_CROATICA CHRISTIANA PERODICA CASOPIS INSTITUTA ZA CRKVENU POVIJEST KATOLICKOG BOGOSLOVNOG FAKULTETA SVEUCILISTA U ZAGREBU God. XV Zagreb 1991. Broj 27 rasprave i prilozi UDK 949.713:348.7:908(497. 13) Cissa PROBLEM CISSE I NJEZINE BISKUPIE Stanko Josip SKUNCA, Zadar U historiografiji antike u nasim krajevima jo8 nije konaéno razrijeSena enigma Cisse, grada i otoka na sjevernom Jadranu, koji je bio lokacija drZavne bojadisao- nice u carsko doba i sijelo biskupije u kasnoj antici. Da li je to bio otok i grad na zapadnoj obali Istre ili danaSnji otok Pag sa svojim glavnim naseljem na mjestu danainje Novalje? Povod raspravi pruzio je Plinije Stariji, koji u svojoj Prirodnoj povijesti naoko govori o dvije Cisse: jednoj na otoku Pagu, u dana’njoj Novalji, io drugoj »pored zemlje Histrae (juxta Histrorum agrum). Vetina starijih historiografa, a i neki noviji, zanimaju se za istarsku Cissu, ali otkad su u Novalji otkriveni znatajni starokr8¢anski spomenici, sve vie ima argu- menata za padku Cissu. NaSa je postavka ne samo da je Cissa na Pagu bila lokacija rimske dréavne bojadisaonice i sijelo biskupije nego da istarska Cissa nije nikada ni postojala. U zbirci dréavnih sluzbi Rimskog Carstva, poznatoj pod naslovom Notitia dignita- tum, spominje se »prokurator cissanske bojadisaonice za Veneciju i Istru« iz 5. stoljeéa." U spisima jedne sinode u Gradu kod Akvileje god. 579. medu drugim biskupima potpisnicima sinode spominje se »Vindemije biskup cessanski«. Ta je sinoda bila sazvana prigodom posvete nove katedrale sv. Eufemije u Gradu, gdje je akvilejski metropolit ja smjestio novo sijelo svoje biskupije, poSto su 568. Langobardi zauzeli Akvileju. Spisi ove sinode nisu nam, doduse, stigli izravno, nego o njima govori jedna kasnija sinoda iz 827. u Mantovi, kad se rjeSavalo pitanje razgraniée- nja gradeske i akvilejske patrijarsije. Na toj se sinodi nije osobno pojavio grade8ki patrijarh Venerije, nego je poslao svog dakona Tiberija, koji je prilozio spise sinode u Gradu 579. Medu potpisnicima tada prisutnih biskupa bio je i Vindemije cessanski,? 1 O. SEECK, Notitia dignitatum occident. XI, 67: Sub dispositione viri illustris comitis sacrarum largitionum... procutator baphii Cissensis Venetiae et Histriae. 2 Mon. Ger. Hist. Legum sectio III, Concilia, tomi Il, pars Il. pp. 588-589. Vidi kod: G. CUSCITO, 1! primo cristianesimo nella Venetia et’ Histria, »Antichitd altoadriatiche«, XXVIII, kao i separat, str. 64; ISTI, La fede calcedonese e i concili di Grado a. 579 ¢ di Marano a. 591, »Antichit2 altoadriatiche«, XVII (1980), str. 229Istog biskupa spominje i Pavao Dakon u (720-799) u svoioj povijesti o Langobar- dima, opisujuéi historiju akvilejske shizme u 6. i 7. stoljecu: »Egzath Smaragd, doSavsi iz Ravene u Grado, sam osobno izvuée iz bazilike patrijarha Severa i odvede u Ravenu zajedno s ostalima trima biskupima iz Istre, to jest Ivanom Poreéaninom, Severom (iz Trsta) i Vindemijem (iz Cesse)«.? Istrazivati ovog problema imali su nekoliko razloga da drze kako je ovdje rijet o biskupu Cisse u Istri u oem smislu: 1. Plinije Stariji u svojoj Prirodnoj povijesti spominje otok Cissu iuxta Histrorum agrum. Plinije, doduse, govori na drugome mijestu 0 Cissi nabrajajuéi gradove i otoke Liburnije, ali to je druga Cissa, misle ti autori, i nema veze s onom u Istri, odakle je biskup Vindemije. 