UNIVERZITET U SARAJEVU

MEDICINSKI FAKULTET
KATEDRA ZA ANATOMIJU

Aksijalni, koronalni i sagitalni presjeci

mozga, načini prikazivanja, CT, MR
SEMINARSKI RAD

Mentor: Student:
Sadržaj

Uvod ............................................................................................................................................................. 2
SERIJSKI PRESJECI MOZGA .................................................................................................................... 3
KORONALNI PRESJECI ............................................................................................................................ 3
HORIZONTALNI PRESJECI .................................................................................................................... 12
SAGITALNI PRESJECI ............................................................................................................................. 17
Načini prikazivanja ..................................................................................................................................... 21
AKSIJALNA RAVAN ............................................................................................................................... 21
PRESJECI MOŽDANOG STABLA U MRI .............................................................................................. 22
VARIJACIJE NA MRI TEMU ............................................................................................................... 22
TRODIMENZIONALNE REKONSTRUKCIJE ................................................................................... 23
Literatura .................................................................................................................................................... 41
Internet ................................................................................................................................................... 41

1
 Uvod
Mozak je središte živčanog sustava svih kralježnjaka i većine bezkralježnjaka. Mozak je
najvažniji organ za čovjekovu sposobnost razmišljanja.
Anatomija mozga je dobro istražena i vrlo je slična među različitim vrstama. Glavne razlike su u
relativnoj veličini različitih dijelova mozga i u relativnom broju živčanih stanica - neurona - koji
su povezani u informacijsku mrežu mozga. Mozak je s ostatkom tijela povezan živcima, od kojih
je zapravo glavni kralježnična moždina (duga otprilike 45 cm).
Smješten je u lobanjskoj čahuri i obavijem moždanim opnama: tvrdom, paučinastom i
mekom. Težina mozga odraslog čovjeka pretežno iznosi 1.350 g, ali intelektualne sposobnosti
čovjeka nisu srazmjerne težini i veličini mozga. Osnovni dijelovi mozga su: produžena kičmena
moždina, Varolijev most, hipofiza, moždana greda, mali mozak, srednji
mozak, međumozak i veliki mozak.
Produžena moždina, Varolijev most i srednji mozak zajednički se nazivaju moždano stablo.
Centralni kanal kičmene moždine se nastavlja u mozgu, ali se proširuje i obrazuje četiri šupljine-
moždane komore, koje su ispunjene likvorom.
Misao, jezik, ponašanje, senzorski inputi i motorička kontrola su sve funkcije mozga. Veliki mozak
obuhvaća najveći dio mozga te je podijeljen na dvije polutke i četiri režnja. Dok se neke funkcije
cerebruma mogu pripisati prvenstveno određenom režnju ili polutki, različiti dijelovi velikog
mozga sudjeluju u proizvodnji tih učinak, osobito u izvršavanju složenijih funkcija mozga. Lijeva
i desna polutka mozga djeluju zajednički u obavljanju funkcija velikog mozga, iako se vjeruje da
je svaka strana dominantna u određenim zadacima. Lijeva polutka je povezana s jezikom i
logičkim vještinama, a desna je povezana s vizualnim i kreativnim osobinama. Svaka polutka
kontrolira mišiće na suprotnoj strani tijela, što znači da desnu stranu tijela kontrolira lijeva polutka,
a lijeva strana tijela je pod kontrolom desne polutke. Frontalni režanj usmjerava mnoge od viših
funkcija mozga, kao što su razmišljanje, planiranje i rješavanje problema. Ostale kognitivne
sposobnosti kao što su naučeno ponašanje, kontrola impulsa, koncentracija, društvenog ponašanja
i prosudbi također potječu iz tog režnja. Raspoloženje i osobnost također su povezani s frontalnim
režnjom. Neke regije u frontalnom režnju koordiniraju pokretom mišića, primjerice, Brocino
područje u frontalnom režnju stvara obrasce za kretanje koje su potrebne za govor te šalje te
obrasce u druge dijelove mozga, koji zatim prenose signale u mišiće.
U ovom seminarskom radu bit će obrađeni serijski presjeci mozga, kao i njihovi načini
prikazivanja, CT i MR.

2
 SERIJSKI PRESJECI MOZGA

Oblik, položaj i topografski odnosi pojedinih dijelova mozga mogu se utvrditi i rekonstruisati na
osnovu serijskih presjeka. Serijski presjeci mozga najčešće se vrše u trima osnovnim ravnima:
koronalnoj, horizontalnoj i sagitalnoj.

