REDAKCION I ODBOR,

Dr Muhamed Hadiijahk, ~1t!hmcd Muje1'inmic i Mahmud Traljić

GL.AVf'l.:I I ODGOVOR1\1 UREO:\U..:.

Dr Muhamed Hadlijahić

Tehnički urednik
Mehmed Mujelinović

."'.:a .. lovnn strana; Ismet Ril\'it

Kaligrarska dekoracija na naslovnoj strani kopija je "<lt pisa
Osman Schdine biblioteke II Sarajevu (sada na zidu G3.i':i
Husrc\'·bcgo\,c biblioteke)

IZDAVAC: G'lli Husrc\,-bcgova biblioteka, Sarajevo, Obala Pm"gke komune 8

Stampi.l~ .S\'jcllos lc - Sarajevo, PQsJo\'nica za grafičke usluge

 Povodom prvog broja Anala"
"

Gali Husn:\'·begonl biblioteka u Saraje\-'\!, osnovana 8. januara 1537.

gouine, najstarija jc biblioteka u Sarajc\'U. a spada među naj~larije biblio-
teke II Jugo!>lu\'iji uop/';tc. Ona je neosporno najbogatija i najveća orijen.
talna bibliotda II našoj ;('mlji. Po broju i vrijednosti s\'ojih orijentalnih
rukopisa 0\3. biblioteka .iuuzima \rlo istaknuto mjesto II svijetu. a " četHla
ili Jl'!la je II Evropi". Prema lome vcliki jc kulturni i naučni znaćaj O\l.! bib..
liOlekl" ... ajugoslon.!nsku pa i s\'jctsku orijentaliSliku. Razumljivojc stoga
da G'l71 Husrc\'-hcgo\"u biblioteka danas zauzima jedno od naj\'aJnijih mjl--
stOl mcdu kulturnim ustanov'ama ne samo II Bosni i Hercegovini, \'e( II
čitavoj Socijalističkoj Federativnoj RepublicI Jugosla\'iji,

U bogatom rukopisnom odjeljenju zastupljene su sve grane arapske

knjih~' no.:.li, a nanx:ilo je bogata ~crialsko-pravnu i !Loološkn Jilr:ralurn,
Zalim, \'idno mjr:sto 7au7ima klasitna perzijska poezija. Rukopisi na !ur·
skom jeziku od osobi!e su Hijednosli kao književno-istorijska građa, među
kojima posebnu valnost ima bogata kolekcija sudskih protokolu (sidiila)
sarajevskog ~eria!skog suda il. XVlJI i XIX vijeka koji sadr},u\'aju obilje
ma!erij;'lkt za političku, ekonomsku i kulturnu istoriju na~ih naroda. Pored
sidtila biblioteka posjeduje i znatnu zbirku pojedinačnih turskih istorijskih
dokumenata od početka XV[ ,'ijcka do 1878. godine kao i 7birku htorijskih
dokumenata kojejc "akupio i prepisao Muhamed Em'eri Kadić, a koji su
od oc;obitog I_natuja 73 ilUča\'anjc političke i kullurne istorije Bosne i Her,
cego\ inc i su"jednih :ll'mal,j a pod nekadašnjom turskom vlašću.

Do !.eldc~ctih godina pl'o~log vijeka Biblioteka je bila II sastavu

Gazi J{usrcv·bego\,c medrese, čijim je nastavnicima i đacima prvenstn'no
sluJ:ila, Godine 1863. Bihlioteka je pretvorena u javnu ustanovu. Poslije
toga pristupilo se uno~enju u sasta\' Gazi Husrcv-bcgove biblioteke i dru·
gih \'akufskih biblioteka u Sarajevu, koje nisu bile do,·oljno sn.'d~ne ili
do,·oljno prilotupačne. b i!>tih razloga a i 7bog opasnosti 7.a njiho\" op-
stanak nastavl,jeno je sa koncentrisanjem u Ga7.i Husrcv·bcgo\,u biblioteku
s\'ih \'vnijm ,'akufc;kih biblioteka u Bosni i Hercegovini koje su još bile
~atuvane, Pored brojnih poklona Biblioteka je obogacena i kupovinom
knjiga. Otkupljenje niL dragocjenih rukopisa i cita\'ih biblioteka poje·
dinih naučnih radnika.

3
 Gazi Husrev·begova biblioteka je .samostalna specijalna naučna
biblioteka za oblast islamistike i drugih njoj srodnih ili s njom povezanih
djelatnosti •. Osim upravnika kao inokosnog organa upravljanja koji nepo-
sredno rukovodi bibliotekom, Biblioteka ima svoj Savjet od devet članova,
sastavljen iz reda naučnih i stručnih radnika, posebno orijentalista. Pored
pribavljanja, održavanja, čuvanja i davanja na upotrebu materijala iz s\'og
knjižnog ronda u naučno istraživačke svrhe, pribavljanja i obrađivanja ru·
kopisnih i drugih djela iz oblasti islamisti ke j srodnih grana, prikupljanja,
obrađivanja i čuvanja građe iz života i kulturne istorije Muslimana Bosne
i Hercegovine, Gaz.i Husre,,·begova biblioteka ima zadatak i da naučno sre-
đuje rukopisni materijal i da naučno obrađuje pojedina pitanja iz oblasti
islamistike, posebno ako je to vezano za prošlost i život Muslimana Bosne
i Hercegovine. Va1..an "id ostvarivanja toga zadatka je naučna i stručna ob-
rada i objavljivanje Kataloga rukopisnog materijala. Već sa prvim tomom
Kataloga, biblioteka je uspostavila mnoge nove veze sa srodnim ustanovama
u zemlji i inostranstvu i pobudila veliki naučni intcres u redovima ori·
jentalista. Drugi već za štampu pripremljeni tom Kataloga dragocjenog
rukopisnog materijala je nov uspjeh Biblioteke.•Ana1i Gazi Husrev·begove
bibliotcke. predstavljaju daljnji drugi vid ostvarivanja njenog zadatka.

Dr MUSTAFA KAMARJe

4
Osman A. Sokolović

Pj esnik Aga-dede iz Dobor-grada o svome

zavičaju i pogibiji Osmana II
o jednom autografu Gazljine bibUoteke

Među nekoliko stotina pisaca koji su II Bosni i II drugim juž-

noslavenskim zem ljama književno djelovali, ostavivši iza sebe djela
bilo II st ihu ili II prozi na turskom, arapskom i per,lij skom jeziku,
Aga-dcde iz Dobor-grada II Bosanskoj Posavini zauzima posebno mjesto.
On je jedan od rijetkih pisaca iz ovoga kruga koji je smatrao važnim
da treba pisati i o svome užem zavičaju") lako je Aga-dede po svojim
pjesničkim kvalitetima znatno ispod prosjeka među ovim piscima, ma·
kar da na pojedinim mjestima nije ni sa č i sto literarnog stanovišta bez
vrijednosti. njegov je značaj da nam je sačuvao od zaborava niz oba-
vještenja o Dobor-gradu, selu Jakešu. Odžaku i Modrićoj spočetka XVIL
stoljeća, pa j za ranije doba. Njegove pjesme su prvorazredni izvor za
upoznavanje onda§njeg života, posebno feuda1aca; ži\'otna dinamika u
ovoj grupaciji posavskih naselja u prilikama kada su se drlavne granice
protezale duboko u prekosavsku pozadinu dovodila je ova mjesta do
užih veza i sa Đakovom, Požegom, Osijekom i drugim slavonskim, pa
i ugarskim centrima; ovo zajedničko životno pulsiranje donekle se
osjeća i kod Aga-dedeta. On, dizdar doborskog grada, a onda im:lm i
hatib u Jakešu i Modričoj, prilično je klasno ograničen; za njega je
npr. l ogično da se treba .. počast odavati prema sta ležu«; njega odu-
ševljavaju derterdari, def ter crnini, zaimi, pa za pojedine od njih, sa
kojima je do lazio u kontakt i koje je smatrao u neku ruku svojim
mecenama, daje u spjevu dosta dobre portrete; no on se ponosi da
je skrom ni derviš; on ističe da je ..čovječiji rod od jednog koljena«;
on vr lo oštro osuđuje nas ilnike i pokvarenjake, pa lO bio i sam s ultan .
Našu pažnju Aga-dede privlači i za to što je napisao spjevopo-
gibiji Osmana II. To je jedno dragocjeno svjedočanstvo o tome kako je

I) Sa ovo~ stanovišta mogu se sa Aga-dedetom uporediti pjesnici,

koji su opjevah Sarajevo i Mostar. - Upor. H. Mehmed Han džić, Sara-
jevo u turskoj pjesmi. Glasnik Islamske vjerske zajednice, svibanj-pro-
sinac 1943. - Omer Mušić: Dvije turske pjesme o Sarajevu. Glasnik Vr-
hovnog islamskog starjeJinstva, 10--12, Sarajevo 1963. Isti, Jedna turska
pjesma o Sarajevu iz xvn vijeka. Prilozi za orij. filologiju, J ll-IV, str.
575-587, Isti: Husejn eatrnja, mostarski pjesnik iz XVII. vijeka. Glas-
nik Vrhovnog islamskog starješinstva, 10--12, Sarajevo 1963.

s
jedan bosanski Musliman, suvremenik, gledao i kako je ocjenjh.a\)
onda!nja zbivanja u carstvu, koja su u izvjcsnom smislu bila od cpo-
halnog karaktera.
Fragmente nIkopisa, koji je sadržavao spjevove Aga-dedeta pro-
našao sam negdje 1938. godine u kolekciji razasutih rukopisa Jbrahi·
ma Ljubun č ića zvanog Hodža-bega, rodom iz Livna.
O tomc mome nalazu, specijalno spjevu o Osmanovoj pogibiji ,
izvjestio je Muhamed Hadžijahić u »Obzoru« od 12. XII. 1938.; stvar
je bila aktualna, jer sc upravo proslavljala 3CO-godišnjica GUhdulićeve
smrt i.
Neke podatke ii'. ovoga rukopisa ustupio sam poslije ALiji Bej·
liću i Hamdiji Kre~evljako'·iću. Prvi je u članku .. Uloga va.kufa u iz-
gradnji i razvitku naših gradova« registrirao podatke iz ovoga spjeva
koji se odnosi na zadužbine bosanskog defterdara Osman·c[endije u
Modričoj.2, Drugi je u svome radu »Stari bosanski gradovi«J) služeći
se ovim podacima dao podrobnija obavještenja o gradu Doboru u
prvo tursko doba.
To je sve Ato je do sada objavljeno o Agi-dedetu, odnosno njego-
vim spjevovima, pa je svakako od interesa da se tekst objavi u cjelosti.

II

Postavlja ~e pitanjc ko jc Aga-dede i šta znamo o njemu?

Jedini izvor za upoznavanje njegove ličnosti jest zapravo nje·
gov spis. Tu on o samome sebi daje prilično oskudne podatke, pa
ne znamo ni puno njegovo ime.
On govori dosta o :svome porijeklu prcma podacima koje je
- kako sam veli - istražujući dobio od svoga oca Jusuf·age.
Porodica jc janičarska, stojeći II službi carstva jo! od Fati·
hova doba (a čini se, za razliku od ranijih naziranja, da se janićar·
ska organizacija upravo u Fatihovo doba i uspostavila). Pretci su
mu bili »Ij udi tvrđava«, služeći na granici; bili su pouzdani u slulbi,
tako da niko od njegovih predaka nikada nije bio svrgnut. S obzirom
na janičarsko porijeklo Aga-<iedeta, pa i okolnost da se nije mogao
pohvaliti, kako je to onda bilo u modi. svojim stranim porijeklom,
gotovo je sigurno da je porodica Aga·dede sla\'enskog porijekla.
Djed Aga-dede tov, Muhjudin, sin J1ijasov, živio je u pograničnoj
tvrđavi Bugurdelenu (Sabac; osvojen 1521).4) Odatle je detaširan sa još

2) Kalendar »Narodna Uzdanica« 1944, str. 159-60. - Kasnije je,

prema Bejtiću, O\'e podatke reproducirao Mil. S. FilipoviĆ u II. izdanju
svoje monografije »Modriča nekad i sad«, Sarajevo 1959, str. 41.
3) Naše starine. Sv. L Sarajevo 1953, str. 21.
4) Ovaj Muhjudin ~ svoj prilici nije identičan sa »Muhjudinom ha·
tibom_ iz deftera zvorOIčkog sandžaka od 1548, po kome se zvala u Sap-
cu i jedna od 10 muslimanskih mahala, i to iz razloga jer je još u vri·
jeme popisa u toj mahali stanovao sam Muslihudin, dok Je djed Aga·
-đedeta već 1536. bio u Dobor-gradu. O Sapeu i njegovoj nahiji u prvoj
polovici XVI ,rijeka upor. članak Adema Handžića u zborniku »Clanci i
građa za kulturnu istoriju ist. Bosne«, Tuzla 1961.

6
40 vojnika II Dobor-grad, kada je taj grad osvojio Gazi H usrev beg
a la znači 1536. godine; tada je ocu Aga-dcdeta - Jusur agi - bilo
sedam godi na. Djed Muhjudin je, za razliku od ostalih dctaširanih
vojnika, trajno ostao II Doboru do svoje smrti; bavio se pćclarstvom,
koje mu je išlo od ruke (Krcševljaković pretpostavlja da bi Musli-
hudin mogao biti Husrev-bcgov pčelar; Gazi Husrev beg je naime II
Doboru uvakufio 150 košnica pčela II prvoj polovici godine 1537.).
Njegov sin, a Aga-dedetov otac, živio je 80 godina; bio je 23 go-
dine daborski dizdar; umro je 1019. po Hidlri (1609. po n. c.).
za sebe Aga-dede kaže, da je rođen II Doboru i tu odrastao. Na-
obratavao se koliko su prilike II Doboru dopuštale (anama je suđeno
da se Silmi naobražavamo« - pa npr. i za svoga oca navodi, da ga
je njegov otac naučio čitanju i pisanju); Aga-dede je postao hodJ..a,
pa je podučavao djecu. Bio je godinu i po dana doborski dizda.r,
na zagovor defter-cmina Kasim efendije, rodom iz Modriče, ali je
onda prodao agaluk; poslije je bio 7 godina imam i hatib džamije
u Jakešu uz plaću od jedne akče dnemo; pokazao je vcli ku aktiv-
nost da se ta džamija, koja je bila prostorno pretijesna, građena
od s labog materijala, iz temelja renovira, pa je u tu svrhu našao
mecenu, bo:.anskog defterdara Osman-cfendiju iz Modriče. Bez ob-
zira međutim na svoje zasluge 2..:'1 obnovu jakeške džamije intrigama
se uspjelo da je ova služba Aga-dedetu oduzeta.
Ovih nekoliko podataka iz života Aga-dedeta pokazuje da je
to bio čovjek ograničenih mogućnosti, no ipak kao autor spjevova
znao je od stranih jezika turski; posve ne isključujemo mogućnost,
ako je Džamabsnama, koju je prepisao i priredio, pisani perzijski,
da je mogao c\'entualno znati i perzijski.

III
Aga-dcdc pru'..a određene podatke, koji su od znatne važnosti
za čet iri bosanska posavska naselja: Dobor-grad, Jakeš, Modriču i
Odlak.
za Dobor grad iz Aga-dedetova opisa saznajcmo npr. za sve
njegove dizdare od Husrcv-begova zauzeća 1536. pa do druge vlade
su ltana Mustafe (1622-1623). Nisu dalje beznačajni podaci o obnovi
džamije u Jakešu od strane defterdara Osman-bega iz Modričc. Za-
s luge ovog bosanskog defterdara, kako se razabire iz spjcva Age-
-dcdeta , daleko su veće u njegovoj rodnoj Modričoj; ulogu defter-
dara Osman-cfcndijc u izgradnju Modriče Aga-dcde ocjenjuje ovim
riječ ima:

S njime je Modriča dobila svoj sjaj,

Jer dotada (do njega) Modriča nije bila ništa.S)

Smatramo ipak da su najdragocjeniji podaci koje Aga-dede pruža

o Odžaku; o po~tanku te posavske "aroši dosada se nije ništa znalo.

S) Mil. S. Filipović uzima, prema Bejtiću, da je bosanski dehcrdar

Osman ef. podigao u Modričaj .lepu d'-amijuc koju identificira sa Sić­
kom džamiJom. Vjcrojatn~ je: to tačno, ali lreb~ iznjjeti rezervu. da u
spjevu Aga-dedela nema IZriČitog spomena da bl Osman ef. pachgaa u
Modričoj džamiju.

7
 Istina je da ni Aga-dede nigdje izričito ne govori o Odžaku
kao naselju, ali pažljivija analiza teksta o Miralemu Ibrahim-begu, ko-
jega naziva i Fetihlijom i o njegovu »odžaku« »kojemu nema u Bosni
ravnog«, do koj eg je Age-dede Đše tnjom « svraćao, nesumnj ivo upu-
ćuje na zaključak da je odžak Mira lem bega Fetihlije nukleus na-
selja, danas poznatog pod nazivom Odžak.O)
Podaci o Odžaku koji se mogu izvesti iz spjeva Age-ded e ta
mogu se dobro konfrontirati s jednim izvorom jz 1718. kao i s jed-
no m narodnom pjesmom.
l ed na suvremena geografska karta bosa nskog posavskog pojas a
iz godine 171 8, r eproducirana u Glasniku Zemalj s kog muzeja u Sa-
rajevu 1907. (X IX.) , r egis trirala je današnji lokalitet Odžak kao . pa-
lanku« pod nazivom MIRALANDWAR. Ne treba se mnogo domišlj ati
da ovaj naziv pod sj eća na Miralema i nj egov dvor (ako se doče tak
ima shvatili i kao madžarsko v ii r - kao oznaku za grads ko na-
selje, ne mijenja ništa na stvari).1) Aga-dedetovi podaci o odžaku
Miralema I brahim-bega FeLihlije i s pomen Miralandvara iz 1718.
kras no se upotpunjavaju, no kao da se ovoj dokumentaciji može
pridružiti i jedna narodna pjes ma.
Radi se o na rodnoj pjesmi . Mijat Tomi ć i bezi Fetibegovi ći«.l)
Sujet pj esme s(' sastoj i II tome da Tornie Mihovil sa svojim hajdu-
cima, nalazeći se u Vučjak planini više Kobaša, stvara plan da od
Fe tibe gov i ća oduzmu pokupljenu cars ku miriju . Tomić saznaje da
su Fetibegovi ć i odsjeli u hanu Grge od Kotors kog , pa hajduci u kasno
doba n oć i, pred s tavljajuć i se kao kiridžije, upadaju u han, gdje se
tri ml ada bega Fe tibegovića na laze raspasana na s pavanju i bez
oružja; hajduci ubij u Grgu od Kotors kog i j ednog Felibt:gov i ća i
izmu carevu miriju, a ostala dva bega vode u Vučjak pla ninu; To-
mi ć naređuj e da hajduk Beke ta otprati dvojicu b egova, ostalih u
životu , do vode Pašinca .neka idju svom bije lom dvoru«. Međutim
Beke ta nij e pos lušao Tomi ća ve ć ubija i ovu dvojicu begova kod
Pašinca; kad je o tome Tomi ća izvij es tio, on se na lO ras rdio.

6) U Odžaku danas nema traga ovo~ beg~vskor:n odžaku; odžak Mi-

ralema Fetihlije stradao je vjerojatno ~aJ~asmJ.e pngodom PClr.ašcvc ek-
spedicije 1716, kada je, prema suvrememm Izvonma, u potpunos ti razorcn .

1) Agronom iz Odžaka Sejdić bavi se s. mnogo. ~spjt:ha .!'islorijom

Odžaka. On sma tra da sc najranijc !l~selje, k,?Je se naJv~'7roJatmJe u fired-
tursko doba nazivalo Radunovac Ih Radunjevac, nalazilo ~a . loka Itetu
.Seli šćc« , oko 1 i po km južno od c~ntra ~džaka ; na .Iokaht<;tu su hu-
musni crni sloj cvi kao kulturni os t~CI naselJ a na terasI. prvob~tno~ toka
Bosne na Iijevo~ s trani; tu se nalaZI kamt:nJe o~ građcyma, šlJuna dd~
rišta i neki vehki kamen. Predan~ e ~ovon da Jc tu bila c;rk.va, a .on a
džamija ; tu je nastalo groblje, kOJe JC 191~. od ~omena OČIS t~O ne: kl H!l-
iii Davedžić, koj i je kasnije poludio; predanje tvrdi ~a. su mus~lma!11 ovdj e
klanjali pa da su na namazu svi pobijeni; otuda I. tme SChltlup, pa ~e
za jeda~ očuvani grob tvrdi da je šehitski. Predanj e hoće da Je tu bto
osim džamije i mekteb.

l) I. Fr. lukić i Ljub. Hercegovac, Narodne pjesme bosans k~herce­

govačke. Osijek 1858.

8
 Ne treha izgubiti iz vida da se Vu čjak planina nalazi nadoma ...
Odžaka na zapad. a Kotorska je jugozapadno od Odžaka . Aga-dede
spominje vlasnika čuve nog odžaka Fetihlića, za koga izričito kaže
da je imao dos ta č illuka . a još i zijametc; drl.ao je .štoviše .šes t
s ubaša_. Poljopri\Tcdnih proizvoda bi lo je II Fctihlije II tolikom izo-
bilju, da ih je prodavao.'} Ove činjenice koje iznosi Aga-dede mis-
limo da ne mogu dovesti II sumnju cgzi&liranje bcgovske porodice
Fetibegovi ća (pravilnije Fethibegovi ća) II ovom kraju bosanske Po-
savine, konkre tno II Odžaku; pita se da li je narodna pjesma vjerno
odrazila i detalje o njima? Da li su trojica braće Fethibegovića iz
ginula II jednom hajdučkom prepadu, pa da li je to, ako ih nije
bilo više od trojice i ako nisu imali muške djece, bilo uzrok da se
izgubi trag porodici. lU) Aga-dede potvrđuj(! da su se u ovo doba u
tom kraju ddavaH hajdučki prepadi (konkretno u Modri čoj, kada
je naročito strada lo ima nje emina defterdara Kasim cf. i sina mu
Ahmed-bega); dalje se iz spjeva Aga-dedeta vidi da je Mi ra lem
Ibrahim-beg Fetih li ja imao djece (a žrtve bi, s obzirom na doba u
kojem je živio Tomić, mogla biti već Ibrahimbegova djeca). U ne-
dostatku direktn ih historijskih vijes ti o eventua lnom udesu Fethi-
begov ića ne možemo donositi nikakav dalekosežniji zaključak.

IV
Od naročitog su interesa podaci koje Aga-dede daje o kulturnim
prilikama i društvenim odnosima u svom e zavičaju.
Našu pažnju posebno privlači da je početkom XV II . sto lj eća
u ovom kraju Posavine, koji prije toga nije imao ni neku dulju
islamsku kulturnu tradiciju, bio razvijen bujan kulturni život. Do-
duše. iz spjeva Aga-dedeta ništa se ne saznaje o životu širokih slo-
jeva naroda. Međutim . vladajući sloj , strogo orijentiran i prožet te-
kovinama islamske civilizacije, iživljavao sc u posjedovanju i čitanju
knjige, protežiranju učen ih ljudi i derviša, pa štoviše i u pisanju
na orijentalnim jezicima. Nije beznačajno kada Aga-dede spominje
da je prigodom jedne hajdučke pohare u Modričoj izgorjelo Ahmed
begu , s inu derteri-emina Kasim efendije. gotovo 80 komada knjiga;
brojne knjige imao je i njima se »trajno zabavljaoc i miralem I b-
rahim-beg Fctihlija; ča k je u to doba bilo u ovim posavskim mjes-
tima i više pisaca: pored Aga-dedeta, i z ri č ito -se potvrđuje za def-
teri-emina Kasim efendiju i to da je pisac. a na stranu to što je,
kako ve li Aga-dede, volio učenjake i bio načitan; za njegova najsta-
rijeg sina doslovce navod i da je trajno č it ao, bio pisac i vješt p eru.

9) Narodna pjesma na jedan karakteri s tiča n nač in apostrofira os-

novna zanimanja pojedinih ~rupaci)a stanovništva : ~turice su zemljorad-
nici (»poturice, siJU I' lubcruce_, »Jesu l' hodže i7_0I1' kovaniuke, moremo
li meda nahoditi_?), l>ravoslavci stočari (»jesu I' vlaške na plandištu ov-
ce?c), dok se katoliCI bave prerađivačkim poslovima ( » namcću li .šokci
vodenice?_).
10) A~rono m Scjdić zna za bcgovsku porodicu Ade mbegovi ~e, koji su
imali poSjede u neposrednoj blizini Odžaka, a odselili su u Tursku poslije
okupacije 1878. Nadodajmo da se iz samog prezimena ne može zaključi­
vati da li su eventualno Adembcgovići potomci miralema Ibrahim bega
Fetihlije, odnosno da li su i de nt ični s Fe t h i bcgovićima; poznata je stvar
da su pojedine porod i čne grane dobivale nova prezimena po novim ro-
donače ln icima.

9
 U doba Aga-dedeta, kako se vidi iz njegova spisa, veliku su
ulogu imali derviši. Sam Aga-dede, kao i nj egovi preci, bili su pn
stde tarikata (na jednom mjestu tvrdi, da su mu preci sedam ko-
ljena unazad bili mistici), pa s obzirom na janičarsku prošlost ove
porodice, podatak je značajan i opetovano upozorava, da je kod voj-
ničkih redova u Turskoj, poimenice jani čara, pripadnost tarikatu
bila nešto što se samo po sebi podrazumijevalo (u nas je na pove-
zanost vojničkih redova s tarikatom ukazivao u svojim radovima
Aleks ije Olesnicki). Aga-dede je pun poštovanja prema svome du-
hovnom uč itelju Hasan-efendiji, koji je pripadao Vmmi-Sinan-larikatu.
Hasan efendija je djelovao preko 50 godina u našim prekosavskim
krajevima; đošao je iz Skoplja na Vardaru II tvrđavu Đakovo i tu
se oženio i dulje boravio; onda je otišao u Pećuh i nastanio se u
Memi Sahbegovoj tekiji. Zanimljiv je podatak, da je ovaj derviški
prvak sudjelovao II bitci pod Sigetom, pa i ovaj detalj potvrđuje
osnovanost mnogobrojnih refleksa koji se sreću u našim narodnim
pjesmama o ulozi derviša u podsticanju na oduševljenje prilikom
ratovanja. Dalji životni put vodio je Hasan-efendiju u jednu tekiju
u Požegi, gdje ga je posjećivao i Aga-dede i drugi privrženici iz bli-
žih i udaljenih mjesta. Tu je ovaj derviš i umro, a grob mu je, kako
navodi Aga-dede, postao stjecište naroda.
Jedan od manira pripadnika onovremenog bogatijeg društva - a
to je vrijedilo kako za ranije tako i za poznije vrijeme - sastojao
se u otvaranju svojih domova - odžaka gostima namjernicima-mu-
safirima, koji su tu nalazili besplatno prenoćište, prehranu i opskrbu
za konje; podizale su se i naročite zgrade za musafire. zvane musa-
firhane. Aga-dede daje zanimljive sličice o odžaku miralema Ibra-
him-bega. Po gostoljublju je Ibrahim beg bio poznat u čitavoj Bo-
sni. Tu se gostilo izabranim jelima i različitim voćem s bogatih
Ibrahim begovih čifluka. Pila se i kahva (to je jedan od prvih spo-
mena kahve u našim krajevima), raspravljalo se o književnosti i mi-
stičnoj filozofiji.
U Modričoj je imao više musafirhana uplivni defterdar emin
Kasim efendija:
Bio je uvijek osobno za trpezom,
I bogataš i stranac se koristio njegovim jelom.
Dogodilo bi se ponekad da bi gost kasno stigao,
Ali bi uvijek našao ono što mu je suđeno.
Isticao st: bogatstvom. pa je imao kamt:I1u kulu, brokatt:, srt:brt:nt:
rahtove.
Dobročinstvo se naročito ogledalo II osnivanju vakufa. Aga-dede
daje podatke o bosanskom defterdaru Osman-efendiji, rodom iz Mo-
driče , koji se s obzirom na brojnost uvakufljenih objekata može II
neku ruku smatrati osnivačem Modriče kao kasabe. Aga-dede kapa-
citira Osman efendiju, koji je o svom trošku potpuno rekonstruirao
džamiju u Jakešu. lI) Pa i sam Aga-dede, čovjek prilično skromnih
mogućnosti, od prodatog agaluka osnovao je jedan vakuf.

II) Ovaj Osman efendija je tragično stradao negdje prije 1636. go-
dine, izJUbiv!i nedužno glavu; pozvan je u Stambul na odgovornost po
denuncijaciji njegova pisara, kasnijeg defterdara Mahmuda, . rodom iz Ze-
nice. Upor. BaJagiĆ, Kratka uputa u pro!lost B. i H . Sarajevo 1900, str.
70, bilj. 1.

10
 v
Aga-dede je autor i jedne Osman ide. II kojoj, kao i Gundulić.
opjevava vojnu ekspediciju sultana Osmana II, kojoj je bila izlika
upadi kozaka II Tursku sredinom 1621. te pogibiju Osmana II . povo-
dom janičarske pobune II Stambulu, koja je uslijedila godinu dana
kasnije.
Cinjenica da su jedni te isti događaji inspirirali jednog Dubrov-
čanina, pjesniku Gundulića, i jednog bosanskog Muslimana, Aga..ctede·
ta, da im posvete svoje epove, neovisno od. neuporedivo većih pjes·
ničkih sposobnosti Gundulića, nameću odmah potrebu da se izvrše
određena upoređenja.
I jedan i drugi pjesnik dali su historijskim događajima koje
su opjevali nemali značaj, što posebno vrijedi za Gundulića, koji je
tu vidio prelomni događaj II odnosu vojno-političkih snaga kršćanskih
država nad muslimanskom Turskom.
Međutim jedan i drugi pisac polaze od oprečnih polaznih po-
zicija. Nasuprot jako naglašenom kršćanskom religioznom i slaven-
sko-patriotskom raspoloženju Gundulića, Aga-d.ede je u turskoj dr-
žavi, temeljenoj na principima respektiranja pravde i postojećih
društvenih odnosa, vidio jedini životni okvir. Za razliku od Gundu-
lića, koji je više sklon Osmanu II. nego janičarima, simpatije Aga-
-d.edeta su na strani janičara.
Opredjeljivanje za janičare, koji su - kako su pokazala upravo
zbivanja u doba Osmana ll. - predstavljali u neku ruku moćnu pro-
tutežu i korelaciju sultanskoj samovolj i, - još je u ovo doba značilo
jednu, u svojoj krajnjoj konzekvenci, destruktivnu crtu, ali je to
opredjeljivanje bez ikakve sumnje izraz takoder određenih gotovo
da kažemo slavenskih patriotskih kompleksa. Sam je uostalom Gun-
dulić. upravo u . Osmanu« (Pjevanje XX, stihovi 453-460) pjevao:
Ti naredi da od krstjana
sinovi se grabe mladi
i vojnica da su izabrana
oni kojim se car obgradi.
Ali Božja vlas velika
podigla se u čas sade
da taj građa sva kolika
na is toga cara pade.
Smatramo da se ne može poreći da stajanje na janičarskim pozici-
jama - toliko fatalno II životu i razvoju bosanskih Muslimana II tur-
sko doba - ima i svojih izrazito nacionalnih aplikacija baš s obzirom
na slavensko porijeklo janičara. Prema tome, koliko god se lo na
prvi pogled možda činilo teško prihvatljivo, razlika između Gundu-
lića i Aga-d.edeta se svodi samo na oprečna religiozna gledanja, krš-
ćanski Weltanschauung, kojim je prožet Gundulić, i islamski, kojim
je prožet Aga-d.ede. Da baš u to doba u bosanskom muslimanskom
društvu nisu nedostajala jako naglašena šira slavenska osjećanja
pokazao je ogroman materijal iz dubrovačkog arhiva, koji takve

ll) Dubrovnik za vreme Điva Gundulića. Srpski književni glasnik. Be-

ograd. Nova serija LVI. br. 4. 16. februar 1939.

11
osjećaje nesumnjivo dokumentira; te dragocjene materijale djelimićne
su prezentirali Jorjo TadićU) i Vuk Vinaver.LJ)
Islamizirani Slaveni - a tu se u prvom redu imaju ubrojati Boš-
njaci mLJslimani - ne zaboravljajući svoje slavensko podrijetlo sma-
trali su Osmanlijsko carstvo jednom iznad nacionalnom državnom kre-
acijom s islamom kao ideološkom platformom, pa su u toj i takvoj
državi tada nalazili svoj životni okvir. I Aga·dede je duboko državo-
tvoran, makar nigdje ne taji svoje neraspoloženje prema sultanu Os-
manu II. i simpatije prema janičarskim pobunjenicima.
Njemu ne nedostaje ni najkonzekventnije dinastičko raspolože-
nje, pa što više i povodom usmrćenja Osmana II. smatra da ga se
treba sjetiti Fatihom (Kur'anskom surom, koja se namjenjuje mrt-
vima). Inače u crtanju karaktera Osmana II. ide dotle da ga smatra
nesposobnim, samosilnim i pohlepnim, pa ilustracije radi spomi-
nje da je opljačkao i zlatne kandilje iz očeve, čuvene sultan Ahme-
dove džamije. Kod Osmana, veli, »nije bilo ni trunke pravednosti.«
S druge strane je Aga-dede veliki poklonik sultana Mustafe, ko-
jega je - spominjemo kao paradoks - turska historiografija prog-
lasila suludim. Aga-dede ga uzdiže gotovo do svetačkog pijedestala.
On npr. nalazi da je 14-godišnje izbivanje Mustafe u tamnici učinilo
da je »dobio duhovnu snagu«; on mu je »veliki vladar«, odnosno
»veliki hAntI.
Aga-dede Je dosljedni konzervativac, pristaša starog reda koji je
oličen ujaničarstvu.
Aga-dede je raspolagao obavješlenjima o pripremanim reforma-
ma (ne ulazimo ovdje u pitanje da li su te pripreme bile manje ili
više realno zasnovane). Historijski je utvrđeno da je već Osman II.
namjeravao refonnirati vojsku. Sultan je bio svjestan janičarske de-
kandencije. »Kakav sam ja car«, znao bi u ogorčenju vikati, koji
moram da podnosim drskost svojih robova. Samo daj rasipaj blago,
a oni neće u ratu da se biju, a u miru da mirujutI . »Dakako«:, govo-
rio bi mu veliki vezir Dilaver, »nisi više car, a ne možeš ni biti dok ti
gospodare janičari. Pođi na istok i tamo sakupi oko Damaska Kurde:
40.000 njihove vrijedne vojske bil će ti dosta jaka straža, a uz to neka
svaki beglerbeg u svojoj oblasti digne nešto valjanih četa, eto ti vojske,
kojoj nema ravne, a manje će lo stajati, nego što te stoje janićari,
koje ne možeš da zasitiš«. To se svidje Osmanu. Car će sam glavom
poći u Damask - to je trebalo da ostane tajna - onamo boraviti
godinu dana, skupiti i uvježbati vojsku, a onda krenuti u Stambul,
da slomi i satare janičare i spahije. Pođe li mu to za rukom. Osma-
!ijsko carstvo će se vratiti svojoj staroj slavi.I~)
Kao i Gundulić, i Aga-dede zna i za nagovještaje o reorganiza-
ciji vojske, kao i za nagovještaje o preseljenju sultanskog sjedišta
iz Stambula u Damask, odnosno Misir.
Može se uopće reći, da Aga-dede takoreći frapira svojom dobrom
informiranošću o zbivanjima koja su prethodila Osmanovoj pogibiji,

n) V. Vinaver. Dubrovnik i Turska u XVIII veku. Beograd 1960.

14) J. W. Zinkeisen, Geschichte des osmanischen Reiches in Europa
III, 743-745.

12
kao i opisom same pogibije. Redajući činjenice. pokazuje u nizu deta·
lja, koji se mogu provjeriti suvremenim historijskim vrelima, da jc:
raspolagao sigurnim itačnim obavještenjima takoreći iz prve ruke.
Ostaje otvoreno pitanje, kako je došao do svih tih informacija.
Valja konačno u osvrtu na Aga-d.edetovu Osmanidu istaknuti
jednu simpatičnu crtu, a to je njegovo izrazito naglašeno - gotovo
bismo mogli upotrijebiti jzraz - antiimperijalističko raspoloženje.
»Svijet mu je« - veli za Osmana - »bio malene i kozački upadi su
sultanu samo bili izlika da zaratuje. Kada su pobunjenici stavili Os·
mana u zatvor, Aga..dede zlurado iznosi refleksiju da su »metnuli u
zatvor sultana Osmana, njega kome je svijet bio tijesan.« Aga-d.ede
je očito zadovoljan time što su se pri kraju Osmanove vojne »vojske
jedna drugoj prijazne pokazivale«, a njega mnogo ne oduševljavaju
ni navodni uspjesi Bošnjaka i ugarskih akindžija u » njemačkoj zemlji.e
U svome spjevu autor - podsjećajući na bosanske pisce Ha·
sana Kafiju i Muhameda Prozorca, koji su posebno u svojim raspra·
vama razmatrali političke principe kako se upravlja državoml!) iz·
nosi i neke koncepte u čemu se sastoji državnička mudrost. Posebno
su u ovom pogledu karakteristične misli koje stavlja u usta pobjed·
ničkom Mustafi koji se navodno sastao s poraženim Osmanom:

Za~to se nisi držao puta svojih pređa?

Vojsku si govorom vrijeđao.
Carstva se drže snagom vojske,
To je pravac koji se pokazao pravilan od postanka svijeta.
Jaka vlast postaji s pravdom,
Pravdom se učvrstilo ovo carstvo.
Osuđujući Osmanovu odluku da zarati, Aga-d.ede nagla!ava kako sul·
tan nikog nije slušao, mada su veziri nastojali da ga u tom spriječe;
polazeći u rat »sirotinja je tlačena« i nasiljem joj uzimana hrana za voj-
sku, »a zulum ne donosi vladaru sreću«, i »činiti zulum nije u Božijoj
prirodi« ; vojska je, kako navodi, bila slabo snabdjevena (a to vrijedi
i za konje, koji su se i lišćem hranili); sultan nije konzultirao vješ·
take ni primio njihove savjete (pri tome Aga-dede, tacite ispoljava-
jući svoje graničarsko porijeklo veliča vojničku vještinu »graničnih
bega«), nije nagrađivao ni unapređivao vojnike i dopustio da se uvede
u praksu prodaja položaja. U svemu ovome Aga-d.ede je nalazio slabosti.
Slabosti su doista postojale još i prije Osmanova doba i dobrim
dijelom se ticale ustrojstva države, što Aga-dede nije zapažao, nala·
zeći slabosti samo u Osmanovoj ličnosti.

VI
za Aga dedu možemo, prema njegovu spjevu, tvrditi da je ne
samo prepisao već i dopunio spjev zvani Diamalbnama.
O tome spjevu raspolažemo vrlo oskudnim podacima. Do nas
se nije sačuvao ni jedan barem fragment toga spjeva. Nije nam poz-
nato iz dostupne literature ništa o Df.amat;bnaml i njenom autoru,
pa se moramo ograničiti na ono što o tom djelu kaže Aga-d.ede.

I') Bašag:ić, Nizam ul alem. Glasnik Zemaljskog muzeja. Sarajevo

1919. - MulIĆ, Minhagu-n-nizam fi dini·l- islam od Muhameda Prozorca.
Prilozi za orijentalnu filologiju V, Sarajevo 1955.

13
 Prije loga valja leksi č ki objasniti pojam Džamasbname. To je
kovanica sastavljena od ri ječ i D~.a ma sb i name. Džamasb je ime per-
zijske l eg~ndarnc li čnosti, dok nama znač i pismo, knjiga, pjesma i sl.
tako da bi ovaj naziv mogli prevesti kao Pjesma o Džamasbu.
Aga-dede daje podatak da je Džamasbnama, do koje je on došao,
pisana prije 96 god ina, pa ako uzmemo da je Aga·dede pisao svoje
djelo 1622, Aga-dedetov original bio je pisan negdje oko 1526. godine.
Aga-dcdc je primjerak Ofamasbnamc dobio od miralema Ibra-
hi m·bega iz Odža ka u pljesnivom s tanju sa iskvaren im i oštećenim,
gotovo nečit l jivim tekstom . Prema Aga-dedetu ni ono š to je bilo čit­
ljivo nije s obzirom na metriku zado\'olja\!alo. Aga-dede je djelo na
čisto pre pi sao, dodao pojedine kitice, crvenom tintom stavio nas love,
pa sc dak le radi o gotovo teme lj itoj prerad i.
Vjerojatno jc da jc primjerak od početka XV I. vijeka bio na
turs kom jeziku, no nije isk ljučena mogućnost da se I'adilo i ° pe.r-
zijskom teks tu . Kao i mnoga pcrLij s ka kl as i č n a djela Džamasbnama
je mog la biti prvo p"evede na na arapsk i, a o nda na turski jezik.

VII

AUlograf Aga·dedetova spi sa nalazio sc kod Ibrah ima Ljubun čića,

rodom iL Livna. Ja sa m ga od nj ega prcuzeo i u mojoj kolekciji ru-
kopisa čm' ao se sve do 1964. godine, kada sam ga 7..ajedno sa svojom
cje lokupnom bibliotekom ustupio Gazi-Husrev-begovoj biblioteci u
Sarajevu.
Cita\, nlkopis je bio rasut i izmijcšan s drugim turskim rukopi-
sn im tcks tovima. Pomnom rckons trukcijom dobio sam cjelinu, ito dio
gdje Aga ·dede govori o svome zavičaj u i dio o Os manovoj tl"3gediji, ali
i u jednom i u drugom dijelu nedostaju neke stranice. Ovdje dajem
prijevod i jednog i drugog dije la.
Džamasbnami ni sam našao nikakvog traga.

VIII

PRIJEVOD TEKSTOVA AGA-DEDE

Al
Poče h da pišem historiju
j da je sred im u obliku knjige.
U k.njizi (ovoj) da ob razložim s,'oje stanje
i dn opširnije govorim o koječe m:
odakle potječem, tko mi je rod,
odakle mi je djed došao, tko mi je otac,
(i) da sc zna tko mi je (bio) šej h.
Bi potrebno da se i to obrazloži
i to da napišem u ovoj knjizi ,
s namjerom da steknem scv2ba.
Otac mi je derviškog reda,
i to mi je put ( nač in) da ga se sjetim,
(jer) ako hoćeš da postaneš usta-majstor,
naprijed! Spomen i blagoslovom svog majstora.
Covjek treba da spomcnc također oca i majku ,
i treba ih sc dovom spomenuti.

14
Treba sc.: sjetiti također vladara,
s molit\'om za njega, sjenu Božju.
Bote, daj duga života vladaru ,
da s pral'ed nošću mnogo godina provede
da pobijedi neprijat elje,
kad potegne sablju proliv neprijatelja!
Ocu i majci mi je naša dova,
neka im se s miluje naš gospodar (Bog),
I neka je s to hiljada molitvi blaženom (šejhu),
koji nas je uputio u odredbe (ovoga) reda.
Nakana mi je da se u 0\'001 odjeljku upoznaju moj otac i pređi ,
da obja"im odakle su mi došli pre tci:
lako je čovječ iji rod jednog korijena.
hoć u da o bjasni m odakle su mi pre tci.
Od sultana Mehmcda koji je osvojio Carigrad,
.'
djedo"j su mi ja n i čars ki robovi.
Od toga doba se tako pro v lače sve dosada
i idu naprijed kao robovi potomci.
Od pređa mi n ije nitko svrgavan :
bili s u trajno stalcž s lužbenika.
Oni su vj eč no bili lj udi t vrđava
i išli s u ka granici iz unutrašnjos ti zemlje.
Njih su is tllrili na g ra nicu,
i za gedi k·službom odlazili na granicu.
DobrotvQl' pos tavši u Sarajevu biješe
Gaz.i Husrcvbeg. Za njegova vremena,
on jc, osvoj ivši h' rđavu Dobor.
odredio vojnike i agu (starješi nu) im.
Izvadivši iz tvrđave vojnike
iz unutrašnjos ti zemlje povuče ih na granicu.
Iz tvrđave Bugurdeien (Sabae), nj ih četrdese t ljudi,
izvadivši ih do"cde ih u laj mah.
Jedan od njih djed mi, Muhjlldin sin Iljasav,
koji među narodom zbog svog nastupa bijaše hvaljen.
Ne bijaše mi u rodu n i b ingijena . bekrija.
U u sla niStl uzeli nikada alkohola .
Bi li su mistici svih sedam pređa.
To sam svc p it ajuć i svog oca ist ražio,
a on pilao t akođer svog oca
i dobili s u tc vijes ti jedan od drugoga .
Došavši sa če trd ese t vojnika iz Sapca .
Samo je on jedini ostao od svih pridošlih.
Svj su se povratili naIrag.
(a) djed mi je ostao (posvetivši) se svoj im pčelama
(pa) je u ljanik veoma povećao.
(i) sudbina ga s (njima) s time zavarala (zanijela?).
Oca mi jc donio (kad mu je bilo) sedam godina.
i ovdje ga je naučio č itanju i pisanju.
Osamdeset godina živio mi je Olae u toj tvrđi.
Ondje ostavši pri,'czan za jedan zid.

IS
 III '

Napokon je postao aga ove tvrđave,

i deraž!jh'ošću bio je u narodu poznat.
Dvadeset i Iri godine bio jc lama dizdar,
i napokon ga obori ",jccno krećući stroj.
Umro je godine hiljadu devetnaeste.
Na kon(:u je smrt, ustrajnost s\"ijeta,
napokon i nas će doći reda.
Bože! daj nam svima (Svoju) milost!
Mjesto mog rođenja je grad.Dobor,
tamo sam se rodio, u tom gradu odrastao.
Koliko su mi prilike dozvoljavale, učio sam realne nauke,
a misličnu nauku, znanost, takođel' kasnije.
Suđeno je n.nma da se sami naobrazirno.
(a) što znamo, također da svijetu dokaJ:cmo.
Kod kuće (obitelji) sam učio Kur'an,
(i) posla'·.~i učitelj podučavao sam malodobne.
Ovako sam prO'·eo l'iše (dulje) \"remena,
naučio (s<ll.nao) sam 0\'0 znanje.

U OVOM DIJELU SE NAPISA ONO STO TREBA

DA SE ZNA TKO MI JE SEJH-MAJSTOR

Bio sam zaljubljen II (derviški rcd) Ummi-Sinan

i tražih i nađoh ,·ješta UČitelja (majstora):
došao je II ovaj kraj il' šeher-Oski.iba,
i nastanio se II tvrđavu Đakovo.
Ožcnh·ši sc ondje, dugo je vremena boravio
,,
ponekad ondje, a ponekad se povukao u Osijek,
pa bi se ponovo odande iselio,
jer ie selidba za \'idovite sunnet.
Premjestio se u PeČUh, odatle uzevši put,
nastanio sc II tekiji Memi·šah begovoj
i postav.ši dugo vremena šeih onog kraja.
a to jc bilo prije osvojenja Sigeta.
Kad god bi se ratnici boriti
s neprijateljima, on bi prihvatio bajrak.
Zajedno su i.šli pod Siget
i osobno su se borili tamo.
Oni bi ~ej/lU osed/ali konja vrijedna
i (tako bi) ga ratnici odveli na bojgtc
i tu bi ih kih blagos'lovio
kada su došli u dodir s neprijateljem.
Svijetla obraza bio ,ic ud.ick
Gdje god bi ih šcjh blagoslovio,
Zt\\'oJjcvši g,l Požežani
pozovu ga onamo u jednu tek iju,
r podigavši se iz P~čuha preselio se u Požegu.
DOšal'ši tamo, ba\'io sc molitvom (blagoslovom)
, Mnoge erbcine (kvartale) jc ondje proboravio.
a prijatelji bi mu dolazili iz udaljenih mjesta.
, ja bih navraćao o\'()m s\'etom, časnom čovjeku.
'II, On mc jc poducavao ovdje o telkinu (nadahnuću), propo,.jjedi.
l iskreno sam mu se predao na volju.

16
l sloga mi - šiO je razumljivo razumu pripade hidajet
(zastupstvO),
Hasan cf~'ndija mi je moj ~'asni scjh.
Polrao sam svoje !iL'e pra~inom nj~'g()\'ih nogu,
Mnogo ,i.:: gouin:J H!i.iu šejilo\'sku rduznosl) II Poicgi.
a mnogl' su mu pdstalk·(.' uošlc uu s\ujill .i_etja,
PcdL'SL'I .lc godina OnO\Tl'ln.::no bio š(.'jh
što u ĐakO\u, P'::l'uhu, ŠIo II PO/L'[,!i,
i. napokon. konac }i\ota muk bio II POll'gi
Otišad,j odutle, ,.\Uzco j.:: mjcslo Lt \·_kl:!l()SIi.
Grob mu k sll<,,'!.:isl,;" naroda:
dolar.niri.proJ<l/llki SL' onljL' nL' ZilUria\aju.
Nije od mene ustL'J;JU sroje naklonosti,
i ja sam SL' koristio nj.::gu\'oJ1l naklunošcll.
Stigla mc jc n,jcgm'd p,tinja, 111'::111.' - hijL,unika.
Neka il' hiljade zah,;tla S\·c\i.;nj.::m!
Ušao ~am Ll rcd il_ubranih en'na {('asnih ljudi u !'L'du)
i uspio uslanU\'iti !1l110!!l' tajnc mistike koje nbam pozn;\\-ao.
r.::doslijcd im.::na, L.lkvj su, l'[O \-iujdl.
s mirom sam \ouio tc\'llitk fubrcdi tl kojima s.:: H.'lil:u Božij ...,
jcdilhln.L
poštu :'.11ll pus[ao sagm'ornik ret!'l nauhražt.'nih,
čeznuu sam d" od njih Ulmt.'nl bl,lgos!o\'
Svojt.'\'t'(.'111<.'1l0 ","oga o!';a Ju,>ufag..:, olloHcmenug šl'jha,
bio sam priHi.llik.
I kada mi uta.:: ode s O\og s\,ijeta,
jwipadt.' mi sluzba - agaluk od njcga,
Tada je na Bosr1i bio pnšu lbmhim·han.
Njegm'o. zapo\"i,kd \-rijedila .lc koliku i f~rman.
Tc!iko jc hilo k nicmu pristupiti,
il kako .ll' (netku) moga{) dobil i i nam.i!.:i>lenk!
Ali ddtcr'l'min Kasim efclluij'l
i prij<Ltciji mi nastojahu, kao i on -
preporuči moju st\'ar sH>jim prijalL'ljilna.
A kakv ~e nitko ll\.' naml'lnu na njih,
a i sam (Kasim dl'm1ija) od.:: pa;:'i Ill'koliko puta.
i Bug daue le mi paša s\'rši posao.
Paša ,jc uvažio nk!!u\"<.'! rl jed
i mene u[-ini s\'ojim t\c)l-adZijum (dn ga blago:.i\'liam),
O\'::ti prl'u7xiscni st<lnO\'ao jL' lj \ludri(-oj,
naš[\ .iL' kuca bilu pokr:ti nk!!u\'ih blizu.
Kad ne bih s\'ake sedmke otiš<lu mu, U\Tij.::uio bi sc,
rekavši mi: "Gdje si, ne dda;:' se,,?
Odi:ak (u\or) mu k bio da je sn:_ pjevalo.
tl dr-jao .il" l1l'koliko gO~ltni,H:,1 (mu,>afirhana).
Bio j.:: uvijek o'>obnn za Irp ...·zom:
i bogataš i stranac bi se koristio njcgm'im .Idom.
Dogodilo bi sc, ponekad, da bi gosl k<lsno stigao,
ali jc m'ijck našao ono "to mu jL' su(kno.
Imao je brojna z\'anja (polo/a IC).
mlloge cit!ukc. puno zasi,ianog (u':ijc\'aJ.
Volio ie goste i dcrviŠI.:,
rado\ aa bi :;'C uri ,kk d~\ ih gk-da
; rm'ma njihovim :.ta1cžim<l oU':I\<lO im (:ast.

17
 A učtnja!.;c it! jako \"olio.
rero mu .lc bilo ilt'OI", bin pisa..:,
il'
Dosta sposohan ul:cnjak i ~awilll na~itan.
SlužIm mu jc bila na uI'oru.
Kada bi IllU fedri dll~t,a ua sluzi
I'l'Oma mnogim liudima udniu bi dobrotu.
Tko bi mu dusi\o. oli:,;to ic' \csC(J l na-;l1lijan.
Brojnim dobrol.1Jna l' nalu-anio
bilo na domu. bilo tl s/u!:ili.
S mnogo strana jc bla!!osiljan
i, ~rllibuiući, prihvati Pltt Vk':nus(i (unu'ijcl.
)'IUj:l ic mulit va o\'a: da mu S\c\"isJ1ji
J;ldnc mjeslO II IlZvi.\cnom r;t ju.
A Iko ~rldO\'('i muju j molitvi rekne ."min.,.
n.:k;! mu SH'\'isnii budciam;H; da ĆC f!3 nci II I'a.l
Du~i umrlug Kasim dl.-'ndik, dLl~j BOljeq vjcrr.iJ'3
l!~'ka jc po/(II'~I\' na njega.
flol il radi proud "fatihu"
Tri nlu ~ir1iJ o,>lados!.'. TWj"t,u'iji Ahmctbc.l!.
Odn jc odlak on držao fprl·U/.t.'uj sam,
i jt:r mu ,ic ou o,'a ust:llo S\t: g.OIO\·o:
,I i slui:bt:. i Jllno~o ubilj;!. nt:krt:tnina.
\'rlo je '-idI pl!lU, paln~'tan j ris'le.
Kako god r~'kllc~ gospodst\·o njemu pristoji.
\'do uguuan, doonx'udan i dubra ,rea.
I ~:O\'or mu je sladak, ~U\'ori hlago.
Tko mu \Jd lIcenjaka t.I0đl' na razgo\'or
lajdi ponovo mu doc
Trairro su pred nUm knjigt',
\k:anija, gu\-or mu ,j..: mijck /) naucI.
PotPUIlO ,h: poprimio o(in n'll':in _
,\'akaga je on sHJjim hlagodatima hranio.
\:apredlJvrJ'k s d;ln;) na dan u Sa\TŠl.'lbh'u.
Njq!U\'i ~{J\'ori hili su puni mudrosti.
Na bosanskol!l tlh'anu kod ddlcrđar-cll1ina
naJaT.l'~'i Sl' u sluibi, lenicu oka _
Odžuk mu, orobi haramija:
Sto n\' udnose, onu sn: popali.
On sc [ada nala/"';c II borbama,
na istom mjestu laje-dno sa _loš S\Ohl dva hrata.
Nitko ne možc procijeniti mu ~Il"tu:
j/gor.ie gOlu\'O osamdeset komada knjiga.
Sagorje kula i sn: ~to bi u njoi,
Ostado~1! samo k.mwni zidari kule.
Eto lako mu ~e IgodiJa 0\"3 -štct;),
Da Bag dadne d .. ostanu g!a,·c Idra\'C
Neće nedostajati <;l'cbmi rahto"i, kuma.ši.
Braca mu :\Iibeg I Hasanbeg
Svaki pojedini s dana na dan
n<,;ka mnogo nn O\'om sviletu poi:ive u bogatst\.u
i neka postignu ono ;10 god žcle.
Osim Boga llitko 10 ne zna,

18
da li je opskrb" bija i.nwl njihovim glavama:
biii :m otisli na miesto opasno
i slrl1i su pnx! tupon: i puške.
Na ah:ljc je pucano iz topm·a i pusaka
i mnogo jc ,·itCl.O\";l tamo budzašto prodalo.
Neka je molit\"a s\"<lkog čo\·.kka ovakvu.
Sto će doći na glavu, nek dotle na materijalnu ;lclu.
Mnogi su od \·dikaša II lom ratu.
puslali šehidi i na lom mjestu glave izgl1bili."')

Posladli njega kao zeta

Nije sc tlstczao d" ["mo št<.. tu n~lpn.\\"i.
Saznalo se tko ~ll bili harnm1iic (h;'ljtiudJ
bar sc to iznadc.
Sto mu .it.' šaka do~lu, on [HUO uržnše.
ProklL'lnikt! stiže kazna.
Neka Bog lbJno.: ua se sve pronat1i!
i da mu njego\' im<.:lak opet u ruk<.:- dotle
0\'0 sc zgodi. n",ku sc rrepriča\·a
II gouini ratovanja $uitana-Osmann.

OPIS KARAKTERA OSMA.N EFENDIJE,

BOSANSKOG DEFTERDARA

Kasim dendija mc posta\"io dizdar-agam.

Aga!uk nisam dugo zadržao,
godinu i po bio sam t\Tđa\"i dizdar.
čuvao Ini grad (Dobor) S tim činom.
Kasnije sam ga ipak ostavio.
Naumio bijah da radim što drugo.
Pruda\"ši agal uk pretvorih ga u novac -
za dušu sl·oga oca osom·ah zadui.binu.
U\"jctm·ah da mi djeca uče (čitaju):
Jasin. ajet pa ajl~t.
Zatim sam postao hatib (di.amije) II hkcšu
i od le bogougodne sJu.žbe dobih sto je određerIO:
po jednu aktu plać..:: u cijelom.
Bio sam sedam godina imam i halib.
Jednu tijesnu džamiju SlI bili seljaci napra\"iJi
od plet~~na, zemljom objijepili.
Družina (džcmat) mi ne mogaše Slati II dj.amiju,
il uz Bajram. ni II sam harem (d\"Ol'i~tc) džamije,
Zimi. na snijegu. dh'mal mi napolju.
ostajnU bi vednom lamo.
Nastojao sam da se izgradi \"elika džamija.
Pa sam se na mnoge ljude obraćao.
S,·c,-išnji mi dade pt-ijale! ia - druga.
i tako jednog dana bosanski dc.fteruar.

*) Nedostaje jedan list, na kojem, čini se, da go,·ori o po-

hari Odžaka.

19
Modričanin Osman efendija izjavi
i odmah izvadi novac i dade ga u gotovu.
Skupivši majstore ugovori h (sporazumjeh sc),
i č,' rsto se prihvatih izgradnje dto3mije.
On, Osman efendija, učinio me je blagosivljačem,
Proučena mu je hajirl i molitva (doval.
Sagradih džamiju, savršcno kako treba,
n mene je postavio pomoćnikom džamije,
dao mi je sinu s lužbu da poziva na sallu ,
i to je zabilježeno u beratu najprije.
za. imama, hatiba, muez.ina,
muarrira, kajjima i "aiza
odredi dužnosti i ubilježi pl aće (u lufe).
Stekavši veliki se\'ab i dobro djelo,
upravo kad je sve bilo učinjeno,
i kad su mi dobro došle pla će,
dođe II zbor i umiješa se smutljivac.
Htiju ći da mti je njegova riječ preča.
Tužbe napravi, ne dade mira,
a natjera mc da 703 nevolju ostavim službe.
Neka mu ni jedan čas ne bude bez belaja!
I ovo, da objasnim neka se ovdje čita:
Neka mu bijeda uvijek na glavu pada!
Smutljivci mene učiniše s \'rgnutim;
nitko to ne nađe opravdanim.
Pri gradnji d~.amije sam mnogo pocinio muke,
Zo'l.pclljane poslove riješio sam i raspleo.
Smutljivcima koji bjehu uzrokom,
neka Bog dade nesrCĆu. Prm, ne najeli se hljeba ,
Aga-dC'do! Ne proleži na dugačke govore,
kad s i vidio da su smutJji,'ci potegli muku.
Nego učini zah\'alnost i priznanje S\'evišnjem.
a Osman efendija zaišč i molitvom sreću!
U S\'om rodnom kraju, u Modri čoj·kasabi
mnogim su ljud ima bile ispunjene želje kod njcga.
Susjede je on poštivao,
a mnogima dao dobru službu.
Nek se sl ide da ga posluže,
jedući njegov hlje b i nimel (b lagodat)
Bog dade, on mu posao izvdii.
Mnogom je kod njega njegova želja iZVršena.
On je onaj koji je sagradio han u Modri čoj ,
(zatim) medresll i još ne koli ko dućana,
Pa je njego\'o dobro djelo i mckteb-škola.
Svj i veliki i mali bili su mu dovadžijc (blagosivljali ga),
S njim je Modriča dobila svoj sjaj.
jer dotada (do njega) Modriča nije bila ništa.
Bosanskim \'ojn icima (kulovima) njiho\'e plaće,
pri dijeljenju nije uzimao nikakve pisarnine (pristojbe).
Pridoš li defterdari su jeli i gnječili,
pa su vojnicima kapale suze iz očij u,
a otkada je na Bosnu došao Osman efendija

20
bosanski vojnici su uživali, a i on.
Zadovoljavao se sa s\·ojom plaćom.
I svatko tko je došao, dobio je svoje što mu pripada:
prošle 7.aostatke, sve prolaze.
I sad sc zaklinju njegovom glavom.
Plaće im 011 postavi u red
I to odgovara svim kulovima (bosansk im vojn icima).
Za njega sc mole svi graničar i .
U dodir koji dođoše s njim.
Od svakog pojedinog dobio je blagosh'ljanje
blagosivljaju ga bogataši i siromasi.
Nastojcći da pribere dl"1.avnoj b lagajn i,
Nemoguće je da nije dobio scvabc (nagradu Svevišnjeg).
To je služba za islamsku vjeru,
to je ovozemno i .·ajsko \"eliko bogatstvo.
Bez plaće nitko ne može č uvati gran ice,
jer čo vj e k ne može opstojati bez opskrbe.
Oni koji su jamci za njegovo opskrbljivanje,
takođ e r su od onih, koji nadzi ru granice.
Velikim se dobročinstvom smatraju i oni
koji god se nalaze u toj služb i.
U ovu službu i u ovaj (zanos) ljubav tko upadne.
nije čudo ako preži\'i (život) Hidra.
Kod Boga je 0"0 veliko djelo -
svaki čovjek, u7.živi u s\"om zanimanju.
Oo zasjednuća sultan·Mustafe
četiri je godine bio dehedar Bosne.
A kada jc zasjeo Mustafa·han,
otada je (bosanska) blagajna bila pa prošla.
Tko god na ovo moje blagosivljanje
rekne: _amine!
(na Sudnjem danu) neka Božji
MHjenik (Muhamed ResululIah) bude mu
zagovolTlik (kod Boga).

