Roman iz>serlje ČUVARI VISOČJA

MONICA
McCARTY
Strijela

FKnjige.Club //
Naslov izvorika
The Arrow (Highland Guard #9)

Roman iz serije ČUVARI VISOČJA

S engleskoga preveo
JOSIP KOVAČEVIĆ

2
Svim čitateljima koji su tražili
ovu knjigu od prvog dana i koji očito znaju kako cijeniti malo poslastice za oči.
Ova je za vas! I svim "muškobanjastim" djevojkama u svijetu (u OED-u piše da se
riječ prvi put spominje 1592!) koje su otkrile da je u redu više voljeti sport od
Barbie-lutaka i još uvijek povremeno nose suknje. :)

3PREDGOVOR

L jeto Gospodnje tisuću tristo dvanaesto... Šest godina Robert Bruce sa svojom je
tajnom skupinom elitnih ratnika poznatih kao Čuvari Visočja vodio novu vrstu
rata protiv Engleza koji su željeli preoteti krunu s glave kralja Roberta i učiniti
Škotsku feudom na čijem bi čelu bio engleski kralj.
Da bi pobijedio najmoćniju vojsku u kršćanskom svijetu, nadmoćnu u broju,
oružju i obuci, Bruce je odustao od viteškog načina borbe i usvojio "gusarsko"
ratovanje žestokih ratnika iz Visočja i Zapadnog otočja. Kao i Norvežani koji su se
iskrcali na britansku obalu stotinama godina prije, Bruce je neprijateljima utjerao
strah u kosti iznenadnim napadima, zasjedama i spaljivanjem zemlje kako iza
njega ne bi ostalo ništa, čime je pobijedio u borbi za škotske pokrajine.
Ali budući da engleski garnizoni još uvijek okupiraju važne škotske dvorce, a on
na raspolaganju ima vrlo malo opsadnog oružja, Bruce će morati postati još
domišljatiji te koristiti lukavost, smicalice i posebne vještine muškaraca u
Čuvarima Visočja kako bi ih ponovno zauzeo.
4
PROLOG
Moss Wood, Lochmaben, Skotska, ožujak 1307.

C ate je mislila da nema ničega goreg od užasnih jecaja i umirućih vriskova, ali
prevarila se. Tišina mrtvih bila je neizmjerno gora.
Sklupčana u vlažnoj tami starog bunara, njihala se naprijed-nazad u ledenoj,
drhtavoj grozi, pokušavajući ne misliti o tome gdje se nalazi ili što bi moglo
gmizati oko nje.
Oči su je pekle od suza koje su joj ponestale satima prije. Plakala je i vrištala
tražeći pomoć dok nije ostala bez glasa. Bila je tako žedna, ali nije se usudila moliti
se za vodu. Bila je svjesna što bi se dogodilo da počne kiša. Koliko bi vode bilo
potrebno da se stari bunar napuni, centimetar po strašni centimetar, dok čeka da
je netko pronađe?
Ali Englezi nisu namjeravali da je itko pronađe. Nakon ubilačkog divljanja
vojnika, ostavili su je ovdje da umre. Da polako umre od gladi ili se utopi - nije ih
bilo briga što od toga. Bila je to kazna jer je pokušala spasiti svoju...
Jecaj joj zastane u grlu. Toplina joj navre na oči. Svoju majku. Oh,
Bože, majko!
Zaklopi oči pokušavši otjerati sjećanja. Ali budući da je bila sama u tami, nije se
imala gdje sakriti. Došla su bubnjajući joj mislima u lavini novog užasa.
Cate je pecala na rijeci kad je začula topot konja. Od njihova broja kosa joj se
nakostriješila na tjemenu. U malom, izoliranom selu skrivenu u šumovitim
brdima u okolici Lochmabena imali su vrlo malo posjetitelja. U tim opasnim
vremenima kad se odmetnik grof od Carricka (kralj Robert, kako se okrunio)
nedavno vratio u Škotsku nakon što je godinu prije bio prisiljen pobjeći, toliko
jahača moglo je značiti samo jedno: nije dobro. Bilo je to ili još Bruceovih ljudi u
potrazi za utočištem u zemlji predaka kralja odmetnika - čime je malo
5
selo u kojem su uglavnom živjeli žene i djeca u još većoj opasnosti - ili, još gore,
engleski vojnici čiji je garnizon u obližnjoj Bruceovoj tvrđavi Lochmaben i koji
okreću svaki kamen i provjeravaju svako selo tražeći razbojnike ili "pobunjenike"
koji su im pomagali.
Nije se trudila spremiti mrežu ni nit za ribolov (ni cipele koje je skinula i ostavila
na obali); samo je potrčala. Obuzeo ju je strah kad su joj mislima počele strujati
priče o novom valu engleskog terora. Muškarci raščetvoreni konjima, silovane
žene, pretučena djeca, opljačkane i spaljene kolibe, a sve da bi se susjed okrenuo
protiv susjeda. Da bi pronašli pobunjenike i kaznili ih. Cate nije voljela "kralja"
Roberta, ah čak je i on bio bolji od engleskih "gospodara".
Bože, pomozi ako Englezi ikad saznaju da je selo pružilo utočište šačici Bruceovih
ljudi koji su preživjeli masakr nekoliko tjedana prije kod Loch Ryana. Cate je
upozorila majku - koju su poštovale ostale žene - da to ne čini, ali Helen od
Lochmabena nemoguće je odgovoriti. To im je dužnost, rekla je; čak i lišen zemlje,
kralj odmetnik bio im je vladar.
Cate je bila na pola puta do sela kad je začula prvi vrisak. Srce joj poskoči od
panike i pojuri kroz drveće i grmlje ne obazirući se na granje koje joj je grebalo
obraze ni kamenje koje joj se urezalo u gola stopala. Dok je pecala, povezala je
donji dio tunike oko struka otkrivši udobnije kratke hlače koje je ponekad skrivala
ispod kako ne bi uzrujala majku.
Prva koliba na rubu sela pojavila se u vidokrugu; pripadala je njezinoj prijateljici
Jean. Otvori usta kako bi je dozvala, ali vrisak joj zastane u grlu. Cate stane
potpuno skamenjena i osjeti kako joj se želudac okreće, a zatim diže. Jeanina
majka ležala je na zemlji, a krv joj je i dalje tekla iz svjetlocrvene duboke
posjekotine duž vrata. Jean je ležala preko nje, stisnuta uz majku gdje je pala s
kopljem u leđima.
Upravo je zbog toga i strahovala. Tucet engleskih vojnika sjatio se u kolibicu
poput skakavaca odjevenih u čelični oklop, kuge koja je iza sebe ostavljala samo
smrt.

6
- Ako naiđete na išta vrijedno, sve spalite - reče jedan od vojnika.
- Iduće selo dvaput će promisliti prije nego što pobunjenicima pruži utočište.
Cate srce poskoči od užasa jer mu riječi nisu ostavljale mjesta sumnji u njihove
namjere. Bilo je to više od kazne; lekcija o onome što čeka sve koji pomognu kralju
odmetniku.
Obuzme je strah kakav nije osjetila nikad prije. Majka. Mora pronaći majku. Mora
doći do nje prije vojnika. Iako su joj zvukovi koji su dopirali od naprijed govorili
da je možda već prekasno. Englezi su bili posvuda.
Pazeći da je ne vide, šuljala se kroz drveće, a svaki korak i svaka koliba koju je
prošla potvrđivali su joj najgore strahove. Bio je to zlobni, krvavi masakr. Vojnici
nisu poštedjeli nikoga. Starci, žene, djeca, čak i bebe pobijeni su pred njezinim
užasnutim očima. Dvadeset sedam. Toliko je ljudi ostalo u nekad velikom selu.
Ljudi koje je znala i za koje je marila cijeli život.

Nemoj sad razmišljati o tome. Želudac joj se opet okrene dok joj se tijelo pokušavalo
riješiti užasa, ali znala je da nema vremena. Mora stići do...

Eno je! Napokon spazi kolibicu koju je dijelila s majkom i očuhom

- drugim - dok nije ubijen prošlo ljeto. Da je u Cateinim plućima ostalo išta zraka,
uzdahnula bi s olakšanjem.
Za razliku od ostalih koliba od pletenog šiblja i žbuke, oko nje nije bilo roja
vojnika. Bilo je jezivo tiho. Hvala Bogu, stigla je do majke na vrijeme.
Vrisak probije iluziju mira poput noža. Srce joj se smrzne od čistog užasa. Iako
nikad nije čula majku da tako zvuči, nagonski je znala da je to ona.
Cate je možda imala samo petnaest godina, ali vidjela je dovoljno rata i engleskih
gadosti da bi joj se misli odmah napunile groznim slikama. Ali na silu ih je
istjerala iz glave. Nemoj razmišljati o tome. Vrisak znači da je još uvijek živa. To je
jedino bitno.
To je jedino na što se Cate usredotočila dok se šuljala prema kolibi, u svakom
trenutku očekujući da će vojnici izletjeti odnekud i uhvatiti
7
je. Srce joj je prestalo kucati i činilo se da jedva diše dok je kružila oko kolibe.
- Ne, molim vas! - Prestravljeni, moleći glas majke smrznuo je Cate na mjestu. -
Molim vas, nemojte mi povrijediti dijete.
Cate zagrize usnu i spriječi jecaj koji joj se pojavio u grlu. Majka joj je više od osam
mjeseci nosila dijete mrtvog očuha. Drugo dijete, za koje je morala čekati više od
petnaest godina kako bi zatrudnjela. Bilo je teško reći je li više uzbuđena Cate ili
njezina majka zbog nove bebe. Cate nije bilo briga hoće li dobiti brata ili sestru.
Napokon će imati nekoga.
Molim vas, nemojte ih povrijediti.
Šuljajući se preko ograde koja je ograđivala nekoliko preostalih životinja - svinju,
staru kozu, nekoliko kokoši i jednoga zločestog pijetla - osvrtala se tražeći bolje
oružje od nožića koji je nosila na remenu oko struka kako bi očistila ribu. Od
nekoliko alata za obradu zemlje smještenih pokraj stražnjeg ulaza zgrabila je
najstrašniji: motiku s dugom drškom. Oštar srp za žetvu žitarica bio bi bolji, ali u
šumi nisu imali usjeva osim nekoliko vrsta otpornog povrća koje su mogli uzgajati
u malenom vrtu.
Začuje glasno roktanje i više nije mogla spriječiti maštu. Znala je što to znači, ali to
je i dalje nije pripremilo na prizor s kojim se susrela kad je iz stražnje prostorije
gdje su držali životinje preko zime ušla u prostor za život.
Majka joj je ležala na stolu gdje su doručkovali prije samo sat vremena, a vojnik u
oklopu i plavo-bijelom ogrtaču nagnuo se nad njom. Bio je leđima okrenut Cate,
ali po pokretima bokova između majčinih raširenih nogu bilo je očito što čini.
Držao je podlakticu na grlu njezine majke kako bi je spriječio da govori - i diše.
Majčine već razrogačene oči otvorile su se još više u novom naletu panike kad mu
je preko ramena ugledala Cate. Cate je čula nijemu molbu da ode, da pobjegne i
ne osvrće se, da ostane na sigurnom, ali nije ju mogla poslušati. Majka je bila
jedina osoba na svijetu koju je voljela. Nije mogla dopustiti da umre.
Cate stisne prste oko drvene drške i mišići joj se spremno napnu. Ne po prvi put,
poželjela je da je veća. Uvijek je bila mala za svoje
8
godine, a nestašica uzrokovana ratom i engleskom okupacijom njezinu je vitku
figuru učinila suhonjavom. Ali naporno je radila i ono preostalo meso na kostima
bili su mišići.
Skupivši svu snagu koju je imala, Cate podigne motiku visoko i zamahne koliko je
mogla prema vojnikovoj glavi. Ali zacijelo je osjetio da se približava i okrenuo
glavu dovoljno brzo da izbjegne udarac u sljepoočnicu gdje je ciljala. Umjesto
toga, željezna motika udarila ga je u čeličnu kacigu. Sila je bila dovoljna da posrne
i makne joj se s majke, ali, nažalost, ne da padne na tlo.
Opsuje i krene na nju pogleda tako bijesna i zlobna da ga ne bi zaboravila ni da
proživi tisuću života. Njegove crte lica - iako su bile izvrnute - urezale su joj se u
pamćenje. Tamne, ravnodušne oči, oštar orlovski nos, tanki brkovi i uredno
podšišana brada. Imao je lijepo oblikovano lice poput plemića, a ne grube, krupne
crte lica nasilnika kao što je očekivala. Norman, rekla bi. Ako ne po rođenju, onda
po nasljeđu. Ali uglađen izgled nije mogao sakriti zlo koje je zračilo iz njega.
Psovao je i vikao.
Majka joj je plakala. - Ne, Caty, ne!
Bez oklijevanja, Cate ponovno podigne motiku. Toliko se usredotočila na zadatak
da nije čula kako se dva muškarca približavaju s druge strane prostorije -
muškarca koja nije ni primijetila - kad ga je silovito ponovno udarila po ramenu.
Zastenje od boli. - Maknite malu kuju s mene!
Jedan od vojnika zgrabi je za ruku. Drugi joj istrgne motiku iz ruke. Nasilnik koji
joj je silovao majku podigne ruku u čeličnoj rukavici i snažno udari Cate po licu
prije nego što se stigla okrenuti. Ali sa zadovoljstvom je primijetila kako mu krv
teče niz ruku. Barem je učinila nešto štete.
Majka joj vrisne i skoči prema Cate pokušavši je zaštititi vlastitim tijelom.
Tad je počela prava noćna mora. Nekoliko sekundi koje će se u Cateinu umu
odvijati iznova i iznova. Dogodilo se tako brzo, a svaka je sekunda prolazila
jezovito sporo.

9
Krajičkom oka Cate spazi bljesak srebra kad je nasilnik izvukao mač iz korica oko
struka. Otvori usta kako bi je upozorila vriskom, ali bilo je prekasno. Oštrica je
pala u jednom okrutnom zamahu preko tijela njezine majke, u trenutku je
porezavši do struka. Majčin izraz pretvorio se iz iznenađenog u užasnut i bolan,
kakav je ostao očajnički dugo vremena. - Volim te... otac... oprosti... - Glas joj je
utihnuo; zateturala je i pala na tlo.
Cate se istrgne iz ruku vojnika uz životinjski vrisak i pokuša je uhvatiti. Međutim
drugi je vojnik zaustavi prije nego što je mogla posegnuti rukom za majkom. Cate
se borila poput divlje mačke, ali jednostavno je bio prejak.
- Što da učinim s njom, kapetane? - upita čudovište koje je upravo sasjeklo
posljednju osobu na svijetu koju je imala.
Nasilnik se sagne kako bi obrisao krv s mača majicom njezine majke, ostavivši
strašan trag crvene boje na tkanini kremaste boje. - Ubij kurvino kopile.
Upotrijebio bih je da završim, ali treba mi žena, a ne jadno dijete u hlačama.
Pronađi mi jednu - naredi prvom muškarcu.
Čovjek koji ju je držao posegne za nožem. Rukom ju je držao poput škripca. Iako
je znala da nema nade, udarala je i vrištala pokušavajući se osloboditi.
Kapetan ju je promatrao s grabežljivim osmjehom na licu, očito uživajući u teroru.
- Čekaj - reče. - Želim da pobunjeničko derište plati za ono što je pokušalo. Baci je
u onaj stari bunar vani. - Široko se nasmije i bijeli mu zubi bijesnu na licu kao
vučji. - Neka pati prije nego što umre.
To se dogodilo satima prije. Koliko sati prije, nije znala. Bilo je jutro kad je Cate
otišla pecati, a nebo je bilo tamno već neko vrijeme. Zadnji plamenovi vatri koje su
vojnici zapalili nedavno su se ugasili.
Sve je nestalo. Majka. Dijete. Prijatelji. Dom. Ostao je samo pepeo i ta odvratna
jama smrti.
Odustala je od pokušaja da se popne van. Iako je sloboda bila udaljena samo
dragocjenih dva metra kad bi ustala, mjesta za uhvatiti se rukama i stati nogama
na kamenim zidovima zdrobila su joj se pod težinom. Pokušala je uglaviti leđa na
zid, ali noge joj nisu bile dovoljno duge da bi stvorila dovoljno pritiska da se
podigne gore.
Umorna, promrzla i mokra, znala je da mora čuvati snagu. Netko će doći po nju.
Netko će je pronaći.
Ali koliko će im trebati?
Svaka minuta u toj jami bila je kao mučenje. Srce joj je tuklo u prsima. Mrzila je
tamu, a ledeni strah postao je pratilac njezine žalosti.
- Nemaš se čega bojati, Mačkice. Tama ti neće nauditi.
Nasmijani glas - poznat čak i nakon što je prošlo toliko godina - izađe iz tame
poput duha progoneći je okrutnim sjećanjima.
Zbog čega je sad pomislila na njega? Pitala se. Oca - pravog oca - koji ju je tješio
nakon noćnih mora kad je bila dijete, ali koji ju je ostavio i nikad se nije osvrnuo
kad je imala samo pet godina? On zasigurno neće doći po nju.
Suza joj klizne iz kuta oka i brzo je obriše. Nije zaslužio njezine suze.
Oči su je žestoko pekle. Bijes je neko vrijeme obuzdavao strah. Ali do iduće se
večeri vratio. Do one poslije pretvorio se u paniku. Do iduće se pretvorio u
očajavanje. A do pete se pretvorio u najgori osjećaj od svih: beznadnost.
Gregor MacGregor osvrtao se po izgorenim ostacima sela mrka pogleda na
hvaljenom licu. Prošla godina rata pokazala mu je neke od najgorih stvari na koje
je čovječanstvo sposobno, ali ovo...
Gorčina mu se pojavi u donjem dijelu grla. Morao se boriti da zadrži sadržaj
želuca unutra. Njegovi drugovi - naročito Eoin MacLean i Ewen Lamont koji su
bili ovdje prije manje od mjesec dana - naizgled su proživljavali isti problem. Kad
je MacLean nestao iza jedne od izgorenih građevina, Gregor je shvatio da je
izgubio borbu.
- Istina je - reče Lamont. - Dovraga, istina je. Tko bi, pobogu, mogao učiniti
ovako nešto? - Oči grubog tragača bile su ukočene od nevjerice kad su se susrele s
njegovima. - Sve te žene i djeca. - Glas mu nestane, a zatim se pretvori u hrapavi
šapat. - Sve su ih ubili.
Lamont okrene glavu. Činilo se da ne očekuje odgovor, a Gregor ga nije ni imao.
Što je mogao reći? Bila je to istina. Čađava tijela koja su pronašli na svakom
posjedu nisu ostavljala mjesta sumnji.
Bijes je zamijenio dio užasa. Više ne, zakleo se. Kad Bruce dođe na prijestolje,
ovako se nešto više neće dogoditi.
Važnost ovog zadatka Bruceu bila je očita muškarcu koji je idući progovorio. Tor
"Poglavar" MacLeod, vođa kraljeve tajne skupine elitnih ratnika poznatih kao
Čuvari Visočja, nije napuštao kralja na više od nekoliko sati posljednjih tjedana.
Osobni tjelohranitelj, pomoćnik, zaštitnik, savjetnik, MacLeod je Robertu Bruceu
bio sve. Ipak, kralj je poslao svog najpouzdanijeg čovjeka da provjeri odane
seljane koji su pružili utočište šačici njegovih ljudi nakon najgore tragedije u
kratkoj vladavini ispunjenoj katastrofama.
Zastrašujući poglavar Zapadnog Visočja opsuje, a kameni izraz otkrije rijedak
tračak osjećaja. - Po prvi put želim da su nam doušnici u krivu.
Gregor kimne glavom. - Kao i ja.
Došli su čim su čuli prve glasine o tome da su se Englezi osvetili selu koje je
pomoglo "pobunjenicima". Napustivši privremenu bazu u brdima i šumama
Gallowaya, požurili su šezdesetak kilometara istočno kroz Dumfries do
Lochmabena. Ali nisu imali priliku spriječiti pokolj koji se tamo dogodio.
Čim im se ponovno pridružio, MacLeod se okrene prema njemu i njegovu
partneru Lamontu. Dvojica Čuvara bila su među šačicom muškaraca koji su
izbjegli katastrofu kod Loch Ryana i sklonih se ovdje. - Ovo nitko nije mogao
predvidjeti. Niste vi krivi - nijedan. Razumijete li?
Glas mu je zvučao grubo i strogo bez trunke sažaljenja ili utjehe. Lamont i
MacLean bili su ratnici; razumjeli su naredbe, a ne tetošenje.
Nijedan muškarac nije odgovorio. Razmijenili su poglede, a zatim Lamont kratko
kimne glavom, što je trenutak poslije učinio i njegov partner.
- Dobro - reče MacLeod. - Onda ćemo propisno pokopati seljane i vratiti se kralju
da mu kažemo što smo pronašli. Ali ne sumnjajte u to da će uslijediti osveta za
ono što se dogodilo ovdje. - Okrene se prema
Gregoru. - Skupi tijela i donesi ih ovdje. - Stajali su na mjestu gdje se nalazila
seoska crkva - moglo se utvrditi po komadima haljine koji su ostali na tijelu
svećenika. - Nas ćemo trojica kopati.
Gregor kimne glavom i započne sa strašnim poslom skupljanja izgorenih ostataka
mrtvih.
Netko će doći po mene...
Cate je sanjala o vitezovima iz pjesama bardova. O snažnim, zgodnim ratnicima
na bijelim konjima s bliještećim oklopima, šarenim ogrtačima i barjacima koji se
njišu na vjetru dok joj jašu u spas. Plemenitim vitezovima. Hrabrim vitezovima.
Vitezovima svog djetinjstva. Vitezovima u koje je nekad vjerovala. Vitezovima
poput njezina oca.

- Moj je otac najbolji vitez u kršćanskom svijetu! - Hvalisanje kad bi je druga djeca
podbadala zbog toga što je kopile samo im je dalo još više povoda nakon što je
otišao.
- Gdje je sad najbolji vitez u kršćanskom svijetu? - izazivali su je.
Nije tu.
Trgne se iza sna. U bunilu od gladi i žeđi te jedva dovoljno jaka da se ispravi iz
lopte u koju se sklupčala prije Bog zna koliko vremena, glasovi su je zbunili.
Molila se tako puno i tako dugo bez odgovora da joj se, kad je napokon stigao,
činilo da se mašta okrutno poigrava njome baš kad se pomirila sa sudbinom.
Ali onda su glasovi postali glasniji. Muški glasovi. Jesu li to engleski vojnici? Jesu
li se vratili kako bi je mučili? Kako bi dovršili započeto?
Uhvati je grč nerazumna straha te se suhe usne - koje su se razdvojile kako bi
povikala u pomoć - čvrsto zatvore. Ali onda shvati da mora pokušati. Ako su ljudi
prijatelji, to bi joj mogla biti jedina prilika za spas. A ako su Englezi...
Možda će joj skratiti muke.
Otvori usta kako bi pozvala pomoć, ali glas joj je zastao u grlu u nekoj vrsti
okrutne, izvrnute ironije. Suze očajanja i frustracija navru joj na oči. Željela je da
joj glas proradi svime što je imala, ali to je bilo dovoljno tek za tihi šapat. -
Pomozite! Molim vas, pomozite mi. - Počne plakati zbog uzaludnog truda i
dragocjene kapljice poteku joj niz obraze. - Pomozite mi.
Bože, ovo se ne može događati! Bila je tako jaka! Neće odustati. Ne želi umrijeti.
Sjetila se majke, brata ili sestre koje nikad neće imati priliku upoznati, prijatelja i
susjeda koje je znala cijeli život. Netko ih mora zapamtiti. Netko se mora
pobrinuti da muškarci koji su to učinili plate.
Pokuša ponovno. - Pomozite! - Ovaj je put bila glasnija. Ne mnogo, ali dovoljno
da se ohrabri. Sjedne malo uspravnije, podigne pogled prema svjetlu na kraju
tunela i pokuša ponovno. I ponovno.
Trud joj je nagrađen povikom, glasom koji joj se naizgled približavao. - Mislim da
je netko ovdje dolje.
Nije zamišljala. Opet poviče jecajući u nadi, ali i strahu. Nemojte otići... Molim vas,
nemojte otići! Ovdje sam.
Uz nalet energije zatetura i ustane koristeći vlažno kamenje na zidu kako bi si
pomogla stati uspravno. Podigne pogled kad joj je sjena prošla preko glave.
Muškarčevo lice pojavi se iznad nje zureći dolje.
Uzdahne. Trepne. Osjeti kako joj koljena klecaju - i to ne od iscrpljenosti ili gladi.
Od njegova lica. Najsavršenijeg koje je ikada vidjela.
Sunčeva svjetlost blještala je iza njega poput aureole kupajući mu žuto-smeđu
kosu zlatnim sjajem. Nos mu je bio ravan i izražen; čeljust čvrsta s blagim
rascjepom i ne previše četvrtasta; obrazi visoki i lijepo oblikovani; a usta... usta su
mu bila široka i puna grijeha. Imao je svijetle oči - plave ili zelene, nije mogla
razaznati - smještene ispod obrva oblikovanih kao krila gavrana. Nije postojao
nijedan dio njega, nijedna kost ili centimetar zlatne kože koji nije postavljen na
savršeno mjesto.
Dragi Bože, to nije čovjek, nego anđeo.
A to znači...
U raju sam.
Bila joj je to posljednja pomisao dok joj se tlo podizalo pod nogama.
- Je li živa?
Duboki glas izvuče je iz nesvijesti. Osjećala se kao da pluta. Ne, kao da je nose.
Muškarčeve ruke bile su oko nje. Snažne i sigurne ruke.
Spusti je na tlo. Širom otvori oči od nježne topline njegova daha kad se nagnuo
preko nje.
Pogledi im se sretnu: njezin i anđelov.
- Da - reče tiho maknuvši joj pramen zapetljane kose s čela. -
Živa je.
Od nježnosti njegova glasa prsa su joj se napunila osjećajima. Otvori usta da bi
progovorila, ali mogla je samo polizati suhe usne. U idućem trenutku mješina joj
se nalazila na ustima i prve dragocjene kapi vode kliznule su joj niz suho grlo. Pila
je lakomo - pohlepno - dok joj nije šapnuo da uspori; postat će joj loše.
Kad ju je sklonio trenutak poslije, pokušala bi je zgrabiti natrag da nije ometena.
Držao ju je na prsima, a nebesko lice bilo joj je tako blizu da je morala samo podići
ruku i dodirnuti ga. Zelene. Oči su mu bile zelene i uokvirene najgušćim,
najveličanstvenijim trepavicama koje je vidjela. Nepošteno - čak i za anđela.

Živa? Namršti se kad su riječi doprle do nje. - Ali ti si anđeo.

Začuje nešto nalik oštrom smijehu iza sebe. - Sokol će se zabaviti ovime.
Anđeo ljutito podigne pogled u smjeru čovjeka koji je progovorio, ali njegove
riječi i nježni glas bili su za nju. Živa si, dijete. I sigurna.
Od podsjetnika na ono što se dogodilo zgrabila ga je s novim užasom. Glave
pritisnute na prsa prekrivena kožom - vrlo čvrsta i široka prsa - baci pogled iza
sebe, vidjevši po prvi put trojicu muškaraca koji su tamo stajali.
Uzdahne i ustukne od straha. Bili su ogromni. Odjeveni u crne kožne cotune2
ukrašene metalnim zakovicama i zatamnjene kacige koje su sezale preko nosa
(shvati da se spasiočeva nalazila na tlu pokraj nje), visoki, mišićavi ratnici u njoj
su izazivali jezu. Dobro što najprije nije ugledala njih jer bi pomislila da je umrla i
otišla poprilično južno od raja.
Tko su oni? Shvatila je da nisu Englezi po umjereno oštru spasiočevu izgovoru.
Ponovno podigne pogled i ugleda tamne ogrtače koje su nosili oko ramena.
Visočani. Ali na čijoj su strani? Visočki klanovi borili su se na objema ratnim
stranama: neki s Bruceom, a neki, poput MacDougalla, protiv njega, čime su
postali nevoljki saveznici Edwarda od Engleske, samoprozvanog "Čekića Skota".
Jesu li ovi ljudi s Englezima?
Činilo se da joj je spasilac osjetio strah. - U redu je, djevojko - nismo neprijatelji.
Poslao nas je kralj Robert da pomognemo kad je čuo da su se Englezi osvetili jer je
tvoje selo njegovim ljudima pružilo utočište.
Pomoć? Stisne usta. Bruce je onaj koji ih je stavio u taj položaj. On je to učinio.
Ali ovi ljudi bili su dokaz da ih tobožnji kralj Škotske nije u potpunosti napustio.
Iako joj to nije pružalo previše utjehe; Bruceovi su ljudi došli prekasno.
I bilo ih je samo četvero! Srce joj ponovno ubrza udarajući o prsa poput bubnja. -
Što ako se vrate?
- Tko? - upita. - Tko je to učinio, dijete?
Suze joj poteku niz obraze i glasni jecaj pobjegne joj iz pluća. - Engleski vojnici iz
dvorca. Ljudi grofa od Hereforda. Oni...
Počne plakati jače kad se sjetila što su učinili. Privuče je bliže prsima tješeći je
nježnim riječima i govoreći joj kako će sve biti u redu.
Ali neće sve biti u redu. Nikad neće ponovno biti dobro. Majka joj je umrla i Cate
nije imala nikoga. Nesvjesno prstima snažnije stisne čelične mišiće na njegovim
rukama. Osim njega. Tog muškarca koji je izgledao poput anđela kojeg je sam Bog
poslao da je spasi od sigurne smrti. Dok je god drži, ima njega. A Cate ga nikad
nije željela pustiti.
Gregor je mislio da će mu možda trebati Robbie Boyd (ili barem nadljudska snaga
prijatelja i člana Čuvara) da odlijepi djevojčine proklete prste s ruku, ali dijete je
naposljetku postalo toliko iscrpljeno od cmizdrenja da je zaspalo omogućivši mu
da pomogne ostalima završiti težak zadatak.
Međutim oprezno ju je motrio na mjestu gdje ju je ostavio umotanu u svoj ogrtač
pokraj konja. Sićušna djevojka bila je traumatizirana i, kako je on bio onaj koji ju je
pronašao, osjećao se neobično odgovornim za nju. Neobično jer je potpuno novo
iskustvo bilo osjećati bilo kakvu vrstu odgovornosti prema ženi - čak i ako je još
uvijek dijete.
Ali kad bi pomislio na sve što je prošla, svaki zaštitnički nagon probudio bi mu se
u tijelu. Nagoni za koje nije ni znao.

2 Podstavljeni, prošiveni ogrtač.

16
Dragi Bože, koliko je dugo bila u tom paklu? Četiri dana? Pet? Bila je blizu smrti,
još je uvijek blizu smrti. Bez hrane i vode tako dugo...
Napravi grimasu. Bilo bi to teško i odraslu čovjeku, a ne mladoj djevojci s vrlo
malo viška mesa na kostima. Izrezani prsti od pokušaja da se popne iz bunara bili
su dokaz mučenja koje je proživjela i koliko je očajnički željela pobjeći.
Mislio je da je vidio svu moguću nepravdu i barbarsku okrutnost koju Englezi
mogu smisliti. Ali tko bi nešto tako učinio djetetu? Činilo se proračunatim i
gotovo osobnim.
Gregor nije imao mnogo iskustva s mladim djevojkama, ali imao je dva mlađa
brata, a ona ne može imati više od jedanaest ili dvanaest godina. Još je uvijek više
mlada djevojka nego mlada žena. Jedna mu se strana usta iskrivi prisjetivši se
hlača koje je na vlastito iznenađenje otkrio ispod haljine kad ju je stavio na rame
da bi izašao iz bunara.
Bila je laka kao pero. Praktički kost i koža. Lomljiva, ali s iznenađujućom snagom
u mršavim udovima. Da, djevojka je borac. S obzirom na to što je preživjela, mora
biti.
MacLean napokon postavi pitanje o kojem su svi razmišljali. - Što ćemo učiniti s
njom? Ne možemo je odvesti natrag u kamp. Previše je opasno.
Bio je to ublažen izraz. Vratili su se u Škotsku prije manje od mjesec dana nakon
što su se skrivali na Zapadnom otočju proteklih šest. Bruceova vojska pobijedila je
u jednoj manjoj borbi protiv Engleza kod Turnberrya, ali samo ih je jedna
izgubljena bitka dijelila od ponovnog bijega. Nakon katastrofe kod Loch Ryana,
gdje je ubijeno više od dvije trećine Bruceove vojske, u cijeloj im je vojsci ostalo
manje od četiri stotine ljudi.
Neki bi to smatrali izgubljenim slučajem, ali nisu poznavali Roberta Brucea.
Gregor će se boriti uz njega koliko god bude potrebno, čak i ako na kraju ostanu
sami.
- Je li ti uspjela reći nešto što bi moglo pomoći? - upita MacLeod.
Gregor odmahne glavom. - Ništa više od onoga što smo već pretpostavili. Bili su
to Herefordovi ljudi. - Iako je Lochmaben bio dio zemlje Bruceovih predaka,
lordova od Annandalea, dvorac se opet nalazio u engleskim rukama nakon što ga
je Bruce ponovno zauzeo prošle godine. Kralj Edward dao ga je sir Humphreyu
de Bohunu, grofu od Hereforda, a grof i grofica (jedna od kćeri kralja Edwarda)
okupirali su ga nedavno. - Još je uvijek u šoku. Nije mi mogla reći ni vlastito ime.
Samo je neprestano plakala govoreći da joj je ubio majku i da je sad sama.
Lamont se trzne. - Svjedočila je majčinoj smrti.
Gregor se smrkne i okrene prema njemu. - Da, čini se.
- Jadna djevojka - reče MacLean. - Premlada je da bi vidjela tako nešto.
Neobičan pogled pojavi se na MacLeodovu licu. Gregoru je trebao trenutak kako
bi shvatio da je u pitanju suosjećanje. - Imao sam deset godina, vjerojatno sam bio
samo nekoliko godina mlađi od nje kad sam vidio kako mi majku siluju i ubijaju.
Još se uvijek sjećam svakog prokletog trenutka.
Muškarci su stajali u tišini. Djevojčina patnja očito nije imala neobičan učinak
samo na Gregora; prodrla je kroz kamenu ljušturu jednog od najstrašnijih
mačevalaca u Škotskoj - dovraga, vjerojatno u cijelom kršćanskom svijetu. Gregor
nije mislio da se poglavar Čuvara Visočja može smijati dok MacLeod prošle
godine nije oženio Christinu Fraser.
- Možda ima rođake u blizini? - Lamont upita.
- Ne! - Djevojčin glas odjekne i u idućem trenutku skoči u Gregorovo naručje.
Ozlijeđeni i krvavi prsti opet su mu se zarili u ruke stisnuvši ga još jače, ako je to
bilo moguće. - Molim vas, ne možete me ostaviti ovdje. Pronaći će me i ubiti.
- Šššš - smirivao ju je gladeći je po glavi. - Nitko te neće ostaviti ovdje. Ali ne
postoji li neko mjesto gdje te možemo odvesti? Teta? Ujak?
Bijesno odmahne glavom. - Nemam nikoga. Majka mi je jedina obitelj.
Nije ispravio krivo upotrijebljeno vrijeme. - A što ti je s ocem?
Na licu joj se pojavi ozbiljan izraz. - Mrtav. - Po njezinu tonu zaključio je da nema
lijepa sjećanja. - Kod Methvena.
Jedna od mnogih katastrofa koje su zahvatile Brucea i njegove ljude prošle godine.
- Kako se zoveš, djevojko?
Oklijevala je. - Caitrina.
- A kako ti se zvao otac?
Još jedna pauza. - Kirkpatrick.
Često klansko ime na ovom području. - Nemaš braće i sestara, Caitrina? - Gregor
shvati da je postavio krivo pitanje kad joj je lice potonulo od tuge.
- Majka mi je bila trudna osam mjeseci. Nanosio joj je bol. Morala sam ga
pokušati spriječiti.
Gregor osjeti bijes u sebi pretpostavivši na kakvu "bol" misli. Bolesna kopilad!
Stisne je čvršće iako je znao da joj ne može pružiti utjehu koja bi ublažila patnju.
- Udarila sam ga motikom, ali sam promašila, a onda je... - Suze zablistaju u
velikim smeđim očima koje su joj zasjenile sve drugo na licu. Bila je slatka (čak i
ispod blata) sa širokim ustima, blago prćastim nosom, nježno šiljastom bradom i
tamnom kosom i obrvama u skladu s očima. - Ubio ju je. Ja sam kriva. Ubio ju je
zbog mene.
Gregorov glas postane ozbiljan dok ju je tresao držeći je za ramena kako bi ga
pogledala. - Nisi ti kriva - reče glasom koji nije dopuštao daljnju raspravu, baš
kako se MacLeod prije obratio MacLeanu i Lamontu. - Uzvratila si i pružila joj
priliku koju nije imao nitko drugi u selu.
- Ali nisam bila dovoljno jaka.
- Bila si dovoljno jaka da pokušaš i to se broji. U borbi nije bitna samo tjelesna
snaga. Brzina i poznavanje mjesta koja treba napasti mogu nadoknaditi veličinu.
Odmjeravala ga je skeptično. - Ali ja sam djevojka.
Narugao se sumnji. - Sigurno su me zbunile hlače.
Jako crvenilo navre joj na obraze. - Ponekad ih nosim kako bih se lakše kretala. -
Zastane i pogleda ga. - Misliš li zaista da bih se mogla naučiti braniti?
Kimne glavom pogodivši u kojem smjeru razmišlja - da spriječi čovjeka da učini
ono što je učinjeno njezinoj majci. - Siguran sam u to.
Tamne obrve skupe joj se iznad nosa i usta joj se čvrsto stisnu u neobično vatren
izraz. - Onda ću to učiniti. Hoćeš li me naučiti?

Dovraga. Pogleda u prijatelje tražeći pomoć, ali bez riječi su mu dali do znanja da
se sam uvukao u to.
- Molim te - preklinjala je. - Ne možete li me povesti sa sobom? Nemam kamo
otići.
Pogleda ga s takvom nadom u očima da se nagonski želio okrenuti. Nitko se ne bi
trebao pouzdati u njega.
Mora postojati mjesto gdje je može odvesti. Crkva? Možda dom za nahočad u
Dumfriesu?
Ali nešto iznutra opiralo se toj ideji. Što će biti s njom? Tko će zaštititi mladu
djevojku? I što će joj se dogoditi kad više ne bude tako mlada?
Nije tvoja briga. Nije tvoja odgovornost.
Napravi grimasu. Nije, ali nije se mogao prisiliti da se okrene. Bez obzira što
MacLeod kaže, svi nose dio krivnje zbog toga što se dogodilo djevojci i ostalim
seljanima.
Možda postoji mjesto na koje ju može odvesti. Neko mjesto na kojem će biti
dobrodošla - čak i voljena. Majka mu je uvijek žudjela za kćeri. Otkad su mu otac i
dvojica starije braće umrli, bila je izgubljena. Znao je da bi mu majka meka srca
samo jednom pogledala djevojku, čula što joj se dogodilo i rastopila se.
- Molim te - djevojka reče s točno dovoljno očajanja da ga zapeče u prsima.
Iako mu je svaki nagon govorio da griješi, Gregor se nije obazirao na upozorenja. -
Dom mi je u Rorou - pokraj Loch Taya u Visočju. Možeš ostati tamo s mojom
majkom ako želiš. Tamo ćeš biti sigurna.
Pogled na njezinu licu vidio je već mnogo puta prije - mješavina dodvoravanja i
ljubavi - i odmah je požalio zbog tog impulsa koji ga je natjerao da napravi takvu
ponudu.
Ali bilo je prekasno.
- Zaista to misliš? Stvarno ćeš me povesti sa sobom? - Skoči mu na prsa i
omota ruke oko njega. - Oh, hvala, hvala, hvala!
Dovraga, što je učinio?
Pogleda preko tamne glave koja mu je jedva sezala do pola prsa i ugleda prijatelje
kako ih promatraju trudeći se ne prasnuti u smijeh - čak i MacLeod.
- Slama srca gdje god da dođe - MacLean reče Lamontu uz smijeh. - Izgleda da
si još jednom pobijedio, MacGregore. Iako je ova premlada čak i za tebe. Kletva
lijepa lica, pretpostavljam.
- Odjeb... - Svjestan djevojke, Gregor pregrize ostatak uobičajenog odgovora.
Umjesto toga MacLeana prostrijeli pogledom. Nije smiješno. Naročito jer je
Gregor pomislio kako bi to mogla biti istina.
U što se to uvukao?
JEDAN
Dvorac Berwick, engleska granica, 6. prosinca 1312.

S a mnom je sve u redu.