KORONALNI PRESJECI

Dok se na presjecima najrostralnijih i najkaudalnijih dijelova mozga vidi samo kora mozga i bijela
masa, na presjecima ostalih dijelova zapažaju se i subkortikalna jedra, komorni sistem i
odgovarajuće strukture moždanog stabla.
Na presjeku rostralno od genu corporis callosi, kroz polus temporalis (sl. 1) vidi se na lateralnoj
strani hemisfere gyrus frontalis superior, medius et inferior, sa odgovarajućim žljebovima. Na
ventralnoj strani zapažaju se gyri orbitales laterals et mediales, sulcus olfactorius i tractus
olfactorius, kao i ventralni dio gyrus rectu-s. Ove formacije odvojene su od temporalnog pola
malim krilima sfenoidne kosti (sl. 1). Na unutrašnjoj strani nalaze se medijalni dijelovi gyrus
rectus-a i gyrus frontalis superior-a, kao i najrostraloniji dio gyrus-a cinguli. Između medijalnih
strana obje hemisfere vidi se sinus sagittalis superior, falx cerebri i aa. cerebri anteriores. U bijeloj
masi nalaze se, pored ostalog, dio radijacije korpus kalozuma (forceps minor), cingulum,
fasciculus occipitofrontalis superior et inferior.
Presjek kroz genu corporis callosi (sl. 2) otkriva sinus cavernosi sa njihovim sadržajem,
najrostralniji dio sellae turcicae i hipofize, kaudalne dijelove nn. optici i proksimalne segmente aa.
cerebri anteriores. Između frontalnog i temporalnog režnja postoji proksimalni dio Sylvius-ove
jame sa glavnim stablom arteriae cerebri mediae, kao i najrostralniji dio insulae. Takođe,
pojavljuju se i najrostralniji dijelovi caput nuclei caudati i cornu frontale bočnih komora. Na
frontalnom režnju zapažaju se iste vijuge i žljebovi kao i na predhodnom presjeku. Temporalni
režanj ima planum polare, gyrus temporalis superior, medius et inferior i najrostralniji dio gyrus
parahippocampalis-a. Temporalni režanj leži jako ventralno, neposredno medijalno od
kavernoznog sinusa i sinus sphenoidalis-a, a dorzalno od temporomandibularnog zgloba. U bijeloj
masi hemisfera, pored ranije opisanih snopova, zapaža se i fasciculus longitudinalis superior.

3
Slika 1. Koronalni presjek mozga „in situ“, ispred genu corporis callosi i kroz polus temporalis.
1 – hyrus frontalis superior; 2 – sulcus frontalis superior; 3 – gyrus frontalis medius; 4
– sulcus frontalis inferior; 5 – gyrus frontalis inferior; 6 – sulci et gyri orbitales; 7 –
sulcus olfactorius; 8 – gyrus rectus; 9 – gyrus cinguli; 10 – sinus sagittalis superior; 11
– falx cerebri; 12 – radiatio corporis callosi; 13 – fasciculus occipitofrontalis superior;
14 – spatium subarachnoidale (artificijelno prošiten); 15 – polus temporalis; 16 – n.
opticus sinister; 17 – sinus sphenoidalis; 18 – cavum nasi; 19 – cavum oris.
Zadnja površina presjeka posmatrana je sa prednje strane.

4
Slika 17. Koronalni presjek kroz genu corporis callosi i prednji zid fossae hypophyseos.
1 – gyrus frontalis superior; 2 – sulcus frontalis superior; 3 – gyrus frontalis medius; 4 –
sulcus frontalis inferior; 5 – gyrus frontalis inferior; 6 – gyri orbitales; 7 – tractus
olfactorius u sulcus olfactorius-u; 8 – gyrus cinguli; 9 – genu corporis calossi; 10 – cornu
frontale ventriculi lateralis sinistri; 11 – planum polare; 12 – gyrus temporalis superior;
13 – sulcus temporalis superior; 14 – gyrus temporalis medius; 15 – sulcus temporalis
inferior; 16 – gyrus temporalis inferior; 17 – sulcus collateralis; 18 – gyrus
parahippocampalis; 19 – falx cerebri; 20 – caput nuclei caudati; 21 – a. cerebri media
sinistra; 22 – n. opticus sinister; 23 – a. carotis interna sinistra; 24 – sinus cavernosus
sinister; 25 – prednji zid fossae hypophyseos; 26 – sinus sphenoidalis; 27 – fornix
pharyngis; 28 – caput mandibulae.

