VIKTIMOLOGIJA – PITANJA I ODGOVORI

1. Viktimologija je naučna grana koja izučava sve vrste žrtava, istražuje uzroke, način postanka i
odvijanje procesa viktimizacije, te njenim posljedicama. Ovakva viktimologija se također naziva i
općom. Specijalna viktimologija se isključivo bavi žrtvama izvršenja zločina i zlouporabe moći pa se
ona zove i nova viktimologija. U opću viktimologiju se svrstavaju i žrtve povreda ljudskih prava.
Viktimologija ima uloga da demistificira žrtve i inkriminira počinioce i izvede ih pred lice pravde.
2. Determinante viktimologije su biološke, psihološke i socijalne prirode. Biološki faktori se odnose na
dob, spol, itd. žrtve. Psihološki faktori se odnose na mentalni sklop osobe (agresivnost mržnja, drskost,
povodljivost, zaostalost,...). Socijalni faktori se odnose na obrazovanje, stupanj opće kulture, izgradnja
vlastite osobnosti,.... što ima poseban značaj u viktimologiji.
3. Zadaci viktimologije – viktimologija prije svega ima zadatak da spriječi i umanji nastanak žrtve. Ona
ima zadatak da otkrije viktimogene uzroke, istraži rizike žrtava, ispita i pokaže viktimogene
predispozicije, odlike počinilaca/žrtava, radi na prevenciji i restituciji posljedica. Ona također ima
zadatak olakšavanja pronalaska počinilaca i izricanja presuda i kazni.
4. Hans von Henting – je bio slavni kriminolog njemačkog porijekla, pionir moderne i naučne
postulirane viktimologije. Po njemu žrtva zločina nije pasivni subjket nego aktivni subjekt u procesu
kriminalizacije. On je istakao povezasnost i uzajamnst između počinioca i žrtve. Također je tvrdio da
žrtve postaju žrtvama kriminalnih radnji zbog svog vlastitog ponašanja i prihvatanjem uloge žrtve da li
će žrtva biti percipirana kao žrtva zavisi od niza faktora kao što su obitelj, škola, susjedstvo, profesija,
organi vlasti, ... On je dao tipologiju žrtava: dječaci, žene (nježnost), starci (bolest), duševno bolesni o
oštećeni, doseljenici, manjine glupi, normalni,depresivni, pohotni, usamljenici, duševno veoma
slomljene osobe. Tiran u obitelji su često žrtve ubistva.
5. Benjamin Mendelson – je za razliku od von Hentinga, pojam žrtve i viktimologije podvodio pod opći
fenomon stavljajući sve žrtve u istu ravan. On postavlja u uzročno-posljedičnu vezu između
kriminologije i viktimologije pa analogno karakteristike kriminologije primjenjuje na viktimologiju.
Tipologijaž žrtve Mendelsona je određena stupnjem krivnje same žrtve pa tako ima: potpuna nedužna
žrtva na osnovu nesvjesnosti (abortus sa smrtnim ishodom), žrtva kriva kao i počinilac (nesretno
zaljubljeni par se ubija), žrtva koja je viđe kriva od počinioca = provocirajuća žrtva (ubistvo na mah) i
neoprezna žrtva, ekskluzivna krivica žrtve (nužna obrana).

1
6. Dr. Wolfgang Marvin E., svjetski poznati kriminolog, bio je profesor kriminologije. Kao pionir
kvantitativne i teorijske kriminalistike, dr. Wolfgang definira granice sociologije kriminala.
Godine 1994, British Journal of Criminology proglašava Dr. Wolfganga "najutjecajnijim
kriminologom na engleskom govornom području." Njegova istraživanja i kritički komentari pojavljuju
se u više od 30 knjiga i 150 članaka.
Tri knjige se mogu ubrojiti među njegove klasične i najutjecajnije djelo: Mjerenje Delinkvencija
(1964), ko-autor sa svojim mentorom, dr. Thorsten Sellin, je autoritativna analiza važnosti kaznene
statistike i razvoj znanstveno preciznih metodaa kojima se može mjeriti težina zločina; Subculture of
Violence (1968) je teorijska rasprava o uzrocima i korelatima nasilničkog ponašanja, koja ostaje - više
od 30 godina nakon što je objavljena - definitivno razlaganja društvene odgovornosti za ravoj nasilnog
kriminalnog ponašanja i delinkvencije.
Njegov zaključak, da je mali broj maloljetnih delikvenata odgovoran za nerazmjeran postotak
kriminala, utjecao na zakonodavna tijela, povjerenstava za reformu zakona, i kaznenog pravosuđa
diljem svijeta.
Do svoje smrti, bio je angažiran u 10-godišnje longitudinalno istraživanje maloljetničke delikvencije u
Kini. Jedan od svjetskih najcitiranijih autora u svojoj struci.