Gregor povuče strijelu i pusti je. Jedan pokušaj. Jedan pogodak. Neće promašiti.
Nije. Vojnik se smrznuo od šoka kad mu je Gregorova strijela pronašla uski
komad kože između očiju - jedno od rijetkih mjesta nezaštićenih oklopom i
čeličnom kacigom s obodom koju su vojnici voljeli. Kacige starih Norvežana koje
prekrivaju nos i koje su nosili Čuvari Visočja poslužile bi im bolje. Ali čak i na
tako kratkom razmaku - Gregor nije bio udaljen više od tridesetak metara - bila je
potrebna vještina da se pogodi tako malena meta. Takvu vještinu posjedovao je
najbolji strijelac u Škotskoj.
Trenutak poslije Englezovo tijelo odjeveno u čelik srušilo se na tlo poput odrezana
drveta. Prije nego Što je palo na tlo, iduća se meta već pojavila na bedemu. Gregor
brzo nanišani i opuca. Činilo se da ne razmišlja; pokreti su mu bili glatki i precizni
kao da je fino ugođen ratni stroj. Ali hladna fasada bez tragova naprezanja
skrivala je velik fokus i koncentraciju ispod. Svi su računali na njega, ali Gregor
MacGregor najbolje je funkcionirao pod pritiskom. Obično.
Drugi vojnik pao je kad je strijela pronašla metu.
Nakon gotovo sedam godina borbe u Bruceovim elitnim Čuvarima Visočja, nije
bilo boljeg u uklanjanju ključnih meta prije napada od Gregora. Meta. Tako je
razmišljao o njima. Prepreka između njega i cilja koju treba ukloniti kako bi se
došlo do pobjede. A u posljednjih sedam godina naišao je na mnogo prepreka.
Međutim napredovali su - zaista napredovali - a pobjeda nad Englezima koju su
mnogi smatrali nemogućom bližila se ostvarenju. Otkad se vratio u Škotsku sa
Zapadnog otočja, kamo su Bruce i oni odani njemu bili prisiljeni pobjeći šest
godina prije, kralj je polako oslobađao kraljevstvo od engleske okupacije.
Pobijedio je vlastite zemljake kako bi zauzeo sjever; Robbie Boyd zajedno je s
Jamesom Douglasom i Thomasom Randolphom čvrsto držao pogranično
područje bez zakona, a izolirano bivše keltsko kraljevstvo Galloway svaki je tren
trebalo pripasti kraljevu jedinom preostalom bratu, Edwardu Bruceu.
Ostali su samo engleski garnizoni utvrđeni u škotskim dvorcima, a oni su također
jedan po jedan padali pred Bruceom. Ali nijedan nije važniji od dvorca Berwick.
Neprobojna utvrda na škotskoj ili engleskoj strani granice (ovisno o tome tko je u
tom trenutku bio na vlasti) vidjela je rata i više nego što je trebala i služila je kao
sjedište engleskog kralja u prijašnjim pohodima. Njezino zauzimanje dovelo bi ih
jedan korak - velik korak - bliže pobjedi. Ali bez opsadnih sprava, Bruce i njegovi
ljudi morali su se osloniti na domišljatije tehnike. Poput ljestava napravljenih od
kuke i užeta koje su držala dvojica Gregorovih prijatelja i Čuvara Visočja te čekali
da ih prebace preko zida čim zidine očisti od neprijatelja.
Strpljivo provjeravajući zid, Gregor je zurio u tamu, usporenih otkucaja srca. Tri
su vojnika patrolirala tim dijelom zida. Gdje je treći?

Tamo je! Reagirajući u trenutku, Gregor pusti strijelu čim je ugledao čelik kad je
vojnik izašao iz sjene stražarnice. Muškarac je pao na tlo prije nego što je uopće
shvatio što mu se dogodilo.

Pop, pop, pop i bilo je gotovo. Mete su uklonjene.

Gregor nikad nije mašio. Zato je bio tako vrijedan. Kad je šuljanje bilo ključno,
Čuvari Visočja nisu mogli riskirati zalutalu strijelu ili da pogodi dio tijela koji bi
neprijatelju pružio priliku da podigne uzbunu. Bruceov uspjeh ovisio je o obmani.
I Gregor će učiniti što god je potrebno da Bruce trajno dođe na škotsko prijestolje.
Samo što je promašio. Gregor pregrize isfrustriranu psovku. Treća strijela
pogodila je jedno od vojnikovih očiju, a ne između njih. Mnogima bi to moglo
predstavljati metu - mrtav čovjek je mrtav čovjek - ali ne i njemu. Za njega je to bio
promašaj.
I to ne prvi. Posljednjih nekoliko tjedana - mjeseci - više je nego jednom promašio
za nekoliko centimetara.
Nije to ništa, uvjeravao se. Privremeno loše razdoblje. Svi ih imaju.
Svi osim njega. Nije si mogao priuštiti ništa osim savršenstva. Previše toga ovisi o
tome. Kralj računa na njega. I sitni
V • • V • 1 • • V V I • V 1 1
• I •

promašaji mučili su ga više nego što je želio priznati.

Gregor još jednom pogleda prije nego što je rukom ostalima dao do znanja da je
zrak čist. Napustivši skriveni položaj u sjenama obale rijeke, pet muškaraca počne
se šuljati prema Bijelom zidu. Oni su bili vojnici za prodiranje. Muškarci koje je
osobno odabrao Bruce da prvi pređu preko zida i iznutra otvore vrata kako bi
pustili ostatak. Uz Gregora i Čuvare Visočja Arthura "Rendžera" Campbella,
Lachlana "Zmiju" MacRuairija i Erika "Sokola" MacSorleya, Bruce je Jamesu
"Crnom" Douglasu dao čast da zauzme Berwick.
Bio je to najambiciozniji - i najopasniji - pokušaj da zauzmu dvorac koristeći
strategiju obmane do sada. Dva kamena stražarska tornja uz obalu rijeke Tweed
bili su povezani s glavnom utvrdom na brdu strmim, vijugavim zidom prigodna
imena "vratolomne stube"3. Zbog toga je uspinjanje zidom i zauzimanje nižih
tornjeva bio samo prvi izazov; zatim će se morati popeti uz vratolomne stube i
zauzeti gornji stražarski toranj prije nego što Englezi shvate što se događa.
Zadatku će znatno doprinijeti genijalne ljestve. Sir Jamesu Douglasu ili, ovisno s
kime razgovarate, sir Thomasu Randolphu (dobronamjerno nadmetanje dvojice
muškarca oko položaja kraljeva najpovjerljivijeg viteza postajala je legendarna i
često su se borili za zasluge za posljednju napravu) palo je na um da na željezne
kuke povežu ljestve od užeta s drvenim prečkama. Bile su dovoljno lagane da ih
mogu nositi dvojica muškaraca i puno ih je lakše bilo sakriti od drvenih ljestvi
koje su se koristile za penjanje na zidine. Ovo će im biti prvi put da ih koriste.
Gregor je provjerio ima li na području bedema iznad njih još vojnika dok su
Campbell i MacSorley - koji je kao pomorac imao dovoljno iskustva s kukama -
počeli bacati kuke preko zida i namještati ljestve na položaj. Budući da je divlji
poglavar Otočja imao jezovitu sposobnost da iskoči iz sjene i nestane u njoj,
MacRuairi će ići prvi, a Gregor za njim te će zauzeti položaj na zidinama kako bi
motrili i, bude li potrebe, riješili neočekivane probleme dok se ostatak uspinje
ljestvama.
Motrenje je bio Gregorov sporedni zadatak. On se morao pobrinuti da oni ne
budu ti koji su iznenađeni.
Prvi dio zadatka tekao je glatko-previše glatko, zbog čega bi uvijek postao
nemiran. Bio je na dovoljno zadataka da zna da je jedina stvar na koju se može
računati ta da će nešto uvijek krenuti po zlu.
Međutim ljestve su funkcionirale bolje nego što su se nadali. Za manje od pet
minuta Gregor se nalazio na položaju na zidinama odakle je mogao vidjeti oba
stražarska tornja, a ostali muškarci očistili su zidine i spustili se pokraj njega.
S laganim oklopom od tamne kože, zatamnjenim kacigama koje prekrivaju nos i
kožom zatamnjenom pepelom stapali su se s noći bez mjesečine. Isticale su im se
samo bjeloočnice dok su ga gledali čekajući znak. Pregledavši područje još
jednom, da im ga.
Muškarci se rašire. MacRuairi i MacSorley krenuli su prema stražarskom tornju
koji vodi prema vratolomnim stubama, dok su Douglas i Campbell krenuli niza
stube nižeg tornja kako bi otvorili prolaz prema moru gdje ih čeka ostatak ljudi -
sila od pedeset vojnika s obzirom na veličinu garnizona u Berwicku.
Gregor je pomno motrio zidine spreman da ispuca iduću strijelu ako bude
potrebno znajući da je idućih nekoliko minuta najopasnije. Da ih sada otkriju,
petorica ratnika bila bi u najranjivijem položaju: unutar dvorca bez mjesta za
bijeg, okružena s dvama tornjevima punim vojnika na spavanju. Tišina je bila
ključna dok se ne bude moglo zauzeti tornjeve i otvoriti vrata.
Gregorove uši nakostriješe se na tihi zvuk. Pogled mu poleti prema drugom
stražarskom tornju gdje su MacRuairi i MacSorley bili nekoliko metara od ulaza.
Braća su mu također čula tiho kucanje i smrznula se.
3 Engl, breakneck stairs.
Gregor je spremno držao strijelu na luku. Nategne je spreman da je pusti čim
ugleda bjeloočnice muškarca kad izađe iz tame. Tik, tik, tik.
Dovraga, to ne zvuči kao koraci. Zvuči kao...
Pas.
Trenutak poslije prljavi terijer - glavu nije držao više od tridesetak centimetara od
zemlje - izvuče se iz sjene i krene prema dvojici ratnika. Vjerojatno je hodao
dvorcem tražeći štakore kad je začuo nešto i odlučio istražiti.
S Gregorovim pogledom usredotočenim na visinu prosječna muškarca trebao mu
je trenutak da se pomakne niže. Dovraga. Pseto je toliko ružno da je bilo gotovo
slatko.
Pas naglo zastane. Bio je udaljen oko tri i pol metra od MacSorleya i MacRuairia
čineći tako jednostavnu metu za Gregora da ga je mogao pogoditi zatvorenih
očiju. Ali nije. Gledao je u jadan izgovor za psa i oklijevao.
Činilo se da se pas premišlja hoće li prići dvojici zastrašujućih ratnika dokazujući
da je pametniji nego što se moglo zaključiti po poluizgladnjelom, nesretnom
izgledu. Očito izgubivši zanimanje, počne se okretati kad je nešto zabljesnulo na
mjesečini.
Oštrica MacRuairieva izvučena noža.
Pas odjuri u sjenu stražarnice kao da je upravo vidio duha, ostavivši odjekivanje
prestravljenog laveža iza sebe.

Pobogu! Pas je možda malen, ali u tišini noćnog zraka oštar i piskav lavež bio je
jednak grmljavini. Imao je isti učinak: katastrofu.
Gregor ispali, ali bilo je prekasno. Pas je nestao u sjeni i šteta je bila učinjena.
Jednako su tako mogli zazvoniti na zvono u tornjevima jer su se vojnici sletjeli van
istražiti.
Tihi, uspavani dvorac postao je gnijezdo stršljena.
A oni su se našli u središtu.
Opsuje znajući da ih pas nije koštao samo prilike za iznenađenje - i prilike da
zauzmu dvorac - nego da će se vraški namučiti da pobjegnu.
Ali proklet bio ako bi dopustio da mu prijatelji poginu zbog njegove greške.
Izvukavši mač, Gregor se okrene prema hrpi vojnika koji su već gotovo bili na
njemu te poviče riječi koje su sijale strah u kršćanskom svijetu. Bojni poklič
Čuvara Visočja - Airson an Leomhann!
Za lava!
*
Kralj Robert Bruce sjedio je za velikim stolom koji je zauzimao veći dio malog
solara4 pokraj svečane dvorane dvorca Dunstaffnage i ravnodušno zurio u trojicu
ratnika.
Zašto se Gregor, dovraga, meškoljio? Bruce mu nije otac - kralj je stariji samo
sedam godina - ali Gregor je mrzio svaki neuspjeli, a još je gore što je to morao
4 Privatna ili gornja prostorija u srednjovjekovnoj engleskoj kući ili dvorcu.
27
objasniti zadnjoj osobi na svijetu koju je želio razočarati. Ni u koga nije vjerovao
više nego u Roberta Brucea i Gregor će se do posljednjeg daha boriti da ga vidi na
prijestolju.
Taj je cilj mogao biti mnogo bliže da ga Gregor nije zeznuo.
Prokleto pseto. Izgubili su priliku da zauzmu jedan od najvažnijih dvoraca na
granici jer je najbolji strijelac u Visočju oklijevao kad je trebalo pogoditi malu
vreću buha.
Elitni ratnici ne promašuju i zasigurno ne oklijevaju. Gregor je još uvijek bio
bijesan na sebe čak i tjedan dana poslije. Bijesan, da, ali to nije bilo najgore.
Najgore je što su, nakon što su on, MacSorley i MacRuairi za dlaku - zaista za
dlaku - uspjeli pobjeći iz gnijezda stršljena u Berwicku uskomešana zbog
prokletog psa, gotovo uhvaćeni zbog Gregora nekoliko dana poslije u selu. Bolje
rečeno, gotovo su uhvaćeni zbog njegova prokletog lica.
Kralj napokon progovori. - Izgubili smo najbolju priliku da Englezima uzmemo
jedan od najvažnijih dvoraca na granici zbog psa?
MacSorley ustukne. - Da, nije to bio neki poseban pas, ali svojim lavežom mogao
bi dići ljude iz mrtvih.
- Bio je to samo peh, to je sve - MacRuairi se ubaci.
Ako je Gregoru trebalo još dokaza koliko je veliku pogrešku napravio, činjenica
da ga je pokvareni gad kao što je Lachlan MacRuairi pokušavao opravdati
govorila mu je sve.
- Nisam mislio da ijedan od vas može postati žrtvom nečega ljudskog kao što
je peh? - kralj reče i iskrivi usta.
- Nije bio peh - Gregor ih ispravi. - Ja sam kriv. Oklijevao sam.
Bruce podigne obrvu. - Da ustrijeliš psa?
Gregor proškrguće zubima i poniženje ga opeče iznutra. On je elitni ratnik,
najbolji od najboljih ne bi smio tako griješiti. Nije tako griješio. Bruce računa na
njega. Ali jest, dovraga, i to su skupo platili. Pogleda kralja u oči i trzne se. - Da.
- U njegovu obranu, veličanstvo, pseto je bilo poprilično slatko - MacSorley
reče i naceri se. - I otkrili smo nešto važno.
- Glasine nisu istinite: ne lomi samo srca, nego i sam ima jedno.
- Odjebi, Sokole - Gregor tiho izgovori kroza zube. Ali prokleti pomorac samo
se nacerio.
Činilo se da se i kralj pokušava suzdržati. Gregorov je ugled bio nadaleko poznat.
Ali to nije išlo tako. Ako su mu se žene željele bacati pod noge zbog nečega
blesava kao što je izgled, zasigurno ih nije namjeravao spriječiti. Što bi trebao
učiniti, zaljubiti se u sve njih?
- I nije bilo drugih problema? Campbell i Douglas obavijestili su me kako su
uspjeli zadržati Engleze dovoljno dugo da otvore izlaz prema moru i pobjeći. Ali
bojali su se da biste mogli pasti u zamku pokušavajući ići za njima.
Upravo se to i dogodilo, ali s visočkim darom za podcjenjivanje. MacRuairi samo
reče: - To nije ništa s čime se nismo mogli nositi, veličanstvo.
Robert Bruce nije osvojio krunu jer je glup. Ispod oka pogleda muškarca koji je bio
jedan od najstrašnijih pirata na Zapadnom otočju prije nego što je pristao
pridružiti se Čuvarima Visočja i boriti se za Brucea. - A vama trojici ipak je trebalo
tjedan dana da se vratite, najbolji pomorac mi šepa, najbolji strijelac ne može
podići ruku, a ti si oko rebara umotan čvrsto poput mumije?
- Nisam rekao da nije bilo nikakvih problema - MacRuairi pojasni. - Rekao sam
da to nije ništa s čim se nismo mogli nositi.
- Mislim da si predugo u društvu moje svastike, Zmijo; počinješ zvučati kao
prokleti odvjetnik!
Janet od Mara, sestra Bruceove prve žene udala se za člana Čuvara Visočja, Ewena
Lamonta, i djevojka je bila sposobna riječima se izvući iz svakog sranja.
Gregoru je bilo dosta. Sramota obavještavanja kralja o tome što se dogodilo nije
mogla biti bolnija od slušanja ove dvojice kako se pokušavaju opravdati.
Zakorači naprijed i ukratko ispriča kako su krenuli spasiti Campbella i Douglasa
bojeći se da ne mogu pobjeći i umjesto toga sami završili okruženi. Uspjeli su se
probiti kroz tridesetak vojnika, ali primio je udarac mačem u ruku, MacRuairi je
slomio nekoliko rebara kad ga je u stranu udario bojni čekić, a MacSorleya je u
stražnju stranu noge pogodila strijela dok su bježali iz dvorca. Budući da su ostali
ljudi bili prisiljeni pobjeći i ostaviti ih bez brzog načina da se izvuku, a Englezi ih
preplavili te iz MacSorleyeve noge šikljala krv, smatrali su kako je najbolje pritajiti
se u skloništu u selu dok Englezi ne odustanu od potrage.
- Dobar plan - kralj reče i kimne glavom.
Gregor zadrži ravnodušan izraz lica. - Trebao je biti.
- Ali?
Kriste, osjećao se kao da si vadi zube. - Ali saznalo se za nas i Englezi su okružili
kolibu u kojoj smo se skrivali. Nasreću, prošli stanari iskopali su rupu ispod poda
kako bi sačuvali zalihe za zimu i tamo smo se sakrili dok su nas vojnici tražili.
- To nije moglo biti previše udobno.
Blago rečeno. Tri ratnika viša od sto osamdeset centimetara i širokih ramena
naguranih u prostor ne puno veći od metar i pol s metar i pol gotovo sat vremena
bio je pakao.
- Dobra je stvar što mi rođak miriše tako slatko od silnog kupanja - reče
MacSorley misleći pritom na MacRuairievu poznatu sklonost čistoći. - Cijelo je
mjesto mirisalo na ruže.
MacRuairi rođaka pogleda hladnim, nabit-ću-ti-nož-u-leđa-kad- se-budeš-
najmanje-nadao pogledom zbog kojeg je zaradio ratno ime Zmija .
- Imate prokletu sreću što niste zatočeni - reče Bruce.
Nitko mu nije proturječio.
Kralj se nasloni na stolicu zamišljeno prekriživši ruke. - I, hoće li mi itko reći kako
se saznalo da ste u selu?
Gregor nije morao pogledati da bi znao da se MacSorley bori protiv smijeha i
umire da se našali - pogotovo jer mu je to bila jedna od omiljenih tema za šalu.
Čovjek bi pomislio da bi mu dosadilo nakon sedam godina.
Ali Gregor nije te proklete sreće.
Obično mu nije smetalo, ali ovaj su put svi mogli poginuti. Čvrsto stisne usta. -
Čini se da seljakova mlada kći nije mogla čuvati tajnu i odlučila je s nekoliko
prijateljica podijeliti to da smo tamo.
- Nekoliko? - reče MacSorley. - Poduzetna djevojka prodala je gotovo tucet
karata za "najzgodnijeg čovjeka kojeg je vidjela u životu". - Posljednji je dio dodao
sanjivim, pjevnim glasom šesnaestogodišnje djevojke, zbog čega mu je Gregor
poželio zabiti šaku kroz blistavi osmijeh.
- Karata? - Bruce upita skeptično. - Ne možete biti ozbiljni.
MacRuairi kimne glavom i usiljeno se osmjehne. - Da, po cijeni od pola penija. A
svib ovih godina mi smo ga imali priliku gledati besplatno.
Gregor ga prostrijeli pogledom. Sad ga i MacRuairi podbada? Kriste, pakao se
zaista smrznuo.
- Rekao sam ti da ne skidaš kacigu - MacSorley reče smiješeći se još uvijek.
- Tri dana? - Gregor odgovori ogorčeno prstima prolazeći kroz kosu. Bilo je
tako prokleto smiješno. Neće ga ubiti činjenica da je elitni ratnik u Čuvarima
Visočja koji obavlja najopasnije zadatke, nego njegovo prokleto lice.
Iako je morao priznati da su postojali trenuci kad nije bilo prokleto - naprimjer
noć prije u pivnici s onom lijepom, stasitom konobaricom koja mu se uvukla u
krevet - ali zasigurno nije imalo što raditi u ratu.
Samo bijednom želio upoznati ženu koja mu neće jednom pogledati lice i izjaviti
vječnu ljubav. Ili barem neku koja nije udana za jednog od njegove braće.
Gregor je tiho stajao dok su MacSorley i MacRuairi razmjenjivali još nekoliko
uboda usmjerenih prema njemu. Kad su završili, čak se i kralj cerekao.
Da, bilo je prokleto urnebesno. Pretpostavljao je da ima mnogo gorih stvari od
toga da mu se žene bacaju pod noge, ali ponekad bi ga počelo boljeti.
Bruce se uozbilji nakon minutu. - Što mislite, koliko će proći prije nego što netko
spoji "najzgodnijeg muškarca kojeg je ikad vidjela", koji je dio propala napada na
Berwick, s Gregorom MacGregorom, slavnim strijelcem i "najzgodnijim
muškarcem u Škotskoj"?
Gregor se opet naježi. Kriste, mrzio je taj nadimak. - Ne znam, veličanstvo.
Jedan od najgorih dijelova cijelog fijaska u selu bio je taj što je moguće da mu je
anonimnost u Čuvarima Visočja ugrožena. Svi su se još oporavljali od prelaska
izdajnika Alexa Setona na neprijateljsku stranu. Sve ih je izdao. Bože, pomozi
njihovu nekadašnjem bratu po oružju ako se ikad nađu licem u lice u borbi. Iako
je Setonov bivši partner Robbie Boyd bio siguran da će Seton Englezima odati
njihove identitete, do sad nije. Ali s obzirom na ono što se dogodilo u selu, Gregor
je znao da je samo pitanje vremena prije nego što mu skinu masku.
Skriveni identitet bio je jedan od razloga zašto se toliko želio pridružiti Čuvarima
Visočja. Anonimnost - maska - davala mu je slobodu. Steći će slavu vlastitim
mačem - to jest, lukom - i ničim drugim. Nitko ga nije ometao kao na Visočkim
igrama. Nije bilo rođaka s dobrim namjerama kao što je ujak Malcolm, poglavar
klana MacGregor, koji mu govore da treba pomoći klanu i oženiti jednu od žena
koje bi ga objeručke uzele za muža. Gregor će pobijediti Engleze, pomoći osigurati
mjesto na prijestolju čovjeku koji mu je bio poput oca, više od pravog, i na svoj
način obaviti dužnost prema klanu. Samo djelima i vještinom.
- Da, ni ja - reče kralj - ali mislim da je najbolje da neko vrijeme ostaneš u sjeni. -
Gregor se počne buniti, ali Bruce ga prekine. - Samo nekoliko tjedana. I onako će
uskoro Božić. Poslat ću po tebe kad budemo spremni zauzeti Perth. - Kralj je
namjeravao započeti s opsadom dvorca Perth počekom siječnja. Smireno se
osmjehne. - Bog zna da bi nam svima dobro došao kratki predah. Nekoliko
tjedana da se opustimo i raščistimo glave. Sve vas trebam savršeno spremne.
Riječi su bile upućene svima, ali nije prevario Gregora. Kralj je znao da je Gregoru
u posljednje vrijeme vrlo naporno. To je pravi razlog za taj "predah". Gregor ga je
iznevjerio. Sram ga je stezao u želucu, ali mogao je samo kimnuti glavom.
- Usto - reče Bruce dodavši mu komad pergamenta - ovo ti je prije nekoliko
dana stiglo od brata.
Gregor duboko užasnuto zastenje pogledavajući pismo kao da je zaraženo
kugom. Dovraga, što je učinila ovaj put?
Nevoljko uzme pismo ne želeći znati. Gregor nije bio puno školovan, ali mlađi
brat John trebao se pridružiti Crkvi prije nego što su im umrla dva starija brata i
znao je pisati i čitati. Gregor je posjedovao samo osnove potonje vještine, ali bilo je
dovoljno da razazna što piše u kratkoj poruci: Dođi čim budeš mogao. Hitan slučaj.
Umjesto da podigne uzbunu, samo je opsovao pročitavši pismo.
- Problemi? - Bruce nevino upita.
Možda je kralj, ali to ne znači da ga Gregor s vremena na vrijeme ne smije
prostrijeliti pogledom. - Čini se da sam potreban kod kuće.
- Je li sve u redu, Strijelo? Nemoj mi reći da su ti zlatna krila napokon
izblijedjela u očima male, zaljubljene štićenice? - MacSorley reče pretpostavivši,
kao i kralj, što je izazvalo psovku.
- Nije mi štićenica, magarče! - Zanemario je aluziju na događaj kad ga je
djevojka zamijenila za anđela. Hvala Bogu na Helen MacKay. Dok im se nije
pridružila i preuzela nadimak, MacSorley ga je zvao Anđeo.
- Što je onda? - MacRuairi upita.
Dovraga ako zna. Rospija? Pokora? Božji ispit za njegov razum? Djevojka je uvijek
upadala u nevolje. Od trenutka kad ju je doveo kući na neki je način uspijevala
izazivati "hitne slučajeve".
Kao onaj put kad se prijavila za mjesno natjecanje u streličarstvu odjevena u
dječaka s ogrtačem s kapuljačom i pobijedila svakog od mjesnih mladića gotovo
izazvavši pobunu. Dovraga, to je vjerojatno njegova krivica. Ali kad joj je rekao da
je može naučiti da se zaštiti, nije zamišljao da će se djevojci toliko žarko svidjeti
ratovanje. John, koji ju je učio, rekao je da je bolja od nekih muškaraca koje zna.
Brat mu je, naravno, pretjerivao; samo je djevojka - i to ne vrlo velika.
Ali prvi utisak koji je stekao o njoj prije toliko godina bio je točan. Djevojka je mala
divljakuša. Prava borkinja. Također je bila tvrdoglava, ponosna, svojevoljna,
zapovijedalo i previše samouvjerena. Sve dobre karakteristike za muškarca, ali ne
za mladu djevojku.
Međutim bilo je teško ljutiti se na nju. Nije bila prava ljepotica, ali bila je slatka na
skroman način. Dok se ne bi osmjehnula. Kad se smijala, bila je slatka kao vražica.
Također ga je obožavala. Zbog čega se osjećao prokleto neugodno. Osobito u
posljednje vrijeme otkako je narasla. Postala je... smetnja. A to je upravo ono čega
se trebao riješiti.
- I, kad ćemo upoznati mladu djevojku? - Bruce upita. Nije više tako mlada,
Gregor se prisjeti uz nelagodu. Posljednji put kad je bio kod kuće - prije godinu
dana kad mu je umrla majka - tu je činjenicu spoznao na sramotan način kad se
Cate rasplakala i nekako mu završila u naručju. A onda u krilu. - Kako se zove?
Caitrina?
Gregor kimne glavom iznenađen što je kralj zapamtio. Prije šest godina kad su se
vratili u kamp nakon što su djevojku ostavili s njegovom majkom, Bruce je bio
užasnut zbog onoga što se dogodilo seljanima. Njega je, kao i sve ostale, duboko
dirnula djevojčina tragedija i osobno se počeo zanimati za nju.
- Da, Caitrina Kirkpatrick. - Iako ju je njegova majka zvala Cate.
- Koliko sad ima godina? - Bruce upita.
Gregor slegne ramenima. - Sedamnaest ili osamnaest.
- Dovraga, Strijelo - reče MacRuairi. - Ako se toliko želiš riješiti derišta, zašto
joj jednostavno ne pronađeš muža?
Da nije takvo pokvareno kopile, Gregor bi ga zagrlio. Naravno! Brak! Zašto se
toga nije prije sjetio?
Postojao je samo jedan problem. Mora pronaći nekoga dovoljno blesava da je
uzme.
DVA
Dunlyon, Roro, Pertshire, Skotsko visočje

O vaj put kad Gregor stigne kud, Cate će biti spremna. Više neće imati
strpljenja.
Kao što je činila svaki dan prošli tjedan otkako je John poslao pismo, posebno se
pažljivo odjenula. Budući da se oko toga obično uopće nije brinula, bio je to
poprilično izuzetan pothvat. "DječačkT kratku tamnu kosa malo ispod ramena,
koju je obično vezala vrpcom, komadom tkanine ili čime god što bi imala pri ruci,
češljala je i češljala dok nije postala sjajna i blistava kao ulašten mahagonij i
raspušteno joj padala preko ramena.
Jednostavna zlatna kruna koju joj je milostiva Marion dala prije nego što je
podlegla groznici ležala joj je na glavi osiguravajući proziran, tanak, ružičasti veo
koji je prekrivao - ali ne i skrivao - tamne uvojke. Kosa joj je bila jedna od najboljih
značajki, a morala je iskoristiti sve što može.
Cate se nije morala uštipnuti za obraze kao neke djevojke; bili su dovoljno rumeni
od sveg vremena provedena vani. Ni usnama nije trebala nikakva boja jer su bile
prirodno tamne, živahno crvene.
Nos joj se namršti. Nažalost, nije mogla učiniti ništa oko pjegica. Cate se
uvjeravala da doprinose njezinoj jedinstvenoj osobnosti, ali majka i milostiva
Marion nikad se nisu složile s tim.
Zakorači unatrag od ogledala izvučena s dna jedne od škrinja milostive Marion,
raširi donji dio baršunastog cotehardiea5tamno ružičaste boje i nervozno se ugrize
za usnu ne znajući što bi učinila.
Nije bila sigurna u boju - nikad joj se nije sviđala ružičasta - ali milostiva Marion
ustrajala je da će na njoj izgledati "predivno". Bilo je to preuveličavanje, ali činilo
se kao da joj ističe boju. Haljina je bila jedna od triju koje joj je milostiva Marion na
inzistiranje kupila prije dvije godine, za Catein osamnaesti rođendan. - Sad si
dama, draga - starija žena reče uz privržen pogled. - Trebaš barem nekoliko kvalitetnih
haljina.
To joj je bilo toliko važno da joj Cate nije imala srca proturječiti, ali činilo se da
nikad nije naišla na pravu priliku da ih obuče. Iskreno, činilo joj se pomalo
blesavo odijevati se u tako kvalitetnu robu. Kao da se pretvara da je netko tko nije.
Ponovno usmjeri pažnju na nepoznatu ženu u ogledalu.
- Muškarci žele da se žena ponaša kao žena, Ijubavi. - Majčin glas u sjećanjima joj se
miješao s glasom milostive Marion - na toliko su načina bile slične. Obje su bile
nježne, drage žene. Nimalo nalik Cate.
Odlučno podigne bradu. Bit će nježna i ženstvena makar je to ubilo. Ali dragi
Bože, zar biti dama mora biti tako prokleto neudobno?
Povuče tkaninu oko steznika pokušavajući je podići. Dvije godine dodale su
određene proporcije dijelovima njezina tijela na koje nije navikla, zbog čega joj je
na području steznika haljina bila malo uska. Ali kako se tako nosilo,
pretpostavljala je da nitko neće primijetiti.
Cate je odustala od nošenja hlača ispod haljine kad se milostiva Marion umalo
onesvijestila vidjevši ih prvi put, ali pristala je na nekoliko drugih povlastica.
Nosila je cipele zimi, ali ne i ljeti.
I bez obzira koliko je ružna, u običnoj odjeći za "dječake sa sela" osjećala se
najugodnije dok je vježbala.
Upravo je završila s kritičkom prosudbom kad su se vrata iza nje naglo otvorila.
Pretpostavivši da se radi o Ete koja joj je trebala pomoći s kosom i velom, ali
5 Duga tunika.
morala je otići kad je Maddy počela plakati (vrištati, zapravo), Cate se nije odmah
okrenula. Tek kad je tišina postala primjetna, pogledala je i shvatila da to nije
služavka, nego John.
Zurio je u nju otvorenih usta, pomalo omamljena pogleda.
Catein se nos nabora. Što nije u redu s njim?
Odjednom joj boja nestane s lica i srce joj počne udarati - točnije, galopirati. - Je li
stigao?
Činilo se da je John ne čuje. - Izgledaš... Izgledaš predivno.
Unatoč poprilično nelagodnoj razini iznenađenja u njegovu glasu, toplo rumenilo
ispuni joj obraze i naceri se od besramnog oduševljenja. Cate nije bila nešto
posebno lijepa, ali nije mogla sumnjati u divljenje u Johnovim očima. I to joj je
dalo samopouzdanje za koje do tog trenutka nije ni znala da joj treba.
Nikad nije sumnjala u to da se sviđa muškarcima - voljeli su je. Štoviše, imala je
više muških nego ženskih prijatelja. Ali ponašali su se prema njoj kao prema maloj
sestri koja im je draga, što nije bio način na koji je željela da je Gregor gleda.
Bila je odlučna u namjeri da je ovaj put primijeti kao poželjnu ženu. Naravno, isto
si je rekla i prošle godine, ali bila je uvjerena da će ovaj put biti drugačije. Ovaj će
put ponuditi nešto više od sebe same. Ovaj će se put ponašati - i izgledati - poput
dame.
Od prvog trenutka kad ju je pogledao u tom bunaru, Gregor MacGregor ukrao joj
je komadić srca. Kad ju je odveo u vlastiti dom, ukrao je još malo. Kako su godine
prolazile, svaki put kad bi se vratio kući - što je bilo dragocjeno malo puta -
uzimao je više i više, dok ga, naposljetku, nije imao cijelog. Više nije voljela kao
djevojčica, nego kao žena, ali to je joj je bila jedina konstanta u životu od onog
strašnog dana i držala se za nju svom snagom. (To i odluka da otkrije identitet
muškarca koji joj je ubio majku. Ali nakon pet godina, Gregor nije mogao otkriti
ništa o engleskom kapetanu.)
Manje odlučna osoba možda bi odustala pred Gregorovom očitom
ravnodušnošću. Dobro, nije baš ravnodušnost, nego više nedostatak pažnje. Još ju
je uvijek smatrao "djetetom" koje je spasio ili mladom djevojkom kojom se morao
baviti kad bi nastali problemi (za koje, da bude jasno, nije uvijek bila kriva), a ne
snažnom ženom kojom je postala.
Ženom savršenom za njega.
Ta je sigurnost vodila Cate kad bi se osjećala obeshrabreno. A s Gregorom
MacGregorom bilo je vrlo lako obeshrabriti se. Znala je da nije savršen, ali
ponekad se zasigurno činio takvim. Ne prvi put, poželjela je da nije tako zgodan.
Ili tako šarmantan. Ili tako dobar u svemu što radi. Osjećala se kao da joj je van
dohvata ruke. Nedostižan. Kao da pokušava uhvatiti živu.
To se ne može točno nazvati arogancijom. Ni superiornošću. Više razdvojenošću.
Smijao bi se, očijukao i šalio sa svima (osim s njom), ali između njega i svijeta
uvijek je postojala mala udaljenost. Prostor za oprez.
Neupućenima bi se njezin zadatak činio nemogućim - najzgodniji muškarac u
Škotskoj i slađahno dvadesetogodišnje kopile koje je bolje s mačem nego s iglom?
Ali Cate je znala da između njih postoji veza koja se opire logici i objašnjenjima.
Veza koja nije samo površinska.
Možda nije ljepotica koja oduzima dah, ali ima brojne druge kvalitete. Odana je i
pouzdana te će se za ljude koje voli boriti do smrti. Ljudi je vole - osim Seonaide i
njezinih prijateljica, ali one nisu bile ljubazne ni prema komu.
Kad bi barem Cate mogla obuzdati narav. I strastvenu prirodu. I ponašati se više
poput dame. Ali radi na tim stvarima.
Da je njoj i Gregoru suđeno, može se činiti poprilično hrabrom tvrdnjom nekomu
tko ga nije vidio više od nekoliko puta u pet godina, ali vjerovala je. Razumjela ga
je kao nitko drugi. Čak ni majka - možda naročito majka. Bog zna da ga je
milostiva Marion voljela, ali nije razumjela njegov poriv. - Tako je zgodan - znala je
govoriti. - Može imati što poželi. Zašto se mora dovoditi u opasnost za čovjeka koji možda
nikad neće biti kralj kad se može oženiti za kraljevsku količinu novca?
Ali Gregor je čovjek od djela i postignuća. Želio je to zaraditi na svoj način. Zato se
tako teško borio. Štoviše, najviše se divila njegovoj odlučnosti, odanosti i poštenju.
Ni u jednog muškarca nije vjerovala više.
Tako je mnogo saznala od njegove obitelji, uključujući Johna, koji je još zurio u
nju.
Cate se nasmije i, što je zacijelo bio primitivni ženski nagon nikad prije viđen u
njoj, zavrti se. Zavrti! - Zaista to misliš?
Široki osmijeh pojavi se na njegovim poznatim crtama lica. John joj je bio toliko
poput brata da je ponekad zaboravljala koliko je zgodan. Ne nečuveno kao Gregor
- tko bi mogao biti? - ali snažne, muževne crte lica bile su tople i ugodne oku.
Naročito sad kad joj se smiješio (a ne mrštio).
- Da, nikad nisam vidio da izgledaš tako lijepo. - Odjednom je pogleda ispod
oka. - O čemu se radi, djevojko?
Cate skrene pogled pretvarajući se da namješta haljinu kako ne bi mogao vidjeti
da se posramila. - Ni o čemu. Je li Gregor stigao? Jesi li zato došao po mene?
Zastane predugo prije nego što je odgovorio, kao da je točno pogodio o čemu se
radi. Na lice nabaci nevin pogled i okrene se u iščekivanju. Nije mislila da ga je
zavarala, ali onda je opsovao prisjetivši se zašto je došao. - Ah, dovraga, u pitanju
je dečko. Jesi li ga vidjela? Poslao sam ga u selo prije tri sata s nešto novca da kupi
začine za vino. Ako je opet sve prokockao...
Cate se ukipi. - Pip ništa nije prokockao. Sve mu je ukrao onaj grozni Dougal
MacNab.
- Tako kaže. Ali Iain ga je taj dan vidio kako u pivnici igra lutriju.
- Dala sam Pipu taj novac od njegova dijela ribe koju smo uhvatili; mogao je s
njim učiniti što želi. I Iain ne bi trebao tračati. Možda bih trebala Iainovoj ženi reći
da je bio u pivnici kad se plaćala najamnina?
- Njihovu starom slugi sviđala se Annie i njezino pivo. Žena mu je oboje
zabranila. Cate Johnu uputi znalački pogled. - Usto ne bi trebao tako brzo donositi
zaključke. Naprimjer mogla bih pomisliti da si poslao Pipa po začine jer si opet
pio Gregorovo dobro vino i pokušavaš to sakriti.
John je pogleda ispod oka. - Cate...
Oglušila se na upozorenje. Ne bi je mogao zastrašiti ni da pokuša.
- Neće ti upaliti, znaš. Prepoznat će razliku.
Gregor je imao ukus za dobre stvari u životu - od hrane do pića, konja i žena.
Posljednje će se promijeniti kad pronađe pravu ženu. Drugim riječima, nju.
Ponaša li se kao budala? Je li smiješno misliti da bi joj mogao uzvratiti ljubav?
John promrmlja psovku i prstima prođe kroz tamnoplavu kosu. - Dovraga, znam.
Ali ne bi ga toliko dugo trebao ostavljati ovdje ako ne želi da ga netko popije.
Cate se pokušala suzdržati od smijanja. - Javi mi kako ti je ta isprika upalila.
John odmahne glavom. - Znat ćeš. - Napravi grimasu nesvjesno trljajući rame kao
da već osjeti batine koje će dobiti na vježbalištu. - Nadam se da nije naučio još
novih hrvačkih poteza. Posljednji sam put tjedan dana imao modrice.
Cate prasne u smijeh, došeta do njega, stane na prste i nježno ga poljubi u obraz. -
Jadan John. - Kad se udaljila, oči su mu izgledale pomalo čudno. Nadala se da
neće dobiti groznicu. Maddy je bila bolesna tjedan dana.
- Ne brini za novac - reče mu. - Provjerit ću kamo je Pip otišao. Vjerojatno je
trenutno na putu natrag s tvojim začinima.
Unatoč tomu što je rekla Johnu, Cate nije bila tako sigurna gdje se Pip nalazi.
Nakon što je pretražila kulu i nekoliko drvenih građevina unutar utvrde, požurila
je kratkim putem kroz šumu do sela. Ako se dogodilo da ide prema pivnici,
uvjeravala se kako to ne znači da mu ne vjeruje. Pip - Philip - bio je problematičan,
zbunjen petnaestogodišnjak kojeg je majka napustila. Trebao mu je netko tko će
vjerovati u njega. A Cate jest. Zaista. Samo je temeljito željela pregledati sva
moguća mjesta.
Kako se ispostavilo, Cateina vjera bila je opravdana iako bi više voljela da ga je
pronašla u pivnici.
Stari drveni ograđeni toranj Dunlyon na brdu, koji je Gregorov otac izgradio na
mjestu drevne gradine, jedva se izgubio u daljini kad je začula gromoglasan
smijeh popraćen uzbuđenim uzvicima i vrištanjem zaigrane djece iz smjera rijeke
Lyon s njezine desne strane.
Osmjehne se i nastavi svojim putem. Ali ne mogavši zanemariti peckanje tjemena,
zastane i ponovno posluša. U kakofoniji buke pokušala je razaznati različite
zvukove. Trnci joj prođu površinom kože i počne trčati. To nije bilo smijanje, nego
zadirkivanje.
I to nisu bili uzbuđeni povici zaigrane djece, nego poticajno skandiranje rulje.
Srce joj je tuklo kad je protrčala kroz gusto drveće i iskočila na jarku sunčevu
svjetlost blatnjave obale rijeke. Želudac joj se okrene vidjevši krug dječaka - iako
su dvojica ili trojica već bili veliki kao pravi muškarci - kako nešto promatra.
Molim te da nije...
- Sredi ga, Dougale!
Tup udarac šake u trbuh popraćen oštrim "umph" i stenjanjem bili su dovoljni da
potvrde njezine sumnje čak i prije nego što je na trenutak pogledom uhvatila crnu
kosu uprljanu blatom i krvavi, preveliki nos.
Bijes joj je kolao krvlju. - Makni se od njega! - poviče trčeći prema ne tako malenim
nasilnicima.
Zvuk njezina glasa razdvojio je krug gledatelja kao Mojsije Crveno more. Budući
razbojnici zurili su u nju kao da je luđakinja. Što nije bilo daleko od istine s
obzirom na to koliko je pobješnjela.
Budi pametna. Vratile su joj se Johnove opomene. Vodi glavom, a ne srcem.
Proučavala im je lica. Znala ih je većinu i nitko je nije iznenadio osim jednog.
Willy MacNee pogleda je u oči i brzo se okrene lica crvena kao zrela rajčica. Willy
je mlađi brat jednog od njezinih prijatelja i drag dečko. Očekivala je više od njega i
znao je to.
Ali pažnju je uskoro usmjerila na dvojicu dječaka u središtu predstave. Jedan je
bio velik, debeo i opak; drugi je bio malen i mršav i nije znao kada treba odustati.
Nakon što se uvjerila da je Pip dobro, osim potpuno očito slomljena nosa
(posljednja stvar koju je već prevelika osobitost na njegovu malenu licu trebala),
okrene se prema Dougalu. - Što se događa, Dougal? Kako se usuđuješ udarati ga!
Dječak očito nije navikao da ga grdi žena. Prisjetivši se modrica na licu njegove
majke, nije bila iznenađena. Otac je jednako nasilan kao sin.
Ali kad ju je odmjerio od glave do pete, shvatila je da ga nije preplašila samo
njezina iznenadna pojava, nego i odjeća. Zaboravila je na finu haljinu i shvatila da
je nikad prije nije vidio takvu kao kći poglavara. Osim što nije kći poglavara i to
su znali svi.
Smatrali su je siročetom koje je spasio odsutni lord MacGregor. Ne seljankom, ali
ni damom. Nešto između. Ne rekavši Gregoru istinu o ocu, mrlja izvanbračnog
rođenja nije ju pratila u Roro.
Očito se prisjetivši njezina statusa, Douglas se napuše i izbaci prsa kao ponosni
paun. - Ne tiče vas se, gospođice. Ovo je između nas muškaraca.
Podigne obrvu od čega se sedamnaestogodišnjak zarumenio.
Zakorači prema njemu. Iako je imala otprilike dvostruko manje kilograma i bila
manja za glavu, gnjev na njezinu licu zasigurno ga je prestrašio. Nagonski
zakorači unatrag. - Pip me se tiče - reče odlučno. - On mi je obitelj.
- On je bezvrijedno, lopovsko, bezimeno kopile!
Bijes joj je kolao svakom žilom u tijelu. I Pip zareži iznenađujuće glasno za svoju
veličinu i skoči na drugog dečka mašući šakama. - Nisam lopov. Ti si uzeo moj
novac. Samo sam ga pokušavao vratiti natrag!
Prednost Pipova iznenađenja nije trajala dugo. Uspio ga je udariti svega nekoliko
puta prije nego što je Dougal uzvratio izravnim udarcem u čeljust. Krv mu poleti
iz usta kad je Pipovo tijelo poletjelo unatrag kroz zrak poput vreće kostiju.
Cate nije razmišljala; reagirala je. Dougalova šaka jedva se vratila uz bok kad ga je
uhvatila za ruku i izvrnula mu je iza leđa.
Prednost, položaj i pogodak upravo mjesto, podsjeti se, ne tjelesna snaga. Ipak, puls joj
je divljao. Ovo nije vježbalište.
Ali upalilo je. Nije mogla vjerovati da je zaista upalilo! Stvarno joj je uspjelo.
Dougal zacvili od boli i pogleda je kao da joj je iznenada izrasla druga glava.
Napravivši polugu omotavši mu nogu oko tijela, izvlačila mu je ruku dok mu oči
nisu zasuzile i znoj mu nije potekao s crvenog lica. Koljena su mu klecala da upiju
bol pa su im nosovi bili udaljeni tek nekoliko centimetara kad se nagnula
naprijed. - Nisi ništa više od velikog nasilnika, Dougal MacNab. Slabi dječak koji
vreba fizički manje od sebe. Ali veličina nije isto što i snaga. - Povuče ga za ruku
malo jače dok nije vrisnuo. - Nadam se da si naučio lekciju jer ću te pronaći i
pobrinuti se da je naučiš ako mu ponovno skineš i dlaku s glave.
Odjednom postane svjesna ostalih dječaka. Pribravši se od šoka, počeli su šaptati i
neugodno se njihati naprijed-nazad kao da znaju da bi nešto trebali učiniti. Toliko
se zanijela vlastitim uspjehom da je zaboravila na ostale. Ali Cate je bila bolno
svjesna kako je koristiti ono što je naučila na jednom čovjeku potpuno drugačije
nego na pola tuceta.
- Molim vas - reče i glas mu pukne podsjetivši je na to koliko je star. - Slomit
ćete mi ruku.
- Zapamtit ćeš?
Užurbano kimne glavom.
- Dobro. - Pusti ga i napravi nekoliko koraka unatrag. Trljao si je rame zureći u
nju s mješavinom nevjerice, sramote, uvrijeđenosti i mržnje. - To što si bezobrazan
ne čini te muškarcem, Dougale. I strah nije poštovanje. Nadam se da ćeš i to
zapamtiti.
Odlučivši da bi mudro bili nestati od tamo što je prije moguće, okrene se kako bi
pomogla Pipu da ustane. U sljedećem se trenutku već našla licem u blatu. To nije
prvi put da je poželjela plakati. Mokar, blatnjav rub ružičastog vela podsjetio ju je
na to što nosi. Haljina joj je uništena.
Haljina koju joj je kupila milostiva Marion.
Haljina kojom je željela zadiviti Gregora.
Haljina u kojoj se osjećala... lijepom.
Začuje Pipa kako bijesno viče ispljunuvši litaniju domišljatih prijetnji, zbog kojih
je skoro prasnula u smijeh.
Napravivši scenu polako se podižući na koljena, čekala je dok joj je puls divljao.
Baškao na vježbama...
Dougalova stopala pojave joj se uz bok. - Glupa kujo. Pokazat ću ti tko je pravi
muškarac.
Njegove su riječi probudile lavinu bijesa i boli kad ju je prijetnja okrutno
podsjetila na ono što joj se dogodilo majci. Željela ga je napasti. Željela je plakati.
Željela je kazniti svakog muškarca kojem bi na pamet palo silovati ženu.
Ali John ju je upozorio da joj se slabost ne nalazi u udovima, nego u nagloj naravi.
Zato je umjesto toga strpljivo čekala ono čemu se nadala.
Nije ju razočarao. Dougal pomakne nogu da je udari u rebra, a ona je uhvati
koristeći silu inercije da bi ga bacila na leđa uz udarac od kojeg se zatreslo tlo.
Trenutak poslije koljeno mu je držala na prsima, a nož na debelom vratu. - Ti si
nasilnik i kukavica, Dougale MacNabe.
Gledao ju je razrogačenih očiju. - Kakva si ti to djevojka?
- Ona koja ti drži oštricu na vratu i ako ne želiš nastaviti s ovim, predlažem da
povedeš svoje prijatelje i odeš kući.
Kad mu je Cate ovaj put dopustila da ustane, pobrinula se da joj je na oku kad se
pridružio prijateljima. Došaptavali su se, a svako malo Dougal bi u njezinu smjeru
uputio otrovni pogled.
Nož je još uvijek spremno držala vani, ali kad nisu odmah krenuh, osjeti prve
kapljice znoja na obrvi. Međutim puls joj je poskočio kad je Willy uputio zabrinuti
pogled u njezinu smjeru. Nešto planiraju, a toliko ih je puno. Šest, ne uključujući
Willya. Ako se odluče boriti kao skupina...
Cate proguta knedlu i usta joj se naglo osuše. Njezine su prednosti iznenađenje i
brzina. Prvo je izgubila, što će ozbiljno utjecati na drugo, čak i samo s jednim
neprijateljem. Sa šest...
Odlučivši da je rekla što želi i da bi možda ovaj put ona trebala otići, pokaže Pipu
da stane uz nju.
Međutim prije nego što je posegnuo za njom, zvuk nadolazećeg konja učinio je
ono što njezina prijetnja nije i rastjerao Dougala i ostale dječake prema selu.
Cate ispusti dah koji je nesvjesno držala. Okrene se prema njihovu nesvjesnom
spasiocu baš kad je jahač zaustavio konja na rubu obale rijeke.
Smrzne se i krv joj od užasa polako nestane iz lica.