O ZULFIKARBEGU

Zulfikarbeg, znim knsnbe Modriče.

Zulfika rbeg, zvo mi č ki g[nvni zaim,
otvorena mu je uvijek ku ća dobroč in stva.
Razmišljah da ga vidim,
konak mu je drugi modričk i han.
I otac mu je bio s nj ime.
goste je naročito volio.
Postao sam učitelj Zulfikarbcgov,
neka je Bog uvijek zadOVOljan s njime!
Kad god bih došao, č ini o bi mi izraze (poštovanja).
Premnogo sam uživao njegovih darova -
neka mu se povcća život i bogatstvo!
To mi je uvijek želja pri svakoj molitvi:
Neka mu Bog dade da mu se ispune S\'e želje,
Neka mu bogatst vo prožive njegova djeca,
a neka se Svevišnji smiluje njegovu ocu

21
l amidži mu, ponosu vitezova.
O bože! odredi im da otprhnu u raj,
U raj. u zagrljaj rajskih dje\'ica!

POVOD PISANJA MIRALEMA IBRAHIM·BEGA

I NJEGOVA STANJA

U knjigu napisanih uglednike i gospodu

da moju knjigu cijene.
Kad im knjiga dopadne, nek se razonode,
i nek znaju mnogo štošta iz povijesti,
pa neka mc se trajno blagoslovom sjećaju,
mene, jednog siromaha,
skromnog s mnogo nedostataka.
U njihovo susjedstvo imam pristupa -
Svi pojedini iskazuju mi prijateljstvo,
i poštovanje veliko, preko moje sposobnosti.
Za djecu sam isposlovao službe,
pa sam opl;krbljen bezbrižno živio.
Gdjekad bih kod kuće sjedio, pišući svoja pisanja,
a kada bih zaželio razonodu, putovanja, odlazio bih u šetnju.
Fetihlija Miralem Ibrahim beg
izvor je dobrote, darežljivosti i dočeka.
On je volio stalež učenjaka-uleme
i svakog pojedinog bi darivao poklonima.
Bio sam zarobljenik njegova prijateljstva.
I dušom i srcem sam volio ovog viteza,
pohodio bih ga kad bi me pozvao,
a po gdjekad bih dolazio i bez tQga.
Nije mu u odžaku nedostajalo gosta,
u svakom kutu bilo je puno gosta,
obilno ih gostio hranom.
Dolazili bi kako derviši tako i ugledniCi.
Imetak i bogatstvo mu je pritjecalo u odžak.
maslo i med tekU su kao s neba da padaju.
Imao je čitluka dosta. k tome još i zijamel,
u potpunosti bio se sredio i razgranao.
Upravo je šest subaša koji su hodali,
a još k tomu mnogo sluga i pomoćnika.
Raja mu je sijala zemlju i kosila.
Bog je dao da jc on sve zgotovljeno jeo i pio.
k tome je on mnoge plodine prodavao,
ali novac nije vezao, nego bi sve u obilju trošio.
Konji, odjeća i oprema potpuno izvanredna,
a stajahu vojnici (sluge) sklopljenih ruku.
Svatko ga priznaje zbog njegova (čuvenog) odžaka
jer mu u Bosni nema ravna.
Nek mu Bog njegov živol i bogatstvo
s dana na dan poveća, također i ugled.
S\'evišnji mu je Bog odžak učinio uglednim -
želim da ga još više učini unapređenim.
Neka mu Svevišnji pokloni sinove
i neka u bogatstvu svaki dugo proživi.

22
Vidio sam mnogo njegom pri,jatcljstva a također darova-
Seka mu Bog da zamjenu sjutra (poslije ~mrlil!
Gdje kod bi sc nala/ilo kakvo \'oće,
dolazilo bi u odl.ak i u:li\'alo ~C Ucla sc)
Jaka kahva, puni findiani,
povlačili bi se po srijedi a du~c bi ih pile.
Knjigom sc je trajno zabavljao,
i sabirao bi one koji su obr3.lovani.
Svome šejhu je odavao pocast zatim,
ljubav i iskrenost su\'Bc.
Jednog dana utrpa mi u ruke neku knjigu.
!'Itari primjerak, ne wa joj se ni glava ni odlomci.
To je knjiga bila Dl.amasbnama,
a po računu pisana je bila prijt:! devcdeset i šcst godina.
Pljcsna\a, pismo mnogo iskvan:no, oštećeno,
toliko islrta da jc gotovo nečitljiva.
!\ačin pisma bio je .kgrtski,
k tome mnogi slihO\i izašli i7 metrike.
Nakana mu bijaŠe da bude primjerak tisto napisan.
Reče mi: .Napiši (prepiši) 0\'0 i dovedi u red_!
Sjedoh pisati, oaorivši teliri oka,
pa kao biser jedno 1:3 drugim nakitih
i još k tome mnoge sam kitice sam dodao
pa ih poHh prite istakao, učinio sadri:aj.
I njih sam cnenilom napisao, da bi bilo jasno,
da sc 7na, šta je smisao priće.
S ljubavlju sam s\'aki momenat mlatio perom
i hvala Bogu kaJa dođoh do S\T{;dka.
Bilo je potrebno da joj napišem datum,
da sc l..Oa kada je pisana.
(Ostatak nedostaje ali slijedeći listovi sadri:e pjevanje o "Rato-
vanju sultan Osmana i njegovoj tragičnoj sudbini .. ).

B)

Razmišljah i lastadoh, jer !>c u to vrijeme

zbilo koješta ŠiO je trebalo opisati.
Iste godine mnogo čega se /bilo,
mnoge tuge, ali i mnogo radosti.
Zasjede na prijestolje Mustafa han
pošto jc taj sultan bio mnogo godina /at\'orcn.
Da suštinu događaja opišem
i da tako s\'oju knjigu proširim jednim dodatkom.
POŠlO je sultan Mehmed bio umro
zapade sultanu Ahmedu kruna i prijestolje.
On je bio posta\io za sultana Mustafu krletku
u kojoj je tetrnaest ljela presjcciio.
Cclrnaest godina podnosio je ondje osamljenost
i na taj način je zadobio duhovnu snagu.
Kada je sultanu Ahmedu <.lo~ao smrtni čas
.. in mu nije narastao, bio ic mali.

23
 Vidjc\~i !tta će mu pa~ti na giani.
prepusti \'Iadar~t\'o ~\'ome bratu.
Tri mjesloca i ';est dana bio je sultan
I u njegom imc sc je ućila hutba (molitva petkom)
A i f,,"rrnani !ote na njego\,o imc ildavali,
Tri-četiri tO\"jeka, strahujuci ~ta će mu pa~ti na gla,-u.
(P07nata itreka _Na teJe dolaJi jo~ tCic..-)
bratka mu sullana O~mana
nl'nadno ustolite jednog dana.
On naredi ua strpaju u 7at\'or sultana Mustalu
dried da tome sultanu odgo\-ara ta ne\,olja.

UZROK VOJEVANJA NA POWSKU I POVOD

OSMANOVE POGIBIJE
Onog vremena kad J'asjL-de na prijestolje Osman
i kada ..c po njegO\'oj \'Olji vladalo,
bio je svjei: (mlad), a svijet mu bio malen (tijesan),
traZio je kakvu izliku da zaratuje.
JI poljske zemlje zalijetali .. u SI..' mnogi kOlaci
i s lađama svojim plovili u dalekc k"ajeve;
hlamskc lemlje bi pljačkali
pa je mnoga pokrajina bila 0puslo~ena.
Sultan na Poljake naumi zarato'-ati
i ne bi moguće od loga ga sprijl'i:ili.
VCliri su nasIojali da lO sprijCče,
jer \'ojna na Pol,jsku bila je lada leška.
U toj zemlji tcSko je manevri rali s ,·oj .. kom,
u njoj nema ni pa~e (la konje), ni mesa ni hljeba.
Te~ko bija"e prenijeli (\'ojnu) opskrbu,
a ni l..a Četrdeset konaka ne moze sc lama stići.
Sultan Osman nikoga ne poslu~a,
(nego) lapo\'jedi da ~e \9jska sakuplja.
U sedmic..:i jurje\'skog dana
iz Carigrada ilađe sultan Osman
i na \'odi Dunavu postavi mOM
hlijući sc osvctiti Polj~koj.
\;a lemIju je namc!nuo tl'Ške namctc
i mnogo opskrbe ULe nasiljem,
Car nijc imao ni jednog 'czira
ko;i bi imao iskustva i spretnosti,
Sirotinja je mnogo tlačena,
(jer) dado!';e mnogo opskrbe i gOlo,"ine.
Nema sreće ako ~e u vladara dcSa\'aju nepravde,
a ućin,jeno je na lom pUlu mnogo nepravdi,
Bog nije ladovoljan ako sc tini nr.:pravda,
KaJna za nr.:pra\'du je kratkotrajan ži\'ol:
Niti mu sreća posluž.i, a ni život,
na s\'ijetu mu oSIade samo pUSlo ime,
Sam ni jc znao kako trr.:ba da sc bori,
a od onih koji lO znaju nije primao savjete,
Granični ~ti tome su \'je~ti
jer su, ratujući često, glavu razbijali.
S nijemom poslu5no~ću \'jdtina sc ne da iska7ali.

24
Ni vladar ne znaše tc vještine, II ni doglavnici.
Svi prijedlozi i protumjere bijahu osujećene.
Nije se znalo kak\'og kralja ima kaurska zemlja
ni koji su kraljevi kaurskih zemalja dali pomoć u vojsci
imovini.
Mada je bio ,·elik carcv tabor,
ne htjedoše sc.! bOI'iti ni janićari ni spahije,
ne bješe nagrada ni unapređenja
i podređenima sc ne davaše ono što ih pripada.
Mnoge spahije među rumelijskom vojskom
upušta le su sc katkada u borbu.
U početku mnogi od njih postadoše šehiti,
a mnogi izađoše ranjeni iz borbe.
Bezi i spahije se pokatkad
među sobom kao ovnovi na trgu tukli.
Janičari se nisu htjeli boriti
ne dobivši dara i hljeba od cara.
Zbog oskudice hrane vojska je bila uznemirena.
Stajala je pred neprijateljem trideset i osam dana.
Mnogi je hranio konje lišćem (s drveta).
Da ne stiže tatarski han
vjerojatno ne bi bilo izlaza (iz nevolje).
Tatari napraviše pro\'alu II zemlju Poljsku.
Uzevši brojnu stoku ondje je prodavahU.
Pet puta po stotinu hiljada izvukoše zarobljenika, malih i
velikih.
Više stotina hiljada bilo se sabralo nevjernika,
što pješaka, što puškara i ostalih.
Njemački kralj bio je spreman na pomirenje.
Pojavi se tada varka.
Poljak je poslao s\'oju vojsku
i potpuno ispraznio svoje pokrajine.
Umjesto njemačke \'ojske zauzeše oni mjesta.
O tome obavijestiše šaha i vezira.
A sad gleclaj šta mi suitan lada uradi -
odredi za vojskovođu erde!jskog kralja Bet[ena,
a bosanski obveznici i umirovljenici
te ugarske sposobne okindžije bijahu određeni da se priključe
Betlenu.
Mnoge provalc i pljačke naprave u njemačkoj zemlji
čak do iza njemačkih gora.
Tamo je više pula išla mnogo četa,
pa izyukoše mnogo man'c, sto hiljada zarobljenika.
Onaj tko bješe puki siromah ?aimao je mnogo imetka.
Cijela pokrajina iza Beča, u dubini osam milja
bi razorena, popaljena i poplijenjena.
Njemački se kraj bijaše jako uznemirio,
sa češkim se kraljem bijaše udružio.
Na obje strane ustala je vojska.
Njemačka zcmlia bila je puna akindžija.
Da se opct vratimo carskoj (suJtanskoj) vojsci,
da vidimo šta se tamo zbiva.

25
I,
I' Neprijatelj, prestrašen od Tatara
nastojaše da zamoli mir.
I Vojska se jedna s drugom
pomirljivom pokazivaše
tako da svak svoj posao vrli.
Obećaše da će davati harač
i uz taj sporazum se raz.iđoŠe.
Kasnije se neprijatelj protivljaše haraču.
Neće davati. rekoše, zavjeriše se.
Sam Osman dade vojsci privolu,
da se vojnici vrate kućama.
On sa svojim janičarima ode II Carigrad.
A sada slušaj šta sultan uradi s vojskom:
Vojsku svoju ne pozdravljaše,
nili je lijepim govorom svakoga tješio.
On se razbjesni na janičare svoje
i uhvatio ga bijes za osvetom,
lašto se II ratu nisu više potrudili
pa neprijatelj osta na bojištu nesavladan.
Sloga htjede da svoju vojsku uništi.
_Nanovo ću popisati novu vojsku« - tako je govorio.
Strast mu je nadvladala pamet.
Stare svoje borce nije uzimao u zaštitu,
a one koji su imali pritužbu nije nikako saslušavaa,
niti je nadzirao silnike.
U njega ne bješe ni trunke pravednosti,
pa je mnoge ljude stvorio sebi neprijateljem.
Bio je mnogo skJon škrtosti,
i kad bi prosjak došao, ne bi dobio dara.
Bijaše nakanio da pođe na Cabu,
pokupivši svu carsku blagajnu.
Prijestolnicu je želio premjestiti II Egipat ili Damask -
dade da se o tome pronese glas unaron.
,.Rastjerat ću svoju Slaru vojsku Uaničare)
i sve ću im isprave na ognju spržiti .•
Smutnja mu bijaše čvrsta nakana.
Ne vodeći napokon računa o svome prijestolu,
zlato i srebro, gdje god je našao
i sve dragocijenosti uze i digne,
pa šta više i na ćelenku na uzglavlju očeva nišana
ruke je svoje pružio.
Napuni škrinje i korpe,
vrijedne dragocijenosti sve uze i diže.
I napokon je ruku digao
na zlatne kandiije u očevoj džamiji.
Svršivši sve putne pripreme
naredi da mu carska pratnja pređe u Uskudar.
»Sutra kada klanjam džumu namaz
i uputim Bogu zahvalu i molitvu,
ne zadržavajući sc nimalo, odmah prelazim i idem •.
Nije odredio zadrlavanje ni II Uskuda.r u.
Vojnicima onim od tridesete ulefe zapovijedi,
ne vodeći računa o njihovim prilikama.

.1 26
Onaj kome je tO naređeno sve saopći VOJSCI.
Svi rekoSe: .Sta ovaj sullan jo~ hoće od nas?
Mi smo u mtu upali u mnoge dugO\'c
i s mnogo duga natili sc u svoje \·ojarne.
Nije nam dužnost da idemo na Cabu,
inačc se ne bi protivili onome šio smo obećali«.
Padi~ah veli: _Kako bilo da bilo,
onaj vojnik koji mi je vjeran doći će i naći me.
Koji pak meni ne dođe, nije moj vojnik,
a ja tu mjesto njega naći nekog drugog vojnika«.
Polcšc prenositi carske čadore
pa se na taj način pokazala čvrsta odluka o sultanovu odlasku.
Sada pristupiše sultanu s,·i učenjaci (rekavši):
_Nije dozvoljeno da ti odlazi~ na taj pUL.
Nije izašao nikakav zakon od tvoj ill pređa
s kojim bi sc tvoje namjere slagale«.
(Za to) dostave caru deciziju: .Ne idi«!
Padi~(lh se rnsrdi i podere deciz.iju.
Učinivši tako, vojska se uzbuni
pa skoče svi na noge, i malo i veliko.
Obavijestiše se svi, kako siromašni tako i bogati.
I tako sc svi skupe na jednom mjestu,
zatvorivši džumije i woje dućane
i prih'·atišc u ruke svaki oružje.
Napraviše zbor na kojem st\'ore zaključke:
.Ako sultan želi da i dalje ostane na prijestolju,
neka one smutljivce, njih osam na broju,
dade da ih smaknemo i proJijemo krv.
Oni su ti koji su nagO\·or;!.i sultana
da sc upropa!lti kruna i ćullahi:
Dilavcr paša, koji jc vcliki vezir,
a jcdan od njih također je Husejn-paša,
od njih je treći Ahmed-paša
(Zašto ne bi pobili smutljivce)?
Tu je i Baki.pa~a, pa boslandži-paša,
i sultano\' hodža je svjetski smutlji'!3C,
a sin hodlin je sedmi.
On je kadija, "Ii zar mu pristaje zvanje kadije, -
to je Ilcdozreo mladić
koji nije dostojan slu~.be carigradskog kadije.
Osmi od njih je kizlar-aga,
podmukli carski izdajica, a buntovnik protiv Allaha.
Neka nam njih dade da ih posmičemo
i da u isti mah vidimo kakav je na~ grijeh,
budući dn nas car hoće da uništi!
Sla su stari borci pogriješili?
Sla mu je ~vrha, pa da popisuje no\'u VOjsku?
Zar je to padišahova pravda i savjest?«
za popis \'ojske bio je odreden
stari Jusuf aga, jedan od notornih izdajica.
On je pripadao kizlar·aginoj sviti,
od onih koji pripadaju baitadfijama: lO je jedan petljanac.
Bio je navodno zastupnik (čirak) kizlar-age,
l\.Ji čirak kojemu jc nedostajalo ulje.

27
II II

II
Poslao jc vojvoda Turkmena.
On je popisao brojne jedinice
i još k tome dvije-tri hiljade konjanika,
sejmena još više negoli konjanika,
a i Turkmeni su s njime hodali.
S,"C mu je to navodno bio naredio suhan Osman.
Ferman je giasio da se popiše i pošalje
dvadeset do ćetrdeset hiljada konjanika_
Ovoliko brojni konjanici i toliki sejmeni
uputiše sc prema Stanbolu.
Jedva je ostalo tl'i do četiri dana hoda
da sc približe SIMbolu, tako znaj.
Povodom ove odluke sve učenjake
a i časne šejho\'e i dobre ljude
poslaše u dvor padišahu.
Vojska jc stajala čekajući odgovor.
Oni Ll podnevno doba uniđoše u saraj.
a tek u doba ićindijsko dobiše "ijesti:
Padišah od onih zatraženih (ličnosti) ne dade ni jednoga.
Ne pristade da se životi uništavaju .
• Nek mi je vojska mirna j uljudna,
jer jc hiljad i vrana dovoljno bačen jedan kamen«.
Cuvši vojska ovaj odgovor
Uniđu II saraj i otvore vrata,
a padišah sc premesti, otišavši II bašču.
Slušaj sada, šta vojska uradi:
Prvo sve istražiše
da bi gdjegod ondje našli sultana Mustafu.
Vojska naiđe na jednog mladića solufjiju
i spopadnu ga odmah s pitanjima
.Oaj nam djesti o sultanu Mustafi,
inače ti neće ostati glava na ramenu, tako da z.naš.«
Mladić sc prestraši za život svoj
i odmah im dade znak na jednu kulu.
Bio je u toj kuli ulaz duboko pod zemljom -
navodno četI-deset aršina II dubinu.
Bilo je nemoguće iznutra iz saraja pristupiti u kulu,
zato se s vana uspnu na kulu,
s vrha probiju i malo razvale,
odsijeku užad od čadora
i jednog od njih spuste oni ljudi,
jednog spahiju po imenu Sabana
koji nije imao straha i nc izusti\'ši ni jedne riječi,
spuste ga na dno kule.
A mnogi su stojeći vani drlali kraj užeta.
Istražujući dno kule,
odjednom nađoše u mraku vladara.
Ovom velikom vladaru, gladnom i bez mlijeka, život je visio o
dlaci.
Sultan upita: .Tko je taj koji mene traži?
Palim zbog žeđi, dajte mi vode.-!
Jednu čašu vode mu spustiše.

28
Uslijed lova ga malo raspoloži še.
• Sta tralite _, upita vladar,
oba\'ijl..'stih! mc. Sto \am je namjera_?
Spahija mu tada u isti ča .. rete:
.Bogi mi, .. retna jc naša namjera!
Na.mjcro nam jc da tc pusta\"imo na prijesto
i na car)t\'u tebe Opel da "idimo-
Kraj njega <,u !.jcdilc cl"ijc d\'orkinjc.
U molitvi Sh!mogućc..'m Gospodaru
i/vade ih odatle napuIje jednu po jednu.
Tada sc pu"a\'jctoHIŠC u daljim mjerama.
S,'eza\'~i cara i<;poU pazuha
uvuku ~a sa dna kult:'.
Na lo jJ'\ uku i Sahan-bcga.
Za pasom mu bija!ie hrana I..oju je sultan jeo:
Jedan komadić crnog hljeba, koji je !milan jco. tvrđi od kamentl,
j na jednoj kosti komad pljc,>ni,-a mesa.
Svelaa jc otrag i onu ha .. uru (prostirka od rogozne)
koja mu jc 'ilu):ila Ja postelju.
A lU jc bio i jedan pojas bijele boje.
prljal.', pljesni\', vrlo !>tar, od mnogo godina.
Na (earc\'oj) gla,i cma kusa opru7ena, brada narasla,
a crna. kau da je obojena.
Tako je bio blijed! S"i koji ga "idjel,e reko~e:
_To jc drui!i Ju~ur, izvađen il 7.emlje.
Oči. obr\"c jako crne, lice blijedo,
Sjaj lica (ooraJ.av3 ~el u bistrini_,
"a.~a\"~i il mraćnog mjc~la O\'aj vladar
(pričinjau ,"cl kao mje~l'C na nebeskom svodu.
Oni koji gu \"idjcl,c po<,ta!l.c stra~no i7_ncnađeni.
Nitko nije imao snage a da nije proplakao.
Jcdni plaću, a drugi di)u ruke na molit\'u,
a jedni bacaju ~'oje turbane u ..rak.
Nebeski ~\od ... c ispuni od uJ\'ika i galame.
Stite gla ... l.ah\"alnosti na s,'e četiri stranc;
netko od r..ldusti oslobađa :ovoje 7arobljcnikc,
netko u~ljcd nvdraganosli dijeli zlaIa i srebro.
U tai ča,> također i carica majka
vojsci je činila darove inallrade.
Jl\adi\"Si d\"ade~el kesa Ilatna i srebrCIlu novca
posipu~e po "ojsei carica majka.
Još se k tome preprićuvulo
da je .iu,; \"i.:.e dobio duhome snage
O"aj "eliki \"lad3r, otkako jc bačen u zatvor.

I
Sjela jc na serd)adu (tepih) ona carica
i odatle ...c nije micala.
I nije propustila ni jednog dana ni noći moli"·u.
Pune teliri godine jc postila, o'>im na bajram.
Vladara odnesu pod kupolu,
svuku sa njcga onu jadnu odjecu
; obuku mu eUnike haljine.

29
Dovcdu ata, da bi ga posadili,
ali vidješe da se od slabosti ne može na konju držati.
Lako su našli jedna kola
i posjednu sultana u kola.
Od njeg se nije rastajao nikako mladić soluflija,
niti dvorkinje, ni majka sultanija.
Svi uniđu sa sultanom odmah u kola.
Kola su prihvatili Vojnici rukama i vukli,
i odvezli taj dan u stari saraj.

***
Cim jc vijest čuo sultan Osman,
naime da jc Muslara han izvađen iz kule,
straJl mu odmah pade na dušu.
Velikog vezira i kizlar..agu
dade kao il'(vu, da se odbije bijede.
Svezavši im čvrsto ruke
pošalje ih po jednom agi vojsci.
Pošto ih jc aga in'eo izvan kapije, reče:
_Ako su vam cilj ovi koje tražite,
prokletnici, uzmite ih, car vam ih daje!
Ušt, šta ste s lime dobili«?
Cuvši vojska (ovaj) gadni govor
isti čas agi odsijeku glavu.
Također i kizlar-agu i veziru,
nc ostavljajući žive, u isti mah usmrte.
Opet suitan vidje da se vojska neće da smiri
i ne nađe la to načina ni mogućnosti.
Ovaj slučaj sc zbio osmoga (dana) mjeseca redžcba
a bijaše četvrtak.
Husejn-paša i sultan Osman
tražeći spasa, da se izbave bijede,
gledaj što njih dvojica poduzeše:
Kuda da sc sklone i kamo da odu;
budući se trebalo čuvati vojske.
_Nama treba skloniti se u neki odžak,
hajde da idemo do janičarskog odžaka!
Vjerojatno će se oni k nama povratiti«.
Ova im se nakana učini lImjesnom.
Noć dođe, oni se smiriše.

***
Vojska sc poboja za sultana (Mustafu) u starom saraju
pa razmisliše i o tome odlučiše:
Opet smjestc u kola ovog vladara
s dvorkinjama i care\'om majkom
kao i onim mladićem soluflijom,
uzmu ih i odnesu s lakoćom.
Tako dođoše u janičarski odžak
i smjestc ih u Orla džamiju.
Tc je noći mnogo spahija vršilo stražu

30
držeći oružje II rukama i ne ispuštajući ga,
a II džamiji unutra molio se veliki vladar.
Vele: nije ni časka zaspao ni išao spavati.
Neko bi vrijeme klanjao notne molitve,
n neko bi vrijeme molio, stojeći na nogama
II bogomolji ovoj.
U neko doba noći vojnicima pade na um
i počeše govoriti: lIPostali smo nesmotreni:
Zašto da ne pripazima na sultana Osmana?
Pobjeći će nam, ako mu tO ne onemogućimo.
Mogao bi ove noći pobjeći na drugu stranu mora,
spasili se iz ovog grada i pobjeći,
a tamošnja obala je njemu sklona.
Tko zna šta će nam onda pasti aa glavu.
Mnogo ĆC biti neizvjesnosti i proljevanja krvi.
lli ćemo mi ili oni pobijedili«.
Razmišljaše vojska koja se tu naMa.
Bila je II strahu da ne upadne II kakvu varku.
Cuvši 0"0 sultan Mustafa
jednom riječju umiri vojsku:
»Ništa se ne bojte, vet odmah lezite,
ali neka z.nate, dođite u ranu zoru_!
Cuvši vojnici ovaj odgovor
svi spokojno zaspaše.
Sultan Osman s Husejn-pašom, za nevolju
preobukoše odijelo i u ranu zoru,
da nađu lijeka svojoj neVOlji,
dođoše janičarskom agi.
A da bi pridobili njegovu naklonost
donesoše mu pedeset hiljada dukata -
ako nije biJo više, nije bilo manje.
Po pedeset dukata na svakog vojnika,
da bi se vojnici prevarili na ovaj dar.
Još k tome po pet akči da ih unapređuje.
»Pročitaj vojsci moje carsko pismo.d
Aga odmah ode među vojnike
i kada je stao nogama na treću stepenicu,
držeći u rukama carsko pismo
i rekavši im sadržaj pisma,
objasni\'ši dar i unapređenje,
među vojnicima je napravio 7abul1u.
Dok je gO\'orio. prilikom izlaska na most džamije,
odjedamput ga handžar stiže u lice.
Neki spahija, stojeći kraj njega,
udari ga h8ndžarom i u čas obori
te se strovali s mosta na tle.
Vojnici ga sasjekoše na komade.
Odatle pođu u agine saraje.
gdje nađoše Husejn-pašu
pa ga ondje sasijeku na komade.
"lije mu bilo spasa.

11
 Tu nađoše i sul tan Osmana,
II koji se lu 7.3lekao, da bi spasio svoj život.
Naša\'ši jednog konja, na njega uzjašu cara
i sva vojska, svi kraj njega prođoše.
On je dobacivao razne riječi:
.ZaŠto ste na mene okrenuli lice?
II U ovoj stvari nemam nikaha grijeha.
Bogu je poznato, On je moj svjedok.
Svome hodži sam vjerovao i II njega sc pouzdao,
mislio sam da mi jc prijatelj
i njegova sam sc savjclu uvijek držao,
a sada vidim na što sc sve svršilo.
Amanet mi je evo sada vama,
slušajte svi ove moje riječi:
Neka mi sudi na Sudnjem drulU,
ne uzimaj le mi krv na ovome svijetli.
Samo znam da mi je krv u hodže,
Ako umrem, umrijeću l.bog njegovect.
Govorio je, plakao i trao suze s očiju
zakrenuvši gluvu na stranu od vojnika.
Povede ga pUl k Orta džamiji.
Ondje skinuše cara s konja.
Cim je on stao nogama
baciše na njega lasu od užeta.
Ali u laj momenat la zapriječi sui lan Mustara han,
tako da je (Osman) bio za momenat spakn.
Tu se nađoše oba Olra sultana
i odmah 1.apoče razgo\'or.
Mustafa han govoraše sul lanu Osmanu:
"Cudne su prilike nastale II današnje vrijeme:
Preokrenuo si zakone kuće Osmanovića
postavio si druge zakone i izvrnuo.
SlO si tražio dmga u vladanju?
Samo je jednom Turčinu čast, a ne dvojici,
zašto sc nisi držao puta svojih pređa?
Vojsku si govOI'om vrijeđao,
carstvo se drži snagom vojske.
To je pravac koji se od postanka svijeta pokazao pravilan.
Pravdom postaje jaka vlast,
pravdom se učvrstilo ovo carstvo".
Malo su posjedeti carevi.
a po lom su odnijeli sultana Osmana.
Metnuše u zatvor, u Jedi kule, njega
sultana Osmana, kome je svijet bio tijesan.
Bijaše naslao časni dan petak,
a lO je bi lo devetog redžeba.
Da zasjedne (na prijestolje) Mustafa han
došlo je vrijeme, tako se okreće svijet.
Ne bijaše tada janičarskog age,
a nikome nije uspjelo da dotada ostvari (U želju.
Zakon je da je janičarski aga
bio onaj koji je (po ceremonijalu) dovodio do prijestolja.

32
Jer tko se zgodi janičar·aga
On je laj koji lJ\·odi u carstvo")

----------------
----------------
Ostala jc pakost Oavud-pa!Hna,
nije bio prijatelj suilan.()smana.
Kako je propustio iz ruku pogodnu priliku
postade vC/ir sultana Mustafe.
Kada su lU nor.: odnijeli sultana Osmana
uda\'iti ga dade II novom dvoru.
SUlradan u očinom ga mau7.oleju
ukopuše. kraj sultana Ahmeda.
Preživjelim zdravljem, a umrlim Božja milost!
To od Boga trali cio narod.
Neka mu S\'evi~nji dusu ra/.veseli.
Primao sam plaću loga sultana.
Od Boga uviiek želim
da mu duši pripadne dio moje mo!in'c.
I tkogod ovoj mojoj molitvi rekne: Amin.
neka mu Svevišnji dade mjesto II raju.
Sultan·Osmanovoj duši
prouči draga srca Fatihu.
PošlO se svršila tragedija sa sultan Osmanom,
u njega jc bi lo još braće,
s kapu-agam htjeli su da zbace i te caI·cviće.
ne ostavivši nijednog od njih živa.
Vojska na neki način to osjeti
pa uhvati kapu-agu i raznese ga na komade.
Kada je veliki vczir ovo vidio,
ostavi polokaj i pobjegnu, sklonivši sc na neko mjesto.
Vcz.irslvo izađe skoro na natječaj
i nitko nijc imao želju da ga sc primi.
Biti vezir u 0\'0 bumo VJ"ijeme (bilo je teško):
onaj tko jI! silnik ovaj položaj neće.
Husejn·paša bijaše stigao iz Egipta
i bija'še jedini r.'!spoloten za taj položaj.
Njega zvabu Mcrre.
Vladar naredi i on se odmah uzdiže za velikog vezira.
To je bila volja i vojske i vladara
da bi se izna~la i raspršila klika smutljivaea.
Tu je obavezu na sebe preuzeo Mcrrc
i izvršio je, bilo milom bilo silom.
Vojska jI! našla Davud·pašu
i čvrsto se odlučila da ga smakne.
ali se suitan zauzeo za Da\·uc!·pašu.
pa je ,'ojska udovoljila su!Lanu Mustafi
poklonivši sultanu njego\'u krv.
Na taj način spasi on svoj ž.ivot
postade drugi ,·Iadaruv vezir.

*) Ovdje u originalnom rukopisu nedostaje 2-3 lista.

33
 ,
I
II

Zna mu se mjesto pod carskim kubetom II sali.

Kako se lo zbilo Bog samo znade,
II možda je bila i potvora na Davud-pašu.
U ovom vremenu vezir je ipak Merre -
pod njegovom upravom izdaju se fermani.
Bog mu dade \'czirstvo i veliko vezirstvo.
Neka dugo živi, ako bude vršio pravdu!
Pravedan vezir je neophodno potreban caru,
ali da mu bude svaka riječ pravedna.
Svačija pamet se cijeni po količini mudrosti,
a knjiga je da je prenosi.
Ako vezir ne bude izvršavao care\'c riječi
sam sebe izvrgava opasnosti.

SUMMARY

The poet Aga·dede from Dobor grad about his homeland and
the death of Osman II.

The author of this work (now dead) Osman Asaf Sokolović found
about 1938 in a collection of scattered aId manuscripts two poems,
[rom till then unknown Bosnian writer Aga-dede, a native o( Dobor
town near Modriča in Bosnian Posavina. The poems are from the
begining of the XVll e., written in Turkish. In the first song are
given the reflections upon the cultural and social relations in the
Bosnian settlements: Dobor grad, Jakeš, Modriča and Odžak, in the
sccod Aga-dede describes the death of the Turkish sultan Osman IL.
whom [van Gundulić, a poet from Dubrovnik has in his verses im-
mortalizcd. In contrast to Gundulić, Aga-dede shows his undisquised
simpathyes for janissary rehels, among which there were many Bos·
nians. Aga-dede had besides these two poems, rewritten the poem
»Džamazhnama« (Džamazb is a hero from Firđausi's Shah Nameh)
hut this work was not preserved. Sokolović gives here the intro-
ductory e5sey and the transliteration of the mentioned two poems.

34
FeJzulah Hadtlbajrlć

Uvodne tesavufske interpretacije

Abdulaha Bošnjaka

Prije ueset godina kad sc je počelo raditi na osnivanju Instituta

za proučavanje jugosla\"cnskc filolofije, profesor Ccdomil Vcljačić iz
Zagreba dao mi je sugestiju, da bi bilo dobro povezali h:lamski nc-
oplatonizam sa zapadnim. II našim krajc\"ima. Osobito jc privlačna
srodnost neoplatonske metafizike svjetlosti kod Franje Petrića (kra-
jem 16. stoljeća) sa shvaćanjima Sejh Abdulaha (Bošnjaka) koji mu
jc vremenski \'rlo blizak.
Franjo Pctrić·Petriše\"jć, plemić porijeklom iz Bosne, umro II
Rimu 1597. god., gajio jc filozofiju, pisao stihove, prevodio s grčkog
na latinski i ideje ncopiatoni7ma povezivao sa kršćanskom teologijom,
a Abdulah Bošnjak iz okoline Livna, nepoznata porijekla, umro u
Konji 1644. god. gajio jc tcs3vvuf, pisao stihove, pre\'odio !) turskog
na arapski i ideje neopiatonizma susretao u tesan'ufu. O Petriću
se govori i u Jugoslaven~koj enciklopediji. dok su o Bošnjaku pi-
sali Dr. Salvctbcg Bašagić (Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH. Sara-
jevo, god XXIV/1912, str. 74-80) i Hadži Mehmed Handžić (Književni
rad Bosanskohercegovačkih Muslimana, Sarajevo, 1934. str. 29-31).
Dok Bašagić hvali Bošnjaka i ubraja ga u učitelje čovječanstva, Han-
džić ga goto\'o kudi zbog pretjeranosti u tesa\'\"ufu.
Ne znamo kada je Abdulah ostavio Bosnu i kada je završio ško-
lovanje u Carigradu. 1593. god. odlazi na had2i1uk i boravi u Meki i
Medini, a 1594. god. kao ratnik (mudžahid) učestvuje u turskoj vojsci
protiv Rumuna u Ruščuku. U Ruščuku je vidio na snu Muhameda (a.s.)
i s njime razgovarao. Taj san opisuje nam Bošnjak u svome komen-
taru Fususul-Hikema. Ko pomaje tesavvuf taj će razumjeti zašlo jc
Bošnjak, poslije povratka iz vojske. ostavio Carigrad, presao II Brusu
i stupio u red Bajrami. Sejh Hasan Kabaduz u Brusi mnogo je dje-
lo\"ao na daljnji razvoj njegove misli. Od njeg je dobio diplomu na
šcjhluk. Bošnjak je kasnije poduže vremena boravio u Kairu i Da-
masku, 7.atim je još jednom bio u Meki i Medini, i konačno se nas-
tanio u Konji. gdje je i umro.
Radi svojih duhovnih inspiracija Bošnjak je želio da boravi u
blizini Lcmnih ostataka Ibni Arcbije u Damasku i Dielaluddina Ru-
mije u Konji. To, Sto je oporučio da se ukopa u blizini Sadruddina
Konje\'ijc, učenika Ibni Arcbije, ukazuje, da je Bošnjakovu duhu j
prirodi bio bliže Ibni Al'cbi, da je za njega primarna spoznaja (irfan).
Kod Di.etaluddina je primarna ljubav (ašk).

35
 Po vlastitoj oponJc i uklesan mu je na nadgrobnom s pome niku
(nišanu) ovaj natpi s (tadh): ..Ovo je g ro b s iromaš nog Božijeg putnika
na zemlji, Abdulaha Bošnja ka, Rumije, Bajramije«. Ovaj kralki na 1-
pis pmža nam če tiri obavještenja: tesa vvurs ko učenje, da je život na
zem lji kao vožnja putnika u brodu, bosansko porij ek lo (prezime),
pripadnost Evropskom tlu i pripa dnost Bajra mijskom tarikatu. l )
I zmeđ u 18 Bošnjakovih pisanih radova (za koje se zna) najpoz·
natiji je Komne tar Ibni·Arcb ijina Fususul-Hikema pod naslo vom: ..Ski-
danje duvaka s mlada božanskih objava na uzvišenim stolicama mo-
zaičke mudrosti«. Stam pan je u Ka iru u 2. s \'cska , mjeseca rebiul-
-cv\'ela 1290, hidžrets ke godine (1873.-74.) u š tampariji EI-Ami re. Ima
predgovor. u\'od , komenta r pom ij cšan s tekstom i poema o sad ri:aj u .
Na poče tku predgovora cit irana su tri KU1"a ns ka ajeta (Xl : 120-121
i XII : 13) u kojima se govori da su obavijesti Pejgrambera is tine.
To je a luzija (jšarel) ela je i Fususu l-Hikem istinit. a pre ma tome i
komentar. Uobičajena za hvala Bogu j pozdrav Muhamedu (In"oka-
c ija) i zreče na je vrlo ki tnjasto. s brojnim pojmovima i te nninima
iz tcsavvufa (ontologija , gnoseologija, nauka i religija). Na z.1V ršet ku
pl'cdgovora Bošn jak se poziva na Hadis·kudsi i daje ga II obradi, po
kojem je Bog bio sk ri vena riznica, volio da se zna o toj riznici , s tvo-
rio svije t i po kazao se kroz njega, a z."tim s tvorio čovjeka i darovao
mu sve potrebne snage, s posobnosti i podobnosti, da može shvatiti
savršenstvo i Ijcpotu tog stvorenog svije ta i, š to je još važnije, savr·
šenstvo i svemoć Stvorite lja Boga , jednog jedinog, kome se sve ob-
raća 7.3 po m oć. Za razumijevanje moga komentara bilo je potrebno
uput s tvo, kaže Bošnjak , pa je tako nastao Uvod koji sadrži 12 po-
glavlja.
Poglavlja s u ovako poredana: O Sejhu (Ibni Arcb iji), njegovu
u čenj u , pristašama i prot ivn ici ma, O idejama, O s talnom postojanju,
O pet prisutnosti, O svemiru i čovjc ku , O glasovima i riječima, O
pcjgamberima i svetim ljudima, O jasnom i skrh'enom znanju, O
ste peni ma ljubavi, Otarikat u, muršidu i mUl'idu i O Muham edovoj
suš tini.
I. Boš njak vje ruje, da je Sejh Muhjiddin Ibni Arebi (1165- 1240)
pos lj ednji ve liki cvlija (s\'cti čovjek) u nizu duhovnih naslj ednika Mu-
ha meda (a.s.). 0\'0 je vjerovanje sufija, dok racionalisti (muteke lli ·
mini) nisu toga miš ljcnja. Ima ih , koj i Scjhu pripi suju ra skol. Boš'
njak je vrlo žus tar u obrani Sejha, š to mu zamj e ra, kako smo na·
veli , i naš Ha ndž i ć. Pris taša i protivnici Ibn j Arcbije pos toje i danas,
sa mo ne u š iro kim narodnim slojevima nego m cđu visoko o brazo-
vanim. Tako npr. pror. Ahmcd cr. Bure k nije uopće htio čitati Ibni
Arebiju .
za nas u ovom s lu čaju sud o Ibni Areb iji nije od naročite važ-
nosti , pa se na ovoj tač ki n eće mo zad rtl\fati , osim spomena pos tojanja
tri vrste znanja, i to : znanje koje je Bog objavio Muhamedu sa za·
datkom da ga prenese ljudima, znanje koj e je dato Muha medu uz

I) U Staroj Gradiškoj postojao je Gaibijin grob s turbctom s\'c do

svršctka Drugog svjetskog ra la. Prema narodnoj trad ici j i, Abdulah efe':l:
dija Bošnjak je prozvan Gaibi (iščcZ;li ) .. Kad. je lu r~ sru~eno, ~ ~t;mlJl
pod kubu rom (sarkorag) nisu nađem mkak vl zem m os tacI. RchkvlJe IZ
tU I'beta prcncsene su u Bosansku Gradi šku, gdje sc i danas čU\'aju.

36
zabranu da ga kaže drugima, i znanje koje treba da ostane skriveno,
do određenog mom enta, da u svijetu ne dođe zbrka. To je znanje o
predodređcno m - s udbina.
Radi obaviješt en ja na pomen ućemo da se Ibni Arebi uvijek b'1\'io
tesavvufom. U jednom s\'om napisu iz 632. (1234.-35.) god. kažc da
je napisao 289 knjiga. Drugi kažu da je napisao 500 djela. Najop-
sežnija su mu djela »Mekanska otkrića _ o Djelo je štampano i sluzi
kao tesav\!ufska enci klopedija. Veliki te[sir nije štampan. Znameni-
tiji radovi praktične prirode su: .Božansko raspoređivanje_, gdje
su prikazane čovjekove sposobnosti u odnosu na svijet u kome živi,
»Položaj zvijezda. gdje je opisan režim II tarikatu, . Poslanica o sa-
moći . gdje su dale pouke muridu o ponašanju u izolaciji (ha lvet)
i .Zapadna Anka ptica.. o cvlijama. Pos ljednje njegovo djelo je »Fu-
susul-I-l ikem .. koje je ujedno i najpoznatije. Glavni razlog polemike
je po\'od pisanja Fususa, jer ga je napisao na zailljev Muhameda
(a.s.) put em sna (mubešš ire). Za mUlesavvifine san je dokaz, a z<'\
muteke limine nije. l Boš njak je vid io na s nu Muhameda (a.s.) kad
je p io u Ruščuku, i to mu je potvrda i dokaz da je Sejh u pravu,
i da je on, Abdulah Bošnja k, ov laš ten i nas ljednik Muhamedov (a.s.)
u pitanjima vjel'c islama.
2. Idcj e o teoriji tesavvufskih spoznaja su ove: apsolutna s kri-
\'enost (Gajbi mu tla k), skrivenost identiteta Bi ća (Gajb i Huvijj et),
neodređenost (Latcajj un), pn'a određenost (Teajjuni ewel), druga od-
ređenos t (Tcajjun i s5ni), stepen maksimalne blizine (Mekami Ev-cdna),
prislItnos t skrivene jedinstvenosti (Maratibul-Amai), s lupnji skrivene
Jcdinstvenosti (Maratibul-Amai), stupanj jedinstva (Mcrtebei Ehadijjet),
stupanj blizine d\'il luka (Mcrtebei Kabe-Kavsejn).
Apsolutna s krivenost ima dva dijela (sfere): neodređenost i pl-va
određenost. Neodređenost je apsolutna skrivenos t, savršeno čista i uz-
višena od obilježja, suda i bilo kakve spoznaje. Iz razloga š to se druga
sfera naziva prva određenost, nazvali su prvu sferu neodređenost.
Apso lutna istina o postojanju Bića i skrivenost identi č nos ti Bića
odnose sc na jedno isto Biće i jedan isti bitak. Ovo Bi će je č i sto i
uzvišeno od svega š to nam um donese. Jed ins tvo Bi ća je čisto i uzvi-
šeno od svakog mnoš tva (kesre t) i nepotrebna su mu imena i atributi.
Božija imena su nestala (utopljena-istihlak) II Bi ć u, ali ona nisu Biće.
On (Bog) je Bi će , a ona (imena i atributi) n isu On (Biće).
On (Bog, Bi će) sam po seb i postoji (Sab it) i postavlja sve drugo
da postoji (Musb it). On je jedan, jedno jedino jed in stvo, apsolutno je-
dinstvo. On (B i će) je istina (J-I akk). Apsolutno jedinstvo i Apsol utnu is-
tinu nije moguće znati i shvatili bez pojava, na kojima se manifestira
da On postoji i postav lja sve drugo da postoj i.
S\'e što je postojalo (ajn) i što je nas talo (kevn) pojavljuje
se u mnogobrojn im i različitim nijansama: boje, oblika i sastava,
sa oznakom količine i kakvoće.
U postojanju Apsolutnog Bića isto su Biće i bitak, dok u pos·
tojanju drugog nije tako. Bitak, u postojanju drugog, je .od uvijek
poznato o tome u Božijem znanju_o To Bogu .. Pozn a to. sufije nazi-
vaju »Ajni Sabite • . Mutckelimini ga nazivaju: Mahijjet, Malumi-Ma-
dum i Sej'i Sabit (Sto jes t, Poznato nepostojeće, Postojcća s tvar).
Postojanje drugog osim Boga (gajr) predstavlja sc ovako: Daro-
vane pojave, daJ-ivane od Dahova Milostivog, koji sc manifestiraju na
l\jni sabili. Ovo dariv:;tnje je dod:;ttak bitku.

37
 Imena za Apsolutno Bi će (Esma i Zatijje) i glavn i odnosi i veze
s Bićem (Nisebi AsJije) su neosvijetljena stra na (naličje) Prve odrc-
đenosti.

Prva je prva jasna kontura (mum taz) iz opće neod-

određenost
ređenosti. Ona je ključ za imena. Un utrašnja strana ove Prve odre-
đenosti zove se EI-Amaa. Kontura kao da diše. Dahovi su isti i zovu
se Dahovi Milostivog (En-Nefesur-Rahmanijju). Kontura je prisutna i
jasna, vidi se. Jedna je, stoga je i disanje jedno. U njoj su prisutna
s\'a imena i atributi. Stoga je Prva određenost ujedno i prva stepe-
nica u nizu kasnijih pojava. U odnosu na Neodređenost, Prva odre-
đenost je jasna (Zahir), a u odnosu na kasnije pojave, Prva određe­
đenost je skrivena (Bat in). Na pilanje gdje je bio Stvoritelj prije
stvorenog svijeta, Muhamed a.s. je odgovorio: Bio je II Neodređenosti
(EI-Amaa).
Prva određenost ima dva dij ela, i to: nevidljivi i vidljivi (Batin
i Zahir). I zmeđu njih postoji stalna veza i odnos (Nisbe t). Ta veza
je unutraš nja strana znaćenja (Božij eg) imena ,.Jasn i. - (Ez-Zah iru)
u odnosu na Neodređenost. Održavanje ovih međusobnih veza između
Neodređenosti i Prve određenosti potpada pod djelovanje imena
(Božjeg) ,.E I-Džam iu«. što znači »Koj i okuplja.. Veza je sk rivena
i ne može se raskinuti. Linija koja okuplja i povezuje zove se Gra-
nica odvajanja. To je brana da jedno ne prevladava drugo. Svojstva
Granice odvajanja su: miješanje, ujedinjavanje i sjed injavanje. Gra-
nica je zamišljena i pripada skrivenosti. Sve što odvaja, sud o nje-
mu je jasan, ali mu s ušti na nije jasna. Poznato postojeće (Ajni Sa-
bite) nije jasno (Zahir).
l stalni odnos ima dva smjera: jasnoću i skrivenost. Vid jas-
noće su obilježja i količina (broj), a vid skrivenosti su općenitost
i unutrašnjost. Odnos odmjerava (regulira) sličnosti i pretežnost.
Odnos (nisbet) nema ni zamišljenog tijela, a nije bitak.
Bitak je ono što čuva dva smjera i ima podobnost (kabil ijje t)
da okuplja. Ovo okupljanje je iz smjera općenitosti. Covjek koji
je kompletan (kamil) i usavršen (ekmel) ima značaj b itka koji je
čuvar dvaju smjerova.

Potpun čovjek
je naj cjelovitiji uzorak okupljanja i pravednog
raspoređivanja pojava manifestacije postojanja Bi ća i po-
između
java manifestacije raznih imena. atributa i djelatnosti toga Bića.
Covje k je savršen uzorak za te manifestacije. On je ogledalo na ko-
me se pokazuje mehanika robovanja i gospodovanja.
Bitak. u značaju čovjeka, zove se također El-Ama. To je stu-
panj čija je oznaka jedin stvo. U tom jedinstvu okupljena su sva
svojstva svakog: imena Bića. Refleksi i sudovi, atributi i njihova
svojstva i druge moguće veze i odnosi što iz toga slijedi, prezenti-
raju se u slikama koje su zamišljene (makUl). To su Božanske slike
(Suveri lIahij.ie).
U zamišlj enoj unutrini Prve određenosti postoji mnoštvo raznih
odnosa. Brojnost mnoštva ovih odnosa traži i za htijeva i mnoštvo
nosilaca tih odnosa. tj. traže tvar, materiju, svoju bit (Aj n). Jer, kad
se iz Neodređenosti pojavila kontura Prve određenosti, ona je i na

38
svojoj vanjštini i u svojoj unutrini nosila imena i slike s\·jh stvari
i njihove međusobne odnose. Tu su bile okupljene sve mogu će po-
jave. Vanjska s trana imena . Jasni« zauzima i obuhvata s like i likove
svih imena s raznim atributima, u međusobnim odnosima kojigod su
mogući i koji, automatski, slijede jedan iz drugog (Et-Tevabiu vel-
-Levazimu).
Istinito Biće (Hakk) jasno je (Zahir) samo po Sebi. On je Jasan
i Skri\'en i u Neodređenosti (Huvez-Zahiru vel-Batinu). Razna imena
za Biće i temeljni odnosi s Bi ćem postali su jasni s konturom Prve
određenos ti. On je Jasan i Skriven i u Prvoj određenosti. Sva imena
i odnosi koji su obuhvaćeni u kon turi Prve određenosti imaj u svoj u
individua lnu pojavu u krugu komura Druge određenosti.
Drugu određenost (Teajjuni sani) predstavljaju jedinice svakog
imena u nijansama veza i odnosa. Jedinice iz kruga Druge Određ e­
nosti postaju jas ne preko dva pravca (luka, kavsa, linije) i to: linija
nužnosti (kavsi vudžub) i linija mogućnosti (kavsi imkan) . Sve što
nužno s lijedi iz svakog imena za Biće, kao njegova isti na, pripada
liniji nužnosti. Sve moguće š to podnosi bitak, neposredno ili posred-
no, pripada liniji mogućnosti. Ove dvije linij e, kao dva luka, s toj e
međusobno u vezi i odnosu, i ne mogu se ni predpostaviti jedan bez
drugog. I stina značenja imena »Koji okuplja« (EI-OŽ3miu), vezu i od-
nos lin ije nužnos ti i linije mogućnosti, drži na okupu (Huvel-Džamiu).
Određe nost (značaj) potpunog čovjeka je između dvije spome-
nute Unije (dva luka) . Zadatak mu je da okuplja reflekse ist ina nuž-
nog djelovanja Božji h imena (vladanja) i reflekse podobnosti eleme-
nata, na kojima djeluju Istine imena, za prilagođavanje svakoj mo-
gućoj varijanti (pokoravanje) . Vladanje (Rububijjet) i pokoravanje
(Ubudijjet) jesu dvije s tvarnosti (istine). Covjek je taj koji obuhvata
te dvije istine i sve š to ima u dva svijeta. On je taj gdje se s u sreću
dva kraja i sastaju dva mora. Covjek je vidljiv sa dvije s like. Stu-
panj ovakvog okupljanja love se Mekami Kabe Kavsejn (St upanj od
dva luka).
Dah Milosti u unutrini srca Prve određenosti bio je ekstraktan
i vrlo skriven (upijen). I prije nego je određena Prva određenost
Dah Milos ti bio je u Neodređenosti. To je slično tač ki iz elifa (oblik
tanke crte) prije elifa. Ta č ka i crta su ista materija (Ajn). Dah čov­
jeka koji diše is to je š to i on prije disanja. Prije Prve određenosti
nije bilo disanja. To je Stupanj jedinstva Bića, kad su u Biću nes-
tali (menfij) svi odnosi i postojanja.
Lik (slika) Dahova Milos tivog pojavio se iz srca Prve određenosti
i vezan je za srce; od njeg prima pomoć. Stupnjevi skrivenosti Is tine
ne mogu postati određeni bez jednog stupnja određenosti. Dah čov­
jekov pojavljuje se iz čovjekove unutrine samo posredstvom elifa.
Izgovaranje glasova nij e određeno samo jednim glasom.
Dašak Milostivog je određen s Prvom određenosti. Covjekovi izgo-
vori postaju određeni pomoću hemzeta. a hemze se izgovara iz srca
(unutrine grla). (Hemze je specifičan arapski poluglas u funkciji kratkog
vokala ili u funkciji pomoći za izgovor konsonanta). Elif je kao čov­
jek, a hemze je kao srce. Hemze je Prva određenost elifa. Lik elifa,
odnosno izgovor hemzeta, predstavljaju centar (izvor, s rce) iz koga
drugi glasovi (slova) kod svojih izgovora dobivaju pomoć.

39
 Da!ak Milostivog u Prvoj određenosti ima svoju identičnost i fun·
kciju čuvara veze između od.ređenosti i neodređenosti. Za njih oba-
dvoje Dah Milostivog je ista stvar, jasna i skrivena. Suština je skrivena
a određenost je jasna. Covjekov dah, s hemzetom, prima i određe­
nost i funkciju. Hemze ima svoj izgovor, to je njegova određenost,
a pomaže i kod drugih izgovora, to je njegova funkcija.
Dah Milostivog crpi pomoć iz Prve određenosti. Određenostima
drugih s lova (glasova) pruža pomoć hemze. Hemze ima značaj Daha
Milostivog u Prvoj određenosti. Kroz Dahove Milostivog pojavljuju sc
slike iz Prve određenosti a kroz uporabu hemzeta pojavljuju se izgovo-
ri r ij eč i (govor).
Elif predstavlja sliku za skrivenost. On je atribut jedinstva
Dahova Milostivog (Vahdanijjun·Nat). U liku eura okupljene su sve sli·
ke jasnoće i određenosti. njihova imena, izvedena imena, slova i riječi.
I čovjekove riječi dobivaju određenost preko dahova a dahovi pred-
stavljaj u određe n o jedinstvo.
Elif se nikad ne pokazuje u izgovoru (nema svog glasa) ali se
pokazuje u pismu. Lik elifa je predstava stepena jedinstva. U S\'ij elu
brojki (ma tema tika) lik elifa jc znak jedin ice == 1 Uedan).
Dahovi DilosI ivog iz srca Prve određenosti pokazuju se kao pojave
postojanja i pokloni deražljivosti, svjetlo u čijim zrakama postoje
slike likova i sastojci likova koji treba da se pojave. U tim dahovima
postali su jasni (došli na vidjelo) i funkcioneri rada (Fail) i odgova-
rajući e lementi predmeta rada (Kabil). Sve pojave Dahova Milostivog
evidentirane su i prezentirane u kružnici Velike s like skrivenosti
(Neš'ci Amai Ekber). Velika slika skrivenosti postala je jasna (Za-
hir). Iz nje u tri pravca zrače i pojavljuju se Dahovi Milostivog prema
gore, prema sredini j prema dolje, i oblikuju nove krugove. Sve što
je »Failo: ulazi u gornju s liku, a sve ŠIO je »Kab ile ulazi u donju sliku.
Gornja slika kružnice zove se Skrivenost vladanja (Amai Rabb), a
donja slika kružnice zove se Skrivenost robovanja (Amai Merbub).
Na ovaj način pojavio se krug onoga šta ima da bude, Bivanje bez
procesa (Kevn) i krug onoga !to ima da se stvori, putem procesa
(Ha lk ). Bivanja bez procesa (kevn) naziva se i »Najvi!e perOe (Ka-
lemi E'ala).
Dahovi prema sredini povezuju i drže na okupu gornju i donju
s liku (malu kružnicu). To je brana, sred ina, gd je se dodiruju i sa-
staju: jasno i skriveno, gornje i donje, nužno i moguće, i zove se
Berzah. Berzah nije izdvojen (mum taz) nego je kraj (vrh) sa vrpce
»Jed instva skupac (Džem'j Ehadijjet) i vrpce .Sk upa istovjetnostic
(Ajni Džem'ijjet). Ziva slika iz srednje kružniee je čovjek, normal-
no razvijen, potpuno pravilno odgojen, sposoban da drži na okupu,
a i odvaja, dva vrha od dviju vrpci. To je čovjek, u punom znače­
nju, lnsani Kami!.
3. Božija imena i atributi utonula su u Biću lstinitog. Kao
takva ona su jedna ista bit (Ajn) u Biću, ali nisu Biće. U njihovu
postojanju i odnosima nema nikakve razlike, svi su jedna ista bit
(Ajn) . Ali, sva imena i atributi, kad se pojave, nose u sebi istu bit
sa svoj im karakternim razlikama. Te razlike su ujedno njihove od·
like. To su najsvetiji darovi Bi ća (Fejzi Akdes). Ti najsvetiji darovi
Bića svijetle kao odsjev pojave postojanja Istinitog Bića u bitku
slika i likova imena i atributa. Tome može da posl uži kao primjer

40
jabuka: stab lo, grane, lišće, cvjetovi, plodovi i sjemenke, imaju u
",ebi istu materiju. To je njihova ista bit (Ainl.
Svako pojedinačno ime i atribut jednog bitka, s odlikama I
razlikama, ima svoju određenost i pojavu, s oznakama mjesta, vre-
mena i naćina. Iz te pojave zrači Sveto darivanje (Fcjzi Mukaddes)
da se postojanje Bića manifestira i u toj konkretnoj situaciji s like.
Naziv Sveto i Najsvetije darovanje (Fejzi Mukaddes i Fejzi Akdes)
naziva se stoga što su sva imena i svi atributi utopljeni u Biće još
u sferi Neodređenosti.
Imena mogu imati uži i širi značaj i mogu se odnositi: na Biće,
na svojstvo Bića i na djelo Bića. Ovo su Tri stupnja za imena (Me-
ratibi se lasc). Svako imc ima svoju početnu i završnu snagu značenja.
Sve što postoji upućuje nas, posredno ili neposredno, na neko
Božje imc. Fejzi Akdes i Fejzi Mukaddcs manifestira se uvijek i
svagdje. Toga je svjestan svaki čovjek sa č ijim je djelima zadovo-
ljan Stvoritelj.
Božja svojstva mogu biti: koja odlikuju i odgovaraj u, i ona
kojima se poriču manjkavosti i nesavršenosti (Safati l'džab ij je i Si-
fali Sclbijje). Grupu . Sedam imama« čine ova Božja svojstva: živi ,
zna, čuje, vidi, govori, sve čin i svojom voljom i svemoćnost.
tmena mogu imati apsolutno značenje i relativno značenje.
Stvaranje (halikijjet) i davanje opskrbe (razzakijjct) predstavlaju
imena (svojstva) s relativnim značenjem.
4. Bit koja postoji (A'jani Sabite) je naziv za slike imena i
svojstava u znanju Apsolutnog Bića. Takvim imenom nazivamo i bi-
tak mogućeg u Božijem znanju. Prema tome . Bit koja postoj i« može
se posmatrati: kao bit u slikama i bitak u mogućem (da postoji). U
prvom Slučaju je bit tijelo u kome je duša, a u drugom slučaju je
bitak duša koja je u tijelu. Bit ima svoju određenost i pojavljuje se
kao Fejzi Akdes. Slike moguć ih pojava i sve što im neposredno i po-
sredno s lijedi pokazuju sc u vanjskom svijetu iz bitka kao Fejzi Mu-
kaddes. Bit nije napravljeno (Mežd'ul) i nije produkt koji se poka-
zuje u vanjskom svijetu. To su samo slike na vidljivoj površini po-
javnog svijeta, smatra Bošnjak.
S. Pet prisutnosti (Hazarati Hamse). Božja prisutnost (interven-
cija) nema kraja, ali se kroz značenje Božj ih imena .Jasni. i .Skri-
vcni« (Zah ir, Batin) manifestira: u Neodređenosti, Prvoj određenost:,
Drugoj određenosti, predodžbenoj slici i fizi čki prisutnoj slici. Sve
ove prisutnosti najbolje okuplja čovjek. Stoga čovjeka nazivaj u .Se-
sta prisutnost«. Potpuni čovjek (Insani kamU) je najupotpunjeniji svi-
jet i najobuhvntnija prisutnost, kaže Bošnjak.
6. Svemir i čovjek. Postojanje je samo jedno, ima svojI'. jas-
noću. il to je svemir, svoju unutarnju (skrivenost) a to su imena, i
branu (Berzah) koja okuplja i razdvaja prvo dvoje. Ova brana je
kompletni čovjek. Potpuni čovjek je ogledalo Bita Istine, dok su jas-
noća i skrivenost ogledalo jedno drugom.
Sve drugo, osim Boga, postoji pomoću Boga. In ače. drugog
samog bez Boga nema, ne postoji. Ovo dvoje ne mogu se sjediniti,
i ne postoji panteizam, tvrdi nam Bošnjak.
Postoji određena sličnost čovjeka Bogu, npr. u znanju. Covjek
'1Pr. može znati globalno i u tančine. Covjekovoj duši npr. može

41
sličiti Kalemi A'ala, srću Levhl Mahfuz, tijelo Arsu, dahovi Cursu l
slično. Svako od spomenutih je kao ogledalo (slika u ogledalu) ma·
kroskopska i mikroskopska. Samo čovjek može okupili što je za·
pisano u knjigama i što funkcionira u svemiru. Zato je i rečeno
,.Ko upozna sebe, upoznaće Stvoritelja Boga«. U Kur'anu je rečeno:
,.Citaj svoju knjigu (sebe); dovoljno je da danas sam ti protiv sebe
račun sviđaše (XVII: 14). ,. Pokazaćemo im naše znakove u svem iru
i u samim njima, da se objasni njima, da je On zaista Istina«
(XLI: 53). I, .Elif·Laam·M1im, Zalikel·Kitabu la rejbe Fihi, Huden
liI·Multekine«. Sifra: za Biće, za svemir, za čovjeka a zatim kaže:
To je knjiga u kojoj nema sumnje. Putokaz je bogobojaznim. (I I:
1-3). Ova tri ajeta služe Bošnjaku kao dokaz značaja čovjeka .
Brana između mora nužnosti (Bahri vudžub) i mora moguć-.
nosti (Bahvi imkan) je kompletan čovjek (potpuni čovjek). More nužno-
sij su bo7.anska imena i stvoriteljske istine, a More mogu ć nosti s\d mo-
gući likovi materije u slikama. Covjeku koji je savršen jednako su dos-
tupna obadva ova mora. Covjek koji ne postigne stupanj svoje pot·
punosti i nije čovjek, on predstavlja samo lik čovjeka. Ako nije
potpun (kamil), onda ne može biti ni izvanredno savršen (Ekmel).
Stoga ovakav ne može biti vodič pravilne orijentacije (šejh muršid),
niti va ljani nasljednik Pejgamberova pravca (halifa). Izvanredno sa·
vršen čovjek na stupnju Maksimalne blizine (Mekami Ev·Edna) je na-
s ljednik Muhamedov (u odnosu na islam).
7. Slova i riječi, u izlaganju Bošnjaka, mogu biti: božanstveni
i postojeći (nama dostupni). Božanstvena slova su i u Neodređenosti
bili uz Apsolutno Biće. Mi ih nazivamo sk rivenim (gajbi). Bog zna
kakva su, kao što zna npr. kompletnost stabla jabuke u sjemenkama
plodova. Bog zna suštinu slova i njihove specifične zadatke, odnose
i položaje. To su Skrivene riječi (Kelimati gajbijje). Manifestacija
skrivenih slova (Hurufi gajbijje) i skrivenih riječi (Kelimati gajbijje)
u pojavnom svijetu se nazivaju .Postojeća slova« i . Postojeće riječi« .
Skrivena s lova u Neodređenosti imaju svoju bit, ali nisu Biće. Mno-
gobrojna su i u pojavnom svijetu imaju različite faze oblika. Slično
sjemnki i stablu. Skriveni harfovi su počeci pojave određenos ti , kaže
Bošnjak.
8. Pejgamberi i Evlije. Vjerovjesnik je čovjek kome a n đeo do-
nese objavu od Boga, da zna i da po tome postupa. Ta vijest je u
okviru zakona (šeriata) prethodnog pejgambera·resula. Ovakav čovjek
zove se Nebijj (vjerovjesnik). Ako je vjerovjesniku naređeno da ob-
Javu kaže lJudima, onda je on vJerovJesnik-poslanik (Resu l). Prema
tome, objava bez obaveze za druge zove se Nubuvvet, a objava s
obavezom za druge zove se Risalet.
Nubbuvvet može biti: skriveni i jasni Uavni). Skrivena objava
su vijesti o tajnama iz skrivenosti koje je dobio vjerovjesnik.
Javna objava može biti: sa zakonima (Nubuvveti tešri'ijje) i s
poukama (Nubuvveti ta'rifijje) . Zakon putem objave zove se šeriat.
I objava s poukama dijeli se na dvoje: nadahnuće i spoznaje
neposredno od Stvoritelja (Rabba) i otkrića preko kojih se neš to
saznaje (kešf) ili doznaju skrivene tajne namijenjene evlijama. Ovo
su stupnjevi bliskosti (prijateljstva) Bogu i postižu se kao dar Božji.
Izvjesna osjetilna obaviještenost darovana je i životinjama, što
naročito vidimo kod pčela, a nalazi se i u prirodi.

