijem, - rekla je, a njen lagani dodir na njegovu ramenu bio je kao
kamen.
- Ja sam kriv, - rekao je. - Preklinjem te Ilysa. Odi brzo.
****
Ilysa je zatvorila svoja vrata i nagnula se na njih.

Connor me je poljubio! I nije to bio bratski poljubac u obraz. Niti lagani dodir
na njenim usnama. Ne, ovo je bio pravi poljubac. Nije se pretvarao da to želi kao što
je njen muž Michael. Ovo je bio uzbudljiv, strastveni poljubac. I ne samo jedan
poljubac. Ilysa ih je željela sve pobrojati i zapamtiti svaki od njih, ali spojili su se u
jedan. U glavi joj se još uvijek vrtjelo. Bila je iznenađena kada je Connor upotrijebio
jezik. Iako je znala da ljudi to ponekad rade, nije očekivala da će joj se toliko svidjeti.
Prstima je dotakula usne. Sanjala je o ovome, ali bilo je bolje nego što je ikada mogla
zamisliti. Zbilja, mogla bi ljubiti Connora čitavu noć, a nakon toga željeti još. Kada ju
je povukao k sebi, njegove ruke su bile tako snažne oko nje. Zagrlila se i sjećala kako
je bilo magično. Dok ju je Connor držao osjećala je kao da je sve moguće. Apsolutno
sve. Ipak, Ilysa nije bila budala. Razumjela je da Connor nikada ne bi mogao biti njen,
ne zbilja i ne zadugo. To je nije spriječilo da želi onoliko koliko je mogla dobiti od
njega.
Connor nije želio stati ništa više od nje. Njegovi poljupci nisu lagali. A nije ni
želja u njegovim očima. Na njenom putu je stajao njegov osjećaj časti. Okrenuo se
od nje samo zbog nekog nerealnog osjećaja dužnosti. Ilysa možda neće imati
Connora dugo, ali naumila ga je imati. A onda, do kraja života će se moći toga sjećati.
186
Povratak poglavara
****
Istog trenutka kada je Lachlan prošao kroz ulazna vrata znao je da se Connor
vratio sa okupljanja. Stražari na zidinama su bili oprezniji, a ljudi na dvorištu su
vježbali sa većim intenzitetom, željeli su zaraditi njegovo odobravanje. Lachlan nije
mogao ne vidjeti poštovanje koje su ljudi imali prema svome poglavaru. Vidio je
Connora kako promatra dečke od četrnaest do sedamnaest godina kako vježbaju pa
je prešao preko dvorišta da bi stao pored njega.
- Vidim da si se vratio, - rekao je Connor i nije zvučao pretjerano prijateljski.
- Promatrao sam kampove MacLeoda, - rekao je Lachlan. - Doveli su još
ratnika.
- To sam i očekivao, - rekao je Conor i zadržao pogled na mladim ratnicima. -
Razgovarat ćemo o tome kasnije.
Sorely, koji je bio pristojan mačevalac, ali nikakav učitelj, je vodio vježbanje.
- Nisu ništa bolji nego kada sam otišao, - promrmljao je Connor ispod glasa.
- Ne tako ti jebeni idiote! - Sorely je vikao na čudnog dečka koji se zvao
Robbie. Na sreću, osjetio je njihovo prisustvo i okrenuo se.
- Danas ćemo sa ovom grupom raditi ja i Lachlan, - rekao je Connor.
Sorely nije uživao u treniranju mladića. Ali bez obzira na to, nije bio sretan sa
odlukom, ako je suditi po njegovu kiselu pogledu prije nego ga je sakrio. Ako je
Connor i primijetio, nije to pokazao. Ali Connor ne bi niti pokazao.
- Neka si blagoslovljen što me rješavaš ovoga tereta! - rekao je Sorely i
nasmijao se smijehom koji je zvučao lažno. Sorely je bio kreten.
- Okupite se, - pozvao ih je Connor. - Ako čujem još gunđanja svi ćete provesti
noć u tamnici, družeći se sa štakorima.
187
Povratak poglavara
Mladići su ušutjeli.
- MacLeodi će vas sasjeći u komadiće ako se ne naučite boriti bolje od ovoga
i to uskoro, - nastavio je Connor. - Vaši životi su moja odgovornost i ne namjeravam
dopustiti da se to dogodi. A sada, dajte sve od sebe ili idite kući majkama.
Nitko od njih nije želio to poniženje. Uspravljali su se jedan po jedan dok je
Connorov pogled klizio od jednoga do drugoga.
- Jeste li spremni postati ratnici dostojni klana MacDonald? - kada su ostali
tiho, Connor je podigao svoj mač u zrak i povikao, - Jeste li?
- Da! Da! - dečki su uzvratili.
Connor ih je uputio da stvore dvije linije, jednu ispred Lachlana, a jednu ispred
njega.
Tijekom dugog razdoblja kada je dvorac bio u rukama MacLeoda, Lachlan je
vodio treninge malih grupa ratnika, na polju dok je netko čuvao stražu. Otkrio je da
je dobar u učenju drugih vještina ratovanja, a to mu je pričinjavalo zadovoljstvo.
Dok je napredovao kroz svoj red, vježbajući naizmjenično sa svakim od
budućih ratnika, jedno oko je držao na Connoru. Opet je nevoljko odobravao. Za
razliku od Sorelya, Connor nikada nije ismijavao pogreške mladih ratnika. Bio je
strpljiv, ali uporan. Ispravljao je, pohvaljivao i poticao svakog mladog čovjeka da
popravi svoje vještine, a to je jednoga dana za njih moglo značiti razliku između
života i smrti. Nakon nekoliko sati, Connor je podigao ruku kako bi označio da je
vrijeme za odmor. Lachlan je krenuo spremiti svoj mač, ali ga je Connor zaustavio.
- Hajde da im damo još jednu lekciju, - rekao je sa bljeskom u očima. - Umirem
od želje da se borim s tobom još od dana kada si stigao i srušio Sorelya na guzicu.
Lachlan je osjetio nelagodu. Iako se Connor sada smijao, Lachlan je imao
dojam da mu se ne bi svidjelo da njega obori na guzicu ispred njegovih vlastitih ljudi.
188
Povratak poglavara
- Pažnja dečki! - viknuo je Connor i okrenuo se prema Lachlanu, u polučučnju
sa mačem u rukama. Na Lachlanovom čelu izbio je znoj jer je znao ako želi ubiti
Connora sada je imao priliku. Trebao bi zabiti oštricu između poglavarovih rebara i
završiti s time. U glavi je čuo očev glas, govorio mu je iste riječi koje mu je govorio
još otkako je bio maleni dječak sa drvenim mačem u rukama. Jednoga dana ćeš
osvetiti svoju majku i vratiti nam čast. Moraš ga ubiti. Ubij ga! Ubij ga!
Dok su kružili jedan oko drugoga Lachlan je bio svjestan vikanja i navijanja
muškaraca koji su se okupili oko njih. Ali kada je Connor krenuo na njega sa serijom
moćnih udaraca, više nije čuo ostale muškarce, ili glas svoga oca. Navikao je na to
da je bolji od svakoga muškarca s kojim se ikada borio, ali uskoro je shvatio da mu
je Connor MacDonald dorastao. Vježba sa ostalima uopće nije pokazala prave
Connorove vještine. Bio je dobar. Jako dobar.
Poglavar je trebao biti umoran nakon toliko sati treninga, ali nije pokazivao
nikakve tragove umora. Uporno je udarao svojim mačem od Lachlanov iznova i
iznova. I uživao je u tome! Lachlan već dugo nije imao protivnika koji bi zbilja testirao
njegove sposobnost i na svoje vlastito iznenađenje, počeo je i on uživati u borbi.
Kada je Connor preskočio Lachlanov mač, nakon što je on bio siguran da ga ima,
nasmijao se cijeneći protivnikovu brzinu.
Borili su se preko cijelog dvorišta. Napokon je Lachlan imao sreće i udarac,
ravne strane njegova mača, je sletio na Connorovo bedro. Udario ga je tolikom
jačinom da ga je udarac trebao oboriti s nogu, ali nije. Prije nego se Lachlan mogao
oporaviti od jačine zamaha, Connor se okrenuo oko njega. Sljedeće što je znao je
bilo da leži na podu sa Connorovom nogom na prsima.
- To je bilo dobro, - rekao je Connor cereći mu se. Teško je disao, a niz lice
mu se slijevao znoj, unatoč hladnom, maglovitom vremenu. Sve dok mu Connor nije
189
Povratak poglavara
ponudio ruku, da mu pomogne ustati, Lachlan nije vidio da kroz poglavarovu košulju
kapa krv.
Netko je viknuo, - Poglavar je ozlijeđen!
Lachlan se smrznuo. Tijekom vježbe su se i trebali boriti svom snagom, ali
nikada nisu smjeli upotrebljavati udarce koji mogu ubiti.
Da li se zaboravio u žaru njihove borbe? Zar je popustio očevom glasu u glavi?
Obuzeo ga je strah kada je vidio da Connor krvari i iz prsa i iz bedra.
- Nisam te želio ozlijediti, - rekao je Lachlan, jedva čujno izgovarajući riječi.
- Molim? - Connor je pogledao dolje na sebe mršteći se. - Ah, pa nisi ti to
napravio. - Nekoliko muškaraca je podiglo Lachlana na noge i držalo ga za ruke.
- Za ime Boga, pustite ga! - grmio je Connor. - Ova krv je od starih rana. Mora
da su se opet otvorile u borbi.
Lachlan je posrnuo kada su ga muškarci pustili.
- Vidite da na mojoj košulji nema porezotina, - rekao je Connor potežući je, a
onda ju je skinuo kako bi im pokazao staru ranu.
Zupčasta, okrugla rana očito nije bila od mača, već od strijele, a Lachlan je
znao da istu takvu ranu Connor ima i u bedru.
- Žao mi je, - rekao je.
- Rekao sam ti, - rekao je Connor hvatajući ga za rame i gledajući ga ravno u
oči, - nisi ti to napravio.
Ali Lachlan je to napravio. I to ne u poštenoj borbi, prsa o prsa, kako je Connor
i zaslužio.
190
Povratak poglavara
POGLAVLJE 23
Netko je pozvao Ilysu nakon borbe pa je sada Connor morao otrpjeti mučenje
njenih ruku na njegovoj goloj koži.
- Zašto ovim prokletim ranama od strijela treba toliko dugo vremena da
zarastu? - pitao je Connor.
Stiskao je zube dok su Ilysini prsti, pokretima laganim kao pero, klizili
njegovim prsima. Ovo je bilo puno gore nego onda kada mu je previjala rane kada
su tek stigli u Trotternish. Tada se mogao uvjeriti da bi ga svaka žena, bilo koja žena,
mogla uzbuditi. Sada nije više mogao poricati da je njegova želja usmjerena prema
Ilysi i samo Ilysi. Poljubio ju je i to je sve promijenilo.
- Strijela je bila duboko, a ti stalno otvaraš rane. - Ilysa je rekla
neodobravajući. - Uopće nisi pažljiv.
Nagnula se nad njega, a njena je zlatno crvena kosa pala preko njegova
ramena poput poziva. Iako se kroz njenu haljinu ništa nije vidjelo, njegovo sjećanje
na vrhove njenih grudi, u onoj nisko rezanoj haljini, još uvijek je bilo jako živo.
- Čula sam da ste ti i Lachlan priredili pravu predstavu. - Vrhom prstiju je
prešla preko njegova bedra zbog čega je ostao bez daha. - Nadam se da je
impresioniranje ljudi bilo vrijedno otvaranja ove rane na nozi.
191
Povratak poglavara
- Lachlan me poprilično udario sa plosnatom stranom mača, - rekao je
Connor. U pokušaju da si odvrati misli, dodao je, - Razmišljam o tome da ga
proglasim zapovjednikom.
Ilysa je povukla ruke što je on osjetio kao što se osjeti i nedostatak zuba.
- Šta je, ne slažeš se sa mojim odabirom? - pitao je Connor. - Lachlan je najbolji
ratnik kojeg imam, a ljudi ga poštuju.
- Sigurna sam da si u pravu, - rekla je nesigurnim tonom. - Ali nešto muči
Lachlana, i željela bih znati što je to.
Kada je položila jednu svoju ruku na njegovo bedro, a drugim počela
razmazivati mast po njegovoj rani, Connor je zaboravio i na Lachlana i na sve ostalo.
Držao je svoju košulju preko erekcije. Kada je Ilysa zategnula zavoj, na njegovom
čelu se pojavio znoj jer je ruku držala toliko blizu njegova kurca da to nije mogao
izdržati. Zatvorio je oči prije nego ga uhvati kako je gleda poput izgladnjele životinje.
Ali istog trenutka kada ih je zatvorio, mašta ga je odvela na tamna, erotična mjesta.
Connor je brzo otvorio oči i tamo je bila ona, samo nekoliko centimetara od njegova
lica. Sjetio se mekoće njezinih usana i bio je gladan da ih ponovno okusi. Bilo bi tako
lako obujmiti njen tanak struk, podići je na krilo i opustošiti njena usta.
- Još malo pa sam gotova, - rekla je zvučeći kao da je bez daha.
Da li i ona razmišlja o onim poljupcima? Zavidio je muškarcu koji će biti njen
sljedeći suprug. Ilysa je imala dobro srce, bila je smirujuća, iako Connor trenutno
nije mislio tako, i imala je dobru ćud. Pogled mu je prelazio preko nje kada se
okrenula dohvatiti još jedan laneni zavoj iz svoje košare, i pitao se kakva je u
krevetu. Kada Ilysa skine odjeću i prepusti kontrolu, je li bila onaj tip ljubavnice koja
izludi čovjeka?
Connor je progutao. Da, nekako je mislio da je baš takva.
192
Povratak poglavara
Njena su prsa okrznula njegovu ruku kada se nagnula da omota zavoj oko
njegovih prsa. Iako je to jedva i bio dodir, oboje su oštro udahnuli. Pogled im se
stopio, a između njih je strujala takva vatra da je lako mogla zapaliti sobu. Ilysine
usne su se razdvojile i Connor nije ni o čemu drugome mogao razmišljati niti je išta
drugo vidio. Popustio je snažnoj želji da je privuče bliže. Uhvatio ju je za lice, osjetio
je njen dah na svojim usnama prije nego ju je nježno poljubio. Ilysa je ispustila zavoj
koji je držala i ispustila lagani izdah. To je bio sav poticaj koji mu je bio potreban.
Povukao ju je na krilo i ljubio je divlje i strastveno. Negdje u kutku uma, osjećajni,
dužnosti sklon dio njega govorio mu je da je to greška. Ali osjećaj je bio tako
ispravan. Osjećaj Ilyse je bio tako ispravan. Bila je savršena. Izvanredna. Raširila je
svoje prste u njegovoj kosi iza vrata i još jače se priljubila uz njega. Sudeći po njenim
uzdasima i stenjanju dok mu je uzvraćala poljupce, i ona je njega željela. Iako je
izgledala mlada, bila je već udana. Sigurno je znala šta mu radi i kuda sve ovo vodi.
Ipak, ubod krivice ga je natjerao da oklijeva i počne se povlačiti. Ilysa je to osjetila i
jače omotala ruke oko njegova vrata.
- Molim te Connore. - Glas joj je bio bez daha. - Samo ovaj put.
Zadrhtao je od snage svoje želje kada je ponovno pritisnula svoje usne na
njegove. Da. Samo ovaj put. Nije se mogao okrenuti, ne kada ga je ovako ljubila.
Ustao je podižući nju skupa sa sobom. Bila je lagana poput djeteta, ali bila je
u potpunosti žena kada je svoje noge omotala oko njegova struka. Uhvativši je za
guzove osjetio je njenu vrućinu uz svoj kurac i bio je uvjeren da će umrijeti ako je ne
bude imao.
- Toliko te želim, - rekao je između divljih poljubaca noseći je prema krevetu.
- Nikoga nikada nisam ovako želio. - Stavio ju je na rub kreveta i zastenjao kada ju
je napokon uhvatio za grudi. Bile su male i visoke i savršene u njegovim rukama, baš
193
Povratak poglavara
onako kako je znao da će biti. Dok ju je ljubio po vratu, nagnula se nazad na rukama
i pustila da joj glava padne. Sa podignutom suknjom i nogama omotanim oko
njegova struka, tanka tkanina njegovih hlača je bila jedina stvar između njega i
nebesa.
Podvukao je ruke ispod njene suknje, po njenim svilenim bedrima, a srce mu
je udaralo kao ludo. Da, imat će je. Upravo sada, upravo ovdje, ovako. U glavi su mu
odzvanjale riječi: sada, sada, sada. A ipak se prisilio da stane i postavi joj pitanje.
- Jesi li sigurna da želiš ovo? - srce mu je divlje lupalo, a disanje mu je bilo
isprekidano dok je čekao na njen odgovor.
- Jesam. - Obavijajući ruke oko njegova vrata i naginjući se naprijed kako bi ga
poljubila rekla je, - Više od ičega.
194
Povratak poglavara
POGLAVLJE 24
Connor je očajnički trgao Ilysinu odjeću pokušavajući dotaknuti što više njene
kože. Nije imao pojma kako su dospjeli do kreveta i iskreno, nije ga niti bilo briga.
Srce mu je toliko jako lupalo da je mislio da će mu izletjeti iz prsa dok ju je cijelu
prekrivao vrućim, strasnim poljupcima.
Nekako je mislio da je Ilysin mladi suprug bio jedan od onih koji je tumarao u
mraku i nije imao pojma kako zadovoljiti ženu. Za ženu koja je bila udana, činila se
poprilično neiskusna. Neobjašnjivo, ali i ovo je bila jedna od onih stvari kod nje koje
su ga izluđivale.
Svaki njen vrisak iznenađenja zbog zadovoljstva i tihi uzdasi iz dubine grla,
izluđivali su ga. Posjedovala je urođenu strast koja ga je ostavljala bez daha. Osjećao
je da samokontrola, koja je uvijek bila dio nje, puca, i nije mogao dočekati da skroz
nestane pod njegovim prstima. Želio je čuti njene uzdahe i gledati je dok doživljava
orgazam u njegovim rukama.
Koža joj je bila poput svile. Želio je kušati svaki njen dio i voditi ljubav s njom
polako, na desetke različitih načina. Ali ne sada. Ne ovaj prvi puta, kada ju je tako
očajnički trebao. Uzet će ju brzo i jako, zabijajući se u nju sve dok ne bude vrištala
od zadovoljstva, a on ne eksplodira.
Kada je dotaknuo njenu srž, tijelo joj se trznulo, ali bila je tako vlažna i
spremna za njega. Zabacila je glavu i privila se uz njega, uzbuđujući ga toliko jako da
195
Povratak poglavara
se bojao da će svršiti samo trljajući se od nju, poput napaljenog
petnaestogodišnjaka. Prebacio se na nju, a ona se osjećala predivno ispod njega.
Iako je zadržao težinu na laktovima, bila je tako mala da se bojao da će ju zdrobiti
samo jačinom svoje želje.
- Prošlo je toliko puno vremena otkada sam bio sa ženom, - rekao je gledajući
je u oči. - Ne mogu još dugo čekati.
- Ja sam na tebe čekala čitavu vječnost, - šapnula je.
Connor nije znao šta je time željela reći, ali povlačila ga je za bokove. Njegovo
tijelo je to razumjelo i očajnički je tražilo olakšanje.
Njegov kurac ju je našao sa nepogrješivim osjećajem za smjer. Čvrsto je
zatvorio oči i prisilio se da uđe samo djelićem. O Bože, bila je tako uska. Pokušao je
ići polako, ali osjećaj je bio toliko dobar da je mislio da će ga ubiti. Onda je ona
ponovno podignula bokove, a on izgubio svaki osjećaj za kontrolu. U ušima mu je
zvonilo od osjećaja zadovoljstva dok se zabio duboko u nju.
- Joj!
To je bila zadnja stvar koju je očekivao da će čuti. Kroz pulsirajuću želju koja
je strujala kroz njegovo čitavo biće, shvaćanje ga je pogodilo kada je osjetio da mu
se nešto u njoj opire. Osjećaj razdiranja. O Isuse, ne, pa ona je djevica! Riječi su mu
prošle kroz glavu, ali bilo je prekasno. Već je bio duboko u njoj.
Pokušao se izvući, ali Ilysa se držala za njega kao da će ju on spasiti od
utapanja. Kroz njega je projurila potreba rastežući njegovu samokontrolu poput
nategnutog užeta, sve do točke pucanja. Njene noge su se zategnule oko njega
potičući ga. A onda, sve što je znao bio je osjećaj njene uske, mokre vrućine svuda
oko njega i njenih tihih dahtanja u uhu dok se iznova i iznova zabijao u nju.
196
Povratak poglavara
Eksplodirao je takvom silinom da je ostao zatečen. Istoga trenutka kada je smogao
snage, otkotrljao se s nje i prekrio oči rukama.
- Dragi Bože, što sam to učinio?
Osjećaj krivnje se srušio na njega. Prekršio je svako pravilo koje je sam sebi
postavio. Ono o tome da neće riskirati imati dijete izvan braka je najmanje važno u
ovom trenutku. Čak i prije nego je postao poglavar, nikada u krevet nije vodio
djevice.
I što je najgore, ova djevica je bila sestra njegova najboljeg prijatelja.
Posljednje riječi koje mu je Duncan uputio odzvanjale su mu u ušima: Pobrini se da
se to ne dogodi sa mojom sestrom. Odanost mu je bila važnija od ičega drugoga, a
iznevjerio je povjerenje svoga prijatelja. Iznevjerio je i Ilysino povjerenje. Ona je bila
njegova odgovornost.
Kao poglavar cijelo vrijeme je dobivao ponude žena koje su željele status
poglavarove ljubavnice, ili još bolje, da imaju njegovo dijete. Dvije i pol duge godine
odupirao se svakom pokušaju da ga se zavede da bi na kraju pao na šarm nevine
djevojke.
Hladnoća mu je zarobila srce kada je shvatio da je u nju prosuo svoje sjeme.
To mu čak nije niti palo na pamet. Ali onda, njegov mozak u svemu ovome nije imao
nikakvu ulogu.
- Zašto mi nisi rekla da si djevica? - pitao je. - Da sam znao ne bih ovo napravio.
- I to je razlog zašto ti nisam rekla, - rekla je Ilysa tihim glasom.
Trebao je biti bijesan na nju. Umjesto toga, bio je samo zbunjen. A ispod
zbunjenosti, bio je glupavo sretan što je odabrala njega da joj bude prvi ljubavnik.
Kakav je on bio idiot.
197
Povratak poglavara
Zašto je željela da joj on uzme nevinost? Zar se nadala da će zatrudnjeti sa
poglavarovim djetetom? Ili je bila jednostavno samo znatiželjna? Je li to bilo zato
što je ona vjerovala njemu isto koliko je on njoj? Ili je umišljala da je zaljubljena u
njega? Zastenjao je. Tako mu Bog pomogao, zbog toga bi ovo što je učinio bilo samo
još gore.
- Bila si udana, - rekao je. - Kako možeš biti nedirnuta?
O ne, zbog njega se sada rasplakala. Zar ništa nije mogao napraviti kako
treba? Povukao ju je u zagrljaj i poljubio u kosu.
- Nisam mislila da ćeš tako brzo požaliti, - rekla je Ilysa neprirodno visokim
glasom.
- I trebao bih požaliti.
Ilysa je nagnula glavu prema nazad kako bi ga pogledala svojim velikim
smeđim očima. - Zašto?
- Zato što te ne mogu oženiti, - rekao je uklanjajući pramen kose koji joj je
ispao iz pletenice. - Ti si zadnja žena u klanu s kojom sam trebao spavati.
- Znam da me ne možeš oženiti, - rekla je.
Connor je sjeo uspravno iznenada se sjetivši stražara ispred svoje sobe. Koliko
dugo su on i Ilysa bili unutra?
- Moramo te maknuti odavde prije nego itko posumnja, - rekao je iskačući iz
kreveta.
Bilo je prekasno da spasi njenu nevinost, ali se još uvijek mogao pobrinuti za
to da se po dvorcu ne priča kako spava sa poglavarem. Duncan je bio u pravu. Iako
je puno puta i prije bila sama s njim u sobi, sada su je muškarci drugačije gledali.
Connor nije čak niti trebao zatvoriti vrata.
198
Povratak poglavara
Nakon što je navukao odjeću, stavio je ruke oko Ilysinih ramena kako bi joj
pomogao da ustane iz kreveta. Pogodio ga je još jedan val krivnje kada je vidio trag
krvi na njenom inače savršeno bijelom bedru.
- Čekaj ovdje, - rekao je i otišao joj donijeti mokri ručnik.
Nakon što je obrisala krv, pomogao joj je ustati na noge i poravnati haljinu.
Još jednom se Connor zapitao koliko je vremena prošlo i da li su stražari čuli išta
zbog čega bi posumnjali šta se ovdje dogodilo. Što se ovdje dogodilo? Volio bi da je
znao. Još uvijek nije odgovorila na njegovo pitanje kako je moguće da je još uvijek
djevica ili zašto mu to namjerno nije rekla, ali sada nije bilo vrijeme da je stisne.
Kada je stavio ruke oko njenih ramena i poveo je prema vratima, Ilysine noge su
postale nestabilne. Connor je progutao sjetivši se koliko se jako nabijao u nju.
- Tako mi je žao Ilysa, - rekao je.
Gledala je ravno pred sebe, pogled joj je bio usredotočen i znao je koliko jako
se trudila da ne zaplače. Njen prvi put je trebao biti nježan i pun ljubavi. Tako mu
Bog pomogao, u svojoj žurbi da je ima, nije joj čak niti skinuo odjeću. Od svega što
je učinio krivo, najviše je žalio zbog toga što ju je tako uzeo.
****
Istog trenutka kada je zaključala vrata svoje sobe Ilysa se naslonila na njih i
potonula na pod. Da barem Connor nije sve uništio požalivši tako brzo nakon što je
sve bilo gotovo. Prekrila je lice rukama. Jedno kratko vrijeme Connor ju je želio
toliko jako i sa takvom strašću kakvu nije nikada mogla niti zamisliti ili joj se nadati.
A zamišljala je i nadala se svaki dan sve otkako se vratio iz Francuske. Ipak, nikada
nije mogla niti zamisliti koliko će savršeno biti. Kada ju je povukao u naručje,
199
Povratak poglavara
ispočetka je bila preplavljena osjećajima, zbog njegove veličine, pritiska njegovih
snažnih prsa od njena i jačine njegove želje. Ali kada se izgubi, ljubeći je kao da će
umrijeti ako je ne bude imao, bila je to najbolja stvar koja joj se ikada dogodila.
Poslao je iskre na svako mjesto koje je dotaknuo. Koža joj je još uvijek bridjela, a
iznutra ju je svrbjelo od želje za njim.
Znala je da će nakon svega možda biti razočaran, ili čak i ljut, ali nije marila.
Boljelo je kada joj je uzeo nevinost, ali ni za to je nije bilo briga.
Njihovo spajanje je izazvalo tako jake osjećaje pripadnosti da je mogla
zaplakati od sreće. Onda se on pokušao odmah odmaknuti, a ona to jednostavno
nije mogla podnijeti. Omotala je noge oko njega i ukopala svoje prste u njegove
ruke, odbijajući ga pustiti. Bila je u pravu kada se bojala da ako ga jednom pusti više
nikada neće imati priliku da ga drži.
Kada se Connor ponovno počeo pokretati u njoj osjećala je bol. U isto vrijeme,
neočekivani osjećaj je prošao njenim tijelom. Tijekom tih dragocjenih trenutaka dok
su bili spojeni, Connor je bio potpuno i sasvim njen. Njegove brige su bile
zaboravljene, potrebe klana stavljene na stranu, i nije bilo ničega drugoga osim njih
dvoje. Njeno srce je letjelo kada je povikao u trenutku kada su postali jedno u
veličanstvenoj strasti. A onda se Connor odmaknuo od nje. Dragi Bože, šta sam
napravio? Kako je to mogao reći nakon tako posebne stvari koja se dogodila između
njih? Možda je bilo posebno samo njoj. Ili je vođenje ljubavi za njega uvijek bilo
takvo? Pitanje joj je proletjelo kroz glavu, ali nije si mogla dopustiti da razmišlja o
Connoru sa bilo kime drugim.
Ilysa nije znala kako će se sutra suočiti s njime i žaljenjem u njegovu pogledu.
Tko zna od koga je naslijedio svoj osjećaj časti? Nije od roditelja. Bez obzira na to,
osjećaj je bio dubok, a on je išao protiv njega. Što se Ilyse tiče, ona je voljela
200
Povratak poglavara
Connora, svakim udahom i svakim otkucajem srca. Ništa je nikada neće moći uvjeriti
u to da je ono što je učinila bilo krivo.
****
Lachlan je napustio dvorac odmah nakon vježbe sa Connorom i kod svoje

sestre je bio prije nego je pala noć. Florino užurbano domaćinstvo je bilo puno djece,
a njega su okružili istoga trenutka kada je prešao prag. Nakon povlačenja repova i
bacanja nećaka i nećakinja u zrak, Lachlan je kroz kaos krenuo prema svojoj sestri.
- Oprosti što tako dugo nisam došao u posjet, - rekao je ljubeći je u obraz.
- Sve dok se boriš protiv MacLeoda, opraštam ti, - rekla je sa smiješkom i
krenula nazad kako bi promješala sadržaj lonca koji je bio na vatri. - Zbilja, ponosna
sam na tebe.
To je bio razlog što ju je izbjegavao tjednima i razlog što je večeras morao
doći.
- Kako je moja najdraža djevojka? - rekao je podižući malenu Brigid, najmlađe
od sve djece.
- Živa, zahvaljujući našem poglavaru, - rekla je njegova sestra. - Ah, taj čovjek
je svetac.
- Poglavar? - pitao je Lachlan. - Zašto to kažeš?
Flora mu je mahnula prema stolici koja se nalazila za stolom i on je sjeo sa
malenom Brigid u krilu.
- Došao je na sastanak ovdje u kući, - rekla je Flora. - MacLeodi su nekako
saznali da je ovdje pa smo svi morali spašavati gole živote.
201
Povratak poglavara
Lachlana je stisnulo u prsima dok je mislio u kakvoj su opasnosti bili njegova
sestra i njena djeca. Flora je nastavila pričati mu kako je Connor spasio Brigid, noseći
je na sigurno, a onda odvratio MacLeodove ratnike od obitelji koja se skrivala. Znači
tu se dogodio napad u noći nakon koje je upoznao Connora. Razmišljajući o tome
sjetio se da je vidio poglavara kako šepa preko polja na putu prema dvorcu. Lachlan
je naslonio laktove na stol i prekrio oči. Isuse Kriste. Muškarac kojega je pokušavao
ubiti je spasio njegovu obitelj.
- Poglavar je trebao pobjeći sa ostalima umjesto da je riskirao svoj život
pokušavajući nas zaštititi, - rekla je Flora. - Ubio je pet ratnika koji bi nas sigurno
našli.
- Jesi li to ispričala ocu? - pitao je Lachlan, iako je sumnjao da bi spašavanje
njegove sestre i njene djece iskupilo poglavarevu obitelj u njegovim očima. Ali otac
barem nije zatrovao i Floru s svojom krvnom osvetom, ako zbog ničega drugoga
onda zato što je rođena kao žensko.
- Ne, nisam vidjela oca, - rekla je Flora i ubacila začine u posudu koja je bila
na vatri. - Malcom ne voli da idem daleko od kuće ovih dana, zbog MacLeoda i
gusara.
- Malcom je u pravu, - rekao je Lachlan. - Bilo bi najbolje da se ti i djeca
preselite u dvorac.
- Neću napustiti svoj dom zbog prokletih MacLeoda, - rekla je Flora stavljajući
slobodnu ruku na bok. Uvijek zaštitnički raspoložena majka, podigla je pogled sa
Lachlana i povikala, - Ostavi brata na miru ili ću te udariti.
Lachlan je uzdahnuo, znao je da nema smisla da je nagovara da ode. Na kraju,
upravo će ta MacDonaldova tvrdoglavost otjerati MacLeode sa njihove zemlje.
202
Povratak poglavara
- Nadam se da otac nije razlog zbog kojega odgađaš ženidbu, - rekla je njegova
sestra, još jednom pokazujući da istovremeno može kuhati i vikati na djecu, a da ne
izgubi tijek misli.
Lachlan ju je beskrajno volio, ali je bio sretan što je njegova sestra imala toliko
djece na koju može vikati. Kada su odrastali, imala je samo njega.
- Vidi se samo sa mojom malom Brigid, - rekla je Flora, a oči su joj se raznježile.
- Moraš naći djevojku koja će biti dobra prema tebi i koja će ti roditi djecu.
- Sa MacLeodima koji nam pušu za vratom, nije vrijeme da mislim o tome kako
da se oženim i osnujem obitelj, - rekao je Lachlan i zapitao se da li će ikada doći dan
kada će moći o tome razmišljati.
- Zbog našeg novog poglavara izrazito sam optimistična u vezi našega klana, -
rekla je Flora. - Neka ga Bog čuva.
Kako će Lachlan u isto vrijeme zadovoljiti želju njegova oca za osvetom i
zaštititi svoj klan? Kada je sve ovo započinjao vjerovao je da će jedan poglavar biti
jednako dobar kao i drugi. Ali od tada, upoznao je i Connora i Hugha. Predložio je
sestri da ode u dvorac jer je znao da bi se Connor borio do smrti da zašiti dvorac i
sve u njemu. Da je Hugh Dubh zapovjedao dvorcem, Connor ne bi želio svoju sestru
u blizini.
Pogledao je u svoju kovrčavu nećakinju koja mu je zaspala u krilu, sa palcem
u ustima. Hugh nikada ne bi riskirao svoj život zbog malene Brigid. Na kraju, to je
Lachlanu bilo jedino važno. Napustit će borbu svoga oca zbog prošlosti. Od sada će
se boriti samo za budućnost svoga klana, a to će činiti na Connorovoj strani.
203
Povratak poglavara
POGLAVLJE 25
Connor je čekao da Ilysa dođe na večeru dopuštajući da se hrana ohladi prije