7. Međuodnos počinioca i žrtve iz istraživanja koje je 1977. godine provedeno u Njemačkoj, o

falsifikaciji žrtava i zastupljenošću pojedinih kategorija je ukazalo da od 10 147 žrtava u 84% se radilo
o ubistvu, 78% pokušaj ubistva, 47.8% silovanja, 48% seksualno zlostavljanje djece, 25% pljačka,
31.5% teška tjelesna povreda sa smrtnim ishodom, 45% teška tjelesna povreda, 100% zlostavljanje
štićenika u zajedničkom domaćinstvu je živjelo 16% kod ubistva i 8% kod kruga poznanika kod
ubistva, 35% kod pokušaja ubistva i 92% kod zlostavljanja štićenika. Ovo ukazuje da je žrtva
kaznenog djela, napada na fizički integritet mnogo češća kada se žrtva i počinilac poznaju.
8. Kriminološki apsekt žrtve – na VII kongresu UN-a usvojen je nacrt deklaracije kojom su definirane
žrtve zločina i njihovi specifikumi:
1. žrtve klasičnog kriminaliteta
2. masovna viktimizacija
3. tortura u totalitarnom režimu
4. grubo kršenje ljudskih prava
5. proganjanje etničkih manjina
6. teški privredni prestupi

2
 7. postojanje široke lepeze žrtava, počev od cijelih društvenih zajednica kao potencijalnih žrtava
8. prevencija kriminaliteta i saniranje žrtava
9. neophodnost izrade specijalne Magne Carte za žrtve.
Izuzetno je važno sa aspekta viktimologije da se izradi analiza odvijanja krininalnog djela. S tim se
postiže da se sagledaju svi elementi zločina. Oni mogu utjecati da do zločina i ne dođe. Upoznavanje
mogućih žrtava sa svim ovim elementima mogu čak i zaustaviti izvršenje zločina.
9. Uzajamnosti viktimologije i drugih naučnih disiplina
Viktimologija je u tijesnoj vezi sa kriminologijom, kaznenim pravim, kriminalistikom i forezničkom
medicinom. Ove nauke su u direktnoj vezi sa žrtvom kaznenog djela. Kriminologija je u
najneposrednijoj vezi sa viktimologijom jer izučavaetiološko i fenomenološko rasvjetljavanje zločina-
Kazneno pravo se bavi kaznenim djelom sa pravne strane, propisuju se kaznena djela i sankcije. Veza
viktimologije sa kriminalistikom se posebno odnosi na medicinsku kriminalistiku. Međutim i druge
nauke su blisko vezane sa viktimologijim: psihologija, socijologija, genetika, psihopatologija,.... S
obzirom da viktimologija ima trihotoman način postamtranja ovog fenomena (zločin, počinitelj, žrtva),
veza sa drugim naukama je prirodna slijed stvari.
10. Karen Horney, 1885 - 1952
Horney teorija je možda najbolja teoriji neuroze koju imamo. Prvo, ona je ponudila drugačiji način
gledanja neuroza. Naime, vidjela je neuroze kao pokušaj da se život učini podnošljivijim, kao način
"kontrole i međuljudskih suočavanja." To je, naravno, ono što svi mi nastojimo učiniti na dnevnoj
osnovi,
U svom kliničkom iskustvu, ona je odredila određene obrasce deset neurotskih potreba. Oni se temelje
na stvari da svi trebamo, ali oni su postali iskrivljeni na više načina od strane nekih ljudi poteškoće
života:
Na primjer, mi svi trebamo ljubav, ali to ne očekuju od svakoga susrećemo. Ne očekujemo velike
izljeve emocija, čak ni od naših bliskih prijatelja. Ne očekujemo naše najmilije da pokažu ljubav u
svako doba, u svim okolnostima Pa, smo shvatili da postoji vrijeme u našim životima, gdje moramo
biti samodostatani.
Drugo, neurotičnima je potrebno je mnogo intenzivniji, a on ili ona će doživjeti veliku tjeskobu, ako
potreba nije zadovoljena, ili ako se čak čini da ona ne može biti ispunjen u budućnosti. To naravno
dovodi do nerealnih naravi potrebe. Ljubav, primjerice, mora biti jasno prikazana u svako doba, u svim
okolnostima, od svih ljudi. Neurotične osobe moraju biti u centru pažnje..