42
 Seriat može biti univerzalnog i lokalnog (specijalnog) znača'
ja. Samo šeriati nekih pejgambera bili su univerzalnog značaja. Iz-
vor svih šeriata bio je jedan. Prema uvjetima života, sposobnosti do-
tičnog naroda i podobnostima, šeriati su dopunjavani i obnavljani.
Muhamedov šeriat je univer.l3lan i vrijedi za sva buduća vremena. Ne
podliježe dopunama, ali se može razrađivati. Božji poslanik sa še-
riatom je ujedno i evlija maksimalne blizine Bogu (spoznaje Boga).
Pejgamber sa šeriatom je viši stupanj od pejgambera bez šeriata.
Završna stepenica na ljestvici evJija je početna stepenica na ljestvici
pejgambera.
Evlije mogu biti: pokriveni i javni. Javne evlije se također
dijele na dvije grupe: opće i specijalne evlije. I opće evlije se dije-
le u ove dvije grupe: pejgamberi od Adema do Muhameda, tarika t-
ski kutubi i druge evlije. U drugu grupu spadaju pojedinci koji su
vjerovali u jednog Boga jz prelaznih vremena kad nije bilo nekog
šeriata. I posebne evlije dijelimo na dvoje: Muhamedovi nas ljednici
(ha life) koji striktno slijede pejgamberov pravac i tko ove strogo
s lij edi, i drugo, terikatski prvaci, če lik-vj ernici. Evlije ne vide sebe
u odnosu na Stvoritelja. Najviši stupanj koji može postići evlija je
stupanj dvaju lukova, a to je i inače stupanj potpunog čovjeka. To
je stupanj odmah uz Muhameda. Dok postoji svijet i čovjek posto-
jaće i evlije. Kad Isa·pejgamber (Isus) dođe opet na zemlju, imaće
status evlije i slijediće Muhamedov šeriat. On će biti najsavršeniji
nasljednik Muhamedo\' i s njime će biti prekinut lanac evlija. Isu·
sova primjena Muhamedova vjerozakona biće potvrda istini da je
Muhamed posljednji Božji poslanik.
Ibni Arebi je. u ovom s lu čaju, posljednji evHja iz grupe Mu-
hamedovih nasljednika koji su poznavali skriveno znanje, kaže nam
naš Bošnjak.
9. Okupljanje jasnog i skrivenog znanja. I stiniti (Bog) je ja-
san i skriven. Jasnoća se doznaje jasnoćom a skrivenost skrivenošću.
Jasno znanje (limi Zahir) dijeli se na dvoje. Prvo, što odmah dozna-
jemo iz Kur'ana: šeriatski propisi, vjerske pouke i islamsko vjero-
vanje. Ova znanja su po vrijednosti kao tijelo u odnosu na dušu.
Drugo jasno znanj e je ono koje doznajemo preko vanjskih osjet ila :
vid, sluh , miris, okus i opip. Na gornja dva znanja upućuje nas Kur'an
riječima: .Pokazaću im naše znakove u svemiru i u njima samim ... «
Znakove iz svemira povezujemo sa znakovima koji se pojave u na·
ma. Spajamo ih s našim unutrašnjim životom.
1 skriveno znanje (lima Batin) dijelimo na dvoje i to: znanje
koje crpimo iz unutrine teksta Kur'ana i znanje koje dobijemo preko
unutrašnjih osjetila. U prvom Slučaju to je nauka o Božjem jedinslvu
(limi Tevhid). To su božanske tajne i skrivene istine i suštine. U
drugom slučaju to su: energija života, moć rasuđivanja, r3Lmišlja-
nja u zaključivanju, rcf1ksi duše na srce, i slično. To su naši unu-
trašnji skriveni faktori. Oni su u nama, kaže se u Kur'anu (ve fi
enrusihim .. .).
Međusobni odnos vanjskih i unutrašnjih znakova koji nam se
pokazuju sličan je odnosu tijela i duše. Unutrašnji znakovi su kao
duša II odnosu na vanjske znakove koji su kao tijelo. Duša se po-
kazuje tijelom (kroz tijelo), a i skriveno znanje u~jetov~no je (v~
zano) za vanjsko. Tijelo ne živi bez duše. stoga OI vanjsko znanje

43
 -
nema pune afirmacije svoga života bez skrivenog znanja. Ono jc kao
njegova duša.
Covjck jc vrlo priklada n i pogodan uzorak na kOllle se repro-
duciraju ~cflcksi vanjskih .i u~~llrašnjih znako\'a Božjih. Učenjak koji
ne poznaje oba ova znanja mje polpun (kompletan), Pristaše Musa-
-Pcjgambera zapostavil i su dušu, a pristaše Isa Pcjgambcra bili su
zaposI3vili tijelo. Sl.oga je došao Muhamed i kazao kako sc čuva i
njeguje zajedno dub i tijelo. Na ovaj Muhamedav zadatak upućuju
ova Iri ajeta iz Kur'ana: Treba dati svakoj stvari ono što je 7.a nju
s tvoreno, I zmeđu njih je brana da ne prelaze jedni druge i Dijelite
ono II čemu smo vas u čini li naš im z.ls tu pnicima.
!)otpuni čovje k jc zadužen da pravilno raspored i i održava i po.-
trebe duše i potrebe tijela, zaključuje Bošnjak.
10. Stupanj zaljubljenos ti (Meka mi mchabbet) jc najviše st:tnje,
pa tako i najviš i stupanj na ljes tvici duhovnog uzdi:t.a nja . Ljubav Božja
svugdjc doscže i svugdje se pojaVljuje. Ljubav je temclj postojanj a .
Sve Slo se pojavljuje u vidljivom svijetu j c iz Božij e ljubavi. Ljubav
je Muhamedov stupanj . U Kur'anu je rečeno: _Rec i im, ako volite
Boga, s lijedit e mene; Bog će vas voljc ti •. Slijedili Muhameda jc,
dakle, uvjet da Bog voli čovje ka .
Bog: je \Iolio da se zna o Njego\'om Biću, pa jc stvorio svijet.
Jz ljubav i jc stvoren svijet.
11. O tarika tu i izboru šej ha. Skrivena savršenstva ljepote iz
faze Neodređenosti treba la su biti prikazana u vidljivom svijetu, pa
je Svemogući Bog stvorio čovje ka u naljepšem skadu (ahsen i tak-
vim ) i najzbijenijem crtežu (ahsani tersim), a L"l.tim ga bacio u naj-
niže kal juže (csfcle sami n). U Kur'anu se kaže: _Stvorili smo Čo \'·
jeka u na ljepšem skladu i zatim smo ga bacili u najniže IlIzme ,
osim onih koji vjeruju i rade dobra dje la .• (XCV: 4-6). Bilo je ne·
minovno bacanje čovjeka u najniže kandže njego\'c prirode, zatim,
da postane uvjeren i vjernik, da č ini dobro i da postigne više spoz·
najeo Samo preko punih ljudskih sposobnosti st iže se do \·iših spoz·
naja, a samo potpuni čovjek m ože sc uzdi ći do naj višeg stupnja du·
hovne visine, to jest do stupnja Maksimalne blizine (Bogu). Taj us·
po n zovemo Muhamedov položaj (Meka mi Muhamedi). Uvjeti da se
čovjck uzdigne do o\'og stupnja jesu: č i s toća srca, us temnjc i od po-
k uđenih s tva l'i , striktna primjena šeriata i ta rikata, potpuna iskre·
nost i maks ima lno 7..alaganj e u primjcni imperat iva Istin itog. Da se
u ovome uspij e tre ba u či telj, kome je uzor duhovni nasljednik Mu·
hamedov, a ovome, izravno Muhamed (a.s.). U svakom vremenu pos-
toji ovakav čovje k i zove se Kutbul-Ak tab (Po l polova svije ta). Ku tb
je kao srce , a osta le evlije i muršidi su kao pojedi ni organi tijela.
Dio nečega nije isto što i cjelina, nedostatnost nij e is to š to i
pravi put. Murid koj i ima razbor i moć pravilnog pros uđi vanja o st u·
pnjevima duhovnog napretka i uzdiza nja , bez sumnje, može pos tić i
visoki s tupa nj svog duhovnog u zdign u ća, i nema opasnosti da bude
zaveden, a time i prikraćen II napretku. Zaveden i neće spoznati ist inu
i biće li šen pravog duševnog užitka (zevk). Stoga je potrebno, da du-
hovni uzgajatclj (murš id) bude pravilno odgojen i orijentiran. Ne·
potpuni čovjck ne može b iti vodič (šejh) drugome, jer nij~. do;astao
tome zadatku. Ono što ni sam ne znaš, ne možeš pod U ČIti III dru-
goga. Ko ne poznaje ptičiji go\'or, kako će prepoznati Su lejmana?!
(Sulejman Pcjgamber (Salamon) je pozna\'ao pti čji govor).

44
 Pogrešno je vjerovali da svaki muršid i evlija mora uspje li u
odgajanju dnIgoga.
Murid treba da strogo s lijedi šejha u izvršavanju šeriats kih du-
žnosti. Muri d ne sm ije dopustiti da ga zavedu: imetak, porodica i
čast. Murid treba da je vrlo iskren u odnosu s ljudima i pouzdan
u Stvoritelja. Kad u čovjeka prevlada ljubav prema Bogu, srce mu
postane čisto i sposobno da primi magnetiziranje i priv l ačenje Bogu
(Džezbci-l1ah ijje) . Ožezba se ne može doživiti sve dok u srcu ne prev·
lada ljubav prema Bogu.
Ljude možemo podijeliti u tri grupe: ljevi čari, desničari i bliski.
Ljevi ča ri (Ashabi Sima l) s u oni ljudi koji znaju samo za ovozemni
život, a prema drugom svijetu su nezainteresirani (gafil). Srca su
im kao u koricama (izolirani ). D es ni čari (Ashabi Jem in) su on i lju-
di, č i ja su s rca više oki-enula onom drugom svijetu, a ovdje se za·
dovoljavaju s onim koliko im je dostatno za život (kHa!) . Bliski Bogu
(Mukarreb in) su Oil i ljudi koji vole Boga i že le Njegovo zadovoljs·
tvo (Riza luk). Oni sve činc iz ljubavi prema Bogu. Susl'cti s ovakvim
lj udima donose s rclI m ir i dovode do viš ih spozna nja . Blago ono·
me ko vjeruje da ima ovakv ih ljudi, makar ih i ne vid io. Mukarrebini
nam otvaraj u vidike iz faze skrivenost i. On i s u spa lili i potopil i u
svojim srcima S\' C položaje, znakove i vanjske epitete za koje se bore
i natječu nazovi·pobožnjac i. Oni su s kriveni pred tuđ i ncima, kao
nevjesta pod duvakol1l, kaže Boš njak .
12. Značaj Muhameda (a.s.). Suš tina Muhamedova je s kup svih
bO' .•lO.skih imena. Taj skup je '-ariš te svjetla iz koga s ij aj u zrake i
bacaju svjetlost na sve strane. To žarište je postojalo prij e nego je
s tvoren prvi čovjek na zem lji (Adem). Kad je rođen Muhamed sve
zrake iz toga '-arišta zasjale su u jednoj !arulj i, Muhamedovu tijelu.
Svje tlom iz te '..aru lje obasjani su svi kutovi na obadva svijeta. S
Muham edov im poslanstvom završeno je s lanje objave ljudima. Pre-
ko Muhameda s u upućene lj udskom rodu ove Kur'anske riječi: »Oa-
nas sam vam vašu vjeru do savršenstva izveo, time sam upotpu nio
Svoje blagodati prema vama, i Moja je želja da vi prihvatite islam
kao svoju vjeru« (Kur'an V :3) . Sadri..aj ovih Kur'ansk ih riječi vrije-
di će dokle god postoji ovoj svijet.

Propisi is kazan i u Kur'anu imaju trajnu vrijednost. Propast svi-

jeta neće nastu piti dok le god se bude s lavilo isti nsk i Božje I me -
Alah. Sve dotle, na zemlji ćc biti vjerskih ve li kana (ev li ja, murš ida
i uleme). U jednom had isu koj i prenosi Halifa Omer. Muham ed a.s.
je rekao: »Moj narod (umrne t) je kao kiša. ne zna se ili je bo lj i po-
četak ili svršetak kiše«.

UBošnjakovu tesavvufskom uvodu od 12 pog lav lja utkan je

i Veljačićev sadržaj kako šejh Abdulah izražava svoj u osnovnu ideju
o »bogu i is tini«, iz č l a nk a koji je namijenio filozo (jji u Indiji (Vi-
vekananda: the Cosmic Conscience, Prafulla Chan dra Das, Cuttak 1963.
_ I stočni utjecaji i in teres za Indiju u jugoslavenskoj književnosti
i filozofiji. RAD JAZU knj. 350, Zagreb 1968. s tr 59 1-?99.) Po:e~.
bena analiza nošeg uvoda i Veljačevićeva izvoda, ukaz':'Ju na dJe.lt.
m i čne razlike kod prevađanja, kao npr. neodređenost I neoformlJe-
nost, istinska jedinstvenost i jednost i sl.

45
 Sufije ne dopuš taju da su filozofi, je r oni polaze od istine, il
filozofi idu ka istini. Na istini oni se susretu, i tu istinu nam jed.
nako ili s li čno prenose i slikaju. Sejh Abdulah je s lij edio Ibni Are-
biju, i nije bio pod utjecajem Pla tona i Pla tina, ali su ideje koje
su istina istovjetno ili slično prikazivali. Tesavvuf je kao nebo o ko-
jem mnogo znamo, a li ipak ne sve. Uvijek sc na nebu otkriva nd.
to novo.
Idejno, praktična metodologija tesavvufa je tarikat. Tarikat je
idejni sistem na č in a živala zasnovan na šeriat u , kako ga je shvatio
i primenjivao nek i vjerski velikan. Takvi vjerski velikani bili su os·
nivači tarikala (pir). U većini slučajeva pirovi su bili muftije svoga
vremena.
Serial, tarikat, marifet i hakikat su če tiri koncentrična kruga
tesavvufske nauke. To je zakon, me tod, spoznaja i suš tina. U s lici,
oni se prispodabljaju jajetu : lj uska, tanka opna, bjelance i žumance.
Najpoznatiji tarika ti su: Kaderi , Rifai, Nakšibendi, Mevlevi, Hal-
ve ti, Bajrami, Sazili, Bedevi, Bektaši, Dessuki , Sadi i Sinfl ni. Tek ij a je
osnovna in stitucija tarikata za njegovanj e i širenje prosvje te, nauke i
kulture. protkane pobož nošć u, po metodi doti č nog tarika ta . Pri staše jed-
ne tek ije su kao braća (ihvan). Na če lu tekij e stoj i šej h. Pri staša
tarikata koj i je prihvatio obavezu (bej'at) zove su murid. a simpa-
tizer tarika ta koji nije pristupio u tarikat i dao obavezu zove se
muhibb.
Zikir se obav lj a zajednički, obično poslije namaza. Pobožne
pjesme u zikru mogu se izvodi ti i na narodnom jeziku . Stoga su
tekije u svoje vrijeme slavile i kao domovi kulture za dotično mje-
sto. Ma nje tekije nazivane su »Zavijec, a velike »Asitanec. Hanikah
je tekija za spremanje šej hova .
Abdulah Bošnjak je bio šej h Bajramijskog tarikata. U Bosni
ovaj tarikat nij e imao svoju tekiju.

46
 SUMMA RY

Introductory . tesavvur. interpretations by Abdullah Botnjak

The introductory »tcsavvuf. interpretation s of Abdullah Bošnjak, as

described in essay, are the foundations of Islamic mysticism. I n
twelve items is presented the theory of mysticism and the order of
tarikah: (dervish sects). For his time Bošnjak is original and prog-
ressive. The ideas of mysticism: as indefiniteness, the first and second
definiteness. are in the works of other mystics expressed as sepa-
rated conceptions, whi le Bošnjak binds them up elastically. The
Exalted Devine Being (Za.tuhu Tcaia:) and everything except the Being
(»Gajr«) stand in nafrow connection. This connection exists through
the names and attributes of the Being. Everything exept the Being
is called . Gajre. The essence of »Gajre is God's knowledge about
Gajr. »Fejzi Akdes. is manifestation of existence of the Devine-Being
through the existence of everything except the Being - »Gajr• . »Fejzi
Mukaddes. is the way by which »Gajr. - everything except the
Being is manifested, through the names and characteristics of the De-
vine-Being. These are the Reflections of the Grace of God. The whole
Universe ex is ts through these Reflections of the Grace of God.
The mos t perfect model which exists and lives in the Universe is man.
The top on the ladder of the human perfectness is to become a com-
plete man. (kamil). Climbing up the ladder is _tarikat •. On this way
we are led by a teacher _šejh •. The ascent on the top of the ladder
gives specia l satisfaction.
To follow Mohammed sincerely and consciously is the most sure
way to achieve a happy and contend life. The word of God-Koran ,
the tradition of Muhammed-Hadis, and the way of Pir are the fo-
undations of tesavvuf (musticism). The ideas of neoplatonism can
be found in tesavvuf, because they are Truth (Hakk). The relationsh ip
between neoplatonism and I s lamic mysticism (tesavvuf) represent
this Truth. Always and everywhere the truth is Truth. Herefrom
the re lationship between Franjo Petrić's neopiatonic metaphysicai
light and Abdulah Bošnjak's »tesavvuf. metaphysical light, as is re-
ft:rt:u to by Prufessor Cedornil Veljačić.

47
48
SaUh Trako

Kronogrami sarajevskog muflije Muhamed

Šakir efendije Muidovića*)
U prilici smo da obja"imo nekoliko kronograma koje je II 19.
stoljeću ispjevao poznati saraje\'ski murtija Muhamed Sakir ef. Mu·
idovi ć (umro 1859. g.), povodom smrti znamenitijih ličnosti svoga
vremena. Ovi kronogrami su zapisani u jednoj medžmui (bilježnici
na 1 75_78) koja se čuva u rukopisnoj zbirci Orijentalnog instituta
u Sarajevu (br. 4689). Bilježnica je 1966. g. otkuplj ena od Mide Si-
kiri ć iz Sarajeva. poslije smrt i njenog muža dr. Saćira Sikirića. pro-
fe sora arapskog i perzijskog jezika na Katedri za orijentalne jezike
Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Iz raznovrsnog sadržaja ove bilježnice, gdje su najviše zastup-
ljene raznih autora pjesme sunjske sadržine dade se zak l jučiti da
se radi o bilježnici koja je nastala u učenoj derviš koj porod ici Si-
kirića na Oglavku kod Kiseljaka. Ne zna se ko je sakupljač ove
bilježnice, ali nema sumnje da je to neko od bližih potomaka poz-
natog šejha nakšibendijske tekije na Oglavku, šejha Abdurrahmana
Sirri (u narodu prozvan i poznat kao Sejh Sikira, umro 1847. g.)
koji je u ovoj bilježnici zastupljen sa devet svojih pjesama na tur-
skom i srpskohn'atskom jeziku od kojih ove posljednje i danas uži-
vaju veliku popularnost među bosanskim Muslimanima. posebno mc-
đu onim koji inkliniraju tesavvufu (dervišiuk. islamski misticizam).')
Nas ovdje pobliže zanimaju pj esme, tačnije, kronogra.mi č iji je
autor Muhamed Sakir ef. Muidović iz Sarajeva. O njemu se dosada
znalo da je kao učen čovjek zauzimao položaj sarajevskog muftije,
s malim prekidima od 1826--1855. g. Bio je i pjesnik, naročito vrs-
tan u pjevanju kronograma. Kao pripadnik nakšibendijskog derviš-
kog tarika ta ispjevao je više hronograma povodom smrti znameni-
tijih ljudi svoga vremena, također pripadnika nakšibendijskog derviš-
kog reda. 2) U gore spomenutoj medžmu'i zabilježeno je nekoliko Mu-

-) Muidovl~eva kolekcija knjiga danas je sastavni dio Gazi Husrev-

-begove biblioteke.
I. Uz ime Sejh Sirrije Sikirića vezan je i nastanak tekije na Oglavku kod
Kiseljaka početkom 19. stoljeća, te jačanje i popularnost nakšibendij-
skog derviškog tarikata ne samo u centralnoj nego uopće u cijeloj Bos-
ni pa i II Hercegovini gdje su inače sufijske ideje nailaz.ile na slab pri-
jem i odjek. Više o ovom predmetu vidjeti: Dr. Saćir Sikirić, Tekije na
Oglavku, Kalendar Gajret za 1941. Sarajevo 1940., st.r. 42-51.
2. O Muhamed·Sakir ef. Muidoviću nešto više vid.: Sejh Sejfuddin Ke-
mura, Sarajevske muftije, Sarajevo 1916., str. 22-26; H. Mehmed Han-

49
 idovićevih kronograma koje ćemo ovdje donijeti II originalu i prije-
vodu, kronolo~kim redom, jer nam oni predstavljaju Muidovića kao
pjesnika, a uz to govore nam i o ljudima koje je Muidović kao učen
čovjek cijenio, !to znači da su svakako nešto značili II naučnom i
kulturnom životu toga doba. 3)

džić.Nekoliko fetvi ndib muftija iz turske dobe, Kalendar Gajret,

1939. g., str. 2~209; Mehmed Mujezinović. Stari Alifakovac II Sara-
jevu, Naše starine VIII, Sarajevo 1962, str. 122.
3. Kronogrami II stihovima su se pisali a i danas se pišu povodom ne-.
I, kog značajnijeg događaja: gradnje nekog opće-korisnog objekta (dža-
mije, mekteba, če!me, mosta, banje i sL), ili povodom smrti neke za-
služne osobe. ili prilikom nekog drugog znamenitijeg događaja. Baviti
se pisanjem kronograma II stihu nije bio niti je svačiji posao. Da bi
mogao u desetak stihova iznijeti najvažnije o onome kome ili čemu
je kronogram namijenjen, a uz to da na kraju u kronostihu izrazi i
datum određenog događaja (služeći se brojčanom vrijednosti arapskih
slova, kako je to odavno uvedeno u praksu), nastojeći da i taj stih
sadrži neku lijepu misao, želju i sl., pjesnik je morao posjedovati ši·
roko obrazovanje i znanje te izvanredno vladati jezikom na kome
l' pjeva (u našem slučaju turski, arapski ili perzijski). Prije je i u našim
krajevima bilo više takvih i tako sposobnih ljudi, jer je i način ško-
l', lovanja to omogućavao. Od onih koji su u nedavnoj prošlosti premi·
nuli i koje smo lično mogli poznavati su: Scjh Sejfuddin Kemura (um·
-1'1
" ro 14. IX 1917.), Muhamed Enveri Kadić (um. 21. II 1931.), Salih Sa·
fvet Bašić (um. 1948.), Hadži Mujaga Merhemić (um. 1959.). Među ži·
vim ljudima u našoj užoj domovini (Basni i Hercegovini) koji imaju
sposobnost da pišu kronograme u stihovima danas su, koliko nam je
poznato, Muhamed Mašić iz Gračanice koji je na arapskom jeziku is-
pjevao niz kronograma za novopodignute džamije, češme i nišane zna·
menitijih ljudi kod nas, između ostalih i tatih na nišanima poznatog
našeg učenjaka historika prof. Hamdije KreševljakoviĆ3 (preminuo 1959.
g. i pokopan na groblju Hendek u Sarajevu), i hafiz Kami! Silajdžić,
imam Gazi Husrevbegove džamije i mudževvid Gazi Husrevbegove med-
rese, koji je također sa velikim uspjehom napisao više kronograma u
stihu ljudima preminulim u nedavnoj prošlosti.

50
 Tdstovl kronop-ama

KRONOGRAM POVODOM SMRTI SEJH HUSEJNA

4. Da ne bi rad prostorno bio opterećen, pravopisne greške prepisivača

(sakupljača bilje!nice) nisu ovdje ispravljene. Na te greške je ukazano
samo jednim uzvičnikom u zagradama.

51
 ,. -::f~~t ~\.!...)\ ., ... .r-, .~~."...
~ t! ....r=- .)~ ~ \..;.,; .,r> r. .~.Jl:\ J
LS;' <'.:s- ~ ~ \ OJ ."e.,~~
J""c", L - ot • • •

~i}">:~.r( ~)~ ~c..SJJ~ ...;.~~

~ U ~ ,) 'fi.~ <y u-'1' ~~ CS"":-'
u::-tf'...:...1-.> ~/ \.: rV ~ t' ~

Prijevod:
Car zemlje mistične nauke, Sejh Husejn,
nevidljiva tvrđava vojske Božje dobrote, Sejh HUSc:jn.
Izvor božanskog svjetla, majdan najvrednijeg bisera,
riznica blaga Božanskih tajni, Sejh Husejn.
Ukras prijestola nasljedstva, vrelo Božanskih tajni,
okrunjena glava prijestola careva velajeta, Sejh Husejn.
Krem sufija prečistih i savrlenih,
prvak. vođa nakšibendija, vojskovođa Sejh Husejn .
U hanikahu muHa Murada II Is tanbulu, drugog pira
nak!ibendija,
bio je poslužitelj tog odabranog hanikaha, Sejb Husejn.
Pobožni, svjetlo mjeseca II gradu učenjaka
Hafiz Muhameda, Odgojenik šejha Sejh-Husejn.
Ugledni, pročelnik II odabranoj družini bogougodnika,
Bošnjak po porijklu i rodu, Sejh Husejn.
Konju, Bagdad, Buharu, Samarkand,
poput sunca, četrdeset godina obilazio je učenjak, Sejh Husejn.
U rodnom mjestu je upućivao i odgajao
jednu razumnu i bistru prirodu u ulozi pira, Sijh Husejn.
Iz njegova obilnog vrela pio je Sejh-Sirri »Kevserc,
i potput Hidra postigao je život muršida, Sejh Husejn.
Kada njegovom duhovnom djedu reče Bog: »Oođil c
Sakir sastavi potpuni »tarihc odlaska Sejh Husejna.
Godina 1214.

Brojčana vrijednost riječi _gami 'i mugnic iz kronostiha iznosi

1214 (hidžretskih godina), što znači da je Sejh Husejn umro 1799. g.
nove ere.

02
 Da bi se ovaj kronogram mogao potpuno razumjeti, potrebno
je napomenuti slijedeće: Muftija Muidović je ovaj kronogram ispje-
vao povodom smrti Sejh-Husejna Zukića, osnivača nakšibendijske te-
kije u rodnom selu Vukeljićima, u džematu 2ivčići, dva sata hoda
sjeverno od Fojnice. Sejh Husejn je živio u 18. sto lj eću . Nakon po.
četnog školovanja u Fojnici i Sarajevu otišao je u Inslanbul gdje je
UZ školovanje posjećivao i poznatu tekiju Muradiju. Tu ga je šejh
hafiz Muhamed uveo u naUibendijski derviški tarikat. Po nalogu svog
kjha, Zukić je obišao mnoge tekije Male Azije, Samarkanda i Bu·
bare, a po povratku u rodne Vukeljiće, osnovao je u tom zabitnom
selu nakšibendijsku tekiju, s namjerom da svoje goroštake krijepi
duhom islamskog misticizma. Nije proteklo mnogo vremena, a Sejh
Husejn je stekao veliku popularnost, između ostalog i poznanstvo
fojničkog kadije Muhamed ef. koji mu je povjerio na odgoj svoga
sina Abdurrahmana. Sejh Husejn je mladića uveo u nakšibendijski
derviški red i dao mu nadimak Sirri (Tajanstveni, Tajnoviti). Pošto
se Sirrija oženio udovicom koja je posjedovala imanje na Oglavku,
!ejh Husejn mu naloži da tamo podigne tekiju II znak poštovanja
prema jednom drugom šejh Husejnu koji je u vojsci osmanskog sul-
tana Mehmeda II Fatiha (vladao 1451-1481) kao heroj (šehid) pao
prilikom osvajanja Bosne (1463), u pohodu sa Milodraškog polja na
Kozograd na obranku Zec planine poviš Fojnice. Abdurrahman Sirri
je izvršio nalog svoga Sejha, podigao na Oglavku tekiju i kao prvi
njen šejh, stekao veliku popularnost ne samo u centralnoj nego u
cijeloj Bosni, pa čak i u Hercegovini, gdje su sufijske ideje vrlo
teško prodirale. Njegovi sljedbenici (muridi) postali su i mnogi mo-
ćni predstavnici vlasti i učeni ljudi toga doba (kao što su: naš sa·
rajevski murtija Muhamed Sakir ef. Muidović (um. 1859), mostarski
muftija Mustafa ef. Sarajlić (um. 1847.), Ali Galib paša Stočević Riz·
vanbegović, Husejn kapetan Gradaščević-Zmaj od Bosne i dr.). Po-
ložaj šejha oglavačke tekije ostao je sve do najnovijeg doba među
potomcima šejha Sinije.S)

J'y l? ~ ~ t-:' '.;I, \ ~ LS ..... ta ~~

JJf.r" ~ U-LS~\tY'~'V.>
tu~.> ~IP.,,\ '-:''>J.\':'~ ~~
Jr. (~vJ.l,;U.\.;.; ~ ~ ~LS~
t~ \; ~~ . ' e..oP)\.;" ~).; • ~~
..f ' (! ) r.> L..;... ..) \- .Hr"'-' ...f ' •. : ~ \' I..A...

5. O ovom opširnije vidjeti članak: Dr. Saćir Sikiri~, Tekija na Oglavku,

Kalendar Gajret za 1941. god., Sarajevo 1940.• str. 42-51.

53
 Prijevod:
Ibrahim. šejh kadi rij skog derviškog reda, poput svjetla
bijaše evlija. poz.nat po lijepoj naravi.
Cim dođe uzvišeni poziv: ItVrati sel e, reče: ItOa! e
Krene u \'ječnosl, a napusti prolazni svijet.
Sakir izreče tarih o njegovu preseljenju. dodajući slovo Itbc
iz riječi Itkutbe:
Neka mu raj bude naselje i neka mu na usluzi stoje rajske
djevice!

Drugi polustih trećeg stiha (kronostiha) zajedno sa brojčanom

vrijednosti slova _b e iz prvog polusliha daje hidžretsku godinu 1257
(1841) . lj. tadh o snll ti šejha kadidj~kog derviškog reda SejI! Tbra-
hima. OVdje treba primijetiti da je autor, sigurno obuzet traženjem
odgovarajućih riječi da bi izrazio godinu smrti, pogrešno upotrijebio
riječ Ithadim e uzimajući je kao Ithadime tj. pišući je sa slovom Itha.
umjes ti .hi. , jer upravo tako pogrešno napisana u stihu daje želje-
ni larih.

KRONOGRAMI POVODOM SMRTI LEJLE, SEJH SIRIJINE ZENE

ti~ .J.-I: \ .J ~n.) 'I}..H.>';'\.f J,

.,:.ll..;
!JL...t, t.~ J' ~ ..:;.;'i 1..S,.),b \ LS)')., ... Is-
t'" 1!1Zs' \ J.>'O~\ tS~ ,;,.,M"~\.;U
• ll"
.;.AJ ~~
' - \.-. '
"':'
• e : ~ ~
-~ O..)~J~'U..J\
(' ,
~'),~~,";(;U~O~\...r..1~~
~..r-,\<.S~;'I.: ~ l\h.s.)'...y..J~\ ,.i'
~u~l')~"'.>JJI~'i I..S~\ ~ IY
.
~rl' <.S.r:
- r..>.:.." .
IS' ~,.J ~"" ~..J\
r»~t.svl' tJ...-J-,1 r\..A.... <"sJU' .-": ~
.11 ' ,... '
~ ..> ...s.)..J'.:- I..S ~ \ LSf.'-- . -:po u~
rt; t~l.. '.!"':"LS-W",I ~I) r~\,V! ~
~ >-: u-: (_~ LS~\'-'~ ..Il'

54
.ss..)\:. ~.)~.> (' ~L.:. k>' l.S~ .. \
~..l .(.~ t..S~' ~~\ ~

J;.> t/,;
~~ t.:'1:. r. . y.J~LS"",,"> ~\:&j'
~ ~~ , •• ~ (..S~. LS.J..lw. '-";"; \

Prijevod:
Točak vasione se okreće na čudan način;
njegova borba se odvija II znaku uzimanja duša preko jednog
anđela.

Dođe II mjesecu SMeru i ugrabi onu . moju majku..

dvanaestu noć. u nedjelju, II dvanaest i po sati.
Kada jc čula riječ Uzvišnog: .Vroti se! .
odmah krenu vječnoj kući, preseli se poput anđela.
Bog joj je udijelio onu veliku sretu i
umrije tena onog bogougodnika, šejha Sirri uglednoga.
Rajsko naselje .Mc'va_ neka bude boravište ..mojoj majci.
jer neumoljivi handžar načini joj iznenada ranu na jetri.
Dodajući jedan, upotpunjen je datum (njene smrti), Saki re!
Ova sudbina (nebo, vasiona) me baci II vatru rastanka, a ja šla
da radim!?

Drugi kronogram

Vinuše se .uČ l eTi., Saki re, izgovarajući larih:

Okrutna sudbina (nebo) je baci u raj _A'la. , a ja šta da radim I

Drugi kronogram

o njenom preseljenju Sakir tog časa izreče tarih:

Ova sudbina nas baci u rastanak, a ja šta da činim!

55
 DRUGI KRONOGRAM POVODOM SMRTI LE JLE.
SEJH SIRIJINE ZE NE

(~I{..Al I~ LS~ r ~~ ..:.'..>

~ t::i ~ V (!) ~..H.:~~';
4l.!... ~ L1.f \...::... LS.,::.; "' JJ> .;

\-. ..,. ~. \,( ~~\ '-:' '-: \; 'o>

~ .J I ~ '~ \.Jj I ..I : ,c. ~ '--
~'='...:..JW .
!.J.':'. I .
<.Jo> \ \..

, . +:.J ~~~\ ,-<.~'. ~L.; ul

~\ (~),".: ." Y r
~~\~
r\. .:
'J.' tr---- • .~w t:' \,; ~\.!.
(fi·..s~~
•
'LU' (~h~.)
Prijevod:
Kreposne osobe, šejha Sirrije plemenitog ideražljivoga,
žena njegova Lejla, dobroćudna, blaga;
U pobožnosti i ćudorednoj čestitosti nema joj ravne:
uvijek je bila pred vratima Božjeg zadovoljstva.
Od Allaha stiže poziv: .Vrati se!.
Ona najuljudnije reče: .Orlazivam li se i pokoravam, Premudri!_
Ljudi su II dovi molili: .Naš Bože,
uved i je i olakšaj joj ulazak II raj!.
Saki rc, tarih je: Kako lijep kraj (života)!
Neka se milost Plemenitog izlije na nju!

56
 Iz ova dva hronograma Ispjevana povodom smrti Sejh Sirrijinc
lene doznaje se: da ju jc autor Muido\'ić neobično cijenio; on je na
dva mjesta naziva .svojom majkom_, smatra je zaslužnom da ispje-
\·a [ad h o njenoj smrti (i na turskom i na arapskom jeziku)_ Nada-
lje. II kronogramu na turskom .larih. tj. godinu njene smrti 1265
(1849. g. n. e.) iskazao jc sa tri kronostiha, a u onom na arapskom
iwosi taj .Iarih. i u prvom i II drugom polustihu kronost.iha. To
wc govori o njegovu velikom poštovanju prema toj osobi kao i o
njegovoj veUkoj sposobnosti II ovom pjesničkom žanru.

KRONOGRAM POVODOM SMRTI SALIH FERHADA

0..> ~ U'>J~\ J..J... .:J: .. tL

t»

o>':jJv.-·o';';.J.> v~ ~\U-G
".>~\ -..1" -'>.r l ~ ~ uyo (l.-
·:'~jt.w ~ ~~~'...r--:",.J I
~ I <....S..I"'-:> ~ .:..J._:.>0I.; L
o.)~.i.Ju\..>'.:t~;I.J ~ ~~
]-."..r; I... .> L J-. of-.' u ....... .:...:-
·';';"~IU.,-J-,I (I:' u~-'.J;"
(..s~o~ (!u-~.>.r.r.V:-'1
•.> c.- r \,; .:r-=- \ ~.)..a....> \ J»
t='L.'.}'\'!' rl.' t.' ~.!lJ ~....;..
0" \JI.r' t.J.J {' ~ U-' \.> .1'.\ ...:...;. J

57
 Prijevod:
Slavuj iz perivoja ljepote pjevao je u osami;
i čim sc odjek začuo sudbina pretvori melodije u vapaj.
Edžel je u svojoj ruci držao pripremljenu smrtnu ča~u,
a Bog uputi riječi Salih-Ferhadu: .Vrati se!.
S velikom uljuđeno.šću odazva se sluga (Božji): .Odazivam ti se,
Bože!«
I on bi udostojen Božjih riječi: .Uđi, Bog je tako odredio.
Neka ti bude boravi.šte u raju lOAdn«, a napitak voda .Kevserc,
rajske djevice i mJadići neka ti vječno stoje na us luzi!
Tako svestran čovjek kome ravna nema,
nosi ime koje znači: najboljeg pona!anja, najljep.šc ćudi.
Saki re, kada se doda .dž« od riječi .džclal«_ dobija se puni
tadh :
Neka je trajna milost Božja du.ši Ferhada!

B rojča n a vrijednost slova kron osti ha, ( tačnije, drugog polustiha

ovog kro nostiha) zaj edno sa brojčan om vrijedn os ti slova .dž. daje
godin u 1270 (1853-54), lj. godinu smrti nekog uče n og čovjeka Sa lih
Ferhada kom e je m u ftija M uidović posvetio ovaj kron ogr am.

KRONOGRAM POVODOM SMRTI SALIHA RAGIBOVICA

~~L. .j~\I~...s+
cJKJ U t.:..)1 ~.JJYo o..) I..; ~ '.J
r~ ~\ o~..ns--=-L.5~u..u ..
o\
o :.1.A
u- <.S...\....7 o,-\ o..):
. ' Ur ~ \
".r
(' o~...s~-,\ ~o :>r,-:,~~ c-.-:: \
~~ .... o l ~ lu":'.» ~~
;",.Ll

~\....s..J)\ <:-Ib u~~~\~Yf

;5-.J Oj f (~),s;" <.r~ LS.D~
:.!'\..!.U'>"l (~) o~ tN \ • ..in..s-
- -
~~>\ t."- \. .. ~ t,:'L
58
 Prijevod:
Bog je stvorio njegovu narav kao čistu dobrotu;
takav ugled i glas je uživao Ragibović.
Bio je poštovani aga u šeher-Sarajevu,
rodio se kada je sretna zvijezda bila u zenitu.
Bavio se trgovinom, a bio je uz to Sirriji sluga,
stajao je na službi nakšibendijskom tarika tu.
Kada mu od Boga bi naređeno: _Vrati se! .. ,
II zoru zazvoni zvono za odlazak na putovanje.
Kada se dopuni s trideset dana, $akir izreče _tarih«:
Odlazi Salih, uđi u moj raj!

Brojčana vrijednost slova drugog polustiha dopunjena sa 30 iz

prvog polustiha kronostiha daje broj 1273, tj. hidžrelsku godinu smrti
Salih-age Ragibovića, sarajevskog trgovca, pripadnika nakšibendij-
skog derviš kog reda, što odgovara 1856-57. g. n. e.
Muftija Muidović je umro, kako je već poznato, ll. VII. 1859. g.
Povodom njegove smrti ispjevao je dva kronograma na turskom jeziku
pjesnik Fadil-paša Serifović. 6 ) Prvi Monogram koji ovdje donosimo zabi-
lježen je u gore navedenoj bilježnici, a uklesan i na Mudovićevu uz-
glavnom nišanu (u haremu Vekil·harč, Hadžijske džamije LL Sarajevu).
Obadva kronograma, međutim, zabilježena su u rukopisnom primjerku
Divana Fadil·paše Serifovića (str. 299) koji se čuva u Orijentalnom
institutu u Sarajevu (br. 4520). Premda je prvi kronogram objavio
Sejh Sefuddin Kemura, ne navodeći ko je njegov autor, smatramo da
je mjesto da ih ovdje obadva zajedno s prijevodom donesemo.l)

6. Sarajevski kadija, zatim zapovjednik spahija i muselim, a uz to izvrs-

tan pjesnik (koji nam je ostavio _Divan.. pjesama u rukopisu) Fadil-
-paša Seri.fović, sin Mustafe Nuruddina, rođen je u Sarajevu 1808., a
umro u Turskoj 1893. god. O njemu nešto više vid.: Bašagić, Bošnjaci
i Hercegovci u islamskoj književnosti, Sarajevo 1912. str. J58.; Isti, Zna-
meniti Hrvati Bošnjaci j Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb 1931.,
str. 50--51; Mehmed Mujezinović, Stari A1ifakovac u Sarajevu, Naše
starine VIII, Sarajevo 1962., Str. 134, bilj. 47.
7. Vid.: Sejb Sejfuddin Kemura, Sarajevske džamije i druge javne zgrade
turske dobe, Glasnik Zemaljskog muzeja XXII, 1910, Sarajevo 1911, str.
109.

59
 KRONOGRAM o SMRTI SARAJEVKSOG MUFTIJE ,
PREMINULOG SAKIR EFENDIJE
Napisao Fadil p aša (Se rifovi ć)

Lt f~-;.;.J.).\ .J-l-.)I o.>~yt.S l~ ~''>

G ~ ,)'o> U-';' <.> ~\ '-' J .).", .0j <.s W ) 'o>
fi u'.>.), ~fJ-\.i(!'i- <..Sj.,'~-"
:J,..

.-,) U .'<..S >J...I ...:. 'l>J.:;.. •.;.. O~. ;

II l(, .....
~ ">J'.t.5~.) j-!-o....s.>J.G OJ;-' .~y'
UV>~J:,U~~I'>U.Jt.-J.}b
~.'~'- • .>~ .~~ ~'>'>J ~
I,A':'" ...sj ~ tl ~~ M' LS~' ~ r~..t .
.)~<-'i ..J-L-t~lM\.S~ y'" ~fo~\.;
~~ "-: ...s.i.,:. (./L;:. \.lJ' U ~ lOS '.r (" '.>

•
Prijevod:
Bijaše muftija II Saraj-Bosni,
ostavi prolazni svijet, nađe sebi mjesto II rajskom naselju.
Premda je doživio duboku starost onaj časni čovjek,
rješavao je teška pravna pitanja II svakoj grani bez
dvoumljenja.
I niko ne osta njemu ravan II ovom gradu,
jer je njegovoj osobi sposobnost bila od Boga data.
Veoma upućen II poznavanju hadisa, fikha i tefsira,
bijaše jedinstven učenjak i uživao je ugled kao Sejjid.
Fadil mu od srca izreče potpuni tarih:
Neka je dvorac »Adn« trajno boravište Sakir-efendiji.
Godina 1275

60
 Kronoslih iz gornjeg kronograrua daje 1275 (hidžretsku) godinu
Ovaj kronogram je uklesan i na nišanu muftije Mui dovića u haremu
Vekil · harč (Hadžijske) džamije II Sarajevu. Pored gore navedenog
kronograma, označen je i brojem puni datum njegove smrt i: 10. zul·
hidžeta 1275 (tj. Il. VI I. 1859). godine.
Pored gornjeg kronograma Fadil-paša je povodom Muido\-ićeve
smrti ispjevao i drugi kronogram u kome je (u kronostihu) izrazio
. tarih« na taj nač i n što je računao brojčanu vrijednost samo slova
s l ačkama. E\'o i toga kronograma:')

DRUGI KRONOGRAM POVODOM SMRTI

SARAJEVSKOG MUFTIJE MUIDOVICA

- U.rt .:,\.; ~.:r.

CY L.-. ...,...:..; <..$ '.r ~
-
oy.U"~ 0».>' '-'.>J...,.J.>.... <OJ W.:JJ...
~ ~Wf~~L(,j-b
•L:.\ C..:I ~-,::' .:JI ~ l ~ ) ,s..:.:.. \\'-~.)-- -'.r'> ~.
_.
t.> ...
•0
- \ Q . • ..u..'y .'

IJ.i" (I.> '--'~'J"..>u~~'-:s"',jo;

U.'>".. I \:,I.> "':'.1 ~./

U ~ ~ J; .... t-.It:t..S~' ~j-P\.;

.11".f'o: ~ ~ ili ~ \ '-: t..S'>':":' ' fl;...

'"'' Q

8. Oba ova kronagrama zapisana su i II rukopisDom primjerku Divana Fa-

dil.pa~e Serifovića koji se čuva u rukopisnoj zbirci Orijentalnog in·
stituta u Saraje\'U (br. 4520). Ovaj primjerak je prepisan rukom ka·
ligra.fa Mehmeda Sevki iz Sarajeva koji ga je dovršio 18 dlumade II.
1296 (8. VI 1879.).

61
 Prijevod:
2.alosti velike, biv.ši muftija Saraj·Bosne
ostavi prolazni svijet, preseli se u vječnost.
BijaSe iZvor učenosti i savrSenstva, SlJeci.šte teoloSkih znanosti,
ta ličnost je bez sumnje bila vrelo poezije i poetike.
Učeni dervi'š kome u ovome gradu ne bija.še ravna;
ne bi bilo previ'šc kad bi njegova familija i bližnji bili vječno
uplakani.
Bijedni Fadil izreče _tarih« slovima sa tačkama:
Bog odredi raj boravi.štem Sakir crendiji.
Ako se sabere brojčana vrijednost (arapskih) slova sa tačkama
iz drugog polustiha posljednjeg stiha (to su slova: Š, f, n, j, j, q, j, b,.š. t,
j, g) dobija se hidžretska godina 1275.) tj. 1859. n. e.).
Zanimljivo je da muftija Muidović, po svoj prilici, nije ostavio
ni jedan kronogram povodom smrti Sejh Sirrije. Međutim, u ovoj
medžmui zab ilježena su druga dva kronograma ispjevana povodom
tog događaja. Prvi kronogram je na turskom a potječe iz pera pjes·
nika sa pseudon imom Rizai o kome nemamo podataka. Drugi je
ispjevan na perzijskom jeziku od anonimnog pjesnika.
Premda ovi kronogrami ne potječu od muftije Muidovića, mi
ćemo ih ovdje donijeti, jer bilježe smrt popularnog Sijh·Sirrije.

.
KRONOGRAM OD (PJESNIKA) RIZA'I
'-
<J1...<>.)rW.Jlt~L

i.J: .. JJ !JJ""" r':"~:; ~ J-~~J'

~ t!'h1:> ~J. ~ ~ tJJ' ~ :;
tS-~\-, '-:-~J\ 0.>~' ( ' <-:,~ I
Uu.)f»~~~\..;... J..,' '"7-'~ \...:..1..>.1
~ ; ~'tS :.. cJ.1... c-:.. ~ ...:. 'JlU..r.
~~.~ L_\.:..~.>J..,' ~~\S-> (".J;. rl'
Uf. Uf ";';';Y_l..Jf o.).),'.r ~\ .t;l"
• - \ "
~._ ; . ~~' \_.A~
J
~
. .
. _..\1 L
• (J\j""
..
-
~\ '''»l!l~ tJ~ \ .P: \fi r~ r-'
~j) (J~/r~ .)-,:,\ ~/t;.r

r.\:-.t~~u~~...J ~~ ~.n~J'
~1.<1.I~~c..:..M; ~~u"'..ru.J-"
62
Prijevod:
Pravi mu~id istinske spoznaje, Sejh Sirri, stup vjere,
tarikat mu je nak.šibendijski. a uže mu je čvrsti šeriat.
Odazva se (pozivu): .Vrati se i uđi (u raj)!_
otputova na ono mjesto gdje služe rajske ljepotice.
Savršenstva i _keramet_ (njegov) čuli su se na sve strane svijeta,
dobri glas o njemu i njegovoj derežljivosli doprije do lndije
i Kine.
za bogougodnike nema straha niti !alosti.
Bože, omogući nam njihov zagovor (šefaat)!
Iz časa u čas njegovo je srce spominjalo Allaha.
O sufi (dervišu), ako sumnjaš u to, onda pitaj onog
nerazdvojnog druga.
O njegovu preseljenju Riza'i izreče potpuni tarih:
Umrije onaj vrh sljedbenik Muhamedovaostaše tužni ašlcl
(derviU).

nRVCI KRONOCRAM O SMRTI SEm SIRRIJE

neka mu Uzvišeni posveti njegovu tajnu!

u ; ......\..:.. wlo> J' U '-tr. U I.> "i-:-J.i

l5ru.rt;=' l?>.A..s.U">:, ':;
\ \ I " I"" '., .11 "I '
-" WJ'~'" ~~ ...... --'~ ..... .>

LS ~ ........ WO .>.:..:. \... tf ... f \$0.1.,,1

U' \
- . . , .. .••••••
~J: •\tG.J"u,
-- ./. J~'y

~ ~j.&. -' '.t~ v=-- ~~ LS.>.r;.. )

.t.:-=";Y>-'-7..» wJL...r../'~.J U~
lJ ~ .) , ' ;,;...;;.. '-' ..l ..t.'.r \ ~ ~I .>j
~~'r.-:, r.r' ~ ~ 'l\s \-. • :' • ~ e :-!. .'> ~ '-::
.Jr (\-,J '-:' ..\. .J~.J.>~ . . I."

-
63 I
 Prijevod:
Stožer svih krajeva svijeta, šah duhovnih junaka,
Nakšibendi Abdurrahman Sejh Sirn, Bosanac.
Prečista biće, sjena Istine, kruna bogougodnika,
papagaj božanskih tajni kao što je bio pisac Mesnevije.
U planini istinske spoznaje bio je Feniks svoga vremena.
I siromah i bogataš se ponosio Lim da mu poljubi stopu.
Kada je doživio sedamdesetčetiri godine, čuo je poziv
i odazva se Božjoj naredbi, čuj i ti no\'ost
koja se dogodi jedanaestu noć rebiuI aharu, ouči nedjelje, u
trećem satu.
Cuj puni tarih o tom: 1263. (godine).

Iz ovog kronograma (koj i je anonimni autor spjevao) na perzij-

skom jeziku, doznajemo potpuni datum smrti Sejh Sirrije S i k i rića.
Taj datum pada 23. III 1847. god. po I sa·alejhisselamu.
Napominjemo da se u ovoj medžmw nalaze zapisana još dva
kronogr ama iz pera nekog pjesnika Sakira. Prvi je vezan za smrt
nakšibcnd ijskog šej ha Nešati Ali ef. iz 1282/ 1865-66. g., a drugi se
odnosi na smrt nekog učenog Hamid ef. koj i je umro od kuge u ka-
sabi Visoko 1283/ 1866--67. g.
Kako se vidi, oba kronograma su napisana poslije smrti mu ftije
Muidovića, što znači da im je autor neki drugi pjesnik Sakir. Postoji
\"elika vjcrovalnoća da se radi o Sejh Sirnjinu mlađem sinu Sakiru,
koji je dobro poznavao turski i perzijski jez.ik i koji je nas lijedio sta-
rijeg brata Abdulltifa na šejhovskom položaju oglavačke tekije. Ovaj
Sakir nam je ostavio i kronogram O gradnji Sejh-Sirrijina turbeta
(mauzoleja) koje je na Oglavku podigao Ali-paša Rizvanbegović Sto-
čević.')

9. Vid ljcI i članak naveden u bilješci S.

64
 SUMMARY

Chronograms by Muhammed Salli ef. Muidovlć poet from Sarajevo

ln this essay some chronograms in original and in prosaic transla-

tion writen by Muhammed Sakir ef. Miudović are presented. Muido-
vić was muhi in Sarajevo in the first half of 19 s. The death of some
distinguished men of that time Sarajevo, provoked Muhamed Sak ir
Muidović to write the chronograms. The intention of the author was
to throw light upon thc personality of this learned mufti from Sa-
rajevo and poet of chronograms. For writing chronograms in verses
author must have specific poetica1 sk ill and ability to give in several
vcrses the main characteristic features of the person to which the
chronogram is dedicated, or to describe some useful object and his
benefactor and moreover a chronogram should include a statement,
a fine idea, wish ect. and give the date of the event described. III
thi s sever al chronograms, Muidović has shown himself as a ski llrul
poet and in his chronograms is preserved the memory on certain
persons of Muidovi ć's time which he appreciated and which playd
an important role in the public life of that time Sarajevo.

65
66
Kasim Dobrača

Skriptorij U Foči U XVI sto l jeću

Prije izuma štamparije ljudi su svugdje u sVijetu umnožavali

knjige i širili ih prepisivanjem (manuskripta). Zato je knjiga bila,
srazmjerno, u to vrijeme, rij etka i skupocjena. Otuda nam se saču­
\'ao mali broj pisanih podataka, bilo knjiga ili dokumenata, iz vreo
mena stari h kultura. Možda bi se brojnost i raš ire nost knjige i bib·
Iioteka, u to prepisivačko doba, mogla uzeti kao najbolj e mjerilo
kulturnog života i stupnja kulturne djelatnosti ljudi u njemu. Ako sa
tog s tanovišta bn.cimo pogled na brojno stanje rukopisnih knjiga i
biblioteka u islamskom svijetu, na području islamske kulture, onda
dolaz imo do značajnog zak ljučka, da je kulturna djelatnost u tom
wijetu bila u prošlosti vrlo živa i interes za knjigu veoma velik. Iz-
davanje knjiga u tom svijetu. iako je to bilo putem prepisivanja,
naglo se razvijalo. Islamske biblioteke u Spaniji, kao i one u dru-
gim centr ima islamskog svijeta, - Bagdadu, Kairu, Buhari, Semer·
kandu , Istanbulu i drugim, - brojale se nekad na desetine, pa i
stotine hiljada svezaka raznih djela.
Prepi sivačka knj iže\"nost postojala je i cvala i kod nas u Bos·
ni , još za vrijeme kraljevstva, prije dolaska Turaka u ove krajeve.
Ta najstarija prepisivačka bosanska književnost sastojala se, uglav-
nom , od vjerskih knjiga, koje su prepisivane za mnoge crkve. Bilo
jc tu i apokrifa, i neš to sVjetovnih. knjiga. Centri prepisivanja i ču­
vanja tih knjiga bili s u , uglavnom, samostani i manastiri.
Dolaskom Turaka u Bosnu (1463.), ovdje se počinje razvijati i
jedna nova, i s t očna, ili islamska kultura. Jedan veliki udio našeg na-
roda u Bosni i Hercegovini prihvatio je tu kulturu i počeo je razv i-
jati i njegovati kao svoj u. Tako, prep i sivačka djela tnost kod nas do-
b iva tada još jedan novi smjer, or ijentalni.
Islamizacijom jednog dijela našeg naroda le njegovim usvaja-
njem arapske, odnosno is lamske kulture, širilo se i kod nas arapsko
pismo, kao i knjiga pisana arapskim pismom i jezikom. Tako su
naši ljudi ubrzo pokazali živ interes za novom knjigom. Oni su ve-
liki broj knjiga donosili s Istoka, iz raznih nau čnih centara, i jednim
dijelom su i sam i pisali, a većim dijelom prepisivali za naše domaće
potrebe. Naročito se mnogo prepisivalo u medresema, koje su kod
nas, u šesnaestom stoljeću i kasnije, u velikom broju otvarane. Mo-
že sc reći, da su mnoge - ako ne svaka od lih medresa - bile u
neku ruku i prepisivačke škole, gdje su učenici prepisivali knjige,
bar za svoje potrebe. Tako su kod nas u Bosni nastale brojne bibli-
oteke, privatne i javne (vakufske), kojima su se s lužili mnogi naši
ljudi, željni nauke.