nego je uzeo svoj nož za jelo i dao signal za početak jela. Iako ga je apetit napustio,
prisilio se da jede. A nije si niti dopustio da ponovno pogleda u njenu praznu stolicu,
iako je u svakom trenutku bio svjestan da je prazna.
Zadržao je privid smirenosti pa je razgovarao sa svojim ljudima i za vrijeme
večere i poslije. Kada je mogao napustiti dvoranu, a da njegov odlazak ne pobudi
zanimanje, otišao je u svoju sobu.
- Osim ako imamo goste, ne trebaju mi više stražari ispred vrata, - rekao je
dvojici ratnika koji su tamo stajali. - Recite i ostalima.
Čuvari ispred vrata su bili simbol poglavarstva, ali to se sada činilo puno manje
važnim od njegove privatnosti. Sva zaštita koju je trebao bili su njegov bodež i mač.
Sjeo je u svoju stolicu i bubnjao prstima od naslon. Dok je čekao da padne noć,
pokušavao je planirati strategiju za bitku sa MacLeodima, ali njegove misli su se
stalno vraćale na Ilysu.
Ponovno i ponovno kroz glavu mu je prolazilo sve što se u njegovoj sobi
događalo nekoliko sati ranije. Znakovi koji su ukazivali na njenu nevinost su bili
tamo, ali toliko ju je jako želio da je vidio samo ono što je želio vidjeti. Bila je željna,
ali željna učiniti šta? Nije učinila puno više od toga da mu je uzvratila poljubac, a on
joj je vratio tako da ju je bacio na krevet i podigao joj suknju preko bokova. Zbog
204
Povratak poglavara
požude je bio gluh, slijep i glup. Po prvi puta je razumio kako je njegov otac mogao
zanemariti sve posljedice i dopustiti da ga vodi požuda. Ali njegov je otac vjerovao
da ima pravo uživati u svojoj požudi, bez obzira kako sebična ona bila i zbog nje se
nikada nije osjećao krivim. Connor je bio preplavljen krivnjom. Stalno je vidio
tragove krvi na Ilysinim bedrima. A onda se sjetio kako su joj se noge tresle kada ju
je požurio da izađe iz sobe. Iako ju je pokušao zaštititi to nije bio način na koji ju je
trebao ostaviti. To nije mogao ispraviti. Ipak, morao je razgovarati s njom i vidjeti
kako se ona osjeća.
Napokon, cijelo kućanstvo je utihnulo pa je mogao otići u njenu sobu bez da
to svi saznaju. Nedugo zatim kucao je na njena vrata.
- Tko je? - kroz vrata se začuo Ilysin glas.
- Connor. - Pitao se da li će mu uopće otvoriti vrata. Nakon pauze, čuo je kako
otključava vrata. Brzo je ušao unutra i prestao disati kada ju je vidio. Koža i kosa su
joj sjajili na zlatnoj svjetlosti svijeće koju je držala u ruci. Iako njena duga spavaćica
ništa nije otkrivala ipak mu je misli skrenula u neželjenom smjeru. Dok mu je pogled
putovao niz njeno tijelo, sve do nožnih prstiju, disanje mu je postajalo sve pliće.
Napokon se sjetio da zatvori vrata.
- Moramo razgovarati.
Pokazala je prema klupi i nakon što je odložila svijeću, sjela je na jedan njen
kraj. Izgledala je tako malo i krhko da se osjećao kao div kada je sjeo pored nje. Iako
se obično divio njenoj sposobnosti da šuti, sada je želio da nešto kaže.
- Zabrinuo sam se kada cijeli dan nisi došla u veliku dvoranu, - rekao je. - Jesi
li dobro?
Kimnula je bez da ga je pogledala. Bilo je očito da nije dobro.
205
Povratak poglavara
- Žao mi je, ja…. - Bilo je toliko toga zbog čega mu je bilo žao da Connor nije
znao odakle krenuti pa je rekao zadnju stvar koju je trebao reći naglas. - Žao mi je
što te poslije svega nisam mogao zagrliti. - Ispalo je da je to prava stvar za reći.
Ilysa je podigla pogled i slabašno mu se nasmiješila. - To bi bilo lijepo.
Kada je oprezno stavio ruku oko nje, naslonila mu je glavu na rame i drhtavo
uzdahnula. Nježno ju je držao i dugo vremena niti jedno od njih nije reklo ni riječi.
- Nikada prije nisam bio sa djevicom, - naposljetku je rekao. - Jesam li te jako
povrijedio?
- Ne.
Nije joj vjerovao. - Da sam znao bio bih nježniji, - rekao je iako da je znao
nikada to ne bi niti učinio. - Bila si udana. Nije mi jasno kako možeš još uvijek biti
nevina.
- Michael je, nedugo nakon što smo se vjenčali, poginuo u bitci kod Floddena.
- Koliko dugo si zapravo bila udana? - pitao je Connor naginjući se nazad kako
bi joj vidio lice. Ilysa je oblizala usne. - Tri mjeseca.
- Tri mjeseca? - Connor joj je podigao bradu. - Kako je netko mogao biti
oženjen tobom i jedan dan i ne odvesti te u krevet? - Ilysina donja usna je zadrhtala.
- Što se dogodilo? - Connor joj je maknuo pramen kose sa lica i poljubio je u
čelo.
- Moj muž me nije želio na taj način, - rekla je Ilysa trepćući.
- Ne možeš biti ozbiljna.
- Nije bila njegova krivnja, - rekla je. - Nisam lijepa kao Moira i Sileas.
- Ma daj, prekrasna si.
- Ne moraš mi lagati, - rekla je Ilysa pokušavajući se nasmijati, - iako priznajem
da mi se to sviđa.
206
Povratak poglavara
- Nije mi jasno kako ti je suprug mogao odoljeti jednom kada te imao go….. -
Connor se udario po ustima, ali bilo je prekasno da se zaustavi u zamišljanju nje
gole. Želja ga je pogodila. Prokletstvo, zašto se danas nije zaustavio dovoljno dugo
da je skine golu?
Podsjetio se da je bio ovdje kako bi je utješio i da dobije neke odgovore, ali
bilo je teško koncentrirati se kada je mogao osjetiti njenu toplinu kroz spavaćicu.
Bio je jako svjestan toga da ispod nje nije ništa nosila.
- Michael se ponekad trudio, - rekla je Ilysa tihim glasom. - Ali nije mogao, a
to je bilo još gore.
- Da li je volio muškarce? - pitao je Connor kao da je to moglo biti jedino
logično objašnjenje. Kada su joj se oči raširile pitao je, - Znaš da su neki muškarci
takvi?
Odmahnula je glavom.
Connor nije bio iznenađen. Među plemstvom u Francuskoj je sreo muškarce
koji nisu skrivali da ih zanimaju drugi muškarci, ali ratnik sa Visočja, koji je želio
preživjeti, to bi čuvao kao tajnu. Nakon što je Connor objasnio svoje sumnje o
njenom mužu, Ilysa je dugo šutjela.
- Michael je imao prijatelja, drugog ratnika, s kojim je bio posebno blizak, -
rekla je. - Ali opet, ti si blizak sa mojim bratom i svojim rođacima.
- Ne na taj način! - Connor je duboko uzdahnuo. Ilysa je trebala imati muža
koji bi dijelio njenu strast, strast koju Connor mora početi zanemarivati.
- Pretpostavljam da je želio ženu kako nitko ne bi otkrio njegovu tajnu. Ti si
bila savršen izbor jer nikada sa drugim ženama ne bi pričala o tome šta se dogodilo,
ili nije u krevetu.
207
Povratak poglavara
- To je istina, - rekla je, a lice joj je pocrvenjelo. - Kao iscjeliteljici žene mi često
pričaju o svojim muževima, ali ja to nikada nikome ne govorim.
- Jasno mi je zašto se on oženio tobom, ali zašto si se ti udala za njega? - pitao
je.
- Majka mi je umirala i to je bila njena želja, - rekla je Ilysa. - Rekla mi je da će
Michael biti dobar muž jer neće biti zahtjevan.
- Ah, Anna je sigurno znala.
- Duncana nije bilo i nisam nikoga drugoga imala. - Slegnula je svojim malim
ramenima. - Pretpostavljam da sam se osjećala malo izgubljeno, a Michael je bio
dobar čovjek.
Anna je bila dobroga srca, ali jako bojažljiva žena. - Ne zahtjevan- muž,
prevelika odjeća i marame za glavu su sigurno bili njen način, iako krivi, da zaštiti
svoju kćer. Uspjela je sakriti svoju kćer od pogleda.
- Nije mi jasno kako prije nisam vidio koliko si lijepa, čak i onako obučena, -
rekao je. Bez razmišljanja je prešao stražnjom stranom svoga dlana preko Ilysina
obraza. Nije bio spreman za udar želje koji je projurio kroz njega, bila je tolik jaka da
su mu se ruke počele tresti. U mislima, već ju je nosio u krevet i trgao joj spavaćicu.
Ovaj puta bi obožavao svaki djelić njenog tjela i potrudio se da traje. Izluđivao bi je
toliko sve dok ne bi počela zazivati njegovo ime i…..
- Više se nikada neće dogoditi, - rekao je i naglo se ustao. U prsa ga je udario
hladan zrak, tamo gdje je ona bila nagnuta na njega. Imao je osjećaj praznine u
rukama. - Samo sam trebao znati da si dobro.
Kada ga je Ilysa pogledala vidio je opasan sjaj u njenim očima i znao je da bi
mu dopustila da ostane. Osjetio je iskušenje. Jedna riječ, jedan dodir i mogla je biti
njegova.
208
Povratak poglavara
- Jako puno mi značiš, - rekao je. - Ne želim te povrijediti.
Natjerao se da krene prema vratima. Zatvarajući vrata za sobom, Connor je
bio uvjeren da radi pravu stvar za nju. A opet, nije se činilo ispravnim, i nikada ništa
nije više požalio u svome životu.
****
Prošlo je dvije noći otkako je Connor bio u njenoj sobi. Iako je Ilysa znala da
više neće doći, ležala je budna čekajući da pokuca. Napokon je odustala od spavanja,
zagrnula se plaštem oko ramena i otišla na prozor gledati u noć. Pozornost joj je
privuklo kretanje u dvorištu. Vjerojatno je to bio jedan od muškaraca koji je bio na
noćnoj straži, ali način na koji se muškarac kretao, po rubovima dvorišta, kao da ne
želi da ga vide, izazivao je sumnju. Kada je mjesečina obasjala njegovu svijetlu kosu,
znala je tko je to. Kuda Lachlan ide u ovo doba noći? Uvijek je nestajao. Ovaj puta je
namjeravala saznati zašto. Potrčala je niz stepenice i prešla preko dvorane, lagano
da ne probudi usnule muškarce. Nakon što se provukla kroz vanjska vrata, zastala
je na vrhu stepenica pogledom pretražujući tamu kako bi ga uočila. Vidjela ga je uza
zid, na pola puta do vrata dvorca. Držeći spavaćicu jednom rukom, a ogrtač drugom,
potrčala je preko dvorišta.
Upravo kada ga je skoro dostigla on je zašao za ugao.
- K vragu Ilysa! - rekao je Lachlan šapatom i sklonio svoj bodež. - Nikada se
nemoj šuljati ratniku iza leđe po noći. Šta dovraga radiš vani?
- Ti si taj koji se šulja, - odgovorila je i ona šapatom. - Kuda ideš?
- Nikuda, - rekao je naginjući se bliže i još uvijek šapćući. - Upravo sam došao,
iako se to tebe ne tiče.
209
Povratak poglavara
- Gdje si onda bio? - pitala je. - Ako nećeš meni reći možda ćeš onda reći
poglavaru.
Mogla je osjetiti kako je Lachlanov pogled probada u mraku dok se oko njih
širila tišina.
- Ako znaš čuvati tajnu, - napokon je rekao, - moram nešto priznati.
- Sve dok ne ugrožava nekoga drugoga, čuvat ću tvoju tajnu, - obećala je. - Od
prvog dana sam čekala sam da mi kažeš o čemu se radi. -
Lachlan je pogledao okolo, pretpostavila je da se uvjeri da nema nikoga u
blizini.
- Bila si u pravu u vezi Connora, - rekao je. - On je vrijedan da mu se služi.
Ilysina ramena su se opustila. Cijelo vrijeme je osjećala da je Lachlan u dubini
duše dobar i da će se njegovo mišljenje o Connoru promijeniti. Ali s obzirom da do
sada nije rekao ništa što bi bilo priznanje, čekala je ostatak.
- Bila si u pravu i u vezi mene, - rekao je. - Bio sam mu prijetnja.
Dodirnula mu je ruku. - Lachlane, što si učinio?
- Bolje je da ne znaš, - rekao je. - Ali od sada mi možeš vjerovati da ću čuvati
Connoru leđa.
Vjerovala mu je. - Drago mi je.
- U dvorcu je netko kome se ne može vjerovati, netko tko špijunira za Hugha
Doubha, - rekao je. - Pokušavam otkriti tko je to.
****
Connor se probudio sav u znoju sa ogromnom erekcijom. Ilysa ga je

proganjala u snovima, ne dajući mu da spava i izluđujući ga. Unatoč trudu da zatomi
210
Povratak poglavara
svoju želju za njom želio je dirati svaki centimetar njene gole kože, vidjeti je golu
iznad sebe i osjetiti dodir njenih golih grudi na svojima. A najviše od svega želio je
biti u njoj i slušati njene tihe uzdahe zadovoljstva.
Odustao je od spavanja i otišao do prozora. Iz navike, pogledao je obrise
stražara na zidinama kako bi se uvjerio da nitko ne spava. Nisu. Prije nego se
okrenuo pogled mu je preletio preko dvorišta. Zastao je kada je u stražnjem dijelu
dvorišta vidio Ilysu sa nekim muškarcem. Što je radila vani u sred noći? I s kim je
dovraga to bila? Nije mogao biti siguran tko je to jer su bili obasjani samo
mjesečinom i predaleko. Bio je visok, širokih ramena i svjetlokos. Jedini muškarac
koji mu je pao na pamet bio je Lachlan od Lealta. Preplavila ga je ljubomora, poput
ružnog, zelenog čudovišta iz dubina mora, i povukla ga za sobom. Šta radi sa
Lachlanom? Glavom su mu prolazila pitanja. Nikada prije niti jedna žena nije u
njemu izazvala ljubomoru, ali osjećaj je bio toliko stvaran koliko je bio i nepoznat.
Connor nije imao pravo prigovarati ako je Ilysa odlučila svoju pažnju usmjeriti
na nekoga drugoga. To što je s njom jednom spavao je bila greška koju nije mogao
ponovno napraviti. Ona nije bila njegova i nikada neće niti biti. Štoviše, bila je
njegova dužnost da joj pronađe dobrog muža koji će se brinuti o njoj. Lachlan bi bio
dobar muž, ako djevojka nije trebala puno razgovora. Imao je i hrabrost i ratničke
sposobnosti da zaštiti ženu i obitelj. Ako će priznati istinu, Connor nije mogao naći
nikoga boljega za Ilysu od Lachlana od Lealta. A ipak, zbog same pomisli na to da je
Lachlan dira želio ga je ubiti.
211
Povratak poglavara
POGLAVLJE 26
Kada su se vrata dvorane treskom otvorila, Connor je nakon doručka stajao

pored vatre. Dvorana je utihnula kada je preko praga prešao sjedokosi muškarac u
otrcanoj odjeći u rukama noseći mladu ženu. Gledajući kako joj udovi i duga kosa
vise, pogodilo ga je sjećanje na to kako su njegovu majku nosili preko plaže. Na prvi
pogled je znao da je djevojka mrtva.
Ljudi u dvorani su se razmaknuli kako bi sjedokosi muškarac mogao proći i
stati ispred Connora. Kroz Connora je prošao bijes dok je gledao modrice i
posjekotine po djevojčinim rukama i licu. Na vratu je imala ružne modrice u obliku
prstiju. Bila je mlada, možda najviše šesnaest godina.
- Moja kćer, - rekao je muškarac slomljenim glasom. - Trebala se udati za
tjedan dana.
Ratnici su umirali u bitkama. Connor je žalio za svakim čovjekom kojega bi
izgubio, ali bilo je časno umrijeti dok služiš klanu, i on je to prihvaćao. Ali ipak nije
mogao prihvatiti ovu strahotu kao dio ratovanja, iako je ona to često bila.
Napastovanje i ubojstvo nedužne, mlade djevojke je bilo neoprostivo i zahtijevalo
najjaču moguću odmazdu. Sam je želio uzeti svoj mač i ubiti sve do posljednjeg
MacLeodova ratnika.
- Moja žena je preživjela ali i nju su silovali, - rekao je muškarac, a oči su mu
bile pune tuge. - Mene su zavezali i natjerali da sve gledam.
212
Povratak poglavara
Stravičan bijes je ispunio Connora.
- Obećavam ti, - rekao je stežući šake, - MacLeodi će platiti za ovo.
Tišina u prostoriji je odzvanjala u Connorovim ušima kao optužba. Zaštita
klana je bila njegova dužnost, a on je iznevjerio ovog čovjeka i njegovu obitelj. Sve
što im je sada mogao dati je bila osveta. A on će im to i dati.
- Vragovi koji su joj ovo učinili, - rekao je muškarac, boreći se da zadrži
kontrolu dok je gledao u beživotno tijelo svoje kćeri u naručju, - nisu bili MacLeodi.
- Nisu bili MacLeodi? - rekao je Connor zapanjeno. Koji drugi klan je mogao
napraviti ovakvu strahotu njegovim ljudima. - Tko je onda bio?
- Bili su to ljudi Hugha Dubha.
****
Lachlan je promatrao Connora dok mu je starac pričao kako su Hughovi ljudi

u divljini, na istočnoj obali Trotternisha, pljačkali i ubijali MacDonaldove farmere
koji su do sada odolijevali pritisku MacLeoda da napuste svoje domove i polja.
Connorovo lice je bila maska, ali bijes mu se mogao vidjeti po stisnutim
čeljustima i vatri u očima.
- Da li znaš gdje su Hughovi ljudi sada? - iznenađujuće nježnim glasom pitao
je Connor oca mrtve djevojke. - Sigurno negdje imaju kamp.
Lachlan je bio razočaran kada je otac odmahnuo glavom. To je značilo da će
sam morati reći Connoru o Hughovu kampu, što će voditi pitanjima na koja nije želio
odgovoriti. Ilysa se pojavila pored oca kao anđeo, što je i bila. Tiho mrmljajući
nagovorila ga je da tijelo spusti na jedan od dugih stolova koji su još uvijek bili
postavljeni zbog doručka.
213
Povratak poglavara
- Ratnici budite spremni, - dvoranom je odjeknuo Connorov glas. - Za sat
vremena odlazimo u potragu za Hughom i njegovim ljudima.
Lachlan je slijedio Connora i sustigao ga na stepenicama koje su vodile u
njegovu sobu.
- Možemo li razgovarati? - pitao je Lachlan zgrabivši ga za ruku.
Kada se Connor okrenuo, u očima mu je sijevao ubilački gnjev. Da ga je Hugh
mogao sada vidjeti dva puta bi razmislio o tome da li će ga izazivati. Connor nije
odgovorio, ali nije niti prigovarao kada ga je Lachlan slijedio uza stepenice u njegovu
sobu i zatvorio vrata.
- Ovo je trik kojim te žele namamiti, - rekao je Lachlan. - Zar ne vidiš? Hughovi
ljudi su se pobrinuli da ovaj jadan otac zna tko su oni, a oni su ga pustili. To su učinili
s razlogom.
Connor ga je gledao i slušao.
- Hugh ti ne može ništa dok si u dvorcu. Ovo je napravio kako bi te izvukao na
otvoreno, na mjesto koje on odabere. Hugh zna da ćeš zbog ovoga doći, a on će te
spreman čekati. - rekao je Lachlan.
- Hugh će nastaviti silovati i ubijati sve dok ga ne zaustavim, - rekao je Connor
gurajući bodež u čizmu. - Ne mogu samo sjediti ovdje u dvorcu dok on to radi našim
ljudima.
Bijes prema Hughu je rastao u Lachlanovim prsima. Kako je mogao dopustiti
da ga iskoristi takva ljiga od čovjeka koja je napadala vlastite ljude?
- Ostavi Hugha za kasnije i okreni se MacLeodima, - rekao je Lachlan iako je i
sam želio kazniti Hugha, kao i Connor. - Svaki dan sve više njih prelazi rijeku Snizort.
- Još uvijek nemamo dovoljno ljudi da bi se borili sa MacLeodima. Tu bitku
moramo odgoditi do Beltanea, kada će moji rođaci i Duncan stići sa ostatkom naših
214
Povratak poglavara
ratnika. - Connor je zastao, a lice mu se namrgodilo. - Moli se da dobijemo i novoga
saveznika jer će nam sigurno trebati.
- Pretpostavljam da ne želiš čekati da ostali stignu prije nego kreneš za
Hughom, - rekao je Lachlan iako je znao da nakon prizora u dvorani Connor neće
željeti odgađati niti trenutak. Problem je bio što je to i Hugh znao.
- Za razliku od MacLeoda, sve što moram učiniti da bi zaustavio Hughove ljude
je naći svoga ljigavog strica i ubiti ga, - rekao je Connor. - To je više stvar sreće nego
snage.
Obojica su znali da će biti potrebno više od sreće. Hughovi ljudi su bili budale,
ali su bili sposobni ratnici.
- To između tebe i Hugha je osobno, - rekao je Lachlan pokušavajući drugačiju
taktiku. - Nemoj mu dati ono što želi. Pošalji neke od nas da se borimo s njim, a ti
ostani ovdje i čuvaj dvorac.
- Je, osobno je, - rekao je Connor zastajući na trenutak s spremanjem kako bi
pogledao u Lachlana. - I upravo zbog toga ja moram biti taj koji će krenuti za njim.
Da je Lachlan mogao nagovoriti Connora da on vodi napad, mogao bi se
pretvarati da je slučajno nabasao na Hughov kamp. A sada mora reći Connoru gdje
je bez da mu otkrije kako to zna.
- Kada sam ovaj puta bio vani, među našim ljudima, čuo sam da je Hugh
zauzeo staru kuću pored uvale na južnom kraju Staffin Baya, - rekao je Lachlan
osjećajući se loše jer mu daje samo pola informacije. - To je relativno blizu mjesta
napada pa pretpostavljam da je još uvijek tamo.
- Potražit ćemo kuću, ali ako si za nju čuo velika je vjerojatnost da Hugh više
nije tamo, - rekao je Connor. - Moj stric je poznat po tome da nestaje u magli.
215
Povratak poglavara
- Pobrinut ću se da su ljudi i galije spremni, - rekao je Lachlan sa namjerom da
se pobrine da on u svakom slučaju bude u Connorovom čamcu.
- Koliko želiš da nas ide s tobom?
- Jedna galija, dvadeset ljudi, - rekao je Connor učvršćujući svoj mač. - Ti i
Sorely, obojica ostajete ovdje.
- Ali….
- Ne mogu ostaviti dvorac ranjiv na napad MacLeoda, - rekao je Connor
ušutkavajući ga.
- Trebam vas ovdje.
- U tom slučaju, čuvaj se, - rekao je Lachlan dok su se pozdravljali ratničkim
pozdravom, stiskom za podlaktice. - Pazi na zasjede.
- Uvijek, - rekao je Connor neočekivano se nasmijavši. - Zar nisi čuo? Mene je
teško ubiti.
****
Connor je stajao na pramcu, gledajući kroz gustu noćnu maglu koja se

protezala preko vode. Približavali su se Staffin Bayu. Ako je Lachlan bio u pravu
Hughov kamp je bio ovdje i imat će ljude na straži. Iako ga Connor nije mogao vidjeti,
dugačak, nizak otok, koji je čuvao zaljev, je bio točno ispred njih. Uzak prolaz je bio
savršeno mjesto za zasjedu, a Hugh je znao da Connor dolazi. Da je on bio Hugh,
postavio bi stražu da pazi na otok.
Magla je bila pregusta da bi ljudi vidili znak rukom, a apsolutna tišina je bila
od životne važnosti, pa je Connor prešao preko galije, hodajući između ljudi koji su
veslali kako bi mogao razgovarati sa kormilarom.
216
Povratak poglavara
- Usmjeri nas prema vanjskoj strani malog otoka, - rekao je šapćući mu u uho.
- Tamo dovedi brod do obale.
Connorov rođak Alex imao je šesto čulo na vodi i mogao je naslijepo
navigirati, no muškarac koji ih je noćas vodio je bio upoznat s tim dijelom
Trotternisha i dovoljno dobro je obavljao posao. Uskoro je Connor čuo valove koji
su udarali na plažu, a obala se pojavila s desne strane. Dok su klizili u plićak, Connor
je ponovno krenuo između muškaraca i potapšao ramena dvojice s kojima je htio
otići na kopno.
Na malom otoku nije bilo stabala, što je značilo da će zvuk preko njega ići
gotovo kao i preko vode. Prije nego što su napustili brod, prošaptao je upute dvojici
koja su išla s njim. Više neće razgovarati.
Hladan, vlažan zrak bio je težak u njegovim plućima dok su prolazili kratku
udaljenost širine otoka, držeći se dovoljno blizu da se međusobno vide. Kad se tlo
počelo spuštali prema dolje, prema suprotnoj obali, usporili su korake. Connor je
napeo uši ne bi li čuo zvukova ili pucketanje vatre. Ništa. Prokletstvo. Kad su stigli
do obale, dugo je stajao i napeto slušao. Mislio je da čuje glasove preko zaljeva, ali
ništa bliže. Zaustavljanje na otoku je bilo gubitak vremena. Hugh mora da je preselio
svoj logor ili mu je postavio drugu zamku. Ali čekaj. Što je to bilo? Connor je čuo
nešto, vjerojatno samo jelena, kako se kreće uz obalu sa njegove desne strane.
Dajući znak svojim partnerima da ga slijede, krenuo je prema unutrašnjosti sve dok
nije bio iza onoga što je čuo. Magla je bila toliko gusta da je skoro pao preko jednoga
od Hughovih čuvara, prije nego ih je čuo.
- Hughov nećak neće doći večeras po ovoj magli zar ne? - rekao je glas.
Connor je vidio trojicu muškaraca kako sjede u travi na plaži blizu obale,
okrenuti prema zaljevu.
217
Povratak poglavara
- Hugh je bio siguran da ništa neće spriječiti njegovog nećaka da dođe kada
mu stari farmer kaže šta smo učinili, - rekao je drugi od stražara. - Farma je južno
odavde. Ako Connor ide tamo, proći će ovuda.
Connor je suzio oči pokušavajući bolje vidjeti. Jedan od muškaraca je držao
ruku na napetom užetu koje je bilo vezano za kamen pokraj njega. Drugi kraj užeta
je bio ispružen prema moru, pametan način, za kojeg je sumnjao da ga je Hugh
osmislio, kako bi bolje vidjeli u maglovitoj noći. Postavljanjem užeta od otoka na
moru do broda na pola puta preko zaljeva, a vjerojatno drugog užeta od broda do
vidikovaca na obali u zaljevu, Hughovi ljudi bi bili upozoreni na galiju koja bi inače
bila skrivena u magli. Connor je razmišljao da uzme jednoga od stražara kao
zarobljenika kako bi ga ispitao, ali bilo je bolje sve odraditi jednostavno. Rizik da
neko viče je bio prevelik.
- Ti si bio sretnik, prvi si dobio kćer, - rekao je jedan od muškaraca držeći glas
tihim. - Djevojka nije bila ni za šta dok sam ja došao na red.
- Ali majka je još uvijek imala vatre u sebi, - rekao je treći i svi su se tiho
nasmijali.
Na njegov znak, Connor i njegovi ljudi su svo trojici bez zvuka prerezali
vratove. Bilo mu je žao što nije imao niti vremena niti strpljenja da svoj trojici priušti
polaganiju i puno bolniju smrt.
Sada kada je otkrio Hughovu zamku, mogao ju je izbjeći. Nakon povratka na
galiju, nastavili su vanjskom stranom otoka, okružujući južni rt i ulazeći u zaljev sa
juga, sa suprotne strane od one s koje su ih očekivali. Uvala koju je Lachlan opisao
je bila u blizini pa su brzo došli do nje.
Vrijeme Lachlanovog otkrića o mjestu Hughova brloga izazvalo je pitanja u
Connorovom umu, iako su mu podaci očito bili točni. Nije bio posve siguran u
218
Povratak poglavara
Lachlanovu odanost njemu. Pa ipak, povjerio je velikom, plavokosom ratniku da
zaštiti ljude iz svoga klana u dvorcu, a osobito Ilysu, u Connorovoj odsutnosti. Nije
bilo lako ostaviti Lachlana s njom. Njezina je sigurnost, međutim, ipak bila daleko
važnija od njegove jadne ljubomore. Magla se stanjila dok su Connor i njegovi ljudi
slijedili uvalu sve do brda, ali noć je još bila mračna. Kad je stigao do vrha, vidio je
prozore osvijetljene svjetlom lampe ili vatrom ognjišta. Postupno je izronio iz tame
oblik dugog, jednokatnog zdanja. Srce mu je brzo udaralo. Napokon je našao svog
strica. Hugh još uvijek nije napustio kuću. I prije je Connor bio ovako blizu ali mu je
Hugh uspio pobjeći. Bio je ljigavi đavo za kojeg se moglo računati da će uvijek
spašavati prvo sebe. Ovoga puta je Connor bio odlučan da ga uhvati prije nego
nestane u tamnoj noći. Connor je postavio ljude ispred svakog prozora, a on je sa
ostatkom stao ispred vrata. Dvojica muškaraca su držali drveni panj čekajući na
Connorov znak da provale vrata. Connorovi mišići su bili čvrsti od napetosti. Svaki
zvuk u noći se činio neprirodno glasnim za njegova izoštrena čula. I to je bilo ono što
mu je napokon reklo da nešto nije u redu. Kuća je bila previše tiha. - Trčite! - viknuo
je. - To je zamka!
Trenutak kasnije, iz šume iza kuće, navalili su Hughovi ratnici.
****
Ilysa je bila u kuhinji i razgovarala sa Kuharom kada je iznenada kroz nju prošla
hladnoća.
- Izgledaš kao da ti je netko upravo prešao preko groba, - rekao je Kuhar i
stavio joj ruku na rame.
- Connor je u opasnosti, - rekla je.
219
Povratak poglavara
- Naravno da je. - Kuhar je gurnuo pred nju čašu vina. - Naš hrabri poglavar je
u opasnosti svaki puta kada napusti dvorac, a pretpostavljam da je i ovdje u
opasnosti, ako je tvoja sumnja o izdajici u dvorcu točna.
Znala je da je općenita opasnost od toga da netko napadne Connora ovdje
različita od onoga što je upravo osjećala, a osjećala je da ga netko baš u ovom
trenutku želi ubiti. Ilysa je iskapila vino. Cijeli dan je molila za Connora i ostale usput
radeći svoj posao. Da je večeras pun mjesec, otišla bi do doline vila.
- Reci mi, šta misliš, tko je naš izdajica i ja ću mu otrovati zdjelu gulaša? - rekao
je Kuhar.
- Samo bih nagađala, - rekla je.
- Prevencija je ponekad bolja od lijeka, - rekao je Kuhar.
- Bez otrova, - naglasila je Ilysa iako nije vjerovala da je ozbiljan, ili točnije nije
mislila da je ozbiljan. - Kasno je. Idem u krevet.
Prije nego je otišla u svoju spavaću sobu, Ilysa je posjetila Connorovu. Tamo
je najviše osjećala njegovu prisutnost i iako je to bilo glupo, smirivalo ju je kada je
dirala njegove stvari. Kliznula je kroz vrata prema drugoj zgradi. Kada je došla do
Connorovih vrata skoro se sudarili sa nekime tko je izlazio kroz njih.
- Sorelyy, što ti radiš ovdje? - pitala je.
- I ja bih tebe mogao pitati isto, - rekao je, a njoj se nije sviđao način na koji
ju je odmjeravao.
Bio je grub, ali s druge strane, većina bivših poglavarovih čuvara je bila takva.
Iznenada se sjetila kako se u kuhinji pričalo koliko je opaki ratnik bio u strahu od
duha. - Došao si ovamo vidjeti duha zar ne? - pitala je.
- Neki od ljudi su me izazvali, - rekao je šepureći se.
220
Povratak poglavara
Ako je on došao zbog izazova to znači da bi ostali gledali, a ne spavali u
dvorani. Dakle, zašto je došao ovamo? Možda je bio svjestan toga da ga ismijavaju
pa je došao prebroditi strah dok ga nitko ne vidi.
- Ništa nisam vidio, - rekao je. Nakon oklijevanja upitao je, - Jesi li je ti vidjela?
- Ovdje sam vidjela duhove dviju žena. - Rekla je Ilysa kako bi ga zastrašila I
natjerala da pobjegne iako je to zapravo bila istina. Sorelyjeve oči su se raširile i
pogledao je preko ramena u sobu.
- Mislim da tebe neće proganjati. - Zastala je. - Osim ako nemaju dobar razlog.
- Iza te nevine face imaš loš smisao za šalu, - rekao je Sorely, ali ju je brzo
ostavio, a to i je bio njen cilj.
Ilysa je došla nadajući se da će u Connorovoj sobi naći mir. Pa ipak, istoga
trenutka kada je prešla preko praga osjetila je neopisivu tugu. Da li je tuga bila od
dviju žena ili se radilo o Connoru? Njen dar joj nije rekao ništa.
****
Zora se pojavljivala preko mora i zasjala na naboranim licima veslača. Čudom,

Connor je izgubio samo dvojicu od svojih ratnika u borbi protiv Hughovih gusara, a
svi preživjeli su uspjeli doći na brod. Još šestoro je ozlijeđeno, iako ne dovoljno teško
da ga to prisili da se vrati u dvorac. Connor je dao zapovijed da nastave na jug. Ispred
dugih, izgorjelih koliba nalazila se obala. Zaustavili su se kod svake tražeći preživjele
i nudeći im pomoć. Kada su stigli do kraja Hughovog puta uništavanja i okrenuli se,
Connor je bio toliko umoran da gotovo nije mogao držati glavu.
Vidio je previše spaljenih koliba, čuo previše priča o ubojstvu i silovanju.
221
Povratak poglavara
POGLAVLJE 27
lysino srce je poskočilo kada je vidjela Connora na čelu povorke muškaraca