2. Biskup Vindemije izritito se spominje medu istarskim biskupima, prema tome nema raz- loga vjerovati da je on bio iz Cisse u Liburniji. 3. Sijelo carske bojadisaonice bilo je u Istri, jer se izriGito kaze »za Veneciju i Histrijue. 1. Postojala je samo jedna Cissa na sjevernom Jadranu se se pozivaju na Plinijev naved o Cissi iuxta Histro- Pobornici istarske Cisse naj rum agrum. . Plinije je u svojoj knjizi donio dva popisa otoka sjevernog Jadrana. Prvi je u opisu Venecije i Histrije kao 10. regije Italije. lako tamo kaze da je rijeka RaSa granica Italije i povetak Liburnije, on pod istim naslovom nastavija govoriti o narodima i gradovima Liburmije. Rijet je o plemenima koja su zadréala privilegije italskog prava jo iz vremena Cezara, koji je bio granicu Italije pomaknuo do rijeke Krke, dok ju je August ustalio na rijeci Ravi.’ PoSto je nabrojio istarska i liburnska plemena i gradove na kopnu, Plinije nadodaje: U tom su zaljevu otoci s gradovi- ma, osim onih gore navedenih, Absorcij (Osor), Arva (Rab, Kreksi (Krk), Cissa (Pag), Portunata (2).° Drogi popis otoka ovoga podruéja Plinije donosi u 151 glavi iste knjige popisujuéi sve otoke Jonskog i Jadranskog mora. Tu se medutim sluzi drugom terminologijom: Do podrucja Histra su Cissa, Pullarije, Absirtidi, kako su ih nazivali Grei po ondje ubijenom Medejinu bratu; do njih su Elekteidi, Koji se tako zovu po smoli koja bi s njih tekla, a koju oni zovu »elektrume, najoti- tifi dokaz gréke ispraznosti, jer to sto oni navode nije nikad bilo. Nasuprot Zadru je Lissa..." Za vecinu pobornika istarske Cisse to bi bio ktunski dokaz 0 postoja- nju istarske Cisse, grada i otoka na zapadnoj obali Istre. Oni naime dre da postoje dvije Cisse, istarska i liburnijska. I povrina analiza obaju tekstova pokazuje da se Plinije tu sluZio s dva izvora, sto vjerojatno ni sam nije opazio.’ U prvom se sluzi suvremenom i pouzdanom termi- nologijom, vjerojatno registrom cara Augusta, dok mu je izvor drugog navoda statistika provincije,* koja je imala stare gréke izvore ispepletene mitologijom. Prema veGini jstrazivata Absirtidi bi oznatavali otoke Cres i Losinj, a Elekiridi 3 PAULI DIACONI, De gestis Langobardorum, II, 26 (Migne 95, Paris, 1851, str. 527). 4 A. DEGRASSI, I confine nord-orientale dell ‘Italia romana, ricerche storico-topografic- he, Bernae, 1954, str. 94. S Hist. nat., IIT, str. 129. Vidi: M. SUIC, Anticki grad na istocnom Jadranu, Zagreb, 1976, Dodatak, str. 297. 6 Hist. nat., II, str. 151; SUIC, stx. 298. 7 DEGRASSI, nav. dj., str. 94. 8 Isto.Krk i druge liburnske otoke Koji su se nalazili na tzv. »jantarskom putu« (elek- tron-jantar).? Sto se tige naziva Pullaria, on ofito oznagava grupu otoka, na sto ,_ bi upucivao etimon »pullus« — mladunéad ptica, piliGi i sl. Neki misle da taj naziv, poznat Tabuli Peutingeriani i Anonimu Ravenjaninu, oznagava otogje Brijuni.”” Prema drugima rijet je o Losinju s okolnim otogi¢ima,"" a mozda je rijet 0 otogja sjeverozapadno od Zadra. T Konatno Sto da kaZemo 0 Cissi u ovom