PREGLED TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE I SPAJANJA METALNIH PJENA

AN OVERVIEW OF METAL FOAM PRODUCTION AND JOINING

TECHNOLOGIES

Slobodan Kralj, Zoran Kožuh, Matija Bušić

Katedra za zavarene konstrukcije

Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu
Ivana Lučića 1, 10 000 Zagreb
e-mail: matija.busic@fsb.hr

Ključne riječi: metalne pjene, ALPORAS, FOAMINAL, ERG DUOCEL, lasersko zavarivanje,
difuzijsko zavarivanje, utrazvučno zavarivanje, zavarivanje trenjem, lemljenje, lijepljenje

Ključne riječi: metal foams, ALPORAS, FOAMINAL, ERG DUOCEL, laser beam welding,
diffusion welding, ultrasonic welding, friction stir welding, brazing, adhesive bonding

Sažetak:
Problemi u proizvodnji metalnih pjena proizlaze iz još nepotpunog ovladavanja parametrima
procesa. Često se dobivaju neujednačene i nepredvidljive strukture i varijacije u vrijednostima
svojstava krajnjeg proizvoda ili poluproizvoda. U ovom radu su navedeni svi do danas poznati
postupci proizvodnje metalnih pjena i detaljno opisani oni najprimjenjivaniji. Usporedo s
usavršavanjem postupaka proizvodnje razvijaju se i metode spajanja metalnih pjena međusobno
i spajanja sa homogenim neporoznim metalima. Razjašnjena je problematika koja se pojavljuje
pri spajanju, zbog same ćelijaste strukture i neujednačenosti u gustoći materijala u različitim
konstrukcijskim elementima od metalnih pjena. Opisane su tehnologije lijepljenja, lemljenja i
zavarivanja koje su do sada istraživali vodeći znanstvenici iz ovog područja. Navedeni su
rezultati njihovih istraživanja te pretpostavke za unaprijeđenja procesa spajanja.

Abstract:
Problems in production of metal foams are arising from lack of knowledge about controlling of
process parameters. The results are frequently uneven and unpredictable variations in the
structure and properties of semi products and final products. This paper comprises all
production processes for metal foams and described are the most commonly used ones. Along
with the improvement of production processes technologies for joining metal foams together or
with homogeneous nonporous materials are developed. Because of cellular structure and
versatility of density in construction parts made from metal foams, the problems that appear
during joining have been clarified. Technologies as adhesive bonding, brazing and welding were
investigated by the leading scientists in this field and those have been described. The results of
researches have been presented along with the assumptions for the improvement of the joining
processes.

405
 1. UVOD
Oponašanje prirodnih struktura te preuzimanje rješenja iz prirode jedan je od mogućih načina
rješavanja problema u inženjerskoj praksi. U današnjem inženjerstvu nastoje se razviti materijali
niže gustoće, a jednakih uporabnih svojstava kako bi se zamijenili postojeći materijali za
određene konstrukcije, a sve u svrhu smanjenja mase konstrukcija i uštede energije. S tim ciljem
razvijene su metalne pjene u kojima se strukturom oponašaju prirodni šupljikavi, ćelijasti i
porozni materijali kao npr. drvo, spužva, kamen, kost i koralji, čija su svojstva optimalno
prilagođena okolnim uvjetima. Struktura metalnih pjena porozna je u rasponu od 40% do 95%.
Za sada se ovi materijali rade najviše na bazi aluminijskih (Al), niklovih (Ni), cinkovih (Zn),
magnezijskih (Mg) i titanovih (Ti) legura [1].
Metalne pjene predstavljaju potpuno novi oblik metalnih materijala, koji je još uvijek relativno
nepoznat u inženjerskoj primjeni. Značajna istraživanja o tehnologiji izrade, svojstvima i
područjima primjene metalnih pjena provode se tek zadnjih 20-tak godina. Oblik građe –
struktura, veličina ćelija i kemijski sastav najvažniji su čimbenici koji određuju svojstva, a
samim tim i mogućnost primjene metalnih pjena. Svojstva se uglavnom reguliraju promjenom
parametara procesa proizvodnje, čime se primarno utječe na strukturu metalnih pjena [2].
Pogodna svojstva metalnih pjena su: iznimno mala gustoća, velika specifična krutost, vrlo dobra
mogućnost apsorpcije energije udara i elektromagnetskih valova, toplinsko – izolacijska
svojstva, vrlo dobro upijanje zvuka, vatrootpornost, recikličnost itd. Problemi u proizvodnji i
primjeni proizlaze iz nepotpunog ovladavanja parametrima procesa proizvodnje što rezultira
dobivanjem neujednačenih krajnjih svojstava proizvoda, nepredvidive strukture i varijacija u
vrijednostima. Usporedno s usavršavanjem postupaka proizvodnje razvijaju se i postupci
spajanja konstrukcijskih elemenata od metalnih pjena.

2. GRAĐA METALNIH PJENA

Pjenu možemo definirati kao mješavinu plina i tekućine sa izrazito većim volumnim udjelom
plina. Pjena je neuređen sustav i svaki njezin dio rezultat je proizvodnog procesa, ali unutarnje
lokalno uređenje nije proizvoljno. Unutarnje lokalno uređenje rezultat je površinske napetosti
tekućina, koju je istraživao belgijski fizičar Joseph Platenau u 19. stoljeću. Prema njegovima
zakonima samo tri od opni koje razdvajaju mjehuriće plina mogu se dodirivati u liniji
(Plateauova granica označena je na slici 1.), i samo četiri od tih opni mogu se dodirivati u točci.
Sve opne dodiruju se simetrično pod jednakim kutevima. Navedeni zakoni vrijede samo za
stabilne pjene u kojima izrazito prevladava udio plina u ukupnoj mješavini plina i tekućine [3].
Ako mjehurići plina teže izlasku iz rastaljenog metala struktura je nestabilna.
Oblik građe metalnih pjena jedan je od njihovih najvažnijih čimbenika koji određuje svojstva, a
samim time i mogućnosti njihove primjene za različite konstrukcijske dijelove. Metalne pjene u
osnovi se sastoje od mreže tankih skrutnutih Plateauovih linija koje se spajaju u točkama i čine
tetraedarsku simetričnu strukturu. Struktura opisana Plateauovim zakonima uobičajena je u svim
tekućim pjenama i čvrstim pjenama koje nastaju skrućivanjem navedenih tekućih pjena [3].

Slika 1. Presjek metalne pjene sa zatvorenim ćelijama (označena je Plateauova granica) [4.]

406
Metalne pjene proizvode se u nekoliko oblika:
1. ĆELIJASTI METALI. Unutar metalne mase nalaze se disperzirane, plinom ispunjene
šupljine. Metalna faza dijeli prostor na zatvorene ćelije koje sadrže plinovitu fazu.
2. POROZNI METALI. Posebni oblik ćelijastih metala koji se sastoji od određenog tipa
šupljina. Poroznost metalnih pjena kreće se od 50% do 90%. Pore su okrugle i odvojene
su jedna od druge.
3. ČVRSTE METALNE PJENE. Radi se o posebnom obliku ćelijastih metala koji nastaju
od tekućih metalnih pjena i imaju ograničenu morfologiju. Ćelije su okrugle, zatvorene
ili poliedarskog oblika i odvojene su jedne od drugih tankom stjenkom.
4. METALNE SPUŽVE. Morfologija s međusobno povezanim šupljinama [2].

Ovisno o otvorenosti i zatvorenosti ćelija različita su svojstva poput apsorpcije energije udara,
toplinskih spojstava i izolacijskih svojstava. Pored vrsta ćelija, metalne pjene karakterizirane su
veličinom, oblikom i stupnjem anizotropije ćelija, vrstom materijala od kojeg su građene ćelije
te relativnom gustoćom ρ/ρS (omjer gustoće pjene i gustoće metala od kojeg je ćelije
napravljena). Kada se proučava građa metalnih pjena, često se uočavaju i neke nepravilnosti kao
što su npr. nepravilne i naborane granice ćelija te prekinute stijenke ćelija.

a) b)

Slika 2. Građa metalnih pjena [1]:

a) metalna pjena sa zatvorenim ćelijama
b) metalna pjena sa otvorena ćelija.