67
 Koliko se zna, najstarija medresa u Sarajevu je Firuz-begova
medresa (osnovana 1507.), za koju se smatra, da je imala i svoju
biblioteku. Ova medresa nalazila se u sjeveroistočnom dijclu Sara-
jc\-a, u kvartu koji i danas, po toj medresi, nosi naziv Medreseta.
Jedna od najstarijih i najznačajnijih takvih bibliOleka kod nas
je, svakako, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, koja je os-
nomna 1537. godine.
Mnogi ljudi koji su se bavili knjigom prepisivali su tada razna
djela za sebe osobno. za svoje potrebe. To je bio jedan način pre-
no!enja knjige.
Drugi, značajniji način širenja knjige je prepisivačka dje lat-
nost kao posebno zanimanje nekih ljudi, koji su se bavili prepisi-
vanjem kao svojim stalnim zanatom, s kojim su zarađivali svoj svag-
danji hljeb. Oni bi obično prepisivali po jcdno cijelo djelo, i kad
bi dovršili njegovo prepisivanje, prelazili bi na prcpisivanje nekog
drugog djela. Otuda najčešće nailazimo na rukopise, - makar oni
bili u više svezaka, - koji su u cijelosti prepisani rukom istog pre-
pisivača. Tako su kulturni polet i potražnja za knjigom doveli do
\·elikc prepisivačkc djelatnosti i rasprostranjenosti prepisivačke mre-
že u to vrijeme. Ta djelatnost bila je i kod nas velika i značajna.
Kad su se pojavile štampane knjige, naši ljudi su i njih mar-
ljivo prikupljali. Stampa je u islamskom svijctu uvedena, srazmjer-
no, dosta kasno, početkom XVIII-tog stolječa (1725), ali i poslije
toga \remena održalo se još dugo prepisivanje, jer štampa nije mogla
zadovoljiti s\·e potrebe za knjigom, naročito zbog toga, što je njen
rad, u početku, bio slabo razvijen i ogr·aničen. Pored malog broja
štamparija, u njima su se prvih dana štampale samo knjige odre-
đenog sadržaja, knjige koje obrađuju tzv .• pomoćne nauke«, a u te
su ubrajali nauku o jeziku i s\'c svjeto\'ne znanosti. Knjige čisto vjer.
skog sadržaja nisu dava ne u štampu. Neuki svijet naime, pa inedou·
čeni svećenici (hodže), protivili su se u početk u i davali su jak otpor
štampanju knjige. To je bilo, uglavnom, iz njihova pogre!nog vjers-
kog poimanja. Naime, prema starom muslimanskom shvalanju, nau·
ka, pa i papir na kome se ona piše, je svetinja, koju valja poštivali i
čuvat i od svakog omalovažavanja. Proturanje papira, pisma i knjiga
(kitaba) kroz štamparske strojeve, sma trali su, da nije u sk ladu s
dužnim pietctom prema toj svetinji, naročito kad se radi o knjigama
vjerskog sadržaja. S druge strane opet, govo rili su, da je rad stro-
jeva nesiguran, pa ~e mnoge š tamparske greške dovesti do nesIgur-
nosti i iskrivljavanja u naukama i II knjigama. To se pak, rekli su,
ni pod koju cijenu ne smije dozvoliti, jer to bi bio grijeh. Da sc raz·
biju takva pretjerivanja i sumnje, koje su dolazile očito iz nepozna-
vanja suštine i smisla za štampu, trebalo je dosta vremena i nasto-
janja. To se vidi po dodatku na početku prve vcće štampane knjige
u Istanbulu iz godine 1728. Rijeć jc o arapskom rječniku Slhah al-
-Gawharl, koji jc preveo na turski jezik Muhamcd b. Mustafa al-Wani
al-Wankoli, (umro 1000. 1591.). Na prvom mjestu donosena je cars·
ka naredba (halti humajun). kojom se naređuje štampanje dotičnog
djela. Naredba sc oslanja i poziva na rješenje vrhovnog vjerskog

68
starje~ine II Istanbulu (~cjhul-islama). Potom je navedeno i dotič­
no rjc~enje, u kom sc kaže, da je takvo ~tal11panje knjiga korisno
i .pohvalno«. Nakon toga je odštampana i jedna rasprava (risala)
pod na~luvum .Wasilet aHiba·a. o štampi. Raspravu je napisao os-
ni\'ač pn'e ~tamparije u Turskoj, Ibrahim Mute[erika. U raspravi
pisac dosta op~irno izlaže važnost i mnoge prednosti štampe u p~
g ledu šil-enja knjige, a time i kulture. Rasprava je poslužila kao
podloga i obrazloženje na\'edenom rješenju ([etvi) vrhovnog vjer-
skog poglavara. Uz to su navedena još mišljenja i rjdenja mnogih
najglavnijih vjerSkih predstavnika Turske, u kojima oni, osnćući se
na dotičnu raspravlI, iskazuju svoju saglasnost s iSlom i daju podrš-
ku štampanju knjiga. Nakon svega toga prešlo se na štampanje Van-
kolijina rječnika, a poslije i drugih knjiga, onako kako smo to prije
rekli. Da bi se otklonili prigovori i sumnje kritičara štampe, u nave-
denoj carskoj naredbi određuje se komisija .istinskih učenjaka« i
.~avršenih. ~pccijali~ta, koja će nadzirati štampanje knjiga i ruko-
voditi njim. Komisija ima dužnost, da tačno pročita rukopis (origi-
nal), koji se daje u štampu i da obavlja korekturu štampanja. Ta
mjera opreza ima la jc dobru posljedicu, jer su prve štampane k nji-
ge u islamskom svijetu, u Istanbulu i Kairu, (štamparija BuJak),
'I
najispravnije sve do danas. Nakon izvjesnog vremena, kad je štam-
pa razbila sumnje protivnika i dokazala svoju opravdanost i vrijed-
nost, počele su u islamskom svijetu nicati mnogobrojne štamparije,
koje su punim kapacitetom ~tampale sve knjige, bez obzira na sa-
držaj. dakle i vjerske. No ni do danas one nisu uspjele odštampati
ni sva značajna djela iz knjižnog fonda starih islamskih biblioteka,
razasutih širom svijeta, - kako smo to napomenUli. Zato sc prepi-
~ivanjc knjig\.! u i~lalll~kolll ~vijt:lu f1a~ta\"ilu i prutt:glu još .ta dugu
nijeme. Tako kod nas imamo rukopisa, koji su nastali još počet­
kom XX vijeka.
Među mnogobrojnim rukopisima koje su na~i ljudi prepisali
ovaj puta našu pažnju svraća na sebe jedan rukopis iz Foče, čiji
je prepis urađen na poseban način. To je rukopis komentara, zvanog
Sadr aš-Sari'a, s područja islamskog prava. l )
Primjerak tog komentara, o kome je ovdje riječ, prepisan je u
FočU)

l) Djelo je najp01.natiji komentar znamenitom šeriatsko-pravnom dje-

lu Vikaji (al-Wiqaya). Osnovno d;elo (Vikaje) napisao je Mahmud Ibn Sadr
aš-Sari'a Stariji, umro oko 673/1274, a ovaj komentar napisao je 'Ubaidullah
b. Mas'ud zv. Sadr aš-Sari'a Mlađi, umro 747/1346. Pisci su u bližim rodbin-
skim vezama, djed i unuk. Učeni pisac osnO\-nog djela napisao je isto za
svog unuka od kćeri. Kad)e ovaj postao također :t.namenit učenjak, napisao
je komcntar Vikaji, koji Je popularno dobio naziv po imenu autora (Sadr
aš-Sari'a). Komentar je, II s\'oje vrijeme, mnogo upotrebljavan u školama
i naučnim krugovima širom islamskog svijeta.
2) Pored o\'og primjerka, još se II Gazi Husrev-begovoj biblioteci ~alaze
brojni rukopisni prim.i~rci navedenog ~omen.tara, .što uk~!-~je, da sc I kod
nas to veliko pravno dJclo mnogo studiralo I da Je studij Islamskog prava
i kod nas bio nekada na visokom stupnju, jer se radilo po djelima od na-
ročite nauč ne vrijednosti. Ovaj komentar štampan je prvi put u Indiji
(Lokno?) godine 1278. po hidžri (1861.). Djelo je kasnije doživjelo vi~e iz-
danja u Indiji i drugim 7cmljama.

69
 Prijepis su izradili naši domaći prepisivači i rasporedili ga u šest
svezaka (v. brojeve inv. G.H.B. biblioteke: 142, 155-159).
Način prepisivanja je, sam po sebi, \"Coma intcresantan, koji
uz to - drlimo - može poslužiti kao istorijski dokaz poMojanja
organizovanog i naročito uređenog prepisivačkog rada kod nas u proš-
losti. Il. bilježaka u ovom rukopisu vidi se, naime, da je postojala,
u prvom redu, grupa organizovanih dobrotvora (vaki fa), koji su za-
jedničk im i planskim nastojanjima pokretali rad na prepisivanju i
širenju knjiga, i koji su taj rad finansirali. U konkrctnom slučaju,
kod prijcpisa navcdenog djela, dotični dobrot\'ori ~u sabrali čitavu
ekipu prepisivača i svakom od njih dali u zadatak da prepiSe po je-
dan određeni dio dotičnog rukopisa za određenog dobrotvora. Svaki
dobrotvor je onda svoj dio uvakufio i priložio za ovaj primjerak i
tako je nastalo kompletno izdanje ovog djela. Prcpisivanje, dakle,
jednog rukopisa obavio je \"cći broj organiziranih prcpisivača, za raz-
liku od uobičajene prakse, da jedan prepisivač prepiše cio jedan
primjerak nekog djela. Postojali su i određeni korektori, koji su
cjelokupni rad prepisivača kontrolirali i ispravljati, sravnjivanjem
s tekstom originala iz koga je vršen prijepis. Na ovom prijepisu, vidi
se, radila je ekipa od 25 učenih ljudi. Na taj način prepisan je ovaj
primjerak, čiji je prijepis dovršen krajem mjeseca rebiul-evvela 996.
godine po Hid1.ri, ili 1587. n. e., - kako je to 7.abilježeno rukom pre-
pisivača na kraju posljednjeg sveska.

Takav način sistematskog ekipnog rada i prepIsivanja omogu-

~'\\'a
da sc, za srazmjerno kratko vrijeme, dobije kompletan prijcpis
i najvcćeg djela i da se knjiga brže umnoži U doba kad nije bilo
štampc taj mctod rada je imao svoj veliki značaj.
To sve jo! bolje dokazuje da je u to vrijeme, dakle u šesnaes-
tom stoljeću, bio uspostavljen i da je postojao Skriptorij za prepisi-
vanje, - tj. za umnožavanje i širenje k.njiga. Taj skriplorij imao je
i svoj urcđen sistcm rada i svoje kadrovc. Ne zaboravimo da je Fo-
ča u to vrijeme bila jcdan od glavnih centara kulturne djelatnosti
kod nas , - što pokazuje, među ostalim, i postojanje ovake ustano-
ve u njoj.3)
Sada iznosimo glavne pojedinosti oko izrade ovog primjerka, a
to nam je moguće. jer su one zabilježene na raznim mjestima u ru-
kopisu. Na taj način ćemo dobiti bolji uvid u funkcioniranje skrip-
torija - o čemu ovdje govorimo.
Zavještači (vakifi), koji su pokrenuli i organizirali prepisivanje
ovog rukopisa, bili su, uglavnom, imami i ha tibi brojnih ročanskih
džamija, te još neke hodže i ugledni, imućni građani. Njihova su ime·
na zabilježena u rukopisu. Korekturu s u obavljali: jedan sposobniji
imam za jedan svezak i jedan profesor medrese (muderis) za ostaje
sveske. Njihova imena su također zabilježena, - dok imena prepisi-
vača nisu navedena. osim ako su to bili sami dobrotvori, koji su, ujed-
no, oba\-iIi i ovaj prijepis. Da je tako stvarno bilo, bar u nekim s lu·
čajev ima, vidi se iz bilježaka.

3) U Foči je vcć lada - dakle osamdesetih godina šesnaestog slo!jcća,

-bilo, ŠiO manjih ŠIO vcćih, deset džamija, nekoliko mekleba i bar Jedna
medresa.

70
 Sve bilješke u kojima su sadržani podaci o radu na ovom ru·
kopisu stavio je glavni korektor, muderis Saban-cfendija. To je uče·
niji čovjek koji je hin neko vrijeme i kadija. On u svojim bilješka·
ma obično daje pokoju napomenu. Tako za se obično kaže: _Ispra·
vio prema svojoj mogućnosti.c Za rad jednog prepisivača koji je na·
pravio mnogo grešaka navodi jednu arapsku poslovicu koja bi od·
govarala našoj poslovici: _Ko će krivu Drinu ispraviti?! c U jednoj
bilješci kaže: .Nije kolacionirano, na osnovu povjerenja u sposobnost
prepisivačac .

• Prepisao svojom rukom i uvakufio naš uvaženi alim Hadži Omer. Nije
sravnjena sa originalom na osnovu povjerenja u ispravnost prcpisac

Uvakufio Mustara, sin Ferhadov Travničanin.

Sravnio sa originalom muderis Saban.

71
 lo>

,.Prepis knjige dovršen je, Božjom pomoći, krajem mjeseca rebiul-evela

996 godine po H ldžri" (1587 n. e.).

*
Pre~led dobrotvora (vaki fa), prepisivača i korektora, koji su sarađivali
na izrad! (izdanju) ovog rukopisa, prema redu svezaka:

72
Svczak Va k r Prepisivač Korektor

Ibrahim Halifa. Saban. mudcris

imam džamije
Scjh Piri

II Ali Celebi. hatib Fcrhad Halifa. imam

Aladža džamije

Nezir Kethoda Saban. muderis

(Cehaja)

Ibrahim Celebi, rbrnhim Celebi Saban, muderis

zvani Magribi,
imam, prepisao
vlastoručno;

Hadži Faik I Saban, muderis

III Husein Cehaja Zaim I Saban, muderis

Osman HaHfa, I Saban, muderis

muezin Hamza-
-begove džamije;

Ibrahim HaJifa, Saban. mudcris

halib Mustara-pa~ine
džamije;

Muhjiddin. hatib I Saban, mudcris

Mcmišah-begovc
džamije;

Ahmed Halifa, muczin Saban, mudcris

Memišah-bego\'c
džamije

rv Mc\'lana Kara Bali Saban, mudcris

Husam Ha1ifa, imam Saban. rnuderis

Hadži Sefcrove
džamije

Mevlana Muslim b., Mevlana Muslim

prepisao vlastoručno

Ibrahim Halifa,
hatib Sultan Bajcz.id-
-hanovc džamije

73
Svezak Va k i f Prepisivač Korektor

V Mevlana Sinan Celebi

eŠ-$ik.loši (iz Sik-
loša, Mađarska)
Hadži Ahmed
Selim CeJcbi el-Džindi Jusuf eš-Sikloši
i Ahmed CeJebi b.
Hadži Il'jas
Mevlana Mahmud b. Mahmud b. Hadži Saban, muderis
Hadži Bali, prepisao Bali
vlastoručno

Vl Ali Celebi b. Muhamed Sahan, muderis

el-Emin
Mevlana Baba. Hasan, Mevlana Saban, muderis
prepisao vlastoručno Baba Hasan
Mevlana Hadži Omer, Mcvlana Hadži Saban, muderis
prepisao vlastoručno Omer
Mustafa b. Ferhad Saban, muderis
et-Travniki
(Travnjak)

Ovakav način ekipnog prepisivačkog rada - kao ovaj u Foči - ma-

lo je poznat kod nas i u svijetu.

SUMMARY

The scriptorium in Foča in XVI th century

Some people in Bosnia \Vere professional transcribers, Somentimes

they collectively copeid old books, by copying different parts of a
book separately and after the copying \vas finished the separated
parts of the book were binded into one book. Sush organized collec-
tive work was in practice in Foča, an important cultural centre in
lhe 16 th century Bosnia. A manuscript dealing with the I slamic law
under the title »Sadr aš·Sari:'a, cl commentary to the work al-Wiqaya,
gives evidence that in Foča there was a group of benefactors who
subsidizcd the book copying. The benefactors hired a group of
copyists, each of them had to copy determined part of a book for a be-
nefactor. Each of the benefactors gave his contribution (vakuf) [or
the completed book. On the above menlioned manuscript worked 25
learned men. Among them there were some benefactors The copies
were corrested, the chief corrector was the dilligent professor (mu-
deris) Saban efendija Nevesinjac, a distinguished person in the field
of science and culture in Bosnia of that time. This manuscript was
fin ished in Foča 996 A. H. (1587 A. D.).
The names of the benefactors and copysts and the judgement of
every part of lhe copied manuscript are noted down bu the chief
corrector muderis Saban efendija.

74

j
Ismet Rizvl ć

Iluminiran i r ukop isi II G a:;.i H us rev-begovoj

biblioteci
Mnogobrojni kaligrarski ispisani i ukrašeni islamski rukopisi ko-
ji su nam ostali u nasljeđe gO\lore o razvijenoj prepisivač koj djelat-
nosti koja je doprla i do nas. Vještina lijepog pisanja dostiza la je nivo
umjetnosti, a pl-episivač i i iJuminatori radili su svoj posao s velikom
ljubavlju i strpljenjem i stvarali djela puna mašte u kojima pisana
riječ i slikani ukras čine jedinstvenu cjelinu.
Tome je išla u prilog upolreba arapskog pisma, koje je pored
svoje funkciona lnosti imalo i dekorativni karakter. S obzirom na za-
branu prikazivanja ljudi i životinja ono se kod islamskih naroda ši-
roko primjenjuje u dekorativne svrhe. Veoma adaptabilno, ono daje
vel ike mogućnosti za stilizaciju, dozvoljava iznalaženje novih formi i
raznovrsno komponiranje grafičkih elem.ata na površinama. Veliki
broj znakova ovog pisma ima svoje varijante koje se upotrebljavaju
na početku, sredini jli na kraju riječi, a prema potrebi mogu se izdu-
živati, pa je arapsko pismo pisano rukom vještog ka ligrafa dobivalo
jedan specifičan vizuelni ritam. Kod nekih njegO\'ih vrsta, a posebno
kod ncsha i sulusa, naknadnim upisivanjem dijakritičkih znakova i
vokala s delikatno odmjerenim nagibom, postizala se još veća zaokru-
ženost kompozicije. Uzmemo li u obzir da je interpukcija koja je
prilikom pisanja kur'anskog teksta odvajala pojedine ajete bila u
obliku cvijeta, lista, granćice ili s lobodno zamišljenog geometrijskog
lika, iz rađena bojom ili zlatom, a margina da je odvaja od teksta sa
dvije ili više crnih, a često i kojom zlatnom linijom, može sc I-eći
da je i letimičan pogled na stranice rukop isa pružao poseban estetski
doživljaj.
U islamskim mkopisima posebna pažnja se poklanjala u n v a-
n i m a, koji predstavljaju ornamentalne figure na početku knjige ili
pojedinih njenih poglavlja. Nekad su unvani rađeni u vidu cr leža mu-
rećefom, a u nekim svečanim mkopisima slikani su u bogatoj poli-
hrom noj tehnici j oživljeni upotrebom zlata. Najčešće se na cen-
tralnom mjestu jednog takvog zaglavlja nalazi polje na kome je
posebnim dekorativnim p ismom ispisan naslov poglavlja ili sure, uko-
liko se radi o rukopisu Kur'ana. l)
Kod kur'an skih rukopisa prve dvije stranice gotovo uvijek su
bogato iluminirane. Pisani tekst postavljen je na njima u vidu dip-
tiha, a dije lovi teksta uokvireni su posebnim a zat im zajedničkim

I. Zagorka Jane: Islamski rukopisi, Beograd 19S6, 14, IS.

75
ornamentalnim okvirima s kojih često na margini izlaze nizovi stI-
liziranih grančica s listovima i cvjetovima. Na marginama nekih stra-
nica nalaze se lijepo izrađene rozete s izduženjima. Njihova je s\'rha
da označe pojedine dijelove (džU2ove) ili da upozore na mjesta za
sedždu.J )
Ukrasni motivi na koje nailazimo u islamskim rukopisima obič­
no se ograničavaju na elemente geometrijske i vegetabiIne stilizacije,
a odlikuje se živošću mašte, bogatstvom oblika i inventivnošću u postav-
ljanju pojedinih grafičkih delalja ili kolorističkih vrijednosti u nove
odnose. Na većini ovih rukopisa osjeća se potpuno odsustvo živolinj-
ske i ljudske figure. što je posljcdka vje rske zabrane njihova pri-
kazivanja da bi sc spriječ ila regeneracija idolatrije. Međutim, sd na-
rodi koji su primili is lam nisu se pridržavali ove zabrane. a naročito
PerLijanci, kod kojih već u XIII. stolj eću počinje da oživljm-a sli-
knrska nktivnost. U XV s tolj cću u Pcniji se javlja jaka minijaturis-
tička ~kola i nastaju brojni rukopisi i albumi u kojima sc slobodno
prikazuje 1.i\'otinjska i ljudska figural). Figurativnim ilustracijama
najčešće su ukrašavana pjesnička i historijska djela, a rjeđe djela re-
ligioznog karaktera.
Ukrasi i minijature u rukopisima rađeni su obično bojama koje
se rastvaraju vodom. Ceslo su oblici pno nacrtani perom, a zatim
su boje nanošene u jednom ili više slojeva. POl.:lata je rađena pre-
krivanjem površine zlatnim listićima ili upotrebom zlatne emisije.
Ornamentalne figure nekada su izrađivane slobodno a nekada uz po.-
moć izreza ili krivuljara. Upotreblja\'ani su \'eoma tanki i precizni
kistovi.
Boju papiru na kome su pisani rukopisi veoma je teško utvr-
diti, jer se vremenom promijenila, ali obično varira između bijele i
žutkasto-bijele boje 4).
Kod nekih rukopisa povezi su jednostavni, a nekima je pok la-
njana posebna pažnja. Na svečanim rukopisima povcl.i su izrađeni
od kofe i sastoje se od gornje i donje korice, hrpta i miklaha, kako
je nazivan preklopni dio koji svojim najdaljim krajem pada pod gor-
nju koricu, ukrašavani su ornamentima i pozlaćivani. Na unutraš-
njim dijelovima nekih poveza nalazimo ornamentalne detalje izrađe­
ne u tehnici kotnog filigrana. U takvim slučajevima koj..a je na odre-
đenim mjestima izrezivana tako da se kroz s itne otvore koji čine
posebnu ukrasnu figuru vide obojeni papiri ili druge vrste kože').

1Ilt:II~ki
"*
Pojavu prvih islam sk ih rukopi sa kod nas leš ko je precizno vre-
odredili, ali svakako ona je vezana uz dolazak Turaka u naše
krajeve. Proces islamizacije domaćeg stanovništva, razvoj gradova,
olivljavanje niza privrednih aktivnosti i trgovina s Istokom doprino-
se da se islamska kultura i prosvijećenos! rašire i u XVI. stoljeću
dožive svoj procvat. Knjiga postaje tražen predmet pa ih IrgO\'ci s
Istoka donose i prodaju po na~im gradovima').

2. Ibid.
3. Enciklopedija likovnih umjetnosti, knj. 3, 659, 660,
4. Z. Jane: op. cit. 13,
5. Zagorka Jane: Islamski povezi u jugoslovenskim zbirkama, Beograd
1956. 63-73,
6. Z. Jane: Islamski rukopisi, op. cit. J, 4. 5,

76
 Među domaćim stanovništvom počinje se razvijati prepisivačka
djelatnost kako u krugovima uleme tako i kod ljudi drugih proCesija.
Cesto su se prepisivanjem bavili knjigovesci (mudželliti)').
Na mnogim rukopisima. zabilježeni su podaci iz kojih se moze
vidjeti da su ih pisali domaći kaligrafi. Neki od njih postali su na·
daleko poznati. Iedno od najvrednijih djela iz zbirke rukopisa. koja
se nalazi u Topka.pi·saraju u Istanbulu .Hunernama41 prepisao je
Bosnali Sinan bin Mehmeda), što sasvim jasno govori o njegovu po-
rijeklu. U istoj knjizi nalazi se 45 minijatura na punim stranama ko.
je je sa svojim pomoćnicima naslikao poznati minijaturist našeg po-
rijekla Nakaš Osman. On je ilustrirao mnoge rukopise među kojima
su najpoznatiji .Sahinšahna01e·i Murad Ilh i Surna01e·j humajun4l.
Karakteristike njegova stila su smisao za prikazivanje figura, reali·
stička obrada odjeće i arhitektonskih detalja te zaokruženost kom·
pozicije9).
Još jedan čovjek iz naSih krajeva proslavio se kao slikar mini·
jatura i historik. To jc Matrakči Nesuh, rodom iz Visokog, koji jc
napisao i ilustrirao historiju sultana 8ajezida i knjigu .Sulejman·na·
O1U<t 10). Njegova djela također se čuvaju u Topkapi·saraju u Istan·
bulu.
Prepisivača - kaligrafa našeg porijekla je bilo više. O tome
svjedoče bilješke na brojnim rukopisima, a nije isključeno da je osim
spomenute dvojice slikara - minijaturista bilo još ljudi iz naših krao
jeva koji su se bavili ovim umjetničkim radom.

"*
Jedan od najranijih podataka o islamskim bibliotekama kod
nas zabilježen je 1445. godine, a odnosi se na biblioteku u sklopu
lsnak·begove medrese"). Godine 1537. Gazi Husrev·beg je u s\'ojoj
vakufnami jasno odredio namjenu i ciljeve buduće bibliotcke, koja
danas predstavlja najznačajniju zbirku islamskih rukopisa u našoj
zemljjI2).
Mnogi od ranijih rukopisa upropašteni su prilikom požara, ali
na nekoliko rukopisa koji i danas u njoj postoje mogu se pročitati
bilješke iz kojih se vidi da potječu iz pn/og fonda knjiga kojc je na·
bavio i poklonio sam osnivačU). Tokom vremena biblioteka je ober
gaćena drugim knjigama koje su nabavljene ili su joj ih ljudi opo-
ručno poklanjali.
Danas sc u Gazi Husrcv·begovoj biblioteci nalaze mnogi drago.
cjeni stari orijentalni rukopisi, među kojima ima takvih koji po svo.
joj izradi spadaju među najvrcdnija ostvarenja isbmske kaJigrafije I4 ).

7. Hamdija KrcSevljaković: Esnafi i obrti u starom Sarajevu. Sarajevo.

1958. 236. 237
8. Filiz OgUtmcn: Miniature Art. Istanbul 1966. 26
9. Ibid. 26---28
10. Ibid. 24, 27
II. M. Mujezinović: Gazi Husrev·begova biblioteka u Sarajevu, Sarajevo,
1966. 2
12. Ibid.
13. Fehim Spaho: Gazi Husrcv·begova knjižn.ica, Spomenica Gazi Husrev·
·bego\'e čeliristogodignjice, Sarajevo. 1932. 74
14. Ibid. 74--$2

77
 Neki od ovih rukopisa raskošno su ukrašeni ornamentima i mInIJa-
turama. Među njima naročitu pažnju privlače i ističu se umjetničkom
opremom _Džuzovic (dijelovi Kur'ana, XVI. stoljeće), Kur'an (vakuf
Muhamed Fadil-paše, XIX. stoljeće) i _Divan_ (stihovi perzijskog pje-
snika Hafiza, XVI. stoljeće), a kako nam je o\"dje svrha da ukažemo
na umjetničku vrijednost rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke, to
ćemo spomenute rukopise posebno obraditi.

DZUZOVI (DIJELOVI KUR'ANA, XVI. STOUEćE)

Ove džuzo\'e poklonio je džamiji u svom rodnom mjestu Soko-

lovićima \'eliki vezir Mehmed-paša Sokolović. (1505-1579.), odakle su
preneseni u o\'u biblioteku. Od ukupno trideset svezaka sačuvana su
dvadeset i tri, dok ih je sedam nestalo, a među njima posljednji, na
kome je vjerovatno bilo ime prepisivača, vrijeme i mjesto gdje su
prepisani. Zbog nedostatka detaljnijih podataka a s obzirom na druge
historijske indikacije, pretpostavlja se da potječu iz sredine XVI sto-
ljeća!!).
Svojom ljepotom ovi džuzovi izdvajaju se između svih drugih
rukopisa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Svi su bogato opremljeni
jednakim povezima (dim. 24,5 x 17,5 cm.), na kojima je ukrašena i
vanjska i unutrašnja strana.
Vanjska strana poveza je u kožnom reljefu koji je postignut uti-
skivanjem metalnog ili drvenog kalupa na površinu raskvašene kože,
a zatim je cij ela strana pozlaćena, izuzev uske trake koja odvaja cen-
tralni od perifernog dijela. Ornamenti predstavljaju klasičnu biljnu
s tilizaciju, a motivi su komponirani od lozice, lista, pupoljaka i cvi-
jeta. Centralni motiv predstavlja izduženu ornamentalnu figuru s le-
pezastim završecima na izduženim dijelovima. CetHtine figure raspo-
ređene su u četiri ugla i predstavljaju odgovarajuće ugaone detalje.
Cijeli prostor ispunjen je biljnim elementima, a periferni okvir sas-
toji se od s tiliziranog biljnog prepleta (SI. 1).
Mnogo jcdnostavniji motiv upotrebljen je na unutrašnjoj strani
pm"cza. l ovdjc odmah uočavamo srednji dio s lepezastim 7.3vršecima
i ugaone detalje, s jednim izuzetkom što u ovom slučaju lepezasti za-
vršeci nisu ukomponovani u uglovima. Unutrašnja strana izrađena je
u tehnici kožnog filigrana. Koža je crvenkasto-smeđe boje i na njoj
su izrezani neki dijelovi u vidu ornamentainih fibrura. Na preostalu
kožu između izrezanih prostora navučena je pozlata, a ispod ornamen-
tainih figura nalijepljen je papir podijeljen na polja koja su obojena
svijetlim cinoberom, s,"ijctlom zelenom tamnoplavom bojom. Stranica
je uokvirena dvjema tankim i jednom debi jom zlatnom linijom.
Visokim stepenom umjetničke obrade i rijetkim smislom za sti-
lizaciju ovi po,"ezi ostavljaju izvanredan utisak na gledaoca. Prema
nekim autorima, ovakav tip poveza \'odi porijeklo iz Tebrisa u Per-
ziji. Uporcđi\anjem ukrasnih elemenata na njima i načinom njihova
komponiranja u cjelinu osjeća se interesantna podudarnost s karak-
terističnim ornamentalnim motivima na nekim perzijskim povezima

15. Katalog rukopisa Gazi Husrev-begovc bibliOlckc

78
J
 •

, ( ;

;
! j
, ( ' "
I

,
'/
I
I

T
r
f ,"
I ,
I

• •

t (
• •
, •

, • •

"~
J
(!!
.
~

• •
•

•,
,
o"
-
l'

o
,
,
< •
•• , j
•

Sl. I - Vanjski povez na džuzovima Mehmed~paše Sokolovića

(SI. 2 i 3)16). U prilog tome ide podatak da se u Orijentalnoj zbirci
Jugoslavenske akadt>mije u Zagrebu nalazi rukopis na čijem je povezu
potpuno identičan motiv (osim perifernog okvira) kao na vanjskom
povezu ovih džuzova. U spomenutom rukopisu ispisan je kur'anski
tekst s interlinearnim prijevodom na perzijskill), što donekle upućuje
na njegovo porijeklo.
Tekst u ovim svescima pisan je veoma razgovijetno pismom
zvanim sulus na papiru žućkaste boje.
Po bogatstvu ukrasnih elemenata i umjetničkoj opremljenosti
pisanog teksta u Džuzovima bez sumnje je naj interesantniji prvi sve-
zak, jer su u njemu početne dvije stranice (Surei-Fatiha) bogato ilu-
minirane. Tekst ove kratke sure raspoređen je u šest redaka na
rastvorenim stranicama u vidu diptiha. Veće praznine u tekstu i
prostori između redaka ispunjeni su zlatom po kome su tankim cr-
nim linijima iscrtani detalji biljnog porijekla. [vice zlatnih prostora

16. Motivi iz knjige H. Dolmetseh: Der Omamentenshatz, Slulgart 1897

17. Z. Jane: Povezi,71

Sl. 2 - Tipični motiv na perzijskim povezima

79
 SI. 3 - Tipični motiv na perzijskim povezima

opisuju ovaine oblike lako da se uz ovlaš bačeni pogled dobija uti·

sak da je tekst ispisan na vanredno lijepo stiliziranim oblacima. S
gornje i donje strane teksta nalaze sc četiri jednaka unvana. Src·
dinu svakog od njih predstavljaju pozlaćena polja na kojima su bi-
jelom bojom ispisane rečenice iz Kur'ana, naslov sure i broj ajeta.
S desna i s lijeva na plavu podlogu unvana izlaze trokutaste zlatne
površine, a s gornje i donje strane manje crvene površine sličnor
oblika. Na njima su izrađeni svojevrsn i ornamentalni motivi, a plava
podloga ispunjena je sitnom f1oraJnom ornamentikom. Ovi unvani
pojedinačno su okruženi raznovrsnim okvirima u kojima sc u vidu
neprekidnih nizova pojavljuju različiti grafički elementi, a zajedno
s ispisanom surom povezani su jedinstvenim okvirima. Na sve ovo
nadovezuje se široki ornamentaIni okvir u kome su na plavoj pod-
lozi poredani zlatni medaljoni i trokutasta crvena i zelena polja sa
sitnim detaljima fIorainc ornamentike. S desne i s lijeve strane jz·
laze na marginu dva jednaka ispupčenja izrađena zlatom te crvenom
i plavom bojom sa mnoštvom ukrasnih pojedinosti. Obje stran ice
uokvirene su zlatnom trakom i tankom plavom linijom h. koje na
sve strane izlaze okomito postavljene plave grančice na kojima ras-
poznajemo listiće i cvjetov~ II vidu kružno raspoređenih tačaka (SI. 4).

80
 SI. 4 - Pn'c stranice u d}uzO\'ima Mehmed-pa~c Sokolo\'ica

Na širokoj margini gotovo svake stranice odh svezaka nalazi sc

po jedna rOleta kru.lnog oblika na kojoj raspoznajerno centralno
polje s !epczastom rigurom, lozicom i cvjetovima, a uokvirena je ni-
zom kružnica. S perifernog kruga izlaze na gornju i donju stranu
dva izduicnja u vidu stabljika veoma sličnih onim koje smo opisali
u ranijem tekstu. Osnovna grarička koncepcija rozete ista je na svim
stranicama ili sc neznatno razlikuje, ali su dijelovi različito obojeni
pla\'om, cr\'cnom, svijetlo-zelenom i narandžastom bojom ili su poz-
laćeni. Raspored ovih boja na rozeti mijenja se iz stranice u stranicu
i ponavlja u određenom ritmu, što ovom rukopi::.u daje posebnu draž
i kolorističku raznovrsnost (SI. 5).
Posebnu pažnju 7.3služuju um'ani. Među njima razlikujemo one
na početku džuzo"a i one na početku pojedinih sura. Ako ih paž-
ljivije posmatramo doći ćemo do zaključka da se u njima nalaze
varijante samo nekoliko osnovnih oblika upotrijebljenih na ukrasi-
mIl pn'ih dviju stranica. Raspored o\'ih elemenata drukčiji je na sva-
kom unvanu, što je obično uvjeto\'ano veličinom naslova (ukoliko je
polje s naslovom ve(;c. prateći elementi zauzimaju manji prostor.)

81
 • --• "
-1--

Sl. 5 - Tipična rozeta sa margina džuzova

Ajeti su odvojeni zlatnim kružnica ma koje su podijeljene na

šest jednakih dijelova. Linije se sijeku II centru s crvenom tačkom,
3 završavaju sa plavim tačkama. Stranice su uokvirene nizom para~
lelnih linija s razUčito obojenim međuprostorimaI 8 ).
Kada se analiziraju ukrasi na ovom rukopisu uočava se da su
upotrijebljene slijedeće boje: ultramarin plava, cinobcr cn'cna, svi-
jetlozelena i narandžasta. Smanjivanje intenziteta postignuto je mije-
šanjem bijele boje. Pozlaćene površine dobijene su vještim lijeplje-
njem zlatnih listića.
Upoređ.ivanjem pojedinih detalja zaključujemo da se iluminator
služio izrezima ili nekim posebnim krivuljama. Za kaligrafiju je upo-
trebljen kajem, a njime su rađeni i neki sitniji detalji na ukrasima.

KUR'AN (VAKUF MUHAMED FADIL-PASE)

Ovaj rukopis prepisao je 1849. godine neki Dagistani, što uka-

zuje na njegovo porijeklo iz Dagistana na Kavkazu, a poklonio ga je
Muhamed Fadil-paša 1872. godine Gazi Husrev-begovoj džamiji gdje
je trebalo da služi kao uzor za upoređivanje i ispravljanje ostalih
primjeraka Kur'ana, odakle je prenesen u Gazi Husrev-begovu bib-
lioteku 19).
To je imponzantna knjiga veličine 32 x 20,5 II tamnozelenom kož-
nom povezu, s utisnutim i pozlaćenim ukrasima. Sredinom korica
sijeku se nizovi pravih grančica, a u kvadratnim poljima utisnuti
su cvijetići. Okvire predstavljaju dvije jednake ornamentalne trake
II vidu pletenica, a u prostoru između njih ukomponirane su rozete
od kružno postavljenih cvjetića.
Tekst je ispisan lijepim sulus-neshom rukom savršenog kali-
grafa (Sl. 6). Na marginama su ispisane bilješke različitim bojama i
vrstama pisma. Reci (sa ture) su odvojeni dvjema tankim linijama,
a prostor između njih ispunjen je zlatom. Ajeti su odvojeni lijepim

18. Hakija Kulenović: Ukrasi i minijature u Gazi Husrev-bego\'oj bibli·

oteci u Sarajevu, Glasnik VIS, Sarajevo, 1951, 169
19. Katalog rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke

82
•

0°

SI. 6 - Stranica il. Kurana (Vakuf Fadil-paše Scrirovića)

pozlaćenim ili obojenim rozetama u obliku cvijeta sa zaobljenim ili
uglastim laticama, a neke su u vidu zvijezde ili kružnice (SI. 7). Upute
za učenje ispisane su crvenom bojom .

SI. 7 - Znakovi za odvajanje rečenica (ajeta)

II
il
83
 Stranice su uokvirene nizom tankih crnih linija sa .datno obo-
jenim međuprostorima.
Prvc dvije stranke raspoređene su u vidu diptiha i uokvirene
su svijetloru}ičastom ornamentiranom trakom sa širokim zlatnim
tačkama po sebi, s obje strane obrubljene zlatnim linijama. Slijedeći
okvir je plavoljubičaste boje, ukrašen zlatnim grančicama i cvjetići­
ma s\ijetlocrvenc i narandžasle boje. Na ovaj okvir nadovezuju se
s gornje i s donje strane po dva unl'ana obrubljena zelenom plete-
nicom sa zlatnim tačkama. Njihova srednja polja pozlaćena su i s
dvije strane obrubljena narandžastom bojom. Natpisi su bi jeli i ispi-
sani pismom sulus bez vokala. Tekst i unvane sada uokviruje svijet-
locn"ena traka s ukrasima od polukružnica i linija. Podloga perifer-
nog okvira je modroljubičaste boje sa zlatnim poljima naizmljenič­
no postadjenim supl"Otne pozicije. Na zlatnim poljima iscrtane su
II
ornamentalne figure sa cvjetovima u narandžastoj i crvenoj boji, a
plava podloga opet je raskošno ukrašena cvjetovima crvene i naran-
džaste boje te zlatnom lozicom. Na margini su ispisane bilješke cr-
nom i crvenom bojom (SL 8) .

.,
• ,

L
·:~~ .',

•
:.
,l .
'f "

--------------------------~
SI. 8 - Prve stranice u Kuranu (Vakuf Fadil-paše)

84
 Među ukrasima na kojc nailazimo u o\'oj knjizi narocito sc is-
tiču unvani i ukrasne figurc.
Unvani sc nalaze na početku svake sure. Oni su Lanki i zauzi-
maju nešto \'cći prostor od jednog pisanog retka. Međusobno sc raz-
likuju po načinu obrade i bojama, ali najčešće imaju jedan \-'anjski
ornamenlalni okvir, dva polja sa cvjetovima i pozlaćeno polje na
kome jc ispisan naslo\' sure. Nekad je okvir i7.ostavljcn, a nekada
čitavu sredinu u",'ana zauzima zlatno polje s naslovom. O\'e razlike
su uvjcto\anc veličinom pisanog naslova. Okviri unvana razlikuju se
međusobno. Po njima su izrađeni ornamneti II "idu pletenica, izlom-
ljene j \'alovite linije, nizod grafičkih elemenata itd. Oblici srednjih
polja također variraju na svojim desnim j lijevim za\T~ccima i obič­
no su sa strana obrubljeni linijom u boji (Sl. 9).
Svrha ukrasnih figum koje su postav ljene na margine nije sa-
mo dekorativna. One označavaju početke džuzo\'a ili mjesta za sedždu.
Veoma su različite i rijetko sc ponavljaju u potpuno istom obliku.
Na njima raspoznajcmo sn:dnji dio, koji je obično II obliku neke
slobodno shvaćene geometrijske slike (kružnice had rata i sL), ahil'
sa raznim ukrasnim detaljima i izduženja s gornje i donje strane.

,
•
•

... ...':-'

SI. 9 - Um'ani na rastvorenim stranicama Kurana (Vakuf Fadil·paše)

85
Na srednjem dijelu obično je ispisana oznaka ili broj. Negdje je nat-
pis ukomponiran u izdužene dijelove (Sl. JO i JI).
Na Z<;"lvl'šetku rukopisa s obje strane završne dove nalazi se po
jedna ukr::tšcna traka plavoljubičaste podloge s nizom isprepletenih
grančica i cvjetova ružičaste i narandžaste boje (Sl. t2), a na samom
završetku čistim zlatom izrađeni su floralni ornamenti.
Za razliku od mnogih drugih islamskih rukopisa u kojima je
broj boja ograničen, ovdje je umjetnik upotrijebio čitav niz boja u
njihoyu punom intenzitetu ili osvijetljenih miješanjem bijele boje.
U svome radu služio se ultramarin-plavom, kobalt-plavom, cinober-
-crvenom, karmin-crvenom, kadmijum-žutom, raznim nijansama zelene,
narandžast c i ljubičaste boje, te bijelom j crnom. Upotrebljavao je
zlato u listićima, zlato II prahu, mllrcćef i crveni 11I~ . Tekst je ispi·
san kalemom, a linije su izvučene veoma preciznim metalnim instru-
mentom. Ukrasi su crtani slobodno j ne može se utvrditi da su osim
linijara i Šestara upotrebljavana druga pomagala u vidu izre7.anih
oblika ili krivuljara.
Rukopis djeluje veoma bogato i njegova realizacija je zahtije-
vala mnogo smisla, strpljivosti i truda.

HII.FIZOV .DIVAN. (XVI. STOUECE)

Ovo je jedan od veoma vrijednih rukopisa, a predstavlja knji-

gu poezije velikog perzijskog mističnog pjesnika Semsuddina Mu-
hammeda, poznatog pod imenom Hanz-Sirazi ili samo Hafiz, koji
je umro 1389. godine. Njegova je poezija tokom kasnijih vijekova
mnogo prepisi vana, tako da u svijetu postoji više primjeraka »Di-
vana«.
Ne postoje tačni podaci O starosti ovog rukopisa, ali se pret·
postavlja da potj eče najkasnije iz XVI. stoljeća. U prilog ovome
ide činjenica da su na minijaturama ovog rukopisa naslikani ljudi
u turbanima s palicom koji su se nosili za vlade šaha Ismaila, os·
nivača dinastije Savafida, oca šaha TahmaspalO).
»Dh·an« je knjiga manjeg formata (20,5 x ll) u povezu od
tamnosmeđe kože, koja je ukrašena plastičnom flora Inom ornamen-
tikom s centralnim motivom i dvjema trakama u obliku stiliziranog
biljnog prepleta sa gornje i donje strane. Preko reljefnih dijelova na·
vučena je pozlata, od koje je do danas ostalo vrlo malo. Unutrašnja
strana korica je u vrlo lošem stanju, a rađena je u tehnici kožnog fi-
!igrana na koži tamnosmeđe boje. Na sred.ini unutrašnje strane nalazi
se ornamentaina figura s izduženjima na gornjoj i danoj strani. Unu·
trašnji dio figure obojen je crnom bojom, a uokviruje ga uska pozla-
ćena traka. Na četiri ugla raspoređena su četiri dijela figure. Ispod
izrezanih dijelova stavljena je podloga od bijelog papira.
Tekst je pisan talikom Uednom vrstom arapskog kurziva) u dvije
kolone koje su odvojene tankim zlatnim trakama. Stranice su oivičene
nizom crnih linija i jednom zlatnom trakom.
Prve dvije stranice ukrašene su biljnim ornamentima, a pros·
tori između redova ispunjeni su zlatom. Na samom početku nalazi se
jedan veoma pažljivo izrađen unvan na tamnoplavoj i zlatnOj pod-
lozi. Cvjetići i lozica izrađeni su crvenom i žutom bojom.

20. Andre Godar: Umetnost Irana, Beograd 1967, 328, 329

86
 r
l
• •
•
•
•
•

v) .)
;:.<
' ~

- •

Sl. 11 - Kara k leri:;lic.13 ukra,;i'a

S I. 10 _ Ka rakteristi čna ukra.;na
figura figura
 . ', . ~.

/ .-"' )/"J.;
'II '
, \,.;
J " I. , I
" .
•
'

''''J
..
•• " /~" ...
o,
,
,
o
,..
~ '"
" ,/ «'
"", J'll<.v,;:t ; .... ... \. .
. ..", . ,

.,..:
.
• o

", 1 . ,
o'
....
, "
•
"
- ,
•
,
~
o' .. ~'~(.; . (
~_ ____

o •

Sl. 12 - Minijatura iz Hafizo\'og lt Oivan ~"

 Sl. 13 - Ukrasna traka

Naj\'eću pažnju u ovom rukopisu privlače pet slikanih mtnlJa-

tura. J ednaki h su dimenzija i postavljene su uvijek na lijevu stranu
rast\'orene knjige. One ilustriraju pojedine prizore iz ovog djela, a
odlikuju se živom maštom i slobodom izraza.
Prikazani motivi nisu nepoznati i na slične možemo naići u
nekim muzejima u svijetu. Pošto su u rukopisima ilustrirana obično
ona mjesta koja su podesna za likovno oblikovanje, minijaluristi raz-
nih perioda često su slikaJi iste događaje iz djela nekada potpuno
oponašajući svoje prethodnike, a nekad su figure raspoređivali u dru-
ge odnose i stvarali nove kompozicije. Vrlo često su ljudske rigure 'I
I
.odijevali« u nošnju svoga vremena, pa je danas i to jedan od na·
čina za određivanje starosti minijatura.
Kao primjer obrade istog motiva na različite načine može nam
poslužiti jedna minijatura iz Hafizova .Divana« Gazi Husrev-begove
biblioteke, upoređena s perzijskom minijaturom koja se nalazi u Bri-
tish Museumu u Londonu. (SI. 13 i 14). Sličan je s l učaj s minijatu-
rom o\'og . Divana« koja prikazuje igru džilitom (Sl. 15), koja se mo-
le uporediti s minijaturom iz Nationalbibliothek u Beču (SI. 16).
Navešćemo opise minijatura iz Hafizova .Divana« Gazi Husrev-
-begove biblioteke.
Na pn'oj minijaturi predstavljeni su mladić i djevojka kako sje-
de u bašči, a oko njih su sluge i sluškinje koji ih dvore i zabavljaju
svirkom i pjesmom. Boje: zlato, oker, plava, žuta, crvena, ljubičasta,
crna i bijela.
Druga minijatura predstavlja prizor s bradatim goničem deva,
koji na putu nailaze na čovjeka crne kože okruženog gazelama i ze· i
čevima. Ovu scenu posmatraju iza brda dva čovjeka. Figure ljudi i
životinja sti li zirane su i pojednostavljene u boji i crtežu21 ). Bojc: zlato,
oker, plava, crvena, ljubičasta, crna i bijela.
Na trećoj minijaturi smjelo je predstavljen jedan erotična-po­
etski motiv. Djevojka gola do pojasa s raščešljanom kosom kupa se
II potoku u sjenci rascvetalog drveta i II neposrednoj blizini svoga.
vranca. Ovaj prizor posmatra iza brda mladić na konju, obučen u
zlatnom ukrašenu odjeću. Boje: zlato, crvena, plava, žuta, oker, zelena,
crna, i bijela (SI. 13).
Peta minijatura predstavlja Hafizovu omiljenu atmosferu. Ljudi
piju vino, a sluge im donose vrčeve. Izrazi na licu su im suzdržani
i na njima se ne vidi traga veselju. Izvanredno je obrađena cvjetna
dekoracija iznad glave centralne figure. Boje: zlato, crvena, plava,
žuta, narandžasla, oker, crna i bijela.

21. Hakija Kulenović, op. cit 172.

87
 Sve minijature su veoma mnogo potamnjele, a neki dijelO\"j su
im oštećeni vlagom, pa je veomateško dati detaljniju analizu boja,
Opće osobine minijatura u ovom rukopisu Hafizova _Divana_
su sljedeće: plošno koncipirana po\'dina, odsustvo linearne i atmo-
sferske perspektive (dubina sc može samo naslutiti iniciranim pros-
torom putem postavljanja daljih figura u gornje dijelove slike), sti-
lizacija ljud skih i životinjskih figura, naglašen pokret, sklonost de-
talju i primjena ukrasa kao sredstva likovne ekspresije.

SI. 14 - Minijatura iz XVI stoljeća

British Museum, London

"*
Ovdje smo se ograničili na analizu nekih rukopisa Gazi Husrev-
-begove biblioteke koji se ističu svojom umjetničkom obradom i po

88
 li

i
SL 15 - Minijatura iz HafitOvog »Divana«
II

I
 SL 16 - Minijatura iz XV[ vijeka, Nationalbibliotek, Wien

vrijednosti se mogu uporediti s pojedinim u svijetu poznatim prim-

jercima o kojima govore historije umjetnosti. Svakako da mnogi ru-
kopisi ove biblioteke o kojima nismo ovdje govorili, a posebno ra-
dovi domaćih a.utoru, po svojim umjetničkim kvalitetima zaslužuju
posebnu pažnju i potrebno ih je detaljno obraditi. Organiziran rad
orijentalista i historika umjetnosti u naučnoj obradi brojnih ruko-
pisa i dokumenata ove vrijedne zbirke dao bi ogroman doprinos na-
uci, a stručna restauratorska intervencija, koja je mnogim primjer-
cima potl'cbna, doprinijela bi da se ovo kulturno i umjetničko blago
sačuva za budućnost.

89
 SUMMARY

Manuscripts of grcat value ln Gazl Husrev-bey's Library lu Sarajevo

ln thc int .-oductory part of the paper the writer speaks in wh ich
way thc rslamic manuscripts werc iIluminatcd in genera l, and thcn
speaks about Lhc illuminated manuscripts in Gazi Husrcv-bcy's Library
in Sarajevo_ Among the great number of manuscripts in this Library
the autho.- describes in dctail several parts of Mushaf of Mehmed-
-pasha Sokolović, Fadil-pasha's Mushaf and Hafiz's Divan illuminated
with miniature!; representing some scenes about which Hafiz from
Shira.t sings_
Thc author points out Ihat Gazi Husrev-bey's Library posscsscs a
great number of manuscripts which wcretranscribcd and iIIumina-
tcd bu calligraphers, natives from our regions. which proved them-
selves as artists of high quality_ The very skilfulness of these cali-
graphers claims for more detailed description of this material.

90
Mehmed Mujezlnović

Diplome kaligrafa Islamovića u Gazi

Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu

U is lamskoj umjetnosti posebno i značajno mj esto pripada ka·

ligrafiji arapskog pi sma. Pored opće potrebe ukrašavanja i prepisi·
vanja knjiga, §to je naročito aktualno do pojave štampe, kaligrafija
dolazi do svog izražaja i II raznim drugim oblicima. Tu je prije sve-
ga ukraSavanje kaligrafijom ploha i kamenih portala značajnijih sa-
kralnih i drugih zdanja. Posebna pažnja se zatim poklanjala ispisi-
vanju i klesanju kamenih ploča postavljenih na najistaknutijem mjes-
tu, obično nad portalom, a koje ploče sadrže podatke o vremenu po-
dizanja i osnivačima pojedinih objekata. Osobito su pak brojni epi-
tafi na nišanima koje kaligrafi izvode u raznim varijantama araps-
kog pisma. Kaligrafi se bave i izradom levhi (krać i tekstovi sa ukra-
sima rađeni na papiru, drvetu i dr.) koje služe kao dekor zidnih ploha
unutrašnjosti građevina. I pojedini dokumenti kaligrafski su ispisivani i
ukrašavani kao na primjer vakufname (zakJadn.ice), idžazetname (dip-
lome) i dr. Kaligrafski izvedeni razni prigodni tekstovi prisutni su
često i na raznim zanatskim rukotvorinama.

Zbog svega spomenutog arapska kaligrafija se gajila i izučava­

la kao posebna disciplina. Svaki kaligraf-hattat nakon što bi se os-
posobio u pojedinim vrstama-varijantama pisma dobio bi za to od
svog učitelja i posebnu diplomu, koju bi kaligrafski izradio i ukra-
sio sam učenik kojemu se ona izdaje. I u našim krajevima i danas
su prisutna brojna djela poznatih i nepoznatih naših hattata, a po-
neglIje nai1azilllo i na diplome lih naših majstura kaUgrafije. Taj ma-
terijal zaslužuje i posebnu studiju.
Ovdje ćemo se pak ograničiti na našeg poznatog sarajevskog ka-
Jigrafa fsJamovi ća Hafiz-Husej in-Rakim-efendiju l ) s kraja XIX. vijeka ,

I. Islamovi ć je rođen 1839. godine u Sarajevu gdje je dobio prvo

obrazovanje najprije kod muderisa Tahir ef., a zatim II Gazi Husrev-be-
govoj med resi kod poznatog muftije Mustafa Hilmi ef. HadžiomeroviĆ3
Krajišnika. Arapsku kaligraFiju započeo je izučavati kod tadašnjeg poz-
natog sarajevskog hattata Abdulah Ajni ef. HasagiĆ3 (umro 1872.), a spe-
cijalizaciju u kaligrafiji nastavlja u Carigradu. Vrativši se u domovinu iza
1867. g. I slamović radi kao samostalan kaligraf podučavajući i druge toj

91
 koji je II svrhu specijalizacije II kaligrafiji proveo više godina i II
Carigradu, gdje je izradio četiri diplome za kaligrafiju koje se danas
čuvaju II Gazi Husrev·bcgovoj biblioteci II Sarajevu, a od kojih su
osobito dvije majstorski izrađene, pa o njima ovdje želimo detalj.
nije progovoriti.
Sve kaligrafske diplome. obzirom na raspored teksta, iako raz-
ličite po sadrf.."lju, rađene su standardno i jednoobrazno. Prije sve-
ga na početku diplome je kraći tekst, koji treba da pokaže domet
kaJigrarskc vjdtine dotičnog kaligrafa kojem sc diploma izdaje. To
su uglavnom pojedine kraće rečenice iz Kur'ana. hadisa ili pak koja
druga mudra izreka. Ispod toga su, većinom II krugovima, tekstovi
kojima učitelj izdaje odobrenje kaligraru da mo1.e samostalno raditi
i dcugc podučavati u ka1igrafiji. Tu su spomenuta redovno Imena
učitelja uz datum izdavanja diplome. Svi navedeni tekstovi su uok-
vireni raznim ornamentima u više boja. Naročito su zastupljeni bilj-
ni ornamenti: ruže, selvije i dr. Diplome su rađene na boljem pa-
piru i potom uramijene u drvene okvire (također ornamentirane) sa
stak li ma.
Spomenute dvije s umjetničke strane izvanredno uspje le Isla-
movića diplome imaju istu veličinu 27 x 37 cm, izrađene na debljem
boljem papiru, bogato su ukrašene ružama i raznim cvjetićima kao
i geometrijskim ornamnetima. Sve je izvedeno u više boja koje dje-
luju ugodno i svježe kao da su jstom izrađene. Diplome imaju i dr-
vene također ornamentirane ostakljene okvire.
Jedna od tih diploma nosi datum 9. džumadel-ahira 1284. (8. okto-
bar 1867.) godine, a na njoj su ispisani tekstovi na arapskom jeziku ko-
ji u prijevodu glase:
.Uime Alaha, općeg dobročinitelja, milostivog. Božji poslanik, ne-
ka je na njeg blagoslov i spas, rekao je: Ko sa Besmelom izgovori
riječi: snaga i moć pripadaju samo Uzvišenom Allahu. Allah će tak-
vog spasiti od sedamdeset raznih nevolja, brige, tuge i karanja. Isti·
'I nu je rekao Božji poslanik«.
Ispod toga su u dva kruga slijedeći tekstovi (u prijevodu):
I .Uz spominjanje Milostivog Allaha i uz Njegov blagoslov doz-
voljavam i odobravam autoru (pisaru) ovih redaka Sejjid-Husejin-
-Rakim-erendiji, neka dugo poživi, da može izdavati kelebe. Sejjid
Muhamed Hulusi, 9. džumadel-ahira 1284. (8. X. 1867.).
U drugom krugu:
. Bože, koji si podučio čovjeka peru, pouči nas onome što mi ne
znamo. Ovim izdajem odobrenje (idžazet) piscu ovi h redaka Sejjid-

vjc~tlnl. Tako su Između ostalih pred njim kaligrafiju učili kaligrafi: Bt!·
haudin cr. Sikirić. Akif. ef. Hadžihusejinović·Mu,'ckit, Hafiz Sulejman ef.
Cučak i Hadži Hafiz Mustafa ef. Cadordžija.

Islamović je 1895. godine umro II Anadoliji na povratku s putovanja

u Hidžaz u svrhu obavljanja hadža.
O Islamoviću kao glasovitom kaJigrafu napisao je h. Mehmed Han·
džjć posebni rad u .Novom Seharu« god. XII (1938-9), br. 20-21, str. 237-238.
Njegovo ime uz kratke biografske podatke uvriteno je i u Enciklopediji
likovnih umjetnosti, Zagrab 1964, sv. 3, str. lO, a obradio ga je i Đ. Ma·
zalić u Leksikonu umjetnika BiH, Sarajevo 1960., str. 61.

92
_Hariz_Huscjin_Rakim-efendija, neka je dugo živ, neka mu se znanje
uveća i ncka postigne sreću ovog i budućeg svijeta. Sejjid Muhamed
Sevki, učenik Mehmed Hulusije .•
Sadržaj druge Islamovićcve, isto tako bogato ornamenti rane, di-
plome u prijevodu glasi:
_Blagodat je 1..3 vjernika nalaziti se u društvu gdje se čini dob.
ro. Božji poslanik, neka je na njega spas i milost, rekao jc: _Ko u
ime Allaha lijepo ispiše Besmelu, njemu Allah prašta grijehe. Istinu
j\! rekao Poslanik .•
Ispod toga u dva kruga su slijedeći
zapISI i potPISI:
.U ime Boga, općcg dobročinitelja,
milostivog. Hvala Stvorite-
lju nebesa, zemlje i svih svjetova. Neka je blagoslov na Muhameda,
njegov rod i sve njegovo društvo. Dozvoljavam i dajem idžazet za
ketebu kaligrafu, piscu ovih redaka Hafiz-Husejn-Rakim-erendiji, ncka
ga Bog poživi i poveća njegovo znanje! Griješni Sejjid Muhamed Tcv-
nk, ncka su mu oprošteni grijesi! Godine 1284.« (1867.) .
• U ime Boga, općeg dobročinitc ija, milostivog! Hvala Bogu, Stvo-
ritelju Lcvha i Kalema, koji jc čovjeka podučio onomc što on nije
znao i nek::!. je blagosloven mir na Muhameda, vlasnika znanja i pleme·
nitosti! Ovim dozvoljavam da pisar ovih tekstova Mevlana-Hariz-Hu-
scjn-Rakim-ercndija može davati ketebe na način kako je 10 već od
davnina uobičajeno. Siromah Jahja Hilmi, neka su mu oprošteni gri-
jesi! Godine 1284. po hidžri.« (1867.).
Ovc dvije diplomc izdale su Islamoviću za pismo s u I u s i n e S h,
dok su druge dvije diplome za pismo t a I i k, a potpisane su od strane
Ali H3jdara, Hafidi Melek paše, Samije, H. Zek..ije i Muhamed Arifa.
Diplome za talik jednostavnije su obrade i s manje ukrasa.
Da je Islamović zaista bio vrstan haHat potvrđuju nam i van-
redno lijepo iz\'edeni kaligrafski zapisi koji još i danas ukrašavaju zi-
dove unutrašnjosti Gazi-Husrev-begove džamije u Sarajevu. Naime ka-
da je 1884./1885. godine vršeno bojenje i ukrašavanje Begove džamije,
l slamović je angažiran da izradi sve potrebne odgovarajuće kaligraf-
ske dekoracije na ovom velikom objektu, Sto je on s potpunim us-
pjehom izveo.
ISlina, ovi su zapisi vremenom djelomično oštećeni, a pogotovu
on i u kupolama zbog ćađ i i patine gotovo i nečitki, tako da su ove
kaligrafske dekoracije mnogo izgubile od svoje ljepote i svježine.
Međutim u arhivi Vakurske uprave za Bosnu i Hercegovinu pronaš-
li smo i uzorke gdje je Jslamović na dva arka papira običnog forma-
ta kaligrafski ispisao sve odgovarajuće tekstove u odgovarajućoj vr-
sti pisma i onom obliku kako oni treba da budu jzvedeni na objektu.
Na uzorku je na Tabli l ispod imena Husejn sitno ispisana i I
hidž. 1303. (1885.) godina, a koja se također vidi i na istom zapisu
iznad mahfila u samoj džamiji. I sami uzorci pokazuju da je Islamo-
vić bio pravi umjetnik u arapskoj kaJigrafiji. I
93
 SUMMARY

Diplomas in caJligraphy of calUgrapher Islamović ln Gazi

Husrev-bey's Library in Sarajevo

Hafiz Husejin Rakim l s iamović was born in Sarajevo 1839 and was
renowned as one of the most skilled caUigrapher of hi s lime in our
coun try. To make himself perfect in calligraphy he stayed several
years in Istambu l where he got four diplomas in various kinds of
ca lli graphy These diplomas are now in Gazi Husrcv-beu's Library
in Sarajevo. The author of the article describes I s lamovi ć's diplo-
mas, and arter that the calligraphic decorations which Islamović
worked oul o n the inside walls of Gazi Husrev-bey's mosque 188485
and which ca n be seen to this day.