nabrajanju? Redoslijed bi sugerirao da je tijet 0 nekom istarskom otoku, ali zaéuduje Plinijeva povrnost pri navodenju ovog popisa, zaboravljajudi na tognost prvog nabrajanja. Iz.toga je jasno da Pli je, iako je bio zapovjednik rimske flote, nije poznavao ovo podrudje, te da je njegov »enciklopedizam skuéeni i brzopleti prakticizame." Naziv Cissa, prema veini istrazivata, spada u grupu nazivija najstarijeg, mediteranskog podrijetla (kao Issa, Lissa, Lissos), iako moze biti i grékog korijena: xicoa(att. dugorepa svraka, na sto bi upucivao izduzeni oblik otoka Paga. U svakom sluéaju naziv je velo star, pa ga Plinije navodi u oba popisa otoka. Je li moguée da jednom misli na jedan, a drugi put na drugi otok? Nema sumnje da on Zeli nabrojiti samo vainije jadranske otoke (clarae) iduci od sjevera prema jugu. Najprije spominje neke »pred uS¢em Timave« (ante ostia Timavi), poznate u ono doba po toplim izvorima, Po na’em misijenju tim je sve rekao o otocima zapadne obale Istre. Svi su oni naime vrlo maleni i beznatajni. Nakon toga potinje nabrajati one koji slijede poslije istarskog poluotoka iuxta Histrorum agrum, i sve dakle otoke upotrebljava ovdje grupne nazive, osim za jer je po negem odskakala i bila poznata starim autorima. To Sto je stavijena na prvo mjesto ne mora nuzno znatiti da je i geografski prva, imajuéi u vidu Plinijevu povrsnost i osobno nepoznavanje kraja. Stoga dréimo da Plinije u oba nabrajanja govori 0 istoj Cissi, onoj liburnijskoj, kao sto je dréao Mayhoff® i dr. Isto tako Zeiller, govoredi o cissanskoj biskupiji, drzi da Plinije pozna samo jednu Cissu, onu libur- nijsku."* U prilog naSoj tvrdnji navodimo i slijedeée. Opisujuéi Istru i njezine gradove u 129. glavi IIL. knjige Plinije nabraja sve grado- ve: Aegidu, Poret’, Pulu i Nezakcij, o nekoj Cissi ni spomena. Naprotiv, opisujuéi gradove i otoke Liburnije, u 139. glavi Cissu izrigito spominje i to pravilnim redo- sljedom. Da je Cissa otok i grad postojao na zapadnoj obali Istre, onda bi je, zacijelo. spomenuo jo§ koji stari autor, sto nije sluéaj. Tako Tabula Peutingeriana, sastav- jena na temelju itinerara iz 3. stoljeéa pozna Cissu (Sissa), ali u blizini Zadra. 9 §. BATOVIC, Prapovijesni ostaci na zadarskom otodju, »Diadora« 6 (1973), str. 14. 10 P. COPPO, Del sito de Listria (A. DEGRASSI, Di Pietro Coppo e delle sue opere, u: »Scritti vari di antichita« IV, Trieste, 1971), str. 415; NISSEN, Ital. Land, WI, 1, str. 240; M. BARATTA - P. FRACCARO, Ailante Storico, I, Tab. 16; A. DEGRASSI, porti romani dell ‘Istria, AMSI V, Venezia, 1957, str. 821. 11 E. DESJARDINS, La table de Peutinger d'aprés Uoriginal conservé a Vienne, Paris, 1869, str. 255; MILLER, [t, rom., c. 490; A. GNIRS, Jahresberichte der K. und K. Marine ~ Unterrealschule Pola, 1902, str. 28; B. SARIA, Pullaria, »R. E.«, c. 1967; G. NOVAK, Topografija i emografija rimske pokrajine Dalmacije, Sup|. »Bulletino Dalma- toe XXXVIIf, 1918, 27, ili »Nastavni vjesnik« XXVI. 12 B. PARATORE, I! profilo della letteratura latina, Bologna, 1963, str. 326. 13 C, PLINHE SECUNDI, Naturalis historia (ed. C. MAYHOFF). 14 J ZEILLER, Les orgineschretiennes dans les provinces danubierines, Paris, 1918, sr 3