3. POSTUPCI PROIZVODNJE METALNIH PJENA

Metalne pjene proizvode se taljenjem metalnog praha i skrućivanjem taline uz prethodno
upjenjavanje – stvaranje šupljina unutar rastaljenog metala. Izvor plina, nužan preduvjet za
upjenjavanje, može biti vanjski ili se u taljevinu dodaje raspršujući agens koji pospješuje
upjenjavanje. Iako se proizvodnja i upotreba metalnih pjena istražuje već dugi niz godina,
trenutno su komercijalno dostupne jedino pjene na bazi aluminija (Al) i nikla (Ni). Po posebnoj
narudžbi se proizvode i pjene na bazi magnezija (Mg), olova (Pb), cinka (Zn), bakra (Cu),
bronce, titana (Ti), čelika pa čak i zlata (Au) [2]. Prema načinu proizvodnje metalnih pjena
razlikujemo četri osnovna područja:
- Oblikovanje pjena iz parne faze;
- Oblikovanje pjena iz čvrste faze;
- Oblikovanje pjena iz tekuće faze;
- Oblikovanje pjena elektrotaloženjem iz tekuće faze.
Do danas je razvijeno devet postupaka proizvodnje metalnih pjena i od kojih je samo pet u
komercijalnoj upotrebi. Svakim od tih devet postupaka može se donekle utjecati na oblik,
veličinu i stupanj otvorenosti ćelija te na relativnu gustoću. Pored nabrojanih postupaka u
uglatoj zagradi navedeni su metali od kojih se određenim postupkom mogu proizvesti pjene:
- ubrizgavanje plina u taljevinu legura Al-SiC i Al-Al2O3 [Al, Mg];
- u aluminijsku taljevinu dodaje se agens (TiH2) koji se raspada i tvori mjehuriće pri
određenom tlaku i temperaturi [Al];

407
 - mješavina metalnog praha i agensa (TiH2) zagrijava se pri čemu se oslobađaju mjehurići
u taljevini i stvara se pjena [Al, Zn, Fe, Pb, Au];
- ubrizgavanje pod tlakom metalne taljevine u kalup od polimerne pjene ili voska koji je
premazan keramičkim prahom [Al, Mg, Ni-Cr, Cu, nehrđajući čelik];
- kemijsko taloženje metala iz parne faze na kalup od polimerne pjene koji se kasnije
uklanja izgaranjem [Ni, Ti];
- vrućim izostatičkim prešanjem praha (HIP-Hot Isostatic Pressing) inertni plin pod
visokim tlakom biva zarobljen u porama. Povišenjem temperature dolazi do ekspanzije
plina [Ti];
- kuglaste šupljine koje nastaju procesom atomizacije ili taloženjem iz parne faze na
polimerne kugle [Ni, Co, Ni-Cr legure];
- spajanje dvaju materijala u obliku praha od kojih je jedan topljiv. Otopljiva komponenta
uklanja se otapalom i ostaje metalna porozna građa [Al+sol u obliku praha];
- otapanje plina (obično H2) u taljevini pod visokim tlakom. Porozni materijal nastaje
eutektičkom reakcijom plina i metala [Cu, Ni, Al].

Rastaljeni metal ne može se upjeniti bez aditiva koji imaju ulogu stabilizatora prilikom stvaranja
pjene. Ovisno o vrsti metala i o načinu proizvodnje metalne pjene razlikuje se više vrsta takvih
dodataka. U Hydro-Alcan procesu proizvodnje taljevini se dodaju SiC čestice, te se njihovo
postojanje uočava analizom metalne pjene pomoću energijski disperziranih rendgenskih zraka
(Energy Dispersive X-ray Spectroscopy – EDX). U procesu proizvodnje ALPORAS pjene
aditivi su aluminijevi, kalcijevi ili miješani oksidi koji nastaju u taljevini unutarnjom
oksidacijom nakon dodavanja kalcija. Izvor kisika mogu biti oksidi koji se nalaze u taljevini i
prije dodavanja Ca ili zrak koji se upuhuje u taljevinu. U proizvodnji Alulight-Foaminal pjena
kao stabilizatori procesa služe metalno-oksidna vlakna koja se nalaze u metalnom prahu. Oksidi
prekrivaju površinu svakog zrna praha prije skrućivanja i ostaju zbijeni nakon kompaktiranja.
Sadržaj oksida u metalnim prašcima vrlo je bitan zato što o njemu ovisi stabilnost metalnih
pjena. Ako je sadržaj premalen, pjene će biti nestabilne. Kod pjena s višim udjelom oksida veći
dio tekuće faze kasnije zadržava ćelijastu građu.

3.1. UBRIZGAVANJE PLINA U TALJEVINU

Metalne pjene mogu se proizvesti ubrizgavanjem plina u taljevinu uz dodatak aditiva -
stabilizatora koji će povećati viskoznost taline i stabilizirati nastalu metalnu pjenu. Kao
stabilizatori koriste se vrlo sitne (promjer im je od 0,5 μm do 25 μm), nerastvorljive čestice SiC,
Al2O3, ZrO2, MgO ili TiB2. Volumni udio tih čestica najčešće iznosi 10 do 30 % [5]. Prilikom
unošenja tih čestica u aluminij potrebno je miješanje kako bi njihova raspodjela bila jednolika u
volumenu. Nakon toga se u taljevinu upuhuje plin pomoću posebno konstruiranih rotirajućih
ubrizgavalica i vibrirajućih raspršivača. Tako nastaju fini jednoliko raspršeni mjehurići u
taljevini. Plinovi koji se najčešće koriste su zrak, CO2, O2, inertni plinovi (npr. argon), N2, pa
čak i vodena para. Mješavina metala i mjehurića ispliva na površinu gdje se metal skrućuje.
Vrijeme skrućivanja ovisi o toplinskom gradijentu rastaljenog metala. Stvorena pjena izlazi na
površinu pomoću pomičnih konvejerskih traka vertikalnim povlačenjem. Zbog sila povlačenja
tijekom vučenja na površinu ćelije se dijagonalno deformiraju što negativno utječe na
mehanička svojstva koja postaju izortopna. Na taj način proizvode se aluminijske pjene gustoće
od 69 kg/m3 do 540 kg/m3 s porama promjera od 3 do 25 mm i debljinom stjenke od 50 do 80
μm [2]. Na veličinu ćelija može se utjecati protokom plina, brzinom ubrizgavanja, frekvencijom
vibriranja raspršivača te ostalim parametrima. Prednosti ovog procesa su mogućnost
proizvodnje komada većih dimenzija i niska cijena, a nedostatak je što je još uvijek ograničen
samo na aluminij. Na ovaj način proizvode se aluminjske pjene poznat pod tržišnim nazivom
„Hydro-Alcan“. Danas se također razvijaju procesi proizvodnje pjena ovim postupkom bez
stabilizatora, uz kontinuirano hlađenje, ali takvi procesi nisu još dovoljno stabilni [2].

408
 3.2. RASTVARANJE PLINA IZ ČESTICA U TALJEVINI METALA
U ovom procesu metalne pjene se proizvode dodavanjem agensa u talinu, koji se zagrijavanjem
rastvara i tako tvori plin. Kao agens često se koristi TiH2 koji se rastvara na Ti i plinoviti H2.
Parametri koje je potrebno kontrolirati u ovom procesu su tlak, temperatura i vrijeme. U
početnoj fazi procesa, pri temperaturi tališta aluminija u rasponu od 670 do 690 °C, taljevini se
dodaje 1.5 % kalcija, koji zbog visokog afiniteta prema kisiku vrlo brzo oksidira i čini spojeve
CaO, CaAl2O4 ili intermetalni Al4Ca [2]. Pomoću novonastalih spojeva povećava se viskoznost
taline. U talinu se kao raspršujući agens dodaje 1-2 % TiH2 ( u obliku čestica veličine od 5 do 20
μm) koji se iznad temperature 465 °C rastvara na Ti i plinoviti H2. Potrebno je oko 10 minuta za
potpuno rastvaranje svih čestica TiH2 [6]. H2 stvara mjehuriće i ako je viskoznost dovoljno
visoka da spriječi izlazak mjehurića iz taline, nastaje metalna pjena sa zatvorenim ćelijama.
Poslije hlađenja ispod temperature tališta stvorena je aluminijska metalna pjena koja se može
izvaditi iz kalupa i dalje obrađivati. Cijeli proces traje otprilike 15 minuta i pažljivom kontrolom
parametara može se ostvariti vrlo homogena struktura. Na svojstva kao što su relativna gustoća
ili veličina ćelija, može se utjecati variranjem količine Ca ili TiH2 [2]. Gustoća ovako
proizvedenih pjena može biti od 180 kg/m3 do 240 kg/m3, relativna gustoća (omjer gustoće
metalne pjene i gustoće neporoznog metala od kojeg je pjena građena) od 0,07 do 0,2, a veličina
ćelija u dvije različite izvedbe: od 1 do 13 mm, sa srednjom veličinom 4,5 mm i izvedba od 1 do
7 mm sa srednjom veličinom 3 mm [6]. Ćelije su zatvorene ali uz oblikovanje deformiranjem –
valjanje stijenke se mogu razbiti i time se povećavaju zvučno izolacijska svojstva takvih pjena.
Ovakvim postupkom tvrtka Shinko Wire Company proizvodi metalne pjene pod komercijalnim
nazivom „ALPORAS“ od 1986. godine [6]. Zbog uporabe relativno skupih aditiva Ca i agensa
TiH2 ovaj postupak je ipak skuplji od prethodno opisanog postupka.