Ne... Molim te, ne. Ne ovako. Ne može je vidjeti takvu. Željela ga je zadiviti.
Stegne je u grlu i mutan sjaj vrelih suza zamagli joj vid oslabljen blatom dok je
promatrala poznatog bijelog konja i mišićavog ratnika odjevena u kožu koji je
sjedio na veličanstvenoj zvjeri zureći dolje u nju poput nekog zlatnog heroja u
bajci.
Trepne i osjeti poriv da podigne ruku kao da zuri ravno u sunce. Nije morao
nositi čelični oklop da bi blistao; sam od sebe zasljepljivao je jarkom svjetlošću. Ali
prvi put nije željela uzdahnuti.
Nije pošteno! Zar uvijek mora izgledati tako savršeno, sjajno i uglancano? Uvijek
besprijekorno kao da se blato na njega ne lijepi.
Dok je ona... Ona je bila u blatu do grla. Ništa nije željela više nego potonuti u
močvarnu zemlju i nestati.
Skine kacigu i zabaci kosu. Padala mu je oko lica u nevjerojatno razbarušenim
valovima. Srce je stegne od nepravde. Nakon što bi ona skinula kacigu, kosa bi joj
bila zalijepljena uz glavu.
- Što si, dovraga, napravila ovaj put, Caitrina? - Usta mu se trznu. - Ili ni ne želim
znati?
Caitrina. On ju je jedini tako zvao i to joj čak nije bilo ni pravo i me. Catherine. Nije
trebala lagati o svom identitetu - ili prešutjeti godine (shvatila je da je smatra
mlađom) - ali imala je petnaest godina, bila je istraumatizirana i očajnički je željela
da je povede sa sobom. Znala je da to nikad ne bi učinio da mu je rekla istinu.
Upotrijebivši prezime Kirkpatrick drugoga mrtvog očuha, nije bilo šanse da je tko
poveže s vanbračnom kćeri Helen od Lochmabena. I tako je željela. Više nema
pogleda sažaljenja. Više nema podbadanja. Više nema tajnih molitvi da otac dođe
po nju. Dobila je priliku da taj život ostavi iza sebe i iskoristila ju je.
Međutim svaki tračak krivnje koji je možda osjetila brzo je zaboravljen kad je
vidjela kako se ta usta trzaju. Kako je mogao biti toliko neuljudan da joj se smije?
Zato što te smatra djetetom. Djetetom kojeg je trebalo spasiti iz bunara. Ne potpuno
odraslom ženom.
Njegovo zabavljanje činilo se kao kap nepravde koja je prelila čašu njezina blatnog
poniženja. Obožavala ga je, ali čovjek je ponekad znao biti bezobrazni magarac.
Suze koje su prijetile zaboravljene su; umjesto toga borila se protiv poriva da stavi
prljave ruke na njega i zbaci ga s tog savršenog bijelog konja u blato. Obično se
divila njegovoj hladnoj ravnodušnosti, ali bar bi ga jednom željela vidjeti
uzrujana.
Pip se očito također uvrijedio zbog stava pridošlice. Postavio je mršavo tijelo
ispred nje. - Spasila me, to je učinila. Jedan od tih dečki uzeo mi je novac, a kad
sam ga pokušao uzeti natrag, napao me s prijateljima. Ali Cate mu je skoro
slomila ruku. A kad ju je gurnuo na tlo, izvukla je nož.
- Sto je učinila? - Gregor eksplodira u nevjerici.
Cate je pokušala zaustaviti Pipa, ali očito zamijenivši Gregorov bijes za divljenje,
nestrpljivo nastavi priču. - Da, bacila ga je na leđa kao mrtvu kokoš i prislonila mu
oštricu ravno na vrat. - Dječak čiji je nos natekao do veličine repe pogleda je s
nepogrešivim divljenjem, a zatim se vrati na Gregora. - Trebali ste je vidjeti.
Gregor je ogleda kao da ne zna želi li je prebaciti preko koljena ili se osjećati loše.
Ona ustukne; zasigurno ga se nisu dojmile njezine vještine. Pretpostavljala je da će
platiti za to - i to ne samo Dougalovu ocu.
Gregor je strogo pogleda prije nego što se okrenuo prema Pipu. - A tko si pak ti?
Pip se zarumeni. Vidjevši da je dečku neugodno, Cate podigne bradu i pogleda
Gregora ravno u oči. - On ti je sin.
TRI

K ad bolje razmisli, možda je bila loša ideja smijati se, ali, d ovraga, Cate je
izgledala tako slatko i divlje s blatom po cijelom licu i odjeći - neobično lijepoj
haljini za nju, zapravo. Vidjeti da izgleda tako osvježavajuće djevojački bila je neka
vrsta olakšanja nakon neugodnih i nimalo zaštitničkih misli koje je Gregor imao
otkad je posljednji put bio kod kuće.
Ali nije ju želio povrijediti i ispričao bi se da ga nije pogodilo nešto što bi se moglo
pisati samo kao blaga panika kad je čuo što je učinila (mogla se ozlijediti,
dovraga!), a zatim je u trenutku zanijemio nakon njezine objave.
- Moj š-što? - promrmlja.
- Tvoj sin - mirno odgovori.
Riječi nisu izgubile na snazi nakon što ih je ponovila. Ako je Gregor ikad u životu
bio više šokiran, nije se mogao sjetiti kada je to bilo. Jednako se tako mogla
proglasiti kraljicom proklete Engleske. Imala je jednake šanse da zauzme taj
položaj kao da je on napravio to derište.
Osim činjenice da mu dječak nimalo - nimalo - ne sliči, imao je najmanje petnaest
ili šesnaest godina. Gregor je imao trideset jednu, a jedina žena s kojom je imao
odnose prije dvadesete nije rodila tog dječaka. Trebao bi znati jer se udala za
njegova starijeg brata nekoliko mjeseci nakon što joj je njihova veza poslužila
svrsi.
Proškrguće zubima oštro pogledavši krvavog, blatnog mladića. - Ne znam kakvu
ti je nesretnu priču ispričao, ali taj dječak sigurno nije moj sin.
Derište ga namršteno pogleda izgledajući kao da ništa ne bi volio više nego zabiti
mač između Gregorovih rebara. Cate se međutim ponašala kao da je mali nitkov
upravo smrtno ozlijeđen i požurila ga zaštititi omotavši mu ruku oko ramena.
- Naravno da jest. Baš kao Eddie i Maddy.
- Tko su oni, dovraga? - Gregor eksplodira. Odustao je od pokušaja da ne
psuje i bogohuli u njezinoj prisutnosti godinama prije. Ni sam Bog ne bi imao
dovoljno strpljenja da se suzdrži pred Cate.
- Nije li ti John rekao? Čestitam - imaš dva sina i kćer!
To je bio "hitan slučaj"? Djevojka ne donosi samo nevolje, nego je i luda - naročito
ako je pomislila da bi ikad imao sina nazvana prema engleskom kralju.
To joj je i rekao, nakon čega joj je pocrvenjela sva koža koja nije bila prekrivena
blatom. Okrene se prema dječaku. - Pip, kreni. Tvoj otac i ja moramo o nečemu
razgovarati.
Pip bi se mogao mjeriti sa Zmijom kada su u pitanju otrovni pogledi. Dečko je
izgledao kao da joj želi proturječiti, ali kad je Caitrina dodala molim te, kimne
glavom i ode - iako je još nekoliko puta namršteno pogledao u Gregorovu smjeru.
Kriste, zar dečko misli da bi joj naudio? Gregor je nije zadavio u pet godina koliko
je zna; zasigurno neće ni sad. Uz malo sreće, za nekoliko će je se tjedana zauvijek
riješiti. Iako, s obzirom na današnje događaje, plan da je nekomu ponudi na udaju
bit će još veći izazov nego što je mislio. Odmahne glavom. Hrva se u blatu kao...
Nije znao što, ali sigurno nije bilo primjereno mladoj djevojci spremnoj za udaju.
Okomi se na njega s rukama na bokovima čim se dječak udaljio dovoljno da ih ne
može čuti. - Kako si to mogao reći pred njim? Povrijedio si ga!
Gregor skoči s konja pripremivši se na borbu za koju je znao da je neizbježna. Da
se ne poznaje bolje, po načinu na koji mu je krv kolala venama možda bi pomislio
da joj se zapravo veseli.
- Povrijedio sam ga? Moj se dobar ugled vuče kroz blato. - Oči joj sijevnu na tu
izjavu. - Mali ti je šarlatan lagao i iskoristio tvoju dobrotu. Koliko godina ima?
- Petnaest.
Gregor se osmjehne; kao što je i pretpostavljao. - Nemoguće je da mi je sin.
- Kako možeš biti toliko siguran?
- Znam oduzimati.
Očito nije razumjela, a on joj nije namjeravao objasniti. Njegove godine kad je prvi
put bio intiman sa ženom nisu prigodna tema za uši mlade dame. Ali to nije bio
jedini razlog. Smanjila je razmak između njih na manje od metra - ispostavilo se
da je to prokleto preblizu.
Opet je to osjećao. Toplinu. Te neobične trnce na koži. Prokletu uzbuđenost.
Prokletu neprimjerenu uzbuđenost.
Tjeme joj je sezalo samo do sredine njegovih prsa, ali još se sjećao kakav je osjećaj
držati je pod bradom. Kako joj je kosa bila svilena i topla. Kako je mirisala na
divlje cvijeće. Kako mu se u naručju činila čvrstom, ali neporecivo ženstvenom.
Što mu je, pobogu? To je Caitrina. Djevojka za koju je odgovoran, bez obzira
koliko nesvjesno - djevojka koju bi trebao štititi od muškaraca poput sebe.
Dovraga, mora pronaći malo samokontrole.
Prošavši rukom kroz kosu, ispusti isfrustrirani zvuk. Vrativši se na temu o kojoj
su razgovarali reče: - Kako je dospio ovamo?
- Majka ga je ostavila na vratima. Rekla mu je da te treba pronaći i obavijestiti
te da ti je sin te da je vrijeme da se ti pobrineš za dečka jer ona više ne može sama.
Možda bi osjetio trunku suosjećanja s dječakom zbog činjenice da ga je žena koja
ga je rodila okrutno napustila da Gregor nije bio tako siguran kako je svaka riječ
laž. Dječak i majka vjerojatno su surađivali. Bog zna što su se nadali dobiti svojim
smicalicama. - Kako se žena zvala?
Slegne ramenima kao da joj pitanje nije važno. - Morat ćeš pitati sina.
Zaista je pokušao obuzdati narav. Ali Caitrina - Cate - znala je iz njega izvući ono
najgore. Bila je tako prokleto tvrdoglava i prokleto je govorila sve što joj padne na
pamet. On joj je čuvar, pobogu! Trebala bi poštovati njegovo mišljenje. Poštovati
starije.
- On mi nije sin - ponovi naglasivši svaku riječ.
- To si mi već rekao.
Stisne čeljust vidjevši da se smiješi. - A drugo dvoje djece? Da pogodim - kladim
se da su i oni napušteni nedugo nakon što se proširio glas o Pipovu dolasku.
Zarumeni se i zabaci blatnu kosu otmjeno kao kraljica. - Nema razloga da budeš
sarkastičan.
- Nema razloga? Kriste, zar ne misliš da im je izbor trenutka barem malo
sumnjiv? Odjednom sam u nekoliko mjeseci dobio troje djece? Imaš sreće što ih se
još više nije pojavilo na vratima.
Razrogači oči i trepne. - Misliš da negdje imaš još vanbračne djece?
Gregor stisne šake moleći se za strpljenje. Iako je to rekla dovoljno nevino,
ponekad bi se mogao zakleti da se namjerno pravi glupa samo kako bi dobila
reakciju od njega - naljutila ga, a ne neku drugu reakciju, iako je, nažalost, uspjela
i to. Provodeći vrijeme kraj Cate, počeo se osjećati poput starog bludnika.

- Uopće nemam djece. Riješi ih se, Caitrina.

Razrogači oči. - Neću ih se "riješiti"; ti si odgovoran...
Nije joj dopustio da završi. - Nemam dužnost prema njima ništa više nego prema
bilo kojem djetetom na glavnoj ulici bilo kojeg sela u Škotskoj.
Uzdahne zureći u njega s ranjivim izrazom koji joj dugo nije vidio na licu.
Izrazom od kojeg mu je cotun postao preuzak. - Kao što sam ja, misliš?
Opsuje od frustracije shvativši da ju je nenamjerno povrijedio riječima. Naravno
da će suosjećati s tom nahočadi. Znala je kako je to ostati potpuno sam na svijetu. -
Dovraga, nisam mislio tako. Ti si drugačija.
- Zašto?
- Zato što smo bili odgovorni zbog onoga što ti se dogodilo.

- Niste bili odgovorni. Niste čak ni bili tamo kad su muškarci tražili sklonište.
Ako je itko odgovoran, to je vaš kralj. Robert Bruce je taj koji je tim muškarcima
rekao da se sklone u našem selu. Zašto si onda ti ponudio da me uzmeš?
Znao je što pokušava izvući iz njega, ali neće joj upaliti. Nije onaj kojim ga smatra.
Cate ga je željela vidjeti kao neku vrstu plemenitog viteza. Muškarca na kojeg se
može osloniti. To zasigurno nije on. Jedan od razloga zašto je se toliko klonio
tijekom godina jest taj što je nije želio dovoditi u zabludu - iako je bez sumnje
znao da jednog dana hoće.
- Zato što je imalo smisla i zato što je to bilo najjednostavnije rješenje. Znao
sam da će te moja majka voljeti i nadao sam se da ćeš ovdje biti sretna.
- Bila sam, a i oni će...
Zaustavi je pretpostavivši u kojem smjeru ide. - Neće ti upaliti, Caitrina. Ne mogu
ostati ovdje. Ako ti ne nađeš mjesto za njih, ja ću. Bog zna da postoje brojne majke
kojima je teško odgajati djecu tijekom rata, ali to ne znači da ću dopustiti da
Dunlyon postane sklonište za nahočad ili prihvatiti djecu koja nisu moja.
Nakon nepoželjne nježnosti koju je osjećao prema djevojci, bilo mu je gotovo
drago vidjeti da joj se razdraženost vratila na lice uprljano blatom.
Pogleda ga ispod oka. - Kako možeš biti tako siguran da nisu tvoji? Koliko čujem,
ne nedostaje ti iskustva u krevetu. Zar ti sjeme ne može uroditi plodom?
Gregor je mogao samo stajati i zuriti u nju. Kako je tako mlada djevojka uspjela
što nije nitko drugi i tako ga temeljito, tako izluđujuće uznemiriti? Nije znao što je
gore: što je slušala tračeve o broju žena koje je odveo u krevet (bolje rečeno, o
broju žena koje su ga odvele u svoj krevet) ili što je propitivala potencijal njegova
"sjemena". Obje su teme neprimjerene za mladu ženu, a naročito za njegovu...
Njegovu... Što god da jest, dovraga!
- Savršeno sam sposoban napraviti djecu, dovraga! Kad ih budem želio.
Nos joj se namršti, od čega je osušeno blato počelo pucati. Zbog tankih crta koje su
joj od toga ostale na licu poput brkova izgledala je poput zapuštenog mačeta. Ali
svi topli, zbunjujući osjećaji brzo su zdrobljeni kad je progovorila. - Ne znam kako
to možeš znati osim ako nisi probao. A sa svim tim ženama netko bi pomislio...
Zakorači prema njoj vodeći izgubljenu borbu za strpljenje. - Caitrina...
Ona mudro zakorači unatrag. - Dakle govoriš mi da je potpuno nemoguće da si
pogriješio?
- Ja ne griješim.
Uputi mu pogled s više razumijevanja nego što mu se svidjelo. - Svi griješe.
- Ja ne. Ne na takav način. - Uvijek je bio oprezan. Vrlo oprezan. Iako je uvijek
postojala najmanja, najsitnija mogućnost...
Dovraga, opet je to učinila. Okrenula ga iznutra prema van. Naglavačke. Zbunila
ga. Uznemirila ga, dovraga.
Kao svaki rođeni ratnik, osjetila je slabost i krenula u napad. - Samo ih upoznaj,
Gregore. Vidjet ćeš...
Podigne ruku pokušavajući se uvjeriti da ne izgleda kao da je podigao bijelu
zastavu. Toliko o Bas roimh Geill. Smrt prije predaje, geslo Čuvara Visočja - i
njegovo prije nego što je upoznao Cate. - Već sam upoznao jedno od njih i uvjeren
sam da nije moje. Isto će biti i s ostalo dvoje. Upoznat ću ih, ali neću se
predomisliti.
- Oh, Gregore, hvala ti!
Očito je zanemarila dio da se neće predomisliti dokazujući da nije otporna na
vještinu koju posjeduje velik broj pripadnica njezina spola da čuje samo ono što
želi čuti.
Kad se činilo kao da bi mu se mogla baciti u naručje, zakorači natrag.
Krivo procijenivši uzrok, napravi grimasu. - Pretpostavljam da bih se najprije
mogla očistiti.
U pitanju nije blato; samo si nije vjerovao dovoljno da je dotakne.
- Neće ostati, Caitrina.
Osmijeh joj brzo klizne s lica. Požalio je, ali to je bilo nužno. Nije želio nikakve
nesporazume.
Zurila je u njega i, nakon nekoliko trenutaka, kimnula glavom. Nije bio toliko
blesav da to pobrka sa suglasnošću; bio je to više privremeni pristanak. Ali neće se
pokolebati. Nema više nahočadi. Briga za nju odvlačila mu je dovoljno pažnje;
zasigurno ih ne namjerava prihvatiti još. Odgovornost za Cate uvijek mu je visjela
nad glavom; mislio je na nju čak i dok se borio. U posljednje vrijeme sve više iz
razloga koji nije želio propitivati.
Trebao je raščistiti misli, dovraga. Riješiti se svih smetnji, a ne dodavati nove.
Vodeći njegova konja, kratku udaljenost do Dunlyona prohodali su u tišini.
To je bila jedna od stvari koja mu se kod nje najviše sviđala. Za razliku od većine
žena, Cate nije osjećala potrebu da tišinu ispuni laprdanjem.
Bilo je teško ne voljeti djevojku. To je bio dio problema. Nije ga gnjavila ili mu
otežavala život, bila je strastvena, odana, ozbiljna i osvježavajuće izravna.
Ponekad previše izravna, pomisli prisjetivši se aluzije na partnerice u krevetu.
Dakle smatrala ga je razvratnikom. Dovraga, vjerojatno je to i bio - više slučajno
nego zbog truda. Što bi trebao učiniti, odbiti žene koje su mu se uvlačile u
postelju? Koji bi normalan muškarac učinio takvo što?
I zašto mu je uopće stalo do njezina mišljenja?
Još se mrštio kad su prošli kroz vrata. Počela je trčati, ali nakon nekoliko koraka
zaustavi se i okrene. - Jesi li ga možda našao?
Gregor se ukoči na spomen poznate teme. Dovraga, zar djevojka nikad ne
odustaje? Mrzio je što joj mora lagati, ali samo Bog zna što bi Caitrina učinila s
tom informacijom. Zapravo, pretpostavljao je da točno zna što bi učinila i zato je
nikad neće podijeliti s njom. Saznao je ime muškarca koji joj je napao selo nedugo
nakon napada. Nažalost, do tad je sir Reginald Fitzwarren već pozvan u London -
gdje je ostao van Gregorova dosega. Ali jednog će ga dana pronaći i djevojka će
dobiti osvetu.
- Još ne - reče.
Razočarano uzdahne i on osjeti oštar ubod krivnje u prsima. - Možda bih mogla...
- Obećala si mi dopustiti da se ja pobrinem o tome, Caitrina. Želim da mi
vjeruješ.
Osmjehne se. - Vjerujem ti.
Nekako se zbog slijepe vjere osjećao još gore.
- Bolje da se požurim ako se želim stići okupati prije jela - reče i opet se počne
okretati.
Cijeloga ga obuzme nalet nedobrodošle topline. Ne bi trebao razmišljati o njoj u
kadi, o tim lijepim, golim grudima koje su mu bile tako tvrde uz prsa, zategnutoj,
oblikovanoj i glatkoj stražnjici i...
To je pogrešno, dovraga.
- Caitrina! - vikne.
Čuvši njegov ton, okrene se uz nesiguran smiješak.
- Još moramo razgovarati o onom nožu.
Tako, to je dobro i više nalik čuvaru.
Ali činilo se da njegovo strogo mrštenje nema učinka. Djevojka je zapravo
izgledala zadovoljno. Da, usne su joj se jasno izvile prema gore. - Bila je to tvoja
ideja.
Drsko derište.
- Nemoj me podsjećati - promrmlja, ali već je otišla.
Drugi put u tom danu Cate je tek završila s namještanjem haljine. Ovaj je put
odabrala boju mahovine. Iako joj je bilo žao što je izgubila ružičastu haljinu - Ete je
samo pogledala uništenu haljinu i umalo briznula u plač - Cate je mislila da bi joj
zelena mogla stajati još bolje. Zlatna traka koja je ocrtavala steznik, porub i rukavi
naizgled su joj isticali svjetlije točkice u očima.
Nije se zamarala velom. Samo bi se smočio jer joj je kosa još uvijek bila vlažna
nakon kupke. Ali sa samo sat vremena do ručka nije imala vremena sjediti ispred
žeravnika i češljati je dok se ne osuši.
Zamijenila je krunu na glavi i još se jednom nakratko pogledala u ogledalo prije
nego što je krenula. Možda ne izgleda dotjerano i uglancano kao ujutro, ali
izgleda poprilično bolje nego s blatom razmazanim po cijelom licu. Poniženje jer
ju je takvu vidio muškarac kojeg je tako očajnički željela zadiviti još je uvijek bilo
bolno svježe. Ali učinit će što i uvijek: ustati, očistiti se od prašine i pokušati
ponovno. Možda je u modricama i izmučena, ali spremna je na novu borbu. Ne
samo zbog sebe nego i zbog djece. Trebaju njega i stabilnost koju ona nikad nije
imala.
Požuri iz sobe želeći se uvjeriti da djeca izgledaju savršeno za "predstavljanje".
Napući usne. Trudila se ne biti razočarana Gregorovom hladnom reakcijom -
svakomu bi nesumnjivo bilo potresno da mu netko kaže kako je otac troje djece -
ali bila je. Razočarao ju je prvi put.
Grube riječi još su joj odzvanjale u glavi. - Riješi ih se.
Kao da su smeće. Kao da ih jednostavno može nekamo poslati i ne brinuti se što
će im se dogoditi. To su djeca, pobogu, a ne mačke lutalice!
Kad ih vidi i upozna, predomislit će se. Samo mora biti strpljiva. Nju je primio,
zar ne?
Cate je imala dovoljno vjere u njega za oboje. Kako joj je govorila njegova majka,
Gregor se ne veže lako, ali kad se veže, ti su odnosi neslomljivi poput čelika.
Cate bi trebala znati; dovoljno ih je puta dovela u iskušenje.
Zagrize usnu od krivnje. Je li to učinila namjerno? Možda jednom ili dvaput. Ali s
vremenom je strah da će je otjerati oslabio. Sad ga je testirala samo zato što se
činilo da je to jedini način da se vrati kući - ne mora ni spominjati da je bilo i
poprilično zabavno. Voljela je zavirivati ispod šarmantne, nestašne fasade i
gledati kako je mrko promatra tim predivnim zelenim očima, kako se ta grešno
slasna široka usta stišću, kako se sitni mišić ispod savršeno oblikovane čeljusti
počinje trzati.
Ali bockanje njegove naravi više nije bilo dovoljno dobro. Željela je da je primijeti
kao muškarac ženu. Željela je da je uzme u naručje i poljubi kao što ga je vidjela
kako ljubi udovicu prethodnog senešala posljednji put kad je bio kod kuće. Željela
je da shvati kako je ona prava za njega.
Kad je stigla do zadnjeg kata tornja, saznala je da su Ete i Lizzie, jedna od služavki
iz kuhinje, privremeno držale Eddiea i Maddy pod kontrolom, ali Pip je nestao.
Nije se vratio u toranj ni potkrovlje gdje je spavao s Eddieem.
Ostavivši mlađu djecu u sposobnim rukama služavki, Cate krene u potragu za
Pipom. Pretpostavljala je gdje će ga pronaći. Gotovo je tri tjedna spavao u štaglju
prije nego što ga je uspjela uvjeriti da pripada unutra. Štagalj je mjesto na koje bi
odlazio kad više nije mogao trpjeti metež u kući.
Tamo bi odlazio vidati rane.
Nije ga krivila. Cate je toliko naporno radila da se Pip osjeća dobrodošlim, a
Gregor je sve poništio s nekoliko oštrih riječi.
Srce ju je stezalo zbog ponosnog dečka koji se silno trudio biti i vrst i pretvarao da
nema veze što ga je majka ostavila na dovratku stranaca. Što se silno trudio
vjerovati u priču za koju je čak i Cate morala priznati da ostavlja nekoliko
neodgovorenih pitanja.
Željela je vjerovati da je istinita koliko i Pip. Ali oduvijek su je mučile dječakove
godine. Znala je da je Gregor tek napunio trideset jednu te da je petnaest godina
strašno malo da bi se napravilo dijete, iako je ne bi iznenadilo.
Gregorova sigurnost - barem za Pipa - ostavljala je malo prostora za pogrešku.
Samo je željela da ga Pip nije morao čuti.
Što je mislila, da će Gregor samo pogledati dječaka i da će mu se srce rastopiti kao
i njezino? Možda. Iako je znala da to nije pošteno. Gregor je baš i nije udomio
drage volje; ne bi trebala očekivati da će troje djece prihvatiti raširenih ruku.
Čak i da mu povjeruje kako djeca nisu njegova - a činilo se da postoji vrlo malo
mjesta za sumnju što se tiče Pipa - nema veze. Ne može ih odbiti; trebaju ga.
Predomislit će se.
Došavši do štaglja, otvori vrata. Opori, zemljani mirisi odmah suje udarili, ali nije
joj smetalo. I ona je mnogo vremena provodila u štaglju kad je stigla. - Pip?
Začuje nešto što je zvučalo poput prigušenog šmrcanja, a zatim kratko šuškanje. -
Ovdje sam - reče. - Sa štenetom.
Jedan od seoskih pasa okotio se prije nekoliko tjedana. Kuja je zanemarivala
bolesno štene, pa je seljak odlučio utopiti jadnička kad ga je Pip spasio i doveo u
toranj. Nevjerojatno, ali ne samo da se činilo kako stvorenje raste nego je njihova
stara, tvrdoglava stajska mačka koja nikog nije voljela očito mislila kako mu je
majka.
Cate dođe do drugog kraja štaglja i pronađe Pipa kako sjedi naslonjen na zid
posljednjeg boksa.
Stegne je u srcu vidjevši izdajničke tragove suza duž natečenog, krvavog lica. Ali
pretvarala se da ne primjećuje. Ponos mu je trenutno bio osjetljiv. Toliko se volio
hvalisati i razmetati vlastitom hrabrošću. Ali to mu je pomoglo da preživi i nije to
mogla samo tako uništiti. Ne dok ne bude spreman.
- Kako je?
Pip slegne ramenima. - Donio sam mu komadiće mesa od jučerašnje večere i činilo
se kako mu se sviđaju.
- Jesi li mu već dao ime?
Dječak odmahne glavom. - Ne. - Razumjela je. Neće mu dati ime dok ne bude
siguran da će štene preživjeti. Pogledom joj promotri haljinu, a zatim je ljutito
pogleda ispod oka. - To je za njega, zar ne? Tako si odjevena za njega.
Cate se nadala da se ne rumeni, ali obrazi su joj bili sumnjivo topli. Dragi Bože,
zar je tako očito? - Ne, ja...
- Sviđa ti se, zar ne? E pa meni ne. Mrzim ga - i on mi nije otac! Cate privuče
stolac za mužnju krava i sjedne pokraj njega. - Zašto to govoriš?
Na trenutak je izgledao pogođeno, ali onda skrene pogled i promrmlja. - Majka mi
je rekla da je zgodan. Da izgledamo isto. Uopće mu ne sličim. Tako je hladan, i
drzak, i ružan.
Izgledao je toliko uzrujano da se Cate nije imala srca nasmijati. Sumnjala je da je
itko Gregora MacGregora prije nazvao ružnim.
- Nije mislio ono što je rekao, Pip. Samo je bio iznenađen, to je sve. Jednom
kad ga upoznaš...
- Ne želim ga upoznati. Mrzim ga!
Dragi Bože, je li zaista mislila da će ovo biti lagano? Plan da ih sve spoji slutio je
na katastrofu. - Obojica ste se postavili loše na početku, to je sve. - Ne želeći
ostaviti još prostora za raspravu, ustane. - Uskoro će vrijeme za ručak, imaš
dovoljno vremena da se okupaš. - Počeo se buniti, ali ona ga zaustavi glasom
kojem nije smio proturječiti. - Donijet ću ti melem za posjekotine.
Spusti pogled na psa i kimne glavom.
Ponovno ga je poželjela zagrliti, ali dobro se sjećala kakva je ona bila u tim
godinama. Milostiva Marion bila je strpljiva s njom i ona će isto postupiti s Pipom.
Okrene se kako bi krenula, ali on je zaustavi. - Kako si ono učinila Dougalu
danas?
Usta joj se izvrnu u osmijeh. Bilo je poprilično sjajno. Nije baš bila uvjerena da će
joj se sve vježbanje isplatiti. Ali jest i bila je ponosna na sebe. - Vježba.
Opet se namršti. - Je li te on naučio?
Odmahne glavom. Godinama je gnjavila Gregora da je nauči kako da se obrani
kad bi došao kući, ali uvijek je to odgađao "do idućeg puta". Napokon joj je
dosadilo čekati pa je pitala Johna. - Ne, John me naučio.
Pip zastane na trenutak i pogleda je nesigurno. - Misliš li da bi me možda mogla
naučiti?
Naceri se. - Ne bi ti smetalo što te djevojka uči ratovanju?
Minutu je promišljao, očito ozbiljno shvativši njezino pitanje.
- Ne ako me možeš naučiti kako da napravim ono.
Prasne u smijeh. - Dobro, zašto onda sutra ne bismo vidjeli što znaš?
Zurio je u nju s opreznim uzbuđenjem na modrom i pretučenom licu. - Stvarno?
Osmjehne se. Još mu je bilo toliko teško povjerovati da mu se može dogoditi išta
dobro, ali bila je odlučna da to promijeni. - Stvarno. Ali morat ćeš naporno raditi.
Tako je zaneseno kimao crnom glavom da se bojala da će mu nos opet prokrvariti.
- Hoću, obećavam.
Sakrila je osmijeh. - Onda nakon posla dođi na vježbalište. John i ja do tad bismo
trebali završiti.
Nekoliko puta tjedno - više ako ga je dovoljno preklinjala - John bi između ostalih
dužnosti pronašao vremena za nekoliko treninga s njom. Kako su Gregor i njihov
najmlađi brat Padraig bili u ratu, na Johnu je ostalo da neko vrijeme pazi na
posjede. Iako se John žarko želio vratiti u borbu, Cate se veselila treningu više
nego ičemu - osim Gregorovim posjetima.
Prisjetivši se da upravo taj čovjek vjerojatno čeka nju i djecu u svečanoj dvorani,
Cate požuri po melem kako bi vidjela što može učiniti s Pipovim jadnim licem.
Morala se pobrinuti da drugi utisak na Gregoru bude bolji od prvog. Zločesti
osmijeh pojavi joj se na ustima. S obzirom na prvi susret, to ne bi smjelo biti
preteško.
Tatum &

ČETIRI

B udući da mu je Cate zauzela kadu, Gregor je u rijeci isprao dva dana

nakupljanu prljavštinu iz sedla. Na vrući ljetni dan namakanje u rijeci Lyon bilo je
okrepljujuće i osvježavajuće, ali i jedan dana nakon zimskog suncostaja bilo je kao
da skačete u ledenu vodu. Dovoljno hladno da vam se smrznu jaja.
Nadao se.
Pohotne misli o maloj "štićenici" nisu mu samo smetale, nego su bile i prokleto
sramotne. Muškarac s njegovim iskustvom trebao bi imati određenu razinu
kontrole nad mislima i tijelom, dovraga. Ali, očito, morao se osloniti na ledenu
vodu dok joj ne pronađe muža.
U tu je svrhu najprije nakon što se našao s Johnom napravio popis odgovarajućih
muškaraca u okolici - ne prestarih, ne premladih, ne prebogatih, ne
presiromašnih, ne previše plemićke krvi, ali ni seljaka. Tražio je muškarca koji će
cijeniti velikodušan miraz koji je Gregor namjeravao ponuditi, ali koji neće
zahtijevati važan obiteljski savez. Iako bi se Cate isplatila veza s njim kao
čuvarom, otac joj je bio samo vojnik jednog od Bruceovih vazala.
Bila je to osjetljiva ravnoteža, ali Gregor joj je namjeravao pronaći najbolju vezu
koju može. To je zaslužila. Ne bi je mogao gledati s običnim poljoprivrednikom ili
seljakom. Postojalo je nešto neobično plemenito vezano uz djevojku. Ponekad se
zasigurno ponašala poput kraljice - ili barem s prokletim autoritetom jedne.
Možda jedan od njegovih pratilaca? Član pratnje mjesnog poglavara? Drugi ili
treći sin mjesnog poglavara?
Na kraju se sjetio pola tuceta imena. Naredit će pisaru da ih odmah počne
zapisivati. Kako je Gregor bio kod kuće za blagdane prvi put nakon nekoliko
godina, očekivalo se da će organizirati gozbu za Silvestrovo, što je dovoljno dobar
razlog da ih sve pozove. Uz malo sreće, zaruke će biti spremne kad ga početkom
siječnja pozovu natrag.
Ali bojao se da ga do tad čeka nekoliko dugih tjedana.
Vrativši se do tornja, Gregor se počne uspinjati trećim nizom stuba prije nego što
se trgnuo i vratio natrag na drugi. Kriste, poglavar je šest godina i još se morao
podsjećati da je "grof".
Bio je to položaj koji mu nije bio namijenjen kao trećem sinu. Bog zna da nije
stvoren za odgovornost. Otac bi mrzio vidjeti klan pod Gregorovim vodstvom.
Nakon Alasdairove smrti otac je svu vjeru položio u Gregorova drugog najstarijeg
brata - Gillea. Vjerojatno bi ga ubilo da je znao kako je Gille pao nedugo nakon
njega na istom bojištu i ostavio "beskorisnog" trećeg sina kao nasljednika.
Na drugom katu postojale su dvije prostorije, od kojih je grofova - sad njegova -
bila veća. John je spavao u drugoj. Cate je spavala na trećem katu (s njegovom
majkom prije nego što je umrla) u prostoriji koju je Gregor kao dječak dijelio s
braćom.
Nikad prije nije obraćao pozornost na veličinu tornja, ali sad je žalio jer mu otac
nije imao vremena započeti s realizacijom planova u izgradnji nove, suvremene
kamene utvrde. Stari drveni zidovi vidjeli su bolje dane, a zgrada - iako
upotrebljiva - bila je jednostavna i rustikalna, neprikladna za najvažnijeg
poglavara MacGregora. Budući da su bili izolirani u Visočju, drvena utvrda od
kolaca bila je dovoljna do nedavno.
Ali Gregor je razmišljao o drugim obranama. Trebale su mu udaljenost i
odvojenost, ali maleni toranj - maleni, intimni toranj - pružao je vrlo malo toga. Bio
je previše svjestan tog jednog stubišta.
Nakon što je ratnu odjeću zamijenio čistom tunikom, ogrtačem i kožnim hlačama,
Gregor je znao da je dovoljno odugovlačio. Ali uživao je u nekoliko dragocjenih
sati mira prije nego što se skupi gomila. Uvijek je bilo tako kad bi se vratio nakon
toliko mjeseci izbivanja. Znao je da se to očekuje - i da je dijelom sam kriv jer
toliko izbiva - ali ponekad se osjećao kao truplo koje lešinari kljucaju na suncu.
Muškarci su željeli odluku o nekom sporu, zahtjeve za odgodu plaćanja stanarine
ili odgađanje službe, a žene...
Zastenje. I one su željele njegovu pozornost. Neke više od drugih. Ponekad je
pomišljao kako bi se vrijedilo oženiti samo da izbjegne izmicanje svim
"ponudama" koje mu upućuju. Ali onda bi se sjetio kako vjenčanje znači da bi imao
ženu.
MacSorley, koji je bio kralj nadimaka (brojni su Čuvari upravo i ako završili sa
svojim nom de guerre6), počeo ga je zvati "Uglađeni" ili "Čarobnjak", misleći pritom
na Gregorovu sklonosti "čarobnom" izbjegavanju zamki djevojaka zagrijanih za
brak koje su mu se bacale pod noge. Ako je vjerovati MacSorleyu, Gregor se
izvukao iz više veza od MacRuairia koji je bio stručnjak u ulaženju i izvlačenju s
bilo kojeg mjesta. Nije bio daleko od istine. Gregor je znao da će se u nekom
trenutku morati oženiti - možda mu se ne sviđa odgovornost, ali znao je
prepoznati kad je ima ali trenutno se usredotočio samo na rat.