Legende uz ilustracije:

Tab. I Kaligrafske dekoracije II Gazi Husrev-bego\'oj d1..amiji. Rad ka

ligrafa I slamov ića.

Tab. II Kaligrafskc dekoracije u Gazi Husrcv-begovoj džamiji. Rad ka-

ligrafa I s lamo vića.

Tab. III Diploma kaligrafa IslamoviĆ3.

94
TAB. r

~.'''' ~~~ r i ~
' 'i' ., ~
.' '''. "-,
.' . .' \
,
rp · -"," "
" ~':.:..~ .~~~tV;-1 ~ ."
:. '(' • I....." . '~s
. . . .. . "r--
, " I.
~".;,::.
I. ~· ~

I
<'

" .
TAB , JI

f':-lJ.-.IJ:"
, , '
"","'.;',.
,
••"';' ' .-};.II '>'''' .) .~)",,:,>
' .aW/p.,
~~.J,~(I'J~II
, . ,oI,;...,.;.J/ .......,.J)t6;:~
. I J.J.:..>~"
.'

~1
~~
-' ,"
"Iđiy '"I
",
"~)J'"
AUJa Nametak

Marginalije IZ naše kulturne historije

(Prema podacima iz I sveska Kataloga GazJjlne blbUoteke)

Gazi Husrev-begova biblioteka je osnovana godine 1537. kao pri-

družena ustanova med resi velikog va kira i umnožavala se tokom vre-
mena priV;lInim poklonima, prijenosom drugih vakufskih biblioteka
iz provincije i, manjim dijelom, kupovinom. Narasla je na zamjernu
\'isinu i po kvantitetu, a još više po kvalitetu knjižnog fonđa.
U dvjema monografijama o Gazi Husrev-begu, objavljenim go-
dine 1907, povodom tobožnje 400-godišnjice od prvog dolaska Gazi
Husrev-bega u Bosnu (jednoj je autor Safvctbcg Ba!agić, a drugoj
Mehmed Spaho), samo sc uzgred spominje biblioteka. U monogra-
fiji dra. Cire Truhelke, objavljenoj godine 19 12. u Glasniku Zemalj-
skog muzeja i u posebnoj knjizi, autor je već malo više ukazao na
o\'u biblioteku i donio sliku korica kur'anskih džuzovu, koje je slav-
ni Mehmed-paša Sokolović uvakufio za svoju džamiju u Sokolovićima
kod Višegrada. Godine 1930. »Novi Behar« je posvetio jedan dvo-
broj cjelokupnoj djelatnosti Gazi Husrev-begovoj, povodom četirista­
godišnjice njegove džamije u Sarajevu, i II tome je dvobroju Fehim
Spaho napisao članak o biblioteci. koji je onda bez promjene preš·
tampan u Kre!evljakovićevu »Spomenicu Gazi Husrev-begove četirista·
godišnjice« (Sarajevo 1932.).
Kad je hadži Mehmed Handžić postavljen za bibliotekara ove bi-
blioteke 1937. počeo je praviti nacrt o katalogu biblioteke i vršiti pred-
radnje za pisanje kataloga, ali ga je prerana smrt u tome pretekla
( 1944.). Godine 1951. je Hazim Sabanović započeo objavljivnti katnlog
ove biblioteke kao prilog »G lasniku VIS-a«, ali je uspio objaviti sa-
mo 64 strane.
U god ini 19S6-0j postavljen je za bibliotekara Gazi Husrevbegove
bibl ioteke Kasim Dobrača, kome je povjerena izrada kataloga ruko-
pisa ovc biblioteke. On Je znalački pristupio povjerenom mu po:.lu,
radio ga učenjačkom akribijom. Godine 1963. objavljen je prvi s\'c-
7.akl} sa 795 obrađenih kodeksa II kojemu su poglavlja : Enciklope-
dija (Dairetu l-mcariO, Kur'an i nauka o Kur'anu (mushafi, džuzovi.
prije\'odi na (urski i perzijski. tedžvid i tefsir), Hadi s, Dogmatika

I) Kasim DobraČ3: Katalog arapskih, turskih I perzJjskth rukopisa

Gaxl HusrevbeJove bibIJoleke u Sarajevu_ l7.danje Starješinsl\ra Islamske
vjerske zajedmce za Bosnu i Hercegovinu_ Sarajevo 1963., Sir. XXXJI+
+607+15 TBL+20 (arapskog teksta).

95
(Akaid) i Dove, a takav je poredak orijemainih (islamskih) kataloga.
Možda bi veći dio onih koji su s nestrpljenjem očekivali ovaj kata-
log voljeli da je uzet neki naš redoslijed: historija, jezik, književnost
i sL, ali se autor, s pravom, pridrlavao u islamskim zemljama us-
taljenog reda, kojcga se drže i zapadni autori sličnih kataloga, u ko-
jima iza navcdenih glavnih grupa slijede: Seriatsko pravo (Fikh),
Etika i propovjedništvo (Ahlak i Mev'iza), Misticizam (Tesawur),
Filozofija (Hikmct). Filologija (Ilmul-Iugat), Povijest i zcm ljopis (Ta-
rih ve Đografija). Medicina i \'etcrinarstvo (lImuHibb \'cl-bajtara),
Matematika i prirodne nauke (lImul-hisab ve lImut-tabia) i Razno.
Na osam strana je Dobrača objavio \Tlo sažet i instruktivan
uvod o orijcntalnim rukopisima i bibliotekama kojc čuvaju ovakvc
rukopise u Jugoslaviji, o historijatu najvažnijih biblioteka u Bosni i
Hercegovini i, naravno, posebno o samoj Gazi Husrc\,·bcgovoj bibli-
oteci i značaju njezinu za našu orijentalistiku i islamistiku. Taj isti
uvod je objavljen i na engleskom jeziku, da bi se s materijom upoz-
nali ugla\'nom e\Topski narodi. a nešto opš irniji uvod na arapskom
jeziku predstaviće nas arapskim i drugim is lamskim narodima koji
njeguju arapski kao obredni jezik, a koji često ne znaju ni da ima
muslimana u Jugoslaviji, a kamoli da imamo "iše nego pctstoljetnu
kulturnu tradiciju.
U Gazi Husrcv·bego\'oj biblioteci među rukopisil11u obrađenim
u ovom prvom s\'csku kataloga ima ih vrlo starih, čak i po trista i
"iše godina prije dolaska Turaka u Bosnu. Tako je rkp. 415, najsta·
riji opisani rukopis u ovom svesku. zbirka had isa »Firdevsul·ahbar
bi me'suril-hitabc, čiji je autor Ebu Sud1.a' Siravcjh b. Sehirdar b.
Siravejh ed·Dailani cl·Hamedani (umro g. 111 5.). a prepisao ga je za
nepuna tri mjeseca (iako rukopis ima 417 lista \cličine 18;ot 21,5 cm)
Abdusselam b. Muhamed b. Hasan b. Ali el-Ha\'arizmi u medrcsi Ima·
dijji u Hcmedanu godine 1151.. što dokazuje da je rukopis \'flo star,
a možda i najstariji rukopis ovog djela u svijetu. U\'akufio ga je Meh·
med cr. Muftić, bh:;i muderis Gazi Husre\,·begove mcdrese u Sara·
jevu (umro g. 1916.) - Rkp. 619 »EI-muktedabu min kitabil·mevdu·
ati minel-chadisi1·merfu'atc dovršen je godine 1229. Autoric nepoz·
nat, a čini se da je rukopis autograf. - Rkp. 3836, Zamahserijin tef·
sir »EI·Kc~šarc je iz godine 1262. (28. zulhidže 660. po hidžri), koji
je iz autografa prepisao Bilal bin Džebrail b. Muhamed Ali et-Turk-
meni el·Kiziki u medresi EI-Muntansirijji II BagdadU. U Sarajevo je
prenesen iz Karađozbegove medrese iz Mostara. - Rkp. 1323, Ebul·
-Futuh-Muhamedovo djelo »Knjiga 40 hadi sa«, čiji je autor umro 1160,
a naš je prijepis završen 28. ševala 664, odnosno 1265. Nckadašnji
vlasnik je h. Hasan Muzaferija, Bošnjak iz Sarajeva, a uz njegovo
imc je zabilježena godinu 1703. - Rkp. 2682 je kodeks od 6 poseb·
nih traktata. Sesti, »Kitabul-e\'ail«, napisao je kadija Isfahana Ebu
Bekr Ahmed b. Amr (umro godin e 900.), a na našem rukopisu ima
datum iz 1274. - Rkp. 563 je djelo »Muhtesaru D.tami'iI·usul fi eha·
disir·resul« od Zijauddina ebul·Fetha. koji je umro 1239. Na prijepisu
u Gazijinoj biblioteci stoji da je završen mjeseca rebiul-eV\'ela 691
(g. 1291). a bio ga je u\'akufio lbrahim·pa~a za svoju dl.amiju u Po-
čite lju . - Rkp. 315 .Tcfsiru suretil·fatihatic od Fahruddina Razije

96
je iz g. 1209, a naš prijepis od Omera b. Mikai1a b. Abdullaha el-Kaj·
sanje iz godine 1291. Uvakufio ga je Hromo-zade (Hromić) iz Stoca
(odnosno Ljuhinja, jer je otuda porijeklo te porodice.). - Rkp .• Fet-
hul-vesid fi šerhil-kasid« je vrijedno djelo, prepisano (dovršen pri-
jepis) 30. VU 1308, dakle na 230 godina prije osnutka Gazijine med-
rese i biblioteke. - Rkp. 3313 je autograf Ibni Dževzijina .EI-Mev·
duata«, a ovaj primjerak je prepisao autor u subotu 6. šabana 748.
(1347.) - Rkp. 130, .Eš-šifa fi t'arifi hukukU-Mustafa, od kadije je
Ebul-Fadla (umro 1149.), a prijepis Halida b. Ismaila iz sirijskog Tra-
boloza je iz g. 1362. - Na rkp. 423 .Elfijetu1·lraki fi Usulil-hadisc
od Zejnuddin-Abdurrahima b. EI-Husejn-eI·Iraki ( koji je djelo dovr-
šio g. 1367. u Medini i umro 1404.) stoji da je to prijetlis iz piščeva
autografa i da je završen g.1383, dakJe 20 godina prije piščeve smrti.
- Rkp. 3379 .Tuhvelu ihvanis-safa ... <l je od šejh-Muhameda b. Ah-
meda el-Asuri eš-Safii (umro 1361), a naš rukopis je prepisan 1390.
i u najnovije vrijeme prenesen ovamo iz Karađozbegove medrese. -
Rkp. 401 je II sve7.ak prijepisa iz Kevašijina Tefsira iz g. 1443, a rkp.
3844 i 3804 je kompletan primjerak u dva sveska istog tefsira, pre-
pisan na Krimu g. 1391. - Rkp. 343 Ebu-Lejsov »Tefsirul-Kur'an« (od
sure Merjem do kraja Kur'ana) prepisao je Husejn b. Kasim b. Ha-
san u Karamanu 1432. a uvakufio ga je Nazir Hasan b. Sinan Jusu(,
dobrotvor Foče i graditelj čuvene džamije Aladže u tom mjestu, ko-
ji je umro g. 1553. - Rkp. 705 je komentar zbirke 40 had isa .El-
-Ved'anijje«. Komentator Ebu Nasr Abdul-Aziz umro je 1349, a djelo
je prepisao Abdurahman b. Kasim II Stolnom Biogradu g. 1563. Na
omotu stoji bilješka iz g. 1569. da je tada izgorjela tvrđava u Sme-
derevu.
Važnost i značaj ovoga kataloga je, mislim, još u tome, što au-
tor, pored stručnog opisa pojedinih rukopisa, donosi prijevod iH sa-
drf.aj raznih bilježaka koje se nalaze na mnogim rukopisima, a koje
su vrlo važne za našu kulturnu povijest ili za povijest uopće.
Latinski pjesnik Terentialus Maurus je napisao stih »Habent sua
fata libellie, što bismo slobodnije preveli: .1 svaka knjiga ima svoju
sudbinu,« ili »I s knjigama se svašta dešava.« Ove nas misli opsije-
daju čitajući Dohračinc prijevode bilježaka s pojedinih djela ove bi-
bUoteke. Prema zapisima na prvoj stranici i drugim listovima lU
sveska El~Begavijina Tefsira, ovaj rukopis br. 569 iz XVI stoljeća pro-
mijenio je više vlasnika i biblioteka. »Najprije ga je, čini se, uvaku-
fio šejh-Sulejman-efendi, vaiz u Velikoj džamiji u gradu Budimu. Za-
tim je dospio u ruke Muhamed-efendije Beograđanina , koji je bio aga
janičara na Visokoj Porti. On ga je poklonio svome učeniku i štiće­
niku Ahmedu Misri-zade, bibliotekaru u Nišu, prilikom svoje posjete
Nišu g. 1636.« 17.a toga drugi zapis govori da je djelo kupio u Beo-
gradu šejh-hadži-Halil iz Gračanice i uvakufio ga za svoju biblioteku
u Gračanici, odakle je prenesen U Gazi Husrev-begovu biblioteku. ,
"

'I
U dijelu rukopisa br. 1912 - .Hadisu1-erbein« ima bilježaka, od
kojih je kao posebno interesantnu preveo DobraČ3: .Među ovim na~
lazi se pismo opsjednutih muslimana u tvrđavi Kaniži, koje oni šalju
višim vlastima (u Istanbulu). Pismo je sastavio h. Pir Amed-efendi

97
na arapskom jeziku kako neprijatelj ne bi mogao lako saznati sa-
držaj, ako mu padne u ruke. U pismu se ističe odlučnost opsjednutih
kOJI trpe opsadu već sedam godina - da će braniti tvrđavu do pos-
ljednjeg daha, ali se opisuje i njihovo teško stanje zbog oskudice u
hrani i odjeć i . Spominju se Madžari i Hrvati - da im je naređeno
da se bore prOliv Francuza. Komandant odbrane i mjesto potpisani
su širrom. Godina pisanja pisma je 1688. - Kako se iz ovoga vidi.
u našim muslimanskim junačkim narodnim pjesmama, osobito oni-
ma koje opjevavaju unđurske junake II vrijeme Bečkog rata (1683-
1699.), ima događaja koji se potpuno podudaraju sa sadržajem spo-
menutog pisma.
Rkp. 920 _Ezharur·revdat fi šerhi Revdatil-džennat_ (komentar
.Rajskih bašča«, koje je g. 1935. preveo i štampao h. Mehmed Han-
džić) u konačnoj je redakciji dovršen 1606, nakon vojne pod Ostro-
gonom (u Ul:orskoj). u kojoj je i pisac učestvovao i za vrijeme knjc
je pisao Revdat, iako je, kako sam kaže u bilješci na kraju bio mno-
go zaulet vojničk im pitanjima i savjetovanjima s vojskovođom Gazi-
-Mehmed-pašom. Ovdje, kao i na još nekim mjestima, sjećamo se
i nehotice stihova pjesnika Dure Arnolda, koji, pjevajući o našim
pređima i njihovoj 1.auJ.etosti tokom historijskih zbivanja, kaže:

... jer su kadšto posred bojne buke

pograbili pero još u ruke,
njim su čuvstva ocrtala vrela,
smjele misli, mašte plamen živi,
pa su tako satvorili djela
kojim' i sad cio svijet se divi ...

Kao što smo \'idjeli, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci ima djela

pisanih u velikim i dalekim islamskim centrima, ima ih pisanih i u
našim kulturnim centrima Sarajevu, Mostaru, Tuzli, ali ih ima i iz
neznatnih, 7.abačenih kasaba i sela, što je znak da je ova rorma kul-
turnog iživljavanja bila rasprostranjena na širokom području naše
domovine. Tako je npr. rkp. 3230 - _En 'am_ prepisao Munla Velija,
sin Salihov, u tvrđavi Izač i ć (kadiluk bihaćki) godine 1756. - Rkp.
br. 22 prepisao jc Ibrahim , sin Fejzullahov, rodom iz Dnoluke u ka-
diluku jajačkom, u mektebu Kamičak-maha le uključkom kndiluku
g. 1861. - Jedan traktat u kodeksu br. 2591 prepisao je Hanz-Muha-
med, sin Munla-Ibrahima , iz HJivna god ine 1861. - Rkp. 1494 je ko-
mentar enciklopedijskom djelu _En_Nukaja«, koji je prepisao Ahmed,
sin Emrullahov AI-Dijakovi (iz Đakova, Hrvatska). - Rkp. 3573 pi·
sao je šeih·A li·Dede b. Mustafa el-Bosnevi el-Mostari g. 1589. kao lur·
bedar turbeln sultan·Sulejmana kod Sigeta. Tc jc godine pisac i um·
ro. - Rkp. 4140 jc glosa Taftazanijinu komentaru Nesenjina Akaida.
Prepic;ao ju je Osman sin Ahmedov, u tvrđavi GUli u Mad'.arskoj 1680.
a na koncu je bilješka da je posljednje dijelove rukopisa prepisao
Mustara Celebi Sarajlić. Tu je i bilješka da je djelo uvakurio crno-
gorski murtija Alijjul-Murteza Karađuzović. - Rkp. 637 jc Tedžvid
nepoznata pisca. Prijepis je Mustafe Ediba, sina Ibrahima Kučukzade,
iz Sarajeva il g. 1793. Primjerak je kasnije uvakufio h. Zulfikar-aga,

98
 sin Mehmeda Spahića, iz sela Cumelj (zaselak Cumeljci kod Gleđe­
vaca - Ljubinje) u Hercegovini. Jedan traktat u istom kodeksu pre-
pisao je bivši vlasnik Mustara Edib iz Gornje Tuzle godine 1793. Te-
d!vid Mustafe. sina h. Alije. iz XVIII st. (rkp. br. 2955) uvakufio je
isti Spahić. - Rkp. 1964, Serh _Kasidei-nunijje_, nije star ni stotinu
godina, a znamenit je po prepisivaču Ahmed-efendiji, sinu Muhameda
Di:t:dara iz Mostara, muderisu i kasnijem članu Ulema-medžilisa u Sa-
rajevu. Značajna je bilješka na naslovnoj stran i iz koje se vidi da
prepisivač zna svojih šest direktnih predaka, do h. Ahmed-age, osni-
vača džamije u Ričini u Mostaru. Koliko nas danas ima koji znamo
imc s\"ogn djeda (ako nije živ), a koliko nas zna pradjedovo ime ili
materino i babino djevojačko prezime? - Treći traktat kodeksa br.
2117 prepisao je Muhamed-Haki Bošnjak iz Glamoča u Krkčešme me-
dresi u Carigradu g. 1892. Glamoč je nekad bio sjedište učenih (vjer-
ski obrazovanih) ljudi , a nije davno bilo kada je po sedam hafiza iz
porodice begova Filipovi ća učilo uz ramazan mukabelu u mjesnoj
d'amiji. - Rkp. 2069 iz XV[I stoljeća, rkp. 799 iz XVI stoljeća i rkp.
636 uvakurio je h. Ibrahim-aga, sin Islamov, Ispužli (Spužanin), nas
tanjen u Travniku, 7.3 Ajnibegov mekteb. U Spužu u Crnoj Gori bilo
je muslimana do kraja svjetskog rata, a do pred drugi svjetski ral
staja le su uzgor i tri kamene munare uz džamijske zidine. - U rkp.
86 zabilježeno je da ga je uvakufio Ahmed-Alija Gačanin iz Tabak-
-Sulejmano\'c mahale u Sarajevu za Ajnibegov mekteb i predao ga
muteveliji Halilu, sinu Salihovu, Hersenkliju. Dakle, i Gačana je bilo
I
vakifa, a interesantan je oblik Hersenk1i mjesto uobičajenog Her-
sekli (Hercegovac). Na bašluku h. Abdulah-ef. Riđanovića u Mostaru
iz g. 1917. piše da je bio Hersenk-muftija. Tarih je sastavio brat mu
Hafiz Muhamed-ef., a upitan što je stavio Hersenk mj. Hersek, ob-
jašnjavao je da taj termin znači _sve kamen_o
lltio bih naročito istaknuti nekolike žene, koje su uvakufljivale
rukopise za razne vjerske ustanove, a sada je to njihovo blago skon-
centrirano u Biblioteci. Tako je rkp. 29 Mushaf iz XVII stoljeća, a
uvakufi1a ga je u prošlom stoljcću Kanita-hanuma, žena Mustaj-paše
Babića i kći Homarije Mchmcd-efendijc, za mekteb u mahali Sinan
vojvode u Sarajevu. - Rkp. br. 44 je Mushaf koji je prepisao Hu-
sejn sin Alijin, učenik Muhamed-ef. Sarajlije 1738, a uvakufila ga je
Habiba-hanuma, kći Muhamed-Nazif-ef. Svne. - Br. 76 je Mushaf iz
XVlJI stoljeća, a uvaku[iJa ga je neka Giuzida-hanuma. - Br. 4394
je Mushaf iz 1839. godine. Uvakufi1a ga je Hatidža-hanuma, kći bo-
sanskog namjesnika h. Haiiii·Kami1·paše, g. 1845. - Rkp. br. 5 je iz
XIX sto l jeća, a uvakurlIa ga je Hašema, kći Mustu[u-eft:mlije Glođe,
za Ferhadiju džamiju u Sarajevu. - Rk:p. br. 1 je arapski tekst Ku-
r'ana s turskim prije\'odom, prepisan u Sarajevu u Isabegovoj za-
viji g. 1842. Uvakufila ga je Atija, kći Hasan-ef. Halilbašića za Durak·
·hodžinu džamiju II Sarajevu g. 1848. - Rkp. br. 10 je Mushaf koji
je nekad uvakufi1a Ummi-Gulsum, kći sultana Ahmeda, za dt..amiju
Ahmed-pa'šc AI-Gazarije u Carigradu, a koji je g. 1833. uvakufio za
Carevu džamiju u Sarajevu bajraktar h. AJjja, sin h. Husejna Kape
u Sarajevu. - U kodeksu br. 3712 značajna je bilješka na arapskom
jeziku na prvom rukopisu »Tefsiru min sureti Ved-duha ila ahiril-
-K ur ,ani_, u kojoj se kaže da je ovu knj igu uvakufila Hatidža, kći

99
Abdurahmana, sina Veli-hodže, za svoju i bratovu djecu i njihovo po-
tomstvo, u nekom selu kod Mostara, a potom za imame toga sela
- da se či ta i tumači na p obožni m s i j e l i m a m e đ tl V j er-
n i c i m a i v j e r n i c a m a koje će njoj hajir-dovu činiti.
Na rkp. 498 zabilježeno je da ga je uvakufio legendarni bosanski
vezir Muhsin-zade Abdullah-paša godine 1733. To je onaj slavni vezir
koji se nije htio pokoriti ni sultanovu nalogu da Pounje izruči Au-
striji, nego je radije popio otrov, uskliknuvši: »Baš vererim, bir laš
vermen!« (5 ramena ću dati glavu, a kamena jednog ne dam.) - Na
rkp. 3754-3748, uvakufljenim za Karađozbegovu med resu u Mostaru,
interesantan je popis bivših vlasnika, od kojih je jedan Ahmed Seid b.
Ahmed Mir u gradu Haniji na Kreti, da bi poslije došao u vlasništvo
Mustafa-ef. Mukića. mostarskog muftije u VII deceniju prošloga sto-
ljeća. - Rkp. 507 »Ešraful-vesail ila fehmiš-šemail« od Ahmeda bin
Hadžera el-Mekki et-Taimi ed-DamanJmri, koji je bio učenik auto-
ra, kod koga je s lušao ovaj komentar. Svoj prijepis sravnio je s ori-
ganalom i dobio od autora idžazet. - Rkp. 725 je sastavljen od šest
traktata, a jedan je »RisaJetu ft hakikatil-insan« od Dželaluddina Mu-
hameda bin As'ad-ed-Devanije, koje djelo ne spominje Brockehnann
među djelima ovoga pisca. Na jednom djelu je zapisan kasniji vlas-
nik: h. Abdullah b. h. Ahmed Mačković. (Ova porod ica je izumrla u
naše vrijeme i u muškoj i u ženskoj lozi II Sarajevu. Interesantno bi
bilo Znati da li je vlasnik zabilježen kao Hirri-zade ili u slaviziranom
obliku.) Sesti traktat prepisao je MustaFa b. Muhammed b. Ali el-
-Bosnevi en-Nev'abadi II medresi Iskenderijji u Kairu god. 1720. Kod
mnogih pisaca, kao i kod ovog Pruščaka. susrećemo kako s ponosom
ističu da su Bošnjaci - El-Bosnevi. - Tako na rkp. 2081 ima stara
bil ješka: »D7.amija se b o s a n s k i m jezikom kaže b o g o m o l j a .•
- U rkp. 4302 je veoma interesantan tursko-bosanski rječnik »Lugat
tUrki - bosncvi« sa oko 1000 riječi, a pisao ga je neki Mustafa b.
h. Ibrahim iz Bayburta u Anadolu, koji je došao 28. marta 1865. u
Bosnu i god.inu dana učio bosanski jezik.
Mnogi rukopisi u ovoj biblioteci su ukrašeni vegetabilnim 01'-
namentima (nekad polikromatičnim). a na nekima su i crteži, pa i
stručni, kao na pr. u rkp. 3946 o tedžvidu, II kojemu ima crtež koji
predstavlja usta i grlo i njihov položaj pri izgovaranju pojedinih gla-
sova. I tl rukopisu 4279 postoji ista slika, a zbirku je prepisao Abdu-
llah b. Mun la Salih Hrom i ć g. 1836. - Na 11. strani rkp. 2807 na la-
zi se crlež koji prikazuje Muhamedovo (a.s.) turbe i dio njegove dža-
mije II Medini. a na listovima 13 i 14 rukopisa br. 2942 nacrtan je
plan Resulullahove džamije i Revdai-mutahhere u Medin i, dok se u
kodeksu 2569 također nalazi crtež II bojama Revdai-mutahhere. Ta-
kođer i rkp. 4198 ima na 100. listu lijep crtež u bojama Rcvdai-mu-
tahhere s Resulullahovom džarnijom i njenom bližom okolinom II
Medini.
Na 3799. rukopisu interesantna je bilješka da je to dje lo uva-
k:ufio Ali Galib-paša Stočević za biblioteku svoje tekije u Mostaru go-
dine J842. Na početku je zapis na turskom jeziku, pisan olovkom, II
kome se kaže da se ovaj rukopis bio pojavio na tržištu u ostavini
Mustafe-ef. Hadžimahmutovića, pa ga je kao vakuf spasio i predao
Karađozbegovoj biblioteci Salih-ef. Hasanagić. Kako je poznato, go-
tovo sve vakufske biblioteke imale su pisano pravilo da se knjige ne

100
smiju iznositi iz biblioteke, a kako vidimo, bilo je i popustljivih knjiž·
nićara koji su pojedincima dozvoljavali da iznose vakurske knjige,
koje su onda ovi 7.aboravljali vratiti, i vakufske knjige s njihovim
vlastitim, ako im nasljednici nisu bili osobito skurpulozni, prodava-
ne su na muhalleratu kao privatna svojina.
Kako sc postupalo sa starim rukopisima, interesantna je bilje-
ška na rkp. 170, »Mešarikul.envarc, koji je vjerovatno iz XV stolje-
ća. Na početku je naslov i zapis h. Mehmed-ef. Handžića na arapskom
jeziku, u kome se kaže da je rukopis našao na rubu propasti i spa-
sio ga otkupom, da je bio manjkav II sredini, te da je vidio štampan
primjerak II biblioteci Muharned.ef. Tarabara u Derventi i zamolio
ga da mu se manjkavi dio prepiše, što je učinio Tarabarov sin. Tako
je rukopis dopunjen. Iznad i ispod toga je dastoručni potpis i osob-
ni I l:lndžićev pečat.
Namjerno nisam citirao orijentalna imena i naslove djela onom
vrstom fonetike kakva je uobičajena u svijetu i kakvom je pisao i
sam Dobra ča ovo djelo, nego onako kako će ih najlakše moći čita ti
naj:;iri krug ndih čita laca, ne praveći razlike između ha-he·hi, .lcl·
·ze-zi. se·sin·sad i dr. I
Ima i nekoliko sitnijih zamjerki ovom djelu. Da je autor ob-
raćao pamju na vodene znakove na papiru, kod mnogih rUkopisa bi
bilo određenije vrijeme u kojcmu su nastali, pa ne bi kao kod rkp.
br. 183 stajalo: »Rukopis potiče (mjesto: potječe) iz XVll ili XVIIJ
stoljeća .• Gdje je potpun hidžretski tarih, trebalo ga je u cjelosti
navesti i u gregorijanskom kalendaru, a ne zadovoljiti se samo go-
dinom. Na naslo\'noj strani, pisanoj arapskim jezikom i pismom.
označena je godina izlaska djela 1963. Mišljenja sam da je na tom
mjestu trebalo napisati hidžretsku godinu, jer upravo su u tekstu
Kataloga svi datumi pojedinih rukopisa iskazani u hidJ.retskim go-
dinama i preračunati na kalendar po Isatovu rođenju. Ovu naslovnu
stranu je i:rradio Abdul1atif Husejn, lektor arapskog jezika na Sa·
rajevskom univerzitetu. Na rkp. 4215 piše da ga je uvakufio Strnak
h. Muhamed efendija, a trebalo je napisati Stranjak. (Stranjaci su
stolačka porodica, a rukopis je upravo i prepisan u Stocu godine
1800.) U rkp. 462 ime Dž o p a n bih ja čitao e o b a n (jer se, vjero-
jatno, radi o nehotičnom pomaku tačaka.) Na rkp. 2126 iz XVII sto-
ljeća ima pečal preprodavaca knjiga Muhamed-age Aganagića iz Sa-
rajeva, a isto tako i na rkp. 2057. Da li je u pečatu urezana gOd ina ?
Možda je Aganagić bio naš najstariji knjižar. Na rkp. 4213 poslije
sadržaja su zapisi da mu je vlasnik Stočanin Hromo-zade Salih Sid·
ki i da je cijena knjige 28 groša. Koliki je to bio novac i šta se 7.a
nj moglo dobiti od drugih materijalnih dobara? Jesu li knjige bile
skupe? - Da je DobraČ3 imao više asistenata koji bi mu pomagali
u poslu, ne bi bilo povoda ovim, makar i nebitnim, zamjerkama.
U predgovoru se spominje ko je sve darivao knjige Gazi Husrev-
-begovoj biblioteci, iz kojih su mjesta preneseni pojedini rukopisi
i skoncentrirani ovdje, pa to posebno ne spominjem. Kad bi čovjek
htio priknzati ovaj Dobračin rad onako kako treba i ukazati na nje·
gov ogroman trud i napore pri radu, na njegovu vanrednu stručnu

101
spremu, kad bi htio spomenuti najinteresantmJa i naj značajnija ot·
krita u ovom poslu, trebao bi desetorostruko više prostora nego što
sam ga ja zauzeo u o\,oj publikaciji. Prije o\'og mog prikaza iZIšao
je opširan prikaz ovog Kataloga iz pera Tajjiba Okića. profesora Ha-
disa na Teološkom fakultetu u Ankari, u publikaciji _Ankara univer-
s itesi I1ahiyat fakultesi dergisi«, Yi! 1964 - cild XII, s. 143-153. Kao
istaknu ti orijentalist profesor Okić znanstveno prikazuje o\'aj Dobra-
č in rad i izražava se veoma pohvalno o tom radu i njegovu piscu.
Pravo da kalem, odavno sam očekivao takav prikaz od naših orijen-
talista koji bi daleko bolje i tačnije od mene ocijenHi o\'o grandiozno
djelo. Mene je najviše interesirala i neizmjerno oduševila kulturna his-
torija koja zrači iz ovih starih rukopisa, iz mnogih unikata. auto-
grafa i bilježaka na koje je ukazao Dobrata u Katalogu.
Ja bi na kraju apelirao na one ljude koji znaju gdje još ima
po provinciji (a i u samom Sarajevu) ovakvih rukopisa, pa i fragme-
nata. koji propadaju, da bi se spasili i skoncentriraH uGazijinoj bi-
bliotcci. odakle bi, na stranicama daljnjih svezaka Kataloga, zasjali
starim sjajem. Znam da je i u najnovije vrijeme bilo s lučajeva da se
orijentalni rukopisi zakop.waju II bašče, jer ih je »grehota naložiti
na vatru«, uk oliko se ne prodaju u inozemstvo, a sjetih se ovom zgo--
dom i pričanja rahmetli Safvetbega Bašagića, kako je jednom u Ne·
vesinju, kao student orijentalistike i historije, otkrio u Bašagića ku·
ći oblijepljene prozore (bila je zima) na kajiše izrezanim fermanom,
kojim se rodonačelnik njihove porodice, Redžeb-paša, postavlja ne
znam već na kakav položaj i daje mu se Zalom-palanka u leno!
Na koncu. s ovim prvim sveskom Kataloga mi smo dobili jed-
no izvrsno djelo, na kojemu se može čestitati prvenstveno autoru,
a onda i izdavaču, pa i štamparskom preduzetu na tehničkoj opremi.
Zelimo da se i slijedeći svesci pojave iz štampe koliko je moguće
prije.

SUMMARY

Some marginal notes from our cultural history

tn the article »Marginalije ...« The author after taking into consi-
deration the importance of the Gazi Husrev-bey's Library and the
issue of the first catalogue of it s Oriental manuscripts, presents
the most interesting notes from the cultural and the polilical history
of Bosnia and Herzegovina. These notes Kasim DobraČ3 had put
down beside the code of some particular manuscripts catalogued in
»Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Husrev-begove bib-
lioteke«. These annotations are often more interesting for the nowada}
reader than the catalogued works.

102
I brahhn Kemura

Ma li ćeva kolekcija u Gazi H usrev - begovoj

biblioteci

PokuSaćemo da objavljivanjem kratkog pregleda pismene ostavS-

tine Milivoja-Mh-ze Abdurahmana Malića skrenemo pažnju na ovu vri-
jednu zbirku. Stjecajem sretnih okolnosti ova ostavština je od sestre
M. A. Mali ća, gospođe Nevenke Malić-Ramouz iz Rijeke, otkupljena
1966. godine za 200.000 st. dlnara i pohranjena u Gazi Husrev-bcgovll
biblioteku, gdje je taj materijal obrađen i danas dostupan javnosti.
Ne treba izgubili iz vida da ime Mlrze Abdurahmana Matića za·
uzima jedno od najistaknutijih mjesta II jugoslovenskoj orijentalis-
tici između dva rata. Njegov rad i doprinos kojim je obogatio ne sa-
mo našu, nego i svjetsku orijentalistiku, zaslužuje i obavezuj e da se
više osvijetli kako ličnost tako i stvaralaštvo ovog izuzetnog i vrsnog
orijenlaliste. To je naš dug prema njemu i kao naučenjaku i kao
čovjeku i ovaj naš prilog neka bude skroman doprinos tome.
Svakako da su u našoj zbirci najvredniji oni materijali koji se
odnose na Bulbulistan - njegovu doktorsku disetarciju pod naslo-
vom: BULBULISTAN DU SHAlKH FEWZI DE MOSTAR, PO!lTE HER-
CEGOWINIEN DE LANGUE PERSANE kao i prepiska vođena sa raz-
nim l ičnostima u vezi s Bulbulistanom. Tu je i prijepis Bulbulistana
na perzijskom (br. 157) kao i Malićev prijevod na francusk i jezik
(br. 156). Perzijski primjerak M. A. Malić je posudio iz Bratislave, iz
zbirke dra. S. BašagiĆa i prepisao. Malić je tezu obranio na Sorboni
17. VII 1935. (štampana je iste godine u Parizu). Tezu je obranio pod
veoma teškim i nepovoljnim uvjetima: bio je teško bolestan. Paralizi-
ran već sedam mjeseci, na nosilima je donesen na Univerzu gdje jc
sjajno i bri ljantno obranio tezu . U prepisci koju je M. A. Malić vodio
s istaknutim orijentalistima u vezi svoje teze susrećemo se s imeni-
ma Henry Masse-a (10 pisama), prof. Vaillanta (5 pisama), prof. Mirze
Khan Gazvini-a (3 pisma) i dr. koji su mu davali s uges tije, ocjene i
upute. Prepiska je na francuskom jeziku.
Inače, najveći dio ostavštine odnosi se na korespondenciju M. A.
Malića s istaknutim pojedincima, društvima i dr. Ta nam korespon-
dencija najbolje otkriva i pokazuje kako i pod kojim uvje lima je rao
dio i studirao u Francuskoj. Njegova pisma su bolna svjedoč anstva
jednog velikog, upornog i snažnog duha, koji nije pokleknuo uprkos
svih nedaća s kojima se nosio. Upravo je fanatičnom snagom istrajao
na svom naučnom putu. Citavo vrijeme studiranja u Francuskoj bio
je izložen hroničnoj nestašici novca, šikanacijama od strane zvani č­
oih predstavnika jugoslavenskih vlasti u Parizu, podmetanjima i mal-
tretiranju u cilju onemogućavanja njegova redovnog studiranja. Tome

J03
je mnogo doprinijela i okolnost da je kao Hrvat (katolik) primio is-
lam, što mu je pribavilo no\'e neprijatelje, koji su ga onemoguća\'ali
na svakom koraku,
U svom pismu iz 1925, (nije označen bliLi datum) Stjepanu Ra-
diću, ministru prosvjete Kraljevine SHS, Malić piSe o sebi i s\'om ži-
votu: .. Rođen sam 1897. u Imotskom, Svršio sam Trgovačku akademi-
ju u Sušaku godine 1915., tc sam iza toga bio namešten kod raznih
banaka i preduzeća, kako se možete uveriti iz priloženih kopija mojih
ceriirikata. No oduvek sam se bavio privatno orientalistikom. S\"C svo-
je slobodno neme posvećivao sam studiji i lektiri filozofije, tt.'Ologije
i filologije. Tako sam pred četiri godine priprcmio za štnmpu Budhis-
tički Katehizam, prvu knjigu te vrste u nas, prema nemačkom izdanju
od Subhadra Bhikšua. Knjigu na lalost. nakladnik nije još štampao.
jer se boji da ne bankrotira s njome. Oduševljavao sam se za Orijent
i sve što se Orijenta tiče, tc sam 1922. prešao na Islu m u samoj ka-
pitali .. Antemurnlis Christianitatis«. Nakon toga bio sum otišao u Spa-
niju, da sc upoznam sa tom negdn najkulturnijom zemljom Evrope
i da se usavršim u kastiljskom jeziku. Lani sam došao u Pariz, tc sam
isposlovao bez ikakve preporuke sa strane naših, stipendiju francus-
kog Ministarstva Prosvete. Bivši šef Pros\,etnog odclenja g. Kosta Pet-
rović na Sve moguće načine stao me šikanirati , '" kao i mnoge dru-
ge Dalmatince. Dao je nnpisati prOliv mene i jednn članak u .. Poli-
tici«, koji u odlomku prila1cm ...« I dalje ..... Mrzim strastveno na
Evropu i njezinu psevdokulturu, u istoj meri u koliko sam oduševljen
za Orient. Poznajem neke više. a neke manje franc. španj. ital. ruski,
cngl. arapski (sad učim mavarski dijalekt), tc stadoh da učim per-
sijski. Nadam &C, budemo li II vezi, da ću vam moći, ins'Allah, za
par godina da pošaljem tamo iz zemlje Huseinove ili Fuadove, ili pak
iz carstva Lava i Sunca koji pre\'od s jezika lmrulkeisova ili Hafi·
zova. Volim Thakura, Baudelairea. Marianija, Strindberga, Nietschea,
Hamsunn, Ewersa i Polić-Kamova . . .«
M. A. Malić u stalnom je kontaktu sa onda istaknutim ličnosti·
ma islamskog javnog i vjerskog žh'ota i intelegencije u Bosni i Her-
cegovini: rcis·ul·ulemom H. Dž. Cau~evićem, Edhemom Mulabdićem,
prof. A. Nametkom, O. A. Sokolovićem, H. Đogom, Taibom Okićem,
koji mll svojim ličnim prilozima i obezbjeđivanjcm potpore od ondaš-
njih muslimanskih druš tava _Narodne Uzdanice« i .. Cajreta«, nastoje
koliko toliko pomoći i o lakšati položaj.
Kao vanredan poznavalac evropskih i orijentalnih jezika M. A.
Malić jc mnogo prevodio i u njegovoj zaostavStini pored originalnih
članaka, od kojih su neki neobjavljeni ,sačuvano je i dosta prijevoda
od kojih su neki već objavljeni u raznim časopisima i listovima. Ov·
dje ćemo donijeti spisak prvo originalnih, a zatim prevedenih č l a·
naka, koji su pohranjeni u ovoj zbirci.

l) ORIGINALNI CLANCI,
a) neobjavljeni:

I. Spanjolska osvajanja i njiho\'o širenje kulture - osvrt na

prosla\'U stogodišnjice puta oko svijeta Juana Sebastiana Ele.::.-
no-a, jedna kucana stranica;

104
 2. Sla je uzrok našem nazadku j zaostalosti na prosvjetnom po.
Iju? - po mišljenju autora glavni krivac je muslimanska inte·
ligencija, dvije kucane stranice;
3. Dvije rijeći o Kineskoj Republici - historijski prikaz, 7 ku·
canih stran.ica;
4. Perzijske riječi u hrvatskom jeziku - najčešće upotrebljavane
riječi bez davanja značenja, 4 kucane stranice;
5. Da ne mislite da sam ja sam! - članak o istaknutim ljudima
koji su prešH na islam, jedna kucana stranica.

b) objavljeni:
I. Spanjja i Maroko, »Riječ«, br. 39 od 16. II 1923., str. 2, Zagreb.
2. Spanija iSpanjolci, »Jutarnji list«, od 6. VII 1924, str. 7.
3. Medina del Campo, _Novi Behar«, II/1928. br. 17-18,
str. 281-282.

Posthumno:
4. Slavni Jugosloveni II stranom svijetu, »Naš svijet«. br. od ,
februara 1966, str. 10. II
JI) PREVEDENI CLANCI:
a) neobjavljeni:

l. Angel Guimera: Serbia - prijevod sa španjolskog, I stranica.

2. A. Manzoni: ,.Peti maj« - prijevod s talijanskog, l stranica.
3. Friedrich Nietsche: Antihrist - svega jedna kucana stranica.
4. Sinesio Darnel: Malenkosti - prijevod sa španjolskog, 1 stran.
5. Muhamed Jakub Han: Od Tadža do Alhambre, 3 stranice.

b) objavljeni:
l. Abdllrahman Džamija: Iz persiskih priča, »Cajret«, XI/1927 ,
str. 377
2. Elisa Perez: Arapska noć u Tandži, »Cajret«, XI/1927, br. 20,
str. 309
3. Laura Veccia VagUeri: Iz apologije islamizma, »Novi Behar«,
[[[/1929 br. Il. str. 169-170.
4. Major A. G. Leonard: Dug Evrope Islamu, .Novi Behar«,
II1/1929-30. br. 24. str. 377-378.

Djelo II rukopisu "Zašto sam prešao na Islam«, koje je imalo

oko 2.000 stranica, na neobjašnjiv način je nestalo i do danas nije
us tanovljeno gdje se nalazi.
Ostali dio ostavštine zapremaju školske svjedodžbe, razni cer-
lifikati, ocjene službovanja, izresci iz novina, korespondencija s raz-
nim tičnostima, nekoliko brošw·a ah medijskog pokreta s kojima je
M. A. Malić surađivao, razne posjetnice, adrese, molbe za potporu,
potvrde o pomoći pojedinaca i društva i dr. Malićeva sestra gospođa
Nevenka Ramollz ovdje je priložila i sve nekrologe povodom Mali·
ćeve smrti, objav ljene II gotovo svim većim listovima i časopisima.
Danas je sav laj materijal razvrstan po građi i ima 170 broje-
va II arhivi Gazi Husrev-begove biblioteke.

105
 SUMMARY

Mallć's Col1ecLlon ln the Gazi Husrev-bey's Library

ln 1966 thc Gazi Husrev-bey's Library bought the library that belon-
ged to the deceased Milivoj Mirza Malić. ln the article is given the
survey of this book collection which consists of 170 numbers. The
most significan t works arc in reference to Malić's doctoral disser-
tation .Bulbuli stan du shaikh Fevzi de Mostar, poet hcrcegowinien
dc langue persane., vwich Malić defended at Sorbonne 1935.

106
Hafzlja Hasandedić

Muslimanske biblioteke u Mostaru

Za vrijeme 400-godišnje turske vladavine u Bosni i Hercegovini,
Mostar je dao cijelu plejadu ljudi koji II svom rodnom mjestu podi-
goše spomenike trajne vrijendosti ili se istakoše kao vrsni državnici
i znanstveni radnici visokog kvaliteta. Uzrečica: Ne kaži se II Mos-
taru učen«, jasno govori da je Mostar prednjačio II nauci ispred svih
mjesta Bosne i Hercegovine. To potvrđuje i jedna narodna pjesma
koja Mostarce naziva efendijama (titula koja se davala učenim lju-
dima), a Visočane i Zeničane opančari ma irešetarima.
Sta su i koliko mostarski Muslimani uradili na znanstvenom po-
lju do austro-ugarske okupacije 1878. godine, tj. koliko su djela na-
pisali na arapskom, turksom i perzijskom jeziku, ne može se tačno
i potpuno utvrditi. U Arhivu Hercegovine, Zavičajnom muzeju Her-
cegovine, Provincijalatu hercegovačkih franjevaca, kao i kod nekih
privatnih osoba II Mostaru, nalazi se preko 1400 rukopisa, komplet-
nih i nekompletni h , od kojih su dobar dio napisali Mostarci. Godine
1950. iz Karađoz-begove biblioteke II Mostaru preneseno je u Gazi Hus-
rev-begovu u Sarajevu više stotina rukopisa. Nekoliko rukopisa po-
sjeduje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti II Zagrebu,
a neki, najvredniji mostarski rukopisi, nalaze se van granica naše
države.
Ovdje također treba istaknuti da su mnogi, zbog nerazumije-
vanja, zakopavali cijele biblioteke u zemlju, vjerujući da je grijeh
da se spale. Na taj način uništeni su brojni i važni rukopisi koji su,
svi odreda, bili unikati.
Za turske vladavine u Mostaru je osnovano više biblioteka koje
su u svoje vrijeme imale značajnu ulogu u širenju znanosti. Do knji-
ge se II to doba teško dolazilo, jer sve do 1866. u Bosni i Hercegovini
nije radila nijedna štamparija u kojoj bi se štampale knjige na ori-
jentalnim jezicima. Zbog toga su knjige oabavljane sa strane, zatim
prepisivane i tako umnožavane. Knjige su prepisivali i obrazovani i
poluobrazovani ljudi. Sva ta manuscripta predstavljaju danas veliku
vrijednost, jer pored raznovrsnosti materijala i bibliografskih poda-
taka, mnoga od njih sadrže i razne veoma važne zapise i kronogra-
me, a neki i originalne radove naših ljudi koji su pisali i pjevali na
orijentalnim jezicima. Među ovim rukopisima nalaze se i autografi
domaćih pisaca.
t. Karađoz-begova biblioteka je prva poznata biblioteka II Mos·
taru. Skromne temelje udario joj je sam legator. Iz njegove zaklad·
nice od početka ramazana 977 (7-16. II 1570.) saznajemo da je, pored
ostalog, uvakufio još slijedeće: 7 kompletnih, ukoričenih i lijepo pi·
sanih mushafa, 30 džuzova Kur'ana, u kožu ukoričenih , za učenje u

J07
džamiji, kompletan i ukoričen komentar Kur'ana od Zimahšerije, kom-
pletan i ukoričen komentar Kur'ana od Kadi-Bejdavije, komentar dje-
la Sirat.el·islam od Sejjid-Alije i arapsko-turski rječnik Ahtariju. Mu-
tevelija je dužan da sve navedene knjige čuva i pozajmljuje čitaoci­
ma uz kauciju i jamstvo jednog čovjeka iz naroda. za staranje o
knjigama, mutevelija te 7.adužiti kajjima.
Biblioteka je bi la smještena u posebnoj prostoriji koja :se na·
lazila uz dershanu Karađoz-begove medrese. U njoj su se vremenom
skoncentrirale mnoge privatne i sve javne biblioteke Mostam, pa su
tako u njen posjed došli dragocjeni unikati i autografi nekih doma-
ćih pisaca. (Sejh Juje, Sejh-lbrahjma Opijača i drugih.) Zatvorena je
1934. godine kad je umro njen posljednji bibliotekar, Hadži Muhamed
ef. Spahić. Poslije toga nije više otvarana jer nije postojala određc·
na osoba koja bi se o njoj brinula. Od tog vremena, iz nje su otu·
đena mnoga djela i bez traga nestala. Ostatak je prenesen godine
1950. u Gazi Husl·cv·begovu biblioteku u Sarajevu.
2. Druga, nešto mlađa ali veoma značajna, biblioteka bi ja je Dcr-
viš-pašina, koju je osnovao sam legator. U svojoj zakladnici od po.-
četka januara 1593. on na kraju donosi spisak knjiga koje je uvaku-
fio i određuje se da se »ne smiju nikome poklanjati, prodavati, u
posjed uzimati, niti igdje iz Mostara iznositi •. Iz tog spiska saznnje-
mo da je Derviš paša Bajezidagić uvakufio 46 svezaka, pretežno ko-
mentam raznih dogmatskih i šcriatsko-pravnih djela. Među njima se
naročito ističe komentar Mesnevije od McvJana Sururija u šest sve·
....nka. Legator dalje određuje da se ovim komcntarom može služiti
samo mudcris njegove medrese i da se sveske ne smiju prepisivati
niti ekscerptirati jer bi se oštetile i upropastile. Pored Mesnevijc le-
gator je zavještao još tri djela na perzijskom jeziku: Beharistan,
Dulistan i Hafizov Divan.
Biblioteka je bila smještena u dershani Derviš-pašine medrese
IIPOlhumu. Zatvorena je kad i medresa, prije 1890, a knjige su pre·
nesene u Karađozbegovu biblioteku. Jedno djelo iz ove biblioteke ču­
va se danas u Gazi Husrev·begovoj biblioteci u Sarajevu, a jedno u
Arhivu Hercegovine.
3. Cejvan-ćchajina biblioteka. Za potrebe svojih džamija u Mo-
staru, Blagaju i Gabeli, mostarski legator Cejvan tehaja je 1558. uva-
kufio 120 kompletnih džuzova Kur'ana i osam svezaka drugih raznih
knjiga vjerskog sadržaja za učenje i držanje predavanja u džamija-
ma. Jedno djelo iz ove biblioteke nalazi se u Gazi Husrev-begovoj
biblioteci u Sarajevu.
4. Bosnali Ahmedagina biblioteka. Darus-seade-aga Bosnali Ah·
mcdaga, sin Alijin, uvakufio je 1653. više primjeraka raznih knjiga
vjerskog sadrlaja za svoju medresu u Mostaru. Iz jedne bilješke ko-
ja se nalazi na kraju jednog rukopisa saznajemo da je legator 1644.
godine bio »baš·kapu ogJani« i da je nešto prije 1653. postao babus·
·seade·aga (kizJaraga). Nekoliko rukopisa iz ove biblioteke nalazi se
u Gazi Husrev·begovoj biblioteci u Sarajevu. Iz bilježaka na kraju
ovih rukopisa saznajemo da ih je 1653. uvakufio kapu-aga (nekad:
babus-seade aga) Ahmetaga za držanje javnih predavanja (dersi·am)
u njegovoj med resi u Mostaru.

108
 5. Biblioteka AIi·pa!e Rizvanbegovića. Za svoju tekiju, koja se na-
lazi kod njegove d1.amije na Luci u Mostaru, AJi·paša je 1841. i 1842.
godine uvakufio više primjeraka raznih knjiga. Nekoliko rukopisa iz
ove biblioteke nalazi se u Gazi Husrev·bego\'oj biblioteci II Sarajevu
i jedan II Arhivu Hercegovine.
6. U Gazi Husrev-bcgo\'oj bibliotcci u Sarajevu nalaze se dva
rukopisa koje je uvakufio kizlar-aga Oavud·aga za medresu kapu·aga
Ahmetage u Mostrau.
7. Gazi Husre\'-begova biblioteka posjeduje jedan rukopis koji
je uvakufio carski odobaša (has odobaši) Hasanaga za med resu kapu-
-age Ahmetage u Mostaru.
8. Provincijalat hercegovačkih franjevaca u Mostaru posjeduje
jedan, a Gazi Husrcv·bcgova biblioteka dva rukopisa, koje je uva·
kuno Munla Salih, muezin iz Cejvan-begove mahale.
9. U Arhivu Hercegovine nalaze se dva rUkopisa koji su bili via·
sništvo vakufa lladži Mustafa ef. s ina Hadži Muhamedova iz Mostara.
10. Arhiv Hercegovine posjeduje dva rukopisa koji su bili via·
slli~tvo vakufa Mustafa ef. Naimića iz Mostara.

11. Provincijalal hercegovačkih franjevaca posjeduje jedan ru-

kopis koji je bio vlasništvo Munla Sahovog vakufa, muezina Cejvan-
-begove d1.amijc u Mostaru.
U Mostaru su za vrijeme turske vladavine radile, pored nave-
denih, još i slijedeće medrese: Roznamedži Ibrahim ef., Koski Meh·
med-pašina, Hadži Balina, Buk'a, Hadži Velijina i Sejh·Ismaila Opijača,
koje su, bez sumnje, imale svoje priručne biblioteke.
Sve napred spomenute biblioteke bile su javne i knjigama iz
njih mogli su se, uz izvjesne uvjete, koristiti svi koji su tražili nau-
ku i njom se zanimali.
Od polovine XIX. stolje6l u Mostaru je radila i jedna kiraetha-
na (čitaonica); ona nije dri.ala knjige, nego samo primjerke novina
koje su tada izlazile u Bosni i Hercegovini.
Pored na\'cdenih biblioteka, za vrijeme turske vladavinc u Mos-
taru je postojalo više biblioteka po privatnim kućama; Veliku bibli-
oteku imao je mostarski muftija i pravni pisac Ahmed ef. Mostarac,
koji jc umro 1679. godine. Jedan dio knjiga iz ove biblioteke nalazi
se danas u Gazi I-Iusrc\'-begovoj biblioteci.
I druge mostarske muftije, kao i sve istaknutije političke i kul-
turne l ičnosti ondašnjeg Mostara, također su imale svoje privatne
biblioteke. U raznim ispravama spominju se slijedeće privatne bib-
lioteke: Mustafe Ejuboviću (Sejh·Juje), Ibrahim ef. Opijača, Ibrahim
ef. Du!ića, Huseina, sina Mustafina, imama Curči Ahmedove dJ.amije,
nekog Ibrahima, Hafiz Omer-pa!e Rizvanbegovića, nekog !ladži Mu·
hamed cr., Abdulaha Hasanefendi ća, Hasan-bega Lakišića i drugih. U
~pisku knjiga Abdulaha Hasanefendića spominju se, između ostalih.
slijedcta djela: Medžmua (zbirka) _napisana rukom Sejh·Jujec, je-
dan primjerak Sejh-Jujina djela .Fevaidi abdijjec i jedan Sejh·Jujin
mushaf.
Ovdje donosimo pregled pisaca i prepisivača (tc'lif, tahrir, ter·
kim, kitabet) uz čija imena stoji napisano da su iz Mostara (al·Mos-

109
tari). Ove podatke uzeli smo iz bibliografskih bilježaka na kraju ru-
kopisa koji su obrađeni i uneseni u katalog arapskih, turskih i per·
zijskih rukopisa. Pregled je nepotpun jer još nisu publicirani svi ka·
talozi Gazi Husrev-begovc biblioteke koja posjeduje izvjestan broj ru-
kopisa koje su napisali Mostarci. U raznim znanstvenim ustanovama
i u nekih privatnih lica u Mostaru i drugdje nalazi se velik broj ru-
kopisa koje su napisali ili prepisali Mostarci. Kad sc svi Li rukopisi
obrade i unesu u kataloge moći će se dati potpuniji pregled (potpun
nikad jcr je, kako smo prije istakli, uništen velik broj rukopisa koji
su bez traga nestali) pisaca iz Mostara koji su pisali na orijentalnim
jezicima.
Pregled pisaca donosimo kronološkim redom: Hasan, sin Nesu-
hov 1571. Zijai (pjesničko ime Hasan ef. Mostarea) 1575, Mustafa, sin
Jusu(a 1583, Ibrahim, sin Ferhatov 1586, Ibrahim, sin Alijin 1595, Hadži
Selim, imam Cose!1odžine džamije 1635, Jusuf, sin Ahmetov, 1645, Ha-
dži Mustafa, sin Hadži-Balin 1646, Abdulah, sin l1asanov 1651, Sejjid,
sin Abdov 1658, Mahmud, učenik 1658, Alija, učenik 1658, Ahmed, sin
Mustafin 1666, Ahmed, sin Bećirov 1668, Hasan, sin Hadži Osmanov 1672.
Ahmed, imam, sin Sejh Muhamed ef., Murteza, sin Muhamedov, učenik
1675, Hasan, sin Osman·Halife 1676, Ahmed Orlevi, sin [slan1OV (u Mos-
laru živi porodica Orle) 1682, Mustafa Ejubović (Sejh-Jujo) 1682-1688
(5 djela), Ahmed, sin Salihov 1706, Ibrahim Opijač. sin Sejh-Hadži
Ismailov 1706 - 1712 (6 djela), Husein, sin Hasanov 1712, Salih, sin
Bajramov 1712, Muhamed, sin Mustafin sin Muhamedov, sin Ali ef.
1712 (2 rukopisa), Muhamed, sin Selimov 1713, Osman, sin Omerov
1713, Ahmed, učenik 1727, Ahmed, sin Huseinov, učenik 1733 i
1734 (2 rukopisa), Mehmed, sin Salihov, učenik 1736, Muhamed.
sin Scjh-Ibrahim er. 1736, Jahja KokaIić, sin Sejh-Mustafin 1740,
Alija Džabić 1744 (3 djela), Ibrahim Kešfi, sin Huseinov, sin Sma-
i1ov, sin Ali cf. 1740, Mustafa, sin Salihov 1744, Ahmed, sin Hadži
Mustafin 1745, Muhamed, učenik 1749, Ahmed Bosnevi, sin Selimov
1750, Musta(a, sin Salih ef. 1753, Abdulvehab Naimić, sin Salih er.,
sin Sejh Osmanov 1754, Abdulah, sin Hadži Mchmedov 1755. Hafiz
Mustara, sin Hadži Omerov, 1755, Muhamed Turić, sin Ahmedov 1757
- 1785 (4 rukopisa), Husein, sin Mahmutagin 1760, Hadži Muhamed.
sin Hasanov 1760, Ibrahim, sin Ahmeda Hazurića, ćehaje mostarske
tvrđave 1760, Ahmed. sin Muharnedov 1776, Ahmed. sin Hadži Redžc-
po'- 1786, Hasan Efica, sin Osmanov, sin Hadži Salihov, sin Hadži
Osmanov, sin Hadži Alijin 1792 - 1796 (3 rukopisa), Sabit Agić, sin
Hadži Alije 1792, Ibrahim Spahić, sin Hadži Muhamedov 1795 (2 ru-
kopisa), Munla Salih Ramić 1801, Ahmed, sin Omerov 1804, !-ladiH Sa-
!ihaga Rudinac 1810, Hasan Arpadžić, sin Muhamcdov 1829, Fadil Kaj-
laz, sin Dervišcv 1834, Ahmed Bakamović, sin Salihov 1835, Hadži Alija
Sunje. sin Mustafin 1837 (2 rukopisa), Husein Grančić. sin Munla-Sali-
hov 1838, Ahmed. sin Muhamedov, sin Fejzulahov, sin Ahmetov, sin
Fcjzulahov, sin Hadži Memin, poznat pod imenom Malkoč 1842 (2 ru-
kopisa), Munla Musl.afa Hrvić 1844 (2 rukopisa), Mustafa Mrkonjić 1845
(2 rukopisa). Ahmed Lakišić, sin Abdulahov, sin Ahmedov, sin Omerov,

110
sin Huseinov, sin Hasanov, sin Omerov. sin Ahmetov 1847, Mustafa-Sid-
ki Mostarac, maftija 1847, Mustafa Seva, sin Salihov 1848, Ibrahim Ha-
džiomerović, sin Muhamedov 1849, Ahmed, sin Alijin, 1851, Selim, sin
Ahmedov 1854, Husein Mangjo, sin Mustafin 1855, Sadik Voljevica,
sin Ibrahimov 1855 i 1856 (2 rukopisa), Derviš Jusuf, sin Mustarin
1857, Salih, sin Ibrahimov, sin Muhamedov 1857, Hafiz Mehmed Der-
viš Cemalović 1860, Hadži Mustafa Karabeg, sin Ahmedov 1864, Der-
viš Faladžić, sin Mustafin 1867, Ahmed, sin Muhamedov. sin Hadži
Ali ef., sin Mustafin, sin Salihage Dizdara 1867, Sulejman Džabić 1868,
Abdulah Bakamović 1870, Salih Kasumović, sin Abdulmuminov 1871,
Alija Kulenović 1872, Salih, sin Muhamedov 1873, Omer Mahinić 1876.
Hadži Abdulah ef. Ridžanović, mostarski muftija 1878, Osmanaga Gre-
bu, sin Dcrviš<lgin 1879, Hadži Hanz Muhamed Cemalović 1888, Scjjid
Hafiz Osman Cemalović, sin Hadži Mustafin 1891, Ahmed D!abić, sin
Sulejmanov 1896, Ahmed, sin Mehmedov, Husein Vugić, Mehmed 1:u-
ljević, Salih, sin Hadži Tsmailov, Ali Fehmi ef. Džabić.