3.3. RASTVARANJE PLINA IZ ČESTICA U POLUČVRSTOJ FAZI METALA

Na početku procesa miješaju se prah čistog metala ili legure i dodatak - agens koji pospješuje
upjenjavanje. Kao dodatak također se koristi TiH2. Nastala mješavina kompaktira se u
poluproizvod u obliku žice ili šipke. Kompaktiranje u metalnu matricu može biti izostatičko
tlačenje, valjanje praha ili ekstrudiranje. Takav poluproizvod mora biti vrlo pažljivo napravljen
zato što početna poroznost ili neravnomjerna raspoređenost legure u prahu pomiješane sa TiH2
uzrokuju loše rezultate u kasnijm fazama procesa izrade metalnih pjena. Poluproizvod se reže na
dimenzije prema dimenzijama kalupa i stavlja u kalup gdje se zagrijava na temperaturu nešto
višu od solidus temperature legure. Upjenjavanje se događa u polučvrstom stanju zato što se
TiH2 rastvara na 465 °C što je mnogo niže od tališta aluminija (660°C) [2]. Time se omogućava
djelomično upjenjavanje već u polučvrstom stanju metala s dodatnim povećavanjem rasta ćelija
kako metal prelazi u tekuću fazu. Dodatak (agens) se rastvara na Ti i H2 koji uzrokuje širenje i
stvaranje visoko poroznog materijala. Trajanje procesa ovisi o veličini poluproizvoda,
temperaturi i obliku i kreće se od nekoliko sekundi do nekoliko minuta. Proizvod poprima oblik
kalupa, ima relativnu gustoću od 0,08 naviše i zatvorene ćelije promjera 1 do 5 mm. Hlađenjem
se pjena stabilizira, a na površini uz stijenku kalupa, stvara se neporozna kora. Komercijalni
naziv za ovako proizvedene metalne pjene je „FOAMINAL -ALULIGHT“.
Ovakav postupak nije ograničen samo na aluminij, već se njime mogu proizvoditi i pjene na
bazi cinka, mjedi, olova, zlata i drugih metala ovisno o početnim parametrima. Fraunhoferov
institut u Bremenu (Institut für Advanced Materials - IFAM) razvio je izradu sendvič-
konstrukcija ovim postupkom. Takve konstrukcije sastavljene su od jezgre – metalne pjene
obložene s metalnim limom. Oblaganje limom može biti ili lijepljenje na pjenu nakon
upjenjavanja ili oblaganje prekursora limom hladnim valjanjem prije upjenjavanja [1]. Sendvič-
ploče mogu biti dimenzija 2×1 m. Tvrtka Alulight International GmbH u ponudi ima različite
legure metalnih pjena obložene s vanjskim limom iz legura istih ili različitih od metalne pjene
(tablica 1).

409
 Tablica 1. Moguće kombinacije vanjske obloge i jezgre u sendvič pločama koje nudi
tvrtka Alulight International GmbH [7].
VANJSKA OBLOGA JEZGRA OD METALNE PJENE
AL 5005 (AlMg1) AlSi7
AL 5005 (AlMg1) AlSi6Cu6
AL 5005 (AlMg1) AlSiMg
AL 6006 (AlMgSi0.5) AlSi6Cu6
AL 6006 (AlMgSi0.5) AlSiMg
AL 6082 (AlMgSi1) AlSi6Cu6
AL 6082 (AlMgSi1) AlSiMg

3.4. PRECIZNO LIJEVANJE POMOĆU KALUPA OD VOSKA ILI POLIMERA

Za izradu kalupa, u kojima se postupkom preciznog lijevanja proizvode metalne pjene, mogu se
koristiti polimerne pjene s otvorenim ćelijama raznih veličina i oblika. Prema željenim
dimenzijama krajnjeg proizvoda, što je metalna pjena, odabire se polimerna pjena odgovarajuće
veličine ćelija i relativne gustoće. Polimerna pjena premazuje se keramičkim prahom, koji se
zatim suši i ugrađuje u ljevački pijesak. Kalup se zatim zagrijava da bi kalupni materijal
vezivanjem očvrsnuo, a polimerna pjena isparila, te da bi se stvorio negativ oblika pjene. Kalup
se ispunjava rastaljenom legurom koja hlađenjem poprima oblik prema negativu. Pri ulijevanju
visoko viskoznih talina primjenjuje se tlak za vrijeme ulijevanja u kalup. Nakon hlađenja i
vađenja iz kalupa metalna pjena ima jednaku građu kao i korištena polimerna pjena. Ovaj
proces razvila je tvrtka Ergaerospace i njime se proizvede “ERG DUOCEL” metalne pjene.
Ovakvi odljevci – metalne pjene imaju otvorene ćelije veličine od 1 do 5 mm, ćelije su
strukturirane u oblik dodekaedara i gustoća im je 2 % do 15 % gustoće čvrstih metala [8].
Odstupanje od relativne gustoće u određenom proizvodu od ERG DUOCEL pjene može biti od
3 do 10% [8]. Struktura je jednaka u sve tri dimenzije prostora i zbog toga se ovakve pjene
smatraju izotropnima. Za izradu pjene najčešće se koriste aluminijske legure EN AW 1100, EN
AW 6101, EN AW 6061 i EN AW 7075. Ovim procesom mogu se izrađivati metalne pjene na
bazi svih vrsta metala koji se mogu precizno lijevati.

3.5. TALOŽENJE METALA NA ĆELIJASTE PRAOBLIKE

Polimerne pjene s otvorenim ćelijama također mogu poslužiti kao matrica na koju se postupkom
kemijskog taloženja iz parne faze (Chemical Vapour Deposition – CVD) nanose metali
evaporacijom ili elektrotaloženjem. Na početku postupka polimerna pjena se stavlja u CVD
retortu u koju se zatim uvodi Ni(CO)4. Zagrijavanjem na temperaturu od 150 do 200°C Ni(CO)4
se razlaže na čisti nikal i ugljični monoksid, te se nikal zagrijavanjem pri višoj temperaturi u
parnoj fazi taloži na polimerni materijal unutar retorte [9]. Zbog niske temperature razlaganja
moguće je taloženje nikla i na temperaturno osjetljive materijale kao što je poliuretanska pjena.
Nanošenje nikla je brzinom od 1 μm/min i nakon nekoliko desetaka mikrometara metalne
prevlake polimerna pjena se uklanja i spaljuje infracrvenim zagrijavanjem. Struktura ovako
dobivenih metalnih pjena je ćelijasta sa šupljikavim vezama. Gustoća takvih veza se može
povećati sinteriranjem. Nastali proizvod tvrtka Inco Technical Services patentirala je pod
nazivom INCOFOAM. Ovakva pjena ima poroznost od 70 do 90%, gustoću od 0.2 do 2.7 g/cm3
i iznimnu ujednačenost mikrostrukture u svim smjerovima [9]. Poroznost i veličina pora jedino
ovisi o polimernoj matrici koja se koristi za nanošenje metala. Čistoća nikla u metalnoj pjeni
doseže 99,8% udjela u masi [9].