6 Ratno ime.
Odlazeći iz sobe, krajičkom oka uhvati krevet i dođe u napast prokleto dođe u
napast - da se sruši na njega, navuče deku podstavljenu krznom preko glave i
nakratko zaboravi na sve. Možda je Bruce u pravu. Možda mu ova stanka treba
više nego što misli.
Koliko vremena ima prije nego što počne? Ako se može suditi po buci koja je
dolazila odozdo, iz ne tako veličanstvene, svečane dvorane, ne mnogo. Dovraga,
zvuči kao da imaju slavlje.
Trenutak poslije, stojeći na ulazu i promatrajući krcatu prostoriju, zastenje. U
prostoriji se već nalazilo najmanje četrdeset klanovaca. Do sutra ujutro vjerojatno
će ih biti dvostruko više.
Uoči Johna u gomili kako stoji pokraj podija s nekima od članova Gregorove
pratnje i razgovara s privlačnom ženom. Vrlo privlačnom ženom, primijeti
pogledavši bolje i uočivši vitke, ali oblikovane obline u pristojnoj zelenoj haljini,
svileni slap valovite, tamne kose koja joj je sezala do ispod ramena i lijep profil.
Gregor se razvedri odjednom se osjećajući malo lakše i krene prema njima. Kratka
razbibriga. To je ono što mu treba. Nadao se da mu brat već nije položio pravo na
nju. Na teži je način saznao što se može dogoditi ako dvojica braće žele istu ženu -
bila je to greška koju više nikad neće ponoviti.
Bez obzira koliko su joj grudi lijepe i stražnjica slatka...
Zastane usred koraka osjećajući se kao da se upravo zabio u kameni zid.
Ne može biti.
John ga ugleda, mahne i nešto kaže ženi pokraj sebe. Ona se okrene, a Gregor
osjeti kako mu je nešto u prsima potonulo u pete. I krv je uslijedila nakon toga.
Osjećao se kao da je Pljačkaš uzeo jedan od onih trupaca koje je toliko volio bacati
i nabio mu ga u prsa.
Ne, dovraga, ne!
Ali bila je to Cate. Izgledala je...

Ljupko. I nimalo kao mlada djevojka. Stisne čeljust. Ne, poprilično je izgledala
poput odrasle žene. Osmjehne se i osjećaj užasa koji mu je plazio tijelom počne
rasti i tiskati ga. Gušiti. Potpuno odrasla i daleko previše privlačna žena da bi se
smirio. Tko bi pomislio da bi derište natopljeno blatom moglo izgledati tako
prokleto lijepo?
Znao je kako se nositi s blatom. Ali ovo - ovo - što bi, dovraga, trebao raditi sa
sjajnom, tamnom kosom, očima tako blještavim i punim života da se činilo kako
blistaju cijelom prostorijom, punim, grimiznim usnama koje su odjednom
izgledale zločesto na potpuno drugačiji način i grudima? Grudima, dovraga!
Grudima koje mu se više nisu nalazile samo u mašti, nego ih je savršeno izložila u
pristojnoj, uskoj haljini. Veličine da savršeno stanu u mušku ruku, bile su čvrste,
okrugle i tako slatke da su mu curile sline. Slatke točno kako je zamišljao nakon
što mu ih je pritisnula na prsa. Ali sad mu nisu bile dio mašte; bile su točno tamo,
smještene pod njegovim nosom gdje ih nije mogao zanemariti.
Njegova je "mala štićenica" odrasla i Gregor nije mogao učiniti ništa oko toga.
Međutim mogao je učiniti nešto oko neugodne privlačnosti koju je osjećao prema
njoj. Zanemariti, odvratiti si pozornost i riješiti je se čim bude moguće - to mu je
bio plan.
Ali osiguranje brzih zaruka postalo je još hitnije.
Cateino srce zastane kad ga je ugledala na drugoj strani prostorije. To je to. To je
trenutak o kojem je sanjala. Čekala je da udari grom. Da je prvi put vidi kao ženu -
poželjnu ženu.
62
Knjige.Club
Čekala je. I čekala. Ali pogledom je preletio preko nje bez najmanjeg treptaja prije
nego što se vratio na brata.
I samo tako, trenutak je prošao.
Trepne, zaprepaštena. Bila je toliko sigurna da će je ovaj put primijetiti da se činilo
nemogućim da nije.
Trudila se ne biti razočarana, ali Gregorov nedostatak reakcije na njezin izgled
zdrobio je novootkriveno samopouzdanje u vlastitu ženstvenost poput pupoljka
cvijeta pod čizmom.
Možda nešto nije u redu s njom? Možda nema ono što privlači muškarce kod
ostalih žena - senzualno privlači, a ne na prijateljski način.

Čekaj. Možda je nije prepoznao ili je ne može vidjeti preko cijele dvorane?
Nažalost, ne. Prešao je dvoranu, pozdravio ih oboje i nijednom joj nije
prokomentirao haljinu ili kosu. S obzirom na to koliko ju je primjećivao, mogla je
obući vreću. Štoviše, čini se da je pažnju usmjerio drugdje. Poglavito na steznik
haljine udovice prijašnjeg senešala, Mairi, za koju je Cate znala da mu se našla u
postelji više puta u prošlosti.
Cate stisne usta. Možda promjena u izgledu nije bila tako dramatična kao što je
pomislila vidjevši Johnovu reakciju te je Gregoru trebala mala pomoć da je
primijeti?
U trenutku kad je udovica otišla Cate skrene Gregorovu pažnju sa zanosnih
bokova druge žene natrag na sebe zakoračivši polako ispred njega kako bi mu
zapriječila pogled. - Nosim novu haljinu - istakne.
Činilo se da mu se čeljust stisnula prije nego što su im se pogledi susreli. Kratak
pogled na haljinu teško je bio dulji od usputnog pogleda koji joj je uputio prije. -
Lijepa je.
Lijepa je? Ne čak ni izgledaš lijepo? Dragi Bože, čovjek je dijelio komplimente
svakoj drugoj ženi kao slatkiše djeci, a za nju je mogao izdvojiti samo lijepo?
Prostrijelila ga je pogledom. - Misliš li da mi ova boja dobro stoji? Tvoja je majka
mislila da mi stoji kad ju je kupila, ali nisam bila sigurna.
Primijetila je izdajnički tik na čeljusti koji je govorio da mu smeta, ali kako je i
sama bila ljuta, nije obraćala pozornost.
- Zasigurno je poboljšanje u odnosu na smeđu koju si nosila prije.
Cate uvrijeđeno uzdahne. Životinja! Misli na blato!
Pogleda ga ispod oka i bijes zamijeni prijašnje razočaranje. Pravi li se namjerno
glup? Zar ne shvaća da mu praktički skače po glavi da bi je primijetio?
Očito ga je udarala previše suptilno. Ispravi se i izbaci prsa kao što bi Seonaid
učinio kad god bi mu prišla na četrdeset metara. - Ne misliš da je preuska?
Poprilično sam narasla u posljednje dvije godine.
Pogled mu padne na jedan dugi otkucaj srca. Ona duboko udahne kao da ju je
opekao spori požar koji joj se širio prsima. Ipak, neobično, bradavice su joj se
ukrutile kao kad pripremi hladnu kupku. Toplina i tvrdoća bile su vrtoglav
osjećaj, od čega su joj trnci prošli cijelom površinom kože. Kao da joj je tijelo
napravljeno od žica clarsacha7 po kojima je netko udario.
Osjetila je kako joj koljena počinju klecati. Nešto vrelo i moćno gorjelo je između
njih. Nešto zbog čega je zrak postao gust od napetosti. Znala je da će se toplina
zrcaliti u njegovu pogledu - požuda za kojom je čeznula.
Ali kad joj je uzvratio pogled, oči mu nisu bile vrele - bile su hladne i odsutne.
- Ako ti je haljina neudobna, možeš se otići presvući - doda ravnodušno. -
Čekat ćemo da počnemo jesti. Ali nemoj previše odugovlačiti - gladan sam.
Okrene se natrag prema Johnu koji je prisluškivao razgovor s neobičnim izrazom
na licu i Cate nije znala bi li plakala ili udarila zgodnu budalu u stražnjicu
prekrivenu kožnom odjećom.
Od donošenja odluke spasila ju je Eta koja se pojavila iza drvene pregrade koja je
dijelila dvoranu od hodnika koji je vodio prema kuhinji i maloj prostoriji koja je
služila kao grofov solar. Cate je upitno pogleda i druga žena kimne glavom. Djeca
su spremna.
Predvidjevši da ih Gregor ne bi želio upoznati u javnosti, Cate zatraži Ete da djecu
dovede u grofov solar.
Stavi ruku na Gregorovu trgnuvši ga usred razgovora s bratom. Ukoči se i mišići
u ruci postanu tvrdi kao čelik. Zelene oči boje mahovine zastale su na njezinima
intenzitetom od kojeg se naježila.
Spusti ruku preplašena od napetosti kojom je zračio. Dragi Bože, što mu je?
Ponaša se kao da ima kugu.
- Čekaju nas - reče užurbano.
- Tko?
Pokušala je ne izgubiti strpljenje podsjetivši se koliko je važno da sve prođe
dobro, ali nije bilo lako. Kako ih je već mogao zaboraviti? - Tvoja djeca.
Gregor pogledom prostrijeli Johna, koji je samo slegnuo ramenima i uputio mu
pogled ne gledaj u mene. - Rekao sam joj da ti se to neće svidjeti - John reče.
- A ja sam mu rekla - Cate reče uz usiljen osmijeh upućen Johnu (izdajici) - da
nećeš poreći vlastito meso i krv.

7 Keltska harfa.
Gregor stisne usta i znala je da proturječi njezinoj pretpostavci, ali držao je jezik za
zubima - vjerojatno jer je znao da bi vikanje omogućilo ostalim ljudima da
prisluškuju razgovor.
- Gdje su? - upita nestrpljivo, očito želeći što prije završiti sa sastankom.
- U solaru.
Rukom joj pokaže da krene prva.
- Pazi gdje staješ - John reče i naceri se.
Cate ga prostrijeli kritizirajućim pogledom i povuče Gregora kad je krenuo pitati
brata što je time mislio.
- Možda možeš Gregoru naliti vina da ima kad se vratimo, Johne - reče preko
ramena uz slatki osmijeh.
Solar je bio malen i bez prozora koji bi puštali prirodnu svjetlost. Čak i s kružnim
željeznim svijećnjakom, prostorija je bila poprilično tamna. Međutim Cate je
shvatila svoju pogrešku tek kad je zatvorila vrata iza njih. Dvoje mlađe djece
kratko je pogledalo velikog ratnika i razrogačilo oči od straha. Samo Pip nije
izgledao kao da će briznuti u plač. Ne, Pip se previše usredotočio na mrštenje i
projiciranje osjećaja mrzovoljne ravnodušnosti da bi primijetio kako se činilo da je
veliki, snažni ratnik odjednom ispunio prostoriju.
Budući da se naviknula na njegovu veličinu, Cate je zaboravila koliko Gregor
može biti tjelesno zastrašujuć. Visok oko sto devedeset centimetara, bio je za
glavu viši od većine muškaraca. Prije pet godina još je imao vitke, mladenačke
mišiće, ali više ne. Ne, sad je bio u potpunosti građen poput čvrstog, izdržljivog
muškarca. Mišićavim prsima i rukama nije trebao oklop da bi izgledali
zastrašujuće; sami po sebi izgledali su čelično i prijeteće. Dok je pogledom
prelazila preko širokih ramena i izbočenih ruku, upijajući ga kao da ga gleda prvi
put, neobičan tračak uzbuđenja zasvrbi je nisko u trbuhu. Osjećala se... neobično.
Međutim Maddyino cmizdrenje trgnulo ju je iz ošamućenosti uz mrštenje.
- Plašiš ih - reče ispod daha.
Podigne jednu lijepo oblikovanu obrvu. - Samo stojim ovdje.
- Da, ali pokušaj ne izgledati tako veliko. - Zurio je u nju kao da ne može
dokučiti je li ozbiljna ili nije. Ni sama ne znajući, ali shvativši koliko je nervozna,
počne ih predstavljati. - Već si upoznao Phillipa - reče. - A ovaj je mladić Edward -
Eddie. - Klekne i ispruži ruku prema dječačiću. Nesigurno je odmjeravao Gregora
izgledajući kao da želi zakopati glavu u Eteinu haljinu. Ali nakon što je Cate
ohrabrujuće kimnula glavom, pusti dadiljinu ruku, ubaci prste u usta i drugu
ruku pruži Cate.
- Ima crvenu kosu - Gregor reče skeptično. - I pjegice!
Cate ustane i susretne se s njegovim optužujućim pogledom. -
Kako si to samo uočio - reče uz oštar pogled upozorenja da više ništa ne govori
pred djecom.
Znala je da će svjetlocrvena kosa i pjegice predstavljati problem. U Gregorovoj
bližoj obitelji nitko nije imao takvu boju kose, iako je bila poprilično učestala u
Visočju. Bila je to prva stvar koju je John istaknuo.
Ali među obiljem žena s kojima je Gregor bio sigurno je postojala barem šačica
riđokosih?
Ako se moglo suditi po njegovu smrknutu izrazu, možda i nije.
Znala je da se hvata za slamku, ali čak i ako je imala i više od trunke sumnje
vezano uz Pipa, donekle se nadala vezano uz klince. Bilo bi ga toliko lakše uvjeriti
da im dopusti da ostanu ako postoji mogućnost da su njegovi.
Ipak, dokazujući da nije potpuno bezosjećajna zvijer, Gregor klekne na koljeno i
obrati se dječaku. - Koliko imaš godina, Edwarde?
Cate ustukne u isto vrijeme kad je Eddie poskočio. Čak je i Gregorov šapat bio
dubok i zapovjedan. Strašan za nekoga tko nije navikao biti predmetom njegova
ispitivanja. Cate je, naravno, imala i previše iskustva u tome.
Eddie međutim nije. Kad je dječak odlučio upotrijebiti njezinu haljinu kao zastor
iza kojeg se sakrio, Cate ga pogura naprijed ohrabrujući ga. - U redu je, Eddie.
Ovo ti je novi grof. Sjećaš li se da sam ti pričala o njemu? Nije bio tu jer se borio
protiv zločestih Engleza u ratu. Neće te povrijediti. Samo ti želi postaviti nekoliko
pitanja.
Dječak je pogleda velikim plavim očima i kimne glavom. Provirivši iza njezine
haljine, podigne tri prsta.
- Dođi, momče - Gregor reče nježnijim glasom.
Cate stavi ruku na dječakovu glavu. - Nisam sigurna da je to dobra...
Gregor je prostrijeli pogledom. - Neću ga povrijediti. Samo mu želim postaviti
nekoliko pitanja.
Nije ga zato pokušala zaustaviti.
- U redu je, Eddie - Pip reče uz zločest osmijeh.
Cate ga prostrijeli pogledom i počne objašnjavati Gregoru, ali bilo je prekasno.
Gregor je uhvatio dečka za ruku i povukao ga naprijed.
Cate tiho poželi da se dječak ne uplaši ili uzruja previše.
- Kad ti je rođendan, momče? - Gregor upita.
Eddie se široko nasmije i otkrije rijetke zube, a Cate uzdahne s olakšanjem. Možda
će ipak biti dobro. - Na Dan svih svetih. Pip mi je poklonio novu loptu jer sam bio
tužan.
- Zašto si bio tužan?
Osmijeh nestane brzo kao što se i pojavio. - Nedostajala mi je mama.
Gregorov je glas postao još nježniji, a Cate je osjetila kako će joj se srce raspuknuti.
- Kako ti se zove mama, Eddie?
- Mama. - Mala čeljust počela je drhtati. - Hoću mamu.
Cate bi mu prišla, ali Gregor mu čvrsto stavi ruku na leđa. -
Znam da je želiš, momče. I ja bih je volio pronaći za tebe, ali moram znati kako se
zove. Kako su je zvali drugi ljudi? Janet? Mary? I Elizabeth? Christina...?
Eddie se razveseli shvativši što želi. - Ellen! Tako ju je zvala baka.
- A je li ti mama imala lijepu riđu kosu kao i ti, momče?
Eddie žurno kimne glavom.
Gregor se osmjehne, potapša dečka po glavi i ustane. Samozadovoljan izraz na
njegovu licu nije slutio na dobro. Činilo se da je dječakov odgovor uvjerio Gregora
kako on nije otac.
S obzirom na to da je očito već donio zaključak, Gregor se okrene prema djevojčici
koja se migoljila u Eteinu naručju. - A tko je ovo?
- Mathilda, gospodine lorde - Ete reče. - Već je jako velika.
Gregor se namršti. - Zar ne hoda?
Cate i Ete razmjene poglede. - Ne baš, gospodine lorde - starija žena odgovori
ravnodušno. - Više trči.
Kao naručeno, Maddy uz migoljenje oštro poviče: - Dolje!
Gregor pogleda Cate. - Ona priča?
Cate slegne ramenima. - Tu i tamo nekoliko riječi. Mislimo da ima oko šesnaest
mjeseci - mjesec ili dva manje-više. - Cate ispruži ruke prema Ete koja se mučila. -
Ja ću je uzeti.
Ali činilo se da Maddy prvi put ne želi da je Cate drži. Očito je pobijedila
privremeni strah od Gregora i napeto ga promatrala dok se izvijala i Cate
ponavljala "ne". Lice joj je postajalo sve crvenije i Cate se bojala da će se "ne"
pretvoriti u vrištanje. To se svakako mora izbjeći.
- Ti je uzmi - Cate reče gurnuvši mu dijete u ruke i ne pružajući mu priliku da
je odbije. - Mislim da želi kod tebe.
Zaprepašten pogled na njegovu licu bio bi smiješan da se Maddy nije odmah
utišala i počela proizvoditi zvuk koji Cate nije čula nikad prije. Između šmrcanja
od prehlade koju još nije preboljelo, mrzovoljno dijete - vrlo mrzovoljno dijete koje
je u proteklih tjedan dana uglavnom vrištalo - počelo je gugutati i gledati ga kao...
Dragi Bože, zar ima isti učinak na žene svih godina? Čini se. Djevojčica je
očijukala s njim!
- Mislim da si osvojio još jedno srce - Cate reče ravnodušno.
Dio Gregorova šoka nestao je, ali još je uvijek držao djevojčicu kao da ima kugu.
Međutim cerekao se. Razarajuće se cerekao, na što je Cate duboko udahnula. Bio
je to osmijeh zbog kojeg su mu brojne žene pale pod noge, uključujući i nju.
- Djevojčica očito ima dobar ukus. I to je nešto. - Proučavao ju je kao prase na
tržnici. - Slatka je ako voliš bijelo-plavu kosu i velike plave oči.
Kladila bi se da je volio, ali ostala je u nedoumici zbog načina na koji je to rekao.
Gregor upita Cate što zna o djetetu i Cate mu počne pričati, ali očito je Maddy
imala druge planove. Počela je udarati i bacati se gore- dolje tražeći da je Gregor
privuče bliže. - Moj! - reče, a zatim glasnije ponovi: - Moj!
- Mislim da želi vaš broš, gospodine lorde - Ete reče. - Sviđaju joj se blještave
stvari.
Ali Maddy nije željela veliki zlatni broš s oniksom u sredini koji je osiguravao
ogrtač koji je nosio na ramenima. Željela je drugu blještavu stvar.
Čim je Gregor privukao djevojčicu bliže, posegnula mu je za licem i stavila mu,
bez sumnje slinavu, ručicu na obraz. - Moj! Lijep!
Nakon djetetove izjave zavladao je trenutak zaprepaštene šutnje.
Ali onda su Cate i Ete ugledale Gregorovo užasnuto lice, razmijenile poglede i
prasnule u smijeh. Vidjevši Gregorov užas nakon što ga je nazvala lijepim, čak se i
Pip pridružio.
Možda ne bi bilo toliko loše da se i Eddie nije počeo smijati. Tako su na teži način
saznali da dječak ne piški u gaće samo kad je uplašen ili uzrujan.
- Oh, ne - Eddie prošapće navlačeći je za haljinu. - Moram piškiti.
Cate spusti pogled i pokuša ne zastenjati od muke. - Mislim da već jesi, dragi.
- Koji vrag? - Gregor poviče skočivši unatrag i umalo ispustivši Maddy kad
mu je tekućina krenula prema nogama.
Cate ga samo pogleda i odmah je znala da je prilika da ostave dobar dojam davno
nestala. Budući da više nije imala ništa za izgubiti, predala se smijehu i nacerila. -
John te upozorio da paziš kuda hodaš.
Nakon što mu se dijete skoro popišalo na nogu, ručak je bio blaženo neuzbudljiv.
Ali Gregor je bio bolno svjestan žene pokraj sebe.
Kao da nije dovoljno loše što mu je tijelo drhtalo od privlačnosti, izazivala ga je
smijehom. Vlastitim smijehom na njegov račun.
- Ovo je poprilično lijepa zdjela, zar ne, Gregore? - i - Kako je ovo lijepa
haljina, Mairi, zar ne, Gregore? - popraćeno s - Vrijes je bio tako lijep prije
nekoliko mjeseci, Gregore, šteta što se tad nisi vratio.
Svaki put kad bi izgovorila lijepo uz tako izazovan osmijeh u očima žudio je da je
baci na lijepi stolnjak i poljupcem joj skine taj besraman osmijeh s lica. Da je ljubi
dok joj blistave točkice u tamnim očima ne postanu nježne i mutne od strasti. Da
je ljubi dok joj se smijeh u grlu ne pretvori u tihe uzdahe i drhtaje. Da je ljubi dok
ne shvati koliko točno daleko od lijepog može biti.

To je pogrešno, podsjeti se. Ali glas je ovaj put bio tiši. Ili je požuda koja mu je
odzvanjala tijelom postajala glasnija.
Obično mu ne bi smetalo podbadanje - Bog zna da je od MacSorleya čuo puno
gore - ali bio je tako prokleto napet da se osjećao spremnim da eksplodira.
Kako bi to izbjegao, odvlačio si je pažnju s Mairi. Senešalova udovica kliznula je
na Johnovo mjesto nakon što mu je brat nestao kad je Gregor zatražio vino. Nakon
što je okusio začinjeni napoj, Gregor je znao zašto. Poslije će se obračunati s
lopovom od brata, ali u ovom trenutku svu je pažnju usmjerio na lijep... - dovraga,
dražesnu udovicu. Počeo se opuštati. Uživati u hrani - koja je bila izvanredna - i
opuštenom, zavodećem ćaskanju.
Cate je uglavnom ignorirao. Ili pokušavao ignorirati, što je bilo lakše reći nego
učiniti jer se činilo kako ga bocka ili gurka zbog nečega svake dvije minute.
Međutim ponašala se strašno čudno. Umjesto da je bila ljuta i živčana jer je
odgovarao kratko, na granici s nepristojnim, bila je neobično mirna i brižna. -
Sviđa li ti se janjetina? - (Zapravo je točno tako volio - pečenu s puno metvice.)-
Mogu li ti donijeti još vina? - (Ne. Bog zna da mu za nju sva osjetila trebaju
izoštrena.) - Što misliš o novom gajdašu? - (Gregor nikad nije čuo boljeg.) - Mogu
li ti donijeti još jedan pladanj? (Ne, nije mu smetalo dijeliti ga s Mairi.) jedanput ili
dvaput pomislio je da će planuti, ali samo bi nešto promrmljala ispod daha i
nasmijala se. Nasmijala se vrlo skromno i djevičanski, što se ne sjeća da je ikad
vidio na njezinu licu. Od toga se osjećao uznemireno. Djevojka nešto smjera i
pretpostavljao je da zna što.
Uvijek se osjećao nelagodno zbog Cateina obožavanja, ali sad kad je starija bilo je
još gore. Posljednja stvar koju je želio jest biti prva ljubav mlade djevojke. Samo će
je povrijediti, a to ne želi. Kao i svaki muškarac u njegovu položaju, naravno. Stalo
mu je do nje.
Do kraja obroka on i njegova povrijeđena rebra veselili su se večeri kad se
namjeravao u potpunosti riješiti uzbuđenosti. Mislio je da se i Mairi veseli pa ga je
iznenadilo kad se sam morao vratiti iz staja nakon što se nije pojavila na
dogovorenu mjestu.
Na putu do sobe prošao je kroz dvoranu gdje su stolovi s nogarima zamijenjeni
prostirkama za spavanje za članove klana.
- Jesi li uživao u šetnji?
Ukoči se prepoznavši glas. Cate je sjedila na drvenoj klupi ispred vatre s Johnom i
šahovskom tablom između njih. Izgledali su kao da im je... udobno. Namršti se.
- Poprilično je hladno za večernju šetnju, nije li? - doda.
Iako je pitanje bilo bezopasno, još se više namrštio zbog načina na koji su joj oči
bljesnule obasjane plamenom. Je li svjesna njegova propala plana? I zašto ga je,
dovraga, mučilo što zna za njegove ljubavne avanture?
- Volim hladnoću. - Naročito kad se osjećao tako prokleto vrelo.
Krene prema njima i baci pogled na šahovske figure koje je
izrezbario njegov otac. Njegov otac i najstariji brat Alasdair voljeli su igrati šah.
Gregor, s druge strane, nikad nije imao strpljenja za igru - samo još jedna od
brojnih stvari koje mu je otac zamjerao.
Udarac, Pljačkaš i Poglavar su igrali, kao i Bruce. Štoviše, neke od njihovih partija
u posljednje su vrijeme bile žešće i napetije od borbi protiv Engleza.
Namršti se vidjevši ploču. Kako se činilo, Cate je pobjeđivala. Pogledi im se
sretnu. - Ti igraš šah?
Osmjehne se. - Malo.
John zafrkće. - Nemoj da te zavara, brate. Skinut će ti majicu s leđa ako ne budeš
oprezan. Djevojka je nemilosrdna i ne mari za muški ponos. Moj gazi već
godinama. Padraig više ne želi igrati protiv nje. Posljednji put kad je bio kod kuće
morao je pomagati Ete objesiti rublje nakon što je izgubio.
Najmlađi brat koji se borio za Brucea pod vodstvom ujaka Malcolma, poglavara
MacGregora, bio je skoro dobar šahist kao i njihov otac.
Cate se naceri. - John pretjeruje.
Brat mu zagunđa. - Vraga pretjerujem.
Gregor odmahne glavom. - Nisi je trebao naučiti ako nisi bio spreman izgubiti.
Nastupila je neugodna stanka. John prostrijeli Cate neugodnim pogledom. Iz
nekog razloga mučila ga je intimnost te tihe komunikacije.
Činilo se kako se Cate mrvicu ukočila, ali kad je odgovorila, glas joj je bio
bezbrižan i živahan. Možda previše živahan. - John me naučio mnogo stvari -
Gregoru se nije sviđalo kako to zvuči - ali ne ovo. Otac me naučio igrati šah.
Šah je plemićka igra. Iako ne bi bilo nečuveno da netko iz obitelji Kirkpatrick
nauči igrati, nije bilo uobičajeno. Nešto mu je tu smrdilo. Ali nije željela
razgovarati o ocu. Nikad. Gregor je načeo temu nekoliko puta tijekom godina, ali
Cate bi se tako u potpunosti zatvorila da je prestao. Mrzio ju je gledati uzrujanu.
Ustane. - Mislim da idem spavati. - Pogleda Johna. - Možemo sutra završiti
partiju.
- Ne bi trebalo dugo potrajati - John reče ironično.
Oba muškarca promatrali su je kako prelazi dvoranu i nestaje u tami iza pregrade.
Dvorana se odjednom učinila... manjom.
John ga je gledao. - Djevojka je odrasla.
Osjetivši da u toj izjavi postoji nešto više nego što se činilo, Gregor doda
beznačajno: - Da.
- Nisam mislio da si primijetio.
Prostrijeli brata uvenulim pogledom. - Primijetio sam. - Kad se prije isprsila,
umalo je progutao vlastiti jezik.
- Zašto onda nisi rekao ništa o haljini? Nije ti nalik biti tako nepristojan u
društvu dame.
- Kojoj haljini?
Johnovo se lice smrkne. - Ne budi magarac, Gregore. Vidio sam tvoju reakciju,
iako ona nije. Primijetio si. Pitanje je što ćeš, dovraga, učiniti vezano uz to?
- Pronaći joj muža.
Grubi odgovor iznenadio mu je brata. John je na trenutak razmišljao, a zatim
odmahnuo glavom. - Nikad neće pristati. Sviđa joj se ovdje i tu pripada, možda i
više od nas dvojice. Ovo joj je dom. Ne možeš je se riješiti.
Gregor se borio protiv krivnje, ali svejedno ju je osjetio. - Što želiš da učinim?
Majke više nema i ne može ostati ovdje. Nije nam sestra.
- Nije - John reče mirno. - Ne, nije.
U Johnovu glasu postojalo je nešto što se poigravalo s Gregorovim već tankim
živcima. - Što bi to, dovraga, trebalo značiti?
John mu uzvrati ozbiljnim pogledom. - Ne znam. Možda bih ja trebao pitati tebe?
Dvojica braće zurili su jedan u drugoga obasjani plamenom u nekoj vrsti izazova
koji nijedan nije želio priznati. Ali osjetivši da se prokleto približava nečemu u što
nije želio ulaziti - neredu u kojem se već nalazio - Gregor prvi skrene pogled.
- Što ćemo s djecom? - John upita.
- Nisu moja.
- Jesi li siguran?
- Da. - Njihova starost nije ostavljala mjesta sumnji.
John kimne glavom. - Tako sam i mislio.
- Zašto si joj onda, dovraga, dopustio da ih sve primi?
- Nisam bio siguran i... - John podigne pogled i bespomoćno slegne
ramenima. - Željela ih je.
Gregor je razumio više nego što je želio. Cate je nahočad učinila svojom obitelji -
njihovom obitelji. Ali ne može joj dopustiti da to učiniti.
Bože, mrzi to. Mrzi se osjećati odgovornim za nečiju sreću. Ublažio je osjećaj
krivnje spoznajom da će uskoro vjerojatno imati vlastitu obitelj. A on će se vratiti
onomu što čini najbolje: borbi. Bez ičega - ili ikoga - drugoga što bi ga ometalo.
John može upravljati klanom i obavljati dužnost poglavara. Položaj i onako nikad
nije trebao biti Gregorov.
- Vidimo se ujutro. Trenutno samo želim spavati.
Jedan se ugao Johnovih usta iskrivi. - Onda ćeš možda željeti pronaći drugi
krevet.
- Što?
John odmahne glavom i naceri se. - Vidjet ćeš.
regor je bio previše umoran da bi obraćao pozornost na

PET

bratove nejasne komentare. Zaspao je čim mu je glava pal

ana jastuk.
Ali umjesto opušteno i zadovoljno (kako bi sigurno bilo da se Mairi pojavila u
staji), spavao je nemirno i definitivno nezadovoljno. Sanjao je o poletnim
zlatnosmeđim očima, tankim tamnim obrva, prćastom nosu i zločestim ustima.
Zločestim ustima s mekim, tamnocrvenim usnama omotanim oko njega, kako
puše...
Vrisak odjekne kroz noć i probode ga u ušima poput ledenih čavala. Skočio je, a
pohotne snove koji su mu obuzeli tijelo u trenutku je ohladio šok.
Isprva je pomislio kako Cate ima još jednu noćnu moru. Prvih nekoliko godina u
Dunlyonu imala ih je stalno, ali postale su rjeđe kako su godine odmicale. Ali
Cateini vriskovi bili su uzrokovani užasom - nisu bili oštro, visoko zavijanje vile
glasnice smrti koje nije prestajalo dok se nije osjećao kao da će mu eksplodirati
lubanja. Nije Cate, shvati. Tko je onda, dovraga?
Kad se drugi vrisak glasno nastavio na prvi, ovaj još dulji i - ako je moguće -
oštriji, već je sišao s kreveta i navlačio hlače. Širom otvori vrata i krene udariti na
bratova kad se odjednom otvore. Sablasna pojava u bijelom iz tame izleti prema
njemu.
Nagonski - a i da ga ne prevrne - uhvati prikazu i stisne je uza se. Tijelo mu se
šokiralo od dodira. Nalet uzbuđenosti proširio mu se tijelom poput vrele i guste
lave u venama. Živčani su mu završeci gorjeli, osjetila su mu se izoštrila, a
toplina... toplina ga je progutala.
To nije duh. Vrlo stvarno tijelo pritisnuto uz njegovo - ne, izliveno uz njegovo -
bilo je krajnje žensko. Možda neobično čvrsto i tvrdo za djevojku, ali i dalje
nepogrešivo meko i slatko.
Cate.
Njezin uzdah iznenađenja isprepleo se s njegovim stenjanjem koje je krilo nešto
daleko iskonskije. Požudu. Sirovu, tjelesnu, primitivnu požudu koja ga je obuzela
i nije ga željela pustiti.
Ona podigne pogled i oči im se sretnu u polutami. Vidio je zbunjenost, nevinost i
požudu. Njezinu vrlo ženstvenu požudu.
Na trenutak je vidio samo to. Povezanost između njih bila je toliko snažna, toliko
organska da se činilo kako je sve ostalo iščeznulo. Strašno vrištanje. Vrijeme.
Mjesto. Glas razuma. Misli su mu postale mračan tunel pohote koji je vodio ravno
prema ženi u njegovu naručju.
Želio se utopiti u njoj. Nabiti je na zid, prekriti joj usta svojima i predati se požudi
koja mu je odzvanjala tijelom. Nije imao pojma što mu se, dovraga, događa.
Kontrola koju je uvijek osjećao napustila ga je. Podivljao je.
Ruka omotana oko njezina struka nagonski ju je stisnula privukavši je još bliže.
Ona razrogači oči kad je bez sumnje osjetila što je učinio. Tijela prilijepljena jedno
uz drugo, njezine grudi zdrobljene na njegovim prsima, njezin trbuh naslonjen na
pozamašnu izbočinu njegove muškosti, njihove noge isprepletene. Kao lokot koji
je sjeo na mjesto, svaki dio točno se uklapao.
Savršeno.
Kriste, osjećaj je bio nevjerojatan. Ona je bila nevjerojatna. Toplina je krenula niže i
natekla mu u međunožju, ispunila mu kurac i zategnula jaja.
Svaki mišić u tijelu ukočio mu se boreći se protiv nagona koji su ga obuzimali.
Požuda ga je stisnula tako brzo i snažno da se činilo nemogućim suzdržati -
naročito za muškarca koji se nikad prije nije morao suzdržavati. Uvijek mu je bilo
tako lako - možda previše lako. Kad je želio ženu, nije morao pitati.
Ali ovo je drugačije. Nije se mogao sjetiti posljednjeg puta kad je toliko snažno
želio ženu. Sigurno je postojala neka perverzna kost u njegovu tijelu zbog koje ju
je želio upravo zato što je ne može imati.

Ne možeš je imati. Glas se probio kroz izmaglicu koja ga je progutala.