Na temelju prezentiranih podataka može se 7..aključiti da sc svi

naprijed navedeni, u granicama postojećih uvjeta i mogućnosti. ba-
vili naukom pa s tim u vezi imali i svoje privatne biblioteke.
Posebno su interesantni zapisi u rukopisima koji nam pružaju
podatke o vlasnicima (sahih, malik) knjiga. Iz tih zapisa saznajemo
da su mnogi, uz relativno visoke cijene, kupovali knjige od telah.\ na
lici taciji u čaršiji ili drugih lica. Ovi podaci nam jasno govore da su
svi oni bili ljubitelji knjige i imali svoje privatne biblioteke. Ovdje
ne donosimo njihov pregled, ali ističemo da smo ih zapisali više od
80 koji se spominju kao kupci i vlasnici knjiga.
U sidži!u mostarskog suda iz 1244. (1828.) godine nalazi se je·
dan spisak knjiga za koje nije navedeno čije su vlasništvo. U njemu
su poimenično upisana: 83 sveske raznih djela iz islamskog prava
(fikh), 76 iz gramatike i sintakse arapskog jezika (navo ve mean i),
22 iz islamske dogmatike (akaid, među njima se spominje i jedno
Sejh-Jujino djelo .Sarh Tehzib el·mantik«), 11 iz islamske tradicije
(hadis), 14 na per.tijskom jeziku i 9 rječnika (1ogat), ukupno 215 dje-
la. Nisu nam se sačuvali kassam-clefteri (iskazi o raspodjeli ostavin·
ske imovine) mostarskog suda, pa se iz ovog razloga ne može dati
potpun pregled islamskih biblioteka u Mostaru.
U periodu od 1878. do 1965. godine u Mostaru je djelovalo više
od 180 osoba koje su vršile razne funkcije II islamskoj hijerarhiji.
Među njima je bio: jedan reis-el-ulema, više muftija, muderisa, čla·
nova Ulema-mcdžlisa, profesora, direktora škola, kadija, hatiba, ima-
ma, mual1ima, šehova i drugih. Poznavao sam dobar dio ovih ili nji-
hovih nas ljednika, i osobno se osvjedočio da su svi imali lijepe pri·
vatne biblioteke.
Hadži Jusuf, sin Kalimanov, iz Mostara uvakufio je 1042. (1633.) I,
godine 51.000 akči i, između ostalog, odredio da se iz prihoda troši I
jedan dio na opravak korica mushafi-šerifa kojih su vlasnici siromašni. I
Rezimirajući sve ovo što smo naprijed izložili, može se zaklju-
čiti da je u Mostaru, za vrijeme 400-godišnje turske vladavine, osno-
vano više od 300 javnih i privatnih biblioteka koje su posjedovale
I
bar po nekoliko knjiga na orijentalnim jezicima, preležno iz islamis-
tike. Ovo ujedno svjedoči da su se Mostarci prije mnogo bavili na·
ukom i njegovali je.

III
 Izvori I literatura:

Mostarske vakufname: Mehmcd-bega Karađozbega, Cejvan ćchajina,

Derviš-Dašc Bajc7idagića, originali i prijepisi u GaLi Husrcv-begovoj bib-
lioteci 1\ Sarajcvu; Sidžili mostarskog suda od 1631. do 1871. godine, u
Orijcntalnom institutu u Sarajevu; Kasim Dobrača: Katalog arapskih, tur-
skih i pet7ijskih rukopisa Gazi Husrev·begove biblioteke u Sarajevu, Sa·
rajcvo, 1963; Hivzija Hasandcdić: Katalog arapskih, turskih i pert.ijskih
rukopisa Arhiva Hercegovine; Isti: Katalog arapskih, turskih i perzijskih
rukopisn Pro\'incijaiola hercegovačkih franjevaca; Isti: Katalog nropskih,
turskih i perzijskih rukopisa Muzeja Hercegovine; Isti: Katalog arapskih,
turskih i perzijskih rukopisa bibliotekc Muhameda MuslibcgoviĆ3; Isti:
Analitički invcntar Acta turcarum Provincijalata hcrccgovačkih franjcvaca
(u rukopisu); Dorđe Pcjanović: Istorija biblioteka u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo, 1960. str. 28; Hivzija Hasandedić: Uspomene na mostarskom ule-
mu od 1878. do 1967. godine, Glasnik VIS u SFRJ, Sarajevo, 1968, (XXXI),
br_ 9-10, str_ 401-403.

SUMMARY

The Moslem libraries ln Mostar

Moslar was one of the most important centres of Islamic learning

in Yugoslav countries, which is testified by more than 300 registered
Oriental public and private libraries in Mostar. The books that these
libraries possessed were in OricntaL languages. The author in his
paper describes several libraries in Mostar, among which the oldest
is the one founded by Karađos bey's legacu. This library was closed
in 1934 and the rest of it's book collections were transferred to Gazi
Husrev·bey's Library in Sarajevo. Among the works preserved in lib-
raries in Mostar, there are a great number of autographs. Many pri-
vate citizens had libraries of their own. A register of writers and
copyists from Mostar is given too.

112
Branko Cu1J~

Jedan zanimljiv bibliografski projekat

Poznati bibliofil Osman Asaf Sokolović (1883-1972.), bivši vlas-

nik bogate zbirke knjiga i manuskripatal) na našem i na orijentalnim
jezicima, pripndao je grupi strastvenih amatera ljubitelja pisanog kul-
turnog nasljeđa. Pasionirani kolekcionar starih .. ćitaba « nije se za-
dovoljavao sakupljanjem knjiga. On je, istovremeno, pokazivao živo
intcresovanje za te literarne izvore. proučavao ih i o njima pisao. I
Tako je direktno ili indirektno prodirao i bogatio i naša _ često 'I
vrlo oskudna i površna - znanja o štarnpanoj i pisanoj riječi i o
njenoj kulturnoj ulozi u sredini u kojoj živimo. Naročito ga je priv-
lačila literatura o Bosni i Hercegovini. Neumorno je, decenijama, tra-
gao i za onom knjigom koja se izdavala u našoj užoj domovini. da-
jući pri tome prednost štampanoj građi čij i su autori bili bosansko-
hercegovački Muslimani. Ovakva opredeljenja stavljala su bibliofila
amatera pred neobično složene zadatke i nametala potrebu za siste-
matskim bnvljenjem i onim disciplinama čiji je predmet knjiga kao
nosilac određenog sadržaja i kao materijalni objekat sa svojim usta-
ljenim dimenzijama. Jer proces izdavanja štampane građe Mu-
slimana iz ukupnosti bosanskohercegovačke izdavačke štamparskc pro-
dukcije uslovljen je ne samo stalnim praćenjem izvornog stvaralaš-
tva našeg čovjeka u književnosti, umjetnosti i u drugim sferama ži·
vota, nego i proučavanjem knjige u kojoj je to stvaralaštvo ovjeko-
vječe no . A za takva proučavanja potrebna je iSlrajnost u utvrđiva­
nju činjenica i sposobnost da se knjiga razumije i da sc njen sadr-
žaj i drugi tekstološki podaci dovedu u vezu sa pojavama i ličnostima

I) Kod Muslimana tradicionalno je njegovan kult pisane riječi i mno-

gi od njih, a naročito onaj obrazovanij i sloj, posjedovao je velike lične
biblioteke. Pominjemo primjera radi biblioteke Muhameda Enveri Kadića,
Mehmedbega Kapetanovića Ljubu!aka, Hilmije Hatibovića, Muhameda Te-
ufika Okića, Muhameda Dizdara, Mehmeda Handžića, Hamdije Krf!Ševlja-
kovića. Harolda Dizdara i mnoge druge. Poznate su i pojedine porodice II
kojima se ljubav prema knjizi prenosila s pokoljenJa na pokoljenje: OŽe-
netići u Sarajevu. Korkuti II Travniku, SmailbegovIći II Tešnju, Bašagići­
-Redžepašići u Zalom Palanci kod Nevesinja. Ova pojava II kulturnoj is.
toriji Bosne i Hercegovine nije do danas sIstematski proučavana i trebalo
bi joj, ubuduće, posvetiti mnogo vi!e pažnje.

113
 vremena. Tu se pružaju i mogućnosti objalnja\'anja kojim povodom
je knjiga nastala. Da bi sc došlo do kraja u utvrđivanju tekstoloških
i tipografskih podataka o njoj bibIionI amater traga i za izvorima
i dokumentima nastalim u samoj akciji uobličavanja knjige kao je-
dinice izdavačke djelatnosti. U ocjenjivanju vrijednosti iskorišćenih
istorijskih izvora i dokumenata o oblikovanju, umnožavanju i rastu-
ranju knjiga ovaj strastveni amater rukovodi se modernim istoria-
grafskim shvatanjima i ističe jednaku naučnu vrijednost i štampa-
nom tekstu kao jednom od oblika ispoljavanja istorijskih sadržina.
I tako, postepeno, strastveni bibHofil kolekcionarJ) prihvata no\'U mc-
todiku u radu. On postaje trezveniji i sistematsk iji u traganju za
činjenicama, izvlačeći iz njih određene pretpostavke i krčeći no\·e pu-
tc\'e u proučavanju knjige kao dokumenta o društvenom životu bosan.
skohcrcegovačkih Muslimana. U ovoj fazi njegovih istraživačkih na·
pora rađa sc i ideja o uobličavanju jednog cjelovitiieg bibliografskog
prcgleda literarnog stvaralaštva Muslimana u periodu od 1878.
do 1948. g. Sačuvan je u rukopisu nacrt plana ovog bihJiografskog pri-
ručnika. Pisao ga je sam Sokolović. U tom rukopisu priručnik nosi
nas lov _Muslimani i islam u jugoslovenskoj knjizi 1878 - 1948. (bibli.
ografski pregled).c Tamo je navedeno prcko 20 tema kojima je autor
mislio obuhvatiti sva objelodanjena literarna ostvarenja Musli-
mana u tom vrcmenskom razdoblju. Da bi se detaljnije upoznali sa
autoro\'om koncepcijom planiranog priručnika izbi1jcŽ3\"amo sve te·
me onim redom kako ih je on u nacrtu naveo. U nacrtu plana teme
teku ovim redom:

1) Uvod;
2) Muslimani pisci ćiri licom i latinicom;
3) Muslimani pisci arebicom;
4) Pseudonimi;
5) Zajednički pisci;
6) Nepoznati pisci, prevodioci i izdavači;
7) Edicije islamskih društava;
8) IZ\'jcštaji i edicije islamskih vjerskih ustanova;
9) Spomenicc;
10) Dokumenti i memorandurni islamskih naroda;
II ) Narodne pjesme i sevdalinke;
12) Kalendari;

2) Pro!iruju~i svoja intcresovanja na ovako složeno I do danas jo~ do-

voljno neobrađeno područje - s namjerom da pruži što potpuniju infor-
maciju o st\'aralačkim ostvarenjima bosanskohercegovačkih Muslimana to-
kom istorijskog kretanja kulturnog života naroda nMe Republike - 50-
kolO\·ič i dalje ostaje stvrastveni ljubitelj' i pasionirani kolekcionar knji
ga. O njemu je prije desetak godina 7.abi jc1eno u ltampi da je .mao sa·
mo za dvije sn·ari: učenje i kupovanje knjiga. Obišao )e antikvarnice ,.e-
lik.ih evropskih e:mdo\"a tragajući za starim orijentalmm knjigama i ru-
kopisima. Posjcčlvao je mnoge stare ljude i kupovao s,'e 1;;to je bilo \Ted-
no i značajno... Tako radi punih !ezdeset godina... (B. Bozdano,·ić.
Sarajevski _milionarc Politika, 1959., br. 16550, od 16. VIII).

114
 13) Novine i revije;
14) Muslimani vlasnici ili urednici zajedničkih listova revija;
tS) Muslimani pisci na orijentalnim jezicima;
16) Muslimani pisci na evropskim jezicima;
17) Izjave i cirkulari pojedinaca i organizacija;
18) Muslimanska prosvjetna i ostala društva do 1908.g.;
19) Islamski pseudonimi pisaca nemuslimana;
20) Nekoja djela nemuslimana o islamu;
21) Zaključna riječ;
22) Abecedni popis pisaca;

Tema pod brojem 18 .Muslimanska prosvjetna i ostala društva do

1908. g .• nejasna je za bibliografiju. Kako ova disciplina isključivo
vrši deskripciju štampanih dokumenata i opisom pruža podatak o
njima i omogućuje njihovu identifikaciju, iz teme se jasno ne vidi
da li se ovdje možda radi o izdavačkoj djelatnosti tih društava?
Literarna djelatnost bosanskohercegovačkih Muslimana bila je, kao
što je poznato, predmet interesovanja i brižljivog proučavanja kako
naših ljudi tako i stranaca. O tome nam je ostalo zabilježeno obilje
bibliografske j kulturnoislorijske građe. Ali je, prema podacima ko-
jima danas raspolažemo, O. A. Sokolović prvi čovjek koji je svojim
bibliografskim radom .Muslimani i islam u jugoslovenskoj knjizi od
1878. do 1948. g .• pokušao da priredi jedan kompletan priručnik os-
novnih bibliografskih podataka o toj djelatnosti Muslimana.
Na žalost, ovaj njegov pokušaj nije realizovan. Poslije Sokolovićeve
smrti on je sve do danas ostao, gOLovo nepoznat, kao svojevrstan bi-
bliografski projekat. Međutim, on je za nas neobično značajan. Da
su, na primjer, postojali uslovi za njegovo ostvarenje, Sokolovićev
.bibliografski priručnik. predstavljao bi danas vanredan prilog na-
šoj vrlo siromašnoj bibliografskoj literaturi. Njegovom značaju do-
prinosi i to što obuhvata onaj vremenski period - austrougarsku
okupaciju - u kome se, kako to kaže A. Purivatra, .moderni razvoj
Muslimana odvijao u pravcu njihovog separisanja i odvojenog gru-
pisanja, kao što je uostalom tekao i moderni razvitak Srba i Hrvata
u Bosni i Hercegovini. Postojala su posebna muslimanska kulturna,
prosvjetna, humanitarna, šta više i sportska i aotialkoholičarska druš-
tva, posebne muslimanske čitaonice, posebni časopisi i novine. posebne
muslimanske političke stranke, posebne štamparije, pa čak i poseb-
ne zadruge, novčani zavodi i banke _..• Istina, Sokolović je u vre-
menu od 1955. do 1959. g. objavljivao dijelove svoga .Pregleda •. Ti
dijelovi ~tampani su u nastavcima u Glasniku VIS-a, počev od 1955.
pa do 1957. pod naslovom .Pregled štampanih djela na srpsko-hrvat-
skom jeziku Muslimana Bosne i Hercegovine od 1878 - 1948. godine•.
Kasnije je, tj. 1957. g., štampan i posebni otisak ovoga rada. Biblio-
graska građa registrovaoa u Glasniku VIS·a raspoređena je po istim
mjerilima kao i u nacrtu plana i obuhvata tačke 2, 3, 4, 5, 6 i 19 na-
crta sa nešto izmijenjenim redoslijedom_ Raspored u Glasniku i u
separatu teče ovim redom:

115
 Kratak predgovor;
A) Djela pisana latinicom i ćirilicom;
Il Nekoja zajednički izdana djela;
I II Pseudonim i;
IV Nepoznati pisci i prevodioci;
V Islamski ili orijentalni pseunonimi nemuslimana;
Dodatak;
Alfabetski popis pisaca i prevodilaca (latinica i ćil'ilica);
B) Djela pisana arapskim slovima;
Alrabetski popis pisaca i prevodilaca (arebicom);
Zaključna riječ o arebici.

U separatu su oba alrabetska registra štampana jedan 7..3 drugim

na kraju teksta.
U 1959. g. štampan jc. u brošuri na 14 s tranica, nastavak .Pregle-
datI sa naznakom da je separat iz Glasnika VIS-a. Međutim, ovaj nas-
tavak nije prethodno objavljivan u Glasniku. Ovdje su obuhvaćen('
tri tačke iz prednacrta (tačka 12, 13 i 14). Ione su štampane u iz-
mijenjenom redoslijedu u odnosu na nacrt:
rt Novine i časopisi u vremenu od 1878 - 1948. (sa kratkom
uvodnom bilješkom);
- Muslimani vlasnici i urednici raznih posebnih ili zajedničkih
lislova;
_ Takvimi (kalendari) _ samo uvodna bilješka.
Na sve objavljene dijelove Sokolovićevog »bibliografskog pregleda«
trebalo bi se ozbiljno osvrnuti i objektivno utvrditi stepen upotreb-
ljivosti te izuzetno interesantne građe. Ali ovaj napis nema tu svrhu.
On jc ograničen na nekoliko informacija koje treba da skrenu paž-
nju na ovaj Sokolovićev poduhvat. Pa ipak, i površna analiza objav-
ljenih dijelova Sokolovićevog »Pregleda« uvjeriće nas da sc ovaj stras·
tveni ljubitelj knjige prihvatio složenih zadataka koji su često pre-
vazilazili njegove moći. Međutim, to ni malo ne umanjuje značaj nje·
gova poduhvata. Radeći pod vrlo nepovoljnim uslovima i sa skrom-
nim poznavanjem bibliograrsko desk.riptivne metodologije Sokolović
je njemu svojstvenom upornošću, udario temelj jednom neobično
korisnom poslu. Njegovo djelo treba nastaviti, a ono što je njemu
pošlo za rukom da sabere i opiše moglo bi da posluži kao baza za
dalji rad. PI'i tome bi trebalo povesti računa o činjen i ci da je lite-
rarno ~tva l·ala~tvo bosanskohel·cegovačkih Muslimana integralni dio
stvaralaštva naroda Bosne i Hercegovine. Potpuna evidencija o tom
stvarala!tvu vodi se u opštoj bosanskohercegovačkoj bibliografiji. Onaj
ko bi nastavio tamo gdje je Sokolović stao trebalo bi da usposta·
vi kontakte sa institucijom koja izrađuje opštu bosanskohercegovač­
ku bibliografiju i da prethodno dobro razmisli o svim pitanjima vc-
zanim za dalje sabiranje, opis i sređivanje građe. Pri organizovanju
ovakvog posla treba se poslužiti iskustvima drugih. Prije prelaska na
rad treba utvrditi šta je sve dosada urađeno u toj oblasti. Pomenuli
smo da o literarnom stvaralaštvu Muslimana postoji obilje Iitera·
ture: monografija, članaka, zapisa i drugih priloga. U toj literaturi
mogu se naći dragocjeni bibliografski podaci bez kojih bi nam opis

116
ostao nepotpun, a često i nepouzdan. Od ruskog naučnika A. Giljfer-
dinga koji je prvi - jednom kratkom bilješkom o stvaralaštvu Mus-
limana u svom putopisu kroz Bosnu 1857. g. - obavijest-io Evropu
o toj literaturi, pa do Wernera Lehfeldta koji je nedavno branio te-
zu o alhamijado-literaturi i o njoj napisao nekoliko interesantnih pri-
loga, pred nama se pojavljuje impozantan broj naučnih radnika i pu-
blicista čije tekstove ne smijemo zanemariti pri utvrđivanju bibliograf-
skih fakata o pisanom kulturnom nasljeđu koje su iza sebe ostavile
ranije generacije Muslimana naše uže domovine.

I
II

SUMMARY

An interesting bibUographical project

The written word was traditionaly cultivated by the Moslems in Bosnia

and Herzegovina. Many among them, particularly those belonging to
the educated class, possessed their own libraries with rich collection
of books and manuscripts in Oriental languages and Serbo-Croatian
language. Osman Asaf Sokolović (1883-1972) was owner of a such
rich library. As a bibliophil amateur he tried to work out a complete
bibliographic compend ium of literary creation of the Moslems from
Bosnia and Herzegovina. from 1878-1948. Some parts of this com-
'I
pendium were printed in »G lasnik Vrhovnog islamskog starješinstva
u SFRJ«, Sarajevo, from 1955- 1957 and as an independent work 1959.

117
118
Fehim Nametak

Prevodilački rad Fehima Spahe

Kad je u Sarajevu pokrenut »Behar. 1900. god ine jedan od nje-

govih prvih i najplodnijih suradnika naročito na knjiJ.evno-prevodilač­
kom polju bio je Fehim Spaho. Njegovo poznavanje arapskog, turs-
kog pa i perzijskog jezika, a uz to sasvim solidno pismeno izražava-
nje na materinjem jeziku i opća kultura, bili su garancija da ćc pri-
jevodi biti korektni i pismeni. Ovaj list je inače dobrim dijelom PQ-
punjavan bcletrističkim prijc\'odima i to pretežno s orijentalnih jezika
i . mada .Beha r« nije oskudijevao prevodiocima s orijentalnih jezika
jer su tu surađivali i drugi naši poznati orijentalisti i prevodioci s
i stočnih jezika kao Safvetbeg Bašagi ć, Musa Cazim Catić, Edhem Mu-
ladbić, Osman Nuri Hadžić, Muhamed Emin Dizdar, Ahmed Serić.
Naim Kadić i drugi. među njima svoje vidno mjesto imao je Fehim
Spaho. Cak ako uzmemo samo prije\'ode sa turskog jezika možemo
sa sigurnošću tvrditi da je uz Musu ćazima Catića, Spaho naš najplod-
niji prevodilac s ovog jezika pa je samim tim i najzaslužniji za in-
teres koji postoji kod nas za tursku književnost.
Fehim Spaho je rođen u Sarajevu 1871. godine. Skolovao se u
mektcbu. ruždiji i Scriatskoj sudačkoj školi, koju je završio 1895.
Svoje znanje triju orijentalnih jezika ponio je odavde, pa iako nikad
nije bio u Turskoj. turski je tako dobro savladao da je vrlo lijepo
mogao govoriti , a i prevoditi s ovog jezika, kako starije dokumente.
tako i suvremena, pretežno prozna djela. Umro je 13. rebruara 1942.
na polo'..aju reis-ul-uleme.
U najvažnije prijevode Fehima Spahe ovdje spada.ju: Hilj ad u i
jedna noći), prijevod s arapskog jezika. Možemo reći za ovaj prij evod
da je dosta uspio, mada ga je prevodilac radio u fazi svog početničkog
rada. Moramo odmah napomenuti da se Fehim Spaho ipak više arir-
mirao kao prevodilac s turskog jezika jer c;e time kac;nije gotovo is-
ključivo bavio. Svi ostali važniji prijevodi s u sa turskog jezika. Tu
je Mual1im Nadžijev (Muallim Naci) č lanak u kome je preneseno

t. U drugom godištu Behara počeo je zajedno sa Osmanom Nuri Hadži-

ćem pre\'oditi Hiljadu i jednu noć, a od četrnaes te noći do stotinu i
devete (polovinom IX godišta) prevodio je sam. Poslije je Islamska
dionička štampanja prcštampala Hiljadu i jednu noć u sveščićima od
po 16 strana i izdala 40 svezaka (ukupno čet iri knjige) u kojima je Spa-
ho nastavio ranije započeti rad i došao do 206. noći.

119
predanje O halifi Aliji pod naslovom Nauka 1 bogatstvo', zatim Na·
mik Kemalova (Namik Kemal) pripovijetka Rad l nastoJanje ', Husein
Džahidova (Hilseyin Cahit Yalt;in) pripovijetka Sila 4 iz zbirke Hayati
Haklkyye SahneJcrl, objavljena 1909. 5 , drama Varalica Hamza (1901),
turski prijevod i lokalizacija Moliere-ovih Les fourberles de Scapln·.
Ovo djelo je s francuskog na turski preveo Ali Bey '. Sva ova djela
štampana su u .Deharu_ .• Behar_ je prestao izlaziti 1911. i sve do 1919.
kada počinje izJaziti .Pravda_, glasilo Jugoslavenske muslimanske or·
ganizacije, traje zatišje u prevodilačkom radu Fehima Spahe. Ovaj list
u prvoj svojoj etapi (1919-1929), nakon čega je privremeno prestao iz·
laziti, donosi niz Spahinih prijevoda sa turskog jezika.
U .Pravdi« je štampao 1923. roman Vesaf Kadrija (Vesaf Kadri
Moralizftde) SaCiJa, Rešad Nuri Gintekinov (Re~at Nuri GUntekin) ro-
man f;allkusu. štampan na turskom 1922. (u prijevodu Grmuša) koji
je osim prijevoda u nastavcima u Pravdi (1923-24) doživio i zasebno
štampanje II izdanju Matice Hrvatske u Zagrebu 1962. godine. Inače.
ovaj roman je u Turskoj do danas doživio 17 izdanja i jedan je od
najpopularnijih i najčitanijih turskih romana uopće. To što se Spaho
odlučio da ga prevede odmah po njegovom objavljivanju u Turskoj
svakako pokazuje njegov smisao za literaturu i ocjenjivanje ukusa ta·
dašnje čitalačke publike. Roman je preveden na nekoliko evropskih
jezika, ali najprije na hrvatskosrpski. Godine 1924. izlazio je u nastav·
cima Spahin prijevod romana Erdžumenda Ekrema Talua (Erc\i·
ment Ekrem Talu) Kad sunce zalazi (GUn batarken) nakon što je pre·
stao izlaziti roman Saliha Hanuma Halid Zija U~akligila (Halit Ziya
Usakligil) koji je objavljivan 1922. i 1923. Godine 1923. ovaj roman
je štampan i zasebno u Sarajevu, u izdanju Islamske dioničke !tam
parije, a 1953. u Zagrebu u izdanju Seljačke knjige doživljava i treće
izdanje sa predgovorom Alije BejtiĆ8. Ovaj inače u Turskoj manje
poznat roman prvog turskog modernog romansijera je svakako jedan
od boljih Spahinih prijevoda. Godine 1924. Spaho je dao još jedan
prijevod Halit Zija Ušakligila. To je, po općem mišljenju, piščev naj-
uspjeliji roman Zaboravljena ljubav (~k-i memnu), iza~ao u Carigra·
du 1900. godine u izdanju Edebiyat·j Cedide KUtilphanesi (Biblioteke
.Nove književnosti_l. Ovamo spada i prijevod romana turske spisate·
ljice Gtizide Sabri Zaostale bllJeške umrle lene (Olmtis Bir Kadin!n
Evrak·i Melrukesi), štampan 1905. godine, a do 1942. doživljava u Tur·
skoj čelir i izdanja.'
Poslije ovoga nailazi njegova prevodilačka aktivnost II . Novom
Beharu«. Od važnijih prijevoda objavljenih ovdje su romani: Halide

2. Behar 1. 1900. br. 16 str. 245-248.

3. Behar J. 1900, br. 8 str. 117-119.
4. Behar II. 1901. br. 3 Str. 35.
5. Ljubinka Rajković: Turski pesnici ipripovedači kod Srba i Hrvata . Be-
ograd 1968. str. 68.
6. Alija Nametak: Književni rad Fehima Spahe. Obzor LXXII. 1935. br. 171.
7. Lj. Rajković, isto. str. 49.
8. Behcet Necatigil, Edebiyatimizda isimler sozlUA:U, 6. baski. Istanbul.
1970, str. 148.

120
Edip Adivar Bolja na sr-eu (Kalp Agris1)' j Haodana (Handan) 10. Ha-
lide Edip Adi\'ar je najbolja turska romansijerka i uop<!e uz Jakup
Kadri Karaosmanoglua i Rešat Ginteklna spada II najčitanijc turske
pisee prve polovicc XX stoljeća. Poslije ovoga prevodio je i roman
Rcšat Nuri Gintekina S usana na srce (Dudaktan Kalbe), ali ga nije
za\Tšio zbog prezauzetosti redovnim poslom pa je dalje prcvođenje
ovog romana ustupio Abdurahmanu Mešiću. To su uglavnom romani,
a u uspjcle prije\'odc mogu se ubrajati i niz pripovijedaka medu ko-
jim pripovijcst Hatidže Sureja. što je u stvari pseudonim knjižcvni-
ka Val5. Nurettina, Pouzdanje II se II, te ReŠ3t Nuri GintckinO\'e pri-
povijcsti Na oporavak (Nekahat) 12, Tetka Hava (Havva Teyze) u Treš·
nje (Klzilcik Dallarf) 14, Jedna nedužna prevara (Masumane Bir Hile)I~.
Habur Sahova Sedžada (BabUr Sah'in Seccadesi) 16, te pripovijest En·
džumcnda Ekrcma Talua Clgra (Topac)l1.
No ovdje bih Idio po~cbno naglasili njegove prijevode koji su
manje poznati. a sigurno više značajni, prijevode turskih dokumenata
kojc jc pisao da bi poslužili za naučne radove naših istaknutih his·
toričara Cire Truhelke", Hamdij e Kreševijakovića 19 i drugih le pri-
jcvode dokumenata koje je sam iskoris tio za ne mali broj svojih na·
učnih radova. lt
9. Novi Behar I-III, 1927-28, 1928-29.
10. NO\'j Behar IY-Y, 1930-31, 1931-32.
II. Novi Behar YI, 1932-33. str. 305-306.
12. Kalendar Napredak XX, 1930.
13. Kalendar Napredak XXlI, 1932.
14. Novi Behar Ill, 1929-30. Str. 337-339.
15. No\.i Behar, III, 1929-30. str. 353-354.
16. Novi Behar X, 19~37, u nekoliko nastavaka.
17. Narodna uzdanica, Kalcndar, 1938.
18. Ciro Truhelka ističe u monografiji o Gazi Husrev-begu - Gazi Husrev·
-beg, njegov ih'ot i njegovo doba, u bilješci na 14. strani: .Ovdje mi je
dužnost da se toplo zhvalim gospodinu Fehim efendiji Spahi. što mi je
vanrednom požrtvovanosti i pripravnosti pomogao dobaviti ovu važnu
knjigu (Medžmuai munšealus selatin) i iz nje prevađao ona mjesta, ko-
ja su me osobit o zanimala i koja su doprinijela, da ovo moje prikazi·
vanje biogradske vojne bude daleko potpunije nego bi bilo ne uvaživ~i
taj dokumenat_o
Slična zahva la je u predgovoru Tursko-slovjenskih spomenika Du·
brovačke arhjvc. Sarajevo. 191 L, s tr. 3, a u Novom Beharu br. 4 od
IS. Ir 1944. dr Cira Truhelka piše o Spahinu znanstvenom radu pa ističe
sa zahvalnošću da mu je Spaho mnogo puta pomogao u njegovu z.nan·
st\'enom radu, a osobito kod redakcije Tursko-slovjenskih spomenika
Dubrovačke arhive i u Monografiji o Gazi Husrev-begu. Zahvala se na·
lazi i u članku Dra Marica levija Rav Danon, Godišnjak La Bene· I
volencije i Potpore za godinu 5694-1933., str. 81-93. I

I
19. Najveći dio spomenice Gazi Husrcv-begove četiristogodiš njice napisao je
Hamdija Kreševijaković. On je napisao i članke o Gazi Husrev·begovom
hanikahu, imaretu i musafirhani, koristeći se podacima iz Gazi Husrcv·
-begovih \'akurnama za džamiju, imare i hanikah koje je preveo Fehim I

I
Spaho (u istom djelu I-XXXVI). Isto tako prevodio je originalne fer·
manc i bujruldije koji se odnose na kapetanije Ostrovicu (Kulen-Vakuf)
i Počitelj, a koje je Krcšcvljaković upotrijebio u svojim navedenim mo-
noararijama.

121
 Naime interesantno je kako su nastajali neki naučni radovi vc-
oma važni za proučavanje naše povijesti. Rad bi objavio jedan čov­
jek, ali je oko njegova stvaranja bilo okupljeno više ljudi što vidimo
po autorovim zahvalama na suradnji, korištenju njihovih prijevoda,
sugestijama, revizijama i superrevizijama. Ne zanemarujući činjenicu
da je prilikom stvaranja svakog naučnog djela neophodno konsultirati
djela drugih autora o istoj ili sličnim temama, ovdje se radi o drugom
obliku pozajmnice, o nadgledanju i pomaganju u samom toku stvara-
nja. Išlo se dotle da bi se za neke od tih knjiga gotovo moglo reći da
su plod kolektivnog rada s izuzetnim naporima i poduzimljivošću jed-
nog autora. U svakom slučaju to je bio dobar momenat da se netko
upusti u posao koji možda sam ne bi mogao obaviti, ali uz pomoć i
suradnju ljudi u čije se znanje mogao pouzdati, mogao se korist iti važ-
nim histor ijsk im izvorima i tako učinit i značajan korak u proučavanju
određene oblasti. Nisu li za to najbolji primjeri upravo H. KreševIja-
ković i C. Truhelka.

U ove ljude koji su sami manje stvarali nego što su doprinosili

stvaralačkom radu drugih možemo ubrojati i Fehima Spahu, poznava-
oca tri orijentalna jezika i suradnika naših spomenutih historičara.
Ovdje smo dužni spomenuti i njegove prijevode dijelova iz Seya-
hatname (Putopisa) Evlije Celebije (EvJiya Celebi) II Kalendaru Napre-
dak za godinu 1932, Kolu Matice Hrvatske XII I, Kalendaru Narod-
ne uzdanice za 1942. godinu. Preveo je i jedan odlomak iz Seyahat-
name koji se odnosi na grad Podgoricu u Crnoj Gori, koji je upot-
rijebio Alija Nametak u svojoj studiji Nekoji narodni o bi čaj i l tra-
diciJe musUmana u Podgorici (Glasnik Etnografskog muzeja na Ce-
tinju, knjiga ll, 1962.). Među ostalim Spahinim studijama i člancima
najvažniji su: TurskJ ruda rski zakoni (Glasnik Zemaljskog muzeja
Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1913), Staroslovens kI c rkveni stlhovi
u ara pskom pismu (Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovi-
ne, Sarajevo, 193 1.), Naši narodni nazivi mjeseci u turskim kalcnda-
rima Iz scdamnaestog vijeka (Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Her-
cegovine, XVII , 1030. i Kalendar Napredak za 1934.), Prve kavane su
otvorene u našim krajevima (Novi Behar V, 1931-32), Jedan turski
dokwnenat o Krba vskoj bitci 1493 (Napredak Vl , 1931. br. 1-2), Po-
buna u luzlanskom srezu polovicom XVIII vijeka (Glasnik Zemaljs-
kog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1933), Još jedan neobjav-
IJcn dokumena t Iz pokreta Husejn kapetana C radaAčevlta (Napredak,
kalendar za 1934. g.) ArapskI, perzijski I turskl rukopisi Hrva tskJh ze-
maljskih muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1942. str. IX + 107 (uz ovo ob-
radio je i opisao oko 1500 arapskih, turskih i perzijskih rukopisa ko-
ji su tada pripadali Zemaljskom muzeju, a sada su u posjedu Orijen-
[a lnog instituta II Sarajevu. Listovi na kojima su rukopisi obrađeni
čuvaju se sada u rukopisima Instituta) Prijevodom članka Ustanak
srbske raje, njihovo ugu!enje i izba vljanje grada Beograda (Napisao
na turskom Salih Sidki Mahmudkadić, a sa turskog pre\'eo Fehim Spa-
ho) mogli bismo upotpuniti sliku o boga lom prevodilačkom i nauč­
nom radu Fehima Spahe.

122
 SUMMARY

Fehim Spaho's translational work

The article informs about Fehim Spahe, one of the most fruitful tran-
slators from Orieotal languages. Even though he translated from three
Orieotal languages (Arabic, Turkish, Persian) he distinguesbed himself
as translator of Turkish prosaic texts. In this respect, he stands besi de
Musa ćazim Catić, the most fruitful translator of Turkish poesy.
The author of the article points to Spaho's exceptional contribution
in translating Turkish documents for interpretation of the history
of the Yugoslav countries. Spako translated documents as material
for his studies, but also for the use of other historians who were
not familiar with Turkish, among which the academician Hamdija
Kreševijaković and Doctor Ciro Truhelka should be specially menti-
oned.

!
I

123
124
J. Jovanović

Reagovanja muslimana u Rusiji i muslimanske

štampe u Bosni povodom smrti
Lava Nikolajevića Tolstoja
(Uz 6o..godlšnjlcu Tolstojeve smrti, 1910 - 1970)

Na smrt Lava Tolstoja reagovao je gotovo č itav svijet. Gotovo

sva svjetska š tampa objavljivala je tekstove o njemu kao velikom
piscu i umjetniku, borcu 1..a pravdu; zaštitniku bespravnih i potla-
čenih. U mnogim parlamentima, organizacijama, školama i na uni-
verzitetima širom svijeta održavane su komemorativne sjednice po-
vodom Tolstojeve smrti kao izraz poštovanja prema ovom velikom
geniju.
Ruski narod - naročito ruski mužik. - dostojno je o13lio svoga
»učite lja živola41 iako to nije bilo po volji ruskom carskom režimu,
crkvenim velikodostojnicima i ruskim kapitalistima koje je Tolstoj
bespoštedno kritikovao, ne štedeći ni samog cara Nikolaja II (1868-
1918). Koliko je bio snažan uragan Tolstojeve kritike može se oci-
jeniti po riječima publiciste i urednika lista _Novoj e vremja41 A. S.
Suvorova. »Mi imamo dva cara: Nikolaja II i Lava Tolstoja, pisao
je Suvorov. Ko je od njih jači? Nikolaj II ne može ništa da preduz-
me protiv Tolstoja, ne može da mu uzdrma pres to, dok Tolstoj ne-
sumnjivo drma presto Nikolaja Il i njegove dinastije4l.
Tolstoj se, kako kaže Lenjin »oborio ... žestokom kritikom na
sav savremeni život državni, crkveni, društveni i ekonomski poredak,
osnovan na porobljavanju masa, na njihovoj bijedi, na upropašćava­
nju seljaka i sitnih sopstvenika uopšte, na nasilju i pritvorstvu, ko·
jima je od vrha do dna protkan cio savremeni živote.
Zbog oštrog kritikovanja ruske crkve, koja se po mišljenju Tol-
stoja udaljila od pravog učenja i zaboravila čovjeka , sinod (najveća
crkvena vlast) je isključio Lava Nikolajevića iz crkve i naredio da
se u svim crkvama proklinje jeretik i otpadnik od crkve - Tol stoj.
Vladimir lli č Lenjin povodom ove odluke i isključenja Tolsto-
ja iz crkve reagovao je ovim riječima: . Sveti Sinod isključio je Tol-
stoja iz crkve.. Ovaj podvig biće uzet u račun Svetom Sinodu u
momentu narodnog obračuna sa činovnicima pod mantijama, sa po-
licajcima u ime Hrista, sa mračnim inkvizitorima, koji su pomagali
jevrejske pogrome i ostale podvige crnostotinaške carske bandee (le-
njin, Sočinenija, tom XIV str. 402). Međutim Tolstoj je ostao do kraja
života kategoričan u stavu prema ruskoj crkvi, odbijajući na samrt-
nom času pokušaj crkvenih ljudi da se pomiri sa njom. Zbog toga I
125 )
Sinod nije dozvolio da se u ruskim crkvama održava pomen Tolsto-
ju, !to je jo! više razjarilo đake i studente u Petrogradu da demon-
striraju protiv Sinoda.
Međutim u Moskvi su muslimani, Jevreji i protestanti održali
službe božje u čast Lava Tolstoja izražavajući na taj način duboko
poštovanje prema njemu. A u Petrogradu - prijestonici Rusije -
jedino su Jermeni održali svečanu liturgiju povodom smrti Lava
Tolstoja.
Ruski parlament (duma) 21. novembra 1912. godine održao je
komemorativnu sjednicu. Neposredno poslije sjednice Parlamenta
političke stranke, među kojima i muslimani, također su održali skup
posveten Tolstoju. Desničari su, naravno, protestvovali protiv takvih
skupova.
Pored održanih komemorativnih sjednica političke stranke: mu-
slimana, radnika, socijaldemokrata i oktobrista uputile su telegrafsko
saučešće Sofiji - suprugi Lava Tolstoja.
Navedeni podaci jasno govore da je stranka muslimana, a tako-
đe i Muslimani u Rusiji neposredno ili posredno preko svojih dele-
gata u Parlamentu, odala poštu preminulom geniju koji je jednoj
svojoj poznatoj pripovijeci dao ime . HAD2I MURAT«, a u kojoj .ob-
rađuje temu borbe brđana za nacionalnu slobodu i izražava otvorene
simpatije prema ličnosti smelog .hajduka«, borca za nezavisnost -
Hadži Murata«.
Povodom smrti Lava Tolstoja bosansko-hercegovačka štampa pu-
blikovala je veliki broj vijesti i članaka o njemu. Od muslimanskih
listova na smrt Lava Nikolajevića reagovala je .MUSLIMANSKA SLO-
GA« - glasilo bosansko-hercegovačkih Muslimana - 22. novembra
1910. godine.
Fadil Kurtagić je toga dana u .Muslimanskoj slozi« objavio felj-
ton .TOLSTOJ« (str. 2.) u kojem se ukratko osvrnuo na učenje i zna-
čaj velikog pisca. Autor konstatuje da Tolstojevo filozofsko učenje
o ljudskom životu kao i njegovo shvatanje religije kod mnogih nije
naišlo na razumijevanje .• Covjek koji je svojim filozofskim studija-
ma prodrmao donekle fundamente čitave sadanje svjetske konstruk-
cije, nai!lo je u kulturnom svijetu na mnoge simpatije nu i na malo
razumijevanja«, kaže Kurtagić.
Kurtagić misli da tadašnja generacija nije bila u stanju da ra-
zumije Tolstoja baš zbog toga što se nije mogla .otresti starijih dog-
mi. zbog čega .nije bila u mogućnosti da kapira Tolstojeva shvaćanja«.
Kurtagić ne krije nadu da će Tolstojevo učenje doći do punog
izražaja i da će biti od ljudi prihvaćeno kao što su filozofske postav-
ke Rusoa, Voltera i Monteskijea ili, na primjer, islama zasjale .na
kulturnom horizontu Evrope« i pored toga što su bile podvrgnute
negiranju i kritici.
Autor podvlači da Tolstojeva nauka nije sadržavala e lemente mis-
ticizma kako su mu neki predbacivali .•Tolstoj u riječima, da je vjera
poznavanje ljudskog života i snage njegove pokazuje
nam posve kontraran princip tome shvaćanju, ističe Kurtagić. Vjerske,
špecijalno hrišćanske dogme,preuske su i preveć nesavremene za Tol-
stojevo naziranje na napredak čovječanstva. Zato je i pala na njeg
kiša taneta sa strane ruske klerikaIne mafije i ostalih reakcionamih
krugovac.

126
 Po ocjeni Kurtagića »Tolstoj izopćen (isključen - prim. J. J.)
iz crkve, uz najveću duševnu energiju sazidao je novi hram od trajne
mjedi svoga modernizma i pribavio mu svestrano rešpektovanjec.
I u ono vrijeme u krugovima naših ljucli Tolstoj je imao dosta
poštovalaca, o čemu i sam Kurtagić govori. lIMuž, koji je snagom svo-
ga pera onako krasno i sa onoliko prirođenoga i disciplinovanoga hu·
mora i sarkazma znao izšibati današnje judicijalne religiozne i filo-
zofske forme, našao je i u našem intelektualnom krugu priličan broj
poštovalacac.
Autor svoj feljton zaključuje riječima:
»Mi kao jedan ogrančić kulturnog stabla ovom prigodom sa pu-
no ambicioznosti spominjemo ime Lava Nikolajevića Tolstoja, koje
će vazda poput alabastra sjati na straži kuJturnog SIovenstva<c.
Kurtagiću je prigovarano zbog članka »TOLSTOJ« ali se ne mo-
že ustanovili sa koje je strane dolazio taj prigovor. U idućem broju
lista »MUSLIMANSKA SLOGA« (25. novembra 1910., str. 2, 3,) on je
dao neku vrstu odgovora na te prigovore.
»Pripominjem ... da sam taj feljton napisao za .Muslimansku
slogu« koliko iz pieteta prema kulturnoj sili, kakova je nesumnjivo
pjesnik i misli lac Lav Nikolajević Tolstoj, toliko i da zadovoljim jed-
nom [ormaInom taktu, kojemu se odužila sva evropska štampa, pa
i ruski muslimani obavivši dove u džamijama, naročito u Moskvi ..
(str. 3).
Kurtagić primijetivši da je u feljtonu napravio grešku (lapsus
kalami) kada je za Jovanku Orleanku (1412 - 1413) rekao da je en-
gleska umjesto francuska junakinja u broju od 25. novembra 1910.
ispravio je ovu grešku.
Fadil Kurtagić, slično još nekim autorima radova o Lavu Tol-
stoju koje su objavili u listovima Bosne i Hercegovine, kaže da je
Tolstoj umro u manastiru Astapovo. Međutim on je umro na željez-
ničkoj stanici Astapovo, u sobi šefa stanice 1. 1. Ozolina, 20. novem-
bra 1910. godine. Stanica Astapovo sada se zove željeznička stanica
.Lav Tolstoj«.
U časopisu »GAJRETc (Glasilo »GAJRETA«, društva la potpo-
maganje djece Muslimana na srednjim školama) povodom Tolstojeve
smrti obavljen je tekst slijedeće sadržine:

LAV TOLSTOJ
Nema obrazovana čovjeka na svijetu, a da mu nije poznato ovo
veliko ime. Kao pjesnika i filozofa Tolstojevo se i.me već nekoliko
decenija prenosi širom svih dijelova svijeta i njegova djela prevađa.
ju svi kulturni narodi na svoje jezike, da bi se što bolje upoznali sa
ljepotom niegove poezije, sa dubinom njegove filozofije i velikim
mislima velikog mislioca.
Covjek, koji nosi to proslavljeno ime je prije kratkog vremena
wnro. Lav Tolstoj se više ne nalazi među živima, ali njegovo ime ni-
je sa njegovim tijelom sahranjeno. I poslije njegove smrti živjeće
stoljećima, a njegove gigantske misli vjekovima će zadivljavati ljudstvo.
Rođen u ruskom narodu, dakako da se taj najveći dio slovens-
ke rase u prvom redu ponosi sa ovim velikim imenom, nu i ostali
clijelovi slovenske rase mogu se s tim imenom također dičiti i Lava
Tolstoja nazivati svojim velikanom.
Slava mu!

127

f
 Bilješka je objavljena u broju 12., godine 1910. na 198. strani.
Redakcija časopisa »GAJRET« objavila je tekst na vidnom mjestu
podvukavši sve redove crnom debelom linijom kako bi bio što uoč·
ljiviji.
Dr Safvet beg Bašagić je za jedno sa članovima Sabora Bosne i
Hercegovine - među kojima je bilo i Muslimana - izrazio duboko
poštovanje i žaljenje povodom Tolstojeve smrti. Naime, prva tačka
dnevnog reda na sjednici Sabora BiH, održanoj 23. novembra 1910.
godi ne, bila je posvećena Lavu Nikolajeviću Tolstoju. Sjednici je pred-
sjedavao Bašagić čijim je odobrenjem i znanjem, dajući riječ narod-
nom poslaniku Kosti Majkiću, promijenjen dnevni red, što se vidi
po stenografskim bilješkama. Dakle odobrenjem Bašagića poslanik
Majkić obratio se Saboru ovim riječima:
Gospodo poslanici! vAstapovu, majenom mještašcu prostrane
ruske države, ispustio je u nedjelju iz jutra u 6 sati i S minuta svoju
91emenitu dušu jedan od najvećih ljudi, koji svojim radom, svojim ide-
alima, pripada ne samo Rusiji j Slovenstvu, nego č itavom čovječan­
stvu; sa ovijem se svijetom rastao čovjek, kojega je srce bilo neo·
bično veliko, a duh tako opsežan, da je obuhvatalo čitavo čovječans·
tvo. Za ovim velikanom ne žali samo i ne oplakuje ga velika ruska
nacija; njegova smr t izazvala je boli i tugu u sviju kulturnih naroda,
koji znaju shvatiti j ocijeniti neizmjerno bogatstvo misli, što ih je
taj velikan II djelima svojim ostavio budućim ljudskim pokoljenji-
ma, da se njim oplemenjavaju i podižu do čist ij ega i savršenijega
života.
Covjek, o kome govorim, j kojega će uspomena trajno i kroz
vječita vremena slaviti ljudstvo, jeste Lav Nikolajević Tolstoj!
Pa kad se na svim stranama prostranog svijeta oplakuje smrt
ovog duševnog džina, ovog borca za prava i dostojanstvo čovjeka,
kojega je srce sve do zadnjega časa kucalo za slabe, nejake, siromaš·
ne, uvrijeđene i potištene, pridružimo se i mi gospodo poslanici, op·
ćoj čovječanskoj žalosti pa riječima: 1)Slava mu!« odaj mo i učinimo
ovdje u ovoj visokoj kući spomen velikom besmrtniku Lavu Nikola·
jeviću Toistoju! (Stenografski izVještaji o sjednicama bosansko-her-
cegovačkog Sabora god. 1910/1 t. I zasjedanje. Svezak II. Sarajevo.
1911., str. 287-288).
Poslije riječi Majkića naradili poslanici ustajući kliču; Slava
mul Istovremeno Sabor je poslao saučešće slijedeće sadržine;
Predsjednišlvu dume Petrograd.
Najmlađi slovenski Sabor izjavljuje svoje duboko saučešće veo
likom ruskom narodu povodom smrti velikog mislioca Lava Nikola-
jevića Tol stOja.
Predsjedništvo bos.-herc. Sabora.
Na ovoj - po redu 35. - sjedniCi Sabora prisustvovao je u ime
Zemaljske vlade i doglavnik I sidor Benko kao i tri predstojnika i
vladin referent. Zemaljska vlada je istoga dana brzojavom dostavila
zajedničkom ministru za finansije u Beču tekst saučešća. U Beču su
konstatovaH da je Sabor Bosne i Hercegovine time što je izjavio sau-
češće ruskoj vladi prekršio Ustav. Ministar Stjepan Burijan je 25. no--
vembra poslao pismo baronu Benku savjetuju ći ga da na prikladan

128
način l>krene paJ.nju predsjedništvu Sabora, a 10 znači i dr Safvet-
begu Bašagiću, da je prekoračio svoje kompentencije i da ga upo-
zori da sc ubuduće pridržava ustamih propisa (Hamdija Kapidlić,
Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom. Sarajevo. 1968.,
str. 378-379).
Treba napomenuti i to da Beč nije bio naklonjen Lavu Tolsto-
ju koji je oštro protestovao u svom spisu. O prisajedinjenju Bosne
j Hercegovine Austriji« protiv Austrije nazivajući Austrijsku carevinu
.razbojničkim gnijezdom«.

I na kraju ,'alja napomenuti da je jedan naš čovjek - Mustafa

Krila!. rodom iz sela Gunjana kod Kreševa, radio kod Lava Tolstoja
u Jasnoj Poljani četiri godine (Jugoslovenska pošta, 30. maja 1940. g.,
str. 4.).
AvantlIristu Krilaša, koji je krstario po svim kontinentima, put jI!
doveo u Odesu gdje se upoznao sa profesorom Marinske umjetničke
akademije Pjotrom Mihajlovičem od koga je naučio s likarsku vještinu.
Jednom prilikom profesor je dao Muji da oboji s liku starca s du-
gom bradom uz napomenu da posao dobro obavi, jer je starac otac
Olge - supruge Pjotra Mihajlovića. Krilaš nije imao pojma o tome da
je čovjek čiju sliku uljcpš.w3 bojama genije čO'ječanstva Lav Tolstoj.
I
Međutim jednom prilikom poveo je Mihajlović Muju u Jasnu
Poljanu kod svoga tasta Lava Tolstoja. Tek tada je Krilašu bilo jas-
no da je to ono isto lice čiju je sliku radio dok je bio u Odesi. Pre-
ma Mujinu pričanju Tolstoj ga je zavolio i često puta s njim radio
u bašči. Tolstoj je često hvalio našeg zemljaka govoreći mu: .Mus-
tafa. vrijedan si ti mladić.« Nikolajević mu je pričao o živolu i lju-
dima. Tako, na primjer. sjeća se Mujo da mu je jednom prilikom
govorio: .Covjek ne smije da umre kao strvina. Sve što ima mora
ostaviti ljudima. Pronalaske, znanje ... «
Drugom prilikom mu je govorio: .Jest, često bi iz ljudi pobje-
gao čovjek. Ali. on ipak mora da dođe, da se povrati natrag. Možc
svašta da se desi. Mlad si, vidjećcš. Ljudi te cijene po spoljašnjosti.
Skidaju šešir ako si lijepo obučen. Novac postaje cilj. A novac je
prljav. Zbog njega će se ljudi pokrviti. No, ipak, jednom biće s,'e
drukčije. Covjek će zagrliti čovjeka«. (Jugoslovenska pošta. Sarajevo.
31. maja 1940., str. 5.).
Mujo Krilaš je jednoga dana .proliv svoje ,'olje, morao ostavil i
La'·a Tolstoja i Jasnu Poljanu kojih se sjećao sa s impatijama čitavog
života. Tolstojev zet Pjotr Mihajlović bio je umiješan u ruskoj revolu-
ciji 1905. godine. Plašeći se da će pasti u ruke policiji morao je bje'.ati
iz Jasne Poljane i tom prilikom je poveo sa sobom Muju. kojeg je vc>-
lio ne manje nego Lav Tolstoj. Zadržali su se u Petrogradu gdje je Mu-
jo jmao prilike upoznati se i s vel ikim piscem Maksimom Gorkim (Ju-
goslovenska pošta. I. juna 1940., str. 6.).
Pred drugi svjetski r3t, u maju 1940. godine, svjetski putnik Mujo
Krilaš Hatio se sa dugogodgnjeg putešestvija i naslanio u Sarajevu ra-
deći u ateljeu .Tempo- (Jugoslovenska pošta, 3. juna 1940., str. 5.). Uvi-
jek se rado sjećao pdjatclja Tolstoja - toga .poštenjačine i filoza-
fa«, kako ga je on nazivao. Naračho burne 1940. g., kada je rat plam-
tio Evropom, često puta padale su na pamet Tolstoje,'e riječi da će
doći vrijeme kada će .čovjek zagrliti čovjeka«. I
129
 U dugom razgovoru sa Makom Dizdarom O svojim putovanjima
i doživljajima, koji su trajali više od četiri decenije (o čemu je Diz-
dar u Jugoslovenskoj pošti 1940. g. objavio opširnu reportažu u če­
tiri nastavka), Mustafa Krilaš nije krio da iznese i to da je za Tol-
stojem plakao »kao malo dijete«, kada je poslije nekoliko godina
pošto se s rastao II Jasnoj Poljani, u novinama o njemu čitao članke
u kojima se veliča ovaj veUki ruski pisac, umjetnik, filozof. propo-
vjednik ljubavi i prijatelj čovjeka.

LITERATURA

I. Gajrel, 1910.• broj 12.

2. A. A. Zečaninov i drugi, Ruska književnosl. Knjiga I L, Beograd Pros-
vjeta. 1947.
3. Jugoslovenska pošta. 1940., broj 3351-3354.
4. Muslimanska sloga, 1910., broj 83, 84.
5. Stenografski izvještaji o sjednicama Bosansko-hercegovačkog saboru
Cod. 1910/11.
6. Hamdija Kapidžić, Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom
Sarajcvo. 1968.

SUMMARY

The reaction of Ihe Moslems ln Russia and the Moslem press

in Bosnia on occasion of Leo Tolstoy's death

The Moslems in Russia expressed their mourning through their re-

presentatives in the Russian parliament, or by expressing sympal-
hyeswith Tolstoy's family in Yasnaya Polyana, or by praing .Oova«
in the mosques.
The Moslem press noted lhe death of lhe great writer Leo Tolstoy.
The periodieal .Muslimanska sloga« (No. 22, November 1910) and
the journal »Gajre t« (No. 12, 1910, page 198) published texls expres·
sing the deepest esteem for L. Tolstay and his work.
Bosnian Moslems paid their homage to L. ToIslOY al the meeting of
their representatives in the Bosnian parliament on 23 th november
1910. The meeting was presided over by Safvet beg Bašagić. At the
same time the chairmanship sent a condolatary telegram te the Rus-
sian Parliament in Petersburg. The Austro-Hungarian authorities dis-
satisfied with this action of the Bosnian Parliament reacted unof·
ficially from Vienna.
It is intcrcstingly that a Bosnian, Mustafa Krilaš (a native of the
village Gunjani near Kreševo in Bosnia) Iived and worked for some
while with L. Tolstoy at Yasnaya Polyana. Krila~ rcmembered his
rriend Tolstoy during his whole life, and cherished feelings of deep
esteem for him.