4. SPAJANJE METALNIH PJENA

Industrijska primjena metalnih pjena, kao materijala za proizvodnju konstrukcijskih elemenata i
sklopova, nije u potpunosti izvediva bez djelotvornih načina spajanja metalnih pjena
međusobno i načina spajanja metalnih pjena sa drugim materijalima koji nemaju ćelijastu građu.
U mnogim istraživanjima provedenim do sada pozornost je posvećena načinima proizvodnje i
fizikalnim svojstvima metalnih pjena, ali načini spajanja nisu bili u potpunosti proučavani.
Pošto je temeljni inženjerski pristup proučavati već postojeće tehnologije te, ako je to moguće,

410
primjeniti ih na nove materijale, takav pristup trebao bi voditi do određivanja tehnologije
spajanja metalnih pjena. Zbog specifične ćelijaste strukture koja određuje pozitivna svojstva za
primjenu, sama svojstva materijala u spoju nebi trebala značajno odstupati od svojstava
osnovnog materijala. Svojstva koja su bitna, i zbog kojih se metalna pjena koristi kao osnovni
materijal, moraju u samom spoju biti ista ili bolja nego u osnovnom materijalu. Idealno bi bilo
kada bi se i u spoju zadržala jednaka poroznost, jednaka gustoća i veličina ćelija, električna
vodljivost, prigušenje vibracija i ostala pozitivna svojstva. Treba napomenuti da porozna
struktura znatno otežava spajanje metalnih pjena. Tehnologije koje se najčešće koriste za
spajanje su vijčani spojevi, lijepljenje, lemljenje i zavarivanje.
Bilo koja metoda koja se koristi za spajanje metalnih pjena mora ispuniti dva osnovna
preduvjeta. Prvi preduvjet je da temperatura pri spajanju mora biti niža od temperature taljenja
metalne pjene. Ako je temperatura viša i dovodi do taljenja onda se taljenje mora ograničiti na
usku zonu oko spoja i dovoljno plitku zonu da se ne dogodi urušavanje ćelijaste strukture. Ako
se pri spajanju koristi pritisna sila onda ta sila po jedinici površine mora biti manja od čvrstoće
metalne pjene kako nebi došlo do deformiranja ćelijaste strukture.

4.1. VIJČANI SPOJEVI

Metalne pjene imaju ćelijastu strukturu, na određen način sličnu strukturi drveta. Upravo zbog
toga jedan on načina spajanja metalnih pjena je i pomoću vijaka namijenjenih za spajanje
drvenih elemenata. Porozna struktura omogućava spajanje metalnih pjena sa vijcima bez
potrebe izrade unutarnjeg navoja na elementima koji se povezuju. Ako se za spajanje metalnih
pjena koriste vijci čvrstoća spoja ovisi: promjeru vijka, sili stezanja, promjeru predbušenog
provrta, duljini vijka, gustoći metalne pjene debljini stijenke ćelije, veličini ćelija te prisutnosti
ili odsutnosti površinske kore na pjeni [10]. Čvrstoća vijčanog spoja najviše ovisi o veličini
ćelija i gustoći metalne pjene. Što su ćelije jednoličnije i manje te što je stijenka ćelije deblja to
će i čvrstoća vijčanog spoja biti veća. Za dobar vijčani spoj potrebno je da je dodirna površina
između vijka i pjene što veća. Zbog toga je poželjno da je vijak što veći (veći promjer i veća
dužina), te da je promjer predbušenog provrta što manji. Minimalni promjer predbušenog
provrta određen je promjerom vijka.
Čvrstoća vijčanog spoja u metalnoj pjeni ispituje se izvlačenjem vijka i definira se silom koja je
potrebna za izvlačenje vijka bez odvijanja [10]. Čvrstoća spoja može se povećati ljepilom
ubrizganim u provrt prije umetanja vijka. Ljepilo ulazi u ćelije i povećava dodirnu površinu i
raspodjelu stezne sile na metalnu pjenu, te također svojom čvrstoćom povećava ukupnu
čvrstoću vijčanog spoja. Također je moguće spajanje i pomoću vijaka s metričkim navojem s
time da u metalnoj pjeni mora biti umetnut matični dio s unutarnjim navojem. Matice ili umetci
s unutarnjim navojima trebaju biti umetnuti u metalnu pjenu već pri samom procesu lijevanja
metalne pjene u kalupu ili mogu biti naknadno umetnuti bušenjem provrta i lijepljenjem umetka
ili matice u provrt. Moguće je i spajanje pomoću vijka i matice s time da se kroz metalnu pjenu
buši prolazni provrt.

4.2. LIJEPLJENJE
Lijepljenje metalnih pjena moguće je sa svim vrstama ljepila namijenjenim za lijepljenje
određenih metala ili poroznih materijala. Spojevi se mogu vrlo jednostavno pripremiti i izvesti.
Čvrstoća samog ljepila može biti i veća od čvrstoće metalne pjene. Kao ljepila se najčešće rabe
standardna epoksidna ljepila, premda se mogu koirstiti i poliuretanska ili polipropilenska ljepila.
Lom konstrukcije zalijepljene epoksidnim ljepilom uvijek se događa unutar same metalne pjene
pored mjesta spajanja, zbog toga što je čvrstoća skrutnutog epoksidnog ljepila veća od čvrstoće
same metalne pjene [11]. Pri lijepljenju aluminijskih pjena također je moguće između dvaju
komada od pjene postaviti Al pločicu kako bi se veza ostvarila između aluminjske pjene i punog
materijala od aluminija, što omogućuje drugačija svojstva spoja nego kad se direktno
međusobno lijepe dvije aluminijske pjene. Lijepljenje kao tehnologija spajanja metalnih pjena
ima i negativnih svojstava:
- neotpornosti na visoke temperature,
- kraći vijek trajanja zbog starenja ljepila odnosno spoja,
- stvaranje električne izolacije u spoju,

411
 - povećanje toplinske izolacije u spoju,
- veća potrošnja ljepila zbog ispunjavanja ćelija pri lijepljenju pjena bez površinske kore.
Spajanje lijepljenjem upotrebljava se pri izradi sendvič konstrukcija s jezgrom od metalne pjene
gdje se jezgra oblaže limom od homogenog materijala. Za praktičnu primjenu sendvič ploča od
aluminijskih pjena potrebno je postići adhezijsku čvrstoću između pjene i površinskog lima
veću od same čvrstoće aluminjske pjene. Ovaj uvijet ispuniti će se u smislu kasnije upotrebe
kada se opterećenje u sendvič ploči prenosi s površinskog čeličnog lima na sredinu metalne
pjene. Ispitivanje sendvič ploča provodi se mjerenjem sile potrebne za odljepljivanje vanjskog
lima od metalne pjene [12]. Otpornost na odlijepljivanje znači da će se lim držati uz metalnu
pjenu i doći će samo do deformiranja ćelija u pjeni u smjeru opterećenja. U istraživanju adhezije
u sendvič panelima od aluminijskih pjena [12] korišteno je ljepilo ISOLEMFI 50105 N za
povezivanje AlMgSi0.6 aluminijske pjene sa čelikom DC01 i u drugom ispitivanju s čelikom
X10CrAlSi7. Ovo ljepilo je jednokomponentno poliuretansko ljepilo koje očvršćuje pomoću
vlage iz atmosfere i s okolnih površina. Prije lijepljenja površina lima pripremljena je
pjeskarenjem. Ljepilo je dalo vrlo dobre rezultate nakon ispitivanja odljepljivanja. Slika
prikazuje uzorke nakon ispitivanja odljepljivanjem vanjskog čeličnog lima.
U istraživanju [13] na kompozitnim materijalima od ALPORAS aluminijske pjene i lima
alumijske legure Al 5005H34 analizirano je kvazistatičko opterećenje prodiranjem trna.
Komozitni materijal građen od jezgre – aluminijske pjene debljine 25 mm i 50 mm, te vanjskih
obloga gornjeg i donjeg lima debljine 0,6 i 3,0 mm dobiven je lijepljenjem pomoću epoksidnog
ljepila SA80. Nakon tretiranja površine brusnim papirom za aluminij granulacije 180 slijedilo je
lijepljenje. Skrućivanje se odvijalo na temperaturi od 120 °C kroz 12 sati. Maksimalna smična
čvrstoća ovog ljepila je 24 MPa te je isto ljepilo pokazalo bolja svojstva od superčvrstog
Araldite dvokomponentnog epoksidnog ljepila.