5
Na presjeku kroz commissura-u anterior i columnae fronicis (sl. 3) zapaža se da su frontalni i
temporalni režanj spojeni insulom. Na lateralnoj i medijalnoj strani frontalnog lobusa postoje iste
vijuge i žljebovi kao i na predhodnom presjeku, osim što na bazalnoj strani nema orbitalnih vijuga
i girusa rektusa. Na temporalnom lobusu takođe postoje iste vijuge, ali se ovde pojavljuje i rostralni
dio uncus-a, kao i amigdaloidni kompleks. Temporalni lobus leži neposredno dorzalno od
ganglion-a semilunare i arteriae carotis internae u vrhu piramide. U centralnom dijelu mozga
presjek ide kroz samu hijazmu ili neposredno kaudalno, kroz tuberalni dio hipotalamusa i rostralni
dio tractus optici. U centralnom dijelu, pored navedenih struktura, pojavljuje se tractus diagonalis
i istoimeno jedro, substantia innominata, ansa peduncularis, lateralni segment globus pallidus-a,
putamen, clastrum, crus anterius capsulae internae, corona radiata i završni dio glave nc. caudatus-
a. Bočne komore međusobno razdvaja septum pellucidum.
Na presjeku kroz foramen interventriculare, pored opisanih struktura, zapaža se genu capsulae
internae, corpus nuclei caudati i medijalni segment globus pallidius-a. U ovom nivou, ili
neposredno kaudalno, pojavljuju se prednja jedra talamusa. Jasno se vidi treća komora. Što se tiče
površine mozga, postoje iste vijuge kao na predhodnom presjeku.
Na presjeku kroz corpus mammillare pojavljuju se formacije suptalamusa (nc. subthalamicus,
substantia nigra, zona incerta), zatim velika jedra talamusa, naručito ventralna i medijalno jedro,
kao i rostralni dio donjeg roga bočne komore, crus cerebri, crus posterius capsulae internae, cauda
nuclei caudati, corpus fornicis i, eventualno, najventralniji dio ponsa. Na površini hemisfere
postoje iste vijuge, ali se pojavljuju i ventralni dio gyrus precentralis-a.
Na presjeku kroz adhaesio interhalalamica, naročito kroz kaudalni dio, zapažaju se iste strukture
suptalamusa, ali se pojavljuje i nc. ruber (sl. 4). Putamen se smanjuje, a globus pallidus gubi svoj
medijalni segment. Presjek peolazi gotovo paralelno sa uzdužnom osovinom crus cerebri
mezencefalona, a prolazi i kroz pons i produženu moždinu. Površina hemisfera je slična
predhodnom presjeku. Gyrus precentralis zauzima veći dio presjeka. Sada se sasvim jasno vidi
gyri temporales transversi i formatio hippocampi. Temporalni režanj se nalazi neposredno iznad
cavum-a tympani. Zapaža se i rostralni dio tentorijuma i distalni segment arteriae cerebri posterior.

6
Slika 3. Koronalni presjek kroz columnea fornicis.
1 – gyrus frontalis superior; 2 – sulcus frontalis superior; 3 – gyrus frontalis medius; 4 –
sulcus frontalis inferior; 5 – gyrus frontalis inferior; 6 – gyrus temporalis superior; 7 –
sulcus temporalis superior; 8 – gyrus temporalis medius; 9 – sulcus temporalis inferior;
10 – gyrus temporalis inferior; 11 – sulcus collateralis; 12 – gyrus parahippocampalis; 13
– uncus: 14 – tractus opticus; 15 – treća komora; 16 – columna fornicis; 17 – septum
pellucidum; 18 – ventriculus lateralis sinister; 19 – corpus callosum; 20 – corona radiata;
21 – caput nuclei caudati; 22 – putamen; 23 – insula; 24 – operculum frontale; 25 –
operculum temporale; 26 – Sylvius-ova jama; 27 – Sylvius-ova fisura; 28 – corpus
amygdaloideum; 29 – n. oculomotorius sinister; 30 – pons; 31 – a. basilaris.

7
Slika 4. Koronalni presjek kroz adhaesio interthalamica.
1 – gyrus frontalis superior; 2 – sulcus frontalis superior; 3 – gyrus frontalis medius; 4 –
sulcus precentralis; 5 – gyrus prencentralis; 6 – gyrus temporalis superior; 7 – gyrus
temporalis medius; 8 – gyrus temporalis inferior; 9 – gyrus occipitotemporalis lateralis;
10 – gyrus parahippocampalis; 11 – formatio hippocampi; 12 – crus cerebri dextrum; 13
– adhaesio interthalamica; 14 – corpus fornicis; 15 – gyrus cinguli; 16 – pars centralis
ventriculi lateralis sinistri; 17 – corpus nuclei caudati; 18 – thalamus; 19 – crus posterius
capsulae internae; 20 – putamen; 21 – globus pallidus; 22 – gyrus temporalis transversus;
23 – cornu temporale ventriculilateralis sinistri; 24 – substantia nigra; 25 – pons; 26 –
pedunculus cerebellaris medius; 27 – cerebelum; 28- medulla oblongata (kaudalni dio);
29 – medulla spinalis; 30 – n. hypoglossus; 31 – n. glossopharyngeus i n. vagus.