3
Neurotske potrebe su kako slijedi:
1. Neurotska potreba za ljubavlju i odobrenje, bez razlikovanja potreba za drugima.
2. Neurotska potreba za partnera, za nekoga tko će preuzeti svoj život. To uključuje ideju da ljubav
će riješiti sve svoje probleme. Opet, svi smo željeli partnera da dijelimo život s njim, ali
neurotični ide korak-dva previše.
3. Neurotičari trebaju ograničiti svoj život na uske granice. Tko nije osjetio potrebu za
pojednostavljenje života kada ga dobiva previše stresno, da se pridruže redovnički red, nestati u
rutinu, odnosno da se vrati u maternicu?
4. Neurotska potreba za moći, za kontrolom nad drugima, za fasade svemoći. Mi svi traže snagu, ali
neurotični mogu biti očajni za to. Ovo je dominacija za vlastitu korist, često u pratnji prijezir
slaba i jaka vjera u vlastite racionalne moći.
5. Neurotičari trebaju iskorištavati drugima i dobiti bolje od njih. U obična osoba, to može biti
potreba za imati učinak, imati utjecaj, da se čuje. U neurotični, ona može postati manipulacija i
vjerovanje da su ljudi tu da se koristi. On svibanj također uključuju strah od koristi, gleda glupo.
Možda ste primijetili da ljudi koji vole praktične viceve češće nego ne ne može uzeti kao
uporište takvog šala sebe!
6. Neurotičari imaju potreba za socijalnim priznanje ili prestiža. Mi smo socijalna bića, i one
seksualne, i kao da ih se cijeni. Ali ti ljudi su većinom bave nastupa i popularnost. Oni boje da će
biti zanemaren, biti misao plain, "uncool", ili "iz njega."
7. Neurotičari imaju potrebe za osobnim divljenje. Trebamo biti obožavan za unutarnjim
kvalitetama, kao i one vanjske. Mi moramo da se osjećaju važni i cijenjeni. Ali neki ljudi su
očajni, a trebaju podsjetiti sve njihove važnosti - "Nitko ne prepoznaje genij", "Ja sam stvarna
snaga iza kulisa, znate," i tako dalje. Njihov strah je da misli nobodies, nevažno i besmislene.
8. Neurotičari imaju potreba za osobna postignuća. Opet, ne postoji ništa izvrnut sa intrinzično
postignuće - daleko od toga! Ali neki ljudi su opsjednut s njom. Oni moraju biti broj jedan u
svemu što rade. Budući da je ovo, naravno, prilično težak zadatak, naći ćete ove ljude slabljenja
ništa oni ne mogu biti broj jedan u! Ako su oni dobri trkači, onda disk i čekić su "strane
pokazuje." Ako akademske sposobnosti su njihove snage, fizičke sposobnosti su bez važnosti, i
tako dalje.
9. Neurotičari imaju potreba za samostalnost i neovisnost. Mi smo svi trebali uzgojiti neke
autonomije, ali neki ljudi osjećaju da se ne bi trebao ikada trebati nikome. Oni imaju tendenciju
da se odbiti pomoć i često nerado obvezati na odnos.

4
 10. Neurotičari imaju potreba za savršenstvom i sigurnošću. Da biste postali bolji i bolji u život i
naše posebne interese je teško neurotične, ali neki ljudi su prognani biti savršen i prestrašeni da
su flawed. Oni ne mogu biti uhvaćen pogriješi i trebaju biti u kontrolu u svakom trenutku.
Kao Horney istražuje neurotične potrebe, ona je počela da prepoznaju da oni mogu biti grupirane u tri
široke strategije suočavanja:
I. Pridržavanje, koji uključuje jedan, dva, i tri.
II. Agresije, uključujući i potrebe četiri do osam.
III. Povlačenje, uključujući i potrebe devet, deset, i tri.

11. Ratni zločini protiv civila

Ovi zločini predstavljaju grubo kršenje međunarodnog humanitarnog pravca. Civilno stanovništvo je
osjetljivakategorija i predmet je zaštite međunaordnog kaznenog prava. Ženevske konvencije
propisuju niz zločina koji se vrše naštetu civila: ubistva, mučenja, nečovječna postupanja, biološki
eksperimenti, nanošenje velikih patnji, protuzakonito raseljavanje i preseljavanje, prisilno
odnarođavanje (prevođenje na drugu vjeru), primjena mjera terora i zastrašivanje, uzimanje talaca,
kolektivno kažnjavanje, protuzakonito odvođenje u koncentracijske logore, tjeranje na prisilan rad,
konfiskacija imovine, pljačka, uništavanje imovine,...
12. Bioterorizam – je vrsta terorizma u kojoj se koriste posebno opasni biološki činioci – uzročnici
opakih zaraznih bolesti (ebola, aids, antraks). Širenje zaraznih bolesti od ideje realiziranu u stvarnost
u II svjetskom ratu. Danas se proizvodnja i upotreba prati. Biološko oružje je perfidno a ne postoji
efikasan lijek. Infekciju čovjek dočekuje nespreman. (Japan, Koreja, Pustinjska oluja,....)
13. Karakteristike terorizma – provođenje terora manjine nad većinom s namjerom psotizanja
određenih ciljeva, a najviše prouzrokovanja osjećaja straha i nesigurnosti što se koristi za
ucjenjivanje. Karakteristike terorizma (po Dimitrijeviću):
1. politički cilj
2. nasilje
3. kontinuiranost
4. izazivanje straha i drugih psihičkih reakcija
5. sekundarni učinak (žrtva ima sekundarno značenje)
6. organiziranost (dobra logistika, obavještajnost, obuka,...)
7. opremljenost: materijalna i druga sredstva

5
 8. vrhunska obučenost
9. maksimalna konspirativnost
14. Tipologija terorizma
Edwardo Mickolus:
1. Internacionalni tip
2. Transnacionalni tip
3. Domaći tip
4. Državni terorizam
Po Dimitrijeviću:
Država vs nedržavnog subjekta
Nedržavni subjekt vs države
Nedržavni subjekt vc nedržavnog subjekta
Država vs država
Međunarodni terorizam