Slika 3. Uzorci nakon ispitivanja odlijepljivanja vanjskog lima od metalne pjene [12].

4.3. LEMLJENJE
Meko ili tvrdo lemljenje metalnih pjena još uvijek nije u potpunosti istraženo. Glavni problem
prilikom lemljenja aluminijskih pjena je također vrlo tanki sloj Al 2O3 na svim površinama
materijala. Prije samog lemljenja nužno je uklanjanje sloja oksida i svih nečistoća sa površina
koje se povezuju, kako bi se mogle ostvariti adhezijske sile. Mehaničko uklanjanje sloja oksida
unutar pora aluminijskih pjena praktički nije izvedivo, zbog oblika i veličina pora te razlika u
dimezijama pora. Zbog toga je uklanjanje sloja oksida unutar pora moguće izvesti samo
pomoću talila. Preporuka je da se talila koriste samo na neporoznim površinama aluminijskih
pjena (vanjskoj kori). U slučaju da se talilo koristi unutar pora može doći do zaostajanja talila,
koje kasnije može uzrokovati koroziju oko zalemljenog spoja [10]. Korištenje talila pri
lemljenju neporozne površinske kore aluminijskih pjena nema nikakva ograničenja ukoliko je
otjecanje talila sa površine koja se lemi neometano.
Kako dodatni materijal za lemljenje aluminijskih pjena koriste se lemovi: Sn90Zn (talište 250
°C), Cd82Zn (talište 300 °C), Sn70Zn (talište 350 °C) i Zn90Sn (talište 420 °C) [10]. Prije
samog lemljenja aluminijska pjena mora se ugrijati na temperaturu taljenja lema. Predgijavanje

412
može biti izvedeno ili lokalno plinskim plamenom samo na mjestu na kojem se izvodi lemljeni
spoj ili tako da se čitav element aluminijske pjene predgijava na ploči ispod koje se nalaze
raspoređeni električni grijači ili plinski plamenici. Kontrolirano predgijavanje čitavog elementa
na ploči bolje je jer sprečava prekomjeran unos topline na mjestu lemljenja (što bi moglo
dovesti do taljenja metalne pjene).
U istraživanju lemljenja aluminijske pjene i lima od homogenog aluminija u radu [14] kao lem
korišten je S-Bond 220, proizvod tvrtke S-Bond Technologies LLC. Ovaj lem specifičan je po
tome jer se koristi bez talila. Uklanjanje sloja oksida sa površine metala odvija se struganjem
čestica unutar lema po površini koja se lemi. S-Bond lem je napravljen na osnovi legure Sn-Ti-
Ag. Temperatura taljenja mu je od 240 °C do 260 °C što je vrlo povoljno s obzirom na potrebnu
količinu unešene topline. U navedenom istraživanju stijenka metalne pjene bila je svega 8 mm u
presjeku i lemljenje je dalo vrlo dobre rezultate u usporedbi s lijepljenjem i zavarivanjem.

4.4. ZAVARIVANJE METALNIH PJENA

Metalne pjene mogu se zavarivati, ako je zavariljivost osnovnog materijala od kojeg je građena
pjena zadovoljavajuća. Osim o osnovnom materijalu zavarljivost ovisi i o veličini i obliku
ćelija, te o gustoći metalne pjene. Jedan od glavnih problema prilikom zavarivanja je urušavanje
ćelijaste strukture. Do njega dolazi zbog prijelaza čvrste faze u tekuću nakon što je samo mjesto
zavarivanja izloženo toplini. Pri ohlađivanju tekuća faza prelazi u krutu koja više nije istih
svojstava kao prethodna kruta metalna pjena. Prema svemu prethodno navedenom, pri
zavarivanju metalnih pjena, unos topline treba biti kontrolirat i što manji kako bi se, što je više
moguće, zadržala kompaktna ćelijasta struktura, a zona staljivanja bila što uža. Također pri
zavarivanju pritiskom pritisna sila po jedinici površine mora biti manja od čvrstoće metalne
pjene kako pri spajanju nebi došlo do deformiranja ćelijaste strukture. Kao dodatni materijal za
zavarivanje metalnih pjena može se koristiti prekursor u obliku šipke ili žice [15]. Pri unosu
topline radi taljenja osnovnog materijala prekursor prelazi u metalnu pjenu i ispunjava prostor
na mjestu spoja.
Zavarivanje i homogenog i ćelijastog aluminija otežano je zbog tankog sloja oksida Al2O3 na
površini koji ima više talište od aluminija. Pri zavarivanju nužno je ukloniti sloj oksida i ne
dopustiti mu obnavljanje za vrijeme procesa hlađenja taline. Zbog toga je nužno zavarivanje
aluminija izvoditi u atmosferi zaštitnog plina kako se sloj oksida ne bi obnovio.
Upotreba konvencionalnih tehnologija zavarivanja kao što su MIG i TIG zavarivanje ne jamči
uspješno zavarivanje metalnih pjena niti dobra svojstva zavara. Zbog prevelikog unosa topline i
široke zone utjecaja topline dolazi do taljenja stijenki ćelija i slijeganja taline što konačno
dovodi do značajnog urušavanja ćelijaste strukture. Pri sučeljenom zavarivanju aluminijske
pjene TIG postupkom sa prekursorom kao dodatnim materijalom, širina električnog luka je
prevelika te je dovođenje topline prekomjerno. Isto dovodi do prekomjernog taljenja rubova
ploča, pa čak i do mjestimičnog izgaranja aluminija na mjestima gdje je stijenka ćelija vrlo
tanka (Slika 4.). Na slici je prikazano urušavanje ćelijaste strukture nakon dovođenja topline
TIG postupkom zavarivanja.

Slika 4. Urušavanje ćelijaste strukture kao rezultat prekomjernog

dovođenja topline TIG zavarivanjem.
Kao postupci za zavarivanje metalnih pjena mogu se primjeniti:
- Lasersko zavarivanje,
- Zavarivanje trenjem rotirajućim trnom,

413
 - Ultrazvučno zavarivanje,
- Difuzijsko zavarivanje,
- Elektronski snop ( premda do sada nisu provedena istraživanja ).

4.4.1. LASERSKO ZAVARIVANJE METALNIH PJENA

Lasersko zavarivanje uspješno se koristi u mnogim područjima proizvodnje za spajanje kako
metala tako i nemetala, svugdje gdje se zahtjeva iznimna preciznost, uska zona utjecaja topline,
mali unos topline i gdje su u pitanju legure problematične za zavarivanje drugim postupcima.
Aluminijske pjene uspješno su zavarivane laserskim zavarivanjem u prethodnim istraživanjima
[16,17,18]. Laserska zraka je fokusirana, gustoća energije je iznimno velika, pa je i zona
utjecaja topline puno uža nego kod drugih postupaka. Pri zavarivanju dovođenje topline
potrebne za taljenje uspješno je uravnoteženo sa odvođenjem topline kroz metalnu pjenu.
Kontoliran unos topline pri laserskom zavarivanju rezultira uskom linijom staljivanja i
minimalnim deformiranjem ćelija oko linije staljivanja. U navedenom istraživanju [16]
zavarivane su aluminijske pjene AlMgSi1, AlSi7, AlSi12 sa zatvorenim porama te također
sendvič paneli s jezgrom AlSi7 i vanjskim limom AlMn1. Metalne pjene sa zatvorenim porama
sprečavaju širenje taline protokom kroz pore te tako sprečavaju i veće zagrijavanje oko zavara.
Zavarivanje u istraživanju je provedeno Nd:YAG laserom snage 4 kW i CO2 laserom snage 6
kW. Pokusi su doveli do zaključka da je za debljinu ploče aluminijske pjene od 10 mm donja
granica za potrebno protaljivanje gustoća energije od 0.65 ·106 W/cm2 na promjeru fokusa od
480 μm. Nd:YAG laserom može se ostvariti bolje protaljivanje (potrebno je 35% manje energije
za istu debljinu ploče) zbog veće apsorpcije laserske zrake [16]. Kao zaštitni plin pogodno je
koristitit helij koji umanjuje nastanak plazme iznad taline za vrijeme zavarivanja.
Zadovoljavajući zavari mogu se izvesti na aluminijskim pjenama s donjom granicom gustoće od
0.5 g/cm3.
Kao dodatni materijal pri laserskom zavarivanju aluminijskih pjena mogu se koristiti homogeni
materijali u obliku žice ili šipke ili prekursori u obliku pločice ili paste pomiješane s česticama
legure. Istraživanje je pokazalo kako je nemoguće zadržati ćelijastu strukturu u zavaru, budući
da preostale čestice TiH2 koje se nalaze u aluminijskoj pjeni nisu dovoljne za upjenjavanja
novonastale taline. Zavarivanjem s dodatnim materijalom u obliku prekusrora (slika 5), koji
pored legure AlSi12 sadrži i čestice TiH2, može se postići dodatno upjenjavanje. Pločica
prekursora debljine 2 mm postavlja se između ploča od aluminijskih pjena. Dovođenjem
energije laserskom zrakom dolazi do taljenja pločice prekursora (uz upjenjavanje) i taljenja
rubova osnovnog materijala. Hlađenjem nastaje spoj u kojem prevladava ćelijasta struktura
metalne pjene.