8
Na presjeku kroz corpus pineale (sl. 5 i 6) zahvaćen je i dorzalni dio moždanog stabla i veliki dio
cerebeluma. Jasno se vide nožice malog mozga na presjeku, kao i tektum mezencefalona. U okviru
prozencefalona nema više treće komore. Od dijencefalona se vidi pulvinar thalami, corpus
geniculatum mediale et laterale, crus fornicis sa commissura-om fornicis, vena cerebri magna i
kaudalni dio tijela nc. caudatus-a. Zapažaju se i najkaudalniji dijelovi putamena, kao i pars
sublentiformis et retrolentiformis capsulae internae. Jasno se izdvaja radiatio optica (s. tractus
geniculocalcarinus). Na površnim dijelovima hemisfere vidi se sljedeća promjena: insula prestaje
da postji; pojavljuje se gyrus postcentralis i lobulus paracentralis na presjeku; temporalni lobus
leži dortalno od sinus sigmoideus-a, tentorium-a cerebelli i malog mozga.
Na presjeku kroz splenium corporis callosi nema više talamusa ni moždanog stabla, već se
zapažaju samo dijelovi velikog i malog mozga. Umjesto frontalnog režnja zapažaju se dijelovi
parijetalnog lobusa: lobulus parietalis superior i gyrus supramarginalis lateralno, a precuneus
medijalno. U centralnom dijelu hemisfera zahvaćen je na presjeku najširi dio bočne komore
(atrium) i kaudalni dio donjeg roga komore. Ventrolateralno od splenijuma vide se crura et
commissura fronicis. Dorzolateralno od splenijuma nalazi se radiatio corporis callosi (forceps
maior), a lateralno od komora pruža se tapetum i tr. geniculocalcarinus. Temporalni lobus leži na
tentorijumu i malom mozgu.
Na presjeku iza splenijuma vidi se u centralnom dijelu hemisfera cornu occipitale bočne komore,
od kojeg dorzomedijalno leži forceps maior, a lateralno tapetum i tr. Geniculocalcarinus. Na
lateralnoj strani hemisfere, pored lobulus parietalis superior-a i gyrus superamarginalis-a,
pojavljuje se i gyrus angularis. Temporalni lobus, tj. njegov kaudalni dio, zadržao je sve svoje
vijuge (gyrus temporalis superior, medius et inferior, gyrus occipitotemporalis lateralis), osim
formatio hippocampi. Ventromedijalno se pojavljuju dvije nove formacije: gyrus lingualis (s.
gyrus occipitotemporalis medialis) i sulcus calcarinus.
Na presjeku iza predhodnog vide se isključivo dijelovi okcipitalnog režnja.

9
Slika 5. Koronarni presjek kroz corpus pineale. Zadnja površina presjeka posmatrana sa prednje
strane.
1 – lobulus paracentralis; 2 – gyrus prencetralis; 3 – sulcus centralis; 4 – gyrus
postcentralis; 5 – gyrus temporalis superior, čija gornja strana predstavlja planum
temporale; 6 – gyrus temporalis medius; 7 – gyrus temporalis inferior; 8 – gyrus
occipitotempolaris lateralis; 9 – gyrus parahippocampalis; 10 – colliculus superior; 11 -
pulvinar thalmi; 12 – corpus pineale; 13 – crus fronicis; 14 – ventriculus laterales sinister;
15 – sinus sagittalis superior; 16 – falx cerebri; 17 – gyrus cinguli; 18 – putamen
(najkaudalniji dio); 19 – Sulvius-ova fisura; 20 – sinus sigmoideus; 21 – tentorium
cerebelli; 22 – pedunculus cerebellaris medius; 23 – fastigium; 24 – cisterna magna.
Na snimku je falx cerebri mnogo bliži corpus callosum-u nego na predhodnim presjecima. Jasno
je izražen konkavitet tentorium-a cerebelli i odgovarajući oblik susjednih dijelova hemisfera malog
mozga i hemisfera velikog mozga.