koji su se penjali stepenicama koje su vodile sa plaže prema dvorcu.
- Hvala Bogu, živ je i zdrav! - rekla je i okrenula kako bi se nasmiješila Lachlanu,
koji je došao s njom do vrata kako bi pozdravio ratnike koji su se vraćali.
- Dvojica nedostaju, - rekao je Lachlan, - ali i to je bolje od onoga čega sam se
bojao.
Connor je prošao kroz vrata, pogled mu je bio usmjeren ravno ispred njega
kao da je u transu. Ignorirao je sve one koji su mu prilazili i postavljali pitanja.
- Pobrini se za ozlijeđene, - rekao je, to je bio jedini znak da je uopće vidio
Ilysu dok je prolazio pored nje. U trbuhu joj se stisnulo. Šta god da se dogodilo,
sigurno je bilo jako strašno.
Lachlan joj je pomogao da odvedu ranjene u dvoranu. Provjeravajući rane i
omatajući ih čistim zavojima čula je priče muškaraca o sukobu sa Hughovim ljudima.
Bili smo okruženi…..poglavar je sam ubio sigurno više od šestorice…..ne
sigurno osam, siguran sam…..bio sam ozlijeđen i ne bih stigao do broda, ali on me
nosio na ramenima…..i po mene se vratio.
Ilysino srce je raslo dok je slušala kako muškarci sa ponosom pričaju o svome
poglavaru. Iako Connor nije uspio zarobiti Hugha, osvojio je bezuvjetno poštovanje
222
Povratak poglavara
svojih ljudi. Ipak, sve što se događalo sa Hughovim ljudima nije moglo objasniti izraz
na njegovom licu dok je prolazio pored nje. Bio je čvrsti ratnik.
- Što se još dogodilo? - pitala je.
Muškarci su utihnuli i nitko nije želio sresti njen pogled. Šta god da je bilo,
nisu željeli razgovarati o tome, barem ne sa njom.
Te večeri Kuhar je izveo magiju kako bi napravio gozbu od njihovih skromnih
zaliha, kako bi izrazili dobrodošlicu ratnicima koji su se vratili. Kada je Connor sišao
na večeru, ličio je više na sebe, ali Ilysa je osjetila bol iza njegove maske. Samo
jednom je pogledao niz stol na mjesto gdje je ona sjedila pored Lachlana. Nakon
večere stajao je sa muškarcima koji su opet pričali o njegovoj hrabrosti, ali mogla je
vidjeti da nije slušao niti riječi od svega toga.
****
Connor je uzeo još jedan dugi gutljaj svog viskija, a zatim mu položio glavu u
ruke. Večer je bila beskrajna. Napokon je bio sam u svojoj sobi gdje se nije morao
pretvarati da je poglavar koji ima situaciju pod kontrolom i da će klan prebroditi ovu
posljednju rundu problema i pobijediti svoje neprijatelje. Nagnuo se kada je čuo
kucanje na vratima. Nije se mogao suočiti s još jednom osobom koja će mu čestitati
na uspjehu nakon što tako iznimno i bijedno nije uspio iskoristiti šansu da zaštiti
svoje ljude. Kucanje je bilo uporno. Napokon se prisilio da ustane i ode do vrata.
Nakon što ih je otvorio, naslonio se na dovratak kako bi spriječio svoga posjetitelja
da uđe. Ako to ne bude dovoljno obeshrabrujuće, odbit će svakoga tko bude na
stepenicama. Jedina osoba kojoj bi se veselio da je vidi je stajala na pragu, kao
poklon. - Ilysa.
223
Povratak poglavara
- Pusti me da uđem, - rekla je.
Bez čekanja na dopuštenje provukla se ispod njegove ispružene ruke. Sjela je
za stol i prekrižila ruke u krilu, izgledajući odvažno i odlučno. Nije bilo smisla
pokušati ju izbaciti, a to ionako nije želio. Kada je sjeo u svoju stolicu pored nje,
skupila je obrve i pogledom prešla preko njega, boce viskija i prazne čaše. To ga je
podsjetilo da želi još jednu pa si je utočio i ispio.
- Pričaj mi o tome, - rekla je, a kada ju je pogledao uzvratila mu je pogled
svojim velikim, pametnim očima.
- Ne. - Nije je želio opterećivat time.
Ilysa je ignorirala odbijanje i dotaknula mu lice, to je bila gesta nježnosti koja
mu je još više prijala nakon svega što se događalo protekla dva dana.
- Zabrinuta sam. - Odgurnula je svoj stolac i stala pored njega. Prije nego je
shvatio što planira učiniti, privukla je njegovu glavu na svoja prsa i zagrlila ga. Ilysa
je vidjela njegov očaj. To je dirnulo njegovu ranjenu dušu. Uz nju nije mogao
vjerovati sam sebi. Previše je trebao njene ruke oko sebe. - Sada bi trebala otići, -
rekao je i odlučno je odgurnuo.
Zadržala je ruku na njegovu ramenu i nježno mu se osmjehnula, a to ga je
dirnulo u srce. Kada mu je odgurnula kosu sa lica, zatvorio je oči. Osjetio je njen dah,
a zatim i njene nježne usne na svome čelu.
- Želim te utješiti, - rekla je.
- Od tebe želim prokleto puno više od utjehe.
Rekao joj je istinu grubim glasom kako bi je preplašio. Želio se izgubiti u
njenim rukama, voditi ljubav s njom sve dok ne prestane vidjeti strahote koje su mu
posljednja dva dana u mislima, mrtvu djevojku u očevim rukama, miris spaljenih
koliba, prazan pogled djece koju nije uspio zaštititi.
224
Povratak poglavara
- Znam, - rekla je. - I zato sam ovdje.
Želio ju je toliko da je boljelo. Ne, večeras ju je trebao. Bilo je na desetke
razloga zašto ju nije trebao odvesti u krevet, ali nije ga bilo briga niti za jedan od
njih. Ilysa ga je željela, a to je bio jedini razlog koji je trebao.
****
Ilysa je progutala kada je vidjela golu glad u Connorovim očima. Ona je ovo
započela i neće sada izgubiti hrabrost. Kada je posegnula nazad da odveže svoju
maramu, zaustavio ju je. - Pusti mene.
Kada je ustao, nadvio se nad njom. Fiksirala je pogled na njegovu košulju, a
on je odvezao čvor na stražnjem dijelu njena vrata, podigao joj maramu s glave i
izvukao pletenicu preko ramena.
- Izgledaš tako lijepo, - rekao je uzimajući joj lice između ruku. - Ovaj put
idemo polako, i zasigurno ćemo biti goli.
Goli? Ilysino disanje je postalo kraće dok ju je ljubio u obraze, nos, bradu i
osjetljivo mjesto iza njena uha.
Connor ju je pustio i rekao, - Zaključat ću vrata.
Dok je hodao preko sobe povukao je košulju preko glave i bacio je na stolac.
Bio je tako siguran u sebe i potpuno nesvjestan svoje ljepote. A Connor MacDonald
je bio lijep. Ilysa je imala osjećaj da joj je glava lagana dok joj je pogled pratio liniju
širokih, mišićavih leđa pa sve do uskog struka. Mišići njegove stražnjice i dugačke
noge savijali su se ispod njegovih hlača dok se kretao sa sigurnošću i gracioznošću
jednog ratnika. Kad se vratio natrag do nje, Ilysino tijelo je podrhtavalo od
iščekivanja, a u prsima je imala osjećaj da su stisnuta. Ne skidajući pogled s njena
225
Povratak poglavara
lica, Connor je skinuo hlače, a Ilysa je prestala disati. Njezin kratak pogled na njega
gola onaj prvi puta nije bio ni blizu ovome. Kada je spustila pogled niže, usta su joj
se otvorila. Njegova stvar je stajala uspravno i bila je puno veća nego što je
očekivala. Prvi puta ga nije vidjela. Iako nije baš pretjerano vidjela niti svoga muža,
bila je sigurna da nikada nije bio ovakav. Nakon što je shvatila da bulji prisilila se da
podigne pogled do njegova lica. O Bože! Žar u njegovim očima joj je zapalio kožu i
luđački ubrzao puls. Sve na zastrašujućem ratniku pred njom je bilo nevjerojatno,
njegova golotinja, njegove oči gladnog vuka, njegova erekcija. Morala se podsjetiti
da je to Connor i da mu može vjerovati. I vjerovala mu je. Više nego ga je voljela.
Kada se uvukao u njene ruke i poljubio je zaboravila je na svoju nervozu. Za
tako mišićavog čovjeka, njegove usne su bile nježne i meke. Dok je produbljivao
poljubac rukama joj je prelazio od boka sve do bočne strane grudi. U glavi joj se
zavrtjelo kada su im je jezici isprepleli. Cijelo vrijeme je bila svjesna njegove erekcije
koja ju je pritiskala u trbuh kroz sve slojeve odjeće koju je imala na sebi. Dok je
poljubac postajao sve žešći osjećala je napetost njegovih mišića pod prstima. Kada
joj je rukom prekrio grudi, Connor je zastenjao u njena usta. A kada je palcem
prešao preko bradavice, kroz haljinu, kroz nju su prostrujale oštre iskre zadovoljstva
i morala je prekinuti poljubac kako bi došla do zraka. Connor se pomaknuo na njen
vrat, sisajući ga zbog čega je osjećala trnce sve do nožnih prstiju. A onda je ponovno
postao nježan, a ona je uzdahnula kada je prstima prešao preko kože na vrhu njenih
grudi. Kada se povukao crna kosa mu je pala preko očiju zbog čega je djelovao
opasno zgodan.
- Daj da ti skinemo haljinu i idemo u krevet.
Connorova ruka se tresla dok se polako povukao vrpcu na vrhu njena korzeta.
Promatrala je dizanje i spuštanje njegovih prsa dok je otkopčavao čipku koja je
226
Povratak poglavara
držala prednji dio njene haljine, otkrivajući njezinu donju košulju ispod. Zatim ju je
povukao i ljubio sve dok više uopće nije mogla razmišljati. Jedna joj je ruka
podupirala leđa, dok je druga bila u njezinu korzetu gnječeći joj dojke. Kad je
ponovno pronašao bradavicu, poslao joj je kroz tijelo vruće trnce užitka koji su je
ostavili bez daha. I daleko prevruću. Nakon što je maknuo ruku od njezinih dojki, bio
je nevjerojatno brz u uklanjanju haljine. Ilysi je bilo nelagodno, ali barem je još uvijek
imala potkošulju. Popela se na krevet i navukla prekrivač sve do brade. Kada se
Connor popeo na krevet, madrac je potonuo pod njegovom težinom. Morala se
poduprijeti kako se ne bi otkotrljala na njega. Napetost između njih je iskušavala
njene živce dok su ležali licem u lice preko jastuka. Connorove oči, koje su ponekad
izgledale sive, sada su bile čelično plave, a čeljust mu je bila tamna od jednodnevne
brade. Ležao je mirno, kao divlji mačak koji je promatrao svoj plijen.
- Što nije u redu? - pitala je kada se nije pokrenuo da bi je dotakao.
- Čekam da me se prestaneš bojati.
- Samo sam malo nervozna, to je sve. - Bilo je to smiješno s obzirom da su ovo
već i prije radili. Ali kao što je rekao, ovaj puta je bilo drugačije.
- Jesi li se predomislila?
- Ne! - rekla je brzo, a njegovi bijeli zubi su bljesnuli u iznenadnom smiješku.
- Razumijem ako si uplašena nakon zadnjega puta, - rekao je. - Nisam bio sa
ženom jako dugo i nisam znao da….Pa žao mi je što sam bio pregrub i brz.
- Nisi bio. - Odmahnula je glavom uz jastuk želeći ga razuvjeriti. - Bilo je
poprilično….uzbuđujuće.
- Ahhh Ilysa, - rekao je izdahnuvši, a u njegovim očima se ponovno pojavila
ona tama zbog koje je ostajala bez daha. Pogled joj je pao na njegova prsa, upijajući
definirane mišiće, tamne kovrčave dlake, ranu od strijele koja je napokon zarasla i
227
Povratak poglavara
bijele linije starih rana. Sama od sebe njena ruka je prešla preko njegovih rebara na
lijevoj strani.
- Imaš toliko puno ožiljaka, - rekla je sljedeći ih prstima. - Sjećam se ovoga od
napada MacKinnona.
- Ne primjećujem ih. - Uhvatio ju je za ruku i prinio je svojim ustima. Njegov
dah je bio topao na njenim prstima. - Da li ti smetaju?
- Boli me kada pomislim na to koliko su te puta pokušali ubiti. - Izvukla je svoju
.ruku iz njegove kako bi prstima prešla preko kose na njegovim sljepoočnicama. - Ali
svaki me ožiljak podsjeća na to koliko je dragocjen tvoj život.
- Posljednja dva dana su me podsjetila na to koliko lagano život može postati
kratak, - rekao je a na oči mu se navukla sjena. Ilysa se uplašila da ga gubi zbog tame
koja ga je prije obuzela pa je podigla ruku do njegova obraza kako bi mu ponovno
privukla pozornost. Osjećaj njegove brade uz njenu ruku je bio tako dobar.
- Sačuvaj svoje brige za sutra. Večeras smo samo ti i ja. - Nagnula se preko
jastuka. - Zaboravi na sve drugo i poljubi me.
Connor ju je privukao u naručje i dugo je ljubio zbog čega su joj se prsti na
nogama skvrčili. Njegove ruke su lutale njenim tijelom, polako i odlučno, šaljući
valove topline na svako mjesto gdje su je dotaknule. I ona je željela dirati njega, ali
nije znala gdje i kako da to učini. Zadnji puta je bila tako uhvaćena u svemu što se
događalo da nije imala vremena razmišljati o tome. Ali sada, sada nije znala što bi
trebala učiniti. Kako su njegovi poljupci postajali sve žešći, zaboravila je na svoje
brige i pustila ruke da odlaze ondje gdje žele. Provukla ih je kroz njegovu kosu,
pustivši da joj tamni pramenovi kliznu kroz prste, a zatim je pratila mišiće njegovih
ramena i natrag. Connorovo je disanje postalo oštrije, i prebacio ju je na leđa. Cijeli
je bio toplina i strast, a ona se izgubila u osjećaju njegovog tijela pritisnuta uz
228
Povratak poglavara
njezino. Kako je živjela bez njegovog dodira? Poljubio joj je vrat, a onda je osjetila
njegov dah kroz potkošulju kada se preselio na njenu prsnu kost. Zapanjilo ju je kad
je osjetila vlažnu toplinu njegovih usta na prsima kroz tkaninu. Osjetila je igle užitka
u utrobi kada joj je usisao jednu dojku. Iz njenih usta je izašao neočekivani uzdah
zadovoljstva, pa se ona zabrinula da će se on pitati šta nije u redu s njom.
- Volim zvukove koje ispuštaš, - rekao je, gledajući u nju s takvom toplinom u
očima, da je znala da to ne govori samo da nešto kaže. Nakon nekog vremena
osjetila je hladni zrak na svojim bedrima. Bila je tako izgubljena da joj je trebao
trenutak da shvati da joj je Connor povukao potkošulju prema gore.
- Šta to radiš? - pokušala je sjesti, ali on joj nije dopustio.
- Očajnički želim osjetiti tvoju kožu uz svoju, - rekao je. - Nemaš pojma koliko
mi je žao što te zadnji puta nisam skinuo.
Ilysa je progutala. Nikada prije nije bila potpuno gola pred muškarcem. Da li
je ovo bilo nužno? Iz načina na koji ju je Connor pokušao skinuti činilo se da je.
- Podigni se za mene, - rekao je.
- Bojim se da ćeš biti razočaran, - rekla je.
- Neću.
Zvučao je tako odlučno da je popustila pred neizbježnim i podigla bokove.
Ostavljajući potkošulju oko njenog struka podigao ju je u sjedeći položaj i ljubio dugo
i jako da je zaboravila na neugodnost. Kada joj je ljubio vrat, njegove ruke su se
pomaknule prema gore po njenim leđima, a ispod potkošulje. To je bio tako dobar
osjećaj. Počela je shvaćati zašto je želio kožu od kožu i ništa između njih. Kada je
prekinuo poljubac da je potpuno skine, podigla je ruke. Odmah ju je ponovno
povukao u zagrljaj, a ona je zatvorila oči pred navalom uzbuđenja koje je došlo
istoga trenutka kada je pritisnuo svoja gola prsa uz njene osjetljive grudi.
229
Povratak poglavara
Držala je oči zatvorenima dok ju je polagao na krevet. Kada ih je napokon
otvorila, vidjela ga je kako gleda dolje u nju. Instinktivno je podigla ruke kako bi se
pokrila, ali on ju je uhvati za zapešća i pritisnuo ih uz krevet.
- Nemoj. Želim te vidjeti.
Zadržala je dah jer je njegov pogled prelazio preko nje.
- Ljepša si nego sam to zamišljao, - rekao je, a zatim podigao pogled do njena
lica. - A jako puno vremena sam proveo zamišljajući te golu u svome krevetu.
Nije znala što ju je više iznenadilo, to što ju je zamišljao golu ili to što joj je
rekao da je prekrasna. Nakon što je tako dugo željela da je Connor vidi ovakvu, bilo
joj je teško povjerovati da se to zbilja događa.
- I ja sam ovo zamišljala, - priznala je zbog čega je dobila dugi, vrući poljubac.
Nije mu rekla da je, kada ih je zamišljala, na sebi imala donje rublje. Imala je
neodređeni osjećaj da je to samo jedno od iznenađenja koje je večeras čeka. Ne da
prvi puta nije bilo iznenađenja. Tada je bilo kao da je iznenada bila uvučena u
grmljavinu i oluju.
Progutala je kada se Connor pomaknuo niz njeno tijelo. Kada je došao do
njenih grudi, koje su ovaj puta bile gole pod njegovim dodirom, bila je svjesna samo
njegova jezika koji je polako kružio oko bradavice. Zatim ju je gricnuo, šaljući valove
požude, prije nego ju je usisao u usta. Stisnula je prste u njegovoj kosi kako bi se
oduprla divljim osjećajima koji su prolazili kroz nju.
Kad se pomaknuo prema gore, kako bi joj ponovno uzeo usta, bila je svjesna
njegove erekcije pritisnute uz svoj bol. Hoće li to odgovarati? Prije je, ali jedva. Ruka
mu je skliznula prema unutrašnjost njenih bedara, a njezina se nelagoda postupno
rastopila. Pratila je put njegovih prstiju dok su se kretali sve više po njezinu bedru.
Tijelo joj je bilo napeto od iščekivanja prije no što su mu prsti došli do odredišta.
230
Povratak poglavara
Kada je konačno dodirnuo osjetljivo mjesto između njezinih nogu, gotovo se podigla
s kreveta. Onda joj je njegov jezik počeo istraživati uho, a ona se osjećala kao da
lebdi. Nikada ne bi očekivala da je to tako dobar osjećaj. Još jedno iznenađenje.
- Osjećaj tebe je kao u raju, - rekao je, a dah mu je u njenom uhu bio tako
topao.
Mislila je da bi i ona trebala nešto reći, ali dugi trenutak nije mogla oblikovati
riječi, čak niti u glavi. Njegovi su prsti kružili i kružili, stvarajući takvu nevjerojatnu
napetost da je mislila da će se prepoloviti. Ipak, nije željela da prestane.
- Imaš magične prste, - napokon je uspjela reći.
Kada se nagnuo da je poljubi, njegova prsa su se očešala od njene bradavice
pa je uvukla oštar dah. Omotala je ruke oko njegova vrata i držala ga bliže dok su im
jezici bili isprepleteni u dubokim, izluđujućim poljupcima. A cijelo to vrijeme, njegovi
prsti su je dovodili do ludila.
- Bliže, - rekla je zabijajući prste u njegova ramena. Iako je njegovo tijelo diralo
njeno u punoj dužini, to nije bilo dovoljno. Željela se stopiti s njim.
- Toliko te želim, - rekao je isprekidanim glasom. - Reci mi da i ti mene želiš.
- Želim te. - Uvijek.
Prebacujući težinu na ruke, pomaknuo se kako bi legao između njenih nogu.
Ugrizla se za usnu kada je osjetila kako njegova erekcija dodiruje njeno središte.
Connor se zaustavio iznad nje, njegova crna kosa je visjela, uokvirujući njegovo
prekrasno lice. Pogledi su im se sreli, a ona je vidjela želju koja je bujala u njoj kako
se reflektira u njegovim očima.
Kada je polako kliznuo u nju iz pluća joj je izašao dah formiran kao - ooooh- .
Svaki dio njenog tijela bio je svjestan toga da je on u njoj, širio ju je i ispunjavao.
231
Povratak poglavara
- Ne znam koliko dugo je djevojka osjetljiva nakon prvoga puta, - rekao je
teško dišući. - Da li te povrjeđujem?
- Ne.
- Moraš mi reći istinu, - rekao je očima pretražujući njene. - Ne bih podneo da
te ponovno povrijedim.
- Osjećaj tebe u meni je prekrasan, - rekla je i prešla rukama uz njegova prsa.
Connor je oštro udahnuo kada je podigla bokove kako bi ga primila još dublje.
Tada, polaganim, odmjerenim pokretima se gotovo izvukao iz nje i ponovno zabio,
ponovno i ponovno. Ilysina koža je bila preosjetljiva, a tijelo preusko. Connor se
nastavio kretati u njoj, polako i nemilosrdno, sve dok nije počela drhtati od potrebe.
Osjećala je da je na rubu nečega, ali nije znala čega.
- Brže, jače, - molila ga je.
Connor je zagunđao duboko u grlu. Omotala je noge oko njega i čvrsto se
držala dok je on uranjao u nju. Iako joj je krv bubnjala u ušima, čula ga je kako joj
zaziva ime. Bio je njen.
Preplavili su je valovi užitka i odnijeli je u oluju užitka.
232
Povratak poglavara
POGLAVLJE 28
Connor se opet probudio sa suncem koje je probijalo kroz prozore i Ilysom u

naručju. Instinktivno ju je povukao bliže i poljubio u kosu. Spavali su zajedno svaku
noć već dva tjedna.
Bio je ponosan na to što je uvijek logički donosio odluke. Pažljivo je vagao
mogućnosti, uzimajući u obzir sve opcije prije nego bi donio odluku, kao u partiji
šaha. Bio je ustvari jako dobar igrač šaha. Kada je situacija to zahtijevala bio je brz i
odlučan. Ali čak i tada, donosio je odluke bazirane na logici i informacijama koje su
mu u tome trenutku bile dostupne.
Međutim, u njegovu spavanju sa Ilysom nije bilo ničega logičnoga. Nije želio
da se to dogodi prvi puta, ili drugi. Ustvari, odlučio je da se neće dogoditi.
A sada, nije mogao zamisliti da se budi bez njenog mirisa u nosnicama, njene
svilene kože ispod prstiju i njene topline pored njega. U tako kratkome vremenu
ušla je u njegovu samu srž sve dok nije više znao gdje ona završava, a on počinje.
Sa Ilysom je mogao na neko vrijeme zaboraviti na svoje obveze i teret koji je
nosio kao poglavar. Mogao je biti samo muškarac izgubljen u naručju svoje žene.
Ono što je ona radila za njega išlo je daleko iznad njihove fizičke strasti, bez obzira
kako fascinantna ona bila. Ispunila je prazno mjesto u njemu, ono za koje on uopće
nije niti znao da postoji. Zbog nje se osjećao čitavim.
233
Povratak poglavara
Cijelog života je žudio da bude bolji nego što je, bolji sin, bolji čovjek, bolji
poglavar.
Pretpostavljao je da s tim imaju veze napuštanje njegove majke i
neodobravanje njegova oca. Ali Ilysa je mislila da je dovoljno dobar takav kakav je.
Njena vjera u njega ga je samo još više potakla da bude čovjek i poglavar kakvim ga
je ona smatrala. Kruljanje u želucu ga je napokon natjeralo da ustane. Dok se oblačio
gledao je u Ilysu. Negdje tijekom noći raspleo joj je pletenicu pa joj je kosa sada
ležala rasuta po krevetu kao crveno-zlatna zora. Zbog nje je ostajao bez zraka. Bio
je u iskušenju da je probudi i ponovno vodi ljubav s njom, ali zbilja ju je trebao
pustiti da spava nakon što ju je veći dio noći držao budnom. Još jednom si je rekao
da mora ovo završiti. Za njih nije bilo budućnosti, a Ilysa je zaslužila budućnost. Ilysa
se okrenula na stranu i otvorila oči. Kada mu se nježno nasmijala Connor je osjetio
kako odlučnost curi iz njega poput pijeska u pješčanom satu. Brzo će se morati
oženiti zbog saveza, a Ilysa će se udati. Sjela je držeći plahtu preko prsa. Njena
sramežljivost ga je zabavljala nakon svega što su radili u krevetu.
- Danas ponovno juriš zmajeve ha Connore MacDonald? - pitala je sa
smiješkom u očima. A čudo je bilo što je Ilysa mislila da on to može.
****
Ilysa je omotala deku oko ramena i ustala se kako bi se približila Connoru.

Kliznula je rukama oko njegova struka i zadovoljno uzdahnula kada je položila glavu
na njegova prsa. Njeni dani i noći su bili čista sreća.
- Moram ići, - rekao je Connor, ali ju je jače zagrlio. - Ljudi trebaju trening.
234
Povratak poglavara
- Spremit ću se i sići dolje s tobom, - rekla je iako je znala šta će on na to
odgovoriti.
- Bolje je da nas ne vide kako zajedno ulazimo u dvoranu, - rekao je.
Jedini oblak nad njenom srećom je bilo ovo pretvaranje na kojem je inzistirao.
- Zar me se sramiš? - pitala je.
- Sramim? - Connor ju je uhvatio za ramena i nagnuo nazad kako bi je
pogledao u lice. - Zašto bi me tako nešto uopće i pitala?
- A šta bih drugo trebala misliti kada ne želiš da itko zna da spavam ovdje?
- To je zato da te zaštitim, - rekao je. - Sramim se što te iskorištavam, ali nikada
se ne bih mogao sramiti tebe.
- Zaštititi me od čega? - pitala je. - Nisi ti prvi poglavar koji ima ženu kojom
nije oženjen, a to se za djevojku uglavnom smatra kao čast.
- Čast? Hmmmmm. - Činilo se kao da je sreća nestala iz njega. Nježno joj je
prstima uklonio pramen kose sa lica. - Ne želim da pričaju o tebi.
- Volim te, - rekla je još čvršće ga zagrlivši. - Nije me briga tko zna.
- Volio bih kada bi mogla biti moja žena, - rekao je, a u glasu mu se osjetilo
kajanje.
To što je on to želio je bilo više nego se Ilysa ikada nadala. Rekla je sama sebi
da je to dovoljno.
****
Kako se Connor bojao svoga braka. Držao je Ilysino malo tijelo uz svoje i
udisao miris njene kose želeći da ovaj trenutak zauvijek potraje. Nije joj trebao reći
235
Povratak poglavara
da želi da se može oženiti njome. Kakva je bila uopće vrijednost u želji koju nije
mogao sprovesti u djelo?
Do sada je već trebao čuti vijesti od Maclaina ako dolazi sa svojim ratnicima i
svojom unukom. Bilo je izdajnički od Connora što je želio da Maclains ne dođe, a i
glupo, jer bi njegovo olakšanje bilo samo privremeno. Samo bi morao osigurati drugi
bračni savez. Bez pomoći, šanse da MacDonaldi pobijede brojnije snage MacLeoda
su bile male ili nikakve. Alastair MacLeod je bio iskusan poglavar koji je vodio svoje
ratnike već skoro četrdeset godina. Nije bilo baš vjerojatno da će napraviti greške.
Ponor je uhvatio jednu stranu Ilysina lica i palcem joj prešao preko donje
usne. No bez obzira kako kratko olakšanje bilo, on ga je želio.
- Vrati se nazad u krevet sa mnom, - rekao je. - Trebam te.
236
Povratak poglavara
POGLAVLJE 29
Kada je vidjela Lachlana Ilysa je prelazila preko dvorane kako bi otišla do

Kuhara i razgovarala s njime o zalihama. Stajao je sam, naslonjen na zid pored vrata
koja su vodila van. Ostali muškarci su ga poštovali, ali on se većinom držao za sebe.
Kada je srela njegov pogled, Lachlan je pokazao glavom u smijeru vrata i krenuo
prema njima bez da se osvrnuo. Znatiželjna, krenula je van za njim i dostigla ga
između zgrada koje su okruživale bunar.
- Ako želiš razgovarati sa mnom Lachlane od Lealta, - rekla je stavljajući ruku
na bok, - lijepo me pitaj. - Pogledao ju je svojim pogledom kao da se dosađuje, sa
kapcima poluspuštenim, ali kutovi njegovih usana su se podigli, što je odalo da se
zabavlja.
- Došla si zar ne?
Ilysa je zakolutala očima, ali se, unatoč sebi, nasmijala. - Sada kada si me
odvukao od mojih obveza, šta hoćeš?
- Nisam imao sreće u otkrivanju tko u dvorcu radi za Hugha, - rekao je. - Jesi
li ti?
- Mislila sam da jesam, sve dok mi nisi rekao da to nisi ti, - rekla je.
- Ujutro odlazim na nekoliko dana, - rekao je Lachlan ignorirajući ono što je
rekla. - Poglavar želi da vidim mogu li saznati gdje je Hughov novi kamp. Možda
čujem nešto i o tom špijunu.
237
Povratak poglavara
- Ja ću paziti ovdje, - rekla je.
- Zbog toga sam i želio razgovarati s tobom, - rekao je Lachlan. - Nemoj sama
pokušavati otkriti špijuna.
- Pa ne mogu se natjerati da ne gledam, - rekla je smiješeći mu se.
- Nemoj, - rekao je Lachlan. - Ti si pametna djevojka i možda bi mogla
pogoditi. Ako to špijun shvati, bit ćeš u opasnosti.
- Cijenim tvoju zabrinutost, - rekla je Ilysa, a to je uvijek govorila kada su joj
muškarci govorili šta da radi, a ona to nije imala namjeru poslušati. Podigla se na
prste i poljubila ga u obraz. - Budi pažljiv tamo vani Lachlane.
Nedugo zatim, Ilysa je uživala u razgovoru sa Kuharom okružena zvukovima i
mirisima hrane koja se pripremala za ručak. Iskoristila je priliku da ga pita o nečemu
što joj je bilo na umu.
- Šta znaš o duhovima u dvorcu? - pitala je.
- Hmmmmm. Sada ima više od jednoga? - Kuhar je prekinuo rezanje i okrenuo
se prema njoj sa skeptično podignutom obrvom. - Čuo sam samo za dadilju u kuli.
- Onda mi reci o njoj, - rekla je Ilysa.
- Kroz prozor tornja je ispustila sina našeg posljednjeg poglavara, - rekao je
Kuhar. - Ah, bila je draga, vesela djevojka, ali nije imala baš pretjerano mozga.
- Poznavao si je? - Ilysa je pretpostavila da je priča stara, kao što su to obično
i bivale priče o dugovima.
- Dogodilo se prije nešto više od dvadeset godina. - Kuhar je odmahnuo
glavom. - Bog neka zna zašto je ta glupava djevojka napola visjela kroz prozor sa
djetetom koje joj je iskliznulo iz ruku.
- Mislila sam da poglavar, nakon Connora, više nije imao sinova.
238
Povratak poglavara
- Ne sa svojom ženom. - Kuhar se okrenuo prema pomoćnici koja je ribala
posude iza njih. - Treba nam još mesa za gulaš. Idi zakolji onu kokoš koja je prestala
izlijegat jaja. Ubij je vani, ne želim da kokodače ovuda.
- Što se dogodilo sa dadiljom? - pitala je Ilysa.
- Poglavar je naredio da se ostavi na moru u čamcu, - rekao je Kuhar posežući
za novim komadom za rezanje. - Nitko nikada više nije vidio niti djevojku niti čamac.
Ilysa se ugrizla za usnu. Bila je to okrutna kazna, ali ipak očekivana za tako
težak grijeh. Gubitak poglavareva sina je bio gubitak za čitavi klan.
- Nisi ništa čuo o drugom duhu? - pitala je Ilysa tihim glasom iako sada u
kuhinji nije bilo nikoga drugoga osim njih dvoje.
- Dadilja je jedini za kojega znam, - rekao je Kuhar dajući joj još jedan skeptični
pogled.
- Vidjela sam još jednu ženu sa dadiljom i djetetom. - Otkada je spavala u
Connorovoj sobi nekoliko puta ih je vidjela nakon što bi se probudila. Uvijek su brzo
nestajali, a ona nikada nije bila sigurna jesu li bili stvarni ili samo san.
Kuhar dugo nije odgovorio. Kada napokon je, njegov ju je odgovor iznenadio.
- Jesi li rekla Lachlanu? - pitao je.
- Zašto bih?
- Vjerujem da tvoj drugi duh mora biti njegova majka, - rekao je Kuhar. -
Jadnica. Njeno dijete je umrlo.
- Njeno dijete? - pitala je Ilysa. - Lachlanova majka je rodila dijete našeg
zadnjeg poglavara?
- Da. Na kraju joj je to što je bila poglavarova ljubavnica donijelo samo tugu.
- Kuhar je odložio nož i okrenuo se prema Ilysi. - Pobrini se da se isto ne dogodi i
tebi djevojko.
239
Povratak poglavara
- Nisam znala da znaš za mene i Connora, - rekla je Ilysa, a obrazi su joj
pocrvenjeli.
- Pola dvorca zna da spavaš s njim, - rekao je Kuhar. - A ostali sumnjaju.
- Ne moraš se brinuti za mene, - rekla je kada ju je nastavio gledati kao pas
čuvar. - Nikada nisam bila ovako sretna. Zbilja.
- I Lachlanova majka je bila sretna u početku, baš poput tebe, - rekao je. - A
sada je duh koji nema mira.
****
Zima se vratila u obliku ledene kiše koja je ledila kosti i udarala Connora u lice
poput ledenih iglica. Trebao je to shvatiti kao znak. Vježbali su na polju izvan dvorca
sa nogama do članaka u blatu, ali nitko se nije žalio. Ratnik sa Visočja mora biti
spreman na borbu po kiši.
- Više se koristiš desnom stranom, isto tako mi slobodno možeš pokazati gdje
da te napadnem, - vikao je kroz vjetar na Robbija, njegovog partnera. - Tako je, to
je bolje.
Robbie je bio malen za svoju dob, imao je šesnaest i nije bio prirodan talent,
ali dečko je bio uporan pa se ono dodatno vrijeme koje je Connor provodio s njime
isplatilo. U stvari, svi su se mlađi muškarci popravljali.
- Connor! - netko je viknuo. - Nije li ono tvoja mala galija što ide u našem
smijeru?
Pogledao je prema moru i zbilja, galija koju su ukrali Shaggiju Macleanu, je
ulazila u zaljev.
240
Povratak poglavara
Prije nego je napustio vježbu, Connor je još jednom zamahnuo i oborio
Robbija na leđa u blato. Sljedeći puta će dečko znati da ga mora blokirati.
Sišao je stepenicama uklesanim u stijenu i stigao na plažu upravo kada je
galija pristajala. Niall je bio sam pa mu je Connor pomogao da pristane.
- Jesam li dobro došao? - pitao je Niall cereći se.
- Izlazi iz prokletog broda i pomogni mi, - rekao je Connor.
Niall se prebacio preko strane broda pa su ga zajedno prenijeli preko linije
plime.
- Dobro je vidjeti te, - rekao je Connor udarajući Nialla po leđima. - Ali sljedeći
puta, prije nego uzmeš moj brod, pitaj za dopuštenje.
- Imao sam dojam da je to sada moj brod, - rekao je Niall posežući unutra po
svoj mač i kožnu torbu. - Priznaj da si ga želio upotrijebiti za vatru prije nego sam ga
popravio.
- Zapaliti? Ovu ljepotu? - rekao je Connor iako je galija bila skoro uništena u
oluji i izgledala kao da joj nema pomoći, prije nego je se Niall dočepao. - Nikada.
Connor se veselio dugom razgovoru uz viski o tome tko ima veće pravo na
ukradeni brod. S obzirom da su MacDonaldi ukrali brod od Shaggija, promijenio je
vlasnika barem jednom u okladi. Istog trenutka kada su ušli u dvoranu, a sa njih se
cijedila kiša, blato i znoj, Connorove oči su našle Ilysu koja je bila na drugom kraju
prostorije i smiješila mu se. Sada, svaki puta kada bi ušao u dvorac imao je osjećaj
da dolazi doma k njoj. Bio je to dobar osjećaj. Nakon dugog trenutka Ilysin pogled
se podigao i primijetila je tko stoji pored njega.
- Niall! - podigla je suknje i potrčala preko dvorane kako bi mu se bacila u
naručje.
241
Povratak poglavara
Niall se smijao i crvenio dok ju je grlio duže nego je to Connor smatrao
potrebnim.
- Pusti je, - rekao je. - Cijelu ćeš je smočiti.
Kada je napokon spustio Ilysu na noge, Niall ju je odmjerio. - Nisam navikao
na to da izgledaš tako privlačno.
Ah, čini se da je i Niall pokupio šarm svoga starijeg brata. Vrijeme je da se
žene sakriju.
- Presvuci se iz te mokre odjeće prije nego se razboliš, - rekla je Ilysa Niallu.
- Mogu li prije nešto jesti? Umirem od gladi, - rekao je Niall ponovno zvučeći
mlado. Dok je Ilysa poslala sluge po hranu, Niall je u Connorove ruke gurnuo
zapečaćen komad papira, i tihim glasom rekao, - Ian me poslao s ovim istoga trena
kada je stiglo.
Connor je sa nelagodom vidio da se radi o pečatu poglavara Maclaina.
Zagurao ga je u košulju kako bi pročitao nasamo. Da li će u pismu pisati da Maclain
dolazi ili ne? U bilo kojem slučaju, nije mogla biti dobra vijest.
242
Povratak poglavara
POGLAVLJE 30
Connor i Ilysa su stvorili naviku razgovaranja o dnevnim događajima i

poslovima dvorca kada bi se navečer sreli. Obično su prvo vodili ljubav, ali ono o
čemu je Connor želio s njom razgovarati večeras nije moglo čekati. Kada je došla u
njegovu sobu, povukao ju je na krilo i sjeo s njom ispred kamina.
- Danas sam te vidio da razgovaraš sa Lachlanom. - To nije bilo ono o čemu je
želio razgovarati s njom, ali riječi su mu jednostavno izletjele.
- Da. - Na Ilysinom licu se pojavio osmjeh koje je bio kao igla u njegovom srcu.
- Jesi li razmislio o tome da ga postaviš za zapovjednika svoje straže?
- Za sada ga trebam da putuje po poluotoku i skuplja informacije, - rekao je
Connor.
- Rekao je da odlazi u potragu za Hughovim novim kampom.
- To je ono što sam mu rekao da radi, - rekao je Connor. - Tko zna da li će to
zbilja i raditi.
- Sigurna sam da hoće. - Ilysa je spojila obrve i proučavala mu lice.
- Mislio sam da ti se ne sviđa ideja da ga postavim za zapovjednika, - rekao je
Connor zadržavajući svoj pogled na gorućem drvu. - Nisi mu vjerovala.
- Ne sjećam se da sam to rekla, - rekla je.
- Rekla si da Lachlana nešto muči i da bi željela znati o čemu se radi. - Connor
se okrenuo i zadržao pogled na njenom licu. - Pretpostavljam da si saznala.
243
Povratak poglavara
Ilysa se igrala sa svojim rukavom i nije mu odgovorila.
- Vidim da mi ne želiš reći, - rekao je.
- Želim, - rekla je. - Ali to nije moja tajna.
Connoru se nije sviđalo to što Ilysa i šutljivi Lachlan dijele tajnu. - Zašto ti je
rekao?
- Nije baš rekao. Samo mi je natuknuo o kakvoj se tajni radi, - rekla je Ilysa
izgledajući kao da joj je neugodno. - Misli da Hugh ima špijuna u dvorcu.
Ako je Lachlan bio špijun upravo bi to rekao kako bi odvukao pozornost od
sebe.
- I sada kada znaš, općenito, što muči Lachlana, - rekao je Connor, - što misliš
o njemu?
- Mislim da mu možeš vjerovati, - rekla je gledajući ga u oči, - i da je on najbolji
izbor za zapovjednika.
- Što je sa Sorelyjem? - pitao je Connor samo zato jer se osjećao ljuto.
- Sam si rekao da on nije dobar u obučavaju mlađih muškaraca. - Zastala je. -
I meni se ne sviđa.
- Možda bi mislila drugačije o njemu ako bi ti odavao svoje tajne kao što to
Lachlan radi.
Zbog izraza povrijeđenosti na Ilysinom licu Connor je požalio riječi istoga
trenutka kada su mu izašle iz usta. Maknula je njegovu ruku sa svoga struka i
skliznula mu iz krila. Tada je stala ispred njega, s rukama prekriženim ispred sebe,
gledajući u njega sa svojim pametnim očima i tjerajući ga da se osjeća kao smeće.
- Zašto tako razgovaraš sa mnom? - pitala je.
244
Povratak poglavara
- Žao mi je. - Connor je otišao do prozora i zagledao se u crno more i nebo. -
Vidio sam te sa Lachlanom i mislio o tome kako ti on može dati sve ono što ja želim
i zbog toga sam toliko ljubomoran da ne mogu normalno razmišljati.
Čuo je Ilysine tihe korake dok je prelazila preko sobe prema njemu. Osjećao
je kako ga otrov napušta istoga trenutka kada je stavila svoje ruke oko njegova
struka i naslonila mu se na leđa. Njena dobrota je bila dar koji on nije zaslužio.
- Nemoj tako govoriti, - rekla je. - Šta je to što mi netko drugi može dati, a da
to više želim od toga da budem s tobom?
Čak joj niti to ne mogu dati još dugo.
Iako je istina da je imao napad ljubomore kada ju je vidio sa Lachlanom u
mirnom kutu dvorišta dvorca, ipak je poruka od Maclaina bila ta zbog koje je imao
ljubomorni ispad na nju.
Connor se okrenuo kako bi je pogledao. Nije to više mogao odgađati. Morao
joj je reći. Što će ona učiniti? Napustit će ga.
- Dođi u krevet, - rekla je Ilysa i uhvatila ga za ruku, a on je još malo odgodio
da joj kaže.
Spremali su se za krevet kako je zamišljao da svi mladi parovi rade. Nakon što
joj je pomogao da skine haljinu, gledao ju je kako prelazi preko sobe, samo u donjem
rublju, kako bi je uredno složila preko naslona stolca. On je svoju odjeću ostavljao
pored kreveta. Ostavio je svijeće da gore, jer ju je volio gledati, i uvukao se u krevet
pored nje.
Dok ju je grlio zatvorio je oči, ali nije mogao spriječiti riječi iz poruke da mu
lutaju mislima. Ne bi bilo pošteno da joj ne kaže prije nego vode ljubav u slučaju da
zbog toga promjeni mišljenje o tome da bude u njegovu krevetu. Ali bio je u
iskušenju.
245
Povratak poglavara
- Mo chroi. - Odmaknuo joj je kosu sa lica i poljubio je u čelo. - Imam novosti
koje ti moram reći.
Osjećao je kako joj se tijelo napelo u njegovim rukama i rekla je, - Ne želim to
čuti.
- Niall je donio poruku od poglavara Maclaina, - rekao je Connor. - Napisao je
da Kruna gleda blagonaklono na brak između mene i njegove unuke.
Činilo se kao da se Ilysa uvukla u sebe. Iako je shvaćao zašto se povlači od
njega, mrzio je to.
- Šta namjeravaš učiniti? - pitala je tihim glasom.
- Iskoristiti ću ovu priliku, - Connor se natjerao da kaže. - Našem klanu treba
taj savez.
Razbijao je glavu sve otkada je dobio poruku pokušavajući smisliti način kako
da izbjegne brak. Bez obzira kako gledao, njegov klan nije mogao pobijediti
MacLeode bez pomoći saveznika i životi njegovih ratnika bi bili izgubljeni uzalud.
Kao poglavar, Connor nije imao pravo staviti svoju sreću, ili čak Ilysinu, ispred života
svojih ratnika ili povratka zemlje na koju imaju pravo.
- Da li to znači da je odlučeno? - pitala je Ilysa, a hrabrost u njenom glasu ga
je dirnula u srce.
- Maclain je upravo na putu ovamo, - rekao je. - Bit će ovdje za nekoliko dana,
sa svojom unukom.
Kada se tišina razvukla Connor je poželio, samo ovaj puta, da je Ilysa jedna od
onih djevojaka koja viče i baca stvari okolo. Sve bi bilo bolje od ove strašne tišine
zbog koje se osjećao kao da mu ona izmiče iz trenutka u trenutak.
- Nemam izbora, - rekao je, - moram ući u taj brak zbog dobrobiti klana.
246
Povratak poglavara
Ali ti si ona koju želim. Connor nije te riječi izrekao na glas. Već je uzrokovao
dovoljno zla bez da je još moli da ostane i bude njegova ljubavnica. Na svoj
metodičan način Ilysa je popravila posteljinu i sjela, ostavljajući njegove ruke prazne
od svoje topline. U odsjaju svijeća vidio je crvenu i zlatnu boju u njenoj kosi kada je
sjela na rub kreveta leđima okrenuta prema njemu.
- Ako želiš otići sutra ću te poslati kući u Dunscaith, - rekao je Connor iako se
molio da kaže da ne želi ići. Toliko ju je puno volio.
****
Zar će njena sreća tako brzo završiti? Connor je nazvao Dunscaith njenim
domom, ali on to nikada ne bi mogao biti bez njega. Ona nije imala dom.
- Što želiš da učinim Connore? - Ilysa je uspjela zadržati glas mirnim iako je
osjećala kao da joj život visi na niti. Bilo je lakše sa leđima okrenutim prema njemu.
- Pokušavam učiniti pravu stvar i prema tebi i prema mojoj budućoj ženi, -
rekao je. - Zakleo sam se da ću kao poglavar imati samo jednu ženu. Ako ostaneš
ovdje, neću moći održati to obećanje.
- Nisam te pitala što misliš da je ispravno ili što misliš da je tvoja dužnost, -
rekla je govoreći pažljivo. - Pitala sam te što želiš da učinim.
- Želim da ostaneš ovdje više od ičega što sam ikada želio, - rekao je grubim
glasom. - Trebam te svaki dan pored sebe i svaku noć u mome krevetu, ali ne mogu
to tražiti od tebe.
Ilysa je progutala kako bi pročistila grlo koje joj se zatvorilo od emocija.
Connor ju je još uvijek želio. - Još uvijek nemaš ženu, - rekla je. - Ostat ću dok je ne
budeš imao.
247
Povratak poglavara
A nakon toga? Mogla je čuti njegovo neizgovoreno pitanje, ali još nije bila
spremna odgovoriti na njega.
Connor se pomaknuo kako bi sjeo iza nje, stavljajući svoje duge noge sa svake
njene strane i grleći je rukama da se osjećala zaštićeno kao u kukuljici.
- Cijenit ću svaki sat koji imamo zajedno, - rekao je i poljubio je u vrat.
- Imam samo jedan uvjet, - rekla je Ilysa sjećajući se Tearlagina upozorenja.
Naš poglavar će naći sreću sam ako se oženi djevojkom koja će ga odabrati u noći
Beltanea.
- Koji? - pitao je, a njegov dah je bio topao na njenoj koži.
- Obećaj mi da se nećeš oženiti prije Beltanea.
- To je sve? - pitao je. - Sumnjam da će biti vremena za vjenčanje prije tada,
čak i da to želim.
- Obećaj mi, - inzistirala je.
- Obećajem.
Zašto Tearlag nije rekla Connoru da mora čekati do ljetnog solsticija da nađe
mladenku, ili još bolje, Lamasa, kada kolovoz stigne, topao i zlatan?
Beltane je bio za samo tjedan dana.
****
Connor se naglo probudio i sjeo. Bilo je mračno, ali se činilo da nema još dugo
do jutra. Bio je vrlo miran i ponovno služao zvukove.
- Što je bilo? - pitala je Ilysa pospanim glasom.
- Jesi li čula?
- Čula što? - pitala je.
248
Povratak poglavara
Nije znao što ga je to točno probudilo, ali njegovi ratnički instinkti su mu
govorili da taj zvuk ne bi trebao biti tamo. Odmaknuo je plahte i gol otišao do
prozora. Pogledao je van u tamu, tražeći pokret, prvo na morskoj strani a onda po
dvorištu.
- Odavde ne vidim dobro, - rekao je. - Idem na toranj.
Otvorio je mala vrata na daljoj strani svoje sobe i otrčao u malu sobu na
tornju, preskačući po tri stepenice odjednom. Uz duha, koji je navodno živio tu,
toranj je imao i veliki prozor. Connor ga je otvorio i nagnuo se naprijed. Nije čuo
ništa osim vjetra i udaranja valova od stijene.
Tada ih je vidio, kolona tamnih figura koje su dolazile uz stepenice.
249
Povratak poglavara
POGLAVLJE 31
Connor je istrčao sa tornja, navukao odjeću i zgrabio svoj mač trčeći kroz
vrata.
- Što je bilo? - Ilysa je povikala za njim.
- Napadaju nas! - Ponovio je uzvik kako bi probudio muškarce kada je došao
do dvorane.
- Svi van!
Connor je istrčao van iz stražarnice i potrčao prema vratima. Osigurati da su
sigurni je bio prvi zadatak u obrani dvorca. Nebo je već bilo za nijansu svjetlije jer
se zora približavala.
O shluagh! Connorovo srce se spustilo u pete kada je uočio dvije sjenke na
podu pored vrata. Kada je bio nekoliko metara udaljen od stražara na podu, u
laganom svjetlu je vidio da su vrata otvorena. Na drugoj strani je čuo zvukove nogu
koje trče pa je i on potrčao jače. Preskačući preko tijela, bacio se na vrata.
Tup, tup. Kada su muškarci sa druge strane počeli udarati po vratima,
pokušavajući ih na silu otvoriti, ona su ga gurala u ramena. Connor se jače upro
nogama. Vrata su se malo otvorila i vika napadača mu je odzvanjala u ušima.
Pokušavao je staviti tešku polugu na vrata ali nije mogao.
- Ne! - sve će biti izgubljeno ako napadači uđu u dvorac. Stišćući zube, Connor
je posljednji put gurnuo i uspio staviti gredu na vrata. Isti trenutak kada je uspio
250
Povratak poglavara
staviti polugu na vrata našao se okružen desecima ratnika koji su ga slijedili iz
dvorane. Na vratima je bio sam samo nekoliko trenutaka, ali bitke i ratovi su
dobivani ili gubljeni u nekoliko takvih trenutaka.
- Spustite rešetku! - viknuo je.
Netko je poslušao njegovu naredbu jer je čuo jaki zvuk klak, klak, klak lanca
dok su se teška metalna vrata spuštala, a taj zvuk je bio praćen vriskovima
muškaraca koji su se našli ispod njenih oštrih šiljaka.
- Na zidove! - Connor je povikao i mahnuo muškarcima da idu gore i odupru
se napadačima.
Dok je on davao naredbe, dio njegova uma se sjećao onoga što je vidio. Dva
mrtva stražara. Otključana vrata. Mogla je to biti katastrofa, bitka za dvorac gotova
prije nego je i počela. To je i bio plan. Dok su MacDonaldovi ratnici spavali netko je
ubio dva stražara i otvorio vrata. U dvorcu je bio izdajica.
****
Nakon što se Ilysa pobrinula za sve ranjenike koje su unijeli u dvoranu,