130

IN MEMORIAM
U posljednjih nekoliko godina
umro je vcći broj naučenjaka -
naših i slranih - koji su se na
o\'aj ili onaj način bavili kultur-
nom baštinom bosanskih Muslima-
na. Naša je dužnost da II našem
časopisu registriramo njihovu smrt
i tim po\'odom dademo najnu}'.ni·
je osvrte na njihovo naučno djeo
lovanje, posebno II koliko to ima
veze s bosanskim Muslimanima.
Od domaćih naučenjaka zabilje-
žiĆemo smrt
Derviša M. Korkuta, koji je um-
ro II Sarajevu 28. VIII. 1969.
prof. dra Fehima Bajraktarevi.
ća, koji je umro II Beogradu
22. II. 1970.
Antuna Slmčika, koji je umro
II Zagrebu 29. IX. 1970.
dra Hazima Sabanovlća, koji je
umro llStanbolu 23. III. 1971,
Derviša Bulurovlća, koji je um-
ro II Sarajevu 18. VI. 1977. i
Osmana Asafa Sokolovića, koji
je umro II Saraje,'u 24. I. 1972.
od stranih naučenjaka smatra·
mo svojom obavezom da komem0-
riramo s mrt
prof. dra Franza Bablngera, ko-
ji je umro 23. VI. 1967,
Aloisa Schmausa, koji jc um.·o
27. VII. 1970. i
prof. dra Aleksandra Solovjeva,
koji je umro II ženevi 15. I. 1971.
OSVRTI
DERVIS M. KORKUT potječe
iz čuvene travničke ulemanske po-
rodice. Rođen je 1888. U Stanbolu
je postigao najviši stupanj teološ·
ke naobrazbe, no isticao se i mo-
dernim 7.Oanjima, posebno pozna-
vanjem svjetskih jezika. Najviše je
služio kao muzej sk i kustos (Ze-
maljski muzej, Cetinjski muzej ,
Muzej grada Sarajeva). U jednom
od rijetkih nekrologa koji je ob-
javljen povodom Korkutove smrti
reteno je o njemu kao kustosu da
je .uspijevao da zainteresuje pos·
jetioce, često zadrži i VThunske de-
legacije duže nego što je to bilo
predviđeno po protokolu, jer je u·
mio da svojim go\'orničkim darom,
unoseći pri lome mnogo duha i
sa kolosalnim poznavanjem činje·
nica, plijeni posjetioca.c
Korkut spada II red najučenijih
ljudi svoga doba II nas, ali je u od·
nosu na svoj intelektualni potenci-
jal relativno malo toga ostavio na·
pi~ano.
Pretežni dio radova koje je na·
pisao odnosi se na turski period
historije naših naroda. Bavio se
filologijom (učinio je znatne na·
pore u prikupljanju turcizama II na·
šem jeziku, ali je rad ostao neza·
vršen, a pogotovu se demobilizi·
rao u radu, kada su se pojavili
131
 Skalji~evi turcizmi). Njegov nauČ·
ni interes bio je međutim matno
širi od disciplina koje se mogu
pod"esti pod pojam turkologijc
(spominjemo na pr. da je prouča.
vao albansku narodnu medicinu,
da ga jc zanimala diplomatska hi·
storija. da jc na jednom antialko-
holističkom s\jetskom kongresu is·
tupio s rcferatom _Islam i alko-
hol., da je na kongresu cHopskih
muslimana u Z.cncvi 1935. istupio
sa zanimljivom komunikacijom o
etničkoj strukturi muslimanskog
stanovništ\'n u Jugosbviji itd.).
U ovoj prilici žclimo podvući
da jc Korkut dva svoja rada -
koji po našem mišljenju spadaju
u njego\'u najvažnija nnućna ostva·
renja - napisao, služeći se fondom
Gazi Husrcv·bcgove biblioteke. Pr·
\'o je njegova studija .MakbOI·i
Aryf (Potur Sahidija) Dski.ifi Bos·
ne\ija_, objavljena u Glasniku Hr·
,'atskih zemaljskih muzcja u Sa·
rajcvu, 1942; il_dajući kompletan
tekst Potur Sahidije, Korkut je
imao za podlogu i dva rukopisa iz
Gazi Husrc\,·bego\·e biblioteke. Oru·
go, zapravo Korkutovo posthumno
djelo, .Popis u7.ajamnog jamčenja
stanovništva u Sarajc\'u iz 1841.
godine. Mula·Muhameda Mest\'ice,
objavljeno u ildanju Muzeja gra·
da Sarajcva 1970. (str. 411), tcme-
Jji sc na autografu Gazi Husrev·
·begove biblioteke.
Spominjemo i druge Korkuto-
vc vajnije radove:
- Ne~to o turskim dokumen·
tima Arhh'll dubrovačkog. Glasnik
Zemaljskog muzeja u BiH, Saraje·
"0 1928, XL, sv. 2, !>tr. 145-160.
- Sarajevski Jevreji u godini
1848. Jevrejski glas, 1) 1928, 1l-I3,
4; 27, 2; 32, 2; 44, 4; 2) 1929, l (Sl)
2; 17-18 (67~). 12.
- Obno\"a natpisa na Sokolo\·i·
ća mostu u Višegradu. Glasnik Ze·
maljskog mU7ejn u B.iH., Saraje . . o
1929, sv. 2. 115-120.
132
Orijentalni rukopisi u Biblio((.'-
ci cc(injskog muzeja. Zapisi 1932,
VI. knj. XI. 2, sIr. 93--96.
- Rješavanje o Bosni i Herc(.'-
gO\'InI na Berlinskom kongre:;u,
Novi Behar. xr, 1937-1938, br.
17-19, 262-264; br. 21-23, 337-339;
br. 24, 373--375.
- (sa H. Krešc\'ljako\"ićem),
Travnik 1464--1878. Biblioteka Za-
dčajnog muzeja, Tra\'nik, br. 2.
Travnik 1961, sir. 1-1S2.
- Neobjavljeni dokumenti o
hcrccgo\'ačkom ustanku (1875-1879)
i o događajima koji su mu pret·
hodili. Građa. Odjeljenjc istorijs·
ko-filoloških nnuka Naučnog dru~·
' . . a B.il-L, knj. 8, X I. Sarajevo 1961.
- Tursko-srpskohrvatski rječ·
nik nepoznatog autora il. XV II
stoljeća. Prilol.i la orijentalnu fi·
lologiju XVI-XVII 1966-67, Sara·
jem 1970.
Nema sumnje da bi portret 1)(...
n'iSa M. Korkuta bio nepoptun
ako se ne bi naroćito napomenule
njegove visoko-moralne i najdos-
ljednije demokratske kvalitete. To
sc među ostalim ogledalo u njego-
\'U opoLicionom slavu prema vIa·
dajućim rc;;l'imima stare Jugosla,·i·
je, u njegovoj u"ijek Oh'oreno iz-
raženoj antirašistitkoj orijentaciji
(powati su njcgod istupi u korist
2.idm·a pred sami ral i u korist
Cigana u 1941 1942. godini), IC uzo-
room po~,enju II odnosu prema
ljudima uopće.
PROF. DR. FEH IM BAJRAKTA
REVIC rođen jc u Sarajevu 1889.
godine. Struka mu jc orijentalni
(islamski) jezici i sla,'enska filolo-
gija. Završio je studije u Beču,
Londonu i Aljiru. od 1924. pa do
pcnl.ioniranja 1960. predavao je na
katedri orijentalne filologije be0-
gradskog uni\"erdlcta.
 Bajraktarević je osnivač mo-
derne orijentalistike u nas. Kao
orijentalist stekao je međunarod­
nu afirmaciju. U svome radu u
potpunosti je usvojio zapadnoev-
ropsku metodologiju II orijcntali-
stici. nekada je možda j prenagla-
šavajući, i, po svoj prilici, pred-
stavlja II izvjesnom smislu jedin-
stven primjer u svjetskoj orijema-
listici da sc kao musliman bez re-
zerve uključi II sheme važcće na
Zapadu.
Bajraktareviće,'a jc prednost II
tome što je bio ne samo orijenta-
list već i slavist, posjedujući pd
tome dosta istančan smisao za li-
tCI-aturu.
Velike su Bajraktarevićcve za-
sluge da je našoj či talačkoj publi-
ci dao priliku da se upozna S ni-
zom arapskih, per.tijskih i turskih
pjesnika. Prcvodeći te pjesnike
Bajraktarević se uvijek trudio ne
samo da dade odgovarajući prije·
vod, već da originalu pl"ilagoc1i i
pjesnikov ritam, pa i melodiju. Uz
prijevode uvijek je davao naučnu
obradu. U ovom pogJedu tipi ča n jc
Bajraktarevićev prepjev epizode iz
Firdusijeve Sahname ,.Rustem I
Suhrabo:, Srpska književna zadru-
ga, Beograd 1928.
Među Bajraktarevićevim mno-
gobrojnim studijama mislimo da
naročito važno mjesto zauzima
ĐUlicaj Istoka na Getea« (Godiš·
njica Nikole ćupića, knj. 48. str.
1-132, Beograd 1938).
Ovdje ćemo još spomenuli Saj .
raktarevićeve radove, koji se iz-
ravno odnose na bosanske Musli-
mane, i to:
- Srpska pesma o Muhameda-
vu rođenju. Glasnik Skopskog na-
učnog društva, Skoplje 1927, knj.
III, str. 189-202.
- Dimitrie.v N. K.. Problemi i
dostiženja bosnijskoj turkologiji.
Priloz.i za književnost, jezik, isto-
riju i folklor, knj. VU, Beognld
1927, str. 251-253.
- C. Patsch, Drei bosnische
KultsHitten. Glasnik Skopskog na-
učnog društva, Skoplje 1928, knj.
V, str. 358-359.
- ledna nova versija srpskog
Mevluda. Prilozi za književnost, jc-
zik, istoriju i folklor. Beograd 1930,
knj. X, str. 83-87.
- Les ćtudes islamiques en YO-
ugaslavie. Archiv Orientalni. Prag
1931, 80 knj., nr.str, 492-507.
- Ouo F. Babler, Dve mohame-
danske biblicke basne. Prilozi za
književnost, jezik, istoriju i fol-
klor. Beograd 1934, knj. XIV, str.
234---235.
- L' etat Betuel des ćtudes is-
lamiques cn Yougoslavie. Revue
international des etudcs balkani-
ques. Beograd 1936, knj. TIJ, str.
241-269.
- Milivoj Malić, Bulbulistan du
shaikh Fewzi dc Mostar. Prilozi za
književnost, jezik, istoriju i [al-
klor. Beograd 1936, knj. XVI, str.
375-379.
- O naš im Mcvludima i o Me-
"ludu uopšte. Prilozi za književ-
nost, jezik, istoriju i folklor. Beo-
grad 1937, knj. XVII, str. 1-37.
- Jedna Bašagićeva pozaJmi-
ca iz Getea. Prilozi za književnost,
jezik, istoriju i folklo!". Beograd
1938_ knj. XVIU, str. 265-270.
- Naši Muslimani u turskoj dr-
žavnoj upravi, književnosti i nau-
ci. Politika, bajramski broj od
2. Xl 1940.
- Postanak Bašagićeve Ašikli·
je i problem pozajmica u knji-
ževnosti. Zbornik Filozofskog fa·
kulteta, knj. Ill , Beograd 1955, str.
399-419.
- Osman Asaf Sokolović, Preg·
led štampanih cijela na srpskoh r-
vatskom jeziku Muslimana Bosne
i H ercegovine od 1878-1948. Prilo·
zi za književnost, jezik, istoriju i
folklor 1958, knj. XXIV, sv. 3---4,
str. 342-344.
133
 - Pregršt narodnih pesama iz
bosanskog Skoplja. Posebna izda-
nja Srpske akademije nauka, knj.
CCCXXXV, Etnografski institut,
knj. ll, Beograd 1960, 26 str.
- Abdulah Skaljić, Turcizmi u
narodnom govoru i narodnoj knji-
ževnosti Bosne i Hercegovine. Pri·
lozi za knjilevnosl, jezik, istoriju
i folklor, knj. XXVI, Beograd 1960,
str. 334-344.
- Bibliografija folklorne građe
u deset godHta _Sehara_ s indek-
som motiva. Prilozi za knjižc,'nosl,
jezik, istoriju i folklor. Beograd
1962, str. 112-114.
- Abdulah Skaljić, Turcizmi u
srpsko-hrvatskom jeziku. Sarajevo
1965. Prilozi za knjižcvnost, jezik,
istoriju i folklor, knj. XXXII, sv.
1-2, 1966, sir. 113---123.
Kao što se \.idi i iz ovih poseb-
no iskazanih bibliografskih jedini-
ca koje su od značaja za kulturnu
historiju bosanskih Muslimana,
Bajraktarević je u toku punih 40
godina brižljivo pratio s'-jetsku is-
lamistiku, registl;rao važnija izda-
nja i o njima rcdovno davao svoj
kritični sud.
ANTUN SIMCtK rođen je u
Moravskoj, u mjestu ZMivići, 27.
januara 1893_ tivot je proveo u Za-
grebu, služcći među ostalim II Ju-
guslavenskoj akademiji 7.l1anosti i
umjetnosti, Bibliografskom za\'odu
iNakladnom za,·odu Hrvatske.
Afirmirao se kao priznati, vrlo
obrazovan i plodan jezikoslo\'ae i
folk.lorist. S mnogo uspjeha pisao
je o Bosni i Muslimanima.
Među njego\'im radovima iz bo
sanske tematike spominjemo (pre-
ma A. Nametku, Bibliotekarstvo
xvn 1971, br. 2, str. 45--51):
- Solaci. Novi Behar IV, br.
18--19, str. 280--281.
- Osman paša Bošnjak. Novi
Behar V, hr. 19-20.
134
- Bašagićc\'a zbirka narodnih
pjesama. Novi Behar VII, 19-21
od l. maja 1934, str. 30+-308.
- Turbe bosanske kraljevne u
Skoplju. NO\li Behar XII, br. 15-19.
str. 176--177.
- Narodna pjesma o Kučuk
Džafer-pa~i, braniocu Biograda 1693.
Novi Behar XIII, br. I, str. 7-8.
- Hasanaga Kuna (posvcćeno
Hamdiji Krdevljakoviću). Novi Be-
har X111, br. 11-12, str. 141-143.
- Kna ili kma. Novi Behar
XlV, br. 1-2, str. 16-18.
- Narodna pjesma o osvajanju
Kamenice u Podolju godine 1672.
Novi Behar XIV, br. S, str. 144-147.
- Livač i Livčc polje. Novi Be-
har XV, br. l, str. 5---8.
- Svi su bezi na Hercegovini.
Napredak VU, br. 3, str. 39-40.
- Jedan očevidac o događaji .
ma u Bosni 146364. Napredak VII,
br. 11-12, str. 142-144.
- Svatovsko groblje na Mori-
nama i Li vair Palefroi. Napredak
VIII, br. 9, str. 109-112.
- Alija Nametak: Muslimanske
narodnc pjesme. 2. izdanje. Kujun-
džić, Sarajcvo. 1941. str. 160. Sara-
jevski novi list, god. 1., broj 45, od
3. VII 1941. (prikaz).
- Osnove za tro\·anje Mehme-
da II i paJe bosanskog, prihvaće­
ne od mletačke republike. Napre·
dak, hrvatski narodni kalendar
XXI za godinu 1932, str. 197-200.
- Zulfikar, sablja haueti Ali·
je. Naprcdak, hn·atski narodni ka·
lendar, xxn za godinu 1933, Str.
136--139.
- Tri junaka Cifre. Kalendar
Narodna Uzdanica rv 7.3 1936, Sir.
10S-115.
- Odsutnost Husre\·-bcgo,·a iz
Sarajeva godine 1534-1536. Glas·
nik Zemaljskog muzeja XLVI
(1934), svezak za historiju i ctno-
grafiju, str. 91-106.
- Zlatni Prag u tradicijama ju·
goslovenskih Muslimana. Zbornik
za narodni život i običaje Južnih
Slavena, knj. XXIX, sv. fl, st r.
69-78.
- Bezi Kopčići. Zbomik za na-
rodni život i običaje Južnih Slave-
na, knj. XXIX, sv. 1. str. 38-59.
- Bošnacke čety na Morave.
Casopis Vlastneckeho Spolku Mu-
sejniho v Olomouci, XLIII, 1930,
br. 1-4.
Počevši od 1934. $imčik je sa-
rađivao u Novom Beharu u rubri-
ci ..Male priče i dosjetke«, obja-
vivši velik broj pričica i anegdota,
za koje je redovito prona'lazio pa-
ralele.
U nekoliko prilika Simčik je pi-
sao i o Gazi Husrev·begu i njego-
\'u djelu, i to osvrćući se u č lan­
ku .Solaci« na poznatu Gazi Hus-
revbegovu sliku, kako u Glavog0-
dini prima austrijsko poslanstvo,
dalje pišući o odsutnosti Gazi Hus·
rev-bega iz Sarajeva godine 1534-
1536, te prikazujući u Narodnoj
starini 31, Zagreb 1935., Gazi Hus-
revbegovu spomenicu o četiristo­
godišnjici njegove džamije u Sa·
rajevu 1530-1930, Sarajevo 1932.
Navodeći kako je Gazi Husrev-
-beg širio granice carstva na zapad
i sjever, Simčik piše:
liU tim osvajanjima povećao je
Husrev beg z.natno svoj ionako veo
liki očinski imutak, koji je upotri-
jebio kao velik mecena Sarajeva II
dobrotvorne i prosvjetne sv rhe: sa-
gradio je najveću islamsku bogo-
molju u Sarajevu, karakterističnu
džamiju, koja j danas nosi njegovo
ime; zatim vodovod, dvije medre-
se (visoke škole), Hanikah j Kur·
šumliju; dva bezistuna (zatvorene
tržnice s dućanima), musafirhanu
(putnički dvor), dvije banje i cije-
le čaršije s magazama i dućanima.
Osim toga obnovio jc Carevu dža-
miju svu i sagradio joj kamenu
munaru. Tim svojim građevinama
učinio jc Gazi Husrev-beg Saraje-
vo od turske vojničke kasabe ve-
likom trgovačkom i kulturnom va-
roši, koja je ostala glavnim gra·
dom zemlje i onda kada su nasko-
ro njegovi nasljednici prenijeli svo-
je sijelo u Banju Luku i Travnik.
Veći dio zadužbina Husrev-begovih
postoji i danas i služi plemenitoj
svrsi, koju im je odredio njihov
osnivač. Radi (oga može se lako
razumjeti, da se među Muslimani-
ma sarajevskim rodila misao, da
če(iristotu obljetnicu Husrev-bego-
ve džamije proslave velikom pri·
redbom. To je bilo učinjeno J932.
uz veliko učešće muslimana ne sa-
mo iz. Bosne i Hercegovine nego i
iz ostalih krajeva. U loj prigodi
izašao je zbornik od kojih tride-
set članaka u kojima razni autori
(C. Truhelka, Fehim Spaho, Mato
Bajlon, Muhamed Emin Dizdar,
Jusuf Tanović, Aleksandar Wund-
sam, Alija Nametak, Salih Ljubun-
čić i Hamdija Kreševijaković, ko-
jemu je bila isprva povjerena re·
dakcija spomenice i koji je sam
napisao polovicu svih članaka) os-
vjetljuje život Husrev·begov, his-
toriju i današnje stanje i djelova·
nje njegovih haj rata. Neki od tih
članaka bili su štampan i prije (u
»Novom Beharu« 1. juna 1930. i
drugdje) i ovdje su bili dopunje-
ni« ...
..o Husrev-begu pisali su veće
studije po turskim izvorima Meh-
med Spaho (.Behar«, Sarajevo
1906-1907. i posebno) i Mirza Safo
vet(Bašagić) g. 1907, kada se misli-
lo da se navršilo četiri stotine go-
dina, kako je Husrev.beg došao u
Bosnu, i C. Truhelka, koji je upo-
trijebio mnogo podataka kršćans­
kih izvora (Glasnik Muzeja u Bos-
ni i Hercegovini 1912. i posebno).
_Novi Behar.. predlagao je 1. juna
1930. da se koji marljiv iSlorik
vjdit turskom jeziku pošalje liCa·
rigrad da ondje pregleda s idžile j
I
135
 (!), koji su pisani u vrijeme Hus-
re,··begovo. Ta se želja nije ispuni.
la. O Husre,-·beirU ima ml.-đulim 0-
bilje vijesti u štampanim kršćan·
skim izvorima, koje još nijesu bile
iskorištene. Po njima je piscu ovih
redaka uspjelo rasvijetlili jedan
laman dosad period Ilusrcv-bcgo-
va života u č lanku .Odsu tnost
Husrcv·bcgova iz Sarajeva godine
1534--36c (Glasnik muzeja u Bosni
i Hercegovini XLVI).
_Truhelka je dao dobru sliku
Husrcv·begova rada, ali Samo na
temeiju onoga, ~Iu !)U !IlU mogle
pružiti siromašne sarajevske bib-
lioteke i vlastito istraživanje u bo-
gatim dubrovačkim arhivima. Mno-
go data o tom pcriodu bosanske
historije ima u potpunom izdanju
Sanudovih Dijarija, zatim u Lasz·
awskoga Monumenta Habsburgica
i Sišićevim Acta comit ialia Croa·
tiae (oboje u Monumenla spectan·
tia hestoriae Slavorum meridiona·
lium. vol. 35, 36, 38) i drugdje. U
lim r::l.z!ičnim izvorima nalazi sc
također obilje vijesti po kojima
bi se dala napisati opširna studija
o Sibcničaninu Muratu vojvodi ili
ćehaji (zamjeniku) Husrc,,·begO\·u,
koji je bio isprva rob. a onda os·
lobođenik i posinak Husrc\,·begov,
koji je uživao neograničeno povje·
renje svoga gospodara i koji je
ukopan (1545) u svome zasebnom
turbetu do tUl'beta svoga poočima
u haremu Begove džamije«.
Zanimljivo je ono ŠiO Simčfk
dodaje u bilješci, govorcći da nije
ni malo sigurno što piše Truhelka
i svi drugi prema njemu da se
Murat·beg zvao Tardić .• U Sanuda
osim Tardich piše se prezime nje·
gova brata Zorzi iz Sibenika Fai-
dich i Gaidk
DR HAZIM SABANOVJC rođen
je u Poričanima kod Visokog 22.
jula 1916. Zavr~io je Višu islamsku
136
!erial~ko-teolo~ku~kolu u Saraje-
vu. Godine 1954. obranio je dok·
torsku desertaciju pod naslovom
.Bosanski pašaluk, postanak, up-
ravna podjela i unutrašnje uređe·
nje_, koju je objavio (1959) u izda·
nju Naučnog društ"a Bosne i Her·
cegovine. Na radu je najviše vreo
mena proveo kao saradnik Orijen·
talnog instituta u Sarajevu.
Sabanović je jedno \'rijeme bio
i slulbcnik Ga:d Husrev·bcgove bi·
blioteke (1948. i 1949.). Ina če je o
ovoj biblioteci napisao više rado-
,-n tc :lopočeo rad na i:ldu\'unju
njenog kataloga, o čemu se govo-
ri na posebnom mjestu u ovim
Analima. Sabanović je dalje nap-
ravio i opširna regcsta sarajevskog
sidžila od 1555-1558; ta rcsestra
nhou izdata. ali su dobro poslu}Jla
nekolicini na§ih naučnih radnika
pri iuadi pojedinih njiho\'ih mo-
nograf!)kih studija. U odnosima dra
Sabanovića prema Gazi Husrcv·be·
govoj biblioteci treba podsjetiti i
na to da jc od 1966. pa do svoje
smrti bio član njenog savjeta i
svojim uclim sugestijama dopri·
nosio unapređenju rada biblioteke.
Va1io je kao turkolog i histo-
rik, a bio-bibliografski je obrađi·
vao bosanske muslimanske pisce
na orijentalnim jezicima.
Dr Sabanović je zaslužan među
ostalim po tome što je znalački
i sa dosta akribije prila:lio izda·
vanju turskih izvora za historiju
jugoslavcnskih naroda. Od kapital·
ne su valnosti za bosansku histo-
riju njegova dva rada .Turski do-
kumenti u Bosni iz druge polovine
XV stoljcća_ (Istorijsko-pravni zbo-
rnik, Sarajevo, I, 1949, 2. str. 177-
208) i _Krajište Isa·bega. Ishakovj·
ća. Zbirni katastarski propis iz 1455«
sa značajnim komentarom (Orijen·
talni institut, Sarajevo 1964). Va·
žan je Snbanovićev udio i pri i7da·
vanju edicije, također Orijentalnog
instituta .Kanuni i kanun·name za
bosanski, hercegovački, zvornički,
kliški, crnogorski i skadarski san·
džak. (Orijentalni institut, Saraje-
vo 1957). Počeo je i s izdavanjem
\'akufnama. pa jc objavio rad .Ovi·
je najstarije vakufname u Bosni«
(PrilOli la orijcntalnu filologiju 2,
1951, str. 5-38) kao i .. akufnamu
Mustafa·bega Skcnderpašića (Prilo-
zi za orijentalnu filologiju 3--4.
1952-1953, str. 403--413).
Posl!'bno je npafen i '>Il!'kao 73·
hvalnu ćitalačku publikuSabano-
vićev rad na prevođenju glasovi·
tog turskog putopisca Evlije Cele-
bije; Sabanovićc\"i odlomci puto-
pisa Evlijc·Cclebije o južnoslaven·
skim zemljama izašli su tri izda·
nja (Sarajevo 1954, Sarajevo 1957 i
Sarajcvo 1967). Od naročite su va·
žnosti Sabnnovićc\·j komena tri i
rjcčnik uz Evlija·Celcbijin tckst.
kao i uvodna studija o Evliji-Ce-
lebiji.
Sabanović jc s dosta metodić­
nosli pristupio obradi turskih iz·
,'ora, pa u ovomc pogledu zauz.ima
s\'oje \'aino mjcsto njego\' rod
.Turski diplomatički izvori za is-
toriju naših naroda« (Prilozi za 0-
rijentalnu filologiju I 1950, str. 117
- 149), pa i rad iz kronologije . Jz-
razi cv5'iI, c,'asit i evahir u datu-
mima turskih spomenika. (Prilozi
7..3 orijcntalnu filologiju 2 1951. str.
213-237).
S područja naše književne his-
torije Sabanović je objavio radove
o Seh-Juji (Pdlozi za orijentalnu
filol ogiju 8--9 1958-59. str. 29-35) i
Hasan-Kafi Pruščaku (Prilozi za 0-
rijentalnu filologiju 14-15. 19~5.
1·31), a ovdje bi se moglo uvrstiti
i njegovo i7danje .Popisi kadiluka
u E\'ropskoj Turskoj od Mostarca
Adbulaha HurcmO\iĆa. (Glasnik Zc-
maljskog muzeja s4 1942, str. 307-
356). ML>(1utim njegovo posljednje
napisano. a jamačno najvrednije
djelo o knjiže\'Tlom radu Bošnjaka
Muslimana na orijentalnim jezici-
ma još nije obja\ljeno, iako je ug-
lavnom dovršeno, u koliko se ti če
pisaca do kraja XVII "ijeka, pa •
II kasnije doba.
Više ranijem periodu njcgova
naučnog rada pripadaju monogra·
fije o pojedinim našim istaknutim
ljudima na Porti (Ibrahim paša
No\ošeherlija. NO\·i Behar 9 1935-
1936, Murat-pasa Hrvat, Sarajevo
1936, Ibrahim paSa Požeški, Hrvat-
sko kolo 23/1942, 68-82). Iz kasni-
jeg perioda njegova nautnog stva·
ranja potječu priloLi o pojedinim
namjesnicima u nošim krajc\·im ..
(Ferhad-bcg Vuko\'ić·Oesisalić, Zbo-
rnik Filozofskog fakulteta Beograd.
skog univerziteta IV , 1Il-127 -
Skender-paša, Istorijski glasnik I
1955, l-t8).
Sabanović se nadalje intenzivno
bavio historijom Srbije i Beogra-
da, prije svega izdavanjem izvora
iz toga domena. Može se šta više
reći u7.evši voluminozno da \'1'10
zamašan dio njegova opusa otpao
da na srpsku historiju (Turski iz·
vori o srpskoj revoluciji. knj. I.
Beograd 1956, Turski i7\'ori za is-
toriju Beograda, knj. I, Beograd
1964. dok knj. II još nije objavlje-
na, ali je završena).
Sabanović jc objavio još čilav
niz vcćih i manjih radova, a valja
spomenuti i njegovu saradnju u
. Enciklopediji Jugoslavije«, .Voj-
noj enciklopediji. i . Historiji na-
roda Jugoslavije« (knj. ll ).
Sudjelovao jc na više 7..Oanstvc-
nih skupova u zemlji i inostrans-
tvu.
Sabanoviće\'a smrt znači golc·
mi gubitak za našu nauku, poseb-
no turkologiju. Snbanović je straš·
ću istinskog učenjaka neumorno
pretraživao i proučavao turske ar-
himlije i druge iz\·o.·c, izdajući ih
i pišući studije. To mu je osigura-
lo ne samo kod nas vcć i u svije-
tu rang cijenjenog naučenjaka.
Mnogo je bio zaokupljen starim
turskim katastarskim defterima i7.
137 I
XV i XVI vijeka, pa su mu dehe-
ri _ kao i Kreševljakovićevi rado-
vi - dobro poslužili kod izrade
njego\'c doktorske disetarcije, u ko-
joj ima i ozbiljnijih propusta. Va-
tio je 7..3 jednog od najboljih poz-
navalaca ovih deftera u svijetu.
Bio je pravi virtuoz u de'šifriranju
starih turskih tekstova.
Govoreći o njemu u nekrologu
u časopisu Baicanica, II, Beograd
1971. prof. Vaso Cubrilović piše:
.Zivot Hazima Sabanovića i kao
čoveka i kao naučnog radnika vr-
Io je znnimljiv. Spadao je u mali
broj muslimanskih školovanih lju-
di u Bosni i Hcrcegovini, koji je
bio poreklom sa scla i probio sc
napred samo zahvaljujući S\'ojoj
darovitosti. svojoj vrednoći i svo-
joj upornosti i ljubavi za nauku.
Imao je nekoliko osobina koje su
mu omogućile da se razvije kao
ozbiljan naučni istraživač istorijs-
kih nauka. Pored svoje darovitosti
i vrednoće lako je primao sve ono
,što treba da ima jedan savremni
istoričar. Bio je vrlo kritičan u o-
ceni izvora i do pedantnosti save&-
tan na poslu. Naročito je upadala
u oći kod njega stvaralačka strast,
bez koje nema pravog naučnika u
istoriji. Sagorevao je na poslu, sve
ga je interesovalo, sve je želeo da
obuhvati i sve sam da uradi. Zato
je preuzimao zadatke raznovrsne
i mnogobrojne, koji su čes to puta
prevazilazili njegove duhovne i te-
lesne snage. I umro je u Carigra-
du Z;;l pisaćim stolom proučavaju­
ći građu carigradskih arhiva •.
DERVIS BUTUROVIC-FAZLlBE·
GOVIe bio je po zvanju šcriatski
sudac. Rođen je u Sconici kod Ko-
nj ica 1885. godine.
Zelimo se ovdje osvrnuti na nje-
govo djelovanje prije svega za to
jer je autor više vrijednih histori-
ografskih priloga, od kojih se je-
dan dio odnosi na prošlost njego-
138
va zavičaja. a i za to jer je nje·
govo djelovanje od izvjcsnog zna·
čaja za Gazi Husrc\'-begovu bibli·
oteku.
Buturović - koji je u svome
članku .0 postanku prezimena Bu-
turavić. (Novi Behar X, str. 121)
iznio zanimljivu pretpostavku da
njegova porodica vodi porijeklo od
gosta Radina iz Seonice - napisao
je više priloga, u koje je uvrstio.
odnosno komentirao pojedine do-
kumente (na turskom jeziku), koji
se odnose na određena pitanja iz
nn'še prošlosti. Ovdje bi se mogli
nabrojali njegovi radovi: .Murase·
la kadije i muftije neretvanske ob·
lasti feraiščijc Osmana od 3. rama·
zana 1235. (Glasnik Islamske vjero
ske zajcdnice X 1942, 7, str. 203-
205), .Jedna značajna fetva. (Glas-
nik Islamske vjerske zajednice
X 1942, 9, 248-250), .Jeđan doku·
menat o nasiljima nad muslimans-
kom rajom. (G lasnik Islamske vje·
rske zajednice Je. 1942, 8, str. 2l5-
226), dedan dokumenat o djelova-
nju i berivima kadija. (Novi Be·
har 1944, br. 21. str. 334), .Nešto
o postanku erazi mirije i o usta·
novIjenju mirijskog nasljednog re·
da_ (Glasnik Islamske vjerske za·
jednice XII 1944, 6-7. str. 111-117),
.Povodom jedne vakufname. (Gla·
snik Vrhovnog islamskog s tnrje'šin·
stva 111/ 1952, 1-4. st r. 55-60), .Is-
prave spahijskih porodica iz nahi·
je Neretve. (Prilozi za orijentalnu
filologiju 1956/1957, sV. VI-VII), . Je-
dan interesantan dokumenat iz
pro~losti nahije Fojnice_ (Glasnik
Vrhovnog islamskog starješinstva
XIII 'XIV, br. 10-12, str. 370--371),
dalje (zajedno sa Hamidom Hadži·
begi6!m) .Berat Hodaverdi Bosna
Mehmed bega iz 1593. god .• (Prijo-
z.i za orijentalnu filologiju 1962 '63).
.Ovije konjičke vakufname. (Glas·
nik Vrhovnog islamskog starješin
stva XXIX. br. 7..a, str. 305-309),
.Bilje.ške o nekim starim džamija·
ma. (Glasnik Vrhovnog islamskog
starješinstva 1967, br. 7-8, str 326-
329). Ostao je u nauci ne~apažen,
ali je značajan njegov rad .Turs·
ko agrarno zakonodavstvo prema
jednom rukopisu zbornika agrar-
nih zakona iz 1721. godine., objav.
ljen u Mjesečniku Hrvatskog pra\'
ničkog društva 1945, br. I ,Sir. 5.
O Seonici, Konjicu i neretvanskoj
na.hlJi napisao jc viSc rado\'a i to
u Glasniku Vrhovnog islamskog
starjcšinstva XXXI. br. 4-6. str. 244
i 11 -12, SIr. 596; 1968. 11-12, str.
526; XXXII, 1969, br. 34, 7-8 i 9-10;
XXXIII, br. 1·2, sir. 26, br. 3-4. str.
37; br. 7·8, str. 390--392; br. 11.12.
str. 583 j XXXIV, br. 1·2, str. 90.
Pažnje jc vrijedan i Buturovi ćc\'
članak .Nešto O upotrebi orijental-
nih mirodija kod bosanskohercego-
vačkih Muslimana i o porijeklu,
s,ojst\'ima i značaju tih mirodi-
ja. (Glasnik Vrhovnog islamskog
starješinstva XX, br. 10-12. str.
329-330).
U Gazi Husrev-begovoj bibliole-
ci očuvaćese uspomena na Butu-
rodća i za to, što je jedan od nje-
nih darodavaca (vidi Glasnik Vr·
hovnog islamskog starješinstva 1955,
str. 17). Nadalje Den'i.š Buturavić
je preveo s arapskog jez.ika na naš
jezik poznati kodeks o službi hiz-
be (tržnog nadzora) pod naslovom
Nihajet-urrudbe od Abdulah b.
Nasr b. Abdulah b. Muhamed
Eššizerije prema jednom novom
prijepisu, koji se sada čuva u Za·
,'odu za zdravst\'cnu zaštitu Bosne
i Hercegovine u Sarajevu. a taj jc
prijepis napravljen po rukopisu
Gazi Husrev-begove biblioteke.
OSMAN ASAF SOKOLQVIC r0-
đen je u Sarajevu 1882. godine.
Poslije školovanja zaposlio se kao
tajnik Trgovačko-obrtn.ičke komore
II Sarajevu. Rano je penzioniran,
Što mu je omogućilo da se u pu·
noj mjeri mogao posvetiti s,rojoj
paSIJI prema knji7j i izučavanju
naše kulturne i ckonomske histo-
rije.
Sokoloviću je knjiga bila gI8\"
na preokupacija u laku čitava 'i
vota. Pa i u njegovoj porodici mna
go se cijenila knjiga. Djed mu Su·
nulah cfendija Sokolović, državni
tui.ilac. mnogo poznat i cijenjen iz
predokupaclonog Sarajeva, imao je
golemu bibliotcku: Osman je 7.3·
pamtio da su jcdna velika rafa i
jedan pokretni ormar u staroj ku·
ći u Sunulah-cfendinoj ulici u Sa-
rajevu bili puni knjiga.
Već kao dijete bavio se knjj·
gomo Prvo što je čitao bile su HO.
rmanove Narodne pjesme; čitao ih
je sa starijim bratom Tevfikom,
katkada i kradimice kasno u noć
pri fiži (maloj lampi), kada bi otac
i maćeha (a majke nije ni zapam-
lio!) već bili utrnuli lampu i za-
branili djeci - iz razloga opreza,
da se Šta ne bi zapalilo - da lam-
pa dalje gori.
Ostavši rano, i bez oca, najbliži
rođaci odlučiše da Osman nastavi
školovanje u Stambolu. Tamo se
sa bratom Tc\'fikom smjestio u je-
dan privatni internat i pohađao li-
cej. O njemu se brinuo Sarajlija
Muharem ef. Smaiš, koji je - Što
II ovom s lu čaju nije bez značaja -
imao štampanju i izdavao knjige
(Smaiš jc bio ugledna ličnost kod
sultan Hamida; austro-ugarski po-
\'jerijivi izvještaji tretiraju ga kao
jednog od glavnih aktera u pokre-
tu protiv Austro-Ugarske). Osman
se s bratom po tome upisao u je-
dan licej u Brusi. .Na to smo se
odJuči1j. - pričao je - .jer smo
znaJi da II Brusi ima mnogo Bosa·
naca, pa se šta više u jednom kva-
rtu govorilo samo bosanski, a i
zrak je u Brusi sličan sarajevs·
kom .• Završivši licej u Brusi mo-
rao je takoroci ilegalno ostaviti
Tursku, jer se izjasnio protiv apso-
luustičkog režima, pa je tako postao
139
meta špijunirna. I dok sc nalazio
na školovanju II Brusi svakih fe·
rija jc dolazcći u Sarajc\'o dono-
sio kofer-dva knjiga. Tako sc zači·
njala njcgo\'a biblioteka, sigurno
najbogatija privatna biblioteka u
Bosni i Hercegovini. U Turskoj jc
dobro naučio turski jezik, II tO je
bilo od ogromne koristi 1.0. njegov
kasniji naučni rad.
_Vrativši se sa maturalnom
svjedodžbom liceja u Brusi, kako
nisam imao roditeljc ni stana u
Sarajevu, a volio selo, Ijclovao
sam u Hotočini u odlaku koji mi
jc nasljedstvom 051300 i:I:.l očcve
majkec - piše Sokolović u svome
posljednjem saslavu namijenjenom
za predgovor (nesuđenom) petom
izdanju pripovIjesti .Muncvvera-.
...• Iz Stambola sam donio korcr
raznih knjiga, među njima i _Mu_
ncV\'cruc u kojoj je opisana ljubav
dvoje mladih. Sinulo mi je u glavu
da je prcvedem. Upisavši sc u zim-
ski semestar na pravni fakultet za-
grcbačke univenc kao prvi đak s
turskom školom i poznajući pored
turskog i francuski jezik, bio sam
rado viđen među kolcgama kao i
među građanstvom. Naravno da su
se i jedni i drugi intercsirali za
kulturne prilike u Turskoj. Slusali
su moja iz.laganja. Spomenuo sam
i DU7jdu Sabri i njen mali roman
MuncV\'cru, koji sam bio upravo
prcvco. PredJožiše mi da taj svoj
prevod objavim. Tako je počeo da
izlazi laj moj mali roman u Na-
rodnim novinama. Izlazio je u nas-
tavcima od 8. juna do 13. jula 1907.
Dobio sam 27 kruna honorara. To
je bilo moje prvo pojavJji\'anje u
štampi._
Ljubopitljiva duha, Sokolović se
nije zadovoljio sa Zagrebom, vct
je nastavio sa studijem na sveuči­
lišlU u Pragu, a onda sc upisao na
svcučilište te pri,'atnu akademiju
trgovačkih znanosti u l..ausanni. Cc-
sto je s ponosom govorio da jc ta-
mo bio đak čuvenog hicarskog
140
kriminaliste Rodolpha Archibalda
Reissa, s kojim je osobno kontak
tirao. Sto. "iše znao je isticati, da
je on tim kontaktima pridonio Re·
issovoj ljubavi za jugoslavcnske
narode (poznato je da je Reiss kas·
nije za Svjetskog rata bio dobrovo-
ljac u srpskoj vojsci). Tvrdio je i
to da mu je studij kriminalistike
pomogao i u radu na historij i, jer
da istražh'ačke metode u krimina·
Iistici dobro pomažu u naučno-is·
trajh'ačkom radu.
I 1.3 studija u I.apadnjm lemlja·
ma Sokolović je uvijek prtio knji·
ge za svoju biblioteku, koja je
1963. godine - kada ju je ustupio
Gazi Husre\··bcgovoj biblioteci u
Sarajevu - narasla na "iše hilja-
da primjeraka, među kojima pre·
ko 400 starih rukopisnih djela.
Valja ovdje naročito podvući da
.jc Sokolo\'ić i prije o\"og u:.tupa·
nja bio usko vezan sa Husrev-be-
govom bibliotekom; on je u njoj
provodio na istraživačkom radu
dane i dane, pa je primjerice in-
dicirao za svoje naučne potrebe
svc iole značajnije podatke iL si-
dži!a koji se čuvaju u O\'oj biblio-
teci. Nadalje se jedan dio njegovih
radova bazira na građi iz. Gazi Hu-
sre\,·bcgove biblioteke. Još da pod-
sjctimo da je on već negdjc oko
1934 dal'O\'ao čitav komplet Glasni-
ka Zemaljskog muzeja o\,oj bib-
lioteci, S ovim II \'ezi treba doda-
ti da je prikupio važnu i značajnu
građu o samom Gazi Husrcv·bcgu
i njegovim djelima. Znao je često
isticati kako je preko 20 instituci-
ja bosanskih Muslimana vezano 1I7
Ga7i Husrev·bcgovo ime ili su se
raz\'ilc, htina, poslije Gazi Husrc\"-
-bega, ali u okviru njegova vakufa.
Ovaj je materijal ostao neobljav-
ljen; neposredno na Gazi Husrcv·
-bega odnosi se Sokolovićc\' rad
.Ga7i Husrev-hcg u narodnoj pjes-
mi_ (Novi Bchar IV, 7-8. t5 X 1932),
u kojem SC iznosi, možda i histo-
rijski fundirano, predanje o Gazi
Husrev·bcgo\,oj pogibiji II blizini
Podgorice (dana~njeg Titograda) u
borbi s plemenom Kuči zajedno sa
d\-ije vel7ije narodne pjesme koja
se odnosi na taj događaj, zabilje·
:lene od I-fav erićke, kćeri Ali-age
Vranića te od Husejn·age Vranića.
Sokolović je objavio i jedan do-
kumenat o Gazi Husrev-begu, koji
se danas ćuva u Arhivu grada Sa-
rajeva; nije bio siguran o datumu
toga dokumenta. 7apra\'o Ga7i Hu-
srev-begove bujruldije, da li se na-
ime ima čitati kao datum počctak
safera 928, Sto odgovara početku
januara 1522 ili početak safc,'a 938,
~to odg'O\'ara sredini septembra
1531. Gazi Hllsl'ev-beg je bio nam·
jesnik i 1522. i 1531 , pa sc teško
opredijeliti bilo za jedan bilo za
drugi datum. Bujruldija II Sokalo-
\'ićevu prijevodu g lasi:
.Gospod inu naibu časnog šeri-
ata, ugJednicima, učenim ljudima
i sudcima u fojničkom i kreše\'s,
kom kadiluku, neka im se čast po-
veća! (O\'a se zapovijed upućuje) i
časnome 7.astupniku emina (ime
mu nečitljivo), kojemu neka se
vlast poveća. Poslije pozdrava i iz-
raza poštovanja saoi>Ćujc se slije-
deće:
U posljednje vrijeme svećenici
u Fojnici i tamošnjim krajevima
došli su ovamo i izjaVili da su od
s tarina po s trll'o m običaju obilu7.i-
li od crkve do crkve i vr~i1i ono
~10 jc uobičajeno ( apostolat), ali
su ih u tome počeli sprečavati lju-
di i služben ici sadašnjeg emin-bc-
ga. Tako se oni .fa1išc da ih uzne-
miruju.
(PO\-odom ovih žalbi) potrebno
je da stvar izvidite kako bi spome-
nuti sve~enic i mogli od crkve do
crhc i od sela do sela da obilaze
i vrše ono što jc uobičajeQP, ka·
ko su to i do sada činili i kako
je njihovim nevjerničkim (!) pro-
pisima određeno.
{Zapovjeda vam se}, da nikog
od njih protivno od ovoga (ove
bujruldije) ne uz.nemirujctc i da
im ne dosađujete. Toliko na zna-
nje i ra\'nanje.
Pisano početkom mjeseca safe-
ra 928 (938) II mjestu Sarajevu• .
Sokolović napominje da se na
poleđini ove bujruldije nalazi ori-
ginalni muhur, na kome stoj i .PO-
nizni Božji rob Husrev« (NekolikO
dokumenata o toleranciji naših
predaka. Glasnik VIS·a, 1969. 1·2 i
3-1).
Sokolović je bio pasionirani bi·
bliofil. Za njega su predstavljali
vrijednosti i odbačeni posve rasuti,
uprljani i o~tećeni rukopisi i ruko-
pisni fragmenti, pa je sabirući sve
~ lo je ocijenio kao iole značajno
spas io često dragocjeno kulturno
blago. Tako je on na pr. u korica·
ma jedne stare knjige, kada joj jc
rastavio stranicc, pronašao značaj­
ne akte O gradnji mosta na Drini;
tu je bio i jedan dokumenat iz ko-
jeg sc vidi da je Mehrned·paša s0-
kolović gradeći most uz skupe pa-
re od krŠĆ8nki Svjedane, k~cri Ni-
koline, i Mande (MagdaienI!) otku·
pio zemljište za to svoje zdanje.
Među mnogobrojnim raritetima do
kojih je došao spominjemo spjev
Aga--dedeta iz XVll vijeka o živo-
tu u Dobor-gradu i okolnim naselji·
ma te o smrti Osmana II (čiji
prijevod objavljujemo II ovoj knji-
zi Anala), dalje hagiograrij u o Sal·
LUk-dcdetu, u kojoj jc na jednom
mjestu spomenut i bosanski kralj,
zatim biografsko djelo o Mahmut·
-paši Abogoviću iz koje sc vidi da
je ovaj turs ki državnik. koji je uzeo
učcšća i pri oS\'ojenju Bosne. po-
rijeklom sla\"enski pop iz okoline
Bitolja. Sokolo\'ić je pronašao i
turske dokumente o Bosni sa spo-
menom Tihomira. po svoj prilici
bosanskog kneza lupe Drina il: X.
\ijeka. Pronašao je i dijelom ol).
javio i dosta rukopisa sa IZV. alha·
miado tekstovima. tj. tekstovima
141
koje su naši ljudi pisali arebicom,
a svojim narodnim jezikom. Soko-
IO\'iću imamo zahvaliti da je ot·
krio neka pisma, iz kojih sc zako
ljučilo, da je već Salih Mu\"ek.it u
tursko doba počeo sakupljati na-
rodne pjesme i štampao svoje tek-
stove ćirilicom. Sokolović je nada·
Ije sabrao kolekciju medicinskih
rukopisa (oko 45; sada se čuniju u
Zavodu za zdravstvenu zaštitu Bo-
sne i Hercegovine u Sarajevu) i o
tome napisao bibliografski prikaz,
a u zajednici sa Smail-Haki Cauše-
vićem izdvojio iz njih recepture
u posebnom (ncštampanom) radu.
Najviše na bazi s\.'oje biblioteke
izradio je prvu bibliografiju poseb-
no štampanih djcla koja su izdali
bosanski Muslimani od 1878--1948
(Sarajcvo 1957). Rccen7irajući ovu
bibliografiju F. Bajraktarević je u
Prilozima za knjižcvnost, jC'J:ik, is-
loriju i folklor 24 (3-4 1958, str. 342
-344) naglasio da je sastavljanje
Preglcda .bilo skopčano sa mnogo
objektivnih i jedva savladivih teš-
koća_ ističući da Pregled .sadr1.i
masu pisaca i spisa, knjiga i bro-
šura za koje većina nas i ne zna
da postoje. Kako ovaj rad saddi
verovatno iscrpan spisak knjiga i
brošura, objavljenih u okviru ozna-
ke u naslovu, on se može pozdra-
viti kao ozbiljan prilog i korisna
dopuna našoj bibliografiji uopšte.
Svakako Sokolovićeva p,·cduzimlii-
vost i uloženi trud su 7.a veliku
pohvalu, a njegov Pregled ćc se
pokazati korisnim u "iše s lučaje-
va.·
Sokolovićev se rad međutim ne
iscrpljuje samo u bibliografiji (kao
što je na pr. bio slučaj sa islo ta-
ko jednim odličnim i zaslužnim
bibliofilom Aleksandrom Poljani·
ćem). Sokolović se i aktivno bavio
naukom, ali i drugim javnim dje-
latnostima.
Bibliografija objavljenih radova
kojima je Sokolović autor broji
50-60 jedinica, a uz to jc ostalo
142
najmanje 20-tak Sokolovićevih ne-
objavljenih radova.
Zanimljivo je da je on poka7i·
vao dosta smisla za ekonomsku
historiju. Bavio se više historijom
bosanske trgovine, prepustivši svom
dobrom prijatelju Hamdiji Krešev-
Ijakoviću da i7učava historiju za-
natstva, mada je Sokolović i o za-
natima dao nekoliko priloga. Soko-
lović je bio pn'i koji je upozorio
na postojanle vakufskog krcdJtnog
poslovanja, a njegov prilog Vakufi
kao komunalne ustanove, po svo-
jim svježim idejama, daje ključ za
razumijevanje urbanističkog razvo-
ja u tursko doba. Sokolovi ć je ob-
rađivao i historiju voćarstva u Bo-
sni, ali na žalost laj je rad ostao
nedovršen.
Iz naše kolturne i političke his-
torije Sokolo\'ić je dao vrijednih
priloga. Ovdje bi mogli navesti nje-
gov rad o prilikama u Bosni pot-
kraj XVII "ijcka, dalje rad o po-
buni muslimanskih seljaka i pogi-
biji sarajcvskog mulle 1682. godine,
o mjerniku i izumitelju jednog
pontonskog mosta iz XVIII. vijeka,
Saraj lij i Muzafcriji, o starim ru-
kopisima o putovanju na hadž, o
historiji Brčkog, Tuzle, Tešnja itd.
Sokoio\ic se mnogo bavio tra·
govima islama u našim krajcvima
prije dolaska Turaka. On je o to-
me sakupio dosta materijala, ali
nije napisao ni jedan rad. U tome
su ga pretekli neki drugi, koji su
sigurno s tajali pod utjecajem nje-
govih idcja.
I inače je Sokolović s mnogo
osnove nazivan .Ideenmacher«, ali
u jednom dobrom smislu. Bio je
vrlo maštovit i u usmenom izlaga-
nju svojih ideja često presmion,
ali je bio krajnje oprezan i kriti·
čan kada je svoje ideje pismenim
putem saopćavao. 1 nauci je uosta·
lom potrebna mašta, ali samo kao
jedna prethodna faza u misaonim
procesima, u kojima sc vrši jedno
strogo selekcioniranje, p3 to onda
rezultira znanstvenom tezom ili hi-
potezom. A znanstvenih koncepata,
moramo priznati, dao je i Osman
Asaf Sokolović, mada je više poz-
nat i priznat kao bibliofil.
FRANZ BABINGER (rođen 1891.)
orijentalist je svjetskog glasa. Na-
šoj široj javnosti poslao je bolje
poznat pojavom prijevoda njegova
diela .. Mehmed osvajač i njegovo
dobaO! u izdanju Matice srpske u
Novom Sadu, koje inače, kao i još
neki drugi Babingerovi radovi, nije
najbolje primljeno u muslimans-
kim krugovima.
Babinger je napisao i nekoliko
radova koji se direktno odnose na
kuitumu prošlost bosanskih Mus-
limana.
Tako je 1922. godine obradio u
bečkom .. Mitteilungen zur Osmani-
schen Geschichte. (1 sv., str. 151
- 166) jednu vakufnamu koju je sa-
stavio s mnogo pjesničke ljepote
Nerkesija Sarajlija u radu pod na-
slovom .. Ein tUrkisehen Stiftungs-
brief des NerkesI vom Jahre
1029/1620.,
U svome djelu ..Die Geschichls-
schreiber der Osmanen und ihre
Werke. (Leipzig 1927) Babinger je
obuhvatio j nekoliko starih naših
historika koji su pisali na turskom
jeziku. U Glasniku pak Zemaljs-
kog muzeja za 1930. u članku pod
naslovom >IFiinf bosnisch-osmani-
sche Geschichtschreiber« dopunio
je ova svoja istraživanja, osvrnuv-
ši se na bosanske historike i kro-
olčare Mustafu Sevki Bašeskiju,
Ibrahima Kapića-Vchbiju, Salih-
-sidki Mahmudkadića, Saliha Mu-
vekila i Mu11amcd-En\'cri Kadića.
Na naše zemlje odnosi se i Ba-
bingerov č l anak ..Aus Siidslaviens
Tlirkenzeit« (Berlin 1927), pa dije-
lom i djelo štampano iste godine
u Berlinu sa suautorima R. Gragge-
rom, E. Mitlwochom i J. H. Mord-
tmannom pod naslovom .. Literatur-
denkmaier aus Ungams Turken-
zeit« (ovdje je između ostalog ob
javljen jedan naš alhamiado tekst
iz XVI vijeka).
Babinger je napisao i tri prilo-
ga koji se odnose na spomenike
kulture II Bosni. osvrnuvši se na
navodni grob Saltuk-dedeta u Bla-
gaju (Jugoslovenski turizam l, 8.
sv., str. 20---22), dalje govoreći o
Pruscu, tome s mnogo razloga čaš­
ćenom nekadašnjem kuJturnom ža-
rištu bosanskih Muslimana, u član­
ku pod naslovom ..Das bosnische
Mekka« (Miinchener Neueste Nach-
richten, god. LXXXII, Miinchen 4.
marta 1929.) te pišući o mostarskom
maslu (Die Brucke von Moslar,
Morgenblatl, Zagreb LIII. br. 115
od 15. maja 1938)_
U dva maha Babinger je obra·
đivao arhiv Bošnjaka Osman-paše,
rodom iz sela Kazanaca kod Gac-
ka (Das Archiv des Bosniaken Os-
man paša, u posebnoj knji7J, Ber·
lin 1931, te u Milteilungen des Se-
minars filr Orient. Sprachen
XXXIV, Berlin 1931).
N~e historije se tiče i Babin-
gerov članak .. Eine unven.vertete
Quelle zur bosnisehen Geschichtc«
(Morgenblatt, LI, br 24 od
28. I 1934), u kojem je objavljeno
svjedočanstvo J6rg-a vom Num-
berg-a o Bosni iz 1496_ godine.
Za naše Anale je od posebnog
interesa Babingerov članak .. Mus-
!im ische Handschriften in Jugo-
slavien", objavljcn u zagrebačkom
"Morgenblattu« CL god., bl'. 1 od
I. I 1933),
Ovaj članak i danas ima doku-
mentacionu vrijednosl, a donekle
i aktuelnost. Babingcr je u to do-
ba bio uveliko razvio akciju oko
otkupa muslimanskih rukopisa, rao
deći u ime Akademije znanosti i
umjetnosti u Zagrebu, u okviru
koje je osnovao orijentalnu zbir-
ku. Tada se, moguće i s mnogo
osnove, pričalo da otkupljuje od-
ređeve knjige u svoje osobne svr-
he, lJa je jedan muslimanski list
143
,
apelirao na Ministarstvo prosvje-
te, da sc povede računa o tome da
se rukopisi rasuti po Jugoslaviji
ne iznose u inostranstvo. Tim PG-
vodom Babinger u spomenutom
članku piše:
_Moram priznati da mc taj pri-
jedlog mnogo iznenadio. Prije tač­
no pet godina pisac ovih redaka
počeo je II ime Jugoslavenske aka-
demije u Zagrebu sa planskim pu-
tovanjima po Bosni i Hcrcegovini
i Južnoj Srbiji u cilju kupo,'anja
najdragocjenijih rukopisa za spome-
nutu Akademiju. Bila su razna is-
kustva sa o\-'ih puto\'anja po mus-
limanskim podrutjimn, ali je naj-
bolnija konstatacija da sc goto\'o
nigdje nije posvećivala brigu tome
blagu. Jzuzetu samo dvorskog sav-
jetnika Carla Palscha, koji jc u
svoje vrijeme organizirao da se ku-
puju rukopisi 7.0 Balkanski insti-
tut u Sarajevu, kojiie njego,'a 1"0-
revi na. Ali pri tome ni on nije
imao utvrđenog plana. Da sam ja
u svoje vrijeme kupio s,'aki ponu-
đeni rukopis danas bl se zagrebač­
ka zbirka sastojala od najmanje
10 hiljada komada, ali Slanje u ko-
me sam našao naj\cĆi broj o\'ih
spisa ne da se ni opisali. Najvcći
dio bio je in"l!čen iz ćo&ko,'a, gdje
su ležali zaprašeni, sagnjili i naje-
deni od gamadi._
Babinger II daljem il.laganju iz-
nosi jednu tvrdnju koja je u naj-
manju ruku diskutabilna, ako ne
i uHedljiva za bosanske Muslima-
ne navodeći: .U čita\'oj I'emlji na-
šao sam jedva trojicu Jiudi koji
su bili u stanju da ut \'rde sadržaj
tih rukopisa i da razlikuju štampu
od rukopisa_o Na o\'aj prepotentno
i7nesen navod onerazlikovanju
štampe i rukopisa našao je 7.0. pot-
rebno da reagira i Hamdija Kre-
ševijaković u Novom Bchanl VIII,
t-2, 1934-1935, str. 31 riječima:
,.Na tisuće Muslimana made razli-
kovali tisak i rukopis, a ja lIlam
da jc onda dr Babinger poznavao
144
nešto, iše od tri čovjeka, koji sc
u oye rukopise barem toliko rwu·
miju, koliko i gospodin Babinger._
Babinger u istome članku dalje
nastavlja: .0 nastojanju da se ovi
rukopisi očuvaju, moram kazali ot,
voreno, nisam mogao nigdje ništa
primijetiti*). Od loga isključujem
Safvct-bega Bašagića, koji jc u SI·Ct·
nijim danima mogao da nabavi od-
ličnu zbirku muslimanskih rukopi-
sa, koje je kasnije najvetim dije-
lom morao prodati (u Požunu), po-
ŠtO SC u njegovoj domovini nije ni-
tko našao da ih kupi. Da i ne go-
\'orim o onom staretinaru Musli
manu koji je, uostalom bez moga
manja, (ja sam za to saznao istom
godinu dana kasnije, i to ne uBer·
linu, nego u Sarajevu) poslao u
Berlin veći broj djelomično vrijed-
nih muslimanskih rukopisa, ali ih
tamo nije nitko htjeo kupiti, po~to
je želio na njima 7araditi čitav
imetak. Ukratko nigdje nisam na·
išao na razumijevanje u s"ojim na-
stojanjima«.
OpisujuĆi na svoj način 7_bi1ja
žalosni odnos prema našem kultur·
nom blagu Babinger je propustio
da istakne da je rukopise otkup--
Ijh'ao upravo po bagatelnim cije-
nama. I kada mu je u jednoj pri.
lici Den'iš M. Korkut prijatcijski
prigovorio poyodom kupnje jcdnog
naročito vrijednog rukopisa, da ]j
je pošteno što ga je bagatelno pIa·
lio, Babinger jc mirno odgovorio:
OJ Ova 8abinael"O\'lI tvrdnja M bi u
,"jcJoSII mogla b.drla!i mliku, Spominjemo
na pr. da Je mIlIno prije nego Je obja\ .
ljen Babingerov flanak Vakufska direkcija
u Sarajevu I\ojlm raspisom Br. 14_.5b4 JI
0Li 19. 5Cplcmbru 1911. apelirala dil ~e ~~n
kilOlbi I dokum .. nta prikupe il priv~lInih
ku~a i pohr,llIc u Ga7.i Hu~re"·bego\'OJ ku-
lubhani, 1'1 da nl II predmeli i dalje 05'
lanju \135nl(l\'O dosada~nJih njihovih vl;a~·
nika."
.Ovo je trgovina; prodavalac je tO-
liko tražio i ja sam mu platio ko-
liko je zatražio._
Babinger je u ovome zanimlji-
vom članku dao i podatke koliko
su u to vrijeme pojedine jugosla-
venske zbirke sadržavale islamskih
rukopisa, pa onda nadodaje:
• Sto se tiče predložene zabrane
izvoza mu~limanskih starina, a spe-
ciialno rukopisa, praktično sc ni-
kad ncće ta zabrana provesti. Tko
se ozbiljno brine za ćuvanje tih
uspomena, pobrinu~e sc da ostanu
u zemlji •. Temeljito jc sumnjivo
kada dalje Babinger uvjerava da je
. u\'ijek sma trao svojom prvom du-
žnošću da svaki pojedini komad
ostavim u zemlji i da sc ni jedan
ne prenese izvan granica. Ali ako
sc "..aista nađe trgovac ili učenjak
koji bi htio kupovati takve ruko-
pise za svoje lične svrhe ili za po-
trebu domaćih muzeja, nitko mu u
tome ne bi mogao stavljati ozbilj-
nijih zapreka. Kako saznajem, ne-
davno je jedan Englez. kupio u Bo-
sni više muslimanskih rukopisa i
vjerojatno ih iznio iz zemlje .•
U zaključnim svojim mislima
Babinger kaže:
.Umjes to povike i jeftine senti-
mentalnosti trebalo bi s musliman·
ske strane voditi brigu o tome da
se širokim muslimansk im slojevi-
ma objasni vrijednost takvih spo-
menika, pa da se besplatno ili uz
umjerene cijene povjere čuvanju
dri..avnih naučnih instituta. A isto
tako treba10 bi poraditi na tome
da sc ncki od mlađih muslimans-
kih učenjaka u Jugoslaviji posvete
proučavaju prošlosti..
ALOIS SCHMAUS rođen je u
Meierstreut·u, Bavarska, 1901. go-
dine; slavist, koji je dugo vreme-
na živio i djelovao u Beogradu
(1923-1944) a od 1946. kao profe-
sor Univerziteta u MUnchenu. Bo-
sanske Muslimane zadužio je svo-
jom studijom .Studije o kraj ins-
koj epici. (Rad Jugoslavenske aka·
demije znanosti i umjetnosti u Za·
grebu, knj. 297, Zagreb 1953, str.
29-247).
U ovom prilogu upoznatemo se
s nekim Schmausovim rezultatima
proučavanja krajiške epike u ko-
joj je vidio poodmakao stupanj
epizacije.
Sc:hmaus kaže:
.U muslimanskoj epici pojavlju.
ju se jednim f.1c1um bu junad k.ilo
u hrišćanskoj, naročito u uskočkom
ciklusu, samo što je odnos prija·
telja i neprijatcija obrnut. Izuze-
tak čine figure nekih hrišćana ko-
ji - kao Sljepan Maljković, uskok
Radovan - stalno pomažu Turke
u svojstvu pobratima. I Janković
Stojan igra delimično čak pozitiv-
nu ulogu u krajinskoj epici. Slič­
ni su velikim delom i sižei pesa-
ma. Jedna bitna razlika je ipak u
tome što krajinski pevač rado bira
velike, masovne pothvate umesto
manjih akcija hajdučkog i uskoč­
kog formata; to važi pre svega za
tzv..ungjurske' pesme, ali se pro-
širuje i na bliže lokalizovane pes-
me. Druga sadržajna razlika se
sastoji u tome što tematika posta·
je uža. Krajinski pevač voli najviše
one teme u kojima !ena igra cen-
tralnu ulogu (otmice, kn-ave svato-
vc) i obrađuje ih čak u okviru ma-
sovnih pohoda ili bar vezuje poje-
dinačne akcije sa ratovanjem šireg
stila. Modemijem shvatanju odgo-
vara i oružje, broj vojske i način
borbe. U lom pogledu krajinska
epika odražava kasnije i drugačije
sh\'ntnnje, što je razumljivo kad
se uzmu u obzir istorijski uslovi i
činjenica da ,Turčin' ratuje kao
pretstavnik jedne velike države.
Svest o ovom poslednjem, antago-
ni7..am između feudalne samostalno-
sti i podaničke vernosti padišahu,
između bosanskog autonomizma i
ponosa zbog vodeće uloge u care-
vini, čini temu vcćine tzv. suJtans-
kih pesama. Jedna dalja oznaka,
koja se takođe tiče sadržine, jeste
145
unošenje bogatijeg kulturno-istorij-
skog gmdiva, naročito ako je ono
podesno da prikaže tursko gospod-
stvo, život i običaje u reprezenta-
tivnoj svetlosti. Ima usled toga
mnogo više opisnih elemenata ne-
go u hrišćanskoj epici, jedna boga-
tija slika kulturne pozadine_
Obuhvatanje obimnije radnje,
sa većim brojem Lica, pohodi ma-
sa, ukus za široko ispredena ro-
mantično-avanturistička zbivanja sa
mnogo preokreta i zapleta, bogat-
stvo opisnih elemenata daju kra-
jinskoj epici veliku, često preveliku
opširnost. Ove iste crte smanjuju
razumevanje za strogo mOlivsku
pesmu, ...3 strogu stilizaciju starin-
ske epike i deluju u pravcu dezin-
tegracije epskog stila_ Ali ovim
prcobra'.3jem izaliva se i proces
u suprotnom pravcu. Novi zadaci
traže i nov stil, novu tehniku za
savlađh·anje pripovedno-tehničkih
te!k0Ć3. Nastojanja u tom pravcu
pokazuju jedan zanimljiv proces
daljeg razvijanja nasleđenih i stva-
ranja novih sredstava, pokušaj re-
integracije na novim osnovama.
Pri tome se polazi od starog i 7.3-
jedničkog fonda. Dokaluju to i
najstarije muslimanske epske pes-
me u Erlangenskom rukopisu, ali
isto tako i relikti starog stila u
novoj krajinskoj pesmi.
Istorijski razvitak i preobražaj
od kraće epske pesme hrišćanskog
i južnog muslimaskog tipa do op-
širne krajinske pesme pretstavlja
ne samo za istoriju jugoslovenske
epike, nego za istoriju epike uop-
šte jedan vrlo važan problem. Re-
zultat tog razvoja nije "iše »pes-
mac u smislu srpskohrv3tske hriš-
ćanske ili starogermanske junačke
pesme, nego pored sve primitivnosti
pretstadij jednog malog »epa.-.
Stoga ne iznenađuje ako se u stil·
skom razvoju i u tehnici konstatu·
ju oni isti stilski simptomi i teh-
nički postupci koji su bitni za pro-
ces tzv. ,epizacije' . Kao što je
146
Heusler pokawo u .. Nibelunškoj pe-
smi_ ovaj sc razvoj da najbolje
utvrditi na promeni pevačke tehni-
ke. Ispitivanje krajinske epike s te
strane omogućićc bolju i tačniju
definiciju pesme, ba~ i njenih raz-
lika od hrišćanske epike, osvetJi-
će jedan zanimljiv proces u raz·
,'oju jugoslovenske epike u kojoj
kraj inska pesma predstavlja jedan
nov stupanj. Olakšaće ujedno i is-
torijsko posmatranje, razlikovanje
i profiliranje raznih stupnjeva stil-
skog razvoja, utvrđi\'anje među­
sobnih za\<isnosti i uticaja. Ono će
naizad doprineti da se zapravo i
hriSćanska junačka pesma kako u
svojim klasičnim ostvarenjima ta-
ko i u istorijskim i regionalnim
,·arijantama, shvati i opredeli tač­
nije s obzirom na njene zaista bit-
ne i presudne oznake._
Upoređujući karakteristike .špil-
manske_ epike i kompozicije sred-
njevjekovnih epova Schmaus zak-
ljučuje da su dodirne tač.ke u to-
liko interesantnije i naučno zna-
čajnije što se u s lučaju krajiške
epike, po svemu sudeći, radi o
spontanom i samostalnom razvoju,
o prirodnom toku, koji nije na·
silno prekinut vanjskim utjecaji.
ma i Što evolucija krajiške epike
ne vodi od pjevane pjesme do epa
7.3 čitanje, nego od kraće do op-
širne pjesme koja je i dalje od-
ređena za pjevanje ul. instrument
pred slušaocima.
ALEKSANDAR VAS[LJEV[C SO·
LOVJEV, pravni historičar ruskog
porijekla, rođen je u Kalisz-u, Po-
ljska. 1890. godine. Bio jc univer
zitetski proresor, među ostalim i
na Pravnom fakultetu u Sarajevu
(1947-[949).
Poznat je i priznOlI po svojim
naučnim radovima iz srpskog i bi-
7.3nlijskog srcdnjevjekovnog prava,
uporedne historije slavenskih pra·
va, heraldike i drugih pomoćnih
historijskih nauka. Naročito je ste-
kao glas u svijetu po svojim stu-
dijama iz problematike bogomilst-
va.
Posebno cijenimo Solovjeve za-
sluge po tome što je učinio teme-
ljit zaokret u nauci o pitanju izu-
čavanja bosanske crk\'e, a onda i
porijekla bosanskih Muslimana. Za
stare JugOSlavije, pa i kasnije, bi-
lo je dosta pokušaja, koji često
nisu bili daleko ni od određenih
političkih aspiracija, kojim se os-
poravala helerodoksnost bosanske
crkve. Za Muslimane se počele iz-
nositi tvrdnje da ih je gro dose-
ljen namčito krajem XVU. vijeka
(Glušac, Gaković); stećcima se po-
ricala svako bogomiIsko obilježje.
Solovjcv je u nizu svojih stu-
dija iznio snažnu argumentaciju iz
koje proizilazi, da je bosanska crk-
va polazila od dualizma i šta više
jedno vrijeme postala centar here-
tičkog pokreta za čitavu južnu Ev-
ropu. Bosanske bogomile je poku-
šao do kraja uništiti Stjepan To-
mašević, ali mu se to osvetilo 1463,
jer se Bosanci nisu htjeli da bore
za njega kao kralja. Većina naro-
da prešla je na islam, ali je dugo
vremena u Bosni zaostalo i krip-
tobogomila. Nadalje je dokazivao
da su bosanski stečei bogomiiske
proveniencije.
Glavni Solovjevi radovi su ovi:
- Gost Radin i njegov testa-
ment, Pregled, JI, sv. 7, 310--318.
Sarajevo 1947.
- Postanak i propast .. bosans-
ke crkve., Prosvjetni radnik, Sara-
jevo 11/6 i 7-8, juni-juli-avgust 1947_
- Jesu li bogomili poštovali
krst? Glasnik Zemaljskog muzeja.
1948. NS, sv. III, Sarajevo 1948.
81-102,
- Vjersko učenje bosanske crk-
ve. Rad Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti. Odjel za fi-
I07.ofiju i društvene nauke. Zagreb
1948,
- La doctrine de l' eglise de
Bosnie. Bulletin de l' Academie rc-
yale de Belgique (Classe de Let
tres). Seance du 4 octobre 1948.
Tome XXXIV, Bruxelles 1948, str
481-534,
_ Nestanak bogumilstva i isla-
mizacija Bosne. Godišnjak Društ-
va istoričara Bosne i Hercegovine
l (1949), 42-75.
- Les bogomiles veneraient-ils
la Croix? Academie Royale de Bel·
gique. Bulletin de la Classe des
Lettres et des Sciences moralcs. T.
XXXV, Bruxelles 1949, 47--62.
_ Vaso Glušac, Istina o bogo-
milima. Beograd 1945. Istoriski ča­
sopis SAN [/ 1948, Beograd 1949,
str. 263-273.
_ Saint Gregoire, patl'on de
Bosnie. Byzantion, t. XIX, Bruxel·
les 1950, str. 263-273.
- Prilog pitanju bosanske erk·
veo Historijski zbornik. Zagreb
1950, Ill, str. 213-215.
- Fundajajiti, patareni i kudu-
geri u vizantijskim izvorima. Zbor-
nik radova. Vizantološki institut,
knj. I, Beograd 1952.
- Autour des Bogomiles. Byzan-
tion XXlI, 1952, 81-104.
- Engleski iz\'cllaj XVII veka
o bosanskim Poturima. Glasnik Ze-
maljskog muzeja, N. S. VII, 1952,
101-109.
- La messe cathare. Cahiers
d'Etudes Cathares 12/1952, str. 199
-207.
- Novi podaci za istoriju neo-
manihejskog pokreta u Italiji i
Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja,
N. S, Vrli, 1953, V, 329-334.
Svedočanstva pravoslavnih
izvora o bogumilstvu na Balkanu,
Godišnjak Istorijskog društva Bo-
sne i Hercegovine, Sarajevo 1953,
V, 1-103.
- Les symboHsme des monu-
ments funeraires bogomiles. Cahier
d' Etudes Cathares, No 19, 1954,
157-162.
- Le remoignage de Paul Ricaut
sur les restes du bogomilisrne de
147
Bosnie. Byzantion XXIII, Bruxel·
les, 1954, 73-86.
- Broj grobnih spomenika u
Bosni i Hercegovini. Glasnik Ze-
maljskog muzeja. Etnologija X,
1955, str. 217-218.
- Bogomoli. Enciklopedija Ju·
goslavije, sv. I, Zagreb 1955, str.
_S.
- Lc probl~me du bogumilismc
en Bosnie ml!dil!val. ACles du tXt
Congr~s Intern. d' Etudes Byzan·
tines ~ ThessaJonique 1953. t. II.
Athenai 1955.
- Le symbotisme des monu-
ments fun~raires bogom iles et cat-
ha res. Actes du Xc Congr~s intern.
148
d'Eludes Byzantines. lnstanbul
1957, str. 162-165.
- Simbolika srednjevekovnih
spomenika u Bosni i Hercegovini.
Glasnik Zemaljskog muzeja VII,
Sarajevo 1957, str. 5-67.
- Bogomilentum und Bogomi·
lengraber in dcn sudslavisehen
Uindcm Volkcm und Kulturen Sil·
dosteuropas, Milnchen 1958, str.
173--199,
Osim o bogomilslvu Solovjev je
napisao još desetak sl~dija koje
se direktno odnose na historiju
Bosne.
M. HAD2IJAHIC
 IZ PROSLOSTI GAZI HUSREV·BE·
GOVE BIBLIOTE KE
8. januar 1537. godine (26. re-
džeba 943. godine po Hidžri) sma-
tra se danom osnivanja i ustanov-
ljenja Gazi Husrev-begove bibliote-
ke u Sarajevu. Toga dana je napi-
sana i potpisana vakufnama Gazi
Husrev·begove (Kuršumlije) medre-
se. U vakufnami između ostalog
stoji: »Sto preteče od troškova za
gradnju, neka se za to kupi valja-
nih knjiga, koje će se upotreblja-
vati u spomenutoj medresi, da se
njima koristi, ko ih bude čitao i
da iz njih prepisuju oni, koji se
bave naukom«. Time je udaren te-
melj ovoj kulturnoj ustanovi. Bib-
lioteka se nalazila u sklopu med-
rese, kako je u ostalom bilo uobi·
čajeno u 10 vrijeme da se biblio-
teke nalaze u sklopu drugih usta-
nova: medresa, džamija, tekija ili
mekteba.
Biblioteka je bila namijenjena
II prvom redu učenicima medrese,
a onda i svima, ... »koj i se bave
naukomOI. To je jedna od indicija,
da je Gazi Husrevbegova biblioteka
još oci svoga postanka imala ka-
rakter javne ustanove. Kakav je
prvi fond biblioteke bio, danas je
to teško odrediti. Ali po uvjetima,
koje je vakufnamom trebao imati
mudcris Husrevbegove medrese, da
se pretpostaviti, da su i prve knji-
ge, unesene II ovu biblioteku, mo-
rale biti i vrijedne i brojne. U već
spomenutoj vakufnami čitamo i
slijedeće: "U medresi, koju namje-
rava sagraditi, učvrstili, podignuti
i uvakufiti za one Božje robove,
koji stiču nauku i usavršavaju du-
šu, te se bave spekulativnim i pn>
dajnim (racionalnim i empirička.
·tradicionalnim) znanostima, neka
se namjesti između Božjih robova
čovjek učen, spreman, sa\'ršen, is-
kusan, koji predavanjem i pisa-
njem diže zastore istina, koji je u
sebi sakupio grane i temelje, koji
obuhvata spekuJativne i tradicio-
nalne znanosti. Neka im predaje
tefsir (tumačenje Kor-ana), hadis
(tradiciju), ahkam (šeriatsko pra·
vo), usul (institucije šeriatskog
prava), meani ve bejan (poetiku i I
retor iku), kelam (dogma tiku na
metafizičkoj podlozi) i ost&lo, što
bude iziskivao običaj i mjesto. Ne-
ka ne propusti predavanja osim
šeriatom pdznalOm isprikom, a ni
oni neka ne propuste, os im na obi-
čajem priznati način. Da se dne
praznici (ferije) i školski dani, ka-
ko je to običaj, nije potrebno, da
se opširno kazuje. Neka svijetu
daje fetve (pravne savjete) u onim
šeriatska.pravnim pitanjima, u ko-
jima mu budu tražili, i to po naj·
temeljitijim pravcima i mišljenji-
ma, uzimajUĆi to iz knjiga o fet·
vama u svim poslovima. Još se
njemu pridodaje počasni nadzor
149
 nad vakufima za sva vremena
vijekove•.
Ugled i uspjeh jedne medrcsc
je u mnogome Z3\isio od njenoga
muderisa. Sto je on bio učeniji i
Sto je bolji uspjeh u predavanji-
ma postizao, i ugled medrese je bi-
vao veti. Naš vakif, Gazi Husrebeg,
je još postavio uvjet, da muderis
njegove medrese bude ujedno i sa-
rajc\'ski muftija. A kako su za mu-
nije dolazili i najučeniji ljudi svo-
ga vremena, to se i s le strane
Kuršumlija medresa izdvajalo. iz·
među ostalih u Sarajevu. Nadzor
nad bibHolekom je imao svakako
muderis medrese pri kojoj jc bib-
lioteka osnovana. Prema tome i po
predmetima, koji su se u med resi
imali UČili i prema spremi mude-
risa, koji je u medresi predavao,
u biblioteku su morali bili nabav-
ljeni najbolji i najprizolltiji i udž·
benki i priručnici. I po broju pre-
dmeta, koji su se u med resi izu-
tavali, broj knjiga u biblioteci je
morno biti znatan, jer za jedan
predmet nije bila dovoljna samo
jedna knjiga. Kako su biblioteke
dosta dugo bile i prepisivačke .ško-
le, i to ne samo za učenike medre-
sa, to je i izbor knjiga morao bili
mnogo \feći i razno\-rsniji. I za jed-
no i za drugo imamo potvrdu u
brojno sačuvanim primjercima ru-
kopisa.
Sve do godine 1863 .• koliko se
do danas zna, biblioteka je osta·
la u prostorijama Kuršumlije me·
drese, Te je godine na poticaj To-
pal Osman paše. guvernera Bosne,
uprava Gazi Husrebcgova vakufa
dogradila jednu vetu prostoriju uz
Begovu džamiju ispod munare. Tu
se biblioteka preselila i ostala do
godine 1935., kada je prešla u pri-
zemne prostorije zgrade sarajevs-
kog muflijstva pred Carevom d!a-
mijom. To je urađeno, jer su dota-
dašnje prostorije posl Ilic tijesne s
obzirom. da se je knjižni fond bi·
blioteke iz dana u dlln množio, a
150
i broj posjetUac::a je bivao sn.~ \'e-
ći. Do nekoiko godina poslije Oslo-
bođenja biblioteka je dobila i pro-
storije na katu zgrade, gdje je bi·
la smjdtena. Kasnije se ukazala
potl'eba ponovnog proširenja pros·
!Orija biblioteke, pa su upravne i
poslovne prostorije biblioteke smje
~tene u prizemlju bi~eg Ulema
med.žlisa (isto pred Carevom dia-
miJom, a sva zgrada biv~eg muftij·
stva je upotrijebljena za smjdtaj
knjižnog fonda biblioteke.
Je li Gazi Husrebegova bibliote-
ka bila sastavni dio medrese sve
do prelaska u prostorije u dvorištu
Begove džamije. ili je još u med·
resi postala samostalna ustanova,
do danas sc još tačno ne 2.118. Nai-
me sve do sada se smatralo i pi.
salo, da je ooa do godine 1863. bi-
la u sastavu medrese. Međutim
ima indicija, koje govore, da je
biblioteka i ranije bila samostalna.
Mehmed Tahir u svome djelu
Osmanli mue1lifleri (sv. nf, str. 46)
biljd.i. kada govori o Saraj liji Hu-
sein efendiji Kodža Muerihu. da je
njegov otac bio bibliotekar Gazi
Husrebegove biblioteke. Ovu Meh-
med Tahirovu tvrdnju uzima kao
sigurnu i A. S. Tvcritinova (v, Pre·
dgovor, str. 6 djelu Bedai'u] Ve-
kai' Sarajlije Huseina, izdanje Aka·
demije nauka SSSR, Moskva, 1961).
Međutim, H. M. Handžić u svome
Književnom radu bosansko-hcrce-
govačkih muslimana (Sarajevo,
1934 .• str. 38) predpostavija, da je
otac Husein efendijin imao_ nekak·
vu službu u Gazi Husrebegovoj
med resi. te je usput nadzirao i
knjige u toj medresi, jer onda ni-
je postojala Gazi Husrev·begova bi-
blioteka kao samostalna uSlanova •.
Ali ima i drugih pretpostavki,
koje govore u prilog, da je Gazi
Husrcbegova biblioteka i prije 1863.
godine magill biti samostalna us-
tanova. Prva biblioteka u evrops·
kom dijelu Osmanskog carstva kao
samostalna ustanova osnovana je
II Skoplju 1607. godine. To je bila
biblioteka Kačanikli Mehmed paše
za koju je vaklf dao izgraditi i po-
sebnu zgradu. Skoro pola stoljeća
kasnije osnovana je u Carigradu
prva samostalna biblioteka (1661.
godine KopriiItina biblioteka. Vid.
Ismail Eren, Rumeli'de TUrk KUl-
turu. Istanbul. 1970., str. 28). Os-
man Sehdi ef. Bjelopoljac osnovao
je u Sarajevu 1759. godine svoju
samostalnu biblioteku, a kojih 15
godina kasnije drugu samostalnu
biblioteku u ovome gradu osnovao
je Abdulah ef. Kantami.rija, prok
SOl', kaligraf i neumorni prepisivač
vrijednih j zapaženih djela jz islam-
ske i arapske književnosti. Umro
jc 1774. godine. I jedan i drugi sa·
gradili su posebne zgrade za svo-
je biblioteke.
Već je rečeno, da je Gazi Hus-
rcbegova (Kuršumlija) medresa i
po svome osnivaču i po namjeni
bila najpoznatija kod nas. I njezi-
na je biblioteka morala biti iz is·
lih razloga među prvima kod nas.
Kako god se medresa razvijala,
može se uzeli, da je i biblioteka
pratila njen razvoj. Kad su nasta·
le prve samostalne biblioteke kod
nas, logično je pretpostaviti da je
i Gazi Husrebegov vakuf kao naj-
jači i najugledniji u Bosni i Hcr-
cegovini, osamostalio njegovu bib-
lioteku. Ovo sve ide u prilog Meh-
med Tajtirovoj tvrdnji, da je otac
Husein ef. Kodža Mueriha bio bibli-
otekar Gazi Husrevbegove biblio-
teke. Ako se ovo sve uzme u ob-
zir, onda je ova biblioteka postala
samostalna još II prvoj polovini
XVII stoljeća s obzirom, da je Hu-
sein efendija umro 1644. godine.
I Gazi Husrevbegova biblioteka
je, kao u ostalom i Sarajevo, u
svojoj prošlosti doživjela više cr-
nih dana. Mnogobrojni požari, ne-
prijateljski pohodi na ovaj grad
(provala Eugena Savojskog 1697.
godine) nisu mimoišli ni ovu usta-
novu. Ali je ona svaki put obnov-
ljena. Zadnji put je je zahvatio po-
žar u aprilu 1941. godine prilikom
bombardiranja Sarajeva od strane
Nijemaca. Kad je jedna bomba pa-
la u harem Careve džamije, požar
je zahvatio i krov biblioteke. Zah-
valjujući brzoj intervenciji profe·
sora Franjevač.ke bogoslovije Dra
Miroljuba Pervana, požar je ugašen
i naša biblioteka spašena sigurne
propasti. Naime s prozora Bogos-
lovije, koja se nalazila u neposred-
noj bUzini Careve džamije, profe-
sor Pervan je vidio, kad je bomba
pala u dvorište džamije i kada se
upalio krov nad bibliotekom. Od-
mah je zvao vatrogasce, ali je do-
bio odgovor, da oni idu samo na
izričiti nalog bana Drinske banovi-
ne. Doktor Pervan se i opet sna-
šao. Kako se konak (rezidencija
bana) nalazi između džamije i Bo-
goslovije, on se odmah uputio ta·
mo. Međutim u Konaku nije niko-
ga našao. On je odatle opet naz·
vao Vatrogasnu četu i naredio .u
ime bana«, da vatrogasci odmah
dođu gasiti požar na Gazi Husrev-
begovoj biblioteci. Ovaj Pervanov
nlrik« je upalio. Vatrogasci su kroz
kratko vrijeme bili na mjes lU po-
žara i još, dok sama zgrada bib-
lioteke nije bila zahvaćena poža·
rom, ugasili su vatru i tako saču·
vali ovu kulturnu ustanovu od si·
gurne propasti.
M. TRAUIC
I
I
I
151
I
 STAMPA O PRVOM SVESKU KATALOGA
ARAPSKIH, TL'RSKIH [ PERZIJSKIH RUKOPISA
Kada je Dr. Safvetbeg Babgić
1916. godine štampao svoj . Popis
orijentalnih rukopisa moje blbUo-
lekec (Glasnik Zemaljskog muzeja,
knjiga XXVIII, 1916., sv. 3-4, str.
207-290), II uvodu je napisao, da
namjerava obraditi i orijentalne
rukopise Zemaljskog muzeja, Gazi
Husrcbegove biblioteke, a kasnije.
možda, i Karađozbegove biblioteke
u Mostaru. Ali Bašagiću nije bilo
suđeno realizirati ovu namjenI. Po-
ralne prilike i njegova bolest ome-
le su ga, pa nije opisao ove ruko-
pise, osim jednog dijela iz bibli·
oteke bivšeg Instituta za prouča·
vanje Balkana, što je uradio kao
kustos Zemaljskog muzeja (1921-
1927.). Poslije Bašagića rad na opi·
sivanju orijentalnih rukopisa biv·
šeg Instituta za proučavanje Bal·
kana nastavili su F. Spaho i O. M.
Korkut. Jedan dio toga materijala.
što ga je uradio Spaho, izdao je
Zemaljski muzej II Sarajevu godi·
ne 1942. pod naslovom Arapski,
penljski I turski rukopisi Hrvats-
kih zemaljskih muzeja u Sarajevu.
Svezak I. Sarajevo. 1942.
Rukopisi Gazi Husrevbcgove bi·
blioteke čekali su dolazak H. Meh·
meda Handžića u biblioteku 1937.
godine, pa da se i oni počnu obra·
đivati. Dotle su oni bili uvođeni
samo II knj igu prinove. Handžić je
počeo obrađivati i rukopise i štam·
pane orijentalne knjige tako, što
je svaki kodeks obradio na poseb-
nim listićima bilo potpuno, bilo
samo da ih je registrirao, a kasni·
je bi popunio ostale podatke. Na
ovaj način Handžić je katalogizi·
rao preko dvije hiljade jedinica, a
još mnogo više naslova, jer u jed.
nom kodeksu ima i po više djela.
Rat, Handžićeva angažiranost na
drugim poslovima kao i prerana
smrt njegova zaustavila je ovaj pa-
sao. Godine 1950. rad na obradi TU·
152
kopisa ove biblioteke nastavio je
Hazim Sabanović. On je nastavio
obrađivati samo rukopise ito na
način, kako se to radi usavreme·
nom znanstvenom svijetu. Sabanović
je radio na obradi rukopisa do
1953. godine, kada je taj rad pre-
kinuo uljed odlaska u Beograd.
Jedan dio obrađenog materijala Sa·
banović je objavio kao prilog Gla.
sniku VIS-a 1951.-1952. Obradio
je ukupno 205 rukopisa.
Godine 1956. profesor Kasim
Dobrača nastavlja posao na kata·
logizaciji rukopisa ove biblioteke.
Do početka 1963. godine rad na
obradi rukopisa loliko je umapre-
dO\'ao. da se moglo prići !tampa-
nju prvog sveska Kataloga arap-
skih, turskih i perxJ.jsJdh rukopisa
Gazi Husrevbegove biblioteke u Sa·
rajevu. U toku 1963. godine zavr·
šeno je štampanje I sveska. Poja.
va Kataloga je izazvala veliko in·
teresiranje u svim znanstvenim i
kulturnim krugovima, kako uzem·
lji tako i izvan nje, jer izdavanje
ovakih kataloga je veliki uspjeh i
za ustanove i institucije mnogo ve-
će, nego je Husrevbegova bibliote-
ka!
Pojava Kataloga registrirana je
i II štampi.
Prvi osvrt na Katalog ... je iza·
šao u Dobrom pastiru (godina
XIII-XIV/1964, svezak I.IV, SIr.
446). Tu se među ostalim veli, da
se i u franjevačkim samostanima
u Bosni nalni dosta turcika, koje
čekaju obrađivača.
Mehmed Mujezinović je u Go-
di!njaku Zavoda za zaštitu spome-
nika kulture SR Bosne i Hercego-
vine Nale starLne (godina X 1965,
str. 261) dao detaljan pregled sa·
držaja i rasporeda. l sveska Kata·
loga ... napominjući na kraju, da
se Gazi Husrevbegova biblioteka u
cjelini nalazi pod za!titom države
kao jedna od vrlo značajnih kul-
turnih institucija u Bosni i Herce-
govini.
Dr. Hasan Kaleši je uBlbllote-
karo, organu Društva bibliotekara
Srbije (godine XVII/I96S, br. 5-6,
sir. 455--459) dao iscrpan i sadrla-
jan prikaz Kataloga. Pored kratih
napomena o razvoju mreže bibli-
oteka na današnjem teritoriju Ju-
goslavije u vrijeme turske uprave
u ovim zemljama, Kalcli je ukazao
na značaj Gazi Husrevbcgove bib-
lioteke za natu kulturu, kao i na
vrijednost fondova ove biblioteke.
Prikazujući l svezak Kataloga ...
pisac je dao opširan prikaz sadr-
žaja ovog sveska, ukazao na nedo-
statke i nedosljednosti u njemu s
namjerom, da se u idućim svesci-
ma ovoga Kataloga izbjegnu ti ne-
dostaci.
Mahmud Traljić je, prikazujući
I svezak Kataloga (Bibliotekarstvo
XIII 1967, br. 3, str. 89---93), uka-
7.80, ko je sve do sada kod nas
radio na obradi orijentalnih ruko-
pisa (Ba!agić. F. Spaho, O. A. Soko-
lović, S. Bajra.ktarević, Dr. S. Si-
kirić, Dr. H. Sabanović. B. Miladi-
nović. M. Mujezinović) a čiji su
materijali do sada objavljeni. Na·
veo je i sve ustano\'e, koje posje-
duju iole veće zbirke orijentalnih
rukopisa na teritoriji na~ domovi·
ne.
Prof. Muhamed Tajib Okić je
napisao opširan prikaz l sveska
(Ankara Umvt:nlh:sl lIah.lyal Fa·
ki.iJtesl Derglsl. 1964. Cilt XII, s.
143-153) u kome je naveo, gdje su
sve na teritoriju današnje Jugosla.
vije, a naročito Bosne i Hercego-
vine, postojale orijentalne bibliote-
ke kroz minulih 400 i vge godina.
Posebno se zadržao na Gazi Hus-
revbegovoj biblioteci. danas jedi.
noj u Bosni i Hercegovini.
Govoreći o samom Katalogu,
Okić je prikazao raspored građe,
sadržaj pojedinih poglavlja i mno-
ge njegove karakteristike. Na mno-
ga važna djela je posebno upozo-
rio, kao i na djela pisaca iz Bu~­
ne i Hercegovine. Naveo je istak-
nutije kaHgraCc (hat tate), domaćc
ljude, čiji su primjcrci navedeni u
ovome svesku Kataloga.
Dr. H. Kalcši je napisao još
jedan prikaz I sveska Kataloga
(Der Islam. Band 43, HeCt 3, Ber-
lin, August 1976.). l u o\'ome pri·
kazu, Dr. Kaleši je spomenuo, gdje
su sve postojale orijentalne bibli-
oteke na teritoriji naše države, kao
i postojeće fondo\'e orijentalnih ru-
kopisa danas kod nas (Sarajevo.
Skoplje, Zagreb, Priština, Beog·
rad). Pored datog rasporeda i sa·
držaja I sveska, Dr. Kaleši je spo-
menuo posebno, gdje su sve prepi-
sh'ani pojedini egscmplari, obrađe­
ni u ovom svesku. Posebno je spo-
menuo pisce pojedinih djela, a ko-
ji su domaći ljudi, rođeni ili rao
dili u Bosni i Hercegovini.
Dr. Smail Balić je u članku
OrJental1schcr Handschriftenschalz
von Dosmen und seln kultureUer
HJntergrund (AnatoUea. 1969---1970.
No. Ill, s. 237-242) dao lijep pri-
kaz I sveska Kataloga, osvrčući se
na kulturne prilike Muslimana Bo-
sne i Hercegovine kroz minulih
400 godina. Naveo je neke od pred.
stavnika tih kulturnih radnika (Ah-
med paša Hercegović. Rustem pa·
ša. Nesuh Mitraki, Hasan Kafi Pru-
ščak, Abdulah cf. Bošnjak, Ibra·
him ef. pcčevi. Husein ef. Kodža
Muerih i dr.). Spomenuo je tako-
đer i mjesta u Bosni i Herccgovi
ni, gdje su sve postojale orijental-
ne biblioteke, kao i iz kojih mjes
la i biblioteka je prenesen osta
tak toga našeg kulturnog blaga II
Gazi Husrevbegovu biblioteku.
I jedan marokanski list donio
je osvrt na Katalog. Nažalost do
log lista nismo mogli doći.
M. TRAUIC
153 ,
I
I
 KORISTENJE FONDOVA GAZI
HUSREVBEGQVE BIBLIOTEKE
Sejh Sejfudin Kemura je prvi
kod nas počeo koristiti arhivske
materijale za svoje štampane rad"
ve, a koji se danas nalaze i čuva·
ju u Gazi Husrevbegovoj bibliote·
ci. Pri obradi sarajevskih džamija
(objavljivao u Glasniku Zemaljskog
muzeja 1908.-1911.), zalim Prvog
srpskog ustanka (1916.), onda u ra-
dovima Turski dokumenti za po-
vijest bosanskih katolika (Glasnik
ZM, 1909,), Stara hrišćanska crkva
u Sarajevu (Glasnik ZM, 1911.) tc
joS nekim, Kemura se obilno slu-
žio turskim dokumentima iz pro-
tokola sarajevskog šeriatskog su-
da (sidžiH), koji su se u to vrijeme
nalazili u biblioteci Osman Sehdi
efendije, a kasnije preneseni u Ga-
zi Husrevbcgovu, kada je zgrada
Sehdijine biblioteke porušena i na
njenom mjestu podignuta zgrada,
u kojoj se danas nalazi ova bib-
lioteka.
Profesor Hamdija Kreševljako--
vić je bio jedan među prvima koji
je sistematski pregledao sarajevs-
ke sidžile, a kasnije i Kroniku
M. E. Kadića, kada je došla u bib-
lioteku. Također je pregledao i
zbirku turskih dokumenata, koju
ova biblioteka posjeduje. Svu tu
brojnu arhivsku građu on je koris-
tio u svojim historijskim radovi-
ma, naročito onim, koji obrađuju
sarajevsku prošlost. Krdevljaković
je i sam znao toliko turski, da je
mogao čitati ove dokumente. Me-
đutim usljed slabog vida, to ga je
154
zamaralo, pa su mu u lome poslu
čes to i drugi pomap:ali. Kada mu
je 1927, g:xiine Stampana Sarajevo
ska čaršlja, njenI esnafi t obrti za
osmanlijske uprave (Narodna stao
rina, knjiga 14), Kreševijaković se
u jednoj bilješci zahvaljuje tadaš-
njim bibliotekarima ove biblioteke
A. Muvekitu-Hu sej noviću i H. M.
MlIharcmagićlI, koji su mu poma-
gali pri čitanju i pregledanju si-
dii1a.
Na jednom drugom mjestu
(Spomenica Gazi Husrevbcgove če­
tiristogodišnjice, Sarajevo, 1932.,
str. 3) Krcševljaković se zahvaljuje
M. E. Dizdaru i H. Dž. Hadžijahi-
ću, koji su me a •.. pri proučava­
nju brojnih isprava zdušno poma·
gali, kao i svima koji su mi pri
radu izlazili u susret. Mene je u
ovome poslu osobito zadužio Ha·
džijahić, jer je II ovu svrhu sa
mnom prelistao 83 knjige sidži·
la ...•. U Predgovoru knjige Esna-
ft I obrti u starom Sarajevu Kre-
ševIjaković se, izmedu ostalog, zah·
valjuje i Mehmedu Mujezinoviću
a ... koji me je zdušno pomagao
pri prikupljanju arhivske građe iz
sidžiIa Gazi Husrevbegove biblio-
teke.•
Koliko se Kreševijaković u svo--
me znanstvenom radu koristio sa-
rajevskim sidžilima, Kronikom M.
E. Kadića i drugom arhivskom
građom ove biblioteke, dovoljno je
prelistati njegove radove Esnafl I
obrte u starom Sarajevu (Saraje-
'·0, 1958.), Vodovodi i gradnje na
vodi u .tarom Sarajevu (Sarajevo,
1939.), Banje u Bosni l Hercegovi-
nI 1462.-1916. (Sarajevo, 1952_), Ka-
u.ndf1Jsld obrt u Bosnl I Hercego-
vini (Glasnik ZM. 1951.), Clzmeditj-
ski obrt I staro gradska obuća u
Bosni l Hercegovini (Rado\'i Nauč­
nog dru~tva BiH, III 1955). Sarač­
ki obrt u Bosni l Hercegovini (Ra-
dovi Naučnog društva BiH. VIII
1958 i IX 1959), DfeneUć.t - Pri-
log izučavanju feudalizma u Bos-
ni i Hercegovini (Radovi Naučnog
dru~t\'a BiH, JJ 1954) i mnoge dru-
ge. U svakom od ovih radova do-
bar dio bilježaka jc, gdje se autor
poziva na materijale, koji se nala-
ze u ovoj biblioteci.
.Nepos redni povod prikuplja-
nju građe 7.0 povijest naših grado-
\"a pod turskom upravom bio je
moj pronalazak popisa oružja. mu-
nicije i hrane u 67 bosanskih gra-
dova. sastavljenog 1833 (Sarajevski
sidEI br. 73. st .. 58--61 u Gazi Hu-
srevbcgovoj biblioteci u Saraje\u).
čiji nam podaci osvjetljavaju jednu
potpuno tamnu stranicu pro~losli
na~ih gradova •. Tako Krcševljako-
vić pi~e u predgovoru s\·oje radnje
Prilozi povijesti bosanskih gradova
pod turskom upravont (Prilozi za
orijentalnu filologiju. sv. II. 1952 .•
str. 115-184). U radu je donesen
popis u cijelosti i on čini glavni
dio radnje. Na isti način je nas-
tao i jedan drugi Kre~evljakovićev
r:ld C'efl1ema fmraJevsklh kr~nll
1:1: 1788. godine (Prilozi za orijen-
talnu filologiju. sv. III-IV. 1953 .•
str. 195-214). Prikupljajući građu
za već. spomenuti rad o pro~losti
bosanskih gradova pod. turskom
upravom, Kre~evljaković je nai~ao
u sidfilu broj 27. str. 154-159. na
ovu ćefilemu. koja je dotle umak-
la i njemu i Skariću.
Osman Asaf Sokolović prona~ao
je u O\'oj biblioteci jedan rukopis
o zanatima u doba Abasovića (NI-
haJetur-rutbe fl talabU hlsbe od
AbduJaha Sezerije-Safije). Kao in-
teresantnu i valnu. SokoloviĆ je
dao prepisati je i prevesti i onda
objaviti pod. naslovom Jedan rije.
dak arapsld rukopis o zanatima
(No\'j Behar. IV 1930-31. br. 18-19,
str. 27~278; br. 20. str. 299-300).
Sokolović je pregledao i sve sara-
jevske sidžile u ovoj biblioteci. Kao
rezultat toga su njegovi radovi
Nekoliko zanimljivih blljef.aka iz
sarajevskog sudskog protokola od
godine 964/5 po Hldlretu (Osvit,
lU 1944, br. 102, Sir. 4-5) i Jol ne-
koliko zanimljivih blIjetaka Iz sa-
rajevskog sudskog protokola od
godine 964/.5 po Hldtretu (Osvit,
UI, 1944, br. 104, str. 5), Muslimani
u okolini Sarajeva - Pabirci iz
jednog sidžila sarajevskog suda
sredinom XVI sloljcća (EI-Hidaje,
VII.. 1943-44, br. 11-12. sir. 366-368.
VIII 1944-45, br. 1. Slr. 18---20, br.
6, str. 21~220, br. 7-8, str_ 273-
280). Rad je ostao nedovršen, jer
je El-Hidaje prestala u aprilu 1945.
godine izlaziti.
H. Mehmed Handžić je preveo
dva djela Hasana Kafije Pru~čaka
na srpskohrvatski jezik: NlzamuJ
uJema' Ila HaiemU enblJa' - Niz
učenjaka do posljednjeg Božljeg
poslanika (Novi Behar. VIII 1934-35,
br. 17-18. str. 297-300, br. 19. str.
328---330. br. 20-23, str. 368-375. br_
24, str. 396-399) i Rajske baUe o
temeijiva vjerovanja - Revdntul
džennal fi usulil itnkndat (Gajret.
kalendar zn godi.nu 1940. str. 34
63). Niz učenJaka.._ je Handžić pre-
\'00 iz rukopisa, koji je Sam 1926.
godine prepisao II Gali Husrevbe-
govoj biblioteci iz jednog tamoš-
njeg rukopisnog primjerka. Kod
prevođenja Rajskih bašči.. Han-
džić se pored jednog štampanog
izdanja složao i jednim rukopisom
iz ove biblioteke kao i sa dva ru-
kopisna komentara ovog djela od
samog Kafije, a koji se također
nalaze u biblioteci.
155
 Pri prevođenju l\UradilJJe Sabio
la U!ičanina H. M. H andžić (Glas·
nik IVZ, VI II 1940, br. 7, str. 266
-271, br. 8, str. 289--297, b .. 9, str.
317-329, br. 10, str. 366-375, br.
11, str. 45 1-458) H. M. H andži ć je
koristio 6 primjeraka ovoga djela.
I zmeđu njih su dva rukopisna pri·
mjerka, koji se nalaze u fondovi·
ma o\'e biblioteke. Handžić se pos·
lužio fondovima biblioteke i kad
je pisao svoj rad Sarajevo II tur·
. koj pjesmi (Glasnik lVZ, Xl 1943,
br. 7, str. 161- 174, br. 3-9, s tr. 193
-206. br. 10 str. 235-250, br. 11·12,
Str. 269--281). Dvije a nonimne pjes-
me o katast rofi Sarajeva 1697. go-
dine, kada ga je Eugen Savojski
popalio, H andži ć je uzeo iz Kadi·
ćeve Kronike. Re.§id efendijinu pje'
srnu o katastrofi Sarajeva je Han·
džić također na!ao u Kadića. Has·
bij inu pjesmu o Sarajevu Handuć
je na!no u ostavštini Ešref ef. u·
zunića, koja se nalaz.ila u Gaz.i Hu·
srevbegovoj biblioteci. Zuhdijinu
pjesmu kao i pjesmu nekog ano-
n imnog derviša O Sarajevu Han·
dž i ć je takođe našao u Kadića.
Arhivalnu građu iz ove bibliote-
ke koristio je i Vladislav SkariĆ.
naročito pri obradi svojih djela
Srpsld pravoslavni narod I c rkva
u Sarajevu u 17. l 18. vijeku (Sa·
rajevo, 1926) i Saraje vo l njegova
okoUna od najstarijih vremena do
austrougarske okupacije (Sarajevo,
1937.).
Derviš M. Korkut je 1942. god i·
ne obradio i ltampao (Glasnik ZM.
LIV 1942, s tr. 371-408) rjcćnik Mu·
hameda Hevaije Uskufije Makbul·'
'aryf (Potur·Sahidija). Pri likom rao
da Korkut je konzultirao i dva ru·
kopisna primjerka Potur·Sahidije,
koji se nal87..e u Gazi H usrcvbego-
voj biblioteci. God ine 1970. Muzej
grada Sarajeva je izdao Popi. un·
jamnog Jamčenja IItanovnJAtva II
Sarajevu Iz 1841. godine. Popis ...
(Cefilema) je sastavio Mula Muha·
med Mestvica, a s turskog prevco
156
i za !tampu priredio Derviš M. Kor·
kut na temelju autografa, koji sc
nalazi u ovoj biblioteci. To je l
knjiga ove Cerileme. Ne znamo u
kahom je stadiju ostala II knjiga
Popisa ... i je li je Korkut za svo-
ga 1ivota dovršio.
U Novom Bcharu (godina XV I
1944, brojevi 2·15) izlazio je pre-
vod djela Ustanak s rpske raje, nje-
govo ugu.lenJe I izbavljanje grada
Biograda. Djelo je na turskom je-
ziku napisao Salih Sidki Mahmud·
kadić, a na srpskohnatski ga je
prevco Feh im Spaho iz primjerka,
što ga je prepisao Muhamed En·
veri Kadić i koji sc nalazio u nje·
govoj b iblioteci (sada u Gazi I lus-
re\'bego\'oj). - Na prevodu o\"og
Mahmudkadićeva djela radio je i
Mehmed Rem'li Delić. Je li on do-
\Tšio svoj prevod i gdje se ruko-
pis loga rada nalazi, nije nam poz·
nato. I Delić je svoj prevod radio
na temelju ovoga Kadićeva pre·
pisa.
Hazim Sabanović je bio počeo
obrađivati najstarije vakufname
kod nas. Od loga je objavio tri, j
to: Va kurnamu Isa·bega Ishakavi·
Ćl.J. za njegove J'.adužbine u Saraje-
vu, Vakufnamu bosanskog sand1nk
bega Ajas·bcga sina Abdulhajjeva
za njegove zadužbine u Saraje\'u
i Visokom, te Vakufnamu Mustaj-
·bega Skenderpašića za njegove za·
dužbine u Sarajevu. Prvu i drugu
vaku fnamu je Sabanov i ć objavio II
Prilozima za orijentalnu fi lologiju,
knjiga II/195 l, str. 5-38, a i treću
na sitom mjestu , knjiga III·I V 1952
·53, s tr. 403--413. Vakufname su ob-
javljene pod naslovom Najsta rije
vakufna me II Bos ni. S\'e su rađe­
ne prema ovjerenim prepisi ma il.
sidži la sarajevskog šeriatskog su·
da i prepisima u Kad i ća Kronici.
za potrebe b ivšeg Istorijskog
instituta pri Pravnom fakultetu u
Sarajevu S abanović je preveo i
ekscerptirao sarajevski sidži1 iz go-
dina 963-965. po H idžretu (1555.-
1558.). Na temelju ovoga ekscerpta
nastali su radovi: Sarajevski sl-
džJl b; godine 1555---1558 Dra Bra-
nislava NedeljkoviĆ3 (Arhiv za pra-
vne i društvene nauke, lO 1954, br.
2 i br. 34), Neki slučajevi razvoda
braka zabllJeienl u sldžUu Iz 1.5.56-
-057 godlne (Istorijsko-pravni zbor-
nik, II 1950, br. 3-4 str. 214-222) i
O slu čajevima ropstva ubilježeno
u sudskom protokolu sarajevskog
kadije b; godine 1.5~S7 (Glasnik
VIS-a, III 1952, br. 8-12, str. 241-
255), oba iz. pera Dra Alije Silaj-
Mića. Sabanović se i inače mnogo
slulio materijalima iz ove biblio-
teke u brojnim svojim znanstve-
nim radovima.
Biografiju Mustafe Ejubovlta
(Sej h Jujo) od Ibrahima Opijača
preveo je Muhamed A. Mujić (Gla·
sn ik VIS-a, VIr 1956, br. 1·3, str.
1-22) prema Kadićevu prepisu ove
biografije u njegovoj Kronici sv.
V, str. 147-157). Mujić se isto ta-
ko poslužio materijalima sidtila i
Kadićeve Kronike u svojim rado-
vima: PoloiaJ cigana u jugoslaven.
sklm zemljama pod osmanskom
vlaUu (Prilozi za orijentalnu rilo-
logiju, IrI-IV 1952-53, str. 137-193)
i manje u radu PrlJog proučavanju
ullvanja alkoholnih pića u Bosni
i Hercegovln1 pod osmonskom via-
§ću (Prilozi za orijentaliu filologi-
ju, V/ 1954-55, str. 287-298).
U opsežnoj radnji D:Uzja til ha-
rač (Prilozi za orijentaliu filologi-
ju, III-IVJt952-53, str. 55-135 i
V 1954-55, str. 43-102) autor prof.
Hamid Hadžibegić je pored arhiv-
skog materijala iz Orijentalnog in-
stituta i Drž. arhiva Makedonije,
te nekih drugih arhiva, koristio se
i sidtilima sarajevskog šeriatskog
suda i Kronikom M. E. Kadića. U
mnogo manjoj mjeri sc Hadžibcgić
služio materijalima Gazi Husrevbc-
gove biblioteke, kad je obrađivao
Porez na sitnu stoku I korl§Će nJe
Ispale (Prilozi za orijentalnu filo-
logiju, VIII-IX 195~59 , Sir. 63-
109).
Dr. Saćir Sikirić je svoju studi-
ju Divan Mehmed RaIIda (Prilozi
za orijentalnu filologiju, VI-VII
1956-57, str. 55-76) obradio na
temelju jednog rukopisnog prim-
jerka Gazi Husrevbego\'e bibliote-
ke, čija prva polovina sadrži pjes-
me pjesnika iz Sarajeva Mehmeda
Ralida. Pri pisanju ove studije Si-
kirić se služio i Kronikom M. E.
Kadića.
Omer Mu!ić je za podlogu svo-
je radnje En-Nemllyye ft lzharl-
l-qawaJd1 a-sarflyye we n-nahwfyye
uzeo primjerak ovog djela naoŠeS
pisca Abdul Kemala Travničanina,
koji je II Gazi Husrevbegovu bib-
lioteku dospio sa ostalim rukopisi·
ma iz Fejzije medrese u Travniku.
Još dva primjerka ovog djela na-
laze se u Orijentalnom institutu.
Ali kako primjerak iz Fej7jje me--
drese ima najmanje grešaka i ka-
ko je po svoj prilici najstariji me-
đu postojećim i za koga Mušić
smatra, da bi mogao biti piščev
autograf, to je uzeo njega za pod-
logu, a objavio ga je u Prilozima
1..3 orijentalnu filologiju, VI-VIIl
1956--57, str. 39-54. U svome rao
du Ibrahim OplJač Mostarac (Ib-
rahim b. Hadži Ismail el Mostari)
Mušić se poslužio brojnim ruko-
pisnim primjercima djela Opijače­
vih, koji se nalaze u Gazi Husrev-
begovoj biblioteci. I ovaj rad je
izašao u Pril07jma za orijentalnu
filologiju, X-XI/1960-6I, str. 31-53.
Mušić je i rad AnonhnnJ pjesnik
Sarajlija o stanju u Dow 10571
11647_ godlne (Radovi Filozofskog
fakulteta u Sarajevu, knjiga 1'1963,
str. 349--355) izradio na temelju
podataka do kojih je došao u Kro-
nici M. E. Kadića, knj. rv, str_ 119.
Makbuli-arif Muhameda Hevaije
Uskufije doživio je još jednu stru-
čn u obradu, pored već spomenute
D. M. Korkuta. Prof. Alija Name-
tak je napisao opširnu i od stručne
kritike visoko ocijenjenu radnju pod
naslovom Rukopisni tursko-hrvat·
skosrpskl rJečnici . (Građa za po-
157
vijest književnosti hrvatske, knji.
ga 29, 1968., SIT. 231-380). Prj ob·
radi Makbuli·arifa, Nametak se slu-
žio i sa sva tri rukopisa ovog rječ­
nika, koji se nalaze u Gazi Hus-
"evbegovoj biblioteci.
Ljetopis (1746-1804) Mula Mus-
tafe Sevk.i Bašeskije (Sarajevo 1968.
str. 488) preveo je Mehmed Muje-
zinović iz pišćeva autografa, koji
se nalazi u ovoj biblioteci. Prevodi-
lac je propratio prevod brojnim
bilješkama (oko 800) od kojih pre-
ko dvije trećine su na temelju po-
dataka iz sarajevskih sidži.la. Mu-
jezinović je i II drugim svojim ra-
dovima koristio (i koristi) sara-
jevske sidži1e i Kroniku M. E. Ka-
dića. To se u pn'om redu odnosi
Da mnoge natpise, kojih je nesta·
lo, a u Kadića su zabilježeni (npr.
radovi Turski natpisi II Sarajevu
lz XVI vijeka. PriJ07..! za orijental-
nu filologiju, 11/1951, str. 95--114;
Turski natpisi XVI vijeka u Bos-
ni i Hercegovlnl. Prilozi za orijen-
talnu (ilologiju, VIII-IX/1958-59;
Turski natpisi Iz XVII vijeka u ne-
koliko mjesta Bosne 1 Hercegovine.
Prilozi 7.8 orijentalnu filologiju,
XTI-XJJl/1962-6J, Sl'. 175-208).
I o Kadiću kao epigrafičaru, Muje-
zinović je napisao poseban rad
(Glasnik VIS-a, X 1959, br. 4-6, sir.
175--176; Xlf1960, br. 1-3, str. 12-
19, br. 7-9, str. 316-326, br. 10-12,
str. 466--481). U njemu je također
korištena Kronika M. E. Kadića.
Alija Bejtić je također uveliko
koristio materijale Gazi Husrev-be-
gove biblioteke II brojnim svojim
radovima. Počev od Elčl Hadži lb-
rahim.paJlna vakufa u Travniku
EI-Hidaje, V/1941-42, br. 7, 8-10 i
11-12), pa Sarajevsko roblje u XVI
stoljeću (Osvit, 1/1942, br. 13, str.
2-3 i br. 14, str. 2-3); Popis konaka
II Sarajevu (Osvit 11/1943, br. 58,
str. 13); O jednom sldHlu lz 1763.
-1770. godine (Osvit, IT/1943, br.
158
90, str. 4-5); Iz proJIosti Mevluda u
Bosni i Hcrcegovini (EI-Hidaje,
VI/1942-43, br. 6-8, str. 205--213);
Pačadžl Hadži Nesuhova džamlja I
mahala u Sarajcvu (EI-Hidaje, VII
1942-43, br. 10-11, str. 317-322);
Spomen.lcI osmanUjske arhitekture
u Bosni I Hercegovlni (Prilozi za
orijentalnu filologiju, sv. Tn-IVI
1953, str. 229-297); Bosanski na-
mjesnik HadžJ Mehmed paJa Ku-
kavica i njegove zadužbine u Bo-
snJ t Hercegovini (Prilozi za ori-
jentalnu filologiju, sv. VI-VII/1956
-57, str. 77-114), Bejtić je pored
ostalog koristio sidžile sarajevskog
šedatskog suda kao i Kroniku M.
E. Kadića.
Materijalima iz Kadićeve Kro-
nike poslužio se i Adem Handžić
kada je pisao svoju radnju Bosan-
ski namjesnik Hcklm.()glu All-paša
(prilozi za orijentalnu filologiju,
sv. V/19S4-55, str. 135--180).
Popis člfluka u rogatIčkom ka-
diluku iz 1835. godine (prilozi za
orijentalnu filologiju, sv. XIV-XVI
1964 - 65, str. 189 - 271) je
Avdo Sućeska izradio na temclju
dokumenta zabilježenog II sidži1u
sarajevskog šeriatskog suda iz spo-
menute godine. I u drugim svo-
jim radovima Sučeska se mnogo
služi materijalima iz sidžila sara-
jevskog šeriatskog suda i Kroni-
kom M. E. Kadića, npr. Ajani -
PrUog izučavanju lokalne vlasti u
naJlm zemljama za vrijeme Tura-
ka. Sarajevo. 1965.; Mal1kana
doiJvotnJ zakup državnih dobara II
Osmanskoj driavi (Prilozi za ori-
jentalnu filologiju, sv. VIII-lXI
1958-59, str. 111-142); Mjesto mu-
teseUma u lokalnoj upravi do Tan-
umata (Godišnjak Pravnog fakul-
teta u Sarajevu, VII/1959, str. 295
-31S); Promjene u sistemu izvan-
rednog oporezivanja u Turskoj u
XVII vijeku I pojava tekalif-šak-
ka (prilozi za orijentalnu filologi-
ju, sv. X-XI/1960-61, str. 75--112);
Taksit - Prilog izučavanja dažbln-
skog sistema u naJlm zemljama
pod turskom vlašću) Godišnjak
Pravnog fakulteta II Sarajevu, VIII
jI960, slr. 339-360); Specifičnosti
drlavno-pravnog položaja Bosne
pod Turcima (Godišnjak Pravnog
fakulteta u Sarajevu, Xj1962, str.
317-361 i XTI/1964, str. 99-114);
Vilajetski ajanI (Godišnjak Društva
istoričara BiH, XIIlj1962, slr. 167
-198); O nastanku člfluka II na-
šim zemljama (Godišnjak Društva
istoričara BiH. XVlj196S, str. 37-
S7); Seljačke bune II Bosni II XVI]
i XV]]] stoljeću (Godišnjak Druš-
PRILOG BIBLIOGRAFIJI O GAZI
HUSREV·BEGOVOJ BIBLIOTECI
Gazi Husrevbegova biblioteka
je svratila na sebe pažnju kultur-
ne javnosti naše još početkom ovo--
ga stoljeća. Ne samo da su se po--
čeli koristiti njeni knjižni fondovi
od strane historičara i kulturnih
poslenika, nego se i o njoj, kao
kulturnoj ustanovi, pOčelo pisati i
ukazivati na blago, koje ona čuva
i posjeduje. Dr. Cira Truhelka je
prvi pisao kod nas o ovoj bibli-
oteci kao kulturnoj ustanovi. Od
njega do danas o Gazi Husrevbe·
govoj biblioteci napisano je mno-
go članaka i osvrta, kraćih i du-
žih. Ima tu novinskih reportaža
do studioznih napisa. Radi potpu-
nije informacije donosimo popis
tih radova:
Aličić, Ahmed: Za Glasnik Gazi
Husrevbegove knjižnice. - Osvit.
Ij1942, br. 23, str. 2-3.
Bejtić, Alija: Gazi Husrevbego--
va knjižnica i njen značaj za na-
šu povijest. - Osvit. lIj 1943, br.
91, str. 6.
D. H.: Gazi Husrevbegova knjiž-
nica. Povodom vijesti da vakuf na-
mjerava postaviti tu ustanovu na
nove temelje. - Jugoslavenski lisI.
XIIIj1930, br. 8J, str. 5.
tva istoričara BiH, XVIIjl966---fl7,
str. 163--207).
Niti su ovim iscrpljeni svi rao
dovi navedenih autora, niti su spo-
menuli svi, koji su koristili mate-
rijale Gazi Husrev-begove bibliote-
ke .. I mnogi su drugi (Derviš Butu-
rović, Muhamed Hadžjjahić, Seid
Traljić) koristili i koriste bogate
fondove ove naše kulturne inslitu-
cije u svojim znanstvenim radovi-
ma.
M. TRAUIC
I
Dobrača, Kasim: Gazi Husrev-
begova biblioteka u Sarajevu i ne-
ki njeni važniji orijentalni rukopi-
si. - Glasnik VIS-a. XII/1961, br.
4-6, str. 144-149.
Dobrača, Kasim: Gazi Husrev-
begova biblioteka u Sarajevu. -
Katalog arapskih, turskih i perzij-
skih rukopisa. Knjiga I. Sarajevo.
1963. Str. XIII·XVI.
E. N.: Gazi Husrevbegova knjiž·
nica kao kulturna ustanova. - Mu-
slimanska svijest. 1/1936, br. 13,
str. 6.
Gazi Husrevbegova knjižnica.
Bogato vrelo historije Bosne i Bal-
kana. Kur-an Sokolovića. Biseri
orijentalne ornamentike. Mozaik.
Egzotična zemljopisna karta. -
Večernje novosti. 1I1/ 1924, br. 157,
str. 3.
Kadić, Rešad: Povijesne i umje-
tničke dragocjenosti Gazi Husrev·
begove knjižn.ice, stare preko 400
godina. - Sarajevski novi list. l j
1941, br. 396, str. S.
Kulenović, Hakija: Ukrasi i mi·
nijature u Gazi Husrevbegovoj bib-
lioteci u Sarajevu. - Glasnik VIS-a.
1I/1951, br. 4-6, str. 168-172.
159
 Mujezinović, Mehmed: Gazi Hu·
srevbegova biblioteka u Sarajevu.
Sarajevo. 1968. Str. 12 (nepaginira·
nih). Izdanje DruJtva konzervato-
ra Bosne i Hercegovine. Serija H.
Broj 8.
Skarić. Vladislav· Biblioteka Be-
gove džamije u Saraje\'u. - Jugo-
slavenska njiva od 29. X 1921. ls·
ti članak je prcštampan u Glasni·
ku VIS-a. XXIX 1966, br. 34, str.
105-106.
Spaho, Fehim: Gazi Husrevbe·
gova knjižnica. - Novi Behar. IV
1930-1931, br. 2-3, str. 31-33-
Spaho, Fehim: Gazi Husrevbe·
gova knjižnica. - Spomenici Gazi
Husrevbegove 400-godiJnjice. Sara
jevo. 1932. Str. 74--84. - ProJiren
i dopunjen članak iz Novog Beha
ea.
Sulejmanpa.§ić, Mehmed: Saray-
bosnada Gazi Husrev bey kutupha·
nesi. - Val'lik. 1940. Broj 172 (od
t. IX ).
Sabanović, Hazim: Nale orijen-
talno blago. - Osvit. 1/1941, br. ~7.
- Govori se o Gazi Husrev·bego-
voj biblioteci i Orijentalnoj zbirci
Jugoslavenske akademije znanosti
i umjetnosti.
Sabanović, Hazim : Gazi Husrev·
begova biblioteka u Sarajevu. -
Glasnik VIS·a. II 1951, br. 1·3, str.
14--23.
Sabanović, Hazim: Značaj Gazi
Husrevbegove biblioteke II Saraje·
vu. - Glasnik VIS-a. tr 1951, br.
4-6, str. 133--138.
Sabanović, Hazim: Istočna dje-
la na!ih pi<:ac(l II Ga1i Huo;revbe-
govoj biblioteci. - Glasnik VIS-a.
n 1951, br. 7·9. str, 251-257.
Sabanović, Hazim: Povodom iz·
da\1anja kataloga rukopisa Gazi
Husrevbegove bibliOleke. - Glas·
nik VIS-a. I 1950, br. 1·3, str. 49
-52.
160
Sabanović, Haz.im: Husrevbego-
va biblioteka u Sarajevu. - Bibli·
otekar. VIII 1956, br, '.2, str, 45
--62.
Sahinović, Munir Ekremov: Hu·
srel'begova knjižnica. Obzor,
LXXV 1935, br. 74, str. I i br. 75,
str. I.
Seva, Mustafa: Gazi Husrevbe·
gova biblioteka u Sarajevu sa os-
vrtom na njen istorijski razvoj i
njenu ulogu u sada~njosti. - Glas-
nik VIS-a. VI 1955, br. )·2, str, 17
-36.
T raljić, Seid M.: Važne prinove
u Husrevbegovoj knjižnici. - Ob-
I.or. LXXVll I 1938, br, 17. str. 1- 2.
Traljić, Seid M.: Gazi Husrev·
begova knjiinica. Najbogatija zbir·
ka vrela za povijest Bosne i Her-
cegovine u doba četiristogodi~nje
turske uprave, - Hrvatski dnev-
nik, IV: 1939, br. 1270, sir. 15.
Traljić Mahmud: Hand!itev rad
u Gazi Husrevbcgovoj knjižnici·Ku·
I f
tubhani. - Osvit . IV 1944, br. 127,
sir, 6,
Traljić, Mahmud: Gazi Husrev-
I \
begova knjižnica pod upraviteljs-
Ivom Hadži Mehmed er. Hand'.ića .
- EI.Hidaje. VIII 1944--45, br, 2.3,
str. 92-95.
Truhelka, Ciro: Gazi Husrelbeg. I
Njegov život i njegovo doba. Sara·
jevo, 1912. - O biblioteci na str.
71-72.
Kako je sarajevski rranjevac
olae Pervan spasio dragocjenu Ga·
ri Husrevbegovu knjižnicu. - Sa·
rajevski novi list. 111941, br. 146,
str. 5. J
Kolak, Vojka: Zborno mjesto
dobrih - dom savrJenih. Zabilje-
ženo II Gazi Husrev-begovoj bibli·
oteci. - Odjek. XVIII 1965, br. 12,
str, II.
M. TRAUIC
 SADRZAJ