10
Slika 6. Koronalni presjek kroz corpus pineale. Prednja površina presjeka posmatrana sa zadnje
strane.
1 – centrum semiovale; 2 – cauda nuclei caudati; 3 – ventriculus lateralis dexter; 4 -
ventriculus tertius; 5 – corpus pineale; 6 – cornu temporale ventriculi lateralis; 7 – fossa
rhomboidea; 8 – pedunculus cerebellaris superior; 9 – medulla oblongata.

11
Izrazito duboka fissura-u hippocampi (između pulvinar-a i gyrus parahippocampalis-a), na čijem
dnu se nalazi gyrus dentatus i fimbria hippocampi. Jasno se ističe reljef fossae rhomboideae koja
se rostralno produžava u aquaeductus cerebri – Sylvius.

HORIZONTALNI PRESJECI

Mnoge strukture mozga izgledaju sasvim drugačije na horizontalnom nego na koronarnim

presjecima. I za horizontalne presjeke koriste se odgovarajuće markantne formacije moždanog
stabla i prozencefalona.
Na presjecima kroz colliculi inferiores vidi se cerebelllum, tegmentum i nožice mezencefalona,
tractus opticus, ventralni dio hipotalamusa, ventralni dijelovi frontalnog i temporalnog režnja sa
amigdaloidnim kompleksom, donjim rogom bočne komore, komisurom anterior i najventralnijim
dijelovima caput nuclei caudati, putamen-a, claustrum-a i insulae. Ukoliko presjek ide nešto više
rostrodorzalno, većina spomenutih struktura imaće veće dimenzije, a pojaviće se i najventralniji
dio prednjeg roga bočne komore /sl. 7).
Na presjeku kroz colliculi superiores i commissura-u posterior zapaža se lobulus anterior celebelli,
corpus geniculatum mediale et laterale, ventralna jedra talamusa, treća komora, najdorzalniji dio
subtalamusa, commissura anterior, genu corporis callosi, frontalni i temporalni rog komore, caput
nuclei caudati, putamen, globus pallidus, claustrum i svi dijelovi capsulae internae, osim pars
sublentiformis-a. Ukoliko je presjek kosiji, neće se vidjeti komisura anterior, već adhaesio
interthalamica, foramen interventriculare i columna fotnicis (sl. 8).
Na presjeku presjeku kroz corpus pineale habenuale vidi se pulvinar thalami, dio adhaesio
interthalamicae, v.cerebri magna i okcipitalni rog bočne komore. Ostale strukture su iste kao i na
prethodnom presjeku (osim komisure anterior i metatalamusa) (sl.9).
Na presjeku kroz dorzalni dio korpusa kalozuma vidi se centalni segment bočne komore, dio tijela
nc. caudatus-a, forceps maior et minor i corona radiata (sl. 10).

12
Slika 7. Horizontalan presjek desne hemisfere kroz colliculus inferior mesencephali, posmatran
dorzalno.
1 – cerebellum; 2 – colliculus inferior dexter; 3 – substantia nigra; 4 – crus cerebri; 5 – tr.
mammillothalamicus; 6 – columna fornicis; 7 – hypothalamus; 8 – caput nuclei caudati; 9
– crus anterius capsulae internae; 10 – putamen; 11 – insula; 12 – commissura anterior; 13
– crus posterius capsulae internae; 14 – tractus opticus; 15 – farmatio hippocampi.

13
Slika 8. Horizontalni presjek mozga kroz colliculi superiores; posmatran dorzalno.
1 – colliculus superior sinister; 2 – colliculus inferior dexter; 3 – commisura posterior;
4 – corpus geniculatum laterale; 5 – thalamus; 6 – caput nuclei caudati; 7 – putamen; 8
– globus pallidus; 9 – calustrum; 10 – radiatio optica (tr. geniculocalcarinus); 11 –
cerebellum; 12 – genu corporis callosi; 13 – cornu frontale ventriculi lateralis sinistri;
14 – ventriculus tertius; 15 – cornu temporale ventriculi lateralis sinistri; 16 – crus
posterius capsulae internae; 17 – crus anterius capsulae internae.