Ali nije ju želio pustiti. Kako nešto što se čini toliko prokleto ispravnim može biti
toliko prokleto pogrešno?
Cate je željela da njega udari grom, ali umjesto toga ona se osjećala kao da joj se
okrenuo cijeli svijet.
Ali kad ju je Gregor uhvatio u naručje i stisnuo uza se, slika se zauvijek
promijenila. Ono što je osjetila uopće nije bilo slatko, ni romantično, ni čedno.
Žudnja njezina tijela nije bila nježno igranje, nego olujno nevrijeme pohote, vrele i
moćne, i malo - možda i jako - grešne.
Kroz glavu joj nisu prolazile slike otmjenih vitezova kako u naklonu pred rukama
svojih lijepih dama izjavljuju svoju vječnu ljubav, nego mračnih, zagušljivih
prostorija i golih udova isprepletenih u plahtama.
Dragi Bože, bio je gol! Bolje rečeno, bio je napola gol. A budući da je ona nosila
samo tanku lanenu spavaćicu, osjećaj moćnih prsa na njoj nije bio nalik ničemu što
je ikad zamišljala. Cijela se zapalila, zarumenila i ošamutila.
Ruke su joj nagonski kliznule oko njegova vrata kad ju je privukao i tamo su
ostale, prilijepljene uz glatku, golu kožu i čvrste, izbočene mišiće. Bio je tako
topao. Željela je utonuti u njega i nikad ga ne pustiti.
Znala je da je jak i snažno građen, ali uživo je ostavljao jedan potpuno drugačiji
dojam. Dojam koji više nikad neće moći zaboraviti kad ga je jednom vidjela.
Bio je isklesan poput oružja, cijeli vitak, krutih mišića i zategnutih tetiva bez viška
kože. Ramena su mu bila četvrtasta i široka, ruke debele od zaobljenih skupina
mišića, struk uzak, a trbuh iscrtan slojevima savršeno napetih mišića. Bio je tvrd
poput granita, ali nemoguće topao - gotovo vreo - na dodir. Osobito na mjestu
gdje su im se tijela spojila.
I ona je bila vrela, a koža joj rumena i neobično osjetljiva. Nikad se prije nije
osjećala tako. Dojmovi - misli i želje - šokirali su je. Zbunjivali. Osjećala se kao da
ga vidi prvi put.
Nikad nije ni pomišljala što bi joj mogao učiniti pogled i dodir golih muških prsa.
Nikad nije ni mogla zamisliti vrelo uzbuđenje koje joj je obuzelo tijelo. Težinu u
grudima i bedrima. Nepogrešiv titraj uzbuđenja među nogama, a zatim neobičnu
vlažnost. Nikad nije zamišljala da bi željela rukama ispipati cijelo tijelo druge
osobe želeći osjetiti krute brazde i mišićave izbočine koje joj se napinju pod
prstima.
Ali njegova su joj gola prsa činila sve to.
Bila su savršena kao i ostatak njega dok je topao blistao obasjan zlatnim
plamenom usamljene baklje koja je osvjetljavala hodnik. Kako je moguće da jedan
muškarac bude toliko blagoslovljen? Kao da se sam Bog namjerio da stvori
muškarca zbog kojeg će žene padati na koljena.
Željela je Gregora MacGregora od trenutka kad ga je ugledala kako zuri u nju u
onom bunaru. Ali ovo je drugačija vrsta žudnje. Puno je moćnija. To je žudnja
žene za muškarcem koja ne proizlazi samo iz srca, nego iz nekog elementarnog
mjesta duboko u samoj srži. To je žudnja zbog koje bi žena mogla izgubiti čednost.
Do tog trenutka Cate nikad nije zaista razumjela zbog čega bi njezina majka - tako
savršena dama u svakom drugom pogledu učinila ono što jest. Sad je imala
okvirnu sliku koliko bi se jednostavno bilo izgubiti u muškom naručju.
Je li to i Gregor osjetio?
Kad su im se pogledi sreli, Cate je ugledala bezbroj emocija kako mu prelazi preko
lica, ali nijednu nije mogla razumjeti.
Vrištanje je prestalo naglo kao što je i počelo. Ipak, jedan dugi otkucaj srca nijedno
od njih nije se pomaknulo. - Gregore, ja...
Nije znala što bi rekla. Osjećaji su joj bili preveliki da bi ih pretočila u riječi.
Pustio ju je tako iznenada da skoro nije imala vremena nogama pronaći tlo.
- Kakva je to buka?
Cate trepne. Pitanje je bilo tako hladnokrvno, a izraz mu tako neutralan da nikad
ne bi rekla kako ju je trenutak prije držao kao da je nikad neće pustiti da nije bila
tamo.
Osjećala se kao daju je oborio udarni ovan. Tijelo joj je još uvijek obuzimalo
uzbuđenje - koža joj se ježila, bradavice pulsirale, trbuh podrhtavao - a on je bio
hladan i staložen kao i uvijek. Čak i bez odjeće!
Zar nije osjetio ništa? Je li moguće da žestoka privlačnost uopće nije postojala
između njih nego je sve bilo jednostrano? S njezine strane? Zar ga ništa nije
dirnulo?
Zurila je u njega zagledavši se pomnije u tamu. Ovaj je put uočila blagu napetost
oko njegovih usta, stisnute šake i napeta ramena. Činilo se da mu je i svaki od
bogomdanih mišića blago napet i krut. Kao kod muškarca koji se bori za kontrolu.
Koji se suzdržava.
Pogleda ga ispod oka. Možda i nije tako nedirnut kao što je želio da misli.
Kao da joj je mogao pročitati misli, složi ravnodušan izraz lica.
- Vrati se u sobu, Caitrina. Ja ću saznati tko je vrištao.
Zagrize usnu i osmjehne se pravdajući se. - Nema potrebe. Bila je to Maddy. Ima
upalu uha i ponekad se budi.
On podigne obrvu. - Ponekad.
Njezin pravdajući osmijeh pretvorio se u grč. - Ponekad svake večeri.
Zastenje prolazeći prstima kroz kosu. Na vrhu njegove ruke postojala je nekakva
oznaka, ali nije zbog toga zadržala svaku trunku zraka u plućima. Dragi Bože na
nebesima! Napinjanje mišića na njegovoj ruci...
Želudac joj se lagano okrene i padne joj ravno u pete.
- Zar se ništa ne može učiniti? - upita.
Na silu skrene pogled s isklesane lopte mišića na ruci pokušavajući složiti
povezanu misao u glavi. - Uh, iscjelitelj joj je dao oblog i čini se da pomažu tople
deke. Ali kako čujem, Lizzie sad sve ima pod kontrolom. Ona spava u sobi s njom.
Prikovao ju je pogledom. Očito mu se nije svidjelo nešto što je rekla. - A s kim ti
spavaš, Caitrina? Zašto sam te pronašao kako izlaziš iz Johnove sobe?
Cate je trebao trenutak da shvati što misli. Kad jest, mogla je samo zuriti u njega
širom otvorenih usta. On misli da ona i John...?
Ispravi se. Kako se usuđuje! Za razliku od nekih ljudi u ovom hodniku ona ne
mora dijeliti krevet ni s kim tko se jednostavno nađe u blizini. Nije ona žlicom
hranila Mairi cijelu noć. I to hranom za koju se Cate toliko namučila da se
pripremi, uključujući i posebne kolačiće od šećera i cimeta koje je napravila sama.
Sve što najviše voli. Sve savršeno. Doduše, nije ni primijetio, proklet bio. Kako bi i
mogao kad je lice cijelu noć držao među Mairinim grudima?
Obično nije bio očit s ljubavnicama, ali ovaj je put bio drugačiji. Gotovo kao da je
želio da ga primijeti.
Sad je Cate stiskala šake. Ništa nije željela više nego reći mu što točno misli o
njegovoj optužbi, ali majčine riječi (i riječi milostive Marion) vratile su joj se kao
što se događalo cijelu noć. - Dame nemaju vatrenu narav, Caty. Muškarci ne žele
svadljivice za žene.
Muškarci navodno žele nasmijanu glupaču s velikim grudima! Ali Cate je svoje
neljubazno mišljenje o udovici zadržala za sebe.
Catein osmijeh bio je toliko usiljen i krhak da je mislila kako će joj lice puknuti. -
Premjestila sam se ovdje dolje da napravim mjesta za djecu. John je spavao u
tvojoj odaji dok se Maddy nije razboljela, a onda je odlučio da mu se više sviđa
baraka.
- Znači da ti spavaš...
- U sobi pokraj tvoje, da - dovrši. Zašto izgleda tako sivo? - Je li to u redu?
Mišić ispod čeljusti počne mu se trzati koliko ga je čvrsto stisnuo, ali kimne
glavom. - Jest.
Namršti se. - Jesi li dobro? Zvučiš kao da ti je nešto zapelo u grlo. Oh, Bože,
nadam se da nisi dobio...
- Dobro sam - zareži zgrabivši zapešće ruke koja mu je krenula prema čelu.
Odgurne joj ruku natrag prema boku i pusti je, ali još je uvijek mogla osjetiti
otisak njegova dlana na zapešću kao okove.
- Ne zvučiš dobro, zvučiš ljuto. Ako se radi o rasporedu za spavanje ili tome
što si me prije držao u naručju...
- Nisam te držao u naručju, dovraga!
Cate se pokušala ne nasmijati, ali njegova reakcija učinila ju je toliko sretnom da si
nije mogla pomoći. Da ništa nije osjetio, ne bi bio toliko ljut.

Primijetio ju je. Možda mu se to ne sviđa, ali jest.

- Nisi? - reče nevino. - Mogla bih se zakleti da ti se ruka nalazila oko moga
struka i da su mi prsa bila uz tvoja dobre tri minute...
Lice mu se smrkne. - Cate...
Poslušavši upozorenje, naceri se i klizne natrag u svoju sobu. Uspjela je u svom
naumu. - Laku noć, Gregore. Slatko sanjaj - doda ne mogavši se suzdržati i zatvori
mu vrata pred licem.
Bila su to debela, čvrsta vrata, ali svejedno ga je mogla čuti kako psuje dok je
odlazio.
Cate skoči natrag na krevet i zagleda se u drvene grede i potporne daske na
stropu u tami obasjane mjesečinom, s ogromnim osmijehom na licu.
Ipak neće čekati da udari grom. Ne, sama će proizvesti malu oluju. Ona si može
priuštiti da bude strpljiva, ali djeca ne mogu. Trebaju ga. Shvatit će to... Uskoro.
Tatum &

ŠEST

Z ahvaljujući kratkim zimskim danima vani je još bio mrak kad be Gregor
probudio na zvukove kretanja u dvorani ispod. Iako se pod "buđenjem"
podrazumijeva i san, kojeg je u posljednjih nekoliko dana imao dragocjeno malo.
Ako ga nije ometalo Maddyino plakanje (što se poboljšalo otkad je dogovorio da
iscjelitelj ostane s njom), onda su to bili vlastiti snovi. Grešni snovi. Pokvareni
snovi. Snovi iz kojih se budio napaljen i krut na korak do svršavanja. Dovraga,
toliko se noći zadovoljio ovaj tjedan da se ponovno osjećao kao
šesnaestogodišnjak.
Od noći kad mu je završila u naručju neugodna požuda za Cate samo se
pogoršala. Jako pogoršala. Činilo se kako se djevojka zaista trudila da ga izludi.
Ne, potpuno izludi. Podbadala ga je. Izazivala ga. Mučila ga željom za njim koju
se nije trudila sakriti. Dolazak kući trebao mu je pomoći raščistiti misli i vratiti
oštrinu, a ne situaciju učiniti još gorom.
Iz petnih se žila trudio izbjegavati je, ali unutar malog prostora Dunlyona bilo je
to praktički nemoguće. Pronašla bi ga s nekim izgovorom, bio zaključan u solaru,
bio u stajama, bio vježbao u dvorištu s muškarcima. Jedino vrijeme kad bi imao
trenutak mira bilo je kad bi s ljudima odjahao u izvidnicu ili otišao posjetiti neke
od članova klana koji su živjeli dalje.
To zasigurno nije prvi put da je bio metom, ne tako suptilnog, poziva mlade
djevojke koja mu je ispunjavala svaku želju, očaravala ga osmjesima, slučajno se
tijelom trljala o njegovo ili koristila isprike da bi ga dodirnula. Predmet je takvih
igrica i spletki otkad je bio mladić. Prozreo bi ih i znao je kako se nositi s njima.
Obično. Ali s Cate je bilo drugačije. Možda je prozreo Cate, ali svejedno ju je želio.
Ona je jedina kojoj se ikad morao odupirati, a to se pokazalo težim nego što je
mogao zamisliti.
Dvaput je organizirao druge oblike razonode, ali planovi su mu dvaput propali.
Jednom kad se nekoliko ljudi neočekivano vratilo u barake, a drugi put kad su
služavke odlučile očistiti ostavu (noću, što se činilo neobičnim vremenom za
kućanske poslove).
Dunlyon je bio tako prokleto malen i privatnih mjesta bilo je samo nekoliko.
Naravno, postojao je njegov solar, ali s Cate u susjednoj prostoriji...
Osjećao se neugodno. Svjestan njezinih nježnih osjećaja prema njemu, uvijek se
trudio biti donekle obziran u odnosima s drugim ženama dok je bio kod kuće.
Međutim pitao se koliko će još moći izdržati u trenutnom stanju. Blago rečeno, bio
je iscrpljen i na rubu.
Da nije nedjelja, navukao bi jastuk preko glave i okrenuo se na drugu stranu.

Nedjelja. Dovraga, mora se spremiti za misu u selu. Uz uzdah predaje, opijeno je

pipao tražeći hlače. Mogao se oprati i obući još uvijek praktički u snu. Posljednjih
sedam godina rata naučilo ga je da bude spreman u najkraćem mogućem roku i
pokreti su mu bili toliko ukorijenjeni da ih je radio po sjećanju. Hladna voda iz
vrča poprskala ga je po licu, kratko pranje tijela, pasta od metvice i soli te ispiranje
bijelim vinom za zube, češljanje kose (kad bi imao češalj), tunika, duge gaće, hlače
do ispod koljena, kaput, lijepo složen ogrtač (iako se nije sjećao da ga je složio) i
čizme. Čizme...
Opet je bacio pogled pod krevet. Dovraga! Gdje su mu, pobogu, čizme?
Silom otvorivši vrata, upravo je krenuo zvati jednu od služavki kad je Seamus, sin
mjesnog poglavara kojeg je John pristao udomiti i koji mu je služio kao nešto nalik
štitonoši, požurio uz stubište s izgubljenim čizmama u rukama.
- Ispričavam se, gospodine lorde. Vjerojatno ovo tražite. Trebao sam vam ih
vratiti prije nego što se probudite.
Gregor uzme čizme od momka primijetivši da više nisu pune blata. - Očistio si ih?
- Da, Cate mi je rekla da biste voljeli da ih malo uredim za jutarnju misu.
- Jest, nije li? - Kako vraški pažljivo od nje! Bilo je prokleto zbunjujuće kako je
uspjela predvidjeti svaku njegovu potrebu prije njega.
Dječak zakorači unatrag. - Jesam li učinio nešto pogrešno? Trebam li idući put
najprije pitati vašeg brata?
Gregor proškrguće zubima. - To nisu Johnove čizme, dovraga, moje su.

On jest grof.
Dječak razrogači oči i Gregor opsuje shvativši kako zvuči kao magarac. Dovela ga
je do toga. Neotesan je. Nikad u životu nije bio neotesan - do sad. Ali činilo se da
je svaki put kad bi se okrenuo čuo "Cate se pobrinula za to", ili "John je to već
učinio", ili, još gore, "John i Cate su se pobrinuli za to". Zajedno.
Očito se John pokazao sposobnim grofom dok je Gregor bio odsutan, a Cate je
preuzela kućanske dužnosti njegove majke bez greške. Zapravo, ako išta, djevojka
je obavljala još bolji posao. Prostor je besprijekorno čist, hrana se poboljšala,
učinkovitost je smanjila trošak novca na kućnim računima. Sudeći po senešalu,
Cate bi se mogla nagoditi čak i s najškrtijim trgovcima i dobavljačima. Vjerojatno
ih je zlostavljala dok ne bi odustali - nešto s čim je pobliže upoznat. Kad je željela
nešto, bila je poput opsadnog stroja.
Gregor bi trebao biti zadovoljan jer stvari teku tako glatko. Nikad nije želio posao
grofa, a nije mu bio ni suđen. Bilo mu je drago da se može usredotočiti na rat
znajući da mu je klan u dobrim rukama. Bio je. Ali trebalo mu je neko vrijeme da
se navikne biti suvišan u vlastitu tornju.
- Žao mi je - Seamus nervozno ponovi.
Gregor opsuje. Ne bi trebao na dečku iskaljivati frustracije koje je uzrokovala
Cate. - Ne, meni je žao, momče. Loše sam raspoložen ovo jutro. Obavio si dobar
posao - hvala ti.
Dječak se razvedri i upravo je htio otrčati kad su se vrata pokraj otvorila te izašao
izvor Gregorova lošeg raspoloženja, izgledajući svježe i slatko, i previše prokleto
ljupko za njegovo, ne tako mirno, stanje uma u još jednoj uskoj, pripijenoj haljini -
ovaj put tamnoplavoj.
Skrene vedar pogled prema njemu. Zar mora izgledati tako prokleto veselo? - Je li
sve u redu? Učinilo mi se da sam čula vikanje.
- Ništa se nije dogodilo - Gregor reče u istom trenutku kad je mladić ponudio
objašnjenje. - Samo sam vraćao grofove čizme.
Blago se osmjehne. Otkad ona ima jamice na obrazima, dovraga? - Nadali smo se
da ćemo te iznenaditi.
- Jeste - Gregor reče. Okrenuvši se prema Seamusu, doda: - Možeš se vratiti
ostalim dužnostima, momče. Reci mom bratu da ćemo uskoro krenuti.
Cate mu je zabrinuto promatrala lice. - Jesi li siguran da si dobro? Bacao si se i
okretao poprilično nemirno kad sam ti došla donijeti odjeću...
- Kad si što? - Gregor bijesno eksplodira zakoračivši prema njoj prije nego što
se sjetio koliko je to blesava ideja. Kriste, kako dobro miriše. Brojne su žene
koristile vrijes za miris sapuna, ali nijedna nikad nije mirisala ovako. Nijednoj
nikad nije želio prisloniti nos na vrat i duboko udahnuti.
Međutim umjesto da je zastraši njegov bijes, ona podigne pogled i osmjehne se. -
Svježe opranu, iščetkanu i složenu. - Odmahne glavom. - Vidim da je još uvijek
ostavljaš na podu.
Gregor nije znao radi li se o intimnosti toga koliko je znala o njegovim osobnim
navikama ili intimnosti znanja da mu je bila u sobi dok je spavao, ali osjetio je
kako ga zidovi pritišću. Ne, ona ga pritišće i to mu se ne sviđa. Poželio ju je
napasti kao što je uvijek činio kad bi se žena namjerila na njega i pokušala ga
stjerati u kut. - Kloni se moje sobe Cate - naročito dok spavam.
To što mu se uspjela tako prišuljati bilo je uznemirujuće na mnogo razina.
Čelo joj se namršti. - Zašto?
- Zato što nije u redu, dovraga!
Podigne obrvu. - Nije u redu? Ja sam ti kao kći - ili sestra. Nisam
li?
Vraga jest! Ona je...

Pametna. Zastane shvativši što radi: tjera ga da prizna nešto što nije želio priznati.
Nije joj mogao dopustiti da mu to nastavi činiti. Vrijeme je da razveže čvorove
kojima ga je djevojka povezala. Postala je previše hrabra nakon onog što je
nehotice otkrio nekoliko noći prije. Ali on tu igru igra vraški dulje nego ona.
Polako se osmjehne. - Da, u pravu si.
Ona trepne. - Jesam?
- Možda ne kći - nisam baš toliko star - ali zasigurno mlađa sestra. - Izgledala
je potpuno užasnuto. Slegne ramenima kao da ga više nije briga. - Samo sam te
pokušavao zaštititi.
Nesigurno proguta knedlu. Da mu njezina blizina nije palila svaku iskru u tijelu,
zasigurno bi uživao.
- Zaštititi me od čega?
Uputi joj svoj najbolji pokvareni smiješak. - Da ne vidiš nešto što bi moglo
uznemiriti tvoj djevojački razum u slučaju da imam društvo.
Duboko udahne, pogođena jer joj ta misao očito nije ni pala na pamet. Ali ako je
mislio da će je tako lako obeshrabriti, podcijenio ju je. Djevojka je previše
tvrdoglava i ponosna. Niti će se, kako je dokazala mala tučnjava na rijeci, povući
iz borbe čak i kad izgledi nisu na njezinoj strani. A klađenje na njega zaista ima
slabe izglede.
Zaprepašten izraz nestane i pogled s kojim se susreo bio je puno svjesniji i
odlučniji nego što mu se sviđalo. - U dvorcu ima vrlo malo mjesta za privatnost,
Gregore. Sigurna sam da nemaš ništa što već nisam vidjela. - Škiljila je
promatrajući mu prsa i podsjećajući ga koliko je točno vidjela - i nije izgledala
zadivljeno. Međutim nije znao zašto ga je to, dovraga, mučilo. Nije želio da se divi
njemu ili njegovu tijelu. Ali s kime ga, pobogu, uspoređuje? Istina je da se
posljednjih nekoliko godina proširio, ali to su sve mišići...
Stane. Dragi Bože, što mu to radi?
- Iako se nadam da ćeš svoje "društvo" smanjiti na minimum - doda - zbog
djece.
Opet je to učinila. Prisilila ga je da zauzme obrambeni položaj. Osjećao se poput
magarca. Raskalašena magarca.
Njegova je stvar s kime dijeli krevet. Ne duguje joj nikakvo objašnjenje. Dovest će
ženu u svoje odaje ako poželi.
Ali, dovraga, to bi je povrijedilo i nešto u njemu protivilo se toj ideji.
Njezine su ga riječi međutim podsjetile na drugi problem. Svaki put kad je
pokušao razgovarati s njom o "djeci", ona bi to odgodila. Činilo se da je jedini
način da je se riješi bio taj da spomene kako je bio na samrti sa strijelom u vratu
kad je Eddie začet, a tijekom mjeseci kad je začeta Maddie, patrolirao je Zapadnim
otočjem loveći Johna od Lorna. - Kad smo kod djece, jesi li organizirala njihov
odlazak...
- Eno ih, baš dolaze - reče prekinuvši ga. Mogao joj je čuti olakšanje u glasu jer je
još jednom spašena od rasprave o toj temi dolaskom Ete, Lizzie, namrštenog,
crnokosog šarlatana, djeteta koje je bilo sklono pomokriti se svaki put kad se
Gregor nalazio u blizini i vile glasnice smrti pod krinkom plavokose lutkice. -
Najbolje da krenemo ako ne želimo da se otac Roland naljuti jer kasnimo.
Pokušala je žurno otići, ali uhvati je za ruku. - Nismo završili s ovim, Cate.
Podigne pogled prema njemu i zbog nečega u njezinu izrazu - dovraga, svega u
njezinu izrazu - poželio joj je usta prekriti svojima. - Ne. - Promatrala mu je oči,
istraživala. - Ne, nismo.
Možda bi bio zadovoljan jer se složila - da nije znao kako ne priča o djeci.
Nije znao što Cate misli da zna o njemu, ali prevarila se. I postavilo je sve jasnije
da će joj to morati dokazati na ovaj ili onaj način.

Društvo. Jedna riječ uzdrmala je Cateino samopouzdanje do srži. Ne bi doveo

ženu u sobu... Zar ne?
S obzirom na to koliko se Gregor borio protiv priznanja da ga privlači od one noći
na hodniku, sumnjala je da možda i bi.
Čini se da će Cate morati povećati oprez i pojačati trud dok ne bude spreman
prihvatiti da između njih postoji nešto.
Tijekom duge, "popularne" propovijedi oca Rolanda na gaelskom umjesto na
latinskom zaokupile su je misli o tome kako ga spasiti od sebe sama. Možda
ironično, tema je bila čednost, a svećenik je, nakon što je dao primjer redovnice
koja si je iskopala oči i poslala ih kralju kako ne bi bila predmet njegove požude
(Cate je smatrala da bi poruka bila snažnija da si je kralj iskopao oči), ad nauseam
čitao duge odlomke iz evanđelja (na latinskom), što nije razumjela.
Nimalo iznenađujuće, Gregor je odlučio sjesti nekoliko klupa dalje od nje i djece.
Pokazao se upornim oko njihova "rješavanja" i sve joj je teže i teže bilo uvjeriti se
da će se predomisliti. Ali kako se ni ona nije namjeravala predomisliti, našli su se
na mrtvoj točki.

Strpljenja, podsjetila se. Ali bilo je teško u svakom pogledu. Ne samo zbog djece
nego i zbog čekanja da prizna ono što postoji između njih - a naročito zbog svih
drugih žena s kojima se morala natjecati.
Osjećajući se kao da na prsima ima kamen, promatrala je kako su se žene sjatile na
njega poput skakavaca čim je misa završila. Posljednja tri jutra u Dunlyonu, otkad
su se vijesti o njegovu dolasku proširile malenim selom i okolicom, sve je bilo isto.
Njegov dolazak uvijek bi izazivao pomutnju i sve su žene dolazile u Dunlyon
vidjeti grofa pod svakakvim smiješnim izgovorima.
Drage je volje upijao svu pažnju, smijao se, očijukao i šarmirao svaku od njih.
Svaku od njih osim nje, i to joj je zasmetalo prvi put. Cate je bila ljubomorna. I bez
obzira na to koliko si je puta rekla da mu žene ne znače ništa, nije mogla ugušiti
tihi glas koji joj je govorio da je i ona u istom košu.
Još. Vratile su joj se riječi milostive Marion. - Budi strpljiva, draga. Te mu žene ništa
ne znače. Kada da srce pravoj ženi, to će trajati zauvijek. - Problem je bio ako ga da
krivoj ženi. Gregorova je majka pogodila što Cate osjeća i pokušavajući joj dati
nadu - ništa je ne bi učinilo sretnijom nego da ih vidi zajedno - ispričala joj je što se
dogodilo sa ženom njegova brata. Kako je žena iskoristila Gregora da učini
njegova starijeg brata ljubomornim i iznudi prošnju.
Cate je pratila Johna van gdje su svi seljani iskorištavali sunčano zimsko jutro
okupivši se u dvorištu crkve. Jedan od sinova upravnika - Farquhar, sjeti se
njegova imena - zaustavio se da bi popričao s
Johnom te Cate iskoristi priliku da se osvrne natrag prema Gregoru koji se još u
crkvi pokušavao probiti do izlaza.
Vidjevši s kime razgovara, poželjela je da nije. Cate se ukoči i proškrguće zubima.
Seonaid Maclan, omiljena kći najbogatijeg poglavara u okolici, sprijateljila se s
Cate kad je došla, ali se ubrzo okrenula protiv nje kad je postalo jasno da je
njihovo prijateljstvo neće nimalo približiti Gregoru.
Plavokosa, plavooka i zaobljena na svim mjestima gdje su to muškarci voljeli,
Seonaid je bila najljepša žena u okolici. Samo je pitajte. Kao takva, smatrala je
kako je to čini suđenom Gregoru. Za to što se on očito nije slagao, Seonaid je
krivila Cate - iako Cate nikad nije rekla nijednu riječ protiv nje (a imala bi
dovoljno riječi kada bi htjela).
Skrenuvši pogled s djevojke koja se iz petnih žila godinama trudila zagorčati joj
život, Cate je bila sretna što vidi kako Pip razgovara s mladićima iz sela,
uključujući i Willya. Ete je držala Eddiea u naručju, ali Lizzie je izgledala
iscrpljeno od držanja živahne Maddy predugo, pa je Cate ponudila da je malo
zamijeni. Pronašavši malo prostora na kraju crkvenog dvorišta, dopustila je
djevojčici da malo trči okolo, a onda je primila u naručje i vrtjela ukrug dok se obje
nisu zarumenjele i smijale naglas.
- Kako slatko.
Cate se ukoči čuvši podrugljiv glas. Držeći Maddy čvrsto na prsima kao da je želi
zaštititi od otrovnice, okrene se i ugleda Seonaid. Kao i uvijek, nekoliko njezinih
pratiteljica stajalo je uz nju. Alys i Deidre nikad nisu mnogo pričale, svrha im je
jednostavno bila ponavljati za Seonaid.
- Što si si to učinila, Caitrina? - Seonaid joj je velikim plavim očima promatrala
haljinu. - Zapravo si pronašla lijepu haljinu za obući? Nakon onoga što si učinila
Dougalu MacNabu, mislila sam kako ću te pronaći u oklopu s mačem. - Nasmije
se iako u omalovažavajućem tonu nije bilo humora. Točno na vrijeme uslijedilo je
i Alysino i Deidreino cerekanje.
Seonaid bi uvijek pronašla način da se Cate osjeća neugodno i neženstveno te je
znala to. Seonaidine raskošne haljine uvijek su bile ukrašene redovima traka i
vezova, kosa joj je uvijek bila kovrčava i umjetnički namještena, koža joj je
izgledala kao da se kupala u mlijeku i pod noktima joj se nikad nije mogla naći ni
trunka blata. Bila je meka i sočna kao prava poslastica, dok je Cate bila gruba i
žilava kao komad sušene govedine.
Kad bi Cate pogledala Seonaid, vidjela bi sve što ona nije i nikad neće biti -
izvana. Ali ispod lijepe vanjštine, Seonaid je bila sebična, razmažena i zajedljiva te
svaki muškarac koji to nije vidio prava je budala. Govedina možda nije privlačna
oku, ali ima srž.
Cate više nije namjeravala dopuštati drugoj ženi da je omalovažava. - Što želiš,
Seonaid? Zauzeta sam, kao što vidiš.
Seonaid podigne usnu s gađenjem pogledavši u Maddy. - S jednim od kopiladi?
Ne mogu shvatiti zašto bi ih uopće pustila pod krov. Da sam ja gospodarica u
tvrđavi, otjerala bih ih.
Cateina se narav rasplamsala na riječ kopilad i poznati prezir. Prezir koji je kao
dijete osjetila mnogo puta. - Ali ti nisi gospodarica u tvrđavi i zasigurno nećeš biti
u budućnosti pa te se to zaista ne tiče.
Seonaidini obrazi zarumene se od bijesa i s lica joj nestane krinka staloženosti. -
Jesi li tako sigurna u to? Nisam stekla takav dojam prije nekoliko minuta. Rekla
bih da je lord poprilično zainteresiran za bliskiji odnos.
Cate se okrenuo želudac zbog načina na koji je naglasila bliskiji. Ne bi to učinio. -
Iskreno sumnjam u to.
- Zašto? Ne misliš valjda da mu se više sviđa muškobanjasta djevojka koja se voli
igrati rata od žene kao što sam ja - bez obzira na to koju haljinu nosiš.
Cate stisne šake. Vještina korištenja mača ili samoobrane ne čine je
muškobanjastom. Ali Seonaidina bodlja pogodila je u ono malo ženstvene taštine. -
Ne radi se o haljini, nego o osobnosti ispod. Pokvarena riba smrdi bez obzira na to
u koliko je raskošnu tkaninu umotaš.
Alys i Deidre uzdahnu u nevjerici. Seonaid poprimi ljubičastu boju, a oči joj
bijesnu od mržnje. - Osobnost? Caitrina, ti si naivna budala. Muškarci žele ljepotu
i grudi.
Cate tvrdoglavo napući usta. - Ne i Gregor.
90
Knjige.Club
Ona ga zna. Nije takav. Zna koliko je malo važnosti pridavao vlastitu izgledu i
koliko ga muči kad ga drugi ljudi ističu - iako to nikad nije pokazivao. Kad se
oženi, bit će to zbog srži, a ne zbog površne privlačnosti.
Seonaid je možda okrutna i zajedljiva, ali također je iznenađujuće pronicljiva i
nešto u Cateinu izrazu sigurno ju je odalo. Pogledom je prikovala Cate poput
predatora koji je upravo namirisao krv. - Moj Bože, ti si zaljubljena u njega! - Oštar
smijeh zabolio je više nego što je Cate mislila da je moguće. - Ne misliš li valjda
zaista da bi najzgodniji muškarac u Škotskoj ikad oženio ženu poput tebe?
Nahoče nad kojim se sažalio, ni s čim što je ističe osim osobnosti, obična lica i
dječačke figure?
Nije obična ni muškobanjasta. Znala je kako je Seonaid samo okrutna, ali riječi su i
dalje boljele - i željela joj je uzvratiti. Gregor mari za nju. I jednog će je dana
oženiti. Ona to zna duboko u duši.
Ne bi trebalo biti važno što to ne zna nitko drugi. Ali kao i podrugivanja riječima
poput kopile koje su je pratile kao dijete, Seonaidine riječi pogodile su osjetljivu
točku - obrambenu točku. - Moj je otac najveći vitez u kršćanskom svijetu. - Staro
hvalisanje odzvanjalo joj je u ušima i u njoj se probudio isti onaj poriv da učini da
požale što je podbadaju.
- Oženit će me - reče bijesno. - I to ne zbog lijepa lica ili velikih grudi, nego zato
što me voli. Najzgodniji muškarac u Škotskoj bit će moj muž - vidjet ćeš.
Činilo se kako je čvrsta samouvjerenost u njezinu glasu na trenutak iznenadila
Seonaid, iako je brzo došla k sebi. - Jedini način na koji ćeš natjerati Gregora
MacGregora da te oženi jest da ga zatočiš - pogledom preleti preko Cateinih
malenih grudi - a nemaš prava sredstva da ga zavedeš.
Cate se osmjehne prisjetivši se privlačnosti koja je ključala između nje i Gregora
nekoliko noći prije. - To samo dokazuje koliko malo znaš o zavođenju. Nemaš
pojma što postoji između nas. Ako misliš da to ne mogu učiniti, varaš se!
Seonaid razrogači oči čuvši njezinu samouvjerenost.
Cate se odjednom naježi. Razgovor je bio omalovažavajući i osjećala se kao da
mora skočiti u jezero da bi se oprala. Ne bi trebala padati na Seonaidinu razinu
bez obzira na to koliko je izazivala.
Držeći Maddy čvrsto, otmjeno prođe pokraj triju žena prije nego što je Seonaid
uspjela skupiti verbalno oružje za idući napad.
Cate je jedva skrenula iza ugla u crkvenom dvorištu gdje su se svi okupili kad je
naletjela na Johna i Farquhara. - Tu si - reče John. - Pitali smo se kamo si nestala.
Cate se usiljeno nasmije; osjećala se iscrpljenom od epizode sa Seonaid i njezinim
prijateljicama. - Maddy je morala malo protegnuti noge nakon propovijedi.
- Trajala je poprilično dugo - Farquhar reče uz osmijeh pun razumijevanja.
Iznenadio ju je lagodan osmijeh. Upravnikov najstariji sin u neku je ruku bio
učenjak i nedavno se vratio sa sveučilišta na kopnu. Koliko je pamtila Farquhara
prije nego što je otišao, uvijek se činio poprilično dosadnim i ozbiljnim.
Razmijenili su još nekoliko riječi i Cate se iznenadila kad je Farquhar ponudio da
je otprati natrag do Dunlyona. John se također činio iznenađenim, ali spomenuo je
kako on i Gregor imaju drugog posla. Cate se spremala odbiti ga baš kad je
pogledom uhvatila Gregora i predomislila se. Smrznula se. Nije se puno
pomaknuo s mjesta na kojem ga je zadnji put vidjela, ali zbog osobe s kojom je
razgovarao i smrknuta izraza na njegovu licu poželjela je što prije otići.
Bila je to Mairi, što je značilo da je Cate u nevolji.
ko je Cate mislila da mu tako lako može pobjeći, bolje da

SEDAM

ponovno razmisli. Gregor je sad znao tko mu se miješa

ou dogovore posljednjih nekoliko dana. Dragi Bože, djevojka bi mogla podučiti
Roberta Brucea sabotaži!
Trebao mu je trenutak da prepozna muškarca s kojim je pobjegla. Nije pamtio
upravnikova sina tako visokim - ili tako širokih ramena. Za jednog učenjaka,
izgledao je kao da je većinu dana provodio na vježbalištu ili s kovačkim čekićem u
ruci. Taj zaključak nije bio dobrodošao. Trebalo bi mu biti drago što je Farquhar i
prikladan i zainteresiran - Farquhar je bio jedan od ljudi na Gregorovu popisu
mogućih prosaca - ali Gregoru se nije sviđao način na koji ju je muškarac gledao.
Jednu bi djevojku takav prijateljski smiješak mogao razoružati. Tko zna u kakvoj
bi se nevolji nevina cura poput Cate - neiskusna oko muške pokvarenosti - mogla
naći? Ako je Farquhar dotakne, Gregor će objesiti to pseto.
Iznenadila ga je žestina vlastite reakcije. Samo se ponaša zaštitnički - kao njezin
čuvar, uvjeravao se. Trebalo bi mu biti drago što će joj pronaći prosca koji će mu je
skinuti s leđa. Onda će se moći usredotočiti na to da ponovno raščisti misli. Idući
put kad ga kralj bude trebao, bit će spreman. Neće ga opet iznevjeriti. Međutim
trebalo mu je dosta vremena da opusti šake nakon što je užurbano pobjegla.
Koliko god dolazio u iskušenje da pođe za njom, morao se posvetiti osjetljivu
primirju sa susjednim MacNabima.
On i John odjahali su u Lochay nakon mise, ali sastanak nije prošao tako dobro.
Kennethu MacNabu od Lochaya, rođaku poglavara MacNaba, koji je stao uz
Johna od Lorna protiv Brucea u bitci kod Brandera, pjena je praktički išla na usta
od bijesa. - To je derište moga sina napalo nožem dok joj je bio okrenut leđima.
Nožem! Djevojku bi trebalo staviti na stup srama zbog toga što je učinila. Imaš
sreće što nisam zatražio njezino uhićenje.
Gregor stisne čeljust, čime je jedino pokazao koliko je blizu bio da drugom
muškarcu šakom razbije zube zbog pustih prijetnji. Obojica su znali da nema
šanse da bi MacNab privlačio još više pažnje na sinovo poniženje - već se dovoljno
pričalo o incidentu. I jedna je stvar bila da je Gregor zove derištem; potpuno je
drugačije bilo kad je to učinio MacNab.
- Ja sam odgovoran za djevojku - Gregor reče iznenađujuće smireno. - Ako će
je netko kazniti, to ću biti ja.
- A kako to točno namjeravaš učiniti?
Gregor stisne usta dok je odmjeravao poglavara punog ožiljaka od rata. Grub,
široko građen te divlji i okrutniji od većine ljudi, MacNab je bio dosta godina
stariji od Gregora i povukao se iz rata, ali još je uvijek bio ratnik s kojim se ne bi
bilo lako obračunati.
- Caitrina se drugačije sjeća događaja. - Budući da ju je pokušavao izbjeći,
priču mu je zapravo ispričao John, a potvrdio mrzovoljni Pip obrambena stava. -
Prema njezinim riječima, tvoj je sin gurnuo nju dok mu je bila okrenuta leđima.
Obranila se nožem kad ju je pokušao udariti nogom dok se nalazila na tlu.
- A ti vjeruješ u to? Moj je sin dvaput veći od nje. Da ne spominjem činjenicu
da je žena.
Ako se moglo suditi po modricama koje je Gregor vidio na Dougalovu licu kad su
stigli, vjerovao je i MacNab. Ali ponos klana dovoljno je pretrpio kad je djevojka
nadjačala Dougala u borbi pa je MacNab očito pokušavao sina prikazati u
najboljem svjetlu izmjenjujući činjenice.
- Djevojka je i više nego sposobna obraniti se od mladića Dougalove veličine -
reče John. - Ja sam je naučio.
MacNab bijesno napadne Gregora. - I ti dopuštaš to nenormalno ponašanje?
Kakva to neprirodna djevojka uči ratovati?
Gregor ga upozoravajuće pogleda ispod oka. Razumio je MacNabovu ljutnju i
udarac koji mu je pretrpio ponos, ali nije želio čuti kako omalovažava Cate. - Ne
samo da dopuštam, nego sam to
94
Knjige.Club
predložio. Ne vidim ništa neprirodno u tome da se djevojka nauči obraniti od
kukavica koje misle da je prihvatljivo povrijediti ženu.
MacNab poprimi grimiznu boju na Gregorov oštar odgovor, a također je znao da
je on upućen i njemu. Znalo se za modrice njegove žene.
Da se sastanak nije održao pod primirjem, Gregor je pretpostavljao da bi MacNab
izvukao mač - unatoč tomu što je Gregor vještiji. - Znači li to da ne namjeravaš
učiniti ništa?
Gregor stisne čeljust. Bez obzira na to koliko mu se nije sviđao MacNab i koliko bi
ga više volio poslati k vragu, nije želio ostaviti Johna da se nosi s obnovljenom
zavadom. Ipak, diplomacija nije ležala muškarcu koji se posljednjih sedam godina
samo borio i riječi su mu ostavile gorak okus u ustima. - Razgovarat ću s njom.
- Trebaš je obuzdati. Djevojka se već godinama ponaša divlje. Treba joj snažna
ruka...
- Djevojka te se ne tiče - Gregor odbrusi.
MacNab je zvučao kao da je kobila koju treba slomiti. Caitrina nije divlja, nego
energična i... jedinstvena. Ona je neobuzdana. Samouvjerena. Iskrena. Nikad se
nije suzdržavala i životu je pristupala bez zadrške kao i on te svaki veliki ratnik
kojeg je poznavao. Bila je snažna i skromna, jednostavno ljupka i prirodno
privlačna, čemu se bilo nemoguće oduprijeti. Ako je s vremena na vrijeme bila
malo previše drska, nije to činila zlonamjerno. Ne bi je mijenjao i zasigurno je nije
namjeravao pretvoriti u nešto drugo da se svidi MacNabu.
Pokušavši izgladiti situaciju, John doda: - Ionako će se uskoro udati.
- Udati? - MacNab se podsmjehne. - Nadam se da u miraz namjeravaš
uključiti i uzde. Ili će možda njezin muž pronaći nešto drugo da joj stavi u usta
kako ih ne bi otvarala.
Gregoru padne mrak na oči čuvši prosti komentar. Zaboravivši na diplomaciju i
primirje, slomio bi više od samo nekoliko MacNabovih zuba da ga John nije
zgrabio za ruku kako bi ga zadržao.
Možda shvativši da je otišao predaleko, MacNab prebaci temu. Ipak, Gregor je
nadljudskim naporom uspio obuzdati narav i ne samo
95
Knjige.Club
suzdržati se od toga da ne ubije MacNaba nego je nastavio s pregovorima kako bi
uspješno produljio primirje.
Kad su se vratili u Dunlyon, bio je napet, loše raspoložen i tražio je svađu. Drugim
riječima, i više nego nestrpljivo želio je uloviti svoju malu "štićenicu" i
porazgovarati o uplitanju u njegov privatni život.
Trebao je pretpostaviti da je ona odgovorna jer je Mairi propustila dogovor i za još
dva prekida. Nažalost, činilo se da ga je djevojka prvi put izbjegavala. Rano je
legla u krevet - kukavica - a čak ni tako raspoložen nije bio tolika budala da joj
pokuca na vrata spavaonice.
Ne, ima bolji plan. Pričekat će je u stajama rano iduće jutro i presresti je prije
jutarnjeg jahanja.
Međutim jedva je prošao kroz stajska vrata iduće jutro prije nego što su presreli
njega.
- Tu si!
Gregor prigušeno zastenje. Zadnja stvar koja mu je trenutno trebala bila je još
jedna mlada djevojka koja misli da ga "voli". Seonaid Maclan nesumnjivo je bila
ljepotica, ali bila je savršen primjer svega što je pokušavao izbjeći. Nije ostavila
mjesta sumnji u ono što želi od njega i što je voljna dati da bi to dobila - kao da je
njezino djevičanstvo nekakva nagrada kojom se može cjenkati. Nije zainteresiran.
Ne pod tim uvjetima. Dovraga, ni pod kojim uvjetima. Ali nikad nije bio okrutan
osim ako je morao biti, a ona je Cateina prijateljica.
- Mislila sam da si već otišao - Seonaid doda. - Bila sam u svečanoj dvorani, ali
rekli su da si upravo izašao.
Po rumenim obrazima pretpostavio je da je trčala za njim.
Lijeni osmijeh pojavi mu se na licu bez razmišljanja. - Namjeravao sam otići jahati.
Zurila je u njega ispod trepavica i sramežljivi smiješak iskrivi joj lijepa usta. -
Mogu zamisliti da si vrlo dobar jahač. - Način na koji je naglasila jahač nije
ostavljao mjesta sumnji o kakvu jahanju priča. - Bojim se da ja baš i nemam puno
iskustva. Ali voljna sam naučiti ako mi želiš pokazati - vrlo voljna.
Dragi Bože, ovo mora biti jedan od najsmješnijih razgovora u kojima je
sudjelovao. - Zapamtit ću to. Ali bojim se da ću danas jahati sam.
Lijepo napući usne i priđe mu dovoljno blizu da su joj vrhovi grudi dodirivali
kožu njegova cotuna. Imala je vrlo bujne grudi i prorez na haljinu pružao mu je
lijep pogled na dubok procjep između njih, ali prizor (iznenađujuće s obzirom na
njegovo izmučeno stanje) nije ga uzbudio.
- Jesi li nešto trebala? - upita svjestan vremena i želeći se riješiti
v1• ** t
v i //

neočekivana drustva .
- Donijela sam ti krafne. Jučer si spomenuo da ih voliš. Ostavila sam ih
služavki.
- Hvala ti - reče. - To je vrlo pažljivo od tebe. Pojest ću jednu kad se vratim.
Krenuo je u staju nadajući se da će shvatiti što želi. Nije. Umjesto toga osjeti
njezinu ruku na svojoj.
Njezin sramežljiv, nevin izraz postao je čvrst i nestrpljiv. - Mislila sam da bi mi
mogao zahvaliti na drugi način.
Pravio se da ne razumije podigavši obrvu. - Što si imala na umu?
- Ovo. - Nagne lice i podigne pogled prema njemu nudeći mu svoje savršeno
razdvojene usne.
Djevojka je bila neugodno bestidna, ali njezin nimalo suptilan poziv dao mu je
ideju. Cate će doći ovdje svaki tren. Poljubac sa Seonaid dobar je način da odlučno
stane na kraj Cateinoj zaluđenosti njime.
Uvjerio se kako to mora učiniti. Cate je kao i svaka druga mlada djevojka koja ga
je pogledala i odmah pomislila kako je zaljubljen. Mislila je kako ga poznaje. Ali
uopće ga ne poznaje. On nije muškarac za nju - dovraga, on nije muškarac ni za
koga. Što prije to shvati, to bolje. Poslije bi joj još više slomio srce.
Dok ga je u prsima peklo nešto iznenađujuće nalik kajanju, spusti usta.
*
Skoro očekujući da je Gregor čeka u zasjedi spreman da je napadne u trenutku
kad napusti sigurnost svoje odaje, Cate nije napuštala sobu dok nije čula da se
vrata otvaraju i zatvaraju u hodniku te zvuk poznatih teških koraka niz stube.
Naravno, znala je da će vraški platiti jer se uplitala; samo se nadala da će imati
više vremena prije nego što bude morala platiti. Ali planovi da ga natjera da
shvati koliko su savršeni zajedno nisu napredovali brzinom kojom se nadala i nije
mogla mirno stajati sa strane dok je još žena vodio u krevet.
Bog zna da ih je bilo dosta. Cate nije mogla promijeniti prošlost, ali više nije bila
voljna smišljati isprike za njega: nisi dovoljno stara, uvjeravala bi se, još te ne vidi;
samo budi strpljiva još malo i to ćeš biti ti.
Bilo joj je dosta strpljenja i neće mu dopustiti da učini išta što bi joj slomilo srce
prije nego što dobije priliku da mu ga da.
Zahvalit će joj za to.
S vremenom.
Nadala se.
Ali njegov izraz jučer u crkvi zasigurno nije bio zahvalnost. Više je bio pogled koji
je govorio kako će joj zavrnuti uši. Smatrala je pametnim da ga malo izbjegava
dok se mrvicu ne smiri. Nije isto biti kukavica i ne biti glup.
Možda će ovo jutro otići na posebno dugu vožnju? Nakon što je provjerila je li se
Ete pobrinula za Eddiea i Maddy te uzela jabuku i komad sira iz kuhinje jer je
propustila doručak, Cate se spusti niz drvene stube tornja u dvorište ispod u
potrazi za Pipom. Iako nikad nije sjedio na konju prije nego što je stigao u
Dunlyon, momak se snašao kao riba u vodi. Budući da je mislila odjahati do Loch
Taya posjetiti prijateljicu Annu, Willyevu stariju sestru, željela je da joj Pip pravi
društvo. To će mu dati priliku da nastavi razgovor od jučer.
Pod pretpostavkom da će ga naći u staji sa štenetom, zavuče se unutra i upravo je
krenula povikati kad je naglo stala osjećajući se kao da se upravo zabila u kameni
zid.
Dah joj zastane, srce poskoči i ostane visjeti u zraku, a krv koja joj je kolala
venama potone joj u pete. Šok je bio tako dubok da joj je