- Dr Mustafa Kamarić: Povodom prvog broja _Analae - 3

- Osman A. Sokolović: Pjesnik Aga-dede iz Dobor-grada o svome
7.avičaju pogibiji Osmana II - - - - - - - 5

- Fejzulah Hadtibajrić: Uvodne tesavufske interpretacije Abdulaha

Bo§njaka 35
- Salih Trajka: Kronogrami sarajevskog muftije Muhamed Sakir
efcndije Muidovića - - - - - - - - 49

- Kasim Dobrača: Skriptorij II Foči II XVI stoljeću 67

- Ismet Rizvić: Iluminirani rukopisi II Gazi Husrev-begovoj biblioteci 75

- Mehmed Mujez.inović: Diplome kaJigrafa Islamovića II Gazi Hus-

rev-begovoj biblioteci 91

- Alija Nametak: Marginalije iz naše kulturne historije 95

- Ibrahim Kemura: Malićeva kolekcija II Gazi Husrcv-begovoj bib-
lioteei - - - - - - 103

- Hifl.ija Hasandedić: Muslimanske biblioteke II Mostaru - 107

- Branko Culić: Jedan zanimljiv bibliografski projekat 113

- Fehim Nametak: Prevodilački Tad Fehima Spahe 119 I

- Jovan Jovanović: Reagovanje muslimana u Rusiji j muslimanske
štampe u Bosni povodom smrti Lava Nikolajevića Tolstoja - - 125

OsvrtI

- ln memoriam (Dr M. Hadžijahić) - - - 131

- Iz prošlosti Gazi Husrev-begove biblioteke (M. Traljić) 149

- Stampa o prvom svesku Kataloga arapskih, turskih i pe17jjskih

rukopisa (M. Traljić) - - - - - - - - 152
- Korištenje fondova Gazi Husrev·begove biblioteke (M. Traljić) 155

_ Prilog bibliografiji o Gazi Husrev-begovoj biblioteci (M. Traljić) - 161