14
Slika 9. Horizontalni presjek mozga iznad corpus-a pineale, posmatran ventralno.
1 – v. cerebri magna; 2 – crura fornicis; 3 – adhaesio interthalamica; 4 – columnae
fornicis; 5 – septum pellucidum; 6 – genu corporis callosi; 7 – caput nuclei caudati; 8 –
putamen; 9 – globus pallidus; 10 – radiatio acustica; 11 – radiatio optica; 12 – sulcus
parietooccipitalis; 13 – sulcus calcarinus; 14 – fimbria hippocampi; 15 – formatio
hippocampi; 16 – cauda nuclei caudati; 17 – pulvinar thalami; 18 – nc. ventralis posterior
lateralis; 19 – nc. ventralis lateralis et anterior; 20 – nc. mediodorsalis; 21 – pars
retrolentiformis; 22 – crus posterius; 23 – genu; 24 – crus anterius capsulae internae.

15
Slika 10. Horizontalni presjek mozga kroz dorzalni dio corpus callosuma, posmatran odozgo.
1 – splenium corporis callosi; 2 – forceps maior; 3 – plexus choroideus ventriculi lateralis
dextri; 4 – desni thalamus; 5 – corpus nuclei caudati; 6 – genu corporis callosi; 7 – forceps
minor; 8 – corona radiata; 9 – fasciculus longitudinalis superior.

16
 SAGITALNI PRESJECI

Na ovim presjecima najbolje se vide one formacije mozga koje se pružaju rostrokaudalno (nc.
caudatus, bočna komora).
Na presjeku kroz rostralni dio gyrus parahippocampalis-a (sl. 11) zapaža se dio glave i tijelo nc.
caudatus-a, rostroventralni dio putamena, oba segmenta globus pallidus-a, pulvinar, corpus
geniculatum mediale, jedra u kaudalnom dijelu talamusa, crus cerebri i capsula interna, najveći
dio bočne komore i dio corpus callosum-a.
Na presjeku kroz temporalni pol (sl. 12) zapaža se dorzalni dio repa nc. caudatus-a, atrium bočne
komore, crus fornicis, formatio hippocampi, amigdaloidni kompleks, corpus geniculatum laterale,
capsula interna, corona radiata, rostrolateralni dio putamena i lateralni segment globus pallidus-a.
Na presjeku kroz limen insulae (sl. 13) zapaža se uzani dio claustrum-a, dio capsulae extremae et
externae, cornu occipitale et temporale bočne komore, hippocampus, radiatio optica et acustica.

17
Slika 11. Parasagitalni presjek lijeve hemisfere kroz rostralni dio gyrus parahippocampalis-a (1).
2 – medijalni i lateralni segment globus pallidus-a; 3 – putamen; 4 – crus anterius
capsulae internae; 5 – corpus nuclei caudati; 6 – genu capsulae internae; 7 – v.
thalamostriata; 8 – pars centralis ventriculi lateralis; 9 – crus fornicis; 10 – sulcus
parietooccipitalis; 11 – sulcus calcarinus; 12 – pulvinar; 13 – corpus geniculatum
mediale; 14 – nc. ventralis posterior lateralis; 15 – nc. lateralis posterior thalami; 16 –
crus cerebri.

18
Slika 12. Parasagitalni presjek kroz polus temporalis (1).
2 – lateralni segment globus pallidus-a; 3 – claustrum; 4 – putamen; 5 – contum
semiovale; 6 – corona radiata; 7 – crus anterius capsulae internae; 8 – genu capsulae
internae; 9 – cauda nuclei caudati; 10 – atrium; 11 – fimbria hippocampi; 12 – sulcus
parietooccipitalis; 13 – sulcus calcarinus; 14 – subiculum; 15 – cornu temporale
ventriculi lateralis; 16 – hippocampus i nc. dentatus; 17 – nc. pulvinaris lateralis; 18 –
corpus geniculatum laterale; 19 – corpus amygdaloideum.

19
Slika 13. Parasagitalni presjek kroz limen insulae (1).
2 – gyrus brevis insulae primus; 3 - sulcus insularis anterior; 4 – sulcus insularis posterior;
5 – claustrum; 6 – cornu occipitale ventriculi lateralis; 7 – cornu temporale ventriculi
lateralis; 8 – hippocampus; 9 – radiatio optica; 10 – lobus temporalis (rostralni dio)