98
Knjige.Club
trebalo nekoliko trenutaka da shvati što vidi. A onda je poželjela zatvoriti oči i
zauvijek izbrisati tu sliku.
Ne. Ne može je Ijubiti. Molim te da to nije Seonaid. Bilo tko, samo ne Seonaid.
Ali nije bilo zabune kad je vidjela savršeno ispletenu dugu, plavu kosu ispod vela,
raskošnu tamnoplavu, baršunastu haljinu i pozamašno zaobljenu stražnjicu.
Seonaid je stajala na vrhovima prstiju ruku omotanih oko njegova vrata i tijela
ispružena uz njegovo. Glava mu je bila spuštena, a svilena zlatnosmeđa kosa
padala je sa strane dok je vješto naginjao Seonidinu bradu prstima kako bi njezina
usta približio svojima.
Široka, senzualna usta koja je Cate toliko puta zamišljala prislonjena uz svoja
ljubila su drugu. Ne, ne samo drugu, nego
Seonaid.
I prije ga je vidjela kako ljubi druge žene, ali ovaj je put bilo drugačije. Ovaj ju je
put povrijedio više i jače. Užarena oštrica probila joj je srce i ostala tamo žareći je,
uvijajući se, prodirući dublje što je poljubac dulje trajao. Stani. Molim te, stani.
Zanjihala se kad su joj koljena odjednom počela klecati. Željela su pasti na tlo kao i
ona.
Bože, kako boli. Kako to može učiniti? To se nije trebalo dogoditi. Nije to
planirala.
To sam trebala biti ja.
Vratilo joj se Seonaidino podbadanje. Je li to onda ono što želi? Nekoga poput
Seonaid? Takav je muškarac.
Ne. Ne može biti. Ali zašto onda to radi?
Cate osjeti kako joj na oči naviru suze i vrelu, veliku knedlu u grlu. Željela se
okrenuti i pobjeći prije nego je vidi, ali noge su joj se pretvorile u olovo.
A onda je postalo prekasno. Divlji lavež probio se zrakom kad je štene preko cijele
staje počelo trčati prema paru u zagrljaju. Očito se ni sićušnom terijeru nije
svidjelo što vidi jer je počeo bijesno režati (bijesno koliko štene od dvije kile može)
i grickati Gregorove pete.
Gregor je morao odgurnuti Seonaid kako bi prekinuo poljubac. Cate se nije
osjećala ništa bolje, iako se činilo da je to učinio uz očito olakšanje.
- Koji vrag? - Pokušao je pomaknuti noge da se riješi šteneta, ali štene ga nije
imalo namjeru pustiti.
Seonaid, koja se isprva činila bijesnom jer je ometena, počne cviliti kao da ju je
prestrašila sitna loptica krzna jedva dovoljno velika da ispuni dvije ruke. - Što je
to? - vrisne. - Oh, Bože, ubij ga!
Pip se pojavi niotkuda i skloni psa s Gregorovih peta u sigurnost vlastita naručja. -
To je samo pas - s prezirom reče uplakanoj ženi.
Gregor se napokon okrene u njezinu smjeru. Pogledi im se sretnu i udarac
ponovno sjedne odjekujući joj kroz prsa kao glasan bubanj povrijeđenosti, boli i
razočaranja.
Ali sad se pojavila i ljutnja. Vjerovala je u njega, branila ga upravo pred tom
ženom i sad je ispala naivna budala. Mislila je da je više od zgodnog srcolomca.
Da je više od nedodirljivog lupeža. Mislila je da ga razumije. Da imaju posebnu
povezanost i da će to vidjeti jednog dana.
Ali možda će jednog dana biti prekasno. Možda ga uopće ne razumije. Možda je
jedina veza koju imaju u njezinoj glavi. Možda je jednako nedodirljiv kao što se
čini. I možda bi joj, samo možda, slomio srce kad bi mu to dopustila.
Ali neće mu dopustiti. Ako su Seonaid i njezine velike grudi te predivno lice ono
što želi, može ih imati.
- Da - reče gledajući ravno u njega. - To je samo pas.
Gregor je znao da misli na njega, a ne na demonski komadić krzna koji mu se iz
petnih žila trudio zariti sićušne zube u čizme.
Dobro je usmjerila komentar. Nije se osjećao bolje od psa kad joj je vidio izraz na
licu. Izgledala je slomljeno, a on se osjećao poput muškarca koji je upravo čekićem
zamahnuo na njezine krhke snove.
Kriste, upravo je to pokušavao spriječiti. Nikad je nije želio povrijediti. Ali jedan
pogled u njezino lice i znao je koliko je loše postupio.
Međutim ono što je stvarno zaboljelo bilo je razočaranje. Nije shvaćao koliko mu
je značila njezina vjera u njega dok nije nestala. Cate ga je od prvog trenutka
gledala kao neku vrstu heroja. Bog zna da to nikad nije želio i da je uvijek znao
kako će na neki način oblatiti tu sliku u blještavom oklopu koju je zamišljala, ali
nije shvaćao koliko je počeo ovisiti o njoj, koliko će ga mučiti kad nestane i koliko
će ga podsjećati na drugu osobu koju je razočarao.
Otac se sramio Gregorova "lijepog lica" praktički od dana kad se rodio, ali,
ironično, to je sve što je čovjek ikad vidio. - Kriste, samo ga pogledaj! - otac bi
govorio Gregorovoj majci. - Momak nikad neće morati raditi ni za što. Pogledaj
koliko se ljudi trude da ga usreće. Bit će ništarija i šarlatan ostatak života.
Proročanstvo se njegova oca obistinilo. Za vrijeme Gregorove mladosti činilo se da
bi sve što pokuša učiniti uvijek krenulo po zlu. Kad je napunio četrnaest ili
petnaest, prestao se truditi i ušao u razdoblje potpune pobune kad se iz petnih
žila trudio da svoju neodgovornost nabije ocu na nos. To se promijenilo kad je s
osamnaest otišao u rat, ali tad je bilo prekasno. Bez obzira na to koliko je Gregor
naporno radio da se dokaže, otac ga nikad nije gledao kao ništa drugo osim slaba i
nepouzdana muškarca. A sad ga Cate gleda na isti način i to je mrzio.
Ali sama je kriva, dovraga! Nikad nije tražio njezino povjerenje. Dovraga, nikad
ga nije želio. Zašto je tako iznenađena? Što onda ako je poljubio drugu djevojku?
Može poljubiti koga god prokleto želi!
Iako to idući put neće biti ova djevojka koja mu se zalijepila za prsa kao da joj hrpa
štakora kruži oko nogu.
Ne, ne štakori, nego štakor.
Pogled mu padne na neuredno štene zaštitnički stisnuto uz prsa još jednog
neurednog stvorenja. Oboje su imali crnu dlaku i izgledali suhonjavo te su ga
oboje gledali kao da je on ono zrno prljavštine ispod nokta. Momak je šutio;
međutim štene nije i njegovo bijesno, piskavo lajanje previše ga je podsjećalo na
još jednog terijera kojeg se nije želio prisjećati.
- Ušutkaj to stvorenje - pukne.
- Koje? - Pip odgovori gledajući Seonaid.
Gregor bi možda prasnuo u smijeh - Seonaidino piskavo cviljenje bilo je jednako
naporno kao i štene - da nije čuo kako se Cate oštro nasmijala.
Oboje ih suzdržano prostrijeli pogledom tiho se složivši i pokuša smiriti djevojku
čije su ruke postale nevjerojatno slične krakovima.
Uopće je nije ni trebao poljubiti. Činilo se pogrešnim od sama početka. Kad to ne
bi potvrdilo sve što Cate misli o njemu, možda bi i priznao da mu se Seonaid čak
ni ne sviđa. Štoviše, povukao bi se istog trenutka kad su im se usne dodirnule da
nije čuo korake i oštar uzdah koji je odao Cate.
Međutim bez obzira koliko neugodan, poljubac je poslužio svrsi. Cate je bila
razočarana. Više ga nije gledala s obožavanjem mlade djevojke kojoj je srce u
oblacima. Ne, pogled joj je bio daleko previše bistar.
To je ono što želi, zar ne?
- Evo - Cate reče posegnuvši za sitnom zvijeri. - Daj da ga ja uzmem.
Vjerojatno ga je preplašilo silno mijaukanje.
Seonaid se smirila dovoljno da Cate pogleda ispod oka. - Ta je stvar uplašena? On
je napao nas.
Štene se utišalo i gurkalo malenu glavu u Cateinu ruku kao da se ne može zasititi
njezina dodira dok ga je dragala.
Kakav bi osjećao bio imati te ruke na sebi? Gregorova krv proključa. Nevjerojatan.
Bože, bez sumnje zna da bi osjećaj bio prokleto nevjerojatan.
Nesvjesna Gregorovih neželjenih i zabranjenih misli o tome gdje bi želio da ga
diraju ti tanki prsti, Cate je naizmjence pogledavala Seonaid i štene. - Zasigurno si
bila prestravljena - reče bezizražajno. - Poprilično je opak.
Seonaid se uozbilji i u očima joj se pojavi nešto okrutno od čega je Gregoru postalo
neugodno. Je li nesvjesno otišao dalje nego što je namjeravao?
- Nasreću, ne moram se ponašati poput muškarca da bih se zaštitila. - Seonaid
ga opet zgrabi za ruku. - Imam pravog pokraj sebe koji će to učiniti. - Zarumeni se
i sramežljivo ga pogleda ispod obrva. - Dobro, ne baš pokraj sebe. - Nasmije se i
okrene prema Cate. - Sigurna sam da si i sama vidjela.
Likovanje u njezinu glasu Gregoru je točno govorilo koliko je veliku pogrešku
napravio. Ako su nekad bile prijateljice, više nisu.
- Nadam se da nisi previše razočarana, Caitrina - Seonaid doda. Cateino lice
problijedi. Činilo se kako se smrznula na mjestu, prstiju ukočenih u psećoj dlaci.
Seonaid zatrepće i pogleda ga, a on se pitao kako ju je ikad mogao smatrati
lijepom. - Znaš da je malo zaljubljena u tebe. Ali rekla sam joj da je muškarac poput
tebe više... izbirljiv. - Nasmije se kao da bi najluđa pomisao na svijetu bila kako on
želi Cate.
Kad bi samo znala.
Gregor pogledom poleti prema Cate. Nije znao što je očekivao. Da je vidi
posramljenu? Poniženu kao što je Seonaid namjeravala?
Ali podcijenio ju je. Cate uopće nije izgledala poput nezrele djevojke kad je
podigla bradu gotovo kraljevski i niz nos pogledala drugu ženu. - To nije
zaljubljenost, Seonaid. Rekla sam da ga volim.
Tiha, iskrena izjava toliko je šokirala plavu guju da je umuknula.
Nije bila jedina. Gregor se osjećao kao da ga je upravo udarila bojnim čekićem u
rebra. Izbila mu je zrak iz pluća. Bezbroj je puta čuo tu izjavu od brojnih drugih
žena, ali nijedna ga nije pogodila kao Cateine jednostavno izgovorene riječi.
Dovraga, na trenutak su gotovo zvučale istinito.
Nasuprot ponosnoj Seonaid koja ga je stjerala u kut staje kako bi mu ponudila
svoje tijelo da bi došla do vjenčanog prstena, Cateino izravno priznanje bilo je
osvježenje i potpuna suprotnost tajnim igricama i planovima koje je počeo
očekivati od žena koje su mislile da će ih zaprositi ako provedu noć u krevetu s
njim. Koliko je samo puta ušetao u prostoriju i čuo neku ženu kako se hvali da će
upravo ona biti ta koja će zarobiti neuhvatljivog ratnika?
- To nije tajna - Cate nastavi. - Sigurna sam da je Gregor znao za moje osjećaje
kao i ti. - Pogled joj samo na sekundu poleti prema njegovu, ali to je bilo dovoljno
da ga stegne u prsima.
Maknuo je ruku sa Seonaidine i posegnuo prema njoj. - Cate, ja...
- Žao mi je što sam vas prekinula - reče previše živahno i brzo mu se izmakne.
- Dođi, Pip, idemo odnijeti štene u kuhinju da vidimo možemo li mu pronaći
nešto za jesti.
Nestala je prije nego što ju je stigao zaustaviti. Ali što je mogao reći? - Žao mi je
što misliš da me voliš? Nisam ti želio slomiti srce? Ja nisam muškarac za tebe? - To
je sve bila istina, ali ne bi mogla ublažiti udarac koji se upravo dogodio.
To je moglo učiniti samo vrijeme. Da, s vremenom će vidjeti da je tako najbolje.
OSAM

D va je dana dovoljno dugo.

Z ačuvši zveket mačeva s druge strane dvorišta iza baraka, Gregor požuri
spuštajući se niza stubište tornja. Iako ga je zanimao napredak o kojem John nije
prestajao pričati, zapravo je Cate - a ne njezine vještine s mačem - želio vidjeti.
Više nije mogao podnijeti napetost.
Cate ga nije ignorirala ni izbjegavala... baš. Ali način na koji bi napućila usne kad
bi im se pogledi sreli, ili način na koji joj prazan osmijeh nikad nije dopirao do
očiju kad bi je pokušao nasmijati za ručkom, ili način na koji bi podigla bradu kao
da se priprema kad god bi joj se obratio izravno govorili su mu da je još bijesna na
njega. Možda i više nego bijesna. Možda ga napokon više ne gleda sa zvijezdama
u očima.
To je upravo ono što je želio. Trebalo bi mu biti drago što se više iz petnih žila ne
trudi da je primijeti. Više ga ne pokušava zavesti jedva primjetnim osmjesima i
nježnim dodirima. Više ga ne gleda kao da želi da je nabije uz najbliži zid i pokida
je.

Bilo mu je drago. Baš kao što mu je bilo drago što mu se više ne pokušava uplesti
u dogovore. Ne, pošao je za jednom od služavki u skladište po još vina prošle noći
nakon večere i nitko ih nije slijedio. Mogao je dobiti puno više od bačve, ali
ispostavilo se da je želio samo vino.

Krivnja, uvjeravao se. To nije u redu s njim. Jednom kad on i Cate raščiste situaciju
između sebe, sve će se ponovno biti kao prije.
Ili neće?
- Rekla sam da ga volim.

Još je mogao čuti njezin glas, dovraga. Osjećaji koje nikad nije želio uvažiti
izgovoreni su i ne mogu se povući.
Duboko u sebi znao je da između njih više nikad neće biti isto, i to je ono što ga je
zaista mučilo. Volio je Cate. Veselio se razgovoru s

105
Knjige.Club
njom jer nije brbljala i dodvoravala mu se kao svaka druga žena. Barem ne inače.
Ali čak i Cate koja mu je prvih nekoliko dana nakon povratka poklanjala pažnju
bila je zabavna, a ne naporna. Volio ju je zadirkivati i gledati koliko daleko može
ići. Volio je način na koji se trudila sakriti rasplamsanu narav iza usiljena
osmijeha.
Da, to je jako volio. Zbog toga je poželio vidjeti može li učiniti da te tamne oči
zaiskre od neke druge vrste topline. Pitao se bi li i u krevetu bila jednako divlja i
strastvena.
Bi. Znao je da bi i to ga je izazivalo.
Zbog takvih joj je nepoželjnih misli žurno želio pronaći muža. Taj se zadatak
pokazao težim nego što je očekivao, ali ne iz razloga koje je očekivao. Činilo se
kako je popriličan broj muškaraca zainteresiran da uzme Cate za ženu; Gregor je
imao problema s pronalaženjem nekoga koga je smatrao vrijednim.
Cate je bila posebna i treba joj netko tko to razumije. Tko razumi je duhove koji
žive u njezinim noćnim morama i tjeraju je da vježba s Johnom. Tko je ne bi
nagovarao da bude nešto što nije.
Budući da je Božić za nekoliko dana, slavlje za Silvestrovo doći će prije nego što se
okrene. Ponesta je mu vremena.
Zveket mačeva utišao se. Kad je Gregor skrenuo iza ugla baraka, očekivao je da će
ih vidjeti kako se odmaraju ili završavaju s vježbom.
Nije to vidio.
Ono što je vidio bili su John i Cate kako kruže jedno oko drugog zemljom
prekrivenom poledicom poput dvaju muškarca u hrvačkom natjecanju na
Visočkim igrama. Nijedno nije nosilo kacigu ili oklop. Cateina kosa bila je
povezana u nekakvu punđu na glavi i unatoč hladnom zimskom danu, nosila je
jednostavnu tuniku s remenom od smeđe vune koja joj je sezala malo ispod
koljena preko tajica i čizmi. John je skinuo cotun i nosio je samo majicu uguranu u
kožne hlače.
Oboje su bili prljavi, rumeni i malo znojni kao da su naporno radili i Gregor je iz
nekog razloga poživčanio.
Kriste, izgledala je kao da se cijelu noć igrala u krevetu!
Bili su previše usredotočeni i tako su se pozorno gledali da je Gregor bio siguran
kako nisu ni znali da je tamo - osim što mu je brat bio previše dobar ratnik da ne
bi primijetio.
John izvede lažni napad pokušavši je navesti da reagira, ali nije zagrizla. Također
ju je poticao i riječima - riječima koje Gregor nije mogao čuti - ali po pogledu na
bratovu licu, uzvraćala mu je jednakom mjerom.
Gregor osjeti kako mu narav tinja. Nije mu se sviđalo što ne zna o čemu pričaju.
Činilo mu se previše prokleto intimno, što je smiješno s obzirom na to što su radili.
Nikad ne bi povjerovao što se dogodilo nakon toga da se nije uvjerio vlastitim
očima. John nasrne na nju zamahnuvši joj šakom prema licu. Iskoristivši moment
sile, Cate blokira udarac podigavši lijevu ruku i zgrabi ga za zapešće dok se
okretala te povuče Johnovu ruku dolje, prebaci ga preko boka i baci na tlo. U tom
je položaju, kontrolirajući mu zapešće i držeći Johna okrenuta na bok, vukla ruku
natrag uza svoje bedro. Da je željela, mogla ju je slomiti. Umjesto toga prikovala
ga je koljenom uz tlo i prema Johnovu licu zamahnula dlanom koji bi mu nabio
nos u lubanju i vjerojatno ga ubio da je udarac bio pravi i da se nije zaustavila.
Gregor je ostao zatečen. Kretala se tako brzo i s tolikom sigurnošću. Izgledala je...
snažno. Izgledala je kao prava ratnica.
Cate - malena Cate - koristila je neke od obrambenih poteza koje ga je naučio
Boyd, a on ih je proslijedio Johnu. Osim što su izgledali drugačije kad ih je ona
koristila. Stisne čeljust. Jako drugačije. Drugačije tako da su dodiri tijela bili
previše bliski.
Međutim nije mogao poreći da ga je zadivila.
- Savršeno - reče John. - Bez oklijevanja i s dovoljno namjere. Ako se namjeravaš
tući, moraš biti spremna povrijediti nekoga.
Ona se naceri i počne ustajati. Ali čim je maknula koljeno, John je zgrabi za
zapešće i povuče je na tlo prebacivši se na nju i prikliještivši joj ruke iznad glave.
Gregorovo je srce zastalo u grlu od nečega što se moglo nazvati samo strahom.
Bože, je li povrijeđena? Krene prema njima, ali bratov ga smijeh zaustavi.
- Što ćeš sad? - John je izazove.
- Varao si! - reče naprežući se i ljutito ga gledajući. Očito nije povrijeđena;
bijesna je.
- Što sam? - John upita nagnuvši se i još je jače prikuje za tlo.
Gregor stisne šake uz bokove ne mogavši skrenuti pogled s toga
kako joj se tijelo izvijalo pod tijelom njegova brata...
Dovraga, John je izgledao kao da razmišlja da je poljubi!
Gregor čvrsto stisne usta. Možda ga brat ipak nije vidio. Činilo se kako je John
zaboravio na cijeli svijet osim na djevojku ispod sebe.
Promrmlja nešto što se Gregoru činilo kao nekoliko izrazito nedamskih riječi, a
zatim, na njegovo iznenađenje, prasne u smijeh. - Nema varanja u ratovanju - reče
oponašajući dubok glas svoga brata. - Znam.

Ja sam je to trebao naučiti. Spoznaja mu je sjela negdje u želucu i zavrnula ga. On je

odgovoran za nju, a ne John. Ali John nije izgledao kao da to zna. John je izgledao
daleko previše posesivno.
- I što ćeš učiniti? - John ju je izazivao.
Gregor to mora zaustaviti. John je dokazao što želi. Cate je bespomoćna. Nikad
neće moći nadjačati njegovu snagu i težinu. John je velik gotovo poput Gregora.
Dovraga, vjerojatno je gnječi. Ako joj na tijelu ostane samo jedna modrica...
- Ovo - odgovori. S Johnovim nogama smještenim s obiju strana njezinih
bokova, udarcem koljenom u stražnjicu baci ga prema naprijed, ruku mu postavi
pod prsa i povuče noge pod stražnjicu da bi podigla bokove i okrenula ga tako da
se sad ona nalazila na njemu.

Dovraga. Gregor nije mogao vjerovati. Izvukla se s nevjerojatnom lakoćom.

Brat ju je dobro naučio. Gregor ju je podcijenio i nije mogao zamisliti da bi se tako
sitna djevojka mogla boriti protiv uvježbanog ratnika - unatoč tomu što je govorio.
- To je moja djevojka - reče John uz osmijeh.
Vraga jest. Gregorova reakcija bila je tako divlja i trenutna da bi ga možda
zabrinula da je razmišljao glavom. Ali uopće nije koristio glavu. Bio je bijesan.
Nešto u načinu na koji ju je promatrao njegov brat u Gregorovoj je glavi
odzvanjalo upozorenjima i poželio je otići tamo i na silu ih razdvojiti. Zapravo,
želio ih je razdvojiti jer je najprije vidio brata na Cate, a sad se ona nalazila na
njemu.

To uopće nije želio gledati. Previše ga je podsjećalo na položaj koji nema ništa s
borbom. A ako se može suditi po trenutnom izrazu njegova brata, i on je toga
svjestan.
Cate nije za njega i Gregor će tomu stati na kraj prije nego što bratu na pamet
počnu padati sulude ideje. Ako će je itko trenirati, to će biti on. John će biti
razriješen dužnosti.
- Mislim da je dosta - reče zakoračivši naprijed.
I Cate i John su se trgnuli. Samo ga je još više razljutilo što očito nijedno nije bilo
svjesno njegova dolaska.
John je sigurno prepoznao nešto u Gregorovu oštrom pogledu jer se namrštio.
I Cate se mrštila kad je ustala i pružila Johnu ruku kako bi mu pomogla da stane
na noge.
- Je li sve u redu? - upita.
- Da - odbrusi.
- Zašto se onda mrštiš?
- Ne mrštim se.
Ponašala se kao da ga nije čula. - Nisam li postupila ispravno?
Zvučala je tako željno pohvale da se osjećao kao magarac. Postupila je fantastično.
Naravno, njegov prokleti brat prvi je priskočio u pomoć. - Reagirala si savršeno -
John reče ljutito, zureći u njega.
Gregor mu uzvrati jednakim pogledom. - Moj te brat dobro naučio, ali postoje
neke stvari koje ne zna. Ako želiš, ja ti mogu pokazati.
John je izgledao kao da mu želi prigovoriti, ali onda ga Gregor prostrijeli
pogledom koji je govorio kako bi to dokazao drage volje.
Cateine oči zablistaju, a želja da poboljša trening očito je nadjačala novopečeni
prezir. - Zaista? Kad?
- Sutra. Sad moram razgovarati s tobom.
- Ali obećala sam Pipu... - Pogled joj skrene prema dječaku koji je tiho sjedio
na kamenu, skriven u sjeni baraka, i kojeg Gregor do tog trenutka nije primijetio.
Kriste, tako smrknut i mračan, dječak je poput MacRuairia iskakao iz sjene i
nestajao u njoj.
Pip ustane. Iako nije pogledao u Gregorovu smjeru, Gregor je mogao osjetiti
mržnju kojom je zračio. Očito ni "sin" nije gajio osjećaje ljubavi prema njemu.
- Ionako moram pronaći Eddiea. Obećao sam mu da ću mu dopustiti da
našutava svinjeći mjehur jer je jučer stigao u kupaonicu svaki put kad je morao ići.
- Bila je to sjajna ideja - reče Cate. - Nikad se tog ne bih sjetila.
Dječak slegne ramenima kao da mu kompliment nije značio ništa,
ali Gregor je vidio da jest. Mnogo mu je značio, što znači da je dječak vrlo malo
hvaljen u životu. Gregoru ga je bilo gotovo žao dok se nije sjetio da je dječak tamo
na prevaru.
John uputi Gregoru pogled kojim je poručio da će razgovarati poslije i stavio ruku
na momkovo rame. - Dođi, Pip, pokazat ću ti polje odmah iza zidina gdje smo se
moja braća i ja nekad igrali loptom.
- Svakako se klonite vode - Gregor reče strogo, nemajući pojma odakle je
proizašao nagon da to kaže.
John podigne obrvu, a Cate podigne pogled u njega kao da je upravo ubio zmaja.
Možda su neke od zvijezda ipak još uvijek tamo.
Posljednjih nekoliko dana Cate se posvetila vježbanju i dužnostima u tornju kako
bi izbjegla razmišljanje o onom što se dogodilo u staji. Iako bi joj bilo draže da nije
imala publiku prvi put kad je Gregoru obznanila svoje osjećaje, znala je da mora
izgovoriti te riječi. Usto, kao što je rekla i Seonaid, njezini se osjećaji teško mogu
smatrati tajnom i ne srami ih se.
Ne, nije željela izbjeći razmišljanje o tome zbog Seonaidina okrutnog pokušaja da
je ponizi; u pitanju su bili njezini zbunjujući osjećaji. Ono čemu je svjedočila
između Gregora i Seonaid uzdrmalo joj je vjeru i pitala se je li se možda prevarila
u vezi njega. Je li se zavaravala misleći da će muškarac kojem se žene bacaju pod
noge cijeli život ikad biti zadovoljan s jednom ženom, naročito s njom? Privlače li
ga jednako plitki šarm kao i žene kojima je istu stvar zamjerao?
I pitanje koje ju je progonilo više od ičega: je li on muškarac na kojega se može
osloniti ili je poput njezina oca?
Vidjela je sličnosti između njih gdje ih prije nikad nije primijetila - ili možda nije
željela primijetiti. Zgodni, šarmantni, plemeniti, veći od života, intenzivni i
ambiciozni - muškarci koji nikad nisu posao ostavljali nedovršenim - promijenili
bi atmosferu u prostoriji čim bi ušli. Je li Gregor ništa više od zamjene za velikog,
plemenitog viteza koja će ispuniti rupu koju je ostavio u srcu kad ju je napustio?
Bi li je volio, a zatim napustio kad bi naišao netko bolji? Ili bi joj "srcolomac"
mogao pružiti vezu koja joj je potrebna?
Pitanja su joj kljucala samopouzdanje ostavljajući je ranjivom i nesigurnom u sebe.
Razočarao ju je čovjek za kojeg je mislila da je nikad ne bi mogao razočarati.
Gregor joj je toliko dugo bio kamen oslonac u mislima da se počela urušavati bez
njega.
Iako se možda osjećala kao da se utapa, Cate nije bila spremna odustati. Težak dio
vjere bio je vjerovati čak i kad za to ne postoji osnova, a ona je vjerovala u njega -
u njih - čak i ako on nije.
I ta je vjera upravo nagrađena. Nekomu bi se možda učinilo kako upozorenje Pipu
da ne vodi Eddiea preblizu vode ne znači ništa, ali za Cate je to bio znak. Nije se
prevarila u vezi njega. Mario je čak i kad nije želio mariti. Prirodni je zaštitnik i
nimalo nalik njezinu ocu. Gregor ju je primio i nikad joj nije okrenuo leđa - čak ni
kad mu je dala dovoljno razloga za to. Bučit će i žaliti se, ali također nikad neće
okrenuti leđa djeci.
Mora biti strpljiva. Možda je bilo nerealno očekivati da se promijeni preko noći.
Ne žive u bajci. Neće je samo pogledati i više se nikad ne osvrnuti za drugom
ženom - bez obzira na to koliko bi to željela. Ali jednom kad shvati svoje osjećaje
prema njoj, bit će drugačije. Dragi Bože, nije ju još ni poljubio!
Još.
Čim su John i Pip otišli, okrene se prema njemu. Ponekad bi zaboravila koliko je
zgodan, a ponekad - kao sad - ta bi je spoznaja pogodila negdje između rebara
poput munje. Zlatnosmeđa kosa obasjana sunčevom svjetlošću, oči tako prodorno
blistavo zelene da su izgledale poput smaragda, lice tako snažno i savršeno
oblikovano da bi anđeli pjevali o njemu - Bože, zavarava li se?
Duboko udahne. - O čemu si želio razgovarati?
Možda je želio pogrešna riječ. Iako su se bijele crte oko usta povukle i čeljust mu se
počela opuštati (zbog nečega je bio ljut, ali što god to bilo, činilo se upućeno
njegovu bratu, a ne njoj), na njegovu izrazu vidjela se nepogrešiva odlučnost i
predanost kao kod muškarca spremna na neugodan zadatak koji se mora obaviti.
Ona je u tom slučaju predstavljala neugodan zadatak.
Ipak, pogled s kojim se susrela iskazivao je suosjećanje - međutim to baš i nije ono
što je željela od njega.
- O onome što se neki dan dogodilo u staji. Ne želim da naš odnos... -
Oklijevao je. - Postane neugodan.
Nakrene glavu na stranu i nastavi zuriti u njega. - Što onda ti očekuješ od našeg
odnosa?
U očima mu je na trenutak bljesnulo nešto uzavrelo i posesivno. Nešto divlje i
životinjsko od čega joj je cijelo tijelo uzbuđeno zadrhtalo. Nešto od čega je ostala
pomalo nesigurnom i pitala se ima li uopće pojma što traži.
Međutim bljesak se ubrzo pretvorio u frustraciju. - Ništa, dovraga. - Rukom prođe
kroz kosu kao da bi mu dobro došlo Jobovo strpljenje. - Kriste, Cate, ne želim te
povrijediti.
- Onda nemoj.
Prostrijeli je pogledom i zanemari komentar. - Ono što želiš nemoguće je.
- Kako ti znaš što ja želim?
Podigne jednu stranu usta u ironični osmijeh. - Ono što žele sve mlade djevojke
koje misle da su zaljubljene? Bajku. Brak. Djecu. Muža koji će im uzvratiti ljubav.
Ali to nisam ja, Cate. Ja nisam tip muškarca koji bi se skrasio s jednom ženom.
Razumjet ćeš kad malo ostariš.
Sad se Cate naljutila. - Nemoj mi se obraćati svisoka, Gregore. Imam dvadeset
godina, nisam više petnaestogodišnja djevojčica. Dovoljno sam stara da poznajem
vlastite osjećaje. Ne mislim da sam zaljubljena. Volim te, odlučio ti to prihvatiti ili
ne. Iako ostatak zvuči lijepo, mislim da ti jesi tip muškarca koji bi se skrasio s
jednom ženom - pravom ženom - od tebe trenutno želim samo da priznaš kako
nešto osjećaš prema meni.
- Ono što osjećam je požuda, ali previše mi je stalo do tebe da bih joj se
predao. Dovraga, pokušavam te zaštit... - Odjednom se zaustavi i pogleda je kao
da je upravo prostrijeljen jednom od onih strijela s kojima je toliko vješt. - Koliko si
stara?
Trzne se pomalo posramljeno. - Dvadeset.
Pogleda je ispod oka. - Zašto si mi dopustila da mislim da si mlađa?
Slegne ramenima. - Nikad nisi pitao. Tvoja je majka mislila da si pretpostavljao,
ali da ne želiš znati.
Ponovno opsuje prolazeći prstima kroz kosu, ali ovaj put grublje. - Kriste,
dvadeset? - Optužujuće je razvukao riječ promatrajući je od glave do pete kao da je
neko neobično biće iz zvjerinjaka koje nikad prije nije vidio.
- Je li to zaista toliko važno?
- Da - odbrusi. - Ne! Još sam ti uvijek čuvar i još si uvijek previše mlada.
Cate se namršti. Radi li se o tome? Zar se zbog toga toliko bori protiv privlačnosti?
Zbog nekog blesavog osjećaja odgovornosti prema njoj? Više nije nahoče koje
treba spasiti. - Kao što si upravo vidio, više ne trebam zaštitnika, Gregore. Mogu
se brinuti o sebi.
- Kao što si pokazala s mladim MacNabom? Znaš li da te njegov otac želio
uhititi?
- Zato što sam se branila?
- Jer si mu ponizila sina.
Zurila je u njega kao da se šali. - Znači li to da sam mu trebala dopustiti da me
udari?
- Naravno da ne. Uopće se nisi trebala miješati.
- Povrijedio je Pipa.
- Bilo ih je barem pola tuceta, Cate. Trebala si potražiti pomoć. Što bi se
dogodilo da se nisam pojavio u onom trenutku?
Bolje nije željela razmišljati o tome. - Nisi li se i ti nekad borio kad brojke nisu bile
na tvojoj strani?
Čvrsto stisne usta - čvrsto i obrambeno. - To nije bitno.
- Što je onda bitno? Ne razgovaramo o mojoj borbi, nego o tome zašto nećeš
ništa poduzeti u vezi te... požude. - Prišavši bliže, stavi mu ruku na prsa - koju je
istog trena maknuo. - Ne moraš se osjećati odgovornim za mene.
- Ja jesam odgovoran za tebe i iskorištavanje tvoje mladosti i neiskustva bilo bi
pogrešno.
Cate stisne zube kako bi obuzdala narav - jedva. Željela ga je ponovno dodirnuti,
ali umjesto toga ljutito stisne šake uz bokove. - A nije ti bio problem poljubiti
Seonaid koja je godinu dana mlađa od mene. Što je s njezinom mladošću i
neiskustvom?
Stisne zube kao i ona. - To je bila pogreška.
To što je to znao jednako kao i ona na neki je način samo pogoršalo situaciju. Opet
podigne pogled prema njemu. - Kako to možeš učiniti, Gregore? Kako možeš
dijeliti intimu sa ženama kad ti ništa ne znače?
Oštro se nasmije. - Poprilično lako. Činjenica da mi možeš postaviti to pitanje
samo pokazuje koliko malo razumiješ vođenje ljubavi. Vjeruj mi, nije potrebno
gajiti osjećaje.
Cate je mrzila što joj se rumenilo popelo u obraze - mrzila je što može učiniti da se
osjeća tako blesavo i naivno. - To uopće ne zvuči kao vođenje ljubavi ako ne mariš
za ljude s kojima vodiš ljubav. Ne muči li te što lomiš sva ta srca?
Nasmijao se, zapravo se nasmijao. - Oh, Bože, slatka si. Zar misliš da žene koje
vodim u krevet mare za mene? Uvjeravam te da se žena koja mi se ponudi dvije
minute nakon što me upoznala nije zaljubila u mene, nego u "najzgodnijeg
muškarca u Škotskoj".
- Zbog toga što je to jedino što drugima dopuštaš da vide.
Osmjehne se tim blistavim, nestašnim osmijehom koji je vjerojatno osvojio brojna
srca, ali za nju je bio poput šamara. - I ti misliš da postoji nešto više?
Mirno ga je promatrala. - Znam da postoji.
Činilo se kako ga njezina tiha sigurnost muči. Namršti se. - Nemoj tražiti nešto
više, Caty. Samo ćeš se razočarati. Poprilično sam sretan s vlastitim životom
kakav je.
Ona se ukoči zbog djetinjaste umanjenice. - Ne muči te što te tako iskorištavaju?
- Iskorištavaju? - Ponovno prasne u smijeh odmahujući glavom, a zatim
ironično ozbiljno doda: - Da, teško je sa svim tim ženama spremnim da mi uskoče
u postelju, ali nekako se uspijevam nositi s tim.
Ali znala je da mu je bitno, a zbog toga što ju je ismijavao poželjela je nasrnuti na
njega i dokazati mu to. - A kad je tvoja nevjesta činila tvoga brata ljubomornim, to
ti isto nije smetalo, zar ne?
Poprimio je toliko hladan izraz lica da je na trenutak osjetila trunku straha.
Pomislila je da zakorači unatrag, ali prstima ju je zgrabio za ruku poput škripca.
Promjena koja mu se dogodila ledila je krv u žilama. Nestao je zgodni srcolomac,
a na njegovu mjestu stajao je smrtonosni ratnik. - Tko ti je rekao za to?
Zagrize usnu ne želeći izgubiti samopouzdanje.
Pretpostavivši zašto se dvoumi, odgurne je s gađenjem. - Majka. Ona je jedina
koja je to mogla učiniti. John i Padraig ne znaju ništa o tome. Što ti je rekla?
- Rekla mi je dovoljno da znam da nisi kriv. Da si mario za Isobel, a ona te
izmanipulirala.
Oštro se nasmije. - Znači li to da su glupost i lakovjernost isprika jer sam spavao s
bratovom budućom ženom? - Cate razrogači oči, a on se oštro nasmije. - Da,
kladim se da majka nije znala za to. Ali to je rizik kad dvoje mladih ljudi počne
igrati igru ne znajući sva njezina pravila. - To je upozorenje bilo usmjereno prema
njoj. - Savršeno me nasamarila. Mislio sam da me voli, a ona je mislila kako će
očijukanje i davanje određenih privilegija "beskorisnom, ali predivnom" - njezine
riječi - bratu budućeg grofa učiniti Alasdaira ljubomornim.