Slika 5. Princip laserskog zavarivanja s dodatnim materijalom – prekursorom.

Osim zavarivanja gotovih metalnih pjena, moguće je provesti i zavarivanje elemenata

prekursora koji će tek kasnije u peći postići upjenjavanje i poprimiti oblik kalupa. U istraživanju
[19] zavarivanje je provedeno CO2 laserom snage 3 kW, pri brzini zavarivanja 3 m/min. Protok
zaštitnog plina helija bio je 20 l/min. Zavarivani su elementi prekursora (AlMg1SiCu + TiH2) u
jednom dijelu ispitivanja, a u drugom je zavarivan prekursor s pločom homogenog aluminija

414
(Al 99). Nakon zavarivanja i hlađenja spojeni elementi upjenjavani su u peći standardnom
tehnologijom proizvodnje metalnih pjena iz prekursora. Nakon upjenjavanja čitava konstrukcija
ima ćelijastu strukturu jer se i na mjestima spajanja elemenata već prethodno nalazi ćelijasta
struktura. Dobiveni su zadovoljavajući zavari uz uočeno smanjenje udjela legirnih elemenata:
magnezija s 0.91% na 0.32% i silicija s 0.6% na 0.13% [19].

Slika 6. Zavar dobiven CO2 laserom. Lijevo je prekursor, desno Al 99 [19].

4.4.2. ZAVARIVANJE TRENJEM ROTIRAJUĆIM TRNOM

U svrhu spajanja aluminijskih pjena s pločama od homogenog aluminija istraživan je proces
zavarivanja trenjem pomoću rotirajućeg trna [20]. Pri konvencionalnim metodama zavarivanja
gdje je prisutan električni luk odvođenje topline pri zavarivanju ploče od homogene aluminijske
legure i aluminijske pjene je različito zbog razlika u gustoći materijala između ploča.
Zavarivanje trenjem pomoću rotirajućeg trna (eng. Friction Stir Welding-FSW) tehnologija je
spajanja materijala u krutom stanju. Pri zavarivanju materijal se ne tali i ne rekristalizira.
Rotirajući alat, koji je otporan na trošenje, utiskuje se između rubova ploča u dodiru, koje je
potrebno zavariti, i pomiče se u smjeru linije spoja (slika 7). Alat ima dvije površine koje
obavljaju dvije osnovne funkcije u spajanju. Površina kojom alat naliježe na osnovni materijal –
ploče primarno zagrijavanja materijal pomoću energije oslobođene trenjem i energije
oslobođene plastičnom deformacijom materijala. Trn koji ulazi između ploča svojim oblikom
vrši miješanje materijala u poluplastičnom stanju čime nastaje kompaktan spoj. Lokalizirano
zagrijavanje omekšava materijal oko trna i kombinacija rotacije i translacije alata dovodi do
pomicanja materijala od prednjeg dijela trna prema zadnjem dijelu. Rezultat tog procesa je spoj
ostvaren u čvrstom stanju. Zavarivanje trenjem rotirajućim trnom privuklo je pažnju istraživača
kao tehnologija spajanja tankih limova teže zavarljivih legura zbog toga što nudi prednosti kao
što su dobro zadržavanje mehaničkih svojstava u zoni zavara, malo izobličenje i manje
nepravilnosti zavara, te mala zaostala naprezanja pošto je količina unešene topline manja nego
kod klasičnih zavarivačkih procesa.
U istraživanju zavarivanja trenjem rotirajućim trnom [20] ostvareno je slobodno miješanje
aluminijske pjene i homogenog aluminija u poluplastičnom stanju. Istraživan je utjecaj gustoće
aluminijske pjene na svojstva zavrenog spoja. Zavarivane ploče aluminijske pjene AlMgSi0.6
bile su debljine 5 mm, 7 mm i 9 mm, te su zavarivane za aluminij iste debljine u sučeljenom
spoju. Ploče dimenzija 40 x 200 mm zavarivane su brzinom 108 mm/min i rotacijom trna 1040
min-1. Nakon zavarivanja ploče su ispitivane na savijanje. Rezultati su pokazali da su
aluminijske pjene veće gustoće prikladnije za zavarivanje trenjem rotirajućim trnom zbog same
tehnologije dobivanja spoja miješanjem materijala u poluplastičnom stanju. Budući da je sama
svrha upotrebe aluminijskih pjena olakšavanje konstrukcija, optimalna gustoća za dobivanje
prihvatljivih zavara ovim postupkom je oko 1214 kg/m3 [20].

415
 Slika 7. Princip zavarivanja trenjem

4.4.3. ULTRAZVUČNO ZAVARIVANJE METALNIH PJENA

Metalne pjene mogu se uspješno zavarivati i ultrazvučnim zavarivanjem. Ultrazvučno
zavarivanje karakterizira nizak unos energije, kratko vrijeme zavarivanja i niska temperatura pri
kojoj se metali spajaju. Pri ultrazvučnom zavarivanju elementi koji se zavaruju postavljaju se na
nakovanj. Pritiskom i rotacijom sonotrode vrši se zavarivanje. Sonotroda vibrira ultrazvučnom
frekvencijom pretvaranjem elektromagnetskih oscilacija visoke frekvencije u mehaničke
oscilacije na piezoelektričnom ili magnetostrikcijskom principu. Pritisna sila na radne komade
je relativno mala i zbog toga se mogu zavarivati i tanki limovi. Pomoću različitih oblika i
konfiguracija alata ultrazvučnim zavarivanjem mogu se dobiti točkasti, pravocrtni ili kružni
zavari. Sonotroda i nakovanj imaju posebno izrađene površine za nalijeganje na dijelova koji se
zavaruju, kako nebi došlo do nepoželjnog pomicanja pri zavarivanju. Od velike je važnosti i
plan paralelnost površina na elementima koji se zavaruju. Na institutu za materijale, znanost i
inženjerstvo Kaiserslautern već dugi niz godina sistematski se istražuje ultrazvučno zavarivanje
aluminijskih pjena s homogenim limovima iste ili različite legure aluminija. U istraživanju [21]
su provedeni pokusi zavarivanja sendvič panela u kojima je jezgra AlSi7 gustoće 0.43 g/cm3
prekrivena limom AlMg 1 mm debljine. Također je istraživana zavarljivost aluminijskih pjena
AlMgSi0.5 i AlSi7 proizvedenih rastvaranjem plina iz TiH2 čestica u polučvrstoj fazi metala.
Gustoća ovako proizvedene metalne pjene je 0.5 g/cm3. Kao limovi kojima se prevlači
aluminijska pjena korišteni su limovi AlZnMgCu0.5, St 12 i austenitni čelik X5CrNiMo17-12-2
[21]. Za ublažavanje hrapavosti kore aluminijskih pjena kao međusloj, pri zavarivanju, korišten
je folija Al99 debljine 0.1 mm. Ispitivanjem mehaničkih svojstava spoja utvrđeno je da su bolja
mehanička svojstva postignuta su pri zavarivanju aluminijske pjene i aluminijskog lima. Razlog
tome su bolje plastično deformiranje aluminija od St 12 i austenitnog čelika, te bliže talište
uparenih materijala.
Ultrazvučni generator pretvara struju napona od 50 Hz u izmjeničnu struju od 20 kHz.
Pretvarači, koji rade na principu obrnutog piezoelektričnog efekta, pretvaraju navedenu
visokofrekventnu struju u mehaničke oscilacije iste frekvencije. Amplituda pomicanja
sonotrode na mjestu zavarivanja je od 10 do 40 μm. Statičkim pritiskom od 2 do 15 MPa
okomito na ploče vrši se dio prijenosa energije. Pritisna sila sonotrode varirana je od 750 do
2000 N. Veća pritisna sila dovela bi do neželjene plastične deformacije u aluminijskoj pjeni.
Geometrija zavarivanih elemenata prikazana je na slici 8. Otisak na osnovnom materijalu ostao
je zbog pritiska sonotrode i generiranja topline. Vrijeme zavarivanja ovakvim postupkom je
svega 2 sekunde. Najviša temperatura u procesu od 350 °C isključuje taljenje materijala koji su
bili zavarivani. Uz optimizaciju parametara i kontrolirano vođenje procesa postignuti su
zadovoljavajući zavari.