20
 Načini prikazivanja

Uvođenjem kompjuterizovane tomografije (CT), rane 1970. godine, i postepenim razvojem

magnetske rezonance u posljednjih nekoliko decenija, razvile su se nove mogućnosti za
istraživanje anatomije mozga i kičmene moždine in vivi. CT scanning je baziran na istom principu
kao radiografija, tj. koristi X-zrake što je moguće u većini bolnica, i ima široku primjenu, posebno
za evaluaciju vaskularnih akcidenata i povreda glave. Ovo je relativno brza i komforna procedura
koja može biti determinirajući faktor kad se uključuje ozbiljno bolesnim pacjentima. MRI je u
mnogim instancama osjetljivija nego CT skeniranje i pošto je njena primjena potpuno sigurna, ona
je brzo postala metoda izbora kao perferencijalan modalitet, čak iako je skuplja od CT. MRI koristi
efekte magnetskih polja i radiofrekventnih talasa na tijelo i mjeri njihovu interakciju sa jedrima
atoma koji se nalaze u tkivu. Mada se MRI može primjeniti na bilo kojem dijelu tijela sa
magnetskim momentom, praktično je ograničena na kliničku primjenu imidža pojedinih protona u
jedru vodika, što je izvjesna metoda kao i za diferencijaciju bijele i sive mase. Pokosnica kostiju
lobanje, međutim, cijela je nevidljiva, zato što posjeduje nisku gustinu protona.
Činjenica da MRI osigurava detaljniji pregled morfologije mozga nego CT skenovi, preferira
imidž metodu za dijagnozu najvećeg broja moždanih oboljenja. Najstarije generacije MRI mašina,
imale su rezoluciju oko ½ mm, a danas postoji mogućnost za proučavanje nekih upadljivijih
intrakortikalnih struktura in vivo. Pošto patološke alteracije u cerebralnom korteksu imaju pečet
većine udruženih neuropsihijatrijskih oboljenja, kakva je šizofrenija i Alzeheimerova bolest, MRI
će uskoro odigrati mnogo određeniju definitivnu ulogu u dijagnozi ovih oboljenja.
MRI preparirani kontrastnim bojenjem presjeka mozga, predstavljeni su na sl. 5-6 do 5-25,
dobijeni su iz velikog broja koplanarnih (u istoj ravni) isječka primjenom posebne zapreminske
tehnike. U ovoj sekvenci arterije su svijetlije, a vene tamne.

AKSIJALNA RAVAN

Pošto MRI demonstrira moždane strukture u visokom stepenu kontrasta, neuroradiolozi koriste
brain-based sistem za orjentaciju radije nego tradicionalni sistem baziran na strukturama kostiju
lobanje, koji se koriste za CT. Standardni presjeci koje koriste radiolozi su transaksijalni i aksijalni
presjeci, tj. paralelni sa interkomisuralnom ravni, a to je ravan koja prolazi kroz prednju i zadnju
komisuru, a obje se obično identifikuju na mediosagitalnom MRI presjeku (sl. 5-1). Transaksijalni
presjeci, kojima se proizvode horizontalni presjeci kroz cerebralne hemisfere, rutinski se
predstavljaju sa stražnjim dijelovima hemisfera usmjerenih na dolje. Za neka stanja, pacjenti su
položeni u koronarnoj ravni za CT, pošto se sa MRI koronalna i sagitalna ravan rutinski
upotrebljavaju sa konvencionalnijom aksijalnom ravni.

21
 PRESJECI MOŽDANOG STABLA U MRI

MRI za prvo vrijeme daje mogućnost identifikacije nekih struktura moždanog stabla u živom
humanom mozgu, a topografska anatomija moždanog stabla je od velikog interesa za kliničare.
Mada ona još ne daje mogućnost za identifikaciju svih značajnih struktura moždanog stabla, ipak
se njihova približna lokacija u odnosu na vanjske i unutarnje oznake može procjeniti ako postoji
dobra mentalna slika topografske anatomije moždanog stabla u različitim nivoima. Dobar početak
zahtjeva saznanja dobivana upoređivanjem nekoliko poprečnih presjeka kroz moždano stablo,
obojenog mijelina sa odgovarajućim MRI presjecima. Ravan u kojoj se režu preparati a koja se
koristi u anatomskim atlasima moždanog stabla, preperdikularno je u odnosu na njegovu dužu
osovinu.Kako je naznačeno gore, rutinska ravan koju koriste neuroradiolozi je aksijalna ili
interkomisuralna ravan, ali orjentisanje u ove dvije ravni je dovoljno blisko za korisnu uporedbu.
Pošto aksijalni MRI presjeci predstavljaju stražnje dijelove hemisfere upravljene prema dolje,
stražnji dijelovi moždanog stabla također su upravljeni prema dolje u MRI (sl. 5-2A). U
konvencionalnim anatomskim atlasima stražniji dijelovi moždanog stabla (dorzalna površina)
upravljeni su prema gore (sl. 5-2B), pa zbog toga proučavanje „preokrenutog“ presjeka moždanog
stabla, zahtjeva preokret, sve dok to uskoro ne postane rutina (sl. 5-14 do 5-20; takođe slike 4-3 i
10-1 do 10-5).