115
Knjige.Club
Zamisli koliko se užasnula kad su nas oboje ponijele određene privilegije. Više
odjednom. Ali plan joj je upalio. Alasdair je čuo glasine - ili neke od njih - i vratio
se kući.
Cate ispruži ruku, ali on slegne ramenima i makne je.
Pokušala je zanemariti ubod povrijeđenosti izazvan odbijanjem. - Nije znao da ste
ti i ona...?
Pogled koji joj je uputio bio je pun boli i samoprezira. - Ne odmah. Otišao sam
služiti ujaku misleći kako ću objaviti naše zaruke kad se vratim kući; umjesto toga
udala se za mog brata. Ali sigurno je u nekom trenutku saznao istinu. Brat kojem
sam se divio jedva je mogao boraviti u istoj prostoriji sa mnom. - Slegne ramenima
kao da mu to ništa ne znači, ali znala je da mu znači sve. - Otišao je nedugo nakon
što sam se vratio i poginuo tijekom opsade dvorca Bothwell nekoliko mjeseci
poslije. Otac je, naravno, krivio mene.
- To je smiješno! Nisi imao ništa s time!
Zurio je u nju užarenim i praznim pogledom. - Nisam li? Istina mi je uništila
brata. Vidiš, ispostavilo se da ju je zaista volio. Uopće me nije morala iskoristiti -
cijelo ju je vrijeme namjeravao oženiti. Njezina izdaja - moja izdaja - izludila ga je i
dobrovoljno se javljao za svaki opasan posao koji je mogao pronaći. Jedan ga je
naposljetku ubio.
- Nisi ti kriv, Gregore. Ne možeš biti odgovoran za bratovo ponašanje - ni
Isobelino.
Dugo je zurio u nju. Naposljetku iskrivi usta u blagi osmijeh. - Moj se otac nije
slagao. Ponašao se kao da sam prestao postojati nakon što smo pokopali brata.
Ispostavilo se da je prezir bolji nego da si nevidljiv. Zbog toga sam otišao kad je
Bruce tražio ljude koji će mu se pridružiti.
- Što se dogodilo s Isobel?
- Umrla je tijekom poroda nekoliko mjeseci nakon što smo pokopali brata.
Ako te zanima, nije bilo moje. Ona i Alasdair bili su vjenčani više od godinu dana
prije nego što sam se vratio.
- Mario si za nju, Gregore. Nisi ti kriv za ono što se dogodilo.
Odmjerio ju je dugo, polako i zločesto čime ju je želio otjerati od sebe. - Kao što
sam rekao, osjećaji nemaju puno veze s tim.
- Znači, zbog toga što mariš za mene i ne želiš me povrijediti, nećeš poduzeti
ništa u vezi svoje "požude", ali zato što te nije briga za ostale žene, u redu ih je
odvesti u krevet? Zar ne misliš da je to obrnuto od onoga što bi trebalo biti? -
Priđe mu bliže. - Zašto se jednostavno ne pretvaraš da sam Seonaid?
Očito mu se nije svidio sarkazam. - Nisi nimalo nalik Seonaid.
Oko toga su se oboje mogli složiti. Međutim poticala ju je napetost koja se u njemu
komešala poput uzburkanog mora. Željela je da je uzme u naručje i pokaže joj svu
strast za kojom joj tijelo žudi.
- Ako osjećaji nisu potrebni, što jest potrebno? - izazvala ga je i stala mu toliko
blizu da su im se tijela gotovo dodirivala. - Zar moje grudi nisu dovoljno velike za
tebe? Zar mi lice nije dovoljno lijepo?
Tiho opsuje nešto što od njega nikad prije nije čula. Mogla je osjetiti kako napetost
odjekuje u njemu poput bubnja. Mišić u čeljusti ljutito je pulsirao. - Prestani, Cate.
Neće ti upaliti. Rekao sam ti da nisam muškarac za tebe.
Čula je ozbiljno upozorenje u njegovu glasu, ali nije se obazirala. Skoro je
popustio; može to osjetiti. Pritisne vrhove grudi, koje odlučno nije pokušavao
gledati, uz njegova prsa prisilivši ga da pokuša poreći privlačnost koja je iskrila
između njih. - Zašto sam toliko drugačija? Zar nisam dovoljno voljna? Moram li ti
se baciti pod noge kao svi drugi?
Zgrabi je za ruku i privuče uza se pogleda vrela od bijesa - i nečeg drugog. - Nisi li
to radila otkad sam se vratio?
Cate uzdahne. Zar to misli? Nije namjeravala... Nije mislila da će to tako shvatiti.
Nije nimalo željela biti poput tih žena. - Željela sam da me primijetiš jer te volim.
- Kao da to nisam već čuo.
Spusti pogled na grudi koje su ga bockale u prsa i toplina je skoro opeče. Na
trenutak je mislila da će je poljubiti. Mislila je da mu tijelo odzvanja od potrebe
moćne kao njezina. Da će činjenica da ju je povukao i njemu biti neodoljiva kao
njoj. Da ima što je potrebno kako bi privukla muškarca poput njega.
Umjesto toga usta mu se iskrive u blagi osmijeh. - Mala, nećeš me tako lako
navući. Vjeruj mi, da je dovoljno lice i lijep par grudi, već bih godinama prije
stajao pred crkvenim vratima.
Cate se istrgne i ustukne od užasa. Moj Bože, što je mislila? Nije ga pokušavala ni
na što navući osim možda na poljubac. Ali je li zaista mislila koristiti tijelo za to?
Ona nije senzualna ni zavodljiva. Ne zna očarati ni spletkariti. Nije vrsta žene
čijem se poljupcu muškarci ne mogu oduprijeti (što je dokazano činjenicom da se s
dvadeset godina nikad nije poljubila!). Bila je "slatka", a ne predivna. Tijelo joj je
bilo zategnuto i jako od borbe, a ne meko i bujno za vođenje ljubavi.
I njegovo ju je odbijanje podsjetilo na to. Zdrobilo joj je žensko samopouzdanje i,
još gore, osjećala se blesavo jer je uopće pokušala.
Nadala se da joj suze koje su joj zastale u grlu nisu došle do očiju. - Željela sam da
me poljubiš jer te volim. Zato što vidim samo tvoje lice svaki put kad zatvorim oči
i sanjam o prvom poljupcu. Zato što imam dvadeset godina i nikad nisam željela
drugog muškarca osim tebe. I zato što sam mislila da i ti mene želiš poljubiti.
Stoga, ako ćeš me za išta optužiti, optuži me da sam budala što sam uopće mislila
da imam što je potrebno da te dovedem u iskušenje.
DEVET

G regor se borio zadnjim trunkama snage. Nije mogao jebeno Zisati. Da ima što
je potrebno da ga dovede u iskušenje?
Ima li djevojka pojma koliko mu je bilo teško maknuti se? Kako je osjećaj njezinih
grudi na prsima upalio živce za koje nije ni znao? Kako mu se koža zategnula, krv
zagrijala, a kurac ukrutio dok mu nije pulsirao na trbuhu od požude koju nije
osjetio otkad je bio njezinih godina? Koliko ju je želio nabiti na zid barake i dati joj
točno što traži - i vjerojatno vraški više od toga?
Ne, shvati gledajući u njezine blistave oči. Nema. Prokleto nema pojma. Nevina je
i slatka, i unatoč tomu što je rekao, nije bila sklona ženskim smicalicama.
Bilo bi mu drago što je toliko slijepa da nije vidio suze. Suze koje se trudila sakriti.
Suze koje su mu govorile da ju je povrijedio onako kako nije namjeravao te da je
pogodio ranjivu točku. Dašak ženskog samopouzdanja bio je samo za
pokazivanje. Haljina, kosa, savršena gospodarica dvorca - Cate je ispitivala
vlastitu ženstvenost kao nikad prije. Bilo mu je dovoljno samo je pogledati sada
kako bi vidio koliko joj je udobno u seljačkim dronjcima na vježbalištu i znao je da
joj sigurno nije bilo lako. Jednako kao što je znao da će joj smrviti ženski ponos u
prašinu ako joj dopusti da misli kako nije poželjna.
Da je iskren sa sobom - što, dovraga, nije želio - također bi priznao, sebično, da
želi biti prvi koji će je poljubiti. Činjenica da zna koliko mu je brat došao blizu da
je poljubi i sama ta slika u glavi izluđivala ga je i ispunjavala novim osjećajem:
ljubomorom. Tako se nije osjećao ni kad se vratio u Dunlyon i vidio ženu koju je
namjeravao oženiti uz svoga brata. To je više bio šok - a zatim povrijeđen ponos i
sram kad je shvatio da ga je iskoristila. Možda bolje od ikoga zna koliko krhak
ponos mladog muškarca - ili žene - može biti.
Ispravio se kao da se priprema za borbu dok je zurio u pjegavo lice uprljano
blatom okrenuto prema njemu. Jedan poljubac, govorio si je. Može izdržati jedan
poljubac za spas njezina novog samopouzdanja.
- Dođi ovdje, Cate.
Glas mu je bio tako grub da ga je oprezno odmjerila. - Zašto? - Nije odgovorio,
samo ju je gledao. Nervozno zagrize usnu i polako mu se približi. - Što želiš?
Podigne joj bradu zakrivljenim prstom gledajući je ravno u oči. Kriste, kako je
lijepa. Velike oči srne ispod ravnih, tankih obrva, tanak nos, visoke jagodice na
njezinu savršeno ovalnom licu, šiljasta brada i blago zakrivljene usne koje su bile
gotovo previše crvene da bi povjerovao kako nisu obojane zdrobljenim jagodama.
Čak i neuredna s kosom povezanom iza i odjevena u najgroznije dronjke koje je
ikad vidio na ženi, oduzimala mu je dah.
- Imaš i više nego dovoljno toga da me dovedeš u iskušenje, Cate, i dokazat ću
ti to.
Spojila je delikatne obrve. - Kako?
Izgledala je tako zbunjeno da se morao nasmijati. - Dat ću ti prvi poljubac.
Razrogači oči. - Hoćeš?
Kimne glavom.
- Što da radim? - Glas joj je malo zatitrao.
Kriste, sad je nesigurna? Nasmije se i odmahne glavom misleći kako bi ovo moglo
potrajati cijeli dan ako je ne ušutka. - Zatvori oči.
Posluša ga, ali odmah zatim jednim okom proviri. - Jesi li siguran? Ništa ne želim
propustiti jer mi je ovo prvi put.
Promuklo se naceri; pulsirao je od sama iščekivanja poljupca. - Želiš li da te
poljubim ili ne, Cate?
Zaklopila je oko isti tren.
On se ukoči ostavši zatečen samo gledajući u nju. Diši, govorio si je, ali činilo se da
mu pluća ne mogu udahnuti zrak nakon prizora njezina lica okrenuta prema
njegovu s toliko povjerenja i nevine poslušnosti.
Srce mu je divljački udaralo i cotun mu se već činio kao da je napravljen za Pipa.
Samo poljubac. Nešto što je učinio stotine puta. Ali želio je da bude dobar - zaista
dobar. Zaslužuje nešto posebno i upotrijebit će svaku trunku svoje vještine da joj
to pruži.
Polako, želeći uživati u svakom trenutku, spusti usta na njezina. Začuo je oštar
udah kad je usnama okrznuo njezine i osjeti da mu je nešto zastalo u prsima.
Pluća? Srce? Nije znao, ali činilo se kako ga je sve počelo boljeti.
Imala je tako prokleto sladak okus da je želio još. Ne, žudio je za
još.
Ponovno joj je ustima okrznuo baršunaste usne. Tako su meke. Tako nevjerojatno
meke. Morao je dopustiti ustima da se tamo zadrže, stisnuti malo jače, ali to je to,
uvjeravao se. Tako je držao usta, ljubio je, ali nije se predavao porivu koji mu je
odzvanjao tijelom. Porivu da je privuče uza se, otvori joj usne pod svojima i okusi
svaki centimetar tih svilenih, slatkih usta jezikom.
Povuci se. Moraš se povući.
Ali Bože, tako je dobro i želio je to učiniti tako prokleto dugo. Samo još trenutak i
zakleo se...
Zastenjala je i svako obećanje koje si je upravo želio dati izgubilo se u naletu
požude koji mu je proletio tijelom kad je otvorila usta pod njegovima.
Spusti ruku koja joj je nježno držala bradu i zarije ju u punđu na njezinoj glavi
kako bi joj usta još više približio svojima dok joj je drugom rukom kliznuo oko
struka i približio tijelo svojem.

Oh, Bože, da. Stenjao je dok ga je strast obuzimala u uzavrelom valu i povlačila ga
ispod površine. Nije se mogao suzdržati.
Jedan poljubac? Kakva prokleta budala.
Cate je prestala disati čekajući da mu usne napokon dotaknu njezine. Prvi dodir
bio je tako blag i pernato mek da se zapravo pitala je li ga zamislila. Ali onda ju je
dodirnuo ponovno i toplina dodira spržila ju je sve do nožnih prstiju.
Osjećala je kako joj srce pokušava iskočiti iz prsa, ali uhvatila ga je i povukla
natrag dolje. Ipak, nije mogla kontrolirati drhtanje. Pupajuće uzbuđenje.
Neodoljivu euforiju znanja da je ljubi muškarac kojeg voli.
Napokon.
Cate je o tom trenutku sanjala toliko puta da je mislila da zna što može očekivati.
Ali osjećaj njegovih usta na njezinima nije bio nalik ničemu što je ikad zamišljala.
Bio je topao i posesivan, nježan i sladak i tako nevjerojatno savršen da ga ne bi
moglo dočarati ni tisuću snova.
Nikad nije ni sanjala koliko je osjećaj dobar. Koliko su mu usne meke. Kako će
moći okusiti blagi trag metvice od paste kojom je prao zube. Kako će je toplina
njegova tijela omotati. Kako će joj se koža naježiti. I, najviše od svega, kako nježan
dodir njegovih usana u njoj može probuditi tako moćnu žudnju za još.
Žudnju koja je samo postala intenzivnija kad je pritisnuo usne uz njezine i ostao
tamo. Isprva nježno, a zatim pojačavajući pritisak, od čega joj je srce počelo
udarati o rebra s nagonskim iščekivanjem.
Osjećaji su se pojačali i komešali brže. Uzbuđenije. Znatiželja i euforija pretvorile
su se u goruću požudu i uzavrelu potrebu. Nije znala što želi, ali osjetila je kako
lebdi točno izvan dohvata ruke.
Zastenjala je tiho ga moleći i to je bilo sasvim dovoljno da sazna. Kao da je
puknula brana i sva strast koju je zadržavao izlila se u plimnom valu.
Odjednom mu se našla u naručju, tijela pritisnuta uz njegovo. Prste joj je uronio u
kosu i uhvatio je za glavu kako bi joj jače privukao usta - posesivnije - uz svoja.
Nakon iznenađenog uzdaha uslijedio je još veći kad je iskoristio otvorena usta i
ubacio jezik. Dugi, spori, nevjerojatni pokreti jezika zahtijevali su odgovor.
Oprezno mu ga je dala i tiho stenjanje koje je nastalo negdje duboko u njemu bio
je odgovor koji joj je trebao kako bi znala da nije pogriješila.
Ljubio ju je vještinom vrhunskog majstora, iskustvom lupeža i stručnošću
učenjaka. Točno je znao kako izvući svaku trunku zadovoljstva svakim vještim
pokretom. Pokazao joj je kako
122
Knjige.Club
da kruži jezikom uz njegov, kako da miluje, nasrće, golica, kako da nakrene usta i
primi ga dublje i dublje.
Postala je hrabrija uzvraćajući mu poljubac rastućim žarom koji je odgovarao
njegovu. Ali to nije bilo dovoljno. Čak ni kad joj je iz vio leđa i primio je dublje uz
vlastito izvijeno tijelo, glad i žudnja samo su se pogoršali. Žar je postao mahnitost
- nasilna oluja teških uzdaha, podivljalih srca, sukobljenih usta i isprepletenih
jezika.
Nije bilo nimalo nalik njegovim kontroliranim poljupcima koje je vidjela prije. Bilo
je sirovo, i intenzivno, i vatreno strastveno. Proždrljivo. Ljubio ju je kao da gladuje
i da će umrijeti ako je ne bude imao. Kao da je za njega jedina žena na svijetu i
nikad je se neće zasititi.
A znala je da se ona nikad - baš nikad - neće zasititi njega. Gregor MacGregor bit
će prvi i posljednji muškarac kojeg je poljubila. Ako joj je ikad trebao dokaz da su
suđeni jedno drugom, imala ga je. Pripada mu i on to više ne može poreći. Vrela
posesivnost njegova zagrljaja nije lagala. Ostavio je otisak ustima, jezikom,
rukama i položio pravo na svaki dio nje.
Strast je postajala jača i kotrljala joj se tijelom u brzom skupu osjećaja i percepcije.
Grebanje njegove čeljusti o njezinu osjetljivu kožu. Mokra toplina njegovih usta
dok joj je proždirao vrat i grlo. Njezine grudi zgnječene na njegovim prsima.
Nježno pulsiranje njezinih bradavica dok je palcem prelazio preko njih. Otisak
njegove ruke na njezinu boku. Njezinoj stražnjici. Držao ju je i podizao uz svoj...
Bože, smiluj se.
Želudac joj se okrenuo od veličine. Mogla ga je osjetiti među nogama, debelog i
čvrstog. Dugačak stup čelika trljao se o nju, što joj je između nogu izazvalo vreli
val vlažnosti. Znajući što se događa između muškarca i žene, mislila je kako je
nemoguće da stane.
Ali kad se počeo micati, predomislila se. Toplina ju je preplavila. Grudi su joj
otežale i tijelo joj je postalo meko i topivo. Gipko. Popustljivo. Spremno.
Rukama ga obgrli oko vrata prije nego što su joj noge otkazale. Ježila se - pulsirala
od nečega. Jedva je mogla stajati, a morala se...

Micati. Bilo joj je toliko dobro da je Cate umalo vrisnula s olakšanjem. On je bio
toliko dobar. Nježno kruženje bokovima pretvorilo se u grubo trljanje kako joj je
tijelo tražilo više pritiska, više trenja, više užitka.
I, Bože, dao joj ga je! Svoja usta, jezik, čeličnu čvrstoću.
Ipak, njezino pohlepno tijelo još nije bilo zadovoljeno. Žudnja se pojačala. Postala
je postojanija. Tihi jecaji ubrzali su se i pretvorili u uzdahe, molbu - preklinjanje -
da divlji nemir koji se nakupljao u njoj napokon izađe. Pod vrhovima prstiju
mogla je osjetiti kako mu se mišići napinju dok se i on borio protiv zahtjeva
vlastite požude.
Spremalo se nešto predivno i Cate nije mogla dočekati - zaista nije mogla dočekati
- da otkrije što.
Gregor je potpuno poludio. To je jedino objašnjenje za ono što se događalo. Što bi
drugo osim ludosti moglo objasniti mračno bezumlje požude koja mu je preuzela
um ogolivši ga od razuma i pretvorivši njegovu napuhanu čeličnu kontrolu u
prašinu?
Znao je da treba prestati, ali nije mogao natjerati udove da se pomaknu. Imala je
tako dobar okus. Usne su joj bile previše meke. Koža previše slatka. Usta previše
topla. Tijelo previše usko i čvrsto.
Uzvraćala mu je? Koliko prokleto ublažen izraz. Bila je poput bačve
Sutherlandova crnog praha, a strast joj je bila spremna eksplodirati na prvu iskru.
Njegovu iskru. A od njezine moći - opasnosti - tijelo mu se naježilo iako je
poznavao prijetnju.
Samo još mrvicu - još jedan dodir. Ali nije bilo dovoljno. Neće biti dovoljno dok ne
bude u njoj i dok ona ne bude vrištala njegovo ime dok joj tijelo svršava uz
njegovo.
A možda ni tad neće biti dovoljno.
Otjerao je zalutalu misao. Bilo je to smiješno. U pitanju je požuda - to je sve.
Ali nikad prije nije osjetio takvu požudu. Sirovu i primitivnu požudu koja ga je
ispunjavala slijepom potrebom da je učini svojom. Požudu koja nije poznavala
granice časti. Požudu koja se probudila u njemu i nije željela nestati. Obuzela ga je
i stisnula - čvrsto.
Da, bio je krut. Tako prokleto krut. I osjećaj dok se trljala o njega pomičući se i tiho
uzdišući od užitka te spoznaja koliko je blizu da svrši samo od dodira njegova
kurca između nogu skoro ga je bacila preko ruba.
Točno tamo na vježbalištu u sjeni baraka, usred popodneva kad bi bilo tko mogao
naići, skoro ju je doveo do vrhunca i izgubio se poput štitonoše s prvom
djevojkom. Ta spoznaja - kratki prodor stvarnosti u mozak obuzet požudom -
jedva mu je dao dovoljno snage da se makne. Grubo. Uz nekoliko odabranih
psovki.
Spotaknula se, ali uspjela je uhvatiti ravnotežu prije nego što je pala - što je dobra
stvar jer on nije mogao reagirati.
Tijelo mu je gorjelo. Svaki mišić bio je napet i zategnut dok se borio za kontrolu
nad požudom koja mu je još kolala venama poput neukrotivog požara. Osjećao se
napeto kao tetiva na jednom od njegovih lukova, zategnuto, čvrsto i spremno da
ispuca strijelu. Jedan dodir, jedan poticaj i ponovno bi mu završila u naručju.
Ne može to učiniti. Više nikad to ne može učiniti. Ali želio je to učiniti upravo sad.
Naročito kad je podigla oči rumenih obraza, usana nateklih od poljupca i pogleda
omamljena od strasti. Bože, kako je slatka. Osjetljiva. Željna. Strastvena.
Strastvena kao što je i znao da će biti. Ne, više od toga.
- Što se dogodilo?
Skoro si svršila. Poludio sam i umalo otišao predaleko.
Međutim nije to rekao. Razum mu se vratio i uspio je ohladiti krv. - Dao sam ti
prvi poljubac.
I skoro vraški više od toga.
- Zašto si stao?
- Zato što je završio.
Obrve joj se spoje iznad nosa. - Nije se činio gotovim.
Bože, pomozi. Skoro je zastenjao. Bilo bi lijepo, zaista lijepo, naročito sad kad ne
pokušava ponovno razmišljati o njemu, kad ne bi govorila sve što joj je na pameti.
- Ali jest. Morat ćeš mi vjerovati na riječ.
Zurila je u njega izgledajući kao da će mu proturječiti. Ali onda joj se polako na
licu pojavio, možda čak i lagano stidljiv, osmijeh. - Bilo je predivno, ali možda bi
idući put mogao nastaviti...
- Idući put? - Nešto nevjerojatno nalik strahu učinilo je njegov glas glasnijim i
zategnutijim nego što je namjeravao. - Neće biti idućeg puta.
Osmijeh nestane. - Kako to misliš? Mislila sam...
- Glas joj utihne i pogleda ga s takvom zbunjenošću u očima da ju je skoro
zagrlio. Skoro. Ali ništa se nije promijenilo - osim što je sad znao koliko ju je
opasno dirati. On nije muškarac za nju i bez obzira na to koliko je želio biti onaj
koji će joj pokazati što je strast, neće to učiniti.
Nagoni su mu se pobunili, ali ostavio ih je po strani. - Bio je to samo poljubac,
Cate. Nemoj tomu pridavati veću važnost. Ništa se nije promijenilo.
Cate je zurila u njega u šoku, promatrajući istaknutu čeljust koju je još uvijek
mogla osjetiti na vratu i grlu, kao da je i dalje ljubi. Samo poljubac? Ništa se nije
promijenilo? Kako to može reći nakon onoga što se dogodilo? Možda je nevina i
neiskusna, ali nije glupa. Taj je poljubac morao nešto značiti - i to ne samo njoj. I
on je to osjetio iako možda želi da ona pomisli drugačije.
Da, upravo je to želio. Pogleda ga ispod oka. - Znači li to da nisi osjetio ništa
posebno?
Nagrađena je grešnom iskrom u tim božanstvenim, zelenim očima. - Mislim da
točno znaš što sam osjetio.
Nagonski spusti pogled, ali čak ni spoznaja da je samo pokušava posramiti nije
spriječila da joj se obrazi zarumene od pomisli na to kako joj se nalazio između
nogu. Osjetila je leptiriće nisko u trbuhu, ali nije mu namjeravala dopustiti da je
omete. - Ah, da, samo požudu, zar ne? Znam da je smiješno, ali ne sjećam se da je
tvoj poljubac sa Seonaid, ili Mairi, ili bilo kojom drugom ženom s kojom sam te
vidjela izgledao isto ovako. Ali opet, nisam stručna u tom području. - Osmjehne
se. - Iako se nadam da to neće ostati tako još dugo.
Izraz lica promijenio mu se tako brzo da nije imala vremena reagirati. Zgrabi je za
ruku i privuče prema sebi strijeljajući je pogledom. - O čemu pričaš? Rekao sam ti
da neće biti idućeg puta.
Nasmije se slatko unatoč tomu što joj je zario prste u ruku i što je zastrašujući
ratnik zurio u nju stisnutih zuba. - Možda ne s tobom.
Pogled mu se toliko smrknuo da su mu oči bile gotovo crne. - Što bi to, dovraga,
trebalo značiti?
Ona oprezno ukloni njegove prste s ruke, a zatim protrlja mjesto kao da joj je
dodir samo malo zasmetao, a ne kao da joj se dlan urezao u kožu. - Što ti misliš da
to znači? Sad kad sam se prvi put poljubila pitam se što sam čekala. Bio je
poprilično dobar.
- Dobar? - reče razmetljivim tonom, očito nesretan zbog izbora pridjeva.
- Da, poprilično dobar, ali opet, za razliku od tebe, nemam nikoga za
usporedbu. Još. - Podigne obrvu sumnjičavo ga promatrajući. - I mene zaista
zanima što dolazi poslije. Imam osjećaj da si zaboravio nešto.
Na trenutak je pomislila da je pretjerala. Izgledao je kao da ne može odlučiti hoće
li je nabiti uz najbliži zid i završiti što su započeli ili je prebaciti preko koljena.
Nije učinio nijedno. Ali prikovao ju je očima kao zelenim, užarenim kolcima. -
Nisam ništa prokleto zaboravio. A ti nećeš saznati što dolazi poslije dok se ne
udaš. Dok god sam ti ja čuvar, nećeš ljubiti nikoga - nikoga - je li to jasno? Nećeš si
okaljati ugled...
Ona se oštro nasmije. - Kad ti to kažeš, zvuči pomalo ironično, zar ne? Bio je to
samo poljubac, sjećaš se? A kako mi je jedini muškarac za kojeg bi se možda udala
dao do znanja da me ne želi oženiti, neću se udati ni za koga. Sigurna sam da mi
ugled može izdržati moguću štetu nastalu od nekoliko bezopasnih poljubaca.
Koža joj se naježila od topline njegova pogleda. - Nemoj me izazivati, Cate. Znam
što pokušavaš učiniti i neće ti upaliti. Neću se predomisliti.
Na njegov je izazov odgovorila vlastitim. - Je li tako?
Tako je čvrsto stisnuo čeljust da je pomislila kako bi mu zubi mogli puknuti. - Da.
Gledala ga je ravno u oči. - Vidjet ćemo. - Počela se udaljavati, ali okrene se natrag
kad se sjetila što je rekao. - Kada trebam biti spremna?
Očito ga je zbunila. Prvi je put zgledao uznemireno i odlučila je da joj se to sviđa -
da joj se to poprilično sviđa. Pomisao da može izbaciti nedodirljivog Gregora
MacGregora iz takta u njoj je probudila posebno odvažan osjećaj ženske moći.
- Za što?
- Namjeravao si me naučiti neke nove poteze. - Zastane. - Na vježbalištu.
- Znam što si mislila - odbrusi, iako je bilo jasno da je mislio na poteze na
drugom mjestu.
- Nakon ručka. Ujutro imam posla.
- Jedva čekam - reče.
Po načinu na koji je škrgutao zubima pretpostavljala je da ne dijele isti osjećaj.
Posebno je poletno koračala odlazeći znajući da se očito ne veseli što će se naći u
njezinoj neposrednoj blizini.
Samo poljubac, ha! Nikad nije mislila da će doživjeti taj dan, ali Gregor
MacGregor, najvještiji strijelac u Visočju, bojao se - nje. Borio se protiv neizbježnog
svime što ima, ali to neće biti dovoljno. Znala je to kao i on, iako on to još nije bio
spreman priznati. Ali hoće. Možda će biti potrebno još nekoliko tih "samo"
poljubaca da mu to dokaže, ali ono što postoji između njih nešto je posebno. Prvi
put Cate se osjećala kao da su joj snovi zaista nadohvat ruke.
DESET

G regor je promatrao kako zaigrano odlazi i pitao se što se, dovraga, upravo
dogodilo. Osvrnuo se vježbalištem očekujući da će vidjeti drveće iščupano s
korijenom, prevrnute sanduke i sijeno razbacano svuda. Sve znakove vrtloga koji
ga je upravo oborio s nogu. Vrtloga zvana Cate.
Što ga je obuzelo? To je Caitrina. Mala Caitrina. Djevojka za koju bi trebao biti
odgovoran. Djevojka koju bi trebao štititi. Od početka je gajio snažne zaštitničke
osjećaje prema njoj, ali to zasigurno nije uključivalo to da je umalo obeščasti u
dvorištu.
Što mu je bilo na pameti kad ju je tako poljubio? Nije razmišljao. To je problem.
Bio je previše zaposlen osjećajući se - prokleto nevjerojatno, ispostavilo se. Ništa
mu se tako nikad prije nije dogodilo. Nikad nije tako izgubio kontrolu. Nije gubio
kontrolu. A zasigurno ne od poljupca.
Najgori dio bio je što je to znala i mislila je kako to nešto znači. Zaista je značilo.
Značilo je da je želi odvesti u krevet i bludničiti s njom do besvijesti, a ne oženiti
je. Ali kako prvo nije mogao učiniti bez drugoga, morat će se pretvarati da nikad
nije došlo do poljupca.
Kao da je to moguće kad će svaki put kad je pogleda misliti na to koliko su joj
slatka bila usta, kako je glatko klizila jezikom po njegovu, kakvo joj je tijelo bilo
pod njegovim rukama, koliko su joj grudi bile čvrste i kako je željno, uspuhano
uzdisala na njegovo uho dok se trljala o njega. Grešno.
Nemoj razmišljati o tome.
Da. Mogao je razmišljati samo o tome. Poljubivši je, pogriješio je još više nego što
se bojao. Malo povrijeđen ženski ponos s njezine strane nije bio ništa u usporedbi
s patnjom koju će on trpjeti dok se ne vrati Bruceu.
Odšuljao se preko cijelog dvorišta do oružarnice po luk. Stajao je i gledao ga na
trenutak prije nego što je uzeo koplje. Predugo je izbivao iz rata. To je njegov
problem. Kad se vrati na bojište, zaboravit će na Cate i izluđujuće poljupce te se
usredotočiti na ono u čemu je najbolji: uklanjanje meta i briga da čovjek u kojeg
vjeruje više nego u ikoga sigurno ostane na prijestolju.
Gregor se možda pridružio Čuvarima da se makne od Isobel i dokaže kako je više
od lijepog" lica, ali ostao je zbog Roberta Brucea. Vjerovao je u Brucea, borio se za
Brucea i Brucea nikad nije želio iznevjeriti.
Razočaranje u Berwicku neće se ponoviti.
Ali još nije spreman na luk. Ako išta, više je rastresen nego kad je došao.
Opsuje i krene prema izlazu oružarnice kad mu je muškarac stao na put.
- Što je to, dovraga, bilo? - John upita.
Gregor je na trenutak pomislio da mu brat misli na poljubac. Ali shvativši da je u
pitanju samo njegova krivnja, umiri nagonsku obranu koja se probudila u njemu. -
Možda bih ja tebi trebao postaviti to pitanje? Što si to radio s Cate tamo vani?
John ga pogleda ispod oka. - Kako je izgledalo? Trenirao sam je.
- Meni je to izgledalo kao više od treninga. Izgledalo je kao da razmišljaš da je
poljubiš.
Johnove oči opasno zaiskre. Ali Gregor se nije obazirao na upozorenje. Mlađi mu
je brat dobar borac, ali Gregor je jedan od najboljih.
- Što ako jesam? Ona je slatka cura.
Ovaj je put Gregor zaprijetio. Zakorači bliže bratu ruku napetih i spremnih za
borbu. Ona nije djevojka i nije slatka. Ona je više od toga. - Nećeš to poreći?
- Zašto bih?
Zato što smo odgovorni za nju, dovraga. Pod našom je zaštitom. Nije u redu tako
je iskoristiti.
- Koga pokušavaš uvjeriti? Mene ili sebe?
Gregor mu zamahne šakom prema bradi, a John je vješto blokira. Idući udarac u
rebra međutim nije i sjeo je uz tup udarac.
Zadovoljstvo ipak nije potrajalo dugo jer se John brzo oporavio i uzvratio
udarcem u Gregorov bok. Nakon još nekoliko izmijenjenih udaraca šakama,
laktom i koljenom, obojica su bila krvava, modra i uspuhana.
Gregor se već osjećao bolje. Upravo mu je to trebalo. - Kloni je se, John. Ja ću
zasad preuzeti njezin "trening". Nije za tebe.
- Za koga je onda? Jednog od muškaraca kojima pišeš? Jesi li joj već pronašao
odgovarajućeg muža?
Gregor proškrguće zubima ne znajući želi li odgovoriti ili ga još jednom udariti. -
Ne, još nisam.
- Znaš li što ja mislim? Ja mislim da si ljubomoran. Mislim da joj nisi pronašao
muža jer ne možeš podnijeti pomisao da je s nekim drugim. Čak ni sa mnom.
Gregoru padne mrak na oči. - Znači da je ipak želiš?
- Možda bih da nisam uvjeren kako je zaljubljena u nekoga drugog.

U mene. Gregor zakorači unatrag kad ga je želja za borbom naglo napustila. John
misli na mene.

- Misli da je zaljubljena u nekoga drugog - ispravi ga. - A ti si tako siguran da

nije?
Dovraga, nije znao što da misli. - Nije bitno.
John ga dugo odmjeri, tako da ga je snažno podsjećao na oca. Slabić. Nikad neće
ništa postići. Razočaranje. Ali dokazao mu je da je u krivu. Kralj Škotske vjerovao
mu je, dovraga.
-
V I
Ako je to istina, onda svima učini uslugu i pronađi joj muža prije
V ' • V V I V I / V 1 • I •

nego što učiniš nešto što ćeš požaliti.

- Ne treba mi lekcija od mlađeg brata. Znam kako se kontrolirati. Imam nešto
iskustva sa ženama, znaš.
- Da, ali nijedna od njih nije Cate.
S riječima puno istinitijim nego što je Gregor želio da budu, John ga ostavi. Cate
jest drugačija, dovraga. Ne može se s njom nositi na isti način kao s ostalim
ženama, što znači da uopće ne zna kako se nositi s njom. Navikao je davati
ženama što žele - drugim riječima, noć ili dvije užitka - ali to s Cate nije moguće.
Našao se na nepoznatu tlu i privlačila ga je žena s kojom se morao nositi izvan
spavaće sobe.
Nikad je nije ni trebao dovesti ovdje. Nije imao razloga preuzeti odgovornost za
mladu djevojku. Ali požalio je pet godina prekasno. Sad je najbolja stvar koju
može učiniti riješiti je se prije nego što učini nešto što će oboje požaliti.
Čak ni Gregorova primjetna odsutnost tijekom večere nije mogla umanjiti Cateinu
sreću. Ako išta, možda ju je samo poticala. To što je izbjegava samo znači da mu je
poljubac nešto značio. Pretpostavljala je da je otišao van s lukom - iako, neobično,
nije ga vidjela s njim otkad je stigao.
Gregor bi uvijek nestajao s lukom na nekoliko sati kad bi bio uzrujan ili kada bi
morao razmisliti. Majka mu je bila uvjerena da je postao tako dobar strijelac zbog
svih svađa s ocem dok je bio mlađi. Cate je vjerovala kako u tome vjerojatno ima
nešto istine, ali prirodna sposobnost, odlučnost i poriv da bude najbolji također se
moraju uzeti u obzir.
Poželjela je da mu je otac živ kako bi ga vidio. Iako je Duncan MacGregor već
nekoliko godina bio mrtav kad je Cate stigla, znala je koliko je njegovo mišljenje -
njegovo nepoštivanje - motiviralo Gregora. Ali dokazao je ocu da je u krivu.
Bio je zaista nevjerojatno vješt. Voljela ga je gledati kako vježba i željela je da ga je
mogla vidjeti kako se natječe na Visočkim igrama prije rata. Iako možda i ne bi
previše uživala sudeći po pričama o ženskoj pratnji koja ga nije ispuštala iz vida.
Govoreći o ženskoj pratnji, kad je ušla u svečanu dvoranu na doručak, nije se
iznenadila što je bila pretrpana ženama koje su se nadale da će baciti oko na
zgodnog grofa. Idućih nekoliko dana stanje će se samo pogoršati zbog božićnih
slavlja, a zatim i Silvestrova kojem se možda iz tog razloga nije veselila. Željela ga
je za sebe. Hoće li ga ikad ostaviti na miru ili se Cate jednostavno morati
naviknuti na to da ga žene neprestano oblijeću?
Pomisao ju je blago zbunjivala. Poželjela je da je imala dovoljno razuma da se
zaljubi u nekoga komu žene nisu davale vlastita srca - i ostatak svojih tijela - kamo
god on pošao. To bi joj zasigurno bilo lakše. Cate je imala osjećaj da će u idućih
nekoliko godina ući u mnogo dvorana želeći izbaciti više od jedne lijepe služavke
naglavačke.
Mučila ju je pomisao da je Gregor može izjednačavati s laskajućom masom. Nije
takva. Zagrize usnu prisjetivši se ne tako suptilnih smicalica prvih nekoliko dana
kad je došao kući. Nije ga pokušavala prevariti; samo je pokušavala privući
njegovu pažnju.
Budući da je bilo jasno da se zgodni grof ne nalazi za glavnim stolom, činilo se da
John plijeni svu pažnju umjesto njega, ali kad ju je ugledao, mahne joj rukom da
zauzme mjesto kraj njega na klupi.
- Radno jutro - ona reče uz osmijeh. - Nadam se da ništa ne prekidam? -
Stišala se. - Mislim da Lizzie nije bila previše sretna što se morala pomaknuti da
sjednem na klupu.
John se naceri bacivši pogled na lijepu, plavokosu kćer stražara koja se vratila na
svoje mjesto uz oca za jednim od stolova s nogarima.
- Da, ionako nije željela vidjeti mene.
Cate podigne obrvu. Po načinu na koji ga je plavuša odmjeravala, Cate nije bila
toliko sigurna. John se nije morao nalaziti u bratovoj sjeni i jednoga će dana to
shvatiti i izaći iz nje. Jednom će Gregoru reći da se želi boriti - a ne ostati ovdje i
brinuti se o njegovu posjedu za njega.
- Gdje je Gregor?
John slegne ramenima izgledajući kao da mu cotun ne stoji udobno na ramenima. -
Ujutro je morao obaviti neki posao.
- Još dopisa? Vidjela sam više glasnika ovdje otkad je stigao nego u cijeloj
protekloj godini. - Odjednom joj se na licu pojavi zabrinutost.
- Ne misliš da se radi o ratu, zar ne? Smjera li kralj nešto?
Ogorčeno pomisli kako je Bruceu bolje da ga ne pozove ponovno. Cate je isprva
pretpostavljala da je Gregor jedan od mnogih visočkih ratnika koji su se pridružili
Bruceovoj vojsci pod svojim poglavarima. Ali činilo se da se nije često borio uz
ujaka Malcolma, poglavara MacGregora. Izgledalo je kako je češće uz sama kralja.
Ali kad god bi njega ili Johna ispitivala o Gregorovoj ulozi u kraljevoj vojsci,
odgovarali su nejasno. Budući da o toj temi nije voljela razgovarati, nije dalje
istraživala, ali ponekad se pitala je li bliži kralju nego što to pokazuje.
Ne želeći razmišljati o tome, okrene se natrag prema Johnu.
- Siguran sam da se više radi o gozbi - reče.
Cate se opusti. - Ah, vjerojatno si u pravu. Je li pozvao mnogo susjednih klanova?
- Vjerujem da jest.
- Tako je tajnovit oko toga. Gotovo kao da planira nekakvo iznenađenje.
Neobično, činilo se kako John ne pokušava izbjeći njezin pogled. - Siguran sam da
će iznenađenje biti poprilično veliko.
- Što?
Odmahne rukom. - Ništa, samo... - Glas mu utihne kao da se predomislio u vezi
onoga što je namjeravao reći. - Doći će do određenih promjena ovdje kad mi brat
ode i ne želim da budeš povrijeđena.
Boja joj nestane s lica. - Znači da je pozvan natrag? - Gregor joj je rekao da će biti
kod kuće do prvog tjedna u siječnju.
John odmahne glavom. - Ne. Ne još. Ali bit će pozvan nakon Nove godine i želim
da budeš spremna.
Očito joj je nešto pokušavao reći. - Spremna na što? - Odjednom joj se želudac
okrene. - Je li Gregor rekao nešto o djeci? Želi li ih otjerati iz dvorca?
John odmah stavi ruku na njezinu kako bi je smirio. - Gregor mi nije rekao ništa o
djeci, iako sam te upozorio da ne mislim kako će im dopustiti da ostanu.
- Trebao bi više vjerovati u njega - Cate ga prekori. - Nije bezosjećajan koliko
želi da ostali misle.
John ju je promatrao. - Možda nije, ali to ne znači da će biti muškarac koji želiš da
bude, Cate. Postoji nešto što se zove slijepo vjerovanje i samo ne želim da ostaneš
povrijeđena.
- Neću - reče zaista vjerujući u to. - Ne moraš se brinuti - znam što radim.
John nije izgledao uvjereno. - Obećaj mi da ćeš biti oprezna, Caty. - Ukočila se na
nježne riječi, iako nije primijetio. - Zaslužuješ nekoga tko će te učiniti sretnom.
Bilo je jasno da ne misli kako je taj čovjek Gregor.
Opazi u kojem smjeru gleda i namršti se. - Pitam se što Farquhar radi ovdje tako
rano ujutro. U posljednje se vrijeme često mota po Dunlyonu.
Štoviše, otkad ju je onoga dana dopratio iz crkve, činilo se kako bi uvijek
progovorio nekoliko riječi s njom prije nego što potraži Johna. Međutim ovaj je
put izgledao smeteno i nije čak ni kimnuo glavom u njezinu smjeru dok je
prolazio dvoranom, očito na putu do grofova solara.
- On je dobar čovjek - reče John.
Ona se namršti na neobičan način na koji ju je promatrao. - Jest. Ima li nekog posla
s Gregorom?
- Da, vjerujem da ima.
Ako mu je ton bio imalo zloslutan, Cate se uvjeravala da to nema ništa s njom.
Ispostavilo se da je u krivu.
- Moći ću se brinuti za djevojku - reče Farquhar gledajući Gregora ravno u oči
sa stolice nasuprot stolu. Unatoč mladosti i Gregorovu smrknutu pogledu,
upravnikov sin nije izgledao nervozno te nije pokazivao znakove da će ustuknuti.
Gregor bi to možda cijenio da ga nije toliko živciralo. - I više nego brinuti -
nastavi. - Upravitelj imanja grofa od Lennoxa, koji je dalji rođak moje majke,
ponudio mi je posao pisara. Budući da upravitelj nema sina, trenirat će me da ga
naslijedim.
Gregor bi trebao biti oduševljen. Žena budućeg upravitelja imanja grofa od
Lennoxa puno je više od ičega čemu se mogao nadati za Cate. Činjenica da si je sin
upravnika mogao osigurati takav položaj svjedočila je o njegovim ambicijama,
sposobnosti i svijetloj budućnosti. Čak je i uz obiteljsku vezu nekoga morao zaista
zadiviti da se toliko probije. Zašto onda Gregor nije zadivljen? I zašto ga čeljust
boli koliko ju je jako stisnuo dok je drugi muškarac predstavljao svoju ponudu?
Zato što je čuo Catein glas cijelo vrijeme dok je Farquhar govorio. - Nemam nikoga
za usporedbu. - Hoće li Farquhar biti idući muškarac koji će je poljubiti? Gregor je u
ruci toliko jako stiskao kositreni kalež da su mu prsti pobijeljeli. - I mene zaista
zanima što dolazi poslije.
Prešuti psovku i iskapi sadržaj kaleža, jedva okusivši kvalitetno i skupo crno vino
koje su on i Sokol presreli na putu kralju Edwardu u dvorac Berwick prošlo ljeto.
Drugi engleski kralj pod tim imenom možda ni upola nije kralj kao njegov otac
"Čekić Škota", ali imao je izvanredan ukus za vino.
Shvativši da drugi muškarac zuri u njega i čeka da nešto kaže, Gregor s usana
otjera nagonsko odbijanje. - Zašto Caitrina? - Gregor reče umjesto toga. - Jedva je
poznaješ.
Farquhar je zasigurno prepoznao nešto u Gregorovu glasu. Spoji obrve i pomno
ga pogleda. - Svi u ovom selu znaju Caitrinu. Bio sam odsutan nekoliko godina,
ali nije se promijenila.
- Neki to ne bi smatrali dobrom stvari.
Farquhar stisne usta. - Ti neki su budale. Caitrina je sve što cijenim kod žene -
snažna je, pametna, izravna, odana, dobra i ništa ne glumata. Oboje mojih
roditelja obožava je i smatraju kako u cijelom Pertshireu ne postoji djevojka koja
bi mi bila bolja žena. U njoj postoji nešto stvarno. Samouvjerena je i snalazi se sa
svim vrstama ljudi - grofovima, trgovcima, seljacima. Osjećat će se kao kod kuće i
u kolibi i u dvorcu.
Gregor čvrsto stisne usta. To je sve istina, iako nije imao pojma zašto ga muči što
je Farquhar s takvom lakoćom uočio sve njezine dobre strane. - A što je s vašom
naravi?
Farquhar se namršti. - Ne razumijem.
- Ti si ozbiljan i učen; Cate je...
- Živahna i strastvena? - Farquhar završi umjesto njega uz ironičan osmijeh. -
To je dio onoga što me privlači kod nje. Divim se onomu što ja nemam. Ali ne
mislim da to znači kako si ne pristajem, nego upravo suprotno. Život sa ženom
jednakom meni bio bi poprilično dosadan. Koji muškarac ne želi više strasti u
životu?
Gregor je znao da momak to nije mislio onako kako je zvučalo, ali iz petnih se žila
morao potruditi suzdržati da se ne ispruži preko