416
 Slika 8. Geometrija elemenata zavarivanih ultrazvučnim torzionim zavarivanjem [21]

Moguća primjena ultrazvučnog zavarivanja homogenog materijala na metalne pjene može se

pronaći u zavarivanju različitih navojnih prihvata, klinova, svornjaka, ležaja ili električnih
kontakta na odljevke od metalnih pjena. Budući da obrada odvajanjem strugotine nije u
potpunosti izvediva na metalnim pjenama upravo zbog tankih stijenki ćelija i nehomogenosti
materijala, za potrebe izrade unutarnjih navoja mogu se gotovi elementi ultrazvučno zavarivati
za prekursor ili već gotovu metalnu pjenu (slika 9.)

Slika 9. Prihvat s navojem od homogenog materijala ultrazvučno zavaren za [21]:

a) prekursor,
b) metalnu pjenu.

4.4.4. DIFUZIJSKO ZAVARIVANJE METALNIH PJENA

Difuzijsko zavarivanje koristi se pri spajanju homogenog lima na metalnu pjenu. Ovaj postupak
može se primjeniti za zavarivanje pjena od nehrđajućeg čelika X5CrNiMo17-12-2 i homogenog
materijala od istog čelika uz održavanje temperature na 70 - 90 % od temperature tališta [22].
Metalna pjena u navedenom istraživanju imala je poroznost od 75%. Prije spanja sve su
površine tretirane s brusnim papirom granulacije 1200, te potom isprane u etanolu i acetonu. Na
površine su zatim nanesene metalne prevlake – međuslojevi od 1 μm koji bi trebali poboljšati
svojstva kasnije zavarenog spoja. Pri ispitivanju je zaključeno da je najbolja metalna prevlaka
50% Ti – 50% Cu.
U izradi sendvič pločama od aluminijske pjene prekrivene s čeličnim limom od iznimne je
važnosti adhezija između aluminijske pjene i čelika. Aluminijska pjena povezuje se s čeličnim

417
limom pomoću kemijske adsorpcije, mehaničkog sidrenja i metalurških interakcija [12].
Vezivanje istih ili različitih atoma i molekula na druge čvrste tvari rezultat je interakcija
vanjskih elektrona atomskih ljuski (primarne veze) ili interakcija električno nabijenih molekula
(sekundarne veze). U slučaju primarnih kemijskih veza pri spajanju možemo razlikovati polarne
veze, kovalentne veze i metalne veze ali su moguće i različite druge kemijsko – fizikalne
kombinacije veze. Budući da su sendviči od aluminijske pjene i čeličnog lima kompoziti
uglavnog građeni od metalnih kemijskih elemenata logično je zaključiti da će od svih vrsta veza
metalna veza biti dominantna [12].
Mehaničko sidrenje događa se zbog prilagođavanja rastaljenog aluminija, ili aluminija u
polurastaljenom stanju, obliku površine čelika. Rastaljeni aluminij ulazi u neravnine na površini
čelika prema veličini neravnina i njihovom rasporedu. Tijekom hlađenja, odnosno skrućivanja
aluminij se skuplja i unutar neravnina u koje je ušao, te izaziva i zavarivanje trenjem zbog
kretanja površina međusobno. Udio različitih mehanizama mehaničkog vezivanja ovisi o vrstala
metala u vezi, pripremi površine te uvjetima procesa. Interakcijske veze, isto kao i kod mekog
lemljenja, rezultat su četiri procesa:
- difuzije atoma čelične ploče u površinski rastaljenu aluminijsku pjenu, što dovodi do
čvrste legure navedenih tvari, nakon procesa kristalizacije;
- difuzije atoma rastaljenog aluminija u čeličnu ploču što također dovodi do čvrste legure;
- dvosmjerne difuzije između aluminijske pjene i čelične ploče što dovodi do
intermetalnih spojeva;
- adhezije (vezivanja bez difuzije).
Pri difuzijskom zavarivanju mogu se javiti i poteškoće ako je pritisna sila znatno veća od
čvrstoće same metalne pjene jer se može pojaviti deformiranje ćelija znatno dalje od linije
spajanja. U istraživanju [23] koje su proveli japanski znanstvenici s instituta za svemir i
aeronautiku Kanagawa difuzijski su zavarivane ploče aluminijskih pjena sa zatvorenim ćelijama
ALPORAS u krutom stanju. Relativna gustoća ALPORAS metalne pjene korištene u
eksperimentu je 0.11. [23]. Pri difuzijskom zavarivanju aluminijskih pjena potrebna je velika
pritisna sila kako bi se probio oksidni sloj na površini i ploče dovele u kontakt i na atomskoj
razini. Za umanjavanje potrebne pritisne sile u istraživanju se između aluminijskih pjena
postavljala superplastična legura AlMg4.5Mn0.7 debljine 1 mm. Poterban pritisak time je
smanjen na svega 0.2 MPa. Difuzijsko zavarivanje provedeno je zagrijavanjem mjesta spajanja
indukcijskom zavojnicom na 500 °C i 550 °C. Pritiskom je provedeno spajanje kroz 30 min.
Kako bi se umanjila moguća rekristalizacija hlađenje na sobnu temperaturu provedeno je u
svega 5 min. Slika 10 prikazuje makroskopsku fotografiju zavarenog spoja. Pomoću energijski
disperziranih rendgenskih zraka uočeno je difundiranje magnezija iz AlMg4.5Mn0.7 legure u
ALPORAS pjenu. Postignuti spojevi ispitivani su savijanjem u četri točke. Rezultati ispitivanja
pokazali su iste vrijednosti žilavosti postignutog spoja kao i za kompaktnu ALPORAS pjenu što
ukazuje na vrlo dobre karakteristike difuzijskog zavarivanja ove vrste aluminijskih pjena.

Slika 10. Makroskopska fotografija zavarenog spoja [23].