ostavila je Kuhara kao glavnoga i otišla van vidjeti da li ima još ozlijeđenih. Sa
stepenica, u svjetlu zore, gledala je kaos koji je ostavio napad. Strijele su letjele u
dvorište. Nekoliko muškaraca je bilo zaposleno postavljanjem drvenih greda pod
kutom, kako bi pojačali vrata, koja su odskakivala pod ritmičkim udarcima. Iznad
nje, ratnici su se borili prsa o prsa sa napadačima koji su se popeli uz zid.
U očaju je gledala kako jedan od njihovih ratnika pada na leđa sa zida. Pao je
uz tup udarac i ležao trzajući se, a noge su mu bile pod čudnim kutom. Ilysa je
potrčala preko dvorišta i bacila se na koljena pored ozlijeđenog muškarca. U prsima
251
Povratak poglavara
mu je bio bodež. Tijelo mu je sada bilo mirno, a oči otvorene i bez pogleda. Za njega
više ništa nije mogla učiniti. Pod dojmom, prekrila je lice i nagnula se nad njim. Ali
više nije bilo vrijeme za slabost pa se natjerala da ustane. Bilo je drugih koji su trebali
njenu pozornost i pomoć.
Podižući se na noge vidjela je Connora kako je gleda s druge strane dvorišta.
Kada su im se oči srele, svi zvukovi slike borbe su izblijedili i ostali su samo njih dvoje.
To nije moglo trajati dulje od trenutka, ali ona je osjećala kao da je vrijeme stalo.
Onda je on mahnuo rukom i povikao, - Ulazi unutra!
Potrčala je nazad do stražarnice. Iz sigurnosti vrata okrenula se i vidjela ga
kako se penje uz ljestve na zid, sa bodežom u zubima.
Lachlan ga je slijedio noseći luk i strijele. Jednom kada su se popeli na zid,
Connor je davao strijele Lachlanu koji ih je ispucavao, jednu za drugom u brzom
nizu. Između ispaljivanja strijela, Connor je upirao prstom, očito birajući mete.
Pretpostavljala je da izabire vođe ili ratnike koji najopasnije izgledaju. Connor je
ostavio Lachlana samoga kako bi prvo jednoga, a onda za njim i drugoga bacio
neprijateljske ratnike sa zida. Ah, bio je čudo s mačem. Ilysa je imala svoju vlastitu
ulogu za odigrati. Kada je vidjela muškarca kako šepa prema stražarnici, vukući svoju
krvavu nogu za sobom, požurila je pomoći mu. Ovoga može spasiti.
****
Connor nije bio iznenađen kada je saznao da su napadači Hughovi ljudi, a ne

MacLeodovi. Činilo se da je vjerojatnije da izdajica u dvorcu ima vezu sa
neprijateljem unutar klana nego sa neprijateljskim klanom. Jedina svjetla strana
ovoga očajnog dana je bilo otkriće koliko je spretan Lachlan sa lukom i strijelom.
252
Povratak poglavara
Hughovi ljudi su svoje strijele slali na dvorac naslijepo, povremeno sretno
pogađajući. Ali nije bilo sreće kod Lachlanovih strijela, osim loše sreće onoga tko mu
se našao kao cilj. Na nesreću, Hugh se nije pokazao. Connor je pretpostavljao da je
sve pratio iz sigurnosti svoga prokletog broda. Hugh je mogao ukrstiti mačeve sa
najboljima od njih, ali bio je oprezan sa riskiranjem svoje glave.
- Donesite kante vode! - viknuo je Connor kada je vidio da jedan od krovova
gori. Prije nego su riječi izašle iz njegovih usta vidio je Ilysu kako vodi tri žene preko
dvorišta, svaka od njih je nosila kantu. Strijela je proletjela pored Ilysine glave, a
njegovo srce je stalo. Ako žena ne ostane unutra sam će ju zavezat za prokletu
stolicu.
Kada ju je dostigao dodao je njenu kantu najbližem muškarcu, podigao je i
viknuo drugim ženama da ostave proklete kante i idu unutra.
- Ostani u stražarnici gdje ne možeš nastradati, - naredio je Ilysi nakon što ju
je spustio na stepenice.
- Pokušat ću, - rekla je.
Tako mu svih svetaca, bila je tvrdoglava. Ali koja žena, bila je hrabra kao bilo
koji od njegovih ratnika. Connor ju je zgrabio za ramena i poljubio ju u usta.
- Imam bitku u kojoj se moram borit, - rekao joj je. - Ne mogu se brinuti o tebi
pa ćeš napraviti kako sam ti rekao. - Ovoga puta je kimnula, a on ju je zbog toga
ponovno poljubio.
****
Iako je bio umoran od bitke, Connor nije mogao spavati. Stalno je razmišljao
o dva stražara pored vrata, ubijeni od nekoga koga su smatrali prijateljem. Barem
253
Povratak poglavara
će sada biti malo manje ranjivi sada kada znaju da moraju biti na oprezu zbog
neprijatelja u svojim redovima. Međutim, povjerenje je bilo ključno za njih da se
mogu boriti zajedno. Connor mora pronaći izdajicu i to brzo. Misli su mu skakale
između te scene pored vrata i sjećanja na strijelu koja je proletjela pored Ilysine
glave. Dragi Bože, da joj se nešto dogodilo nikada si to ne bi oprostio.
Napad na dvorac ga je podsjetio koliko je važno kontrolirati i okolicu dvorca,
a uz to i osigurati pomoć Maclaina. Uskoro će stići njegova mladenka i on će izgubiti
Ilysu. Što će on bez nje?
Da bude iskren, uopće nije niti pokušavao spavati. Ono malo vremena što mu
je ostalo s njom je bilo predragocjeno da bi ga trošio na tako nebitne stvari. Svaka
noć je bila dar i ujedno i mučenje, jer je znao da bi mogla biti zadnja.
- Budan si? - pitala je Ilysa tihim glasom.
- Da. - Poljubio ju je u kosu i privukao bliže.
- Odlučila sam, - rekla je.
- Što mo chroi? - pripremio se na to da je čuje kako ga traži da joj ujutro
pripremi brod da je odvede nazad u Dunscaith. Njegovo srce je bilo u njenim
rukama.
- Ako to želiš, ostat ću nakon što ona dođe, - glas joj je zadrhtao kada je
dodala, - i nakon što se vjenčate. - Zatvorio je oči. To je ujedno bilo i ono što je želio
i ono čemu se nadao da nikada neće reći.
- Strah me je da ćeš biti nesretna jer ćeš dijeliti kućanstvo sa drugom ženom.
- Connor nije dodao, i dijeliti mene, ali to je ostalo visjeti u zraku između njih.
- Možda, - rekla je, - ali bila bih nesretnija bez tebe. - Connor se osjećao
preplavljen olakšanjem i krivnjom.
- Bit će mi je žao, - rekla je Ilysa okrećući glavu od njega.
254
Povratak poglavara
To je bilo tako slično Ilysi.
- Većina poglavara ima više od jedne žene. Njeni djedovi su poglavari pa će to
i očekivati, - rekao je povlačeći je nazad. - Imati samo jednu ženu je bilo moje pravilo,
koje sam donio u neznanju.
- To je i crkveno pravilo, - rekla je Ilysa ne zvučeći previše uvjereno.
Crkva je imala puno pravila koja se nisu poštovala u Visočju. Ovdje je bilo
toliko malo svećenika da su u pravilu brakovi bili blagosiljani, ako uopće, u isto
vrijeme kada se krstilo i prvo dijete para. Po Keltskom pravilu, nezakonita djeca su
priznavana bez srama. I muškarci i žene su mogli tražiti razvod zbog puno razloga,
uključujući ženinu nemogućnost za zatrudni i muškarčevu nemogućnost da ispuni
svoje bračne dužnosti.
- Očekujem da će moja žena biti zadovoljna sve dok je budem tretirao sa
poštovanjem i, - natjerao se da to kaže, - dok joj budem davao djecu.
Ilysa je bila toliko mirna da je Connor želio da to može povući i reći joj da želi
samo nju, što zbilja i je. Ali morao je biti iskren o tome kako će stvarno biti, kako
mora biti, ako ona ostane.
- Imam odgovornost prema njoj. To nije njena krivnja i dat ću joj ono što
zaslužuje, - rekao je. - Možeš li to prihvatiti?
Ilysa je kimnula uz njegova prsa, a on je mrzio sam sebe.
- Razumjet će da je naš brak samo savez između klanova i ništa više, - rekao
je.
- Ona je žena, - rekla je Ilysa. - Bez obzira šta razumije, nadat će se ljubavi.
- To je nešto što nikada neće moći imati, - rekao je Connor. - Bez obzira da li
ćeš ostati ili otići, moje srce je tvoje.
255
Povratak poglavara
Polako je vodio ljubav s njom, imao je potrebu pokazati joj, sa svakim
dodirom, svakim poljupcem, svakim guranjem koliko mu ona znači. Sve do sada se
suzdržavao, nikada nije vjerovao ženi, barem ne otkada je imao sedam i njegova
majka otišla bez da je i pomislila na njega. Bio je oprezan čovjek koji je odbacio svaki
oprez. Ogolio je svoju dušu Ilysi i dopustio joj da posjeduje njegovo srce.
256
Povratak poglavara
POGLAVLJE 32
Od kada mu je teret pao na leđa, susreo se sa izdajom, ranama i gubitkom.

Ali on nije covjek koji odustaje. Iz svoju bracu, vodi borbu za svoj klan i dok god ima
nju pored sebe, bice srecan covjek.
Connor je bio u svojoj sobi kada je u nju utrčao Lachlan udarajući tako jako
vratima da su se odbila od zida.
- Sljedeći puta ćeš kucati i čekati dopuštenje prije nego uđeš u moju sobu. -
Connor je prekrižio ruke i podigao obrvu gledajući u Lachlana, koji je bio uznemiren
zbog nečega, ako je suditi po njegovim stisnutim šakama i teškom disanju. -
Pretpostavljam da si izgubio Hugha?
Na kraju jučerašnje bitke, Connor je poslao Lachlana sa galijom punom
muškaraca u potjeru za Hughovim brodovima, a ujedno se nadajući da će uspjeti
otkriti njihov novi kamp. Vidjevši kako se Lachlan borio protiv Hughovih ljudi,
zaključio je da on ne može biti jedan od njih. To ipak nije značilo da mu Connor u
potpunosti vjeruje.
- Da, izgubio sam ga, - rekao je Lachlan ljutito.
- Pa, nisi prvi. Hugh ima zarađenu reputaciju da nestaje u magli.
Kada se Lachlan nije opustio niti ponudio ikakvo objašnjenje, Connor je pitao,
- Ima li još nešto?
257
Povratak poglavara
- Mislio sam da si drugačiji od svoga oca, bolji od njega, - rekao je Lachlan. -
Ali sada, kada vidim kako iskorištavaš tu dragu, nevinu djevojku, znam da si isti kao
i on.
Mora da ga je Lachlan vidio kako ljubi Ilysu tijekom bitke. Nije bilo slično
Connoru da se tako zaboravi, ali njegovi pokušaji da sakrije njihovu vezu su ionako
vjerojatno bili osuđeni na propast. Takvu vrstu tajne je bilo gotovo nemoguće čuvati
u kućanstvu kakvo je bilo dvorac.
- Nije dovoljno što se brine o tvome kućanstvu, liječi ti rane i brine o tvojim
gostima, - rekao je Lachlan šireći ruke. - Tako mi Boga, toj djevojci je stalo do tebe,
prijetila je da će me ubiti kako bi zaštitila tebe. Kako se možeš tako ponašati prema
njoj?
Connor se nije branio, iako se mogao braniti time da se ne ponaša loše prema
njoj. Poglavari se žene kako bi osnovali saveze, i oni imaju ljubavnice i druge -
supruge- kako bi zadovoljili sebe ili kako bi osnovali nove saveze. To se očekuje.
Ipak, u srcu je znao da ne bi bilo u redu da to napravi Ilysi. Ona je bila rođena da
bude jedna i jedina u muškarčevu životu.
- U pravu si. Trebao bih je se odreći. - Connor je potonuo u stolicu i stavio
glavu u ruke. - Ali ja sam slab čovjek. Previše je volim da bih je pustio. Barem ne još.
- Zbilja to misliš? - pitao je Lachlan. - Da je voliš? - Connor se nije niti trudio
podići glavu da bi odgovorio. - Zašto je onda ne oženiš? - rekao je Lachlan. - Da mene
voli djevojka poput Ilyse stavio bih joj prsten na ruku prije nego bi imala priliku da
se predomisli.
Pomisao da ga Ilysa više ne voli pogodila ga je u grudi poput malja. - Ja sam
poglavar, - rekao je. - Moram izabrati za klan, a ne za sebe.
258
Povratak poglavara
- Za tako pametnog čovjeka Connore MacDonald, - rekao je Lachlan, - ti si
prokleti idiot.
****
- Poglavaru, imamo posjetioce!

Ponovno su vježbali u blatnjavom polju, a Connor ga je prešao kako bi bolje
vidio. Sa vrha stijene gledao je kako se jedna ratna galija približava zaljevu. Stisnuo
je oči pitajući se tko je to. Nije bila jedna od MacDonaldovih, a Maclain bi došao sa
njih pet-šest. Loš osjećaj je prešao u ljutnju kada je vidio dvije žene, bile su obučene
u haljine jarkih boja koje su se vidjele ispod njihovih ogrtača kada su ih podigli iz
broda. Na trenutak je pomislio da je možda došao MacNeil sa dvije svoje kćeri, ali
Alexov punac ih nikada ne bi doveo ovamo dan prije nego što bi bitka za Trotternish
trebala započeti.
Ovo je bio loš trenutak za primati goste, ali u gostoljubivosti Visočana nije bilo
iznimki. Connor je duboko uzdahnuo prije nego je krenuo niz stepenice.
Približavajući se grupi okupljenoj na plaži, dvije žene su se zagrlile i gledale u njega
pogledima kao da se boje za vlastite živote. Što nije bilo u redu s njima? Stajao je
sam, a one su imale dvadesetak ratnika da ih čuvaju, a osim toga niti jedan poglavar
na Visočju nikada ne bi napao svoje goste.
Oštrica Connorova mača je napravila poznati zvuk kada je zamahnuo preko
ramena kako bi ga spremio u korice na leđima. Mlađa žena je ispustila užasnuti zvuk
i zabila glavu u prsa starije žene.
- Tisuću dobrodošlica, - Connor je pozdravio grupu. - Ja sam Connor, sin
Donalda Gallacha i poglavar MacDonalda sa Sleata.
259
Povratak poglavara
Ovo je potaknulo uzbuđeno šaputanje između žena. Connor je osjećao
sažaljenje prema muškarcima koji su morali putovati s njima. Nakon jednoga dana
s njima na moru, u skučenoj galiji, Connor bi vjerojatno bio spreman bacit se u more
i utopiti. Iz grupe se odvojio i istupio stariji ratnik. - Donosim vam pozdrave mog
poglavara, Johna Maclaina od Ardnamurchana.
Ne, ne može biti da je Maclain poslao samo jednu galiju.
- Gdje je vaš poglavar i ostatak njegovih ratnika? - Connor je zahtijevao
odgovor.
- Nakratko su spriječeni.
- Spriječeni? - pitao je Connor teško kontrolirajući svoj temperament.
- Da, još nevolja sa pobunjenicima, - rekao je čovjek sliježući ramenima kao
da je to ništa. - Moj poglavar očekuje da će biti tu za nekoliko dana sa flotom galija.
Connoru su se ramena malo opustila. Nije se mogao boriti uz pomoć
obećanja, ali ako Maclain stigne za dva dana sa ratnicima, to bi trebalo biti dovoljno
brzo. I Alex, Ian i Duncan će do tada doći, pa će bitka započeti. Connorove misli su
se vratile na napad koji je planirao izvesti u noći Beltanea.
- Dok je moj poglavar spriječen…. - Stari ratnik je pročistio grlo, ponovno
vraćajući Connorovu pozornost sa planova bitke.
- Da? - pitao je Connor kada se umorio od čekanja da muškarac nastavi.
- Povjerio mi je veliku čast i dužnost da vam dovedem njegovu unuku.
****
Ilysa je tražila priliku da porazgovara sa Lachlanom dok je Connor bio zauzet

drugim stvarima. Nije nepotrebno željela buditi Connorovu sumnju. Nakon što je
260
Povratak poglavara
Lachlan napustio stražarnicu, čekala je neko vrijeme, a onda ga slijedila van, ispod
ruke noseći košaru. Vidjela ga je kako ulazi u oružarnicu. Savršeno. Nije željela ući
odmah već je izabrala dulji put oko dvorišta. Ušla je u jednu od prostorija, praveći
se da tamo nešto treba, prije nego se uputila u oružarnicu. Kada je otvorila teška,
drvena vrata našla je Lachlana kako sjedi na jednoj od dugih drvenih klupa, koja se
protezala cijelom prostorijom, i kamenom oštri svoj bodež.
- Ilysa u oružarnici? - rekao je umjesto pozdrava. - Tražiš novu sjekiru?
Unatoč humoru oči su mu bile zabrinute. Ovoga puta Lachlanovo urođeno
nepovjerenje je bilo opravdano.
- Ne, - rekla je. - Tražim lakše oružje.
- Ne bi trebala na ovakva mjesta dolaziti sama, - rekao je. - Naš špijun je ubio
dva čovjeka. Da sam ja on, do sada bi već bila mrtva.
I Connor joj je održao slično predavanje. - Pažljiva sam, - rekla je iako je njen
razlog zbog kojega je slijedila Lachlana u oružarnicu to pobijao.
- Hmmmmm.
Kada se Lachlan vratio oštrenju, Ilysa je uzela jednu od strijela koje su mu
ležale pored nogu. Gledajući u neuobičajen vrh osjetila je kao da joj se tlo gubi pod
nogama. Bila je potpuno ista kao i one koje je izrezala iz Connorovih prsa i bedra.
Zbilja, ovo nije očekivala. Gledajući Lachlana kako ispucava strijele tijekom bitke, sa
takvom vještinom, ta pomisao joj je pala na pamet. Da bi on mogao biti strijelac koji
je napao Connora. Željela se samo uvjeriti da to ne može biti istina.
Ilysine oči su se napunile suzama na slike sjećanja kako Connorova glava visi
dok su ga Ian i Alex napola unijeli u dvorac. A onda su se suze, ovaj puta od gorkoga
razočaranja, slile niz njene obraze jer je to bio Lachlan, njen prijatelj. On je to učinio.
Pružajući strijelu prema njemu ruka joj se tresla, bila je to gesta optužbe. Napetost
261
Povratak poglavara
između njih je bila poput razvučena užeta. Lachlan se nije pretvarao kao da ne
razumije, niti joj je dokaze pokušao istrgnuti iz ruku.
- Kako si to mogao učiniti Lachlane?
****
Connor je bio bijesan. Bio je apsolutno jasan da je njegova spremnost za

ulazak u brak u potpunosti ovisna o tome da se MacIain pridruži borbi protiv
MacLeoda za Trotternish. S obzirom na njihov sporazum, MacIain nije trebao poslati
svoju unuku prije svojih ratnih galija.
U slučaju da MacIain ne stigne na vrijeme da bi sudjelovao u bitci, Connor bi
bio u nezgodnom položaju da mora vratiti mladenku. S druge strane, Connor bi
vjerojatno izgubio bitku i bio mrtav, pa bi neugodnost bila kratkotrajna.
Bila je to složena situacija i volio bi da se može obratiti Ilysi za savjet. Naravno,
bila je posljednja osoba s kojom je mogao o ovome razgovarati. Kako bi Ilysa
reagirala kad bi saznala da je MacIainova unuka ovdje?
Tako mu svih svetaca, kako će živjeti s dvije žene? Nekako je mislio da će
uklanjanje MacLeoda sa Trotternisha biti lakši zadatak. Connor je skrivao rastući
očaj približavajući se dvjema ženama. Pretpostavljao je da su majka i kći, jer su bile
otprilike dvadesetak godina razlike i izgledale vrlo slično. Bile su visoke, tamne kose,
lijepe žene s licem oblika srca i sa mesom na kostima. Njihova moderna pokrivala za
kosu i delikatne cipele nisu baš dobro prošli na putovanju morem i to još na
otvorenom brodu.
- Ovo je Lady Eleanor, udovica prvog sina našeg poglavara, i njezina kći Jane,
- rekao je stari ratnik.
262
Povratak poglavara
- Dobrodošle dame, - rekao je Connor i pokazao prema stubama. - Siguran
sam da biste se željele maknuti sa vjetra i kiše.
Dvije su žene nastavile buljiti u njega.
- Nadam se da govorite škotski ili engleski, - rekao je stari ratnik. - Nijedna od
njih ne govori galski.
Maciainova unuka nije govorila jezikom Visočja? Connor je počeo shvaćati
zašto mu Maciain nije dopustio da prije upozna djevojku. Ipak, sam je sebi rekao da
može naučiti galski. Ali jedna stvar je bila sigurna, djevojka prokleto sigurno nije
izabrala njega. MacIain je lagao da ga je njegova unuka željela za supruga.
- Pazite gdje stajete. - Connor je govorio škotski jer mu je to bilo nešto manje
neugodno nego engleski. - Mogu biti skliske kad su mokre, a uvijek su mokre.
Stari ratnik se nasmijao, ali ni jedna od žena nije pokazivala nikakve znakove
da je cijenila njegovu šalu. Connor je uzdahnuo i ispružio ruku starijoj ženi, ali ona
je uhvatila za ruku starog ratnika i time pokazala da bi trebao pomoći njenoj kćeri.
Connorova je buduća mladenka nagnula glavu natrag kako bi pogledala liticu.
- Ne mogu ići uz ove stepenice! Što ako padnem?
- Pazite da ne padnete, - rekao je Connor, boreći se za strpljivost. - Živim na
vrhu litice. Nema drugog načina da se do tamo dođe.
Kad joj je ponudio ruku, pogledala je kao da joj je pružio otrovnu zmiju. Na
kraju, morao je djevojku nositi uza stube na leđima. Nije mogao vjerovati da tako
bespomoćno stvorenje u sebi ima imalo krvi Visočana. Zbog parfema i ruku stisnutih
oko njegova vrata, gušila ga je sve do vrha stepenica.
263
Povratak poglavara
POGLAVLJE 33
Connor je bio u paklu. Pogledavao je niz stol prema Ilysi ali ona ga nije željela
niti pogledat. Kada će više ovaj obrok završiti da može razgovarati s njom? Nije imao
prilike upozoriti je o dolasku njegove buduće mladenke. Nije mu se sviđalo kako je
blijeda Ilysa bila, a i činilo se da hranu nije niti dodirnula.
- Moramo li često dolaziti ovamo nakon što se vjenčamo? - pitala je Jane,
njezin škotski je odzvanjao u njegovim ušima.
- Dvorac Trotternish je moj dom. - Connor je uzeo još jedan dugi gutljaj viskija.
- Ovdje živim.
- Ali provodit ćemo puno vremena na dvoru, - ustrajala je. - To mi je djed
obećao.
- Na dvor idem samo kada mi narede da se pojavim, - rekao je Connor, a onda
dodao, - a niti tada uvijek.
- Ne ideš na dvor? - rekla je Jane i ispustila onaj iritirajući uzdah zaprepaštenja
koji ga je natjerao da ponovno posegne za svojim viskijem. Dobri Bože, pretvorit će
ga u pijanca. Protrljao je čelo i podsjetio se koliko je očajnički trebao Maclainove
ratnike. Brak je za poglavara bila politička odluka i nije imao razloga da se buni.
Pogledavao je u nju. Jane je izgledala snažno i zdravo, i bila je lijepa, samo ne lijepa
kako je on to volio.
264
Povratak poglavara
Koliko puta će morati spavati s njom prije nego ostane trudna? Zbog same
pomisli na to da će morati spavati s njom osjećao se prljavo jer mu je srce bilo
zauzeto. Muškarci su to stalno radili. U svakom slučaju njegov otac je i činilo se da
mu to nikada nije izazivalo grizodušje. Connor je vratio pogled na Ilysu. Činilo se da
joj Niall priča jako zanimljivu priču, ako je suditi po njegovim živim gestama. Možda
će mu kasnije ispričati kada budu u krevetu….
- Je li to tvoja ljubavnica?
Pitanje je u potpunosti šokiralo Connora. Kada se okrenuo prema Jane ona je
gledala niz stol u Ilysinom smjeru. Da li ga je zbilja to pitala? U sred večere? Nadao
se da nitko tko im sjedi u blizini ne razumije škotski.
- Moram priznati da ne izgleda tako, - dodala je Jane.
Tako? To je bilo tako slično načinu razmišljanju onih iz nizine. Kako nije mogao
odgovoriti apsolutno ništa što bi bilo ljubazno. Connor si je ponovno natočio viski.
- Moja majka kaže da su muškarci sa Visočja….pa zahtjevni i da bih trebala biti
sretna ako budeš imao ljubavnicu, - rekla je Jane zbog čega se Connor umalo ugušio
svojim pićem.
- Stišaj se djevojko. - Nakon što je duboko udahnuo odlučio je da može i pitati,
s obzirom da je ona pokrenula temu. - A što ti misliš o tome?
Jane je slegnula ramenima. - Zašto bi mi to uopće bilo važno?
Iako se Connor osjećao krivim jer bi potencionalno mogao povrijediti svoju
mladenku niti ideja da njoj nije bilo niti najmanje stalo mu nije baš dobro sjela.
- Sve dok zna svoje mjesto, - dodala je Jane.
Zna svoje mjesto? - Dakle veseliš se prilici da vodiš veliko kućanstvo? - pitao
je odlučivši da njenu primjedbu shvati na najmanje moguće uvredljiv način.
265
Povratak poglavara
- O da, - rekla je Jane, a u očima joj je po prvi puta vidio iskru zanimanja. - Za
početak, toliko je toga što bih željela promijeniti u ovoj dvorani.
- A što bi to točno željela promijeniti u mojoj dvorani? - pitao je Connor
govoreći polako. Netko tko ga dobro poznaje bi naslutio opasnost koja vreba iza
njegova mirna tona, ali ne Jane.
- Kupila bih nove tapiserije i zamijenila sve drvene obloge na zidovima, - rekla
je okrećući glavu s jedne strane na drugu gledajući u njegove zidove. - I voljela bih
one stropove sa izrezbarenim gredama kao što sam čula da ima i engleski kralj u
svojim palačama.
Tako mu svih Svetaca, Connor je ovo morao srezati u korijenu. Na toliko toga
je imao primjedbe da nije znao odakle uopće početi.
- Mi Visočani ne kopiramo prljave Engleze, - objasnio je mirnim, razumnim
glasom, čak je uspio nazvati Engleze prljavima umjesto naziva koji inače koriste za
njih, - posebno ne njihova kralja, koji je odgovoran za smrti mnogobrojnih Škotskih
ratnika.
- Mogla bih se zadovoljiti i francuskim stilom…- počela je Jane.
- Pripadnici moga klana su pretrpjeli mnoge nedaće, - rekao je Connor
prekidajući je. - Kao poglavaru, moja je dužnost da se pobrinem za one koji to ne
mogu sami prije nego potrošim i jedan novčić na preuređenje sasvim dobre
dvorane.
Suze su napunile Janine oči i naprasno je napustila dvoranu praćenja
šuštanjem raskošne svile njenih haljina. Bio je tako sretan što je otišla da se čak nije
niti osjećao krivim što ju je on otjerao. Možda će sljedeći obrok pojesti gore, sa
svojom majkom, koja je odbila uopće sići.
266
Povratak poglavara
A mislio je da nema romantičnih pojmova o braku samo zato što nije očekivao
ljubav. Ha. Njegova nada o mirnom, zadovoljavajućem partnerstvu, čak i
prijateljstvu, u kojem su ispunjavali svoje dužnosti prema klanu uz međusobno
poštovanje, sada se činila poput ludog sna. Imao je tisuću uspomena na Ilysu kako
tiho i učinkovito donosi odluke o kućanstvu, ukrašavajući dvoranu divljim cvijećem,
drži sluge pod kontrolom ohrabrujućim riječima i čvrstim prijedlozima i na kraju
krajeva, pobijedila je tvrdoglavog kuhara. Bez trzanja je povijala rane, pomagala
djeci da dođu na svijet i pripremala mrtve za pokop.
Connor nije mogao zamisliti da će njegova mladenka učiniti nešto od toga.
Jane je bila posve beskorisna. Bio je još zahvalniji, ako je to bilo moguće, što je Ilysa
odlučila ostati. Možda bi ga mogla spriječiti da ubije svoju suprugu.
****
Ilysa se potrudila da bude što je moguće manje uočljiva i legla je na sam rub
kreveta, koliko je to bilo moguće, a da ne padne s njega. Jane i njena majka su glasno
disale i vrtile se po krevetu poput riba na suhome. Ilysa je imala spavaću sobu samo
za sebe, kao jedina ženska osoba visoka roda u dvorcu, s vremenom se na to i
navikla. A navikla se i na spavanje sa Connorom u njegovu krevetu. Na nesreću,
ostale spavaće sobe ili nisu imale krevete ili im je bio potreban popravak s obzirom
na okupaciju MacLeoda i na mijenjanje vlasnika, koje je uglavnom bilo vršeno
nasiljem. Bez obzira na to, Ilysa je planirala preseliti svoje stvari u jednu od manjih
soba odmah ujutro. Djevojka može podnijeti samo određene stvari, a dijeljenje
kreveta sa Connorovom mladenkom, i njenom majkom, je bilo više od onoga što
može podnijeti. Istog trenutka kada je vidjela kako Jane ulazi u dvoranu držeći
267
Povratak poglavara
Connora za ruku osjetila se kao da ju je u srce pogodila jedna od Lachlanovih strijela.
Cijeloga dana rana je samo rasla, šireći otrov kroz vene. Obavljala je svoje dužnosti,
pobrinula se da hrana za goste bude pripremljena, a cijelo vrijeme je na sebi osjećala
sažalne poglede. Ako je prije i sumnjala, sada je bilo jasno da su svi, svaki muškarac,
žena i dijete u dvorcu znali za nju i Connora, i sada je sažalijevali. Ilysa se nadala da
će Connorova mladenka biti dvolično stvorenje poput svoga djeda, tako da je može
mrziti i ne osjećati se krivom zbog onoga što su ona i Connor radili. Umjesto toga,
Jane je bila draga djevojka. Što će učiniti? Ilysa je već znala. Odluka je bila formirana
u njenoj glavi, ali još uvijek nije imala snage da se s njom suoči.
- Ilysa, - šapnula je Jane zbog čega je Ilysina nada da spava u potpunosti
nestala. - Je li poglavar uvijek tako zastrašujući?
- Zastrašujući? - pitala je Ilysa.
- Kada je sišao niz stijenu da nas pozdravi, bio je prekriven blatom poput
barbara i nosio je onaj ogromni mač.
Ilysa je čula tup udarac kada se Jane udarila dlanom po prsima. - Zbilja, bojala
sam se za svoj život.
- Connor nikada ne bi naudio ženi ili djetetu, - uvjerila ju je Ilysa.
- Hmmm. - Jane nije djelovala kao da je uvjerena.
- Pretpostavljam da je ovo mjesto okrutnije od onih na koja si navikla, - rekla
je Ilysa. - Ovdje ćeš biti sretna zbog toga što imaš muža koji te može tako dobro
zaštititi.
- Bez blata, bez sumnje je jako zgodan, iako je malo prevelik, - rekla je Jane. -
Samo bih željela da visočani nisu takvi barbari.
268
Povratak poglavara
Ilysa se spriječila da joj istakne to da je i ona, unatoč svojoj sitnoj građi,
Visočanka. S vremenom Janino disanje je postalo ujednačeno pa je Ilysa bila
uvjerena da je napokon zaspala.
Čula je lagano kucanje po vratima. Kao iscjeliteljicu često su je budili po noći
kada je nekome trebalo pomoći. Brzo je izašla iz kreveta, ogrnula se plaštem i
krenula vidjeti tko je to. Kada je otvorila vrata, u svjetlu baklje sa stepenica je vidjela
Connora. Nije rekao niti riječi sve dok nije izašla van i tiho za sobom zatvorila vrata.
Tada ju je povukao u zagrljaj, poput umirućeg čovjeka koji se bori za život, i u kosu
joj šaptao ime. Dugo, dugo ju je držao prije nego je rekao nešto.
- Nisam više mogao čekati da mi dođeš, - rekao je. - Toliko te trebam.
Kako mu je mogla odoljeti? Kada ju je podigao, kako bi je odneo u svoju sobu,
zabila mu je glavu u vrat. Mirisao je na morski zrak i dim, i Connora.
Nakon što je zatvorio vrata svoje sobe, pritisnuo ju je uz njih. Njegovi poljupci
su bili zahtjevni, brzi, očajni.
- Znam o čemu razmišljaš, - rekao je, a usta su mu bila uz njeno uho. - Ali ne
možeš me napustiti. Ne možeš. - Kada joj je spustio spavaćicu, gruboća njegove
košulje uz njena prsa poslala je val trnaca niz njeno tijelo. Osjetila je poznati grubi
dodir njegovih ruku dok joj je milovao leđa.
Sutra će ponovno razmisliti o svemu, ali sada, sada je samo željela biti s njim.
Večeras je još uvijek njen. Željela ga je dirati, ispod ruku osjetiti njegovu toplu kožu
i snažne mišiće, biti okružena njegovom toplinom i strašću.
Ispustio je oštar dah kada je posegnula rukom između njih i dotaknula ga kroz
odjeću. Dok su im se jezici ispreplitali u usporenim, senzualnim poljupcima, odvezao
je hlače. Kada je omotala ruku oko njegova sada oslobođenog kurca, produbio je
poljubac i usisao joj jezik.
269
Povratak poglavara
- Pokazat ću ti da si moja, - rekao joj je prigušenim glasom.
Spustio se na koljena i rukama joj prekrio dojke. Njegov je dah bio vruć i
vlažan na njenoj koži dok ju je ljubio i lizao duž prsne kosti. Cijelo vrijeme, između
prstiju i palca, trljao joj je bradavice, šaljući valove požude i uzrokujući joj bol između
nogu.
Stisnula je prste u njegovoj dugoj kosi dok se on spuštao niže i rukama joj
obujmio bedra. Napetost se u njoj nakupljala poput opruge, dok ju je zadirkivao
jezikom i ustima, ljubio je vlažnim poljupcima preko trbuha i niz bok.
- Da, - uzdahnula je kad je konačno umočio jezik između njenih nogu. Grudi
su je svrbjele, a disanje joj je postalo plitko dok ga je promatrala kako je zadovoljava.
Ali onda je spustila glavu natrag na vrata. Prepustila se osjećaju koji je prolazio kroz
njeno tijelo dok je on izvodio svoju magiju, ližući, kružeći i sisajući sve dok joj koljena
nisu postala slaba.
Zgrabio joj je stražnjicu, držeći je i jače je nabio na usta. Kada je u nju skliznuo
prstom, vid joj se skroz zamaglio. Čula je sebe kako vrišti, ali zvučalo je kao da je iz
velike daljine, kada su valovi zadovoljstva krenuli kroz nju izvlačeći i zadnji atom
snage.
Connor ustane i podigne je. Njezine bradavice su bile toliko osjetljive da je
uzdahnula kad su se očešale od njegova prsa.
- Trebam biti u tebi, - rekao je između poljubaca. - Sada.
- Da, - izletjelo joj je iz grla kada je ušao u nju u jednom udarcu, a ona se
stisnula oko njega u novom naletu zadovoljstva. Prije nego je došla do daha, gurao
se u nju sve jače i brže. Leđa su joj udarala u vrata, ali nije marila. Nikada ga se neće
zasititi, nikada. Jače se uhvatila za njega dok joj je kroz tijelo slao vruće udare
270
Povratak poglavara
zadovoljstva tako jako da je skoro boljelo. Stresao se, a ona je ponovno vrištala dok
je on zazivao njeno ime i eksplodirao u njoj.
Nagnuo je čelo na vrata i podigao je, što je bilo dobro jer sama nije mogla
stajati. Oboje su bili zadihani i znojni. Nakon dugo vremena, nagnuo se tek toliko da
je može pogledati u oči svojima srebreno plavim očima.
- Volim te cijelim svojim srcem, - rekao je prelazeći joj palcem preko obraza.
- Ti si dio mene, a ja sam dio tebe. Mi smo dvije polovice jedne cjeline.
****
Connor je tijekom noći nekoliko puta vodio ljubav sa Ilysom, nastojeći je

svojim tijelom uvjeriti da ostane, pokazujući joj koliko je voli i treba. Dok je
promatrao sobu u ranojutarnjem svjetlu, zbog nedostatka sna mu se činilo da lebdi.
Pa ipak, nije želio zatvoriti oči jer se bojao da će ona nestati dok bude spavao. Stresla
se, nemirna u snu. Kada je otvorila oči, u njima je vidio opraštanje. Ne, ne mogu je
pustiti da ode. Uhvatio joj je suzu prstom, a onda su se njene ruke omotale oko
njegova vrata. Udahnuo je poznati miris ljiljana i zagrlio je.
- Vodi ljubav sa mnom kao da je zadnji puta, - rekla je, a on je učinio kako je
tražila.
Utisnuo je poljubac u njen dlan, a onda je polegao na leđa i ljubio svaki djelić
nje, počevši od prstiju. Iako je već imao njeno tijelo utisnuto u sjećanju, ponovno ga
je pamtio sljedeći luk stopala, maloga članka, mekoću stražnje strane njena koljena.
I pustio je da mu kroz prste prolaze zlatno crveni pramenovi njene kose.
Poznavao ju je, znao je kako je natjerati da uzdiše, znao je što malo oklijevanje
u njenom disanju znači. Sve je to upotrijebio protiv nje, nastojeći uvjeriti tvrdoglavu
271
Povratak poglavara
ženu koju voli da je jedino važno ono što je između njih. Da je to dovoljno. Prije nego
su se naposljetku spojili, drhtala je od želje.
- Pripadaš meni, - rekao joj je. Nije se protivila, ali sa Ilysom to nikada nije
značilo slaganje. Vodili su ljubav očajničkom strašću.
****
Ilysa je još jednom, zadnji puta, zagrlila Connora i onda se prisilila da ga pusti
i skliznula iz kreveta, dalje od njegova dosega. Navukla je spavaćicu prije nego što
promjeni mišljenje.
- Mislila sam da mogu ovo, - rekla je gutajući suze. - Ali sada sam je upoznala
i ne mogu.
- Ilysa, molim te, - rekao je Connor, ali se zaustavio kada je podigla ruku.
- Voljela bih kada bih mogla reći da je to samo zato što ti ne želim odvraćati
pozornost od nje, - rekla je. - Ali istina je da je previše lijepa, previše živa, previše
draga.
- Draga? Nije je uopće briga za dobrobit moga klana. Zamara se glupim
stvarima.
- Jane je samo mlada, - rekla je Ilysa.
- Istih je godina kao i ti.
- Nikada nije imala nikakvih odgovornosti i ne zna bolje, ali naučit će, - rekla
je. - S vremenom ćeš je zavoljeti.
To je bilo ono što ju je naposljetku uvjerilo da mora otići. Nije mogla podnijeti
da ona bude razlog zašto se Connor nije zaljubio u svoju ženu, a niti podnijeti da ga
gleda kako se zaljubljuje u nju.
272
Povratak poglavara
- Rekao sam ti da nitko drugi nikada neće imati moje srce, - rekao je.
- Ne mogu te dijeliti. Jednostavno ne mogu. - Ilysa je na brzinu, iz navike, a i
da se smiri, ponovno splela svoju pletenicu. - Želim nešto svoje. Dom, obitelj, muža.
Connor je ustao iz kreveta i uhvatio joj ruke u svoje.
- Možemo imati djecu, - rekao je. - Tvoji sinovi će imati krv poglavara, i istu
šansua da budu izabrani za poglavara kao i moji drugi sinovi.
- Nije li to točno ono čega si se bojao? - skrenula je pogled od njega kako ne
bi vidio suze koje su prijetile da se izliju.
- To mi više nije važno, a ionako je prekasno, - rekao je. - Već sada možda
nosiš moje dijete.
- Ne nosim. - Barem još uvijek nije bilo naznaka. - Ja sam iscjelitelj. Znala bih.
- Ali ja želim imati djecu s tobom, - rekao je Connor.
Zatvorila je oči kako bi utišala želju koja joj se javila u prsima. Koliko bi voljela
imati Connorovu djecu, imati sina koji bi izgledao kao on i bio hrabar kao on. Ali to
se neće dogoditi.
- Dok smo bili na okupljanju imala sam ponudu za brak, - rekla je Ilysa. -
Planiram je prihvatiti.
Connor se ukočio i gledao u nju. Nastojala je ne biti povrijeđena ili uvrijeđena
što je toliko šokiran, ali bila je.
****
Connor se osjećao kao da ga je netko udario u trbuh.