VARIJACIJE NA MRI TEMU

Mada je tehnički opis MRI i njenih različitih tehnika izvan obima ove knjige, spomenuto je da
postoje različiti instrumenti sa brojnim parametrima koji se mogu modificirati za proizvodnju
različitih slika. Rutinski MRI pregledi obično su bazirani na rotirajućoj-eho tehnici, uključujući
T1-otežan i T2-otežan modalitet. Snimci prikazani u atlasu na sljedećim stranicama su T1-otežane
slike, kojima se bijela supstanca pojavljuje kao svijetlija nego siva supstanca, a CST je prikazan
tamno. U T2-otežan MRI-a na jednoj strani, bijela supstanca je obično prikazana tamnije od sive
supstance (sl. 5-2A i 5-3), dok se CST prikazuje svijetlije. Supstance bogate željezom su također
crne na T2-otežanom načinu, što objašnjava razlika između nukleus rubera i supstancije nigre na
slici 5-2A.
Kako je navedeno gore, MRI se može primjeniti na razne načine. Jedna posebno dragocjena
metoda za povećanje kontrasta na slici što se primjenjuje paramagnetskim kontrastom sličnim
gadolinijumu, koji se injicira intravenozno u „chelated form“, kao prevencija od štetnih efekata
slobodnih metalnih jona. Neke od MRI-a u vezi sa Kliničkim zapažanjem pripremljene su uz
pomoć gadolinijuma (npr. Sl. 17-9).
Masno tkivo daje svjetliji signal u rutinskim MRI i može dati nejasne anatomske detalje, posebno
u područijima kakva je orbita. Uz pomoć tehnike za saturaciju masti, signali iz masti mogu biti
znatno redukovani, što poboljšava vizualizaciju optičkog nerva i drugih struktura u orbiti (sl. 5-4).

22
 TRODIMENZIONALNE REKONSTRUKCIJE

Neke od MRI-a u ovoj knjizi predstavljaju trodimenzionalno mozak živog kompijuteriziran iz

velikog broja paralelnih presjeka. Mogućnost da se dvodimenzionalne slike pretvaraju u
trodimenzionalne predstavlja veliko olakšanje za anatomske analize in vivo, uključujući izradu
mapa lezija u mozgu. Serije MRI-a na slici 5-5 ostavljaju takav utisak.
Analizom koronalnih presjeka (sl. 5-5A), nemoguće je dokučiti da je lezija locirana u prednjem
dijelu centralnog sulkusa, ustvari, to je lako procjeniti uz pomoć trodimenzionalnog prikaza mozga
(sl. 5-5B).
Trodimenzionalna rekonstruktivna tehnika osigurava mogućnost za izučavanje anatomije
humanog mozga, živog, detaljnije od postmortalnog pregleda, i ima veliku važnost u kliničkim
aplikacijama. Naprimjer: može je koristiti neurohirurg u mapi za tačnu lokalizaciju tumura ili
druge patološke strukture prije operacije. Takođe daje odlične mogućnosti za proučavanje
kortikalnih funkcija. Druga promjena je povezana sa lezijom u neuropsihologiji. Prvi je Paul Broca
otkrio da lezija u lijevom donjem frontalnom girisu uzrokuje disfunkciju govora ili afaziju.
Izučavao je spoznajne deficite prateći kortikalne lezije u ljudi, kod kojih je favorizovana metoda
za analizu kortikalnih funkcija. Mogućnost stvaranja mapa egzaktnom lokalizacijom lezije u
trodimenzionalnoj perspektivi, predstavlja veliko poboljšanje za tačnije funkcionalni-anatomske
korelacije.

23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
Literatura

 Funkcionalna i topografska neuroanatomija – S.Marinković, M.Milisavljević, V.Kostić

(1998); drugo izdanje; IP “Nauka”, Beograd
 Mozak i kičmena moždina – Lennart Heimer (2002); drugo izdanje; IP “Svjetlost”,
Sarajevo

Internet:

 Mozak. Dostupno na:

http://ljudskimozak.info/Mozak/Gradja_mozga/veliki_mozak.html
Pristupljeno 12. maj 2015.
 Mozak. Dostupno na: http://bs.wikipedia.org/wiki/Mozak Pristupljeno 12. maj
2015.
 Mozak. Dostupno na: http://hr.wikipedia.org/wiki/Mozak Pristupljeno 12. maj
2015.
 MRI. Dostupno na: http://www.euromedic.hr/usluge/mri-pretraga.aspx
Pristupljeno 12. maj 2015.

41