418
 5. ZAKLJUČAK
Metalne pjene su iznimno zanimljiv i primjenjiv konstrukcijski materijal. One pružaju
jedinstvenu kombinaciju svojstava koju ne posjeduje niti jedan drugi konvencionalni materijal.
Današnja proizvodnja omogućava dobivanje metalnih pjena iz više osnovnih metalnih legura.
Većina od navedenih procesa proizvodnje i dalje nije dovoljno razvijena i kontrolabilna, te se ne
uspijeva dobiti ujednačena kvaliteta poluproizvoda i konačnih proizvoda od metalnih pjena. Još
uvijek nesavršena građa metalnih pjena može ipak biti prihvatljiva u nizu zahtjevnih primjena,
ako se koristi drugačiji pristup konstruiranju proizvoda koji uzima u obzir nesavršenost
materijala odnosno varijacije u veličinama ćelija unutar strukture. Pri konstruiranju se mogu
javiti poteškoće kao što su:
- na strukturu i svojstva utječe geometrija ćelijastog dijela (vanjski sloj);
- rasipanje u lokalnoj gustoći (nesavršenosti, stupnjevi gustoće);
- ne postoji tipična veličina pora nego samo distribucija veličine pora;
- anizotropna struktura zbog orijenatacije pora, na koju utječe oblik dijela;
- mehanizmi deformiranja ovise o materijalu stijenke ćelija;
- veća osjetljivost na vlačna naprezanja zbog naglog propagiranja inicijalne pukotine.
Pretpostavka je da će se procesi proizvodnje i u budućnosti razvijate te da će se metalne pjene
intenzivno koristiti u proizvodnji sendvič panela, izolacijskih elemenata, okvirnih konstrukcija,
odbojnika, protubalističkih kompozita, kućišta raznih uređaja, dekorativnih elemenata, elektroda
za procese elektrolize itd. Sendvič ploče od metalne pjene prekrivene s čeličnim pločom u
budućnosti mogu zamijeniti čelične ploče većih debljina i veće mase u mnogim čeličnim
konstrukcijama. Takva zamjena mogla bi se izvršiti ili radi smanjenja mase uz istu čvrstoću ili
radi povećanja dimenzija i čvrstoće konstrukcije uz istu masu.
Pored procesa proizvodnje razvijaju se i tehnologije spajanja metalnih pjena međusobno i
tehnologije spajanja metalnih pjena s drugim materijalima koji nemaju ćelijastu građu. Primjena
rastavljivih spojeva moguća je, ali ne tako učestala zbog samih svojstava metalnih pjena kao ne
izmjenjivih elemenata. Za spajanje je ipak poželjnije koristiti nerastavljive spojeve, koji znače i
određenu sigurnost same konstrukcije. Porozna struktura znatno otežava spajanje pa mnogi
konvencionalni procesi spajanja nisu primjenjivi na metalnim pjenama. Tehnologije lijepljenja i
lemljenja metalnih pjena najbliže su istim tehnologijama koje se primjenjuju i za homogene
metale. Razlike su vidljive samo u kemijskim sastavima dodatnih materijala ljepila, lemova i
talila (ako se primjenjujue). Tehnologije zavarivanja nisu klasične tehnologije već inženjerski
zahtjevni procesi u kojima uvjeti moraju biti pažljivo određeni i praćeni kako bi se dobili
zadovoljavajući rezultati. Oprema koja se koristi za lasersko i difuzijsko zavarivanje vrlo je
skupa, te zahtjevna za održavanje i korištenje. Temperatura pri spajanju mora biti niža od
temperature taljenja pjene. Ako je temperatura viša i dovodi do taljenja onda se taljenje mora
ograničiti na usku zonu oko spoja i dovoljno plitku zonu da se ne dogodi urušavanje ćelijaste
strukture. Ako se pri spajanju koristi pritisna sila onda ta sila po jedinici površine mora biti
manja od čvrstoće metalne pjene kako nebi došlo do deformiranja ćelijaste strukture. Problem
pri zavarivanju predstavljaju i metalni oksidi na površini metalnih pjena. Uklanjanje navedenih
oksida još uvijek nije dovoljno razvijeno niti specificirano isključivo za primjenu na metalnim
pjenama. Zavarivanje elektronskim snopom, po svojstvima vrlo slično zavarivanju laserom još
nije korišteno u istraživanjima zavarivanja metalnih pjena. Zbog specifične uske zone utjecaja
topline i pažljivo kontroliranih parametara procesa ovaj postupak jedna je od opcija koje bi bilo
potrebno istražiti.

6. LITERATURA:
1. T. Filetin, I. Kramer, G.Marić: „Metalne pjene: proizvodnja, svojstva i primjena“,
Hrvatsko društvo za materijale i tribologiju, Zagreb, 2003.
2. G. Marić, I. Kramer, Ž. Alar: „Primjena metalnih pjena“ Zbornik međunarodnog
savjetovanja „Zavarivanje u pomorstvu“, Hvar, 2004.
3. J. Banhart, D. Weaire: „On the road again: metal foams find favor“ PHYSICS TODAY,
July 2002., Vol. 55 Issue 7, od 37 do 42

419
4. N.D.Karsu, S. Yüksel, M. Güden: „Foaming behavior of Ti6Al4V particle-added
aluminium powder compacts“, JOURNAL OF MATERIAL SCIENCE, 2009.,Vol. 44,
No. 6, od 1494 do 1505
5. M.F. Ashby, A.G. Evans, N.A. Fleck, L.J. Gibson, J.W. Hutchinson, H.N.G. Wadley:
„Metal Foams: A Design Guide“, Butterworth-Heinemann, Woborn, USA, 2000.
6. T. Miyoshi, M. Itoh, S. Akiyama, A. Kitahara: „ALPORAS Aluminium Foam:
Production Process, Properties and Application“ ADVANCED ENGINEERING
MATERIALS, 2000., Vol. 2 No. 4, od 179 do 183
7. .... Katalog tvrtke Alulight International GmbH –
http://www.alulight.com/en/downloads/sandwich_en.pdf
8. .... Katalog tvrtke ERG Materials and Aerospace Corporation -
http://www.ergaerospace.com/Descriptors.htm
9. V. Paserin, S. Marcuson, J. Shu, D. S. Wilkinson: „CVD Technique for INCO Nickel
Foam Production“, ADVANCED ENGINEERING MATERIALS, 2004, Vol. 6, No. 6,
od 454 do 459
10. N. Sedliaková, F. Simančik, J. Kováčik, P.Minár: „Joining of Aluminium Foams“,
Metallschäume: Proc. of Symposium Metallschäume, MIT Verlag, Bremen, 1997. od
177 do 185.
11. O. B. Olurin, N. A. Fleck, M. F. Ashby: „Joining of aluminium foams with fasteners
and adhesives“, JOURNAL OF MATERIALS SCIENCE, 2000, Vol 35, od 1079 do
1085
12. R. Neugebauer, C. Lies, J. Hohlfeld, T. Hipke: „ Adhesion in sandwiches with
aluminium foam core“ PRODUCTION ENGINEERING , 2007, Vol. 1, od 271 do 278
13. D. Ruan, G. Lu, Y. C. Wong: „Quais-static indention tests on aluminium foam
sandwich panels“, COMPOSITE STRUCTURES, 2010, Vol 92, od 2039 do 2046
14. T. Bernard, H. W. Bergmann, C. Haberling, H. G. Haldenwagen: „Joining technologies
for Al-foam-Al-sheet compound structures“, ADVANCED ENGINEERING
MATERIALS, 2002, Vol. 4, No.10, od 798 do 802
15. H. P. Degischer, B. Kriszt: „Handbook of cellular Metals: Production, Processing,
Applications“ Whiley-VCH Verlag GmbH, 2002.
16. H. Haferkamp, J. Bunte, D. Herzog, A. Ostendorf: „ Laser based welding of cellular
aluminium“, SCIENCE AND TECHNOLOGY OF WELDING AND JOINING, 2004,
Vol 9. No. 1 od 65 do 71
17. J.Burzer, T. Bernard, H. W. Bergmann: „Joining of aluminium structures with
aluminium foams“, Proc. of symposium POROUS AND CELLULAR MATERIALS
FOR STRUCTURAL APPLICATIONS, Vol. 521, Materials Research Society,
California, USA, 1998.
18. T. Bernard, J. Burzer, H. W. Bergmann: „Mechanical properties of structures of
semifinished products joined to aluminium foams“ JOURNAL OF MATERIALS
PROCESSING TECHNOLOGY, Vol. 115, 2011., od 20 do 24
19. T. Böllinghaus, H. von Hagen, W. Bleck: „Laserstrahlschweißen von schäumbarem
Aluminiumhalbzeug“, UTP science, 2000., Vol. 2., od 23 do 26
20. D. Contorno, L. Fratini, L. Filice, F. Gagliardi, D. Umbrello, R. Shivpuri: „ Innovative
user defined density profile approach to FSW of aluminium foam“ Proc. of 10th
ESAFORM Conference of Material Forming, 2007. od 199 do 204
21. C. Born, H. Kuckert, G. Wagner, D. Eifler: „Ultrasonic Torsion Welding of Sheet
Metals to Cellular Metalic Materials“ ADVANCED ENGINEERING MATERIALS,
2003, Vol. 5, No. 11, od 779 do 786
22. A. A. Shirzadi, M. Kocak, E.R. Wallach: „Joining stainless steel metal foams“,
SCIENCE AND TECHNOLOGY OF WELDING AND JOINING, 2004, Vol 9. No. 1
od 277 do 279
23. K. Kitazano, A. Kitajima, E. Sato, J. Matsushita, K. Kuribayashi: „Solid-state diffusion
bonding of closed-cell aluminium foams“ MATERIALS SCIENCE & ENGINEERING
A327, 2002., od 128 do 132

420