136
Knjige.Club
stola, zgrabi pseto za ovratnik tunike i napravi mu novu kvrgu na nosu. Iako je
učenjak, Farquhar je izgledao kao da je sudjelovao u pokojoj tučnjavi.
Na prste mu se već urezao reljef na kositrenom kaležu, ali nije pokazivao druge
reakcije. - A Cateini neobični interesi?
Nagrađenje prvom nesigurnošču na licu mlađeg muškarca. Međutim kako priliči
njegovoj kontemplativnoj naravi, Farquhar se na trenutak zamisli prije nego što je
odgovorio. - Nisam vježbao da postanem ratnik, ali znam se boriti i mogu zaštititi
ženu ako je potrebno.
- A što ako je tvoja žena vježbala da postane ratnica?
- Bilo bi mi drago što se može obraniti dok mene nema.
- Znači li to da se ne bi bunio kad bi nastavila s vježbanjem?
Farquhar stisne čeljust. Bilo je jasno da mu se ne sviđa što ga je
stjerao u kut. - Nadam se da ne bi osjećala potrebu da nastavi. Nadam se da bi se
osjećala dovoljno sigurno da prestane vježbati i odloži oružje. - Zurio je u
Gregora. - Pretpostavljam da postoji razlog zašto se osjeća primoranom da se
nauči braniti.
Oštrouman kao i načitan. Gregor kimne glavom.
Farquhar također kimne u znak odgovora. - Onda se nadam da će mi se povjeriti
pa ćemo zajedno možda pronaći rješenje koje će nas oboje usrećiti.
Momčevi su odgovori bili gotovo presavršeni za vjerovati. Devedeset devet posto
ljudi koje je Gregor poznavao nikad ne bi dopustilo ženi da uči ratovati, a
izuzetak mu je upravo ušetao u solar? Kako je, dovraga, imao toliko proklete
sreće?
Gregoru je ponestajalo izgovora. Dovraga. Je li to ono što radi, pokušava pronaći
izgovore? - Gdje biste živjeli? - upita.
- Isprva u kolibi blizu dvorca Balloch. Poslije u tornju upravitelja. - Ne
predaleko, ali dovoljno daleko. Farquhar zastane očito želeći privesti ispitivanje kraju.
- Imam li, onda, vaše dopuštenje? Volio bih sve dogovoriti prije nego što pođem
za Balloch nakon Nove godine.
Gregor je prstima odsutno lupkao po vrhu sada praznog kaleža. Razmisli. Ali,
dovraga, nije mogao smisliti nijedan razlog da odbije čovjeka. Bilo je to savršeno
rješenje za njegov problem. Kad se pobrine za Cate, moći će ostaviti klan u
Johnovim sposobnim rukama i vratiti se Čuvarima bez neželjenih odgovornosti
koje bi ga ometale. Više se neće morati brinuti za nju u nezgodnim trenucima,
neće se osjećati krivim jer češće nije uz nju, neće se bojati da će nekoga razočarati.
Ni Cate ni kralja.
To je ono što želi, nije li?
Nije ni za što drugo. Ne bi bio dobar grof i zasigurno ne bi bio dobar muž. Volio je
biti sam i raditi ono što želi, a da se nikomu ne mora opravdavati. Želio je slobodu
te da se nitko ne oslanja na njega. Volio je što se ne mora vezati uz partnerice u
krevetu. Dovraga, volio je raznolikost.
Samo bi je razočarao i vjerojatno joj slomio srce. Ne može to učiniti. Ne Cate. Bez
obzira na to koliko ga je mučila pomisao da će se udati za nekoga drugog. Bez
obzira na to koliko je posebna ili koliko ga je uzbudio poljubac. Zaboravit će na
sve to kad se vrati u rat.
Ne voli ga zaista. Upravnikov sin bit će savršen za nju. S dvadeset dvije godine bio
je star gotovo kao i ona, privlačna izgleda, pametan i s budućim položajem koji će
joj značajno poboljšati status. Očito joj se Farquhar divi i iz petnih bi se žila
potrudio da je usreći. Što još Gregor može tražiti?
Duboko udahne boreći se protiv iznenadne zategnutosti u prsima. - Da, imaš moje
dopuštenje. Obavijestit ću Cate o tvojoj ponudi i ako pristane, na gozbi možete
obznaniti zaruke.
Momak ga je oprezno promatrao - previše oprezno. - Postoji li razlog zašto ne bi
pristala? Možda još jedan prosac koji joj se sviđa?
Da, definitivno oštrouman. Gregor je znao što drugi muškarac pita. - Postoje drugi
ljudi koje sam razmatrao, ali predstavit ću joj tvoju ponudu. Ja sam joj čuvar;
složit će se s mojom procjenom i obaviti svoju dužnost.
Cate mu je sličila oko toga. Možda ne voli obavljati dužnost, ali znala je kad je
ima. Međutim Gregor se zasigurno nije veselio što je mora obavijestiti o svojim
planovima.
JEDANAEST

C ate je držala ogrtač oko vrata kako joj ne bi kliznuo s ramena dok je jurila kroz
drveće. Iako su joj obrazi bili topli od iscrpljenosti te se sunce počelo probijati kroz
oblake, još je bilo hladno i vjetrovito od oluje koja je prekrila šumu i dolinu s
nekoliko centimetara snijega noć prije.
- Čujem te, mala vražice. Uhvatit ću te!
Prestravljeni vrisak, popraćen novom zvonjavom uzbuđenog cerekanja iza drveta
ispred nje (da ne spominje sićušne, duboke i lako vidljive otiske čizmi u snijegu)
govorio joj je da se približava svom plijenu.
- Gdje je? - upita svojim najboljim strašnim glasom šuljajući se bliže. - Gdje je
Eddie...?
Shvativši da se približava, dječačić još jednom zacvili poput praseta i izleti iza
drveta mahnito pokušavajući pobjeći. Ona skoči naprijed i omota ruke oko gotovo
metar visoka vunenog svežnja i podigne ga visoko u zrak. - Ha! Sad te imam i
nikad mi nećeš pobjeći!
Poljubila je hladne, pjegave obraze, poškakljala mu trbuh i zavrtjela ga dok se
dijete nije počelo vrpoljiti i vrištati od smijeha.
Mogla bi zauvijek ljubiti te meke obraze. Izljev nježnosti prema klincima bio je
neočekivan - čekao je i Pipa kad bude spreman. U životu nije provela puno
vremena oko male djece i iznenadilo ju je koliko ih je lako grliti i ljubiti.
Osjeti oštar ubod među rebrima prisjetivši se trudne majke. Bi li tako bilo imati
brata ili sestru? Je li to propuštala? Bi li se igrali skrivača? Bi li se borili štapovima
i našutavali loptu, igrali se sa štenetom u staji kao što to radi s Eddieem (i Maddy
kad nije bolesna)?
Cate je rijetko dopuštala bolna sjećanja, ali na trenutak se sjetila majke i brata ili
sestre koji su joj oduzeti. Osjećaj gubitka više nije oštar kao što je bio, ali još je
uvijek postojao. Shvatila je da će uvijek postojati, ali Pip, Eddie i Maddy na neki
su joj način pomagali da se nosi s tim. Moraju ostati. Pripadaju ovdje, s njom - i
Gregor kad se opameti.
Svjesna Eddieeva nepredvidiva mjehura, odluči da je bolje stati prije nego što
bude morala ići kući u mokroj odjeći. Ipak, veseli dječak sve je češće uspijevao
stići do kupaonice i znala je da je to zato što se počinje osjećati sigurno i zaštićeno.
Gregor ih neće poslati nikamo. Ali neobičan razgovor koji je imala s Johnom još ju
je uvijek mučio. Očito ju je pokušavao upozoriti da se kloni Gregora i imala je
osjećaj da iza toga postoji razlog. Jesu li u pitanju djeca ili nešto drugo?
Uz posljednji poljubac u Eddieev obraz i čvrst zagrljaj oko uskih rebara, spusti ga
dolje. - Trebamo li pronaći drvo?
Kimne glavom i tako se nervozno uhvati za mjesto između nogu da je shvatila
kako je vjerojatno stala u pravom trenutku.
Nakon minute dječačić reče ponosno: - Obojao sam snijeg u žuto!
To je iz nekog razloga smatrao urnebesnim i ponovno se počeo cerekati. - Žuti
snijeg, žuti snijeg... Maddy ne može napraviti takvu crtu. Znaš li da curice moraju
čučnuti? Puno je bolje stajati.
Dragi Bože, kakve teme za razgovor trogodišnjaku padaju na pamet! Potajno se
slagala s njim - dečkima je u tome puno lakše. - To je pravi dar - reče ironično,
bacivši pogled na umjetničko dostignuće koje je više izgledalo kao da je samo
poprskao snijeg, a ne napravio crtu. Poslije će morati poraditi na urednosti,
pretpostavljala je. - Ali možda je najbolje da to zadržiš za sebe. Ne želimo da se
Maddy osjeća loše.
Uozbiljio se razmatrajući njezine riječi težinom od koje ga je ponovno željela
zagrliti. Kimne riđom glavom. - Da, vjerojatno si u pravu. Što je s mojim oce... -
Zaustavi se i ispravi - Grofom?
Čuvši kako je pogriješio, stegne je u prsima. Dječaku je majka rekla kako mu je
Gregor otac prije nego što ga je napustila, ali čak i s tri godine bio je dovoljno star
da shvaća kako ga Gregor nije prihvatio. Bila je to jedna stvar s kojom se nikad
nije morala nositi. Njezin otac nikad nije porekao očinstvo. Ali poput Eddiea, čak i
u ranoj dobi razumjela je da je vanbračno dijete. Dobila je priliku da izbjegne
javno ismijavanje kad je napustila Lochmaben, ali sjećanja nije bilo tako lako
izbrisati.
Suosjećala je s dječakom poželjevši da ga može zaštititi od neizbježne boli koju bi
takvo obilježje donijelo. Bilo bi toliko lakše da je Gregorov. Bez obzira što "grof"
kaže, znala je da ne bi porekao vlastito meso i krv. Ali što je s djecom koja nisu
njegova, a svejedno ga trebaju?
I što je sa ženom? To je pitanje koje se nikad nije zapitala. Bi li to što je je
vanbračno dijete činilo razliku kad bi znao? Nije željela misliti da bi, ali prvi se
put osjećala loše zbog činjenice da mu je lagala. Kad mu je dala drugo ime,
razmišljala je o sebi, a ne o budućem braku. Još je uvijek ista osoba bili njezini
roditelji vjenčani ili ne. Kakve veze ima ako joj je otac tehnički živ? Za nju je mrtav
otkad je imala pet godina.
Možda bi imalo veze.
Otjeravši nesigurnost, osmjehne se dječaku. Gregor bi postupio ispravno. -
Sigurna sam da bi grof volio čuti o tome. Hoćemo li ga ići pronaći? - I onako se
približavalo vrijeme ručka.
Eddie kimne glavom i držeći je svojom sićušnom rukom, počnu vijugati kroz
drveće. Dok je Eddie nastavio brbljati o novoj vještini, Cateine su misli pobjegle na
popodnevno vježbanje s Gregorom. Koliko se god veselila pomisli da će provoditi
vrijeme s njim i učiti, također je nestrpljivo željela odmjeriti domišljatost - i
vještinu - s njim. Željela ga je zadiviti. Željela mu je pokazati da ju je s pravom
poticao. Ali najviše od svega željela je da je shvati ozbiljno. Znala je kako je njezine
aktivnosti oduvijek smatrao nekom vrstom igre, ali ona nije tako mislila. Ponosila
se vlastitim dostignućima i željela je da se i on ponosi.
Željela je da je gleda kao jaku ženu. Ne kao mladu djevojku kojoj treba zaštita.
Više nije željela biti djevojčica u bunaru. Željela je da mari za nju zato što želi, a ne
zato što mora.
Očito je lovila Eddiea dublje u šumi nego što je mislila. Još su se uvijek nalazili
dobrih dvjestotinjak metara od Dunlyona kad je osjetila trnce na potiljku.
Nagonski se napela i bacila pogled iza sebe. Imala je jasan osjećaj da je netko
promatra.
Ne vidjevši ništa, svejedno malo jače stisne Eddieevu ruku i požuri.
Osjećaj je postajao sve snažniji kako su nastavili hodati i srce joj je počelo udarati
brže. Svakih nekoliko koraka kriomice bi se osvrnula oko sebe, ali drveće i granje
pokriveno snijegom čak je i zimi bilo gusto pa nije imala dobar pogled ni u
jednom smjeru. Ponašala se smiješno.
Ali iznenadno klepetanje ptica uznemirenih u gnijezdu na drvetu dalo joj je signal
da joj se nije učinilo. Tko bi je promatrao i pokušavao zastrašiti? Dougal?
Očekivala bi osvetu od momka, ali nije se činilo kako ima dovoljno strpljenja ili
pameti da joj postavi zasjedu ili dovoljno podmuklosti da je zastraši.
Jesu li možda razbojnici? Bili su toliko izolirani u dolini da je bilo lako zaboraviti
nevolje s kojima su se suočavah ostali dijelovi Škotske: lutajuće skupine
razbojnika u nizinama poharanim ratom, jedinice engleskih vojnika u blizini
dvoraca pod vlašću engleskih garnizona i klanovi koji su se još uvijek protivili
Bruceu, kao što su MacDowelli na jugozapadu.
U ovom dijelu Visočja uglavnom nije bilo sukoba otkad je Brace porazio
MacDougalle kod Brandera prije četiri godine. Većinu vremena rat se činio vrlo,
vrlo daleko od Rora i Dunlyona. Da Gregor ne sudjeluje u njemu, gotovo bi mogla
zaboraviti na opasnost. Ali sad ju je osjetila kako vreba negdje tamo skrivena u
drveću. To ju je podsjetilo na djetinjstvo. Lochmaben na jugu Škotske uvijek je bio
u samu srcu rata. Mir je možda najvažnija od brojnih stvari koje joj je Gregor dao.
- Prebrzo, Cate. Bole me nogice.
Tiho opsuje i pokuša sakriti rastuću paniku. Usporivši, ali bez stajanja, uputi
Eddieu ohrabrujući osmijeh. - Žao mi je, maleni - samo nisam htjela da nešto
propustiš.
- Da propustim što?
- Tražila sam kuharicu da napravi posebnu pitu od smokvi - ali znaš koliko ih
i Pip voli.
Pomisao da bi mogao propustiti pitu bila je dovoljan poticaj da dobije novi nalet
energije. Eddieeve male "nogice" počele su se kretati toliko brzo da je praktički
trčao.
Kraj šume pojavio se ispred njih uz veliko olakšanje. Mogla je vidjeti toranj u
daljini. Skoro su tamo...
Okrene se začuvši zvuk iza sebe. Dvadesetak metara iza njih jahač izleti iz drveća.
Shvativši da ga je vidjela, stane.
Cate također stane paralizirana od užasa. Od strave joj se krv sledila u žilama i
udovi su joj se smrznuli. Nije se mogla pomaknuti. Jedan dugi trenutak mislila je
kako je to vojnik iz njezinih noćnih mora, čovjek koji joj je ubio majku. Imao je istu
tamnu kosu, istu pažljivo podšišanu bradu, iste nordijske, orlovske crte lica...
Ali ne. Veo čiste panike nestane. To nije on. Čovjek je mlađi. Nije tako debeo. Lice
mu nije jednako zgodno, a izraz lica nije toliko hladno arogantan. Nije odjeven u
oklop i ogrtač engleskog vojnika; nosio je kožni cotun i ogrtač Visočana. Ali
sličnost je bila jeziva.
Zašto je slijedi?
Iznenadno bijesno lajanje iz drugog smjera privuče joj pažnju. Okrene se natrag
prema dvorcu te ugleda štene i Pipa kako se vuku snijegom prekrivenim
krajolikom.
Pip se nasmije kad ju je ugledao. - Pitao sam se zbog čega je toliko uzbuđen. Psič
je odjurio poput strijele i nisam imao pojma kamo ide.
Krenula ga je upozoriti da ne prilazi bliže kad je bacila pogled natrag prema
jahaču i shvatila da je nestao.
- Jesi li mi pojeo pitu, Pip? - Eddie upita ljutito.
- Koju pitu? - Pip stane pred njom teško dišući. Vidjevši joj izraz lica, sigurno
je zaboravio Eddieevo neobično pitanje. - Što nije u redu? Zašto je Eddie naslonjen
na drvo? - Cate spusti pogled ne shvativši da je gurnula Eddiea iza sebe kako bi
ga zaštitila. - Blijeda si poput duha.
- Nisi ga vidio?
- Koga?
- Jahača.
Pip se namršti. - Nisam vidio nikoga. Je li ti prijetio? Trebali bismo reći Johnu.
Ne Gregoru. Čini se kako je Pipova privremena odbojnost prema Gregoru postala
trajna.
Cate je razmišljala minutu prisjetivši se svih događaja bez užasa. Je li joj jahač
prijetio? Mislila je da je slijedi, ali isto je tako mogao samo prolaziti kroz šumu.
Nije učinio ništa očito osim što je zurio u nju i na nesreću je izgledao nevjerojatno
slično kao muškarac koji ju je progonio u snovima već pet godina.
Odmahne glavom. - Nije učinio ništa. Samo me preplašio, to je sve. - Reagirala je
preburno. Usiljeno se osmjehne odjednom se osjećajući blesavo. - To je vjerojatno
bio samo glasnik. Činilo se da grof ima novog svaki drugi dan.
Pip podigne štene koje je počelo lajati kad se Eddie počeo "igrati" s njim
zanemarujući spomen Gregora. - Eddie, sjeti se da ne voli kad ga vučeš za rep.
Moraš biti nježan ako želiš da se igra s tobom.
- Bio sam nježan - dječačić se pobuni.
Slušajući Pipa kako Eddieu objašnjava ključne stvari za brigu oko psa dok su
hodali natrag, raspoloženje joj se znatno popravilo. Zaboravila je na jahača i
usredotočila se na neusklađen par nahočadi koji je počeo zvučati kao da su braća.
Gregoru nije trebalo dugo da požali obećanje da će je trenirati. Da budemo točni,
oko trideset sekundi. Naredio je Cate da ga napadne nožem. Bila je iznenađujuće
brza i kretala se bez oklijevanja. Ipak, tijekom godina navikao se reagirati na
prijetnje. Zgrabi je za ruku kojom je držala oružje i izokrene je oko leđa gdje je nož
bezopasno pao na tlo.
Problem je što je sad bio omotan oko nje i držao je straga s rukom oko vrata, a
tijela su im se dodirivala na svim krivim mjestima. Dok se naprezala pokušavajući
pomaknuti izokrenutu ruku i osloboditi se stiska oko vrata, napeta stražnjica
trljala se o njega tako da je njegov kurac - bezglavi idiot - pomislio na erotske
namjere.
Ne mogavši više podnijeti i ne želeći je povrijediti, pusti je.
Odmah se okrenula prema njemu prostrijelivši ga smrknutim pogledom kao
nožem koji je upravo ispustila. - Zašto si to učinio?
Namršti se nemajući pojma zašto je toliko bijesna. - Dovraga, jesam li te
povrijedio? Nisam htio.
- Naravno da me nisi povrijedio! Nisi mi dao priliku da se oslobodim.
Izgledala je tako uvrijeđeno da je jedva ostao ozbiljan. Prvi mu put nije smetalo
što je uznemirena. Bila je neobično tiha prije tijekom ručka i pitao se je li sve u
redu. Izgledala je... uzrujano. Što mu je skrenulo pažnju s razgovora s
Aonghusom, njegovim Am Marischal- tighe8 senešalom kojeg je zadužio za slanje
upita o djeci, od kojih su neki urodili plodom.
Zatim se uopće nije smijala ni šalila s njim dok su hodali prema vježbalištu. Bila je
neobično napeta i usredotočena. Potpuno ozbiljna. Upravo onakva kakav je on
trebao biti umjesto da se ponaša kao momak pomahnitao od požude koji se
ukočio od sama osjećaja kad se djevojka naslonila na njega.
Podigne obrvu. - Držao sam te rukom oko vrata, a drugom sam ti izokretao ruku
iza leđa. Kako si točno namjeravala pobjeći?
Pogleda ga ispod oka prepoznavši neozbiljnost u njegovu glasu. - Razmišljala
sam.
- Nisi imala vremena za razmišljanje - mogao sam ti rukom zdrobiti grlo.

8 Titula u škotskom klanovskom sustavu.

145
Pogled joj padne na ud u pitanju, malo se predugo uz divljenje zadržavši na
velikim mišićima. Skoro je zastenjao. Očito nije bila potpuno ozbiljna. I ona je bila
svjesna njega. Zašto ga je to samo još više uzbudilo?
Podigne pogled natrag prema njemu, što mu uopće nije pomoglo otjerati požudu.
Dovraga, kako je slatka. Naročito kad je tako naživcira. Nije imao pojma zašto mu
je to slatko. Ništa vezano uz njegove osjećaje prema Cate nije imalo smisla. Nešto
ga je privlačilo u njezinoj vatrenoj odlučnosti, tvrdoglavosti, izravnom, otvorenom
ponašanju i samouvjerenosti. Držala se poput plemkinje, ali nedostajalo joj je
plitko pretvaranje i čvrsto pridržavanje običaja.
Poput onih koji bi je spriječili da se pojavi na vježbalištu.
Još ga je uvijek strijeljala pogledom. - Mislila sam da si mi upravo ti rekao kako
nije sve u tjelesnoj snazi.
- Nije. Međutim postoje trenuci kad može biti.
- Ali još me nisi nadjačao. Spustila sam bradu da zaštitim vrat. Evo, pokazat
ču ti.
Nevoljko si je dopustio da se ponovno nađe u frustrirajuće intimnom položaju.
Sad ju je držao da bi mu pokazala i nije se migoljila, ali tijelo mu se svejedno
naježilo. Bio je dobar osjećaj imati je uza se. Zaista dobar. Malena i izrazito
ženstvena, iako na njoj gotovo ništa nije bilo meko. Bila je bujna i zaobljena, ali
zategnuta i čvrsta. Kad ju je uhvatio za ruku, iznenadilo ga je što je vidio da
zapravo ima mišiće - ne debele i okrugle kao njegovi, nego duge i elegantne poput
lovačkog psa uzgojena da bude brz.
Pitao se kako ti mišići izgledaju bez odjeće.
- Spustila sam bradu da ne možeš... Gregore, pratiš li?
- Da - lagao je hrapavim glasom.
- Ne radiš dobro. Moraš me držati jače.

Kriste, to nije prava stvar za izgovoriti u ovom trenutku!

Postupio je kako je tražila iako to nije želio. Da je bilo kako on želi, oboje bi bili
bez odjeće, ruka koja joj se nalazila oko vrata bila bi joj umočena između nogu, a
drugom bi joj dirao grudi dok polako klizi u nju odzada. Zaista bi bilo "jače". Jako
i duboko.
Tiho opsuje kad mu je od te slike krv ponovno navrla u mjesto gdje nije trebala.
Opet su bili pritisnuti jedno uz drugo, ona zakrivena štitom njegova tijela.
Uhvatio je dašak nježnog mirisa u njezinoj kosi i pokušavao otkriti koji cvijet
koristi u sapunu kad mu je nešto - peta njezine čizme, poslije je shvatio - snažno
zdrobilo stopalo.
Zastenjao je od šoka i nemale količine boli, a tijelo mu se nagonski od iznenađenja
izvilo prema naprijed.
Bila je spremna i iskoristila je oslabljeni stisak ruke oko vrata izvrnuvši se
dovoljno da oslobodi ruku iz iskrenutog položaja na leđima, zabacila nogu iza
njegove i bacila ga na stražnjicu.
Nije znao je li zrak iz njegovih pluća izbila zemlja ili šok - možda oboje.

Isuse! Bludne misli o protivniku definitivno mu predstavljaju novu smetnju na

ratištu. Ali sad je itekako obraćao pozornost.
Stala je iznad njega i spustila pogled. Iako joj se sunce nalazilo iza glave, nije joj
morao vidjeti izraz lica da zna kako je ljuta. Mogao joj je to čuti u glasu. - Tako bih
to učinila. Hoćeš li me sad početi shvaćati ozbiljno i prestati me držati kao da sam
porculanska lutka?
Otkotrlja se s leđa i skoči na noge. - Shvaćam te ozbiljno, Cate. Ne želim te
povrijediti.
Ona duboko udahne ispustivši usput malo ljutnje. - Znam, ali dogodit će se. Već
sam puno puta nakon Johna imala modrice i ogrebotine.
Lice mu se smrkne. - Ako John nije pazio...
Ogorčenost se vratila. Izgledala je kao da ne može odlučiti želi li ga protresti ili
mu ponovno stati na noge. - Naravno da je oprezan, ali nesreće se događaju na
treningu. Ne možeš mi reći da nikad nisi šepao kući nakon vježbe dok si još učio.
Dovraga, nekad još uvijek jest - naročito kad bi ga Boyd učio nešto novo. - To je
drugačije.
- Zašto?
- Zato što si ti...
- Djevojka - završi rečenicu umjesto njega. - E pa morat ćeš to zaboraviti. Kako
ću drugačije naučiti? Sve sam to prošla s tvojim bratom. Nije li bolje pretrpjeti
nekoliko slučajnih modrica od tebe nego biti bespomoćan protiv nekoga tko me
namjerava ozlijediti?
Čuvši kako joj u glasu raste uznemirenost, nježno reče: - Ovdje si sigurna, Cate.
- Jesam li? - Pogledi im se sretnu i ostanu tamo. - Ne možeš mi to jamčiti. Baš
danas...
Zaustavi se pokušavši se okrenuti, ali nije joj dopustio. Uhvati je za ruku i prisili
da ga ponovno pogleda. Je li je netko pokušao ozlijediti? Je li zato toliko uzrujana?
Bože, ubit će ga!
Glas mu je bio čvrst poput čelika koji mu je upravo ispunio vene. - Što se danas
dogodilo?
Podigne pogled prema njemu. - Igrala sam se s Eddieem u šumi i vidjela sam ga -
ili mi se učinilo da sam ga vidjela.
- Koga si vidjela?
- Čovjeka koji mi je napao majku.
Pusti je i odmah se zatvori u sebe. - Pogriješila si - reče ravnodušno. Kraj teme.
Kraj razgovora.
Ali Cate nije završila. - Da, ali jako je sličio na njega. - Naježila se prisjetivši se i
poželio ju je zagrliti vidjevši na njoj trenutni tračak ranjivosti. Ali trajao je samo
sekundu prije nego što joj se na lice vratio divlji izraz. - Ne želim se bojati.
- Je li ti prijetio? - Opasnost u njegovu glasu samo je nagoviještala bijes koji mu
je kolao tijelom. Gregor je rijetko gubio kontrolu. Kao strijelac morao je biti hladan
i proračunat. Precizan. Savršen. Od same pomisli da je Cate u opasnosti poželio je
razbiti sve oko sebe te bez diskriminacije i kontrole napasti bilo koga tko bi joj
naudio.
Odakle dolazi taj bijes?
Ona odmahne glavom. - Mislila sam da me možda slijedi, ali sigurno sam
pogriješila. Nije učinio ništa osim na trenutak zurio u mene prije nego što je
nastavio svojim putem. Je li ti danas možda došao glasnik?
- Nije. U kojem je smjeru išao?
- Istočno, mislim.
Još ju je malo ispitivao dok se nije uvjerio kako to vjerojatno ne znači ništa.
Samotni jahači koji izbjegavaju cestu i putuju kroz šumu nisu bili česta pojava, ali
nisu bili ni toliko neobični. Međutim svejedno će to malo provjeriti kako bi bio
siguran i inzistirat će da povede pratnju ako namjerava odlutati predaleko od
dvorca. Pretpostavivši kako će reagirati, to je zasad zadržao za sebe.
Sad barem ima objašnjenje za njezinu tišinu za ručkom, a možda i za silovitost na
vježbalištu.
Ona se sagne kako bi pokupila nož i na trenutak ga zadrži u ruci prije nego što
mu ga je dodala. - Bi li učinio nešto za mene?

Bilo što. Ali to nije obećanje koje može dati. - Ako je u mojoj moći.
- Ne želim biti drska... - Zubima zagrize usnu i nervozno ga pogleda. - Jesam
li u pravu kad mislim da poprilično dobro poznaješ kralja?
Pitanje ga je prepalo pa se uozbiljio i pogledao je bezizražajno. Nikad ga nije
ispitivala o ulozi u kraljevoj vojsci pa joj nikad nije morao lagati. Nije mu se
dopadala ideja da sad počne. Bruce i njegovi sljedbenici bili su tema koju je obično
izbjegavala. Predosjetio je da još uvijek ne voli kralja i da ga krivi zbog sudbine
koja joj je snašla selo. - Zašto?
- Misliš li da bi ga nešto mogao pitati? Znam da si mu pokušao saznati ime, ali
možda bi kralj imao bolje veze...
- Učinio sam sve što se može učiniti.
- Ne razumijem zašto je toliko teško otkriti ime vojnika. Sigurno s grofom od
Hereforda nije moglo biti toliko mnogo kapetana u Škotskoj u to vrijeme?
Nije želio razgovarati o tome, dovraga... - Mislio sam da si pristala da ja to riješim.
- Jesam. Samo je prošlo toliko vremena i znam da si bio zauzet. - Zakorači
naprijed i prisloni mu ruku kojom nije držala nož na rame. - Ne želim ostatak
života gledati preko ramena. Mora platiti.
Gregor se slagao, ali nije namjeravao riskirati da sama pođe za njim. Krv mu se
sledila u žilama od same pomisli. Previše je tvrdoglava za svoje dobro. - Što
namjeravaš učiniti kad saznaš, Cate, ubiti ga?
Pogleda ga ispod oka na trunku podsmjeha u njegovu glasu. - Zašto ne bih?
Zaslužio je.
- Misliš li da je tako lako uzeti nekomu život? Misliš li da ga možeš ubiti i
pobjeći neozlijeđena? Misliš li da te to neće promijeniti?
Shvatio je da viče tek kad mu je maknula ruku s ramena i zakoračila unatrag.
Zurila je u njega s puno više razumijevanja nego što bi želio.
Osjećajući se kao da je upravo otkrio više nego što je namjeravao, pokušao je
smiriti narav. Uzevši nož od nje, ugurao ga je ispod remena oko struka. - Ne želim
to za tebe, Cate.
- Ali što je s tobom?
Za njega je prekasno. - Za to sam uvježban.
- Da ubijaš?
Nije odgovorio. - Ti si uvježbana da se obraniš. Postoji velika razlika između toga
dvoga. Ne pokušavaš pobijediti...
- Pokušavam pobjeći, znam. - Završi rečenicu i preokrene očima. - Zvučiš isto
kao John.
S olakšanjem prihvati ispriku da završi s tom temom i osmjehne se. - Dobro. Da
vidimo što te još naučio moj brat. Hoćemo li vidjeti kako ćeš se snaći ako ja imam
nož?
Kimne glavom. - Ali ako ćeš me štedjeti, otići ću pronaći Johna.
Vraga hoće. Lijeni osmijeh koji mu je iskrivio usta nije otkrivao ništa o žestini
njegovih misli. - Pazi što tražiš, Caty - mogla bi to i dobiti.
Gregor nije svoj brat. John je dobar, ali Gregor je nešto potpuno drugačije. Činilo
se da nema slabosti s vještinama naoštrenim i smrtonosnim poput oštrice kojom je
uspijevao probiti njezinu obranu. Da ne vježbaju, Cate bi do sad poginula već
deset puta.
Pokušala mu je vanjsku stranu zapešća dvaput brzo udariti kako ju je John naučio,
ali nož mu nije izletio iz ruke. Pokušala je blokirati ruku kojom ju je napadao i
promijeniti smjer zapešća stavljajući pritisak na njega i izvrnuvši ga kako bi pustio
nož, ali nije bila dovoljno brza da namjesti ruke prije nego što ju je zaustavio.
Nije pružao Cate priliku da krene u napad i činilo se da predviđa svaki potez prije
nego što ga pokuša.
A tu je bila i njegova snaga. Više bi sreće imala da pokušava saviti željezo nego da
se pokušava osloboditi njegova stiska. Ruke su mu...
Trzaj uzbuđenja prošao joj je tijelom. Kameno čvrste, kvrgave od sirove muževne
snage i nevjerojatno tople. Osjećala se tako dobro kad bi ih omotao oko nje da su
joj koljena klecala. Što joj baš i nije pomagalo da se usredotoči.
Nakon još jednog sramotnog neuspjeha zbog kojeg je pala u blato na leđa, morala
se podići natrag na noge.
Definitivno je nije štedio, ali nije osjećala ni da se previše trudi. Činjenica da
vjerojatno koristi samo polovicu - možda tri četvrtine - snage da je s lakoćom
pobjedi činila ju je bijesnom. Osjećala se poput dosadne mušice koju tjera rukom.
Iako je Robert Bruce cijeli svoj sustav ratovanja utemeljio na tome da bude
"dosadan", nakon onoga što se dogodilo ujutro s jahačem bilo je to ponižavajuće.
Trebala bi biti ratnica, međutim da bi joj se krv sledila u žilama, bio je potreban
samo čovjek koji je izgledao poput vojnika koji joj je silovao i ubio majku.
- Ponovno - reče.
Ispod daha bijesno promrmlja zašto se uopće truditi. Samo će je ponovno baciti na
leđa koja su već umorna i izudarana.
Očito nije imao samo nadnaravnu snagu; imao je i nadnaravan sluh. - Odustaješ li,
Caty?
Cate se nikad nije mrštila, ali za sve postoji prvi put. Čvrsto stisne usta i vjerojatno
bi ga ubila pogledom da je mogla.
Pomalo umišljen osmijeh bio je najgori. Znao je koliko je isfrustrirana. Bože, što bi
sve dala da mu može skinuti taj osmijeh s lica. - Nikad neću odustati.
Osmjehne se. - Nisam ni mislio da hoćeš. - Odmahnuvši glavom, odjednom je
zamišljeno pogleda. - Podsjećaš me na nekoga kad to radiš, ali ne mogu se sjetiti
na koga.
Bila je toliko šokirana da je širom otvorila usta prije nego što je došla k sebi. -
Možda na ljubomornog muža koji bi te volio uškopiti?
Dramatično zadrhti. - Dragi Bože, Cate. Nemojmo koristiti riječ uškopiti dok se nož
nalazi u blizini.
- Pod pretpostavkom da ću ti ga ikad moći izbiti iz ruke.
- Ne moraš zvučati tako razočarano.
Ona spusti pogled na područje u pitanju. Učinilo joj se da ga je čula kako psuje.
Kad je ponovno bacila pogled na njega, smiješila se. - Oh, ne bih te uškopila.
- To je pravo olakšanje. - U glasu mu se možda čuo trag hrapavosti.
Osmjehne se šećerno slatko i otkrije jamice na obrazima. - Barem ne bez razloga.
Na njezino iznenađenje nasmijao se i maknuo joj pramen kose s očiju. Činilo joj se
kako nije ni shvatio što je učinio. Ali ona jest.
Nesvjesna gesta bila je nježna i intimna te vrijedna svake minute koje ju je bacao
na leđa cijelo popodne.
- Divlja si, malena, zar ne?
- Hvala ti - reče usiljeno. - Mislim da je to najljepši komentar koji si mi dosad
dao.
Namršti se kao da ne može otkriti je li ozbiljna. Odlučivši da sigurno jest,
odmahne glavom. - Ti si neobična žena, Caitrina Kirkpatrick.
Mrzeći lažno ime koje mu je dala, željela ga je ispraviti. Osmjehne se umjesto toga.
- A to je bio drugi najljepši. Možda bismo trebali nastaviti prije nego što me
obuzme previše laskanja?
Zaigrano je prstom udari po donjoj usni. - Bezobrazno derište, dođi ovdje. Ovaj
put pokušaj barem malo sakriti svoje namjere. Gledaj mi u ruke, a ne u lice. - Kao
da je to lako. Ali u pravu je. U trenutku kad bi im se pogledi susreli, izgubila bi
dio usredotočenosti. - Brza si i okretna, ali svaki se pokret mora brojati - nećeš ih
imati mnogo protiv vještog protivnika. A s oružjem koje dolazi u tvom smjeru
neće biti puno prostora za pogrešku. Nećeš me pobijediti u okršaju vještine, a ni
nadjačati - bez obzira na to koliko to jako željela. - Zarumeni se shvativši da je
upravo to pokušavala učiniti. Željela ga je zadiviti tako što će ga pobijediti i radeći
to zaboravila je što ju je John naučio. Cilj joj nije pobijediti; cilj joj je pobjeći.
Dopustila je ponosu da se uplete. - Što još možeš učiniti? - izazivao ju je.
Razmišljala je o tome kad su opet započeli borbu. Mogla bi ga nekako prevariti ili
omesti. Ali kako? Tako što će vrebati njegove slabosti. Iako se nije mogla sjetiti
nijedne. Odjednom se osmjehne. Imala je ideju. Možda ipak ima slabost.
Idući put kad je nasrnuo na nju držala je oči nisko izbjegavajući njegov pogled i
usredotočila mu se na ramena. Bila je to dobra odluka jer je prokletnik odlučio
zamijeniti ruke - nož mu je bio u lijevoj, a ne u desnoj.
Ali bila je spremna. Kad ju je krenuo ubosti nožem, umjesto da ga pokuša
blokirati, skočila je ustranu i vrisnula kao da ju je okrznuo.
- Oh, Bože, Cate! - Zaboravivši na borbu u trenutku skoči prema njoj.
Rukom zgrabi zapešće koje je još držalo nož i odmah drugom rukom preuzme
kontrolu nad njegovom izokrenuvši je i stisnuvši mu zapešće. Zastenjao je od boli
nemajući izbora nego da krene prema tlu od pritiska zakretnog momenta. Nož je
zveknuo na tlo. Znajući da ga tako neće uspjeti cijelog svaliti na pod, odmah ga je
nogom snažno udarila u mjesto za koje joj je John rekao da je posebno ranjivo za
svakog muškarca. Čim je zastenjao i pao prema naprijed, pustila mu je ruku,
zgrabila nož i stala iznad njega.
Uspjela je!
Doduše, strašno je bučio valjajući se po tlu i stenjući. Napravi nekoliko nesigurnih
koraka bliže. - Gregore, jesi li...?

Dobro. Nije uspjela dovršiti pitanje.

Čim mu se našla u dosegu, zamahne jednom od nogu oko njezinih gležnjeva
izbacivši je iz ravnoteže. Sekundu poslije nalazila se na tlu s njim na sebi, a ruke
joj je čvrsto stisnuo iznad glave i nož je bezopasno ležao pokraj njih.
- Bio je to prljav trik, Caty. - Osmjehne se. - Sviđa mi se. Ali zaboravila si na
jednu stvar. Jednom kad padnem, trebaš pobjeći.
Prostrijelila ga je pogledom. - Zabrinula sam se. Mislila sam da sam te povrijedila.
Podigne obrvu. - Je li tako? Osjećaj mi se čini poznatim. - Zagrize usnu shvativši
da je upotrijebio njezinu tehniku odvlačenja pozornosti protiv nje. - I ako te tješi,
boljelo je kao sam vrag. Jako dugo nisam primio tako snažan udarac.
Na licu joj se pojavi širok osmijeh. - Zaista?
- Ne moraš izgledati tako zadovoljno zbog toga.
Ali bila je. Malo se migoljila