- Nisi mi to prije spomenula, - rekao je kroz zube. - Tko je on?
273
Povratak poglavara
- Znam da si mislio da me niti jedan poglavar ne bi želio oženiti jer nisam
dovoljno važna, - počela je.
- Nikada nisam rekao da nisi važna, meni si sve, - rekao je Connor, pitajući se
da li namjerno krivo interpretira njegove riječi. - Mislio sam samo na to da u brak ne
donosiš moć drugoga klana i ratnike.
- Bez obzira na sve što mi nedostaje, - rekla je Ilysa, - Poglavar MacNeil je
rekao da me želi oženiti.
- Glynisin otac? - pitao je Connor. - Ne možeš se željeti udati za njega. Zašto,
pa on je star čovjek.
- Nije star, - rekla je. - On je dobar čovjek i meni je drag.
- On ima svu onu djecu, zato te je zaprosio, - rekao je Connor podižući ruke. -
Želi ženu koja će biti majka njegovoj djeci.
Ilysa se okrenula i zagledala se u njega. - Zar misliš da je to jedini razlog zbog
kojega bi me netko želio oženiti?
- Naravno da ne, ali on te ne voli kao ja. - Pokušao ju je povući u zagrljaj, ali
ga je ona odgurnula.
- Biti majka njegov djeci me privlači, - rekla je. - Volim djecu. Možda ćemo biti
blagoslovljeni sa još. Znam da bi mu to bilo drago, kao i meni.
Zbog same pomisli da bi Ilysa mogla roditi djecu nekog drugog muškarca
postalo mu je fizički loše.
- Želim obitelj. Želim biti gazdarica u svome vlastitom domu. Želim muškarca
kojega ću zvati mužem, koji će dati zavjet da će biti vjeran, i održati ga, - rekla je
nesvjesno nabrajajući sve ono što joj on nije mogao dati. - Vjerujem da ću u braku
sa Gilleonanom MacNeilom sve to i dobiti.
- Ali da li ćeš ga voljeti? - pitao je Connor, mrzeći očaj u svome glasu.
274
Povratak poglavara
- Osjećat ću se korisnom i cijenjenom. - Omotala je plašt oko ramena. - Bit ću
zadovoljna.
- Čini se kao da si o ovome već jako puno razmišljala. - Koliko ga je već dugo
namjeravala napustiti?
- Jesam, - rekla je.
- O kome si još razmišljala? Možda o Lachlanu? - pitao je Connor. - Čini se kao
da si razvila popriličnu naklonost prema njemu.
- Lachlan? - na licu joj se vidjelo iznenađenje, a on se pitao da li ga glumi. -
Sada se nikada ne bih udala za MacDonalda, pogotovo onoga tko bi me zadržao
ovdje u Trotternishu. Idem tamo gdje te nikada više neću vidjet.
Nikada ga više vidjet? Ne može to zbilja misliti? Bijes ga je napustio,
ostavljajući za sobom samo prazninu.
- Kada MacNeil dođe ovamo, reći ću mu da se pridruži bitci protiv MacLeoda.
- Držala se zabavljenom namještajući plašt i izbjegavajući ga pogledati u oči dok je
govorila.
- Ako ti budeš zadovoljna s njime, i ja ću biti. - Connor se prisilio reći, iako je
to bila laž. - Ali nema potrebe da doneseš ishitrenu odluku.
- Ako me MacNeil još uvijek želi, otići ću s njime kada bitka bude gotova. - To
nije ostavljalo Connoru gotovo ništa vremena da je uvjeri da promijeni mišljenje.
- Zapamti, obećao si da se nećeš oženiti prije Beltanea, - rekla je Ilysa. - Toliko
mi duguješ.
- Da li je to sada bitno? - pitao je.
Napokon ga je pogledala, a u njenim očima je vidio duboku tugu koju je
pokušavala sakriti iza svoje maske.
- Da, - rekla je nježno, - još uvijek je bitno.
275
Povratak poglavara
POGLAVLJE 34
- Nitko ne smije naputiti dvorac bez moga dopuštenja, - podsjetio je Connor

sve prije nego su sjeli jesti. Prvi puta je izdao naredbu kada je Jane došla u dvorac.
Ako vijest o dolasku njena djeda, sa tristo ratnika, dođe do MacLeoda, odmah će
napasti, dok su omjeri još uvijek u njihovu korist. Jane je sjela pored njega, a njegov
apetit je nestao dok je ona stalno pričala o najnovijoj modi na dvoru. Misli su mu
postajale sve crnje i crnje gledajući lica njegovih ljudi kako jedu, pitao se koji od njih
je ubio dva stražara i ostavio vrata otvorena za Hugha. Niti sada nije imao pojma tko
bi to mogao biti, kao što nije imao niti u noći kada se dogodilo.
Laknulo mu je kada je Lachlan ušao u dvoranu i krenuo prema glavnom stolu,
prekidajući obrok.
- Ti i Sorely pođite sa mnom, - rekao je Connor ustajući sa svoje stolice.
Što god bilo da je Lachlan otkrio, na svom posljednjem pohodu po poluotoku,
nije želio da o tome priča pred svima. A i bilo mu je drago što ima izgovor da ode.
Okrećući se da ode nakratko je ugledao pitanje u Ilysinim očima i lagano joj
kimnuo. Prije nego je otišao vidio ju je kako ustaje i uzima bocu vina sa stola, to je
bio izgovor da uđe u njegovu sobu dok bude razgovarao sa dvojicom muškaraca. Bio
se navikao na to da sluša na njegovim privatnim sastancima i da nakon toga
razgovaraju o tome. Očito se još uvijek nije odlučila da ga u potpunosti napusti, iako
ga je, sve do sada, cijeli dan izbjegavala.
276
Povratak poglavara
- Kakve vijesti nosiš? - pitao je Connor Lachlana kada su se smjestili za
njegovim stolom.
Sorely je stalno pogledavao preko ramena, kao da je očekivao da će mu se
duh prikrasti i zadaviti ga. Connor je odolio želji da ga šakama opameti.
- MacLeodi su okupili puno ljudi kod rijeke Snizort, - izvjestio je Lachlan. -
Napadaju nekoliko MacDonald seljaka koji još uvijek žive u tom području.
- Naši ratnici sa Sleata i sjevernog Uista će uskoro biti ovdje, kao i Maclainovi,
- rekao je Connor. - Ne smijemo se dati uvući u bitku prije nego oni stignu.
- Dok čekamo, - rekao je Lachlan, - možemo li nešto učiniti da ih malo
odvučemo od seljaka?
Connor je imao istu ideju. - Poslat ću vas dvojicu još nekoliko ratnika na rijeku
Snizort.
- Obojicu? - pitao je Lachlan ravnodušnim glasom.
- Da. - Connor nije mislio da je ijedan od njih Hughov čovjek, ali uvijek se
isplatilo biti oprezan. Njih dvojica se nisu voljeli i ne mogu obojica biti špijuni, pa je
računao na to da će paziti jedan na drugoga.
- Sve što želim je da napravite malo razaranja. Tek toliko da MacLeodi postanu
oprezni oko napuštanja kampa i odlazaka daleko od njega.
- Tko je odgovoran? - pitao je Lachlan.
Imao je pravo što je pitao, jer jedan od njih je morao biti glavni. Sorely je sada
pažljivo slušao i na licu je imao samozadovoljan izraz očekujući Connorov odgovor.
- Sorely, - rekao je Connor i ustao, time ih obojicu otpuštajući. Lachlan je bio
bolji, ali Connor je bio manje siguran da mu može vjerovati. Sam sebi je rekao da je
to logična odluka i da nije imala nikakve veze s prijateljstvom između njega i Ilyse.
- Otiđite prije zore i vratite se što je prije moguće, - rekao im je.
277
Povratak poglavara
Dok su muškarci odlazili Connor je pratio kako su se Ilysin i Lachlanov pogled
sreli, bez riječi razgovarajući. Connorovo pravo na nju je postajalo sve manje i
manje. Nije mogao podnijeti da bi mogla izabrati biti sa Lachlanom, ili bilo kojim
drugim muškarcem osim njega. Rekla je da će to biti MacNeil, ali bilo je nečega
između nje i Lachlana.
- Iznenađena sam da si odabrao Sorelyja, - rekla je Ilysa istoga trenutka kada
su se vrata zatvorila.
- Mislio sam da smo se dogovorili da više nikada nećeš sumnjati u moje
odluke, - pukao je Connor, zbog ljubomore je bio ljut.
- A ja sam mislila da me želiš ovdje jer cijeniš moje mišljenje, - rekla je Ilysa
prekriživši ruke. - Vidim da sam ti bila samo za krevet, i to samo privremeno.
Kada je Connor stavio ruke oko nje tijelo joj je bilo ukočeno i nepopustljivo.
- Žao mi je. Zbog mogućnosti da te izgubim ponašam se kao kreten. - Ispunila
ga je tuga dok je udisao poznati miris ljiljana u njenoj kosi. - Ti si mi sve.
- Da li bi bio voljan, - rekla je tihim glasom odgurujući ga, - dijeliti me sa drugim
muškarcem?
Od same pomisli na nju sa nekim drugim imao je ubilačke misli. Da je situacija
obrnuta, nikada je ne bi mogao ostaviti, ali njenoga muža bi vjerojatno našli sa
Connorovim bodežom u prsima.
- U pravu si, - rekao je. - Tražim previše.
Vrhom prstiju mu je prešla preko obraza, probuđujući u njemu želju. Ali to je
bila samo gesta pozdrava.
- Oboje moramo pokušati biti sretni, - rekla je.
Njegova sudbina nije da bude sretan. Njegova sudbina je bila da spasi svoj
klan, bez obzira koliko ga to koštalo.
278
Povratak poglavara
****
Bio je pun mjesec. Ilysa je povukla kapuljaču preko glave, pa bez zvuka
zatvorila vrata i skliznula niz stube. Izvan dvorane je zastala da osluhne. Kad je bila
sigurna da nije čula ništa osim hrkanja muškaraca, ušla je u dvoranu. Vatra s ognjišta
bacala je prigušenu, jezivu svjetlost preko tijela naguranih na podu i klupama. Ilysa
je krenula rubom sobe ostajući u sjenama. Connor se nikad ne bi složio da je pusti
da je znao, a ona nije htjela pratnju. Mora to učiniti sama. Pogledala je preko
ramena kako bi se uvjerila da nikoga nije probudila, otvorila teška vrata samo
dovoljno da se može provući pa ih nježno zatvori za sobom.
- Bolesno dijete me treba, - rekla je stražaru na vratima, nije joj stvarao
nikakve probleme, unatoč Connorovoj zapovijedi. Ljudi jednostavno nisu vidjeli
prijetnju kad su je pogledali. Osim toga, svi su znali da ima Connorovo povjerenje.
Prije nego ode da bi se udala za MacNeila učinit će sve kako bi osigurala da je Connor
siguran. Večeras će drugi i posljednji puta posjetiti dolinu vila da baci svoje
zaštitničke čarolije za njega.
****
Connor je pogledao i vidio Sorelya na vratima svoje sobe. Sudeći po svijeći

koja je bila na njegovu stolu, bilo je blizu ponoći.
- Ovo ti se neće svidjeti, - rekao je Sorely. Ništa što bi mu Sorely mogao reći
nije bilo gore od vijesti da Ilysa odlazi. Ali mora da je ozbiljno jer Sorely ignorira
duha. Kimnuo mu je da uđe.
279
Povratak poglavara
- Našao sam našeg špijuna, - rekao je.
Bez obzira tko izdajica bio, bolje je znati. Nadao se da nije Lachlan. Unatoč
ljubomori, sviđao mu se, a i Lachlan je bio najbolji ratnik kojega je imao. I bez obzira
kako čudno zvučalo, osjećao je povezanost s njime preko brata kojeg su obojica
izgubili. - Tko je on?
Umjesto odgovora, Sorely je gledao u noge i djelovao kao da mu je jako
neugodno. Da je imao dokaz da je Lachlan Hughov čovjek, Connor bi očekivao da
bude sretan. Možda nije dovoljno poštovao Sorelya.
- Prokletstvo, reci mi, - rekao je, ali Sorely još uvijek nije odgovorio. Connor je
izgubio strpljenje baš kada je napokon progovorio.
- Ilysa.
280
Povratak poglavara
POGLAVLJE 35
- Ilysa? - Connor se osjećao kao da mu je krv nestala iz glave. - Šta je sa Ilysom?

- Nedavno sam je vidio kako se iskrada iz dvorca, - rekao je Sorely.
- Ona je iscjeliteljica, - rekao je Connor. - Siguran sam da pomaže nekoj
farmerskoj ženi da rodi ili nešto slično.
- Kada se o tome radi, uvijek prvo netko dođe po nju, - rekao je Sorely. - Nitko
nije došao. Iskrala se u noć kao lopov.
Connor je znao da Ilysa nije Hughov špijun. Sama pomisao je bila smiješna. Ali
kuda je otišla u sred noći, ako nitko nije došao po iscjelitelja?
Da li je moguće da se Ilysa sreće sa nekim muškarcem? Pomisao ga je pogodila
poput noža kroz srce. Ne, ne bi to učinila, ne tako brzo nakon što su njih dvoje bili
skupa. Mrzio se zbog same pomisli. Ali sada kada je ideja tu, nije je se mogao otresti.
Djevojka poput Ilyse je trebala ljubavnika. Nakon što je Connor otkrio njezinu
strasnu prirodu, skrivenu ispod slojeva kontrole, mrzio je i samu pomisao da je ona
dijeli sa drugim muškarcem.
- Siguran si da je to bila ona? - pitao je.
- Da, - rekao je Sorely, izgledajući tužno. - Vidio sam je i prije da ide.
Je li našla drugoga dok su još uvijek bili ljubavnici? Da li je to mogao biti razlog
što mu je tako lako okrenula leđa?
281
Povratak poglavara
- Dao si jasnu zapovijed da nitko ne smije napustiti dvorac bez tvoga
dopuštenja, - rekao je Sorely podižući jedno rame.
- Siguran sam da postoji nevin razlog. - Prokleto se nadao da postoji. -
Vjerojatno se probudila i bila zabrinuta za neko dijete koje je nedavno imalo
temperaturu.
Ilysa mu ne bi željela povrijediti ponos. Ako se nalazila sa nekim muškarcem
ne bi to radila tu u dvorcu jer bi bila sigurna da će on saznat. Bila je uviđavna.
- Možda bi je trebali slijediti? - predložio je Sorely. - To bi nam dalo odgovore.
Sorely je bio glup što je uopće pomislio da je Ilysa izdajnik. Ako se večeras
sreće s nekim muškarcem, Connor nije želio da to itko drugi otkrije osim njega.
- Ne, ovo je trivijalna stvar. Poslat ću dvojicu mlađih muškaraca koji moraju
vježbati vještine praćenja, - rekao je Connor. - Ti i Lachlan odlazite rano. Odmori se.
****
Ilysai je disanje odzvanjalo glasno u ušima dok je trčala, a zatim hodala, a

potom ponovno jurila po mračnoj stazi. Bilo je daleko do vilinskih brda i morala se
žuriti da stigne tamo i natrag prije zore. Dok je ubrzavala korake, bila je zahvalna na
mjesečevoj svjetlosti koja je prolazila između noćnih oblaka i sprječavala da se
izgubi. Nakon dva sata, čudna stožasta brda su se pojavila u crnoj noći. Bijele točke
ovaca su bile razbacane po njima, kao zvijezde na nebu. Ilysa je spustila torbu i
pokušavala doći do zraka raspakiravajući je. Prije nego je zapalila vatru, presvukla
se. Iako nije nikoga bilo da je vidi ipak se osjećala previše izloženom da ukloni odjeću
uz vatru. Kada je raspirila vatru pronašla je štap prave dužine. Morala se smiriti i
282
Povratak poglavara
fokusirati kako bi čarolija bila učinkovita. Stala je okrenuta prema vatri i duboko
disala sve dok joj se otkucaji srca nisu usporili.
Postupno je odgurnula strah koji ju je pratio dok je sama putovala tijekom
noći, kao i umor od trčanja i nedostatka sna. Konačno, i najteže od svega, odbacila
je bol, ljutnju i prazninu koji su ju ispunjavali sve od dolaska Connorove mladenke.
Oslobodila je sve emocije koje su joj ispunjavale srce i misli. Sve što je od njih
zadržala je bila čežnja, jer joj je to pomoglo da se usredotoči ne na sebe, već na
muškarca. Na Connora, za koga je bacala čaroliju. Bacila je na vatru pregršt
ljekovitog bilja koje je donijela, i iznad glave su joj pucale iskre. Vatra je blistala u
plavim, zelenim i narančastim bojama. Dok je gledala u plamen, zamislila je Connora
i osjetila njegovu prisutnost tako snažno da se nadala kako će njezina čarolija biti
uspješna.
Polako je počela kružiti oko vatre, s lijeva na desno, u smjeru dobre sreće.
Dok je hodala, iza sebe je vukla štap. Nije ostavljao nikakav trag na travi, ali snaga
kruga zaštite koju je stvorila oko Connora nije imala nikakve veze s onim što su oči
mogle vidjeti.
- Connor, sin Donalda Gallacha, unuk Hugha i praunuk Gospodara Otočja, -
pjevala je dok je kružila, zadržavajući njegovu sliku u svom umu, - budi poglavar koji
donosi sigurnost i mir našem klanu.
- Neka tvoja djela budu tako velika da pjesnici pišu pjesme i pjevaju o njima
generacijama, - pjevala je dok je kružila drugi put.
- Neka doživiš da budeš starac, - rekla je, i u mislima, postarala je njegovo
voljeno lice, dajući mu duboke crte i snježno bijelu kosu. - Neka tvoja djeca budu
privržena jedni drugima, a neka imaš unuke koji će ti donijeti radost.
283
Povratak poglavara
Kada je tri puta okružila, nagnula je glavu i podigla ruke prema noćnom nebu.
- Neka te ovaj krug zaštiti i zadrži sve dok se sve te stvari ne dogode.
Sada kad je završila sa jednostavnom zaštitnom čarolijom kruga, bila je
spremna započeti jači vatreni ples. Svakim pokretom u plesu mora zadovoljiti vile i
tako osvojiti njihovu naklonost. U zamjenu one će upotrijebili svoju čaroliju za
Connorovu zaštitu. Naravno, Visočani su bili dobri kršćani, pa su magijom zazivali i
Božju pomoć.
Oštrica te može porezati,
Lažni prijatelji te mogu zavarati,
Saveznici te mogu napustiti,
Neprijatelj te može zarobiti,
Seun Dhè umad!
Làmh Dhè airson do dhìona!
Neka je magija Boga s tobom!
Neka te Božja ruka čuva!
****
Connor je klečao na jednom koljenu u travi, zapanjen. Znači, nije zamišljao

vilu koja pleše one noći kada je nabasao u dolinu vila ozlijeđen i krvareći. Nekako je
imalo smisla da je njegova vila koja pleše bila Ilysa. Dok je njezina kosa hvatala
284
Povratak poglavara
svjetlo vatre, a njeno tijelo lebdjelo naprijed-natrag, mislio je na nju iznad njega i
čaroliju njihova vođenja ljubavi.
Kad je napustio dvorac, bio je sretan što ju je uočio, zahvaljujući mjesečini, na
krajnjem rubu polja. Držao se dovoljno blizu da bi je zaštitio, ako bi to bilo potrebno,
ali i dovoljno daleko da ne bi osjetila da je prati. Iznenadila ga je udaljenost koju je
prešla. Što je duže hodala, to je njegovo mišljenje o muškarcu, koji ju je tražio da
dođe tako daleko, tonulo. Ali kad je prepoznao neobične, stožaste brežuljke doline
vila, shvatio je da je pogriješio.
Umjesto romantičnog sastanka, došla je sve do doline vila kako bi pjevala
neku vrstu čarolije. Connor nije toliko vjerovao u magiju kao neki drugi stanovnici
Visočja, i očito manje od Ilyse. Uz ne baš previše razmišljanja, odbacio je glasine da
je od Tearlag učila više nego spravljati lijekove protiv glavobolje. Nije mogao
razabrati riječi njezina čarolije, jer je ostao na sigurnoj udaljenosti, ne želeći je
prekinuti sve dok ne dovrši čaroliju. Ili prokletstvo. Kad je bio ozlijeđen i pomislio da
je ona vila, nije vidio kako kruži oko vatre sa štapom kako je to sada radila. Ali te
noći je on zaspao i lako je to mogao propustiti.
Dok je kružila oko vatre, ponovno je proživljavao davne uspomene na majku
kako psuje njegova oca. Ono što je Ilysa radila izgledalo je isto, iako je bilo značajno
drugačije. Sjećanje na majku je bilo crno poput noći, od mržnje u njezinim očima,
do oštrih riječi, do kose koja mu je izgledala poput zmija, dok je sve oko Ilyse zračilo
svjetlošću - njezina kosa, lice i ogrtač. Kad je Ilysa počela plesati oko vatre, Connor
je zaboravio disati. Njezini su pokreti bili toliko erotski nabijeni da je želja prošla kroz
njega poput oluje. Zamislio je da vodi ljubav s njom u svjetlu vatre i promatra njezin
ples iznad njega, a njena zlatna kosa pada oko njega.
285
Povratak poglavara
****
Ilisa je spustila ruke i zatvorila oči iscrpljena od plesa. Kada se sjetila slike
staroga Connora, nasmijala se sama sebi. Ah, bit će tako zgodan kao stariji ratnik.
Osmjeh joj je izblijedio u trenutku kada se sjetila da ona neće biti ovdje da to vidi.
Da ga vidi kako stari.
Kada je otvorila oči kroz nju je prošao napad straha. Kroz vatru je vidjela
obrise ogromnog ratnika kako joj prilazi kroz tamu. Srce joj je ubrzalo. Na ovome
magičnom mjestu on je mogao biti kralj vila ili ratnik koji dolazi iz mrtvih. Brzo je
napravila znak križa.
- Ilysa. - Fantom je rekao njeno ime glasom koji je bio toliko dubok da ga je
mogla osjetiti sve do nožnih prstiju. - Nadao sam se da ću te ovdje naći.
Um joj je bio toliko usredotočen prvo na Connora, a onda na strah da joj je
trebao dugi trenutak prije nego ga je dobro pogledala, vidjela njegovo ozlijeđeno
rame i shvatila tko je to.
Što Alastair Crotach, poglavar MacLeoda redi ovdje u dolini vila? I zašto je nju
tražio?
286
Povratak poglavara
POGLAVLJE 36
- Pozdravljam te uz Božji blagoslov, - Ilysa je formalno pozdravila poglavara

MacLeoda. Sada, kada je znala tko je, bila je više znatiželjna nego uplašena. - Što vas
dovodi večeras u dolinu vila? - ili bilo koje druge noći kada smo kod toga.
- Sjetio sam se da si skupljala ljekovito bilje ovdje, u noći kada je pun mjesec.
- Podigao je ruku prema mjesecu čiji se sjaj probijao kroz noćne oblake. - Odlučio
sam provjeriti da li ćeš biti ovdje.
- Ali zašto? - pitala je Ilysa. - Naši klanovi su na rubu rata. Za vas je opasno da
dolazite sami na Trotternish.
- Pedeset ratnika me čeka u blizini, - rekao je. - Moram razgovarati s tobom.
- Sa mnom? - Ilysa nije mogla naći razlog zbog kojega bi on morao doći u
dolinu vila samo da bi je vidio i razgovarao s njom.
- Vjerujem da znam tko je bio tvoj otac, - rekao je.
- Moj otac? - to je bila zadnja stvar koju je očekivala da će čuti. S obzirom
koliko je bila iscrpljena, ovo iznenađenje je bilo previše. Poglavar MacLeod ju je
uhvatio za ruku kako bi joj pomogao da vrati stabilnost i u tom trenutku su joj pred
očima prošle iskre.
- Dođi i sjedni sa mnom, - rekao je. - Ispričat ću ti priču.
Ilysa je prije puno godina odustala od nade da će ikada saznati tko je njen
otac bio, a ipak Alastair MacLeod nije izgledao kao čovjek koji bi se šalio sa tako
287
Povratak poglavara
nečim. Zaslijepljena dopustila mu je da je povede do drveta, gdje je sjela uz udarac
jer su je noge izdale. Sjeo je pored nje i stavio joj ruku na rame, neočekivana
ljubazna gesta.
- Da li znaš da ti je majku oteo jedan od mojih ratnika? - pitao je. - To je bilo
davno prije nego si ti rođena.
- Da, ali za to sam tek nedavno saznala, - rekla je Ilysa. - Vratila se u naš klan
sa mojim bratom dok je bio beba.
- U to vrijeme nisam bio u dvorcu, bio sam na otoku Hariss i nisam imao pojma
šta se događa, - rekao je. - U mojoj odsutnosti, MacCrimmon rođak tvoje majke se
žalio mome sinu Ruariju. On je naredio da je se pusti i sam je otpratio k
MacCrimmonsima.
- Mislila sam da su sva tvoja djeca mlađa od toga, - rekla je.
- Kasno sam se oženio, ali imao sam sina puno prije toga, - rekao je gledajući
u tamu. - U to vrijeme Ruariju je bilo šesnaest, isto kao i tvojoj majci.
- Zahvalna sam tvome sinu što ju je spasio.
- Ruari je bio dobar i nježan poput njegove majke, uopće nije bio kao ratnik
koje je trebao biti. - MacLeodova srebrena kosa je zasjala na mjesečini kada je
odmahnuo glavom. - Od vremena dok je bio dječak uvijek se brinuo za tronoge pse
i ptice sa slomljenim krilima.
- Da li vam je bio razočaranje? - pitala je Ilysa sa mislima na Connoru. Iako je
Connor bio darovit ratnik, njegov otac nikada nije želio vidjeti njegove ostale dobre
strane jer su jednostavno bili previše različiti.
- Pokušao sam svim snagama napraviti od njega ratnika, ali nikada nije bio
previše spretan sa mačem. - Duboko je udahnuo. - Takvog sina nisam mogao
288
Povratak poglavara
imenovati svojim tanaiste, nasljednikom, ali volio sam ga. Još uvijek tugujem za
njim.
Zbog tuge u njegovu glasu Ilysa je osjetila napetost u očima, ali ipak je ostala
mirna. Sažaljenje bi samo uvrijedilo tako ponosnog čovjeka.
- Prepoznao sam broš koji si nosila na okupljanju, - rekao je. - Dao sam ga
Ruarijevoj majci kada ga je rodila, a kada je ona umrla postao je njegov.
Iako ga sada nije nosila, Ilysina ruka je poletjela prema njenom vratu gdje ga
je nosila. Kako je njena majka došla do broša koji je pripadao obitelji poglavara
MacLeoda?
- Nakon što sam vidio da nosiš broš, vratio sam se u Dunvegan i razgovarao s
onima koji su najbolje poznavali moga sina. S vremenom sam posložio sve dijelove.
- Zastao je. - Vjerujem da je Ruari bio tvoj otac.
Ilysa se uspravila i trepnula. Bila je tako udubljena u priču da je zaboravila
kuda ona vodi.
- Lako je zamisliti kako se sve dogodilo. Tvoja majka je bila osjetljiva jer je bila
povrijeđena, moj sin je mislio da je u nju zaljubljen. Što se tiče tvoje majke, moj sin
je nikada ne bi uplašio onako kako su to drugi napravili. Ruari je bio onaj koji ju je
spasio, a on je bio nježan.
- On ne može biti moj otac, - rekla je Ilysa nakon što je sabrala misli. - Ovo o
čemu pričaš dogodilo se oko vremena rođenja moga brata, što je bilo puno godina
prije nego sam se ja rodila.
- Tada se ništa nije dogodilo, ali ponovno su se sreli nakon devet godina, kada
je tvoja majka dopratila poglavarovu obitelj na veliko okupljanje klanova,, - rekao
je. - Kada su nedugo nakon toga oboje nestali, nitko nije posumnjao da su skupa.
- Kako znate da je su skupa nestali? - pitala je.
289
Povratak poglavara
- Moj sin se povjerio svome najboljem prijatelju, onome kojeg sam nedavno
uvjerio da mi sve ispriča, - rekao je.
- Ruari je znao, naravno, da ne bih mogao odobriti brak sa tvojom majkom,
jer nije bila bliska rođakinja poglavara.
- Naravno, - rekla je Ilysa, ne mogavši se suzdržati od gorčine u glasu.
- Postali su ljubavnici, a on ju je preklinjao da dođe živjeti u Dunvegan i da
povede i svoga sina, - nastavio je. - Ali ona je odbila. Rekla mu je da je dala obećanje
da će se brinuti o djeci vašega poglavara i da to obećanje neće pogaziti.
- Ne mogu zamisliti svoga brata odgajanog kao MacLeod, - rekla je. - Pobjegao
bi prvom prilikom. - Onda joj je palo na pamet da bi i ona bila odgajana kao MacLeod
da je kojim slučajem njena majka otišla. Ma koliko god ju je rastuživala činjenica
odvajanja od Connora, sama pomisao da ga nikada ne bi niti poznavala je bila puno
gora.
- Kada je tvoja majka odlučila da se vrati svome klanu, mome sinu je srce bilo
slomljeno. Nedugo zatim Ruari je poginuo u bitci. - Zastao je. - Mislim da nije znao
da ona nosi njegovo dijete.
- Žao mi je što ste izgubili sina. - Ilysa još uvijek o mladom čovjeku iz priče nije
mogla misliti kao o svome ocu. - Da li želite nazad njegov broš? Da li ste mi zbog
toga sve ovo došli ispričati?
- Nisam došao po broš. - Poglavarov pogled je bio čvrsto na njenom licu. -
Došao sam zbog jedinog djeteta svoga mrtvog sina. Došao sam zbog svoje unuke.
290
Povratak poglavara
POGLAVLJE 37
Connor je bio najgori oblik budale. Uhvatio je Ilysu. Pa ipak, dok ju je pratio,
kroz noć, prema dvorcu još uvijek je sumnjao. Eto, toliko ju je volio. Ako to dopusti,
strast prema ženi može koštati muškarca razumnog razmišljanja. Ilysa se iskrala iz
dvorca zbog tajnog sastanka, u sred noći, sa poglavarom protivničkog klana. Za to
nije postojalo jednostavno objašnjenje. Pa ipak, njegovo srce nije moglo prihvatiti
da bi Ilysa napravila takvu vrstu izdaje. Čak i ako ga je mrzila zbog ženidbe, nije
mogao zamisliti da bi Ilysa učinila išta što bi ugrozilo klan. Nije imalo smisla. Pa ipak
vidio ju je svojim vlastitim očima kako sjedi i razgovara sa poglavarom MacLeodom,
kao da su stari prijatelji. Ili više od prijatelja. Connor je želio vikati na nju i tresti je, i
najviše od svega, držati je u naručju i moliti je da mu kaže da ga nije izdala. Ali
njegove emocije su bile previše sirove, a bol suviše svježa. Sve dok ne bude mogao
razmisliti o ovome bistre glave i na danjem svjetlu, nije bilo pametno da se suoči s
njom. U svom sadašnjem stanju, vjerovao bi svemu što bi mu rekla hvatajući se za
slamke. Connor je držao pogled na Ilysi koja je ulazila i izlazila sa mjesečine ispred
njega, poput duha, dok se on mučio prolazeći iznova i iznova po onome što je vidio
u dolini vila. Kada se MacLeod pojavio poput aveti iz mraka, Connor je posegnuo za
mačem. Bio je na rubu da potrči prema Ilysi kako bi je spasio, ali su ga ratnički
instinkti, nastali tijekom godina i godina ratovanja, ukopali na mjestu. Prvo je osjetio
prisutnost drugih muškaraca u mraku. Kada je zastao kako bi osluhnuo, čuo je
291
Povratak poglavara
zvukove velike grupe ratnika koji pokušavaju ostati tiho, zvuk nervozne ruke koja
sprema bodež, tapkanje nogu, prigušen kašalj. Skriveni ratnici ga ne bi zaustavili u
pokušaju da je spasi već ga samo natjerali da bude oprezan i napravi plan. Ono što
ga je zbilja zadržalo je bila Ilysina reakcija kada se MacLeod pojavio. Nije pokušala
pobjeći, čak nije niti zakoračila nazad kada joj je prišao. Umjesto toga činilo se da se
pozdravljaju. Connor je iz svoga skrovišta gledao kako je dopustila najvećem
neprijatelju njihova klana da je uzme za ruku i sjedne pored nje. Ilysa nije pokazivala
otpor čak ni kada je svoju prokletu ruku stavio na njeno rame. Bio je predaleko da
bi čuo njihov razgovor. Sa toliko MacLeodovih ratnika skrivenim u tami, nije se
usudio prići bliže. Ipak je bilo očito da se osjećaju ugodno jedno pored drugoga, kao
i nevoljkost poglavara MacLeoda da se na kraju pozdravi s njom. MacLeod je držao
Ilysine ruke kao da je pokušava uvjeriti da ga ne ostavi.
Kada je Ilysa imala priliku upoznati se sa MacLeodom? Connor je bio pet
godina u Francuskoj. Možda se moglo nekako dogoditi tada. Iznenada se sjetio da
ih je vidio skupa na okupljanju kod Maclaina. Prvi puta je mislio da je samo
slučajnost da Ilysa stoji pored Alastaira MacLeoda na ulazu u dvoranu. Ali sada,
razmišljajući o tome, vidio je da su joj obrazi blago ružičaste boje od hladnoga zraka
vani, a Alastair je ušao kroz vrata kao da je i on upravo došao izvana. Drugi puta Ilysa
nije poricala da je razgovarala sa MacLeodom. Uopće se ne čini kao loš čovjek. Sviđa
mi se.
Koliko dugo se sastaje s njim u dolini vila? macLeod nije bio baš mlad, ali
MacNeilove godine joj nisu smetale. Connor nije vjerovao da su ljubavnici, barem
ne još. Par se nije niti poljubio niti zagrlio. Ponovno, proklinjao je sebe što je budala
i što očajnički želi vjerovati da je nevina, kao da sastanak sa poglavarom suparničkog
klana, s kojim su na rubu rata, može značiti išta drugo osim izdaje. Connor se
292
Povratak poglavara
prisjetio kako joj je iznova i iznova govorio razloge zbog kojih je ne može oženiti.
Udruživanje sa njegovim neprijateljem bi bila savršena osveta, oživljavajući
prokletstvo njegove majke prema ostalim sinovima njegova oca.
Ilysa mi je došla kao djevica. Odabrala je mene prvoga. Što god da je Ilysa
učinila bila je njegova krivnja. Došla mu je nevina, ne samo tijelom, već i u srcu i
duhu. A on ju je doveo do ovoga.
293
Povratak poglavara
POGLAVLJE 38
- Naši ratnici su učinili šta? - Connor je grmio na Lachlana.

U glavi mu je bubnjalo zbog nedostatka sna, a ćud mu je bila na kušnji. Kada
je napokon pao u svoj hladan, prazan krevet, kroz njegov prozor su se počele
probijati prve zrake zore.
Nakon nekoliko sati okretanja i bacakanja po krevetu, napokon je zaspao
nemirnim snom. Kada su Sorely i Lachlan zalupali na njegova vrata, sa izvještajem,
sanjao je kako Ilysa pleše oko poglavara MacLeoda, a iz prstiju joj izlaze iskre. Istog
trenutka kada ih je vidio znao je da je nešto užasno pošlo po krivu. Netrpeljivost
između dva muškarca je bila na pragu fizičkog obračuna. Connor je podigao pogled
prema Sorelyju koji mu je davao izvještaj o uspjehu, a onda prema Lachlanu koji je
govorio nakon njega.
- Naši ratnici su odrubili glave mrtvim MacLeodovim ratnicima, - ponovio je
Lachlan, - i bacili ih u rijeku.
Nakon noći u dolini vila, Connor je krivo pomislio da stvari ne mogu biti gore.
Bio je toliko ljut da mu je vid na rubovima postao crveno obojan.
- Imamo svako pravo boriti se za povratak naše zemlje, - rekao je Connor kroz
zube. - Ali ovakva vrsta barbarstva sve ovo pretvara u krvnu osvetu. Naši unuci će
se još uvijek boriti zbog onoga što ste učinili.
- Znao sam da ćeš biti ljut, - rekao je Lachlan.
294
Povratak poglavara
- Zašto to onda dovraga nisi zaustavio? - rekao je Connor stežući šake. - Nisam
ja zapovijedao, - ispalio je Lachlan.
- Zar ste vas dvojica samo stajali sa strane i dopustili da se to dogodi? -
zahtijevao je Connor odgovor, prelazeći pogledom s jednoga na drugoga.
- Bile su mi pune ruke posla pokušavajući spriječiti Sorelyja i druge da ubiju
ženu i kćer MacLeodova farmera, nakon što su ih silovali, - rekao je Lachlan, a
nosnice su mu se raširile. - Mislio sam da je to važnije nego čuvati glave onih koji su
već bili mrtvi.
- Ti si sudjelovao u toj izopačini? - pitao je Connor okrećući se prema Sorelyju.
Kada je vidio samozadovoljni osmjeh na njegovu licu, znao je. - Kriste, ti si to i
naredio zar ne?
- Rekao si da ih malo prodrmamo, - rekao je Sorely sa nevinim slijeganjem
ramena. - To sam i napravio.
- Trotternish nije zemlja MacLeoda pa se neće do smrti boriti za nju kao mi, -
rekao je Connor. - Sada kada si to pretvorio u pitanje časti za njih, napast će nas
svom snagom, a to će nas koštati puno više života.
- Godinama sam se borio pod tvojim ocem i bratom Ragnallom, - rekao je
Sorely. - To je upravo ono što bi oni učinili.
- Ne moj brat, ne Ragnall. - Connorov bijes je bio velik i hladan, kao led u
njegovim prsima na ovu optužbu, iako nije sa sigurnošću mogao reći da njegov otac
ne bi napravio tako nešto.
- Ragnall je bio neustrašivi ratnik, - rekao je Sorely, - baš kao i tvoj otac.
Činilo se da Sorely nema pojma koliko je bio blizu da ga Connor probode
mačem.
295
Povratak poglavara
- Pa ja nisam kao moj otac, - rekao je i po prvi puta vidio sebe kao boljeg vođu
nego što je to njegov otac bio.
- Trebao sam jasno naglasiti koja su moja očekivanja. Mi ne silujemo žene niti
ne oskvrnjujemo mrtve!
- Greška je pokazati neprijatelju milost, - rekao je Sorely, a lice mu je
poprimalo ljutu crvenu boju. - Tvoj otac i brat su to razumjeli.
Connor je podigao Sorelya za prednju stranu košulje i udario njime u zid. -
Gubi mi se s očiju prije nego što naredim da te odvedu na more, kao što je moj otac
napravio sa dadiljom čijeg se duha toliko bojiš, - rekao je kroz zube. - Za razliku od
te djevojke, ti to zaslužuješ.
- Bolje ti je da paziš na leđa od Sorelya nakon ovoga, - rekao je Lachlan tihim
glasom nakon što je Connor izbacio Sorelya kroz vrata. - Još bolje, baci ga u tamnicu.
Umjesto toga, bio je u iskušenju da preda Sorelya Alastairu MacLeodu, koji bi
mu sigurno priuštio puno goru smrt od one na moru.
- Sorely je previše lojalan sjećanju na moga oca da bi otišao Hughu, koji je brat
kojega je moj otac najviše mrzio, - rekao je Connor. - Poslije ću se pozabaviti s njime,
sada trebam svakoga ratnika.
- Šta misliš da će MacLeodi sada napraviti? - pitao je Lachlan.
Connor je otišao do prozora i zamislio stotine MacLeodovih ratnika kako
marširaju prema dvorcu kroz polje.
- Zauzimanje dvorca silom bi ga koštalo jako puno života, - rekao je Connor.
- Prvo će htjeti uspostaviti kontrolu u okolici tako da može spriječiti dotok
hrane i ljudi u dvorac.
296
Povratak poglavara
- Sve do sada je držao Trotternish sa relativno malo ljudi, - rekao je Lachlan. -
Njegova kontrola je slaba. - Connor je došao do istog zaključna na svojim noćnim
izletima.
- Nakon ovoga što su Sorely i ostali učinili, Alastair MacLeod će biti ljut, ali on
nije budala, - rekao je Connor. - Pretpostavljam da će prijeći rijeku Snizort sa velikim
brojem ljudi, spaliti domove MacDonalda kao osvetu i pojačati svoju kontrolu nad
okolicom. Moramo ga spriječiti da prijeđe rijeku sa svim tim ljudima i on to zna.
Nadat će se lakoj pobjedi kako bi nam pokazao da nam je borba uzaludna. Nakon
toga će staviti dvorac pod opsadu i kupovati vrijeme dok nas bude izglađivao.
- Zvuči mi porilično moguće, - rekao je Lachlan. - Koliko će mu trebati vremena
da okupi snage?
- Čak i ako brzo krene, trebat će mu nekoliko dana, - rekao je Connor. - Ako
budemo imali sreće pričekat će do nakon blagoslova polja i usjeva vatrama
Beltanea, a to nam daje tri dana. - Prokleto se nadao da će Maclain i ostali
MacDonaldovi ratnici stići prije nego MacLeodov napad krene. Bila bi katastrofa da
protivnik bez problema pređe preko rijeke.
- Imenujem te zapovjednikom, - rekao je Connor. - Dođi, sada ću razgovarati
sa ljudima. Moramo se spremiti za bitku.
****
Kada se Ilysa probudila sunce je bilo već visoko na nebu. Iako je još uvijek bila
omamljena od duge noći sama sebi je rekla da mora sići dolje kako bi se uvjerila da
je sve u redu i da ide svojim tokom. Sjela je. A onda se sjetila da odgovornost za
297
Povratak poglavara
kućanstvo više nije njena, ili barem to neće biti još dugo, i ponovno se bacila na
krevet.
Gledala je u strop i razmišljala o svim događajima u protekla dva dana.
Između dolaska Connorove mladenke i otkrića da je njen otac bio sin poglavara
MacLeoda, bila je do temelja uzdrmana. Alastair MacLeod je moj djed.
Bez obzira što je prema tradiciji Visočja pripadala očevu klanu, ona će uvijek
biti MacDonald. To je i rekla Alastairu. Nije mogla otići i živjeti s njim i njegovim
klanom ništa više nego što je mogla otići živjeti sa Englezima koje je toliko mrzila.
Pa ipak, zbog samog saznanja da ima djeda koji je voli osjećala se manje sama na
svijetu.
Alastair je bio grub, kao i njen brat, a činio se i kao častan čovjek. Bez obzira
na njihov kratkotrajni susret, uvidjela je da joj je jako drag. Bila je sigurna da bi se
on i Connor, pod drugim okolnostima, jako dobro slagali. Boljelo ju je to da će njen
novonađeni djed i muškarac kojeg voli uskoro krenuti u rat jedan protiv drugoga
kako je to očito suđeno da se redovno događa između MacDonalda i MacLeoda.
Ako bi Ilysa trebala još jedan razlog da se uda za poglavara MacNeila i ode sa Skya
to bi bio razlog. Kada se napokon obukla i zaputila dole u dvoranu našla je muškarce
kako se pripremaju za rat. Zaustavila je jednoga od njih koji joj je rekao da poglavar
očekuje bitku protiv MacLeoda uskoro, možda čak i prije nego ostatak njihovih
ratnika stigne. Connor je bio zaposlen izdavanjem naredbi ljudima, koji su činilo se
svi bili u pokretu. Kada ju je vidio zastao je. Na trenutak njegove oči su gledale u nju.
Ali onda je naprasno prekinuo njihovo gledanje u oči i napustio dvoranu. Samo to
što ga je vidjela ju je ispunilo tolikom željom da je sama se bi rekla da je bolje što
Connor ne može izdržati da bude u istoj prostoriji s njom. Cijeli dan su joj Jane i
njena majka bile pod nogama zbog čega se osjećala još jadnije. Njih dvije su
298
Povratak poglavara
očekivale da ih se služi i zabavlja dok su sve ostale žene uljile plašteve kako bi ratnici
ostali suhi i pripremale im hranu koju će ponijeti.
Baš prije sumraka dvorcem se prolomilo oduševljeno klicanje kada je došao
Alex sa pedeset ratnika sa njihova snažnog uporišta na otoku Sjeverni Uist. Connor
je izgledao kao da mu je laknulo pa je pozdravio svoga bratića.
- Tako mi je drago da te vidim, - rekao je Connor kada su se uhvatili za
podlaktice.
- Nisam želio riskirati da propustim zabavu pa sam došao ranije, - rekao je
Alex.
Plovidba sa Sjevernog Uista je bila kraća nego što će trajati Duncanov i Ianov
put sa dalje strane Skya, ali bio je preko otvorena mora, što je značilo da je postojala
veća vjerojatnost da će Alexa zadržati loše vrijeme, iako on nikada ne bi priznao da
bi ga oluja mogla zadržati.
- Evo moje omiljene djevojke na cijelom Trotternishu, - viknuo je Alex kada je
vidio Ilysu.
Potrčao je prema njoj i podigao je u zrak. Njegov smijeh joj je odzvanjao u
ušima dok ju je okretao oko sebe, a potištenost, koja ju je mučila proteklih nekoliko
dana, na trenutak je nestala.
- Alex! - Connorov glas je odzvanjao dvoranom, njegov ton je bio tako oštar
da je bio kao oštrica kroz njeno srce. - Odmah moramo razgovarat, bez odgađanja.
Connor se na peti okrenuo i odmarširao kroz vrata bez da se okrenuo. Kada
je Alex upitno pogledao Ilysu ona je odmahnula glavom.
- Ništa mi ne možeš sakriti, izvući ću to kasnije iz tebe, - rekao je namigujući
prije nego je krenuo za Connorom.
- Ilysa! - Jane ju je zazvala.
299
Povratak poglavara
Ilysa je bila previše umorna i duboko nesretan da bi ugađala Jane. Umjesto
toga, pretvarala se da ne čuje, što nije bilo nalik njoj, i otišla ravno u svoju novu sobu
na vrhu stražarnice. Odmah je počela pakirati svoje stvari, odlučila je pokrenuti
svoje planove, i ne popustiti i otići u Connorovu sobu. Nekako mora naučiti živjeti
bez njega. Unatoč njegovoj današnjoj hladnoći prema njoj, Ilysa je osjećala da njena
odlučnost, svakim trenutkom nestaje. Jedino što ju je spriječilo da ode k njemu bilo
je saznanje da je Alex tamo. Njih dvojica će sigurno ostati budni do duboko u noć
razgovarajući. Ali koliko ga je željela. Bacila se preko kreveta i udarala šakama. Zašto,
zašto, zašto ga ne mogu ostaviti? Zašto ja ne mogu biti ona koju će oženiti? Osjećala
se zbunjeno i preplavljena samoćom. Možda će ujutro stvari izgledati bolje kada ne
bude toliko umorna i kada joj ne bude toliko nedostajao. Ali večeras je dopustila
suzama da krenu. Sutra će biti ponovno hrabra.
****
- Hvala Bogu da si ovdje, - rekao je Connor kada su on i Alex ostali sami u

njegovoj sobi, a vrata se zatvorila. - Trebam nekoga kome znam da mogu vjerovat.
- A takvo je stanje? - Alex je upitno podigao obrvu. - Mislio sam da ćeš do sada
već istjerati Hughove špijune.
- Oni su poput korova, - rekao je Connor točeći svakome po čašu viskija iz vrča
na stolu. - Isčupaj jednoga, a na njegovu mjestu se pojavi dva nova.
Connor mu je ispričao o Hughovu napadu na farme na istočnoj strani
Trotternsha, ubojstvu dva stražara i sukobu sa MacLeodima koji je završio sa
glavama u rijeci.
- Ah, to je loše, - rekao je Alex mršteći se.
300
Povratak poglavara
Iako nije ništa riješio, Connor se osjećao bolje nakon razgovora sa Alexom o
svim katastrofama, to jest o svima njima osim o onoj sa Ilysom.
- I ja imam vijesti, - rekao je Alex.
- Ne mogu podnijeti više loših vijesti pa ti je bolje da ova bude dobra, - rekao
je Connor i natočio si još jedan viski.
- Ne bih to nazvao lošom vijesti, ali tvoj stric Archibald je mrtav.
- Mrtav? - Connor se uspravio. - Nema dugo da sam ga vidio. Što se dogodilo?
- Dogodilo se to da je pustio Hugha Doubha u svoj dom. - Alex je zastao kako
bi otpio gutljaj. - Hugh je ubio Archibalda dok je bio gost u domu svoga brata.
Hugh nije bio kriv samo zbog kukavičluka i ubojstva svoga posljednjeg brata,
već je i prekršio drevno i sveto pravilo gostoljubivosti na Visočju između gosta i
domaćina, a to je možda bilo čak i gore.
- Priča je takva da je nakon uživanja u dobroj večeri za Archibaldovim stolom
Hugh pozvao brata do prozora da vidi njegovu novu galiju, a onda zabio bodež u
njegova leđa.
Nakon duge šutnje Connor je rekao, - Ja sam bio pozvan da im se pridružim.
- Pametno si odlučio da ne ideš, - rekao je Alex i podigao čašu prema Connoru.
- Otišao bih, - rekao je Connor, osjećajući težinu svojih grešaka i krivih
procjena kao uteg na leđima, - ali Ilysa me zaključala u moju vlastitu tamnicu kako
bi me spriječila.
Alex je zabacio glavu i nasmijao se. Više nije imao izbora, morao mu je ispričati
cijelu priču, a ona je izazvala toliki napadaj smijeha kod njegova bratića da su mu se
suze slijevale niz lice.
- Oduvijek sam znao da u toj djevojci ima više vatre nego što to pokazuje, -
rekao je Alex udarajući u stol. - Ne mogu dočekati da kažem Ianu i Duncanu.
301
Povratak poglavara
Njih ga trojica nikada neće prestati zadirkivati, iako je mogao računati na njih
da mu nikada neće potkopati autoritet tako da priču ispričaju drugima.
- Ilysa je tvrdoglava kao i njen brat. Samo to skriva ispod dobrog ponašanja, -
rekao je Alex. - Mora da si je zbog toga poslao nazad u Dunscaith zar ne? Mislim da
joj duguješ ispriku.
Connor je osjetio čvor u trbuhu. Alex nije imao pojma koliko je bio u krivu.
- Duguješ joj veliki dar jer ti je spasila guzicu, - rekao je Alex. - Koliko bi rekao
da tvoj život vrijedi? Dobrog konja? Vreću zlata?
Ilysa ga je spasila. Da li to znači da je bio u krivu u vezi ostaloga? Ali vidio ju je
kako se sreće sa MacLeodom. U to nije bilo sumnje. Nije mogao smisliti nikakav
drugi razlog za njihov sastanak osim izdaje, ali trebao bi je saslušati. Toliko joj je
dugovao.
Bio je nestrpljiv da ode razgovarati s njom. Ipak bio je toliko slab prema Ilysi
da je odlučio ispričati Alexu sve o njenom sastanku sa MacLeodom kako bi prvo čuo
njegovo mišljenje. Connor je popio gutljaj viskija. Bojao se reći mu što je Ilysa učinila
jer je znao kako se Alex osjeća prema njoj.
- Alex, nešto ti moram reći. - Zastao je. - O Ilysi.
- Za Boga miloga Connore, - rekao je Alex skačući na noge. - Spavaš sa
Duncanovom mlađom sestrom zar ne? Znao sam!
Ovo nije bilo ono što je namjeravao otkriti Alexu, ali njegov rođak je bio
iznimno pronicljiv u takvim stvarima.
- Možeš se prestati brinuti o Hughu i MacLeodima, - rekao je Alex mašući
rukama dok je hodao po sobi. - Duncan će te sam ubiti.
****
302
Povratak poglavara
Mora da je Ilysa zaspala jer je sanjala o Connoru kada je začula kucanje na

vratima. Njena prva misao je bila da je to on pa se izvukla iz kreveta i otvorila vrata
bez da se prije ogrnula ogrtačem.
U svjetlosti baklje sa stepenica vidjela je da je to Lachlan. Na prsa joj je palo
razočaranje. Prošao je dugi trenutak prije nego je shvatila kako je Lachlan gleda i još
duže prije nego se sjetila da je samo u spavaćici. Kada je pokušala zatvoriti vrata
Lachlan joj je to nogom onemogućio. Pogledao je pored nje, u otvorenu škrinju i
odjeću koja se pored nje vidjela.
- Što želiš? - pitala je naginjući se od iza vrata.
- Najmlađa kćer moje sestre je teško bolesna, - rekao je. - Poslala je mog
nećaka po tebe. Čeka u brodu. Hoćeš li doći?
- Naravno, - rekla je. - Daj mi trenutak.
Nije čak niti znala da Lachlan ima sestru pa ipak nije bilo sumnje u zabrinutost
koja mu se čula u glasu. Nakon što je zatvorila vrata brzo je navukla haljinu i teški
ogrtač, a onda skupila bilje za koje je mislila da bi joj moglo trebati i spremila ga u
košaru.
303
Povratak poglavara
POGLAVLJE 39
- Pusti mene da pričam, - rekao je Lachlan Ilysi kada su prišli vratima. Na svu
sreću stražari su bili sa Trotternisha i bili su navikli na njegove dolaske i odlaske u
sred noći. - Poglavar kaže da nitko ne smije otići, - rekao je jedan od njih ne zvučeći
previše uvjerljivo.
- Ja sam novi zapovjednik, - podsjetio ih je Lachlan, i pitao se da li će još uvijek
biti kada se sutra vrati. - Poglavar mi je dao dopuštenje da odvedem Ilysu da vidi
bolesno dijete.
Djelomična istina je bila bolja od potpune laži i zadovoljila je stražare. Lachlan
se nije potrudio tražiti Connorovo dopuštenje jer je znao koliko je Connor bio protiv
toga da Ilysa napušta dvorac. Pretpostavljao je da su se svađali zbog dolaska
Connorove mladenke. Možda se poglavar ponašao glupavo zbog ljubavi, ali Lachlan
nije namjeravao dopustiti da mu nećakinja zbog toga umre.
- Ovo je Ewan, - rekao je Lachlan Ilysi pokazujući glavom prema obrisu svoga
nećaka u mraku, koji je stajao u malom brodu. U brzom nizu podigao ju je u brod,
pogurnuo ga od obale i uskočio u njega postranice.
- Ideš s nama? - pitala je Ilysa zvučeći iznenađeno.
- Ewan je dobar dečko ali ne mogu te poslati u noć samo sa
jedanaestgodišnjakom da te štiti. - Rekao je Lachlan tihim glasom uzimajući vesla i
počevši veslati. - Osim toga ako mala Brigid…..pa, želim biti tamo. - Lachlan je bio
304
Povratak poglavara
zahvalan što Ilysa nije jedna od onih djevojaka koja stalno mora pričati. S obzirom
da je Connor imao naviku gledati u more sa svoga prozora, a brod njegova nećaka
je bio bijeli, veslao je jako sve dok nisu izmakli iz pogleda.
- Zašto si sve do sada čekao da digneš jedro? - pitala je Ilysa, znatiželjna kao i
uvijek.
- Zašto je Connor postavio stražare na tvoja vrata? - uzvratio je
protupitanjem. Lachlan je rekao dvojici stražara koji su je čuvali da će ih zamijenit,
a oni su bili sretni da mu mogu predati dužnost.
- Pretpostavljam zbog one dvojice koji su ubijeni, - rekla je Ilysa. - Ali ne treba
se brinuti. Imam lokot na vratima.
Zar zbilja nije znala?
- Stražari nisu bili tamo da te zaštite, - rekao je Lachlan, - već da te zadrže
unutra.
****
- Molim? - Ilysa se osjećala kao da ju je netko udario u trbuh. - Zašto bi Connor

to uradio? -
- Ti reci meni, - rekao je Lachlan. - Na putu na uznemiravanje MacLeoda,
Sorely se hvalio kako te je uhvatio da napuštaš dvorac iako nisi smjela i otrčao da
kaže poglavaru. A onda sam čuo od ljudi koji su sinoć bili na dužnosti da je Connor
otišao iz dvorca nedugo nakon tebe. Pa pretpostavljam da te pratio i da mu se nije
svidjelo ono što je vidio.
Prokleta sreća. Jedina noć kada ju je Connor pratio je bila ona noć kada je
otišla u dolinu vila i razgovarala sa Alastairom MacLeodom.
305
Povratak poglavara
Bože na nebesima, zar Connor vjeruje da je ona izdajica?
Nije se mogla sjetiti niti jednog drugog razloga zbog kojega bi je zatvorio.
Naravno da je razumjela koliko mora da je sumnjivo izgledalo, ali Connor ju je
poznavao čitav život. Osim toga bili su intimni i rekao joj je da je voli. Nije je mogao
zbilja voljeti i istovremeno vjerovati da bi izdala njega i njihov klan. Sada je shvaćala
zašto danas Connor nije mogao podnijeti da bude u istoj sobi s njom. Ali zašto je
jednostavno nije pitao šta se dogodilo? Istina, bio je zauzet pripremanjem za
nadolazeću bitku, ali ako je imao vremena narediti ljudima da čuvaju njena vrata,
imao je vremena i njoj postaviti pitanje.
Sva krv joj je napustila glavu kada je shvatila da ju je Connor pratio cijelim
putem iz doline vila i niti jednom nije pokušao razgovarati s njom. Već ju je osudio.
Kako je mogao imati takvo mišljenje o njoj? Napokon je morala priznati u svome
srcu da za njih nije bilo nade.
Dok je mali brod klizio kroz tamu, po glavi su joj se vrtjele strašne misli. Bila
je zahvalna što Lachlan ne može vidjeti njene tihe suze. Nije znala kako će ovo
preživjeti, ali hoće. Kada joj je bilo samo jedanaest, brata su joj poslali od kuće, a
majka joj se raspala. Ilysa je ostavljena da preuzme majčine dužnosti i bude
odgovorna za njih obje. Rekla je sama sebi da ako je mogla to preživjet onda može
sve. Istog trenutka kada su ušli u kolibu njegove sestre Ilysa je zaboravila svoje
probleme. Lachlanova sestra je plakala držeći bolesno dijete u rukama, a ostalih
petoro, šestoro djece je gledalo u nju velikim očima.
- Beannachd air an taigh, - blagoslov ovoj kući, rekla je Ilysa tihim glasom.
- Ovo je Ilysa, - rekao je Lachlan kada su stali pored njegove sestre. - Ona je
dobra iscjeliteljica Flora. Ako itko može spasiti Brigid, ona može.
306
Povratak poglavara
Djetetova letargija i zvuk teškog disanja koje joj je trzalo prsima, duboko su
zabrinuli Ilysu. - Vidim da ste radili pravu stvar, prali je s hladnom krpom, - rekla je
Ilysa pokušavajući smiriti majku. - Vaša druga djeca su uplašena. Dobro ću se brinuti
o Brigid dok se vi pobrinete za njih, - razmijenila je pogled a Lachlanom, a on je
kimnuo glavom.
- Gdje je Malcom? - pitao je i pomogao maknuti bolesno dijete iz sestrina
naručja i staviti ga u Ilysino.
- Ne znam, - rekla je Flora dok ju je Lachlan vodio prema drugoj djeci koja su
se međusobno grlila. - Na smrt sam preplašena i zbog njega.
- Kada budeš imao vremena Lachlan, treba mi zdjela vruće vode, - rekla je
Ilysa održavajući glas mirnim. Brigidin stalni kašalj ju je iscrpljivao. Ilysa ju je
pokušala smiriti dok joj je mazala prsa kako bi joj olakšala disanje.
- Dobar osjećaj, - šapnulo je dijete. Ilysa joj je maknula mokre kovrče sa lica i
poljubila je u čelo. Temperatura joj je bila jako visoka. Bila je lijepa, kovrčava, ali
tako bolesna da je Ilysa očekivala dugu noć, a kako će završiti nije znala.
****
- Volim Ilysu ako je to uopće važno, - rekao je Connor nakon što je Alex neko
vrijeme vikao na njega. - Sada bi bilo najbolje da sjedneš jer ti imam nešto puno
gore za reći.
Connor mu je nastavio pričati o Ilysinom tajnom sastanku sa poglavarom
MacLeoda. - Nema tu puno okolišanja. Ilysa nas je izdala.
307
Povratak poglavara
- Tako mi svih Svetaca, kako uopće možeš pomisliti da bi Ilysa učinila išta
protiv tebe, a kamoli protiv klana? - rekao je Alex. - Zaljubljena je u tebe od dana
kada smo se vratili iz Francuske.
- Je?
- Ah, ti si takva budala. - Alex mu se nacerio. - Ali opet većina nas je kada se
radi o ljubavi.
- Ne znam što učiniti s njom, - rekao je Connor i dublje potonuo u svoju stolicu.
- Puzanje bi bilo dobar početak.
- Mislio sam na njenu izdaju, - rekao je Connor. - Kako možeš vjerovati da je
nevina?
- Moram priznat da je sastanak sa MacLeodom u dolini vila jako čudan, - rekao
je Alex. - Ali mora postojati neko objašnjenje. Šta je rekla kada si je pitao?
- Nisam.
- Reci mi da te nisam dobro čuo, - rekao je Alex.
- Bojao sam se da ću povjerovat u sve što mi kaže, - rekao je Connor držeći
glavu u rukama, - unatoč činjenicama.
- Trebao bi joj vjerovati jer Ilysa nije sposobna učiniti ništa loše, - rekao je
Alex. - Kada se radi o povjerenju ljudima, ponekad moraš slušati srce, ne glavu.
- To je ono što mi je i Tearlag rekla, - rekao je Connor trljajući čelo.
- Ilysa je previše hrabra za svoje vlastito dobro. Nemoj zaboraviti da je ustala
u Dunscaithu kako bi špijunirala za nas doK ga je Hugh držao, - rekao je Alex. -
Prokletstvo, vjerojatno je mislila da može odgovoriti MacLeoda od borbe za
Trotternish ili neku sličnu glupost.
Connor je želio vjerovati u to. - Odmah idem razgovarati s njom.
308
Povratak poglavara
Nada mu se proširila prsima i otrčao je do njene sobe. Kada je došao do vrata
tamo nije bilo stražara. Kada je gurnuo vrata i ušao u praznu sobu osjećao se ko da
mu je netko razbio srce na dva dijela.
Otišla je.
****
Nedugo prije zore Brigidino disanje se napokon smirilo. Ilysa je stavila dijete
u majčine ruke i izašla. Lachlan ju je slijedio van pa su se oboje naslonili na zid kolibe
i gledali svitanje zore.
- Moram se vratiti u dvorac, - rekao je Lachlan nakon nekog vremena. - Bez
obzira jesam li još uvijek zapovjednik ili ne želim se boriti protiv MacLeoda uz svoj
klan.
Tijekom dugih sati kada se brinula za bolesno dijete i Ilysa je donijela svoju
odluku.
- Ne vraćam se u dvorac, - rekla mu je. - Nikada.
- Dobrodošla si kod moje sestre koliko god dugo želiš ostati.
- Poglavar MacNeil me pitao da mu budem žena, - rekla je Ilysa, a u glasu joj
se osjetio mali drhtaj. - Kada dođe u dvorac, želim da mu kažeš da me može naći
ovdje.
- Nema potrebe da već doneseš takvu odluku, - rekao je Lachlan. - Želiš li da
kažem Connoru gdje si?
- Ne.
****
309
Povratak poglavara
Lachlanovo srce je bilo puno dok je sjedio pored Ilyse i gledao u njeno usnulo
lice u jutarnjem svjetlu. Bio joj je toliko zahvalan što mu je spasila nećakinju.
Pomaknuo je pramen zlatno crvene kose sa lica. Dok je spavala, izgledala je tako
krhko.
- Ona je opaka, - rekao je Lachlan sestri koja je stala pored njega. - Za tako
malu djevojku, ima jako puno hrabrosti.
Flora ga je stisnula za rame. - Nemoj dopustiti ovoj da pobjegne Lachlane.
- Njeno srce pripada nekome drugome, - rekao je.
- Srce se mijenja, - rekla je njegova sestra.
Ne Ilysino. I to je bila još jedna od stvari kojima se divio kod nje. - Jednom
kada se odlučiš, koja ti djevojka može odoliti?
Stavio je ruku na sestrinu. - Bilo bi najbolje da krenem.
Vrata kolibe su se otvorila i Malcom je ušao. Lice mu je bilo blijedo i izgledao
je kao da je imao teško putovanje. Kada ga je Flora pozdravila, pomaknuo ju je na
stranu i pogledao u Lachlana.
- MacLeodi dolaze.
310
Povratak poglavara
POGLAVLJE 40
Connor je bio rastrgan između straha i ljubomore jer nije znao da li je Lachlan
oteo Ilysu ili je dobrovoljno otišla s njim. Nakon što je našao dvojicu stražara, koje
je zadužio da čuvaju Ilysu, kako mirno spavaju u dvorani, izvukao ih je van i ispitao,
a nakon toga se okomio na stražare na glavnim vratima. Svi su mu rekli istu priču. I
Lachlan i Ilysa su uživali toliko poštovanje da su oboje pušteni iz dvorca bez
postavljanja suvišnih pitanja, unatoč Connorovoj izričitoj naredbi.
- Ne znam gdje je, - rekao je Connor po stoti put, već je izlizao pod od hodanja.
Alex je odlučio vjerovati u očito izmišljenu priču o bolesnom djetetu i bio je
neugodno miran.
- Idemo raditi na problemu koji možemo riješiti. - Alex je ispružio svoje duge
noge i zjevnuo. - Vjerujem da ti mogu reći tko je tvoj špijun.
- Zar mi govoriš da si sada i vidovit? - pitao je Connor.
- Ah, bilo je jednostavno jednom kada sam prikupio prave informacije, - rekao
je Alex sa zabavljenim pogledom u očima.
- Nisam raspoložen za igre, - rekao je Connor.
- Tražimo muškarca, ili ženu, koji ti nešto zamjera ili tko može dobiti nešto
važno ako pomogne Hughu, - nastavio je Alex ne dajući se smesti. - Naš krivac
također mora biti i dovoljno nemilosrdan da bi ubio dva nevina pripadnika klana
kako bi ispunio svoj cilj.
311
Povratak poglavara
Alex je bio u pravu. Uvijek je postojao razlog zašto su ljudi činili ono što su
činili: bilo je samo pitanje otkrivanja razloga.
Kucanje na vratima je zaustavilo njegovo razmišljanje o potencijalnim
krivcima. Kada ih je Connor otvorio tamo je stajao jedan o ljudi koje je Connor ranije
napao zbog puštanja Ilyse i Lachlana.
- Mislio sam da bi želio znati da se Lachlan vratio.
****
Lachlana su otpratili uz stepenice u poglavarove privatne odaje. Dok je

Connor stiskao šake i izgledao kao da je spreman ubiti ga, visoki, vitki ratnik je sjedio
sa nogama podignutim na Connorov stol. Posjetitelj je izgledao kao Viking osim što
je u morsko zelenim očima imao pogled kao da se zabavlja.
- Što ste ti i Ilysa učinili? Izdali nas MacLeodima ili Hughu? - vikao je Connor
na njega i izgledao je kao ratnik poglavar. - Kako je čovjek, koji je slavljen kao heroj
ovoga klana, mogao napraviti nešto tako odvratno? Ova izdaja je time gora jer sam
te proglasio svojim zapovjednikom. - Lachlan si je dopustio da brzo potone u more
propasti. Nekako, Connor je otkrio njegov zločin. Ali zašto je spomenuo Ilysu, kao
da je ona bila pomagač u pokušaju ubojstva?
- Reci mi za što sam optužen, - rekao je Lachlan instinktivno se braneći, iako
je bio prokleto kriv. - A što se tiče Ilyse, imaš puno bujniju maštu od mene ako možeš
uopće zamisliti da bi ona izdala klan.
- Puno puta sam vidio vas dvoje kako nasamo razgovarate, - rekao je Connor,
a oči su mu sijevale. - A sada si je izveo iz dvorca unatoč mojoj zabrani. Izdao si me.
312
Povratak poglavara
O Isuse, je li to bilo sve? To što su ga uhvatili kako je Ilysu izveo iz dvorca
unatoč zabrani je bio mali prekršaj kada se usporedi sa pokušajem ubojstva
poglavara MacDonalda.
- Dijete moje sestre je bilo bolesno, - rekao je Lachlan. - Bez Ilysine pomoći ne
bi preživjela noć.
- Tu laž je lako smisliti, - rekao je Connor prekriživši ruke. - Zašto bih ti
vjerovao?
- Mislim da ga možemo isključiti kao Hughovog špijuna, - dodao je ratnik koji
se ljuljao u stolici. - Očito je da nema potrebu ubiti tvoje stražare kako bi ih natjerao
da se maknu sa svojih mjesta ili kako bi ga pustili da izađe iz dvorca.
O sranje, Conner je sumnjao u njega i u vezi toga?
- Možeš pitati moju sestru, poznaješ i nju i dijete, - rekao je Lachlan. - Bio si u
njenom i Malcomovom domu one noći kada su MacLeodovi ratnici napali. Sestra mi
je rekla da si spasio malu Brigid.
- To je obitelj tvoje sestre? - pitao je Connor. - Je li dijete dobro?
- Da, zahvaljujući Ilysinim sposobnostima liječenja, - rekao je Lachlan.
- Doveo si Ilysu natrag? - pitao je Connor već hodajući prema vratima.
- Ne, - rekao je Lachlan zbog čega se Connor naglo zaustavio. - Nije željela da
znaš gdje je, i kaže da se nikada neće vratiti nazad.
- Šta je još rekla? - pitao je Connor.
Lachlan je oklijevao. - Možda je spomenula nešto o udaji za drugoga
poglavara…. - Connor je zarežao i počeo hodati po sobi.
- Vidiš, Ilysa je sigurna i kasnije ovo možeš razriješiti, - rekao je visoki plavi
ratnik i ispružio ruke kao da nema nikakve brige na ovome svijetu. - Vrijeme je za
borbu zar ne?
313
Povratak poglavara
Lachlan je bio više nego sretan zbog promjene teme. - Malcom je prešao
zaljev na drugi poluotok i vidio gomilu MacLeodovih ratnika kako se kreću na jug,
prema rijeci, - rekao je Connoru.
- Bio si u pravu, da napadaju dvorac došli bi morem.
Na zvuk vikanja iz dvorišta i on i Connor pojurili su prema prozoru. Čak je i
posjetilac bio toliko znatiželjan da je spustio noge sa stola i pridružio im se.
- Dolazi flota ratnih galija! - viknuo je jedan od ljudi prema Connoru.
- Naši ljudi sa Sleata su ovdje! - Connor je istrčao iz sobe. Kada je Lachlan
krenuo za njim drugi ratnik ga je zaustavio čvrsto ga uhvativši za ruku.
- Ja sam poglavarov rođak Alex, - rekao je. - Je li Ilysa dobro?
- Da, - rekao je Lachlan.
- Dobro, - rekao je Alex uz smiješak koji nije došao do njegovih hladnih,
zelenih očiju. - Jer bi te živoga oderao da si joj naudio.
****
Sa miksom iščekivanja i olakšanja Connor je gledao u Maclainove galije, svih

šest, kako uplovljavaju u zaljev iza Ianovih i Duncanovih brodova. Maclain je stigao
na vrijeme za bitku i ispunio Connorove zahtjeve za bračni savez.
- Šteta što sam zamolio svoga tasta da njegovi ratnici čuvaju Sjeverni Uist dok
mene nema tako da ja mogu povesti više ratnika u bitku, - rekao je Alex čekajući na
obali da galije pristanu. - Da sam znao da se Ilysa želi udati za njega, poveo bih
umjesto njih njega.
Connor je ignorirao tu napomenu. Razumio je zašto je Alex ljut, prokletstvo, i
on je bio ljut na sebe.
314
Povratak poglavara
- Nadam se da ste spremni za borbu, - pozdravio je Duncana i Iana nakon što
su se iskrcali.
- Kako mi je sestra? - pitao je Duncan.
- Nije u dvocu, brine se za bolesno dijete, - rekao je Connor. Ovo nije bilo
vrijeme da kaže Duncanu da se njegova sestra ne namjerava vratiti u dvorac, a
nikada neće biti dobro vrijeme reći mu zašto.
Duncane, spavao sam sa tvojom sestrom, a onda je osudio za izdaju i pokušao
je zatočiti. Malo je ljuta na mene. Ako je Alex u pravu i Ilysa je zbilja nevina, opet ju
je krivo optužio.
- Jesi li već našao Ilysi muža? - pitao je Alex.
- Ne još, - odgovorio je Connor zadržavajući miran glas. Želio je zadaviti Alexa
što ga zadirkuje ispred Duncana.
- Ah, nisi baš ažuran u ispunjavanju svojih dužnosti prema njoj, - rekao je Alex.
- Ali pretpostavljam da si bio zaposlen.
Ian je podigao obrvu i gledao naizmjenično njega i Alexa, i samo tako Connor
je bio siguran da je Ian pogodio da se nešto dogodilo između njega i Ilyse. Bila je
jedna stvar što su toliko dobro poznavali jedni druge da su si na bojišnici mogli čitati
misli; ovo je bilo nešto sasvim drugo. Hvala Bogu da je Duncan bio slijep kada se
radilo o njegovoj sestri.
- Ah, ne, zašto je Maclain doveo Campbella sa sobom? - pitao je Connor kada
je uočio znak Campbellova klana na jedru jedne od galija. Prokletstvo. Nadao se da
će bitka sa MacLeodima završiti prije nego predstavnik Krune uopće sazna za nju.
315
Povratak poglavara
- U toj galiji je John Campbell, - rekao je Ian misleći na brata poglavara

Campbella. - I druge galije su njegove.
- Maclain ne dolazi? - pitao je Connor.
- Ne, - rekao je Ian. - Mrtav je.
316
Povratak poglavara
POGLAVLJE 41
Connor je tako čvrsto držao čašu da su mu zglobovi pobijelili dok je slušao

kako John Campbell priča o tome kako je Alexander od Dunivaiga napao i ubio
Maclaina i Maclainova dva najstarija sina, koji su bili otac i braća njegove vlastite
žene. Dvadeset i nešto godina braka i šestoro djece su samo zamaskirali, ne izbrisali,
Alexanderovu želju za osvetom protiv ženina klana. Maclaina je napokon kažnjen za
izdaju koja je za posljedicu imala pogubljenje tri generacije Alexanderove obitelji,
njegova djeda, oca i braće.
Kako se Alexander može suočiti sa svojom ženom nakon što joj je ubio oca i
braću? Connor se sjećao kako je sjedio za stolom i promatrao, ono za što je mislio
da je stvarna privlačnost, između Alexandera i njegove supruge. Connoru je bilo žao
jadne žene. Činilo se da je njegov pokušaj ostvarivanja bračnog saveza propao. Dok
takvi brakovi ponekad uspiju stvoriti snažne saveze, isto tako znaju završiti i krvnim
osvetama.
- Mogu li se pozvati na prijateljstvo između naših klanova i pozvati te da nam
se pridružiš u bitci? - pitao je Connor Johna Campbella iako je znao da nema smisla.
- To prijateljstvo je ono što će nas spriječiti da se borimo na strani MacLeoda,
- rekao je John, podižući čašu prema Connoru. - Nadam se da nisi previše ljut jer
sam došao po Maclainovu unuku. - Campbelli su svojom uobičajenom brzinom
krenuli u prisvajanje Maclainove zemlje. Prije nego je tijelo mrtvog poglavara bilo u
317
Povratak poglavara
grobu, Campelli su tražili skrbništvo nad njegovim jedinim preživjelim sinom,
dječaka od devet godina, čija je majka bila Campbell. Connor je sumnjao da će
dječak ikada povratiti kontrolu nad Maclainovom zemljom. Slično tome, John
Campbell je bio poslan da dovede Jane, koju će udati za nekoga tko bolje odgovara
Cambellovim interesima.
- Naravno da mi je žao odreći se svoje mladenke, - lagao je Connor jer će biti
prednost ako dopusti Campbellima da vjeruju kako mu duguju uslugu. - Ali Jane i ja
se rastajemo u dobrim odnosima.
To je bilo istina. Jane, koja se gore veselo pakirala, je gotovo toliko laknulo
koliko i njemu što izbjegavaju brak koji bi ih oboje učinio jadnima. Ali Connor si nije
mogao pomoći a da ne misli da ona nikada nije niti došla, Ilysa bi još uvijek provodila
noći u njegovu krevetu.
****
Lachlan je odlučio da je on još uvijek zapovjednik s obzirom da Connor nije

rekao da nije. Dok je poglavar pio viski sa svojim gostima on se pobrinuo da ljudi
imaju spremno oružje i zalihe. Divio se Connorovu strpljenju. Sa nadolazećom
bitkom morao je sjediti unutra i izigravati domaćina Campbellu, koji je izgledao kao
pravi arogantni kučkin sin.
- Lachlan!
Okrenuo se i vidio Robbija, jednog od mladića kojeg su on i Connor
uvježbavali, kako trči prema njemu sa krvavim mačem u rukama.
- Što se dogodilo? - pitao je Lachlan.
- Mislim da sam ubio Sorelya.
318
Povratak poglavara
- Vodi me k njemu, - rekao je Lachlan. - A na putu mi možeš reći zašto si to
učinio.
Činilo se da je njegova mirnoća smirila i Robbija, a to je bilo dobro. Lachlan
nije želio nesuvislo objašnjenje.
- Pazio sam na vrata, kako si mi i rekao, - rekao je Robbie. - Sve sam pustio
unutra i nikoga van.
Poenta priče je bila da uza sav kaos koji su stvorile pridošlice i gosti koji su
ulazili, Sorely je pokušao izaći. Kada ga je Robbie pokušao zaustaviti Sorely se krenuo
svađati, a onda predložio da uđu u stražarnicu i riješe to.
- Istog trenutka kada sam ušao kroz vrata, pokušao me je ubosti bodežom, -
rekao je Robbie čije oči su bile širom otvorene. - Bez razmišljanja sam učinio ono što
si me naučio. Sljedeće čega se sjećam je Sorelya na podu kako krvari. Mislim da je
mrtav.
- Ponekad čovjek nije mrtav iako se to tako čini. - Lachlan je hodao brže i
nadao se da je Sorely još uvijek tamo. Kada su ušli kroz vrata vidjeli su da se Sorely
odvukao nekoliko metara dalje.
- Ne izgleda kao da ćeš dugo poživjeti, - rekao je Lachlan kleknuvši pored
njega. - To će nas spasiti da te ne moramo pogubiti jer pretpostavljam da si ti onaj
koji je ubio dvojicu stražara.
- Idi k vragu Lachlan, - rekao je Sorely i iskašljao krv.
- Želiš li mi reći zašto si jadna izdajica svoga klana? - iz Lachlanova iskustva,
prije kraja ljudi su željeli govoriti i pretpostavio je da se Sorely želi opravdati.
- Misliš da toliko toga znaš, - rekao je Sorely hrapavim glasom. - Ali
pretpostavljam da ne znaš da ti je majka bila ubijena.
319
Povratak poglavara
- Pazi na vrata, - rekao je Lachlan Robbiju želeći ga maknuti dalje kako ne bi
čuo.
Lachlan nije želio dati Sorelyju zadovoljstvo da ga pita. Želio mu je reći pa je
čekao, nadajući se da neće umrijeti prije nego mu kaže što zna.
- Hugh ju je gurnuo! Da, tako je. Tvoj otac je pomagao čovjeku koji ju je ubio.
Nije li to smiješno? - kroz Sorelyjeve zube je nahrupila krv. - Rekao sam Hughu da
tvoja majka nosi još jedno poglavarovo dijete pa je se morao riješiti.
Lachlan je bio u iskušenju da stisne Sorelyjev vrat i što prije ga pošalje u
pakao. Umjesto toga je pitao, - Kako si ti znao da je trudna?
- Jenny mi je rekla, - rekao je Sorely, a suze su mu iznenada ispunile oči. -
Nitko nije znao, ali bili smo zaljubljeni.
Tko je dovraga bila Jenny? Tada ga je pogodilo. - Jenny je bila dadilja. Zato
vidiš njen duh.
- Mahala je meni kada je ispustila dijete, - rekao je Sorely. - Poglavar ju nije
morao tako kazniti. Nikada nije željela nauditi djetetu.
Brbljao je toliko da ga je Lachlanu još malo bilo žao, sve dok mu na pamet nije
palo još nešto. - Nisi pokušao spasiti Jenny zar ne? Nisi je pokušao odbraniti pred
poglavarem niti si isplovio brodom pokušavajući je spasiti.
- Nisam mogao! - Sorely se zagrcnuo. - Poglavar bi me prognao i izgubio bih
svoje mjesto u vojsci.
- Pretpostavljam da to objašnjava zašto te lovila. - Lachlan je osjećao
odvratnost prema njemu. - Pretpostavljam da Connoru zamjeraš ono što joj je
poglavar učinio. - To je bilo isto što je i njegov otac radio.
320
Povratak poglavara
- Imao sam volju oprostiti ali…kada sam pomislio da će me
Connor….imenovati zapovjednikom, - rekao je Sorely, a svakim dahom mu je glas
postajao sve slabiji. - Ali on je odugovlačio…..i odugovlačio…
Glas mu je nestao, a glava pala sa strane.
- Kakav jadan izgovor za MacDonalda. - Lachlan je ustao i krenuo prema
vratima. - Dobro si učinio Robbie. Bila bi vraška šteta da smo izgubili dobrog čovjeka
kao što si ti od njegova bodeža. Ja ću o ovome izvijestiti poglavara.
Lachlan će reći Connoru sve osim onoga što je Sorely rekao o njegovim
roditeljima. To se nije ticalo nikoga osim njega.
****
- MacLeodi dolaze, - povikao je Connor podižući ruke. - Vrijeme je da se klan

digne na noge.
Svaki muškarac, žena i dijete iz dvorca su bili okupljeni oko vatre koja je
zapaljena u sred dvorišta dvorca za svečanost crann tara.
Duncan, Ian i Alex, tri muškarca kojima je Connor najviše vjerovao, stajali su
mu s desne strane, svaki je držao drveni križ. Mislio je na njihove žene i djecu i molio
se da prežive bitku koja je pred njima. S njegove lijeve strane stajala su tri mlada
ratnika sa Trotternisha koje su on i Lachlan obučavali.
Duncanove oči su bile vatrene dok je dodavao Connoru prvi drveni križ. - Borit
ćemo se do smrti! - vikao je, a ljudi su klicali.
Connor je držao križ u vatri sve dok se suho drvo nije zapalilo, a onda ga je
podigao visoko kako bi svi vidjeli vatru na popodnevnom nebu. Pištao je kada je
potopio vatru u bačvu napunjenu krlju ovaca. Podigao je pougljeni križ iznad glave i
321
Povratak poglavara
viknuo bojni poklič MacDonalda, - Fraoch Eilean! - dvorište dvorca je odzvanjalo
dubokim glasovima ljudi dok su ponavljali. Napokon, okrenuo se prema Robbiju,
prvom mladom ratniku sa njegove lijeve strane, koji je imao tu čast jer je uhvatio
Hughova špijuna.
- Javite našim ljudima da se MacDonaldi okupljaju za bitku! - viknuo je
Connor, a Robbie je uzeo pougljeni križ od njega i istrčao kroz vrata.
Connor je još dva puta ponovio postupak uzimajući križeve od Alexa i Iana i
šaljući svakog mladog ratnika da podignu ljude na svakom dijelu poluotoka.
Crann tara je bila poziv svakom muškarcu, bilo da je ratnik, poljoprivrednik ili
stočar da dođe do određanog mjesta okupljanja, i bude spreman da se bori za klan.
Većina obučenih ratnika klana su dolazili sa Sleata i Sjevernog Uista i već su bili u
dvorcu. Crann tara će biti ispit povjerenja kojeg Connorovi pripadnici klana sa
Trotternisha imaju u njega kao poglavara, a on se pitao koliko će njih doći. Kada je
svečanost završena, ljudi su vikali i mahali mačevima. Connor je u njihovim očima
vidio želju za bitkom i bilo mu je drago vidjeti da su spremni za borbu. Odgovornost
za živote tih hrabrih ljudi je pala na njegova ramena.
Znao je da bi mu bilo lakše nositi taj teret da je Ilysa bila ovdje da ga isprati u
rat.
322
Povratak poglavara
POGLAVLJE 42
U svjetlu sumraka Connor i Ian su ležali na trbusima i gledali MacLeodove

ratnike preko rijeke. Bilo ih je toliko puno, kretali su se po kampu, da su izgledali kao
roj pčela koje se vraćaju u košnicu.
- Ne izgleda dobro, - šapnuo je Ian. - Proklet nek je Maclain što se dao ubiti.
- Bojim se da vodim naše ratnike na klanje, - rekao je Connor.
- Nemaš izbora, - rekao je Ian. - Ako dopustimo vojsci ove veličine da pređe
preko rijeke, nikada ih nećemo moći potjerati.
- Dobro je da smo stigli prije Beltanea, - rekao je Connor. - Mislim da će
Alastair napasti sutra, radije nego čekati još jedan dan.
Kada su se on i Ian vratili na okupljalište, Connorovo srce je poskočilo zbog
činjenice da se toliko pripadnika njegova klana skupilo na daljnjoj strani brda. I
tijekom cijele noći još je ljudi dolazilo.
Kada je dan svanuo, turoban i maglovit, Connor je stao ispred okupljenih ljudi.
Pogled mu je putovao od očeličenih ratnika koji su se borili za njegova oca, mladih
ljudi koje su on i Lachlan obučavali do poljoprivrednika koji su nosili vile i sjekire kao
oružje. Došlo ih je više nego se mogao nadati, a opet nije ih bilo niti približno
dovoljno.
- Ove zemlje su dodijeljene mome djedu, prvom poglavaru MacDonalda sa
Sleata, od njegova oca, Gospodara Otoka. Na nama je da ih osiguramo za djecu naše
323
Povratak poglavara
djece. Danas ćemo se boriti. MacLeodi moraju naučiti da će krvlju platiti za svaku
stopu naše zemlje koju žele uzeti. - Muškarci su podigli oružje u tihom odgovoru
kako MacLeodi ne bi čuli odzvanjanje njihove vike u dolini pored rijeke.
- Moramo ih zadržati na rijeci, - rekao je Connor podižući svoj mač. - Neće je
prijeći!
****
Lachlan se borio sve dok mu znoj nije počeo ulaziti u oči, a krv njegovih
neprijatelja natopila mu rukave. Izgledi su bili očajni, ali bio je naučen na gore.
Nakon dvije i pol godine vođenja ustanaka protiv MacLeoda, bilo mu je drago da
napokon može osloboditi bijes u otvorenoj bitci protiv okupatora njihove zemlje.
Do sada MacDonaldi su držali liniju i zadržali ogromne snage McLeoda da
prijeđu na Trotternish stranu rijeke. Ali MacLeodi su stalno dolazili.
Lachlan je sada razumio zašto su četvorica ratnika koji su se vratili iz
Francuske u tako kratkom vremenu postali legende. Connor, njegovi bratići i
Duncan su bili u centru MacDonaldove linije i nije bilo važno koliko ih je ratnika
napadalo nitko se nije probio. Iako Lachlan nije mogao promatrati već samo tu i
tamo pogledati, sada je vidio, kako u sred kaosa bitke, koordiniraju svoje pokrete i
bore se kao jedna smrtonosna sila.
Neki bi možda rekli da je nesmotreno od poglavara da riskira svoj život, ali
njihova situacija je bila očajna, a njegov je primjer motivirao druge da se jače bore.
Iza MacLeodovih ratnika, Lachlan je vidio ogromnog ratnika bijele kose i
ozljeđena ramena, kako gleda klaonicu pored rijeke. Nakon pola dana prolijevanja
krvi, podigao je ruku i njegovi su se ratnici povukli kako bi se pregrupisali.
324
Povratak poglavara
****
Connor je potopio glavu u rijeku da opere krv i znoj. Kada je pogledao gore,
sreo je tvrdi pogled poglavara MacLeoda koji je stajao pedesetak metara udaljen.
Odustani starče. Ova zemlja pripada MacDonaldima.
Našao je Iana, Alexa i Duncana sa ostalima nekoliko metara od rijeke.
- Kako noga? - pitao je Iana koji je pokušavao povezati zavoj oko noge kako bi
zaustavio krvarenje.
- Dobro, - odgovorio je Ian.
I Alex je bio ranjen. Connor je pogledao tijela uz obalu rijeke. Bilo je puno više
MacLeoda nego MacDonalda, ali on si nije mogao priuštiti gubitke.
- Bojim se da će se sljedeći puta probiti, - rekao je Connor tihim glasom trojici,
a nitko od njih nije proturječio. Njegova jedina nada je bila da MacLeod izgubi više
ljudi nego mu je zemlja važna. Connor je ponovno pogledao, tražeći neki znak, da
se ljudi s druge strane rijeke razilaze, ali nije ga bilo.
- Kakvu ćeš naredbu dati ako se linija raspadne? - Ian, uvijek pragmatičar u
grupi, je pitao. - Da se svi vrate prema dvorcu?
Connor nije imao priliku odgovoriti.
- Uzimajte oružje! - Duncan je bio na nogama i oružjem pokazivao iza njih.
Dvjestotinjak ratnika je dolazilo padinom iza njih.
325
Povratak poglavara
POGLAVLJE 43
- Je li to moj brat Niall? - pitao je Ian gledajući u nadolazeću gomilu. - Mislio

sam da je sa Ilysom.
- Spustite oružje! - viknuo je Connor, a na licu mu se razvukao osmjeh. - To su
prijatelji.
Torquil MacLeod od Lewisa je došao, i ta to moraju zahvaliti Ilysi. Kada mu je
rekla da ne vjeruje Sorelyju, Connor je u početku odbacio njenu zabrinutost. Ali
mučilo ga je Torquilovo neodgovaranje na poruku koju mu je poslao po Sorelyju.
Misleći da je Ilysa možda u pravu, poslao je Nialla sa drugom porukom.
- Tisuću dobrodošlica tebi brate. Drago mi je što te napokon vidim, - Connor
je pozdravio Torquila, ratnika grubog izgleda starog otprilike tridesetak godina, koji
je imao istu crnu kosu kao Ian i Connor.
- Ovo su tvoji MacDonald rođaci Ian i Alex, i naš prijatelj Duncan.
- Prihvaćam tvoju ponudu, - rekao je Torquil. - Moji ratnici će se danas boriti
uz tebe u zamjenu da ti učiniš isto za mene kada za to dođe vrijeme.
Torquil je bio poglavar bez zemlje. Nakon što je njegov otac podržao zadnju
pobunu, Kruna ga je kaznila oduzimajući zemlju na otoku Lewis koja je tradicionalno
pripadala njegovu klanu.
- Drage volje ti obećajem, - rekao je Connor hvatajući podlaktice sa bratom.
326
Povratak poglavara
- Dobro, - rekao je Torquil sa širokim osmjehom. - Moji ljudi su spremni za
borbu.
****
Flora i Ilysa su se cijeli dan držale zaposlenima čekajući na novosti. Malcom je

otišao nekoliko sati prije zore. Koliba je bila u blizini izvora rijeke Snizort pa su bili
među zadnjima koji su primili crann taru.
Nakon sati šivanja, Ilysa je napredovala kroz hrpu dječje odjeće za koju se
trebalo pobrinuti. Zabila je iglu u krpu i pažljivo ju spremila u svoju korpu sa
medicinskim potrepštinama. Dok je to radila prsti su joj dotaknuli kamen koji je
našla u dolini vila, a kojega je stavila u košaru, zajedno sa svojim brošem, kako bi bili
sigurni. Uzela je kamen i okretala ga u ruci, gledajući kako se svjetluca u svjetlu vatre
sa ognjišta.
Flora je došla noseći Brigid na boku i pogledala preko Ilysina ramena. -
Vjerujem da je to moj kamen, - rekla je.
- Kako možeš biti tako sigurna? - pitala je Ilysa uz smijeh. Nije željela reći Flori
da ga je našla u dolini vila.
- Nosila sam ga u džepu godinama da ga mogu dati kao dar vilama ako im se
ikada nađem na putu, - rekla je Flora. - Dala sam ga našem poglavaru one noći kada
je bio ovdje, u slučaju da mu zatreba. Da li ti ga je on dao?
- Vjerujem da je mislio da sam ja vila, - rekla je Ilysa nježnim glasom, prelazeći
palcem preko kamena. Florin smijeh je bio kratak s obzirom da je Lachlan uletio kroz
vrata. Nosio je Malcoma koji je krvario iz glave. Dok su Flora i Ewan žurili da mu
327
Povratak poglavara
pomognu, Ilysa je uzela deku i raširila je na podu ispred vatre, gdje je svjetlost bila
najjača.
- Bilo je stotine MacLeodovih ratnika, - rekao je Malcom nakon što su ga
polegli. - Mislio sam da nikada neće prestati dolaziti.
- Rana je gora nego što izgleda, - rekal je Ilysa kada je očistila krv, a onda
pogledala u Lachlana. - Koje nam još vijesti možeš reći?
- MacLeodove snage su tri puta brojnije od naših, i oko podne nije izgledalo
dobro, - rekao je Lachlan. - Ali je onda došao MacLeod od Lewisa sa svojim
ratnicima.
- Flora, bila bi ponosna na Lachlana, - rekao je Malcom. - Trebala si ga vidjeti
kako se bori.
- Tiho sada, - rekla je Flora. - Moraš čuvati snagu.
- Samo sam želio donijeti Malcoma kući, - rekao je Lachlan. - Moram nazad.
Bitka će se nastaviti sutra.
Ilysa ga je slijedila kroz vrata i tihim glasom pitala, - Koliko je zbilja loše?
- Bojim se da nema kraja na vidiku, - rekao je Lachlan. - Onaj stari jarac
MacLeod ne daje znakove da misli odustati.
****
Slavljenje Beltanea bilo je čudan kraj najtežeg dana borbe kojeg se Connor
mogao sjetiti, ali ritual, koji je donosio čišćenje i sreću, bio je važan klanu. Connor je
bio prvi koji je prolazio između dva ogromna krijesa, nakon čega su ga slijedili svi
ratnici i nekoliko obitelji koje su živjele u blizini. Naposljetku, i neka stoka je
provedena između vatri.
328
Povratak poglavara
Sada kada su stada i usjevi bili zaštićeni za narednu godinu, Connor se nadao
da neće biti u korist MacLeoda. Gledao je preko rijeke do mjesta gdje su se vatre
MacLeoda vidjele na noćnom nebu dok je slušao tihe glasove vlastitih ljudi koji su
razgovarali. Nakon što su ranije zazivali krv, sada su bili tihi. Danas je izgubio previše
ljudi. Ako se ova borba duže nastavi, neće biti pobjednika. Zahvaljujući Torquilovom
dolasku, uspjeli su zadržati MacLeode na rijeci. Ali Torquil je imao samo polovicu
ljudi koje je Connor očekivao od MacIaina, a to nije bilo dovoljno za odlučujuću
pobjedu.
Nije mogao kriviti Alastaira MacLeoda za zauzimanje Trotternisha kad su
MacDonaldsi bili slabi, bilo je lako. To je bio način života na Visočju, jaki su preživjeli.
Zato je Connor morao Trotternish uzeti natrag. Ili ćete obraniti svoju zemlju ili
riskirate biti napadnuti sa svih strana.
Ali da Sorely i ta mala grupa budala nisu oskvrnuli mrtve MacLeode i silovali
njihove žene, MacLeod bi vjerojatno do sada odlučio da zauzimanje zemlje koja mu
nije pripadala, nije vrijedilo života tolikih ratnika. Connor je nadao da Sorely gori u
paklu.
- Zahvalan sam ti što si došao, - rekao je Connor Torquilu kada su sjeli leđima
nasloniti na drvo i gledali u vatru.
- Imamo krvnu vezu, - rekao je Torquil, kao da to sve objašnjava.
- Iskreno, više sam naviknut da to vodi ubojstvu, - rekao je Connor uz suhi
smijeh. Nakon dugo vremena je rekao, - I žao mi je zbog načina na koji te naša majka
ostavila.
- Ah, imao sam gomilu starijih sestara koje su me razmazile, - rekao je Torquil.
- Ne sjećam se naše majke i sigurno mi nije nedostajala.
329
Povratak poglavara
- Kada sam bio dječak meni je bila i mjesec i zvijezde, - priznao je Connor. -
Stariji muškarci još uvijek govore o njenoj ljepoti.
- Kao što su naši očevi naučili, donosila je više nevolja nego što je vrijedila, -
rekao je Torquil. - Smatram se sretnim što sam imao ljubav dobre žene koja je bila
uz mene u teškim trenutcima.
- Ako ovo preživim, oženit ću se djevojkom koja je takva, ako me još bude
željela, - rekao je Connor. Gledao je u vatru misleći na Ilysu. Gledajući sada nazad,
sjetio se koliko puta je Ilysa radila kako bi zaštitila klan, i njega. Otkada je otišla dobio
je još dokaza o njenoj odanosti. Sada zna da mu je spasila život kada ga je zaključala
u tamnicu. I samo zato što ga je upozorila na Sorelyja Torquil je danas bio ovdje da
mu pomogne u bitci. Connor se sramio svojih sumnji, ali bilo mu je teško vjerovati
u ženinu ljubav i odanost. Tearlag mu je rekla da će djevojka odabrati njega, ali on
nije bio dovoljno mudar da bi to znao. Žrtvovao je njihovu sreći kako bi zasnovao
bračni savez, koji se sada činio tako dalek. Odmah je shvatio da je Ilysa najbolja žena
koju je mogao izabrati ne samo za sebe nego i za svoj klan. Nijedna druga žena ne
bi bila toliko posvećena dobrobiti klana ili bila mudar i postojan pomoćnik za njega.
A samo s njom na njegovoj strani mogao je postati poglavar kojega je njegov klan
trebao.
Još uvijek nije mogao smisliti dobar razlog zašto bi se Ilysa susrela s najgorim
neprijateljem njihovog klana, onim đavlom Alastairom MacLeodom. Ali ako mu Bog
da drugu šansu, stavio bi svoju vjeru u ženu koja je uvijek vjerovala u njega.
Njegove misli je prekinuo Lachlan, koji se pojavio iz tame, a kosa mu je sjajila
u svjetlu vatre.
- Danas si se dobro borio, - rekao mu je Connor, a suzdržao se da ne spomene
da je također primijetio da je Lachlan kasnije nestao.
330
Povratak poglavara
- Doneo sam ti poruku. - Lachlan je pogledao u Torquila. - Privatna je.
Connora su bolile kosti, a rame mu je bilo ukočeno od cjelodnevnog mahanja
mačem, ali skočio je na noge. Kada je izašao iz dosega vatre, zrak je bio hladan.
- Što je? - pitao je.
- Ilysa se želi naći s tobom, - rekao je Lachlan. - Kaže da je važno. - Connorova
zabrinutost je nestala. Ilysa ga je željela vidjeti.
- Trebaš doći sam u napuštenu crkvu na otoku Saint Columba, nakon ponoći,
- rekao je Lachlan. - Ako ne dođe do sata prije zore otiđi jer neće niti doći.
Saint Columba, mali otok u rijeci Snizort, bio je mjesto crkve Biskupa od Otoka
pet stotina godina prije nego što je napušten u oko vremena kada se Gospodar
Otoka predao škotskoj kruni. Njegovo groblje je bilo prepuno grobova starih
poglavara i ratnika, uključujući i one koji su se borili u križarskim ratovima.
- To je čudno mjesto i vrijeme za susret, - rekao je Connor. - Zašto se ne mogu
sresti s njom kod tvoje sestre?
- Imao sam dojam da Ilysa namjerava napustiti kolibu isti trenutak kada ja
odem, - rekao je Lachlan.
- Kako da znam da je ova poruka od Ilyse i da nije klopka koju mi postavljaš u
Hughovo ime? - pitao je Connor. - Očekuješ da ostavim svoje ljude u žaru bitke i
odem sam na to izolirano mjesto, u sred noći, samo na povjerenje?
Ako Connor umre, klan bi bio prisiljen odabrati poglavara između jedna druga
dva muškarca s krvlju poglavara, Moirina mlada sina i Hugha. Šansa da će odabrati
Hugha je bila prevelika da Connor riskira svoj život.
- Ilysa je rekla da ti ovo dam.
331
Povratak poglavara
Connor je gledao u kamen koji mu je Lachlan spustio u dlan. Čak i ovako
daleko od vatre, skupljao je svjetlost. Odmah ga je prepoznao, bio je to svjetlucavi
kamen koji je ostavio svojoj vili koja je plesala. Ilysi.
Pitanje više nije bilo da li vjeruje Lachlanu svojim životom i budućnošću svoga
klana, nego da li bi ih mogao povjeriti Ilysi. Connor nije očekivao da će ispit njegove
vjere u nju doći tako brzo ili da će biti tako tajnovit.
332
Povratak poglavara
POGLAVLJE 44
Ilysa je zadrhtala od hladnoće dok je Ewan veslao u svome malom brodu iz

uvale do ušća rijeke. Zbog struje mu je bilo previše teško da se vraća uzvodno, a
udaljenost nije bila prevelika za hodanje. Uputila ga je da pristane na MacLeodovoj
strani rijeke.
- Hvala ti, - šapnula je Ewanu kad je izašla. - Budi oprezan i idi pravo kući.
Iako ju je jedanaestogodišnjak teško mogao zaštititi, Ilysa se osjećala tako
sama dok je njegov brod nestajao u mraku. Otjerala je strah i žustrim korakom se
uputila uz obalu rijeke sve dok nije kroz maglu vidjela sjaj vatri. Bile su puno
udaljenije nego se to činilo. Kad je stigla do ruba neprijateljskog logora, haljina i
kaput su joj bili natopljeni sve do koljena od visoke, vlažne trave.
Unatoč hladnom, vlažnom noćnom zraku, dlanovi su joj bili sve znojniji kako
se približavala. Cijeli život je slušala priče o strašnim stvarima koje su MacLeodovi
ratnici učinili zarobljenim ženama. Njezina se majka nikad nije oporavila od onoga
što su joj učinili. U sredini logora je vidjela šator i pretpostavila je da ondje spava
poglavar. Je li moguće da će jednostavno moći prošetati kroz uspavani kamp i doći
do njegova šatora?
Vrisnula je kada su je odostraga zgrabile grube ruke. Prije nego što je shvatila
što se događa, dignuta je sa zemlje i njena su leđa udarila u nešto čvrsto. Udarala je
i pokušala ugristi ruku koja joj je bila preko usta.
333
Povratak poglavara
- Prokletstvo! - proklinjao je muškarac kada ga je petom udarila u cjevanicu.
Stvarali su takvu buku da se nekoliko muškaraca probudilo i okružilo ih.
- Svi hoćemo svoj red, - rekao je jedan od njih, šaljući kroz nju valove panike.
- Čekajte, - rekao je drugi. - Prvo moramo saznati tko je ona.
Ilysa je na njemu zahvaljivala svecima jer je njen zarobljivač napokon maknuo
ruku sa njenih usta.
- Miči ruke s mene, - rekla je. - Ja sam MacLeod i imam poruku za poglavara.
- Da, siguran sam da imaš, - rekao je jedan od muškaraca.
- Obećajem vam da će biti jako ljut ako je ne dobije, - rekla je.
- A ja ću biti ljut ako ne dobijem nešto od tebe djevojko, - rekao je jedan od
njih.
- Špijunirala sam MacDonalde za poglavara i jako će vas kazniti ako mi učinite
nešto nažao. - Ilysa je bila ponosna na sebe što je uspjela smisliti tako dobru laž.
- Znaš da poglavar ne odobrava zlostavljanje žena, - rekao je jedan od njih što
joj je dalo nadu sve dok nije dodao, - Bilo bi najbolje da je odvedemo u šumu.
- Imam dokaz! - brzo je rekla. To ih je na trenutak zaustavilo.
- Odnesite mu ovo, - rekla je pružajući broš. Nadala se da ga neće ukrasti, ali
sada više nije imala izbora osim riskiranja. - Mislim da ćete saznati da me zbilja želi
vidjeti.
****
Connor je ostavio svoga stražara nekih stotinjak metara uz rijeku, na mjestu

gdje se dijelila oko otoka. Tok je bio širi na daljoj strani otoka, ali udaljenost na
Trotternish strani je bila dovoljno mala da je može preskočiti.
334
Povratak poglavara
Između tame i guste magle koja je ležala nad otokom, nije mogao vidjeti
nepravilno tlo pod nogama. Pretpostavljao je da hoda preko drevnih grobova i molio
se da su njihove duše davno otišle. Iako je njegov mač bio neupotrebljiv protiv
duhova, nosio ga je u ruci, spreman za slučaj da sretne konkretnijeg protivnika u
magli.
Napokon je odlučio da vjeruje svome srcu, a ne glavi, i da nastavi slijepo
vjerujući. Ipak, bio je oprezan. Ovo je bilo savršeno mjesto da ga se ulovi, a Ilysa je
bila savršen mamac.
U glavi su mu se vrtjela pitanja pa se spotaknuo preko neravnog terena. Zašto
je Ilysa odabrala ovo mjesto za sastanak? Gdje je dovraga otišla da nije bila sigurna
da će se vratiti do zore? Sada je već bilo blizu ponoći pa se pitao koliko dugo će
morati čekati.
Iz magle su se pojavili obrisi male crkve. Stara drvena vrata su zaškripala kada
ih je gurnuo i iznutra je čuo uzdah. Bio je bez sumnje ženski glas.
- Ilysa?
- Connor! Hvala Bogu da si to ti.
U crkvi je bilo još mračnije, ali je čuo šuštanje njene haljine kada je krenula
prema njemu. Sljedeći trenutak su se našli i bila je u njegovom zagrljaju. Čvrsto ju je
stisnuo, u početku nesposoban da govori. Bojao se da je više nikada neće grliti.
- Toliko si mi nedostajala, - rekao je. Činilo se nevjerojatnim da je nije bilo
samo nekoliko dana.
- I ti si meni nedostajao, - šapnula je.
- Ne ostavljaj me, - rekao je. - Više nikada ne želim da budemo razdvojeni. -
Odmahnula je glavom uz njegova prsa. - Ovaj puta te pitam da mi budeš žena, -
rekao je. - Ne mogu živjeti bez tebe. - Ilysa je plakala. Zar mu ne može oprostiti?
335
Povratak poglavara
Morao ju je uvjeriti. - Toliko te volim, i tako mi je žao što nisam vjerovao u tebe, -
rekao je. - Ako se udaš za mene obećajem ti da ću se truditi biti muškarac kakav želiš
da budem.
- Ti već jesi takav muškarac, - rekla je, ali to nije bio odgovor.
- Ilysa, mo ruin, hoćeš li se udati za mene?
- Biram te za svoga supruga Connore MacDonalde, - rekla je sa smiješkom u
glasu jer je izgovorila Tearlagino proročanstvo. - Da budem iskrena, bila sam tvoja
još od dana kada si se vratio iz Francuske.
Riječi su nestale kada ju je počeo ljubiti. Connor je zaboravio današnju i
sutrašnju bitku, opasnosti s kojima se suočava njegov klan, čak i grobnice mrtvih
koje su ih okruživale. U ovome trenutku u naručju mu je bila djevojka koja je
otplesala sa njegovim srcem. Ilysa je pristala da mu bude žena i sada se sve činilo
mogućim.
- Tvoja odjeća je mokra. Mora da se smrzavaš mo ruin, - rekao je kada su se
napokon razdvojili. - Žašto si se željela sastati u ovoj napuštenoj crkvi, među
mrtvima?
- Toliko smo blizu bitke, - rekla je, - i mislila sam da ovo trebamo napraviti na
neutralnom mjestu na kojemu možemo biti sigurni da nitko neće saznati.
- Da nitko neće saznati? Neutralno mjesto? - pitao je. - Zašto?
Vrata su ponovno zaškripala i Connor se okrenuo, vadeći svoj mač. Na vratima
je vidio obrise velikog ratnika sa specifičnom ozljedom ramena.
- Connor, - rekla je Ilysa iza njega i stavila mu ruku na rame. - Upoznaj moga
djeda, Alastaira MacLeoda.
****
336
Povratak poglavara
Ilysa je bila sve iscrpljenija dok su dva poglavara iznova i iznova pregovarala,
a činilo se da to sve ne vodi nigdje. U početku se činilo da će se brzo dogovoriti
nakon što je Connor obavijestio njena djeda o njihovu budućem braku i ispričao se
zbog onoga što je Sorely učinio. Ali nije se tako lako moglo prijeći preko zavade koja
je trajala generacijama. Dvojica muškaraca nisu vjerovali jedan drugome pa su
razgovori zapeli. Bližila se zora, a jedina stvar oko koje su se obojica složili je bila da
se Ilysino porijeklo zadrži tajnim. Alastair je bio odlučan u tome da budući poglavar
MacDonaldsa ne može tražiti poglavarstvo nad njegovim klanom, a Connor se bojao
da prisutnost MacLeodove krvi može biti iskorištena protiv njegovih sinova kada se
bude birao njegov nasljednik.
- Dijete koje nosim, - rekla je prekidajući ih, - ima krv vas obojice.
Ovo nije bilo kako je to planirala reći Connoru, ali ovo je predugo trajalo.
Njena objava je dočekana mrtvačkom tišinom, a onda ju je Connor privukao u
naručje i tiho je ljubio.
- Bi li ubio čovjeka koji je moj djed i pradjed našeg djeteta? - pitala ga je, a
zatim se okrenula prema Alastairu. - A da li bi ti želio da moje djete nema oca? -
samo da bi poentirala dodala je, - Umorna sam i treba mi odmor.
Nakon toga sve je vrlo brzo dogovoreno. Dok ju je Connor pratio nazad do
Florine kolibe, Ilysa je bila toliko sretna da se jedva mogla obuzdavati. Dogovor koji
su dva poglavara postigla, kako bi razriješili trenutni sukob, bio je golema pobjeda.
Bilo je previše za očekivati da će dva suparnička klana osnovati savez, ali sada se
nadala da mogu živjeti u miru. A ona će uskoro biti Connorova žena.
- Šššš, nemoj ih probuditi, - upozorila je Connora ispred vrata kolibe.
337
Povratak poglavara
- Čim budem mogao vratit ću se po tebe, - rekao je i još je jednom zagrlio. -
Učinila si me najsretnijim čovjekom na svijetu.
Gledala je u njegova leđa sve dok ga više nije mogla vidjeti u mraku. Obgrlivši
se rukama tiho je otvorila vrata kako ne bi probudila obitelj, iako je željela na sav
glas vikati svoje vijesti.
Connor i ja ćemo se vjenčati! Bitka za Trotternish je gotova!
Tiho je zatvorila vrata za sobom. Hodajući preko sobe na prstima, zbog
prigušenog zvuka joj se naježila kosa na vratu. Prije nego je mogla zavrištati, po drugi
puta te noći, ruka joj je prekrila usta.
- Hej Ilysa, - u ušima joj je odzvanjao poznati, duboki glas. - Uvijek sam znao
da će djevojka biti kriva za pad moga nećaka, ali nikada nisam mogao niti zamisliti
da ćeš to biti ti.
338
Povratak poglavara
POGLAVLJE 45
Connoru je laknulo kada je sve prošlo onako kako su se on i Alastair MacLeod

dogovorili. Iako je naučio vjerovati Ilysi sumnjao je da će njenom djedu ikada u
potpunosti vjerovati. Napravili su lažne pregovore o primirju u prisutnosti njihovih
ljudi. Kao što je i obećao, Alastair je pristao povući svoje ratnike sa Trotternisha, a
Connor je obećao da će nadoknaditi ono što je Sorely učinio. Iako nije imao pojma
kako će skupiti toliku sumu, učinit će to. Zemlja njegova klana je napokon vraćena.
A bez stalne prijetnje od MacLeoda, mogao je svu svoju pažnju usmjeriti na Hugha,
koji je bio sumnjivo tih.
Connor je poslao ljude sa Trotternisha njihovim domovima kako bi proširili
dobre vijesti, a ostatak svojih ratnika nazad u dvorac kako bi mogao slobodno
razgovarati sa Ianom, Duncanom i Alexom.
- Ilysa i ja ćemo se vjenčati, - rekao im je, a činilo se da je to iznenadilo samo
Duncana.
Duncan je u početku bio toliko zapanjen da nije mogao govoriti, a prije nego
je mogao progovoriti prema njima je trčeći došao Lachlan.
- Nema ih! - Lachlan je vikao.
Connorov trbuh se stisnuo u čvor. - Koga nema?
- Malcom je mrtav. Nema moje sestre i djece. - Lachlanova prsa su se uzdizala
i spuštala dok je govorio boreći se za zrak. - Nema niti Ilyse.
339
Povratak poglavara
Krv je nestala iz Connorove glave. Bože, ne!
Trčao je sve do kolibe. Ispred otvorenih vrata je vidio dječju lutku. Unutra,
Malcom je ležao raširen na podu, a preko vrata mu se pružala debela krvava linija.
Stol je bio prevrnut, a posuđe je razbijeno ležalo oo njega.
- Sigurno ih je Hugh oteo, - rekao je Connor.
- Mora da je saznao da je Ilysa ovdje, - rekao je Lachlan iza njega. - Ne bi ovo
učinio samo da uzme Floru i djecu.
Duncan je kleknuo pored Malcomova tijela. - Mrtav je najmanje nekoliko sati.
- Od tada je toliko naših ljudi ovuda prošlo, - rekao je Alex, - da nećemo moći
naći Hughove tragove.
- Kuda bi ih Hugh odveo? - Connor je provukao prste kroz kosu, očajnički
pokušavajući misliti.
- Moramo ići do moga oca, - rekao je Lachlan. - On nas može odvesti do
Hugha.
****
- Djeca ne mogu hodati toliko brzo, - povikala je Ilysa Hughu, koji je bio na
čelu kolone muškaraca koja ih je tjerala istočno preko poluotoka. - Moramo usporiti.
- Svatko tko ne može pratiti će se pridružiti ocu, - rekao je Hugh zbog čega su
djeca počela još jače plakati.
- Proklet da si Hugh. - Ilysa je bila bijesna. - Samo pogoršavaš.
Hugh je prišao djevojčici koja je najviše zaostala, podigao je za njenu tanku
ruku i izvukao bodež.
340
Povratak poglavara
- Ne! - Ilysa je ispustila Brigid i bacila se preko djevojčice. Dok su padale na
zemlju, osjetila je oštru bol u ramenu gdje ju je zahvatio Hughov bodež. Pogledala
je u njegove hladne oči i rekla, - Ja ću i nju nositi.
- Samo zapamti da mi je potrebno samo jedno od ovih derišta da bi ti radila
sve što hoću, - rekao je. - Neću riskirati da nas ona četvorica nađu prije nego budem
na to spreman.
- Ako naudiš ovoj djeci, za tobom će krenuti čitavi klan, - rekla je.
- Jednom kada Connor bude mrtav ja ću biti poglavar, - rekao je Hugh sa
cerekom. - A ljudi znaju opraštati poglavaru.
****
- Zašto bi tvoj otac znao gdje naći Hugha? - pitao je Duncan, a oči su mu bile
hladne poput zaleđena jezera.
Na Lachlanovu čelu se pojavio znoj na samu pomisao da su njegovi nećaci i
nećakinje u rukama Hughovih ljudi, a sudbina dviju žena će sigurno biti još gora.
Ništa drugo ga ne bi moglo natjerati da prizna četvorici ratnika koji su gledali u njega
što je učinio.
- Moj otac je izdajnik, a neko vrijeme sam i ja bio. - Zastao je. - Ja sam te ranio
strijelama kada si lovio blizu Dunscaitha.
Duncan je zarežao, a njegova ruka je bila oko Lachlanova vrata prije nego su
ga ostali uspjeli odvući.
- Pusti ga da govori, - naredio je Connor.
- Mogu objasniti na putu, - rekao je Lachlan. - Vidio sam te ljude i moramo
požuriti.
341
Povratak poglavara
- Idemo, - naredio je Connor.
Lachlan ih je vodio putem preko poluotoka kojim je prošao već tisuću puta
između koliba svoje sestre i oca. Bila je to udaljenost od nekoliko kilometara, a na
putu im je ispričao sve o svojim roditeljima i kako ga je otac odgojio da traži osvetu
za obitelj.
- Ah, ubijmo ga odmah, - rekao je Duncan nakon što je Lachlan završio. - Nema
opravdanja za ono što je učinio.
- Ilysa mu vjeruje, - rekao je Connor. - Želim znati zašto.
- Neki kažu da je vidovita, i ja u to vjerujem, - rekao je Lachlan. - Ona je bila
jedina koja je vidjela da skrivam mračnu tajnu koja je bila prijetnja tebi, a mene
uništavala. Ona je ta koja me uvjerila da zaslužuješ moju odanost.
- Ilysa mi nikada nije rekla da sumnja da si ti izdajica, - rekao je Connor
okrečući svoje ledeno plave oči prema njemu.
- Nije imala dokaza. Pretpostavljam da nije mislila da ćeš joj vjerovati, - rekao
je Lachlan i vidio trag boli koji je prešao Connorovim licem. - Ali mi je prijetila da će
me ubiti ako ti naudim.
- A to bi i učinila, - rekao je Alex smijući se.
- Na kraju sam i sam shvatio da je u pravu. Od tada nisam napravio ništa protiv
tebe.
Kada su došli do njegova oca, Lachlan je sam ušao. Nije bio tamo otkada je
rekao ocu da više ništa neće učiniti protiv Connora.
- Kako se usuđuješ ući u ovu kuću nakon što si okrenuo leđa svojoj dužnosti,
- pozdravio ga je otac.
- Hugh je ubio Malcoma i uzeo Floru i djecu kao taoce. Moraš mi reći gdje ga
mogu naći.
342
Povratak poglavara
Lachlanova nada je potonula kada je vidio da se kameni izraz na licu njegova
oca nije promijenio.
- Kakav si ti to muškarac?
- Onakav koji će imati osvetu, - rekao je njegov otac.
- Ti si budala. Sve ove godine si krivio pogrešnog muškarca, - rekao je Lachlan.
- Tvoj prijatelj Hugh ju je ubio.
- Lažeš!
- Čuo sam iz usta čovjeka koji je umirao da ju je Hugh gurnuo, - rekao je
Lachlan. - Ali mislim da si je ti doveo tamo. Nije mogla podnijeti da živi s tobom, zar
ne? - njegov otac je potonuo u stolicu i prekrio lice rukama.
Kada ga je Lachlan podigao hvatajući ga za prednju stranu košulje, iznenadio
se koliko je lagan, muškarac kojemu se nekada divio, sada je bio samo jadna hrpa
kostiju.
- Sada ćeš mi reći gdje ću naći Hugha, - rekao je Lachlan. - A ti ćeš biti muškarac
i poštedjeti Connora muke da se mora tobom baviti.
343
Povratak poglavara
POGLAVLJE 46
- Hughov kamp je na Creag-na-Feile. Litici koja je nasuprot obali, - rekao je

Lachlan izgledajući blijedo i potreseno nakon što je izjurio iz očeva kuće. - Tamo ima
pedesetak ljudi.
- Deset na svakoga od nas, omjer nije loš, - rekao je Alex bezbrižno iako je
Connor znao da je zabrinut kao i svi ostali.
Krenuli su stazom do stjenovitih litica u mrtvoj utrci. Connor je pogledao
dolje, u ponor od dvije stotine metara, a kroz njega je prošao drhtaj dok je razmišljao
o tijelu Lachlanove majke u podnožju litice.
Kad je vidio dim koji se uzdizao iza niza stabala, podigao je ruku kako bi im
pokazao da je kamp ispred njih. Čučnuli su u krugu kako bi napravili plan.
- Hugh ima previše ljudi. Jednostavan napad bi stavio u opasnost žene i djecu,
- rekao je Alex. - Moramo smisliti neki drugi plan.
- I ostaviti ih u rukama tih ljudi ih stavlja u opasnost, - rekao je Duncan. - Ne
možemo čekati.
- Obojica ste u pravu, - rekao je Connor. - Ja sam taj kojega Hugh želi.
Ponudiću se u zamjenu za taoce.
- Ne, - rekao je Ian, - klan si ne može priuštiti da te izgubi.
- Donio sam odluku, - rekao je Connor ustajući.
- Čekajte, ima još jedan način.
344
Povratak poglavara
Sva četvorica su se okrenula i pogledala u Lachlana. Krug povjerenja između
njih četvorice sezao je još do vremena kada su bili dječaci pa nisu bili navikli da se
oslanjaju na nekoga drugoga u trenutcima kao što je ovaj.
- Onaj dan sam ispalio prvu strijelu u Iana jer sam ga zamijenio za Connora, -
rekao je Lachlan. - Sa udaljenosti vas je nemoguće razlikovati.
- Razumijem, - rekao je odmah Ian. - Ja mogu zamijeniti Connora.
- Ne, - rekao je Connor. - Nećeš umrijeti zbog mene.
- I ne namjeravam, - rekao je Ian, a licem mu se proširio smiješak. - Mislim da
Lachlan predlaže da ja budem mamac kojim ćemo izvući Hugha.
****
Nekoliko drveća oko kampa je pružilo malo zaštite od vjetra i kiše. Dok se Ilysa
skupila sa Florom i djecom u blizini vatre, jednim okom je pratila muškarce koji su
kružili oko njih poput vukova. Bolna porezotina na njenom ramenu nije bila ništa u
odnosu na ono što ovi glupi muškarci imaju smišljeno za nju i Floru. Iako je bila
sigurna da će ih Connor i ostali naći, možda to neće biti dovoljno brzo.
- Bojim se da nemamo šanse pobjeći prije mraka. - Šapnula je Flora u Ilysino
uho.
- Da, moramo odmah nešto učiniti, - rekla je Ilysa i šapnula joj svoj plan.
Posegnula je u kožnu vrećicu, obješenu na njenom pojasu, u kojoj je bilo
njeno suho bilje. U tjednima u kojima je Hugh držao Dunscaith, štitila se šireći
glasine da je od Tearlag naučila crnu magiju. tada je sa Hughom bilo samo nekoliko
od ovih muškaraca, ali i to je bio početak.
345
Povratak poglavara
- Ja sam kćer morske vještice! - povikala je ustajući i dižući ruke u zrak. -
Proklet ću svakoga tko nam naudi!
Bacila je malo bilja na vatru, a u nebo su poletjele iskre. Muškarci koji su se
počeli smijati naglo su stali.
- Rođena sam u ponoć u noći punog mjeseca, - rekla je polako hodajući oko
vatre, gledajući svakoga od njih u oči. Svaki Visočan je znao da je to znak da je netko
rođen sa darom.
- Mogu vidjeti vašu budućnost. Svaki od vas tko ostane ovdje će biti mrtav do
jutra.
****
Dok se Connor provlačio kroz travu prema kampu, bio je zapanjen što je čuo
Ilysin glas koji je vjetar nosio, i ničiji drugi. Primaknuo se bliže i vidio je kako kruži
oko vatre.
- Vidim vašu krv! - vikala je, a iz prstiju su joj iskakale iskre, kao i u dolini vila.
Onda je pokazala rukom oko kruga, pokazujući dok je govorila. - Mìle marbhphàisg
ort! - Neka se na vas obruši tisuće smrti. - A’ phlàigh ort! - neka vas napadne kuga!
Sa njihovom pozornošću usredotočenom na Ilysu, nitko od Hughovih ljudi nije
primijetio Alexa i Duncana, koji su se prišuljali sa druge strane kampa kako bi se
približili Flori i djeci. Njihov zadatak je bio odvojiti Floru i djecu od njihovih otimača
što je prije moguće, i zaštititi ih. Kada su Alex i Duncan bili na položaju, Connor je
dao znak Lachlanu i Ianu.
346
Povratak poglavara
- Hugh! - viknuo je Lachlan sa druge strane kampa udaljen pedesetak metara.
Držao je Iana ispred sebe, sa rukama na njegovu grlu i sa bodežom pritisnutim
postranice.
Hugh je gurnuo Rhonu iz krila i pojurio prema rubu kampa.
- Zarobio sam Connora, - vikao je Lachlan, - i spreman sam napraviti zamjenu.
Ianova crna kosa mu je pala preko lica jer se naginjao prema naprijed. Niz
sljepoočnicu mu je tekla krv, lijep dodatak, a na ramenu mu je bio vidljiv broš
poglavara.
Connor je čekao, a svaki mišić mu je bio napet. Hugh je oklijevao, a onda je
napokon dao znak svojim ljudima da ga slijede. Čim su se odmaknuli Alex i Duncan
su se postavili između Hughovih ljudi i Flore i djece. Kroz Connora je prošao strah
kada je vidio da je Ilysa na drugoj strani vatre i nezaštićena.
- Ovdje sam ujače, - rekao je podižući se na noge. - Dođi po mene.
Hugh je gledao naizmjenično u njega i Iana, a na licu mu se vidjela zbunjenost.
Do sada su i Lachlan i Alex također izvuki svoje mačeve pa su se njih trijica uputila
prema Hughu. Ako ga budu mogli ubiti, velika je šansa da će drugi pobjeći.
Hugh je bio brz i nestao je među svojim ljudima. Započela je borba. Connor je
zamahivao mačem s jedne strane na drugu, ubijajući gusare i izbjegavajući oštrice,
pokušavajući doći do Hugha, ali na njegovu putu je stalno bilo ljudi.
Nakon nekog vremena omjer se više nije činio tako loš. Vidio je nekoliko
gusara i Rhonu kako bježe preko polja. Trenutak kasnije je vidio iskre i znao je zašto.
- Svaki od vas će umrijeti! - vikala je Ilysa pored vatre. - Vidim vašu krv! Vidim
vašu smrt!
Ilysini napori su im značajno pomagali, ali prokleto je želio da nije privlačila
toliku pozornost na sebe. Pogledao je prema Alexu i Duncanu, koji su joj bili bliže,
347
Povratak poglavara
ali oni su imali pune ruke posla boreći se sa muškarcima koji su bili u blizini djece.
Ostavljajući Hugha Ianu i Lachlanu, Connor je napredovao prema Ilysi.
A onda je vidio kako i Hugh kreće prema njoj. Connor se borio poput luđaka,
ubio je jednog, dvojicu, trojicu muškaraca koji su mu bili na putu. Do tada je Hugh
već odvlačio Ilysu iz kampa.
Connor se napokon oslobodio i slijedio Ilysine krikove bezumno trčeći. Hugh
ju je prebacio preko ramena i kretao se stazom uz liticu. Connor je bio mlađi i brži i
bio je siguran da može stići Hugha prije nego se previše udalji. Ali kada je Hugh
stigao do ruba litice, nije se okrenuo i slijedio put.
Poput udara munje kroz Connora je prošao strah pa je usporio korake. Hugh
je držao Ilysu uz sebe, a on je stajao leđima naslonjen na stijenu. Connor nije mogao
disati kada je shvatio koliko blizu kraju su Hughove noge. Tlo se lako moglo odlomiti
ispod njegovih nogu šaljući ih oboje niz liticu.
- Gotovo je Hugh, - viknuo je u vjetar. - Nema bijega.
- Onda i nju vodim sa sobom!
Hugh je pogledao preko ramena, a Ilysa se stresla kada je izgubio stabilnost.
Connorovo srce je stalo kucati sve dok Hugh nije povratio ravnotežu.
- Za ime Boga Hugh, odmakni se od ruba, - rekao je Connor i krenuo prema
njima.
- Ne približuj se ili ću je baciti preko ruba, - rekao je Hugh.
- Pusti je, - rekao je Connor. - Ona ti nije ništa skrivila.
- Ne, ali tebi ću se osvetiti na isti način na koji sam se osvetio i tvome ocu.
- Znam što si učinio Lachlanovoj majci. - Connor je uhvatio Ilysin pogled i
pomaknuo se prema naprijed. Nekako će doći na vrijeme do nje. - Ali ovaj puta ne
možeš učiniti isto i spasiti sebe.
348
Povratak poglavara
- Priznajem, - rekao je Hugh smijući se, - u ovome ću više uživati nego kada
sam bacio ljubavnicu tvoga oca niz stijenu.
- Moj otac je imao puno žena, - rekao je Connor. - Budala si ako si mislio da
ga na taj način možeš povrijediti.
- Oh, osvetio sam se ja njemu, - rekao je Hugh. - Bio je beskrajno zaluđen
tvojom majkom, i nikada se nije oporavio nakon njene smrti.
- Što ti znaš otome? - pitao je Connor pokušavajući odvući pažnju Hughu jer
se još malo pomaknuo prema naprijed.
- Ja sam bio taj s kim je pobjegla, - rekao je Hugh.
Connor je zadržao pozornost iako je bio šokiran otkrićem. Još nekoliko koraka
i bit će dovoljno blizu da posegne za Ilysom.
- To nisi znao zar ne? - rekao je Hugh. - Imao sam osamnaest, bio sam upola
mlađi od moga brata, dobro sam izgledao, kao on nekada, i ona je odabrala mene.
- Mojoj majci nije bilo stalo do tebe, - rekao je Connor.
- Voljeli smo se! - vikao je Hugh.
- Upotrijebila te je samo kako bi kaznila moga oca, - rekao je Connor polako
se pomičući prema naprijed. - Pored njega ti si bio ništa.
- Ne, željela je mene, - rekao je Hugh, a oči su mu divlje sijevale.
- Nikada ne bi mogla voljeti kukavicu poput tebe, - viknuo je Connor.
- Zašto nisi umro u onoj oluji Hugh?
- Ja….ja….
- Bilo te je previše strah moga oca da se sam sretneš s njom, - rekao je Connor
prekidajući ga. - Poslao si nekoga drugoga po nju.
Niz vrat mu se počeo slijevati znoj. Sada je bio skoro dovoljno blizu. Nije
mogao riskirati da odvoji pogled od Hugha kako bi dao znak Ilysi.
349
Povratak poglavara
- Volio sam je, - rekao je Hugh. - Samo nisam bio voljan umrijeti za nju.
- Onda ne znaš što je to ljubav.
- Dovoljno znam o njoj da mi je jasno koliko ćeš patiti zbog ovoga, - rekao je
Hugh a oči su mu svijetlile.
Kada je Hugh koraknuo sa litice, držeći Ilysu, Connorov bodež je već letio kroz
zrak prema njemu. Tup! Oštrica je prošla kroz Hughovo oko. Ruke su mu se trznule,
puštajući Ilysu dok su oboje počeli padati unatrag. Connor je posegnuo za njom i
uhvatio je za ruku. Uz iznenadno povlačenje, pao je na trbuh i bio je povučen
naprijed sve dok mu glava i ramena nisu prešli preko ruba, ali uspio se zadržati. Ilysa
je vrištala dok je visjela iz njegove ruke, a Hugh je padao niz visoku liticu.
- Ne gledaj dolje, - vikao je. - Držim te. - Ilysa je usredotočila pogled na njega
i kimnula.
Connorova ruka je bila skliska od znoja. Umirao je tisućama smrti kada je
počela lagano kliziti iz njegovog stiska. Ne, neću je izgubiti. Ukopao je prste u zemlju
i još se više razvukao preko ruba litice sve dok je nije uhvatio drugom rukom za
podlakticu. Teško je progutao vidjevši njeno tijelo kako se ljulja, a ispod nje nije bilo
ničega osim duboke provalije. A onda, svom svojom snagom, podigao ju je preko
ruba u sigurnost. Zajedno su pali natraške, a ona je ležala na njemu.
- To je bilo preblizu. - Drhtavom rukom joj je odmaknuo kosu sa očiju. Srce
mu je lupalo toliko jako da se bojao da se nikada neće oporaviti.
- Dragi Bože, skoro sam te izgubio.
- Ne, nisi. - Ilysa je gledala u njega nježno mu se smiješeći. - Znala sam da
nikada ne bi dopustio da padnem.
350
Povratak poglavara
POGLAVLJE 47
Dva tjedna kasnije
- Budi mirna! - zapovjedio je Connor prekrivajući joj ranu na ramenu sa

ljekovitom mašću.
- Nemoj me tjerati da te zavežem za stolicu mo ruin.
- To je samo mala ogrebotina, - bunila se Ilysa.
Mala ogrebotina? Stresao se sjetivši se kako je osjetio nešto ljepljivo na
njenim leđima kada ju je držao na stijeni. Kada je pogledao ruke i vidio krv, strah mu
je okovao srce poput leda.
- Imali smo sreće što je Lachlan bio tamo da nam kaže kuda vas je Hugh odveo,
- rekao je.
- Sreća nije imala ništa s time, - rekla je naginjući glavu unazad kako bi mu se
nasmiješila. - Lachlan je bio tamo jer si ti vođa koji zaslužuje odanost. Zato si
pobijedio Hugha i zato ćeš biti jedan od najboljih poglavara koje je naš klan imao.
Zbog toga je zaslužila poljubac u čelo. Na svu sreću, nakon svih onih događaja
mogao ju je brzo dovesti kući. Lachlan je od oca saznao i gdje, uz obalu, Hugh skriva
svoj brod. Unatoč Ilysinom glupavom prigovaranju, Connor ju je na leđima nosio do
tamo pa su otplovili kući u svojoj novoj galiji. Na brodu su našli skriveno i nešto od
351
Povratak poglavara
Hughova plijena pa je Connor sada mogao održati obećanje dano Alastairu
MacLeodu. Isto tako pomoći će i obiteljima čije su kuće bile spaljene ili srušene.
- Jesi li napokon gotov? - pitala je Ilysa.
- Iscjelitelj je jako loš pacijent. - Kada je napravio konačan čvor na zavoju,
pogled mu je pao na mjesto gdje su njene ružičaste bradavice provirivale ispod
potkošulje.
- Zbilja se dobro brineš o meni, - rekla je, a po vatrenom pogledu u njenim
očima znao je da nije mislila samo na previjanje.
- Poznaješ me, ozbiljno shvaćam svoje dužnosti, - rekao je prstima prelazeći
preko krivulje njenih obraza. Pomaknula mu je ruku na svoje grudi i povukla ga u
dugi poljubac. Nakon što se jedan pretvorio u nekoliko, pitala je bez daha,
- Imamo li vremena?
- Ja sam poglavar zar ne?
Upravo kada su im se usne ponovno spojile vrata su se sa treskom otvorila.
Connor je uzdahnuo kada su u sobu nahrupile žene i mala djeca, poput proljetne
poplave.
- Imat ćete puno vremena za to nakon vjenčanja, - rekla je njegova sestra
Moira. - A sada izlazi. Došli smo pomoći mladenki da se obuče.
Prije nego je mogao i pozdraviti Alexovu ženu, Glynis, koja je stigla sa njihovim
novorođenim sinom, jedna od Sileasinih blizankinja se popela na stol, a druga je uz
stepenice pobjegla na toranj. Ako te male crvenokose djevojčice budu upola
problematične sa šesnaest koliko su bile sa dvije, Ian će daleko prije vremena
ostarjeti.
- Drago mi je da sam dao suziti prozor na tornju. - Connor je razmjenio
poglede sa Ilysom, koja je smatrala da su te mjere, koje je poduzeo kako bi zaštitio
352
Povratak poglavara
njihovu buduću djecu, pretjerane. Da je mogao, uklonio bi i duha, iako ga je Ilysa
uvjeravala da je bezopasan.
- Tvoj brat Lachlan je zbilja zgodan muškarac, - rekla je Moira Flori, obje su
stajale pored prozora i gledale u dvorište. - Moramo mu naći ženu.
Čulo se općenito mrmljanje od žena, kao da je to logičan zaključak.
- Hoćete li naći ženu i za Nialla? - pitao je Connor iz znatiželje zbog čega su se
žene nasmijale.
- Niall nije spreman, - rekla je Sileas. - A kada bude, neće trebati našu pomoć.
Šalu a stranu, Flora će trebati novoga muža da joj pomogne sa svom onom
djecom, nakon što prođe njeno tugovanje za Malcomom. Connor je tu određenu
poglavarovu dužnost planirao prebaciti na svoju ženu, iako je Ilysa već napomenula
da je Kuhar pravi muškarac za Floru.
- Idi, - rekla je Moira držeći ruku na Connorovim leđima. - Svi čekaju.
- Vidimo se u dvorani, - rekao je Ilysi i nagnuo se dati joj još jedan poljubac.
Kada je Moira pročistila grlo, prekinuli su poljubac i nasmiješili se jedno drugome.
Zvuk gajdi i žamor glasova su postajali sve glasniji na stubištu, kako se
spuštao. Isti trenutak kada je ušao u dvoranu, gomila je počela uzvikivati njegovo
ime i nogama lupati od pod. Klan je bio u slavljeničkom raspoloženju. Connor je
podigao šaku u odgovoru, a gomila je klicala.
Srećom, otac Brian je stigao u svoj godišnji posjet, koji je osigurao da će se
svečanosti nastaviti danima. Danas je sve bilo podređeno poglavarevom vjenčanju,
ali svećenik će kasnije blagosloviti svu djecu koja su se rodila i brakove koji su
sklopljeni od njegova posljednjeg posjeta.
Uz sve pozdrave i želje, Connoru je trebalo neko vrijeme da bi stigao do
krajnjeg dijela dvorane gdje su njegovi rođaci i Duncan čekali, bili su obučeni u
353
Povratak poglavara
najbolje košulje i kiltove. Nakon Duncanova znaka, gomila se razmaknula sa sredine
i utihnula, osim povremenog glasa djeteta.
Dok je čekao svoju nevjestu Connor je stajao s Ianom i Alexom s jedne strane,
a Duncanom s druge. Bilo je logično da su ti muškarci, koji su bili njegovi bliski
drugovi od djetinjstva i koji su svaki odigrali ključnu ulogu u obnovi njihova klana,
bili na njegovoj strani u ovom posebnom danu. Njih četvorica su ostvarili ono što su
počeli raditi kad su se vratili iz Francuske kako bi podigli svoj klan iz ruševina. Još
jednom njihova zemlja i ljudi su bili sigurni. A s Hughovom smrću, mržnje i tuge koje
su uzrokovale prethodne generacije konačno su završene.
Nasmiješio se sam sebi razmišljajući o tome kako nije žestoki MacDonaldov
ratnik bio taj koji je obranio Trotternish od MacLeoda, već djevojka krhka izgleda.
To je bio Ilysin vjenčani dar klanu.
Naposljetku, njegova je nevjesta prošla kroz vrata, a iz gomile se začuo uzdah.
Slatka Ilysa je još jednom iznenadila dolaskom na svoje vjenčanje kao vilinska
plesačica. Bila je vizija u zlatnoj svjetlucavoj haljini, koja je bila tako lagana da je
lebdjela oko nje dok je hodala. Laknulo mu je kad je vidio da je ispod nje nosila
potkošulju pa nije morao narediti svim muškarcima da okrenu leđa. Njezina
veličanstvena crveno-zlatna kosa padala joj je u laganim valovima sve do struka, a u
njoj su bili upleteni sitni plavi cvjetovi poput onih koje je nosila u dvorcu Mingary.
Kada je stala pored njega srce mu je bilo prepuno. Uhvatili su se za ruke, dlan na
dlan i on im je omotao lanenu traku, koju mu je Duncan pružio, tri puta oko zapešća.
Nakon što su razmijenili tradicionalne zavjete, počela se okretati za sljedeći dio
svečanosti, ali ju je on zadržao na mjestu. Raširila je oči i nagnula glavu na stranu
kako bi ga podsjetila na ono što slijedi.
354
Povratak poglavara
- Nisam završio, - šapnuo je. Jednostavni zavjeti nisu bili dovoljni za takvu
djevojku. - Zaklinjem se svojim mačem, svojim tijelom i svojim srcem…., - počeo je i
nastavio, zaustavljajući se između svake rečenice:
…..anđelu koji pazi na mene iscjeliteljici koja me liječi….
…..Sposobnoj djevojci koja pazi na moje domaćinstvo….
…..vidjelici koja me upozorava na svaku opasnost…..
…prijateljici koja mi olakšava svaki teret majci moje buduće djece….
……vilinskoj djevojci koja moje noći ispunjava magijom i ženi koja me
upotpunjuje…..
Ti si sve što sam ikada želio i jedina žena koju ću ikada trebati.
Connor se okrenuo kako bi predstavio svoju suprugu klanu, a dvorana je
eruptirala divljim uzvicima odobravanja. Poglavarova supruga je bila voljena u
svome klanu. Sa Ilysom pored sebe, on će biti poglavar i muškarac kakav je ona
vjerovala da može biti.
355
Povratak poglavara
EPILOG
1525
- Djeco, ostanite sa ocem, - rekla je Ilysa. Nakon što je poljubila Connora,

ostavila ih je da bacaju kamenje u jezerce dok je ona odnijela novorođenče da
upozna čovjeka koji ju je čekao iza brda.
Kada je stigla do svoga djeda, toplo ga je zagrlila i u ruke mu stavila svoje novo
djete.
- Ovo izgleda kao i ti, - rekao je nakon što su sjeli na drvo. - Kako se zove?
- Tearlag, - rekla je. - Dali smo joj ime po staroj vidovnjakinji koja je umrla u
noći kada je ona rođena.
Vidovnjakinja je prorekla da će je naslijediti dijete sa darom kao i njen, a dijete
je rođeno u ponoć, u noći punog mjeseca. Ilysa je uzdahnula. Nedostajala joj je stara
vidovnjakinja.
- Druga djeca su narasla, - rekao je gledajući ih između brda. - Dječaci su
visoki, to je sa MacLeodove strane.
Ilysa se suzdržala od spominjanja da su dječaci izgledali kao i Connor, i fizički
356
Povratak poglavara
i visinom. Nakon što su neko vrijeme razgovarali o djeci, morala je o nečemu

razgovarati s njim.
- Moj muž je dobio još jedan poziv da se pojavi pred Namjesnikom kako bi
razrješi spor između vas dvojice oko Trotternisha.
- I ja sam ga primio, - rekao je MacLeod, - isto kao i prošle godine i godinu
prije toga.
- Connor bi ga želio ignorirat, ako ćeš i ti tako napraviti.
- Ah, uvijek je naporno ići na dvor, - rekao je MacLeod. - Namjeravam ostati
kod kuće.
- I on će biti zahvalan kao što sam i ja. - Poljubila ga je u smežurani obraz.
Prošle su već godine otkako su održavali ovaj tajni savez. Osim onoga puta
kada su MacDonaldi pomogli Torquilu da vrati Lewis, njen klan je od vjenčanja živio
u miru.
Ilysa je djedu dala posudu ljekovite masti koju je napravila za njegovo rame i
uzela dijete iz njegovih ruku. - Vidimo se sljedeće godine.
Bilo je teško viđati ga toliko rijetko. Još jednom ga je zagrlila prije povratka na
mjesto gdje ju je njena obitelj čekala. Connor je već zapalio vatru. Prije nego su otišli,
napravila je zaštitni krug za svoju obitelj i svoj klan, kao što je to radila svake godine.
- …..Doživi da budeš stari muškarac.
Kada je došla do ovoga dijela vidjela je svoga ljubljenoga kao zgodnoga starog
čovjeka sa dubokim borama i snježno bijelom kosom. Za razliku od prvog puta,
vidjela je i sebe kao staru, sretnu ženu pored njega.
357
Povratak poglavara
- Neka ti djeca budu duboko privržena jadni drugima, - rekla je kružeći oko
vatre treći puta, - i neka dobiješ unuke koji će ti pružiti puno radosti.
Kada je završila Conor ju je zagrlio.
- Idemo mo ruin, - rekao joj je u uho, - idemo kući da možemo stvoriti drugi
oblik magije.
KRAJ
358

Margaret Mallory The Return of The Highlanders 4 Povratak Poglavara The Chieftain KB

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Margaret Mallory The Return of The Highlanders 4 Povratak Poglavara The Chieftain KB

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Obrada i prevod : KLUB BRBLJIVICA

Od kada mu je teret pao na leđa, susreo se sa izdajom, ranama i

Evo nas na kraju serijala. Lično, uživala sam u svakoj prevedenoj

DVORAC DUNSCAITH NA SKYU

- Preljubnik, lažljivac, - vikala je Connorova majka hodajući oko pucketave

- Ne možeš ići sa Connorom, - rekao joj je Duncan.

Trebalo je to biti čisto ubistvo.

Četvorica muškaraca su bila zadubljena u diskusiju kada je Ilysa ušla u sobu

Connora je prožeo osjećaj slobode kada je otplovio od dvorca Dunscaith. Živio

Muškarci! Zašto je Connor nije upozorio da je pozvao važnoga poglavara u

Ilysino lice je gorjelo od vrućine u kuhinji. Obrisala je čelo rukavom i onda

- Jesi li išta bliže tome da odabereš novoga zapovjednika? - Ilysa se usudila

- Connor je još uvijek živ, - rekao je Hugh. - Nisi ga ubio.

Connor nikada nije dopuštao da mu emocije utječu na ponašanje, ali sada je

- Ja sam Lachlan od Lealta, - rekao je došljak Connoru, identificirajući se kao

Connor si nije želio dopustiti da šepa ispred ljudi. Stisnuo je zube i

Connor MacDonald uopće nije bio onakav kako je Lachlan očekivao.

Connor se probudio na sivom svjetlu pred zoru, osjećajući se ukočeno i mokro

- Jesi li dobro? - pitao je Lachlan Ilysu kada ju je sreo na stepenicama

- Mogu li razgovarati s tobom? - pitao je Sorely sa vrata Connorove sobe.

Connor se napeo kada je jedan od stražara utrčao u dvoranu i krenuo ravno

Ilysino srce je ubrzalo kada je čula da je Archibald predlozio Connoru sastanak

Connor je stajao uz prozor i ponovno čitao kraljevski poziv koji je naređivao

Connor je sjedio u svojoj stolici poglavara za visokim stolom i čekao doručak.

Ilysa je promatrala pukotinu u zidu. Otkako se vratila u Dunscaith, jedva da je

Nedugo nakon što je Connorova galija izašla oko vrha poluotoka

Djevojka sa crveno-zlatnom pletenicom se okrenula. Kada su im se pogledi

Nakon kruženja po dvorani, Connor je još jednom bio u iskušenju da

Ilysa je bila zahvalna poglavaru MacNeilu što ju je izveo iz gužve dvorca u

Lachlan je zadržao oštar pogled i ruku na bodežu dok su se on i njegov otac

Ilysa je čekala Alastaira MacLeoda. Kada se nije pojavio u dvorani za vrijeme

Razgovor sa Moirom je doveo Connora u loše raspoloženje, a očekivanje

Alastair MacLeod je inzistirao na tome da sam otprati Ilysu nazad. Na ulazu u

- MacLeodove galije su otišle, - rekao je Connor kada se našao sa Duncanom

Ilysa je zatvorila svoja vrata i nagnula se na njih.

Lachlan je napustio dvorac odmah nakon vježbe sa Connorom i kod svoje

Connor je čekao da Ilysa dođe na večeru dopuštajući da se hrana ohladi prije

Connor se probudio sav u znoju sa ogromnom erekcijom. Ilysa ga je

Kada su se vrata dvorane treskom otvorila, Connor je nakon doručka stajao

Lachlan je promatrao Connora dok mu je starac pričao kako su Hughovi ljudi

Connor je stajao na pramcu, gledajući kroz gustu noćnu maglu koja se

Zora se pojavljivala preko mora i zasjala na naboranim licima veslača. Čudom,

lysino srce je poskočilo kada je vidjela Connora na čelu povorke muškaraca

Connor se opet probudio sa suncem koje je probijalo kroz prozore i Ilysom u

Ilysa je omotala deku oko ramena i ustala se kako bi se približila Connoru.

Kada je vidjela Lachlana Ilysa je prelazila preko dvorane kako bi otišla do

Connor i Ilysa su stvorili naviku razgovaranja o dnevnim događajima i

Nakon što se Ilysa pobrinula za sve ranjenike koje su unijeli u dvoranu,

Connor nije bio iznenađen kada je saznao da su napadači Hughovi ljudi, a ne

Od kada mu je teret pao na leđa, susreo se sa izdajom, ranama i gubitkom.

- Poglavaru, imamo posjetioce!

Ilysa je tražila priliku da porazgovara sa Lachlanom dok je Connor bio zauzet

Connor je bio bijesan. Bio je apsolutno jasan da je njegova spremnost za

Connor je tijekom noći nekoliko puta vodio ljubav sa Ilysom, nastojeći je

Connor se osjećao kao da ga je netko udario u trbuh.

- Nitko ne smije naputiti dvorac bez moga dopuštenja, - podsjetio je Connor

Connor je pogledao i vidio Sorelya na vratima svoje sobe. Sudeći po svijeći

- Ilysa? - Connor se osjećao kao da mu je krv nestala iz glave. - Šta je sa Ilysom?

Ilysai je disanje odzvanjalo glasno u ušima dok je trčala, a zatim hodala, a

Connor je klečao na jednom koljenu u travi, zapanjen. Znači, nije zamišljao

- Pozdravljam te uz Božji blagoslov, - Ilysa je formalno pozdravila poglavara

- Naši ratnici su učinili šta? - Connor je grmio na Lachlana.

- Hvala Bogu da si ovdje, - rekao je Connor kada su on i Alex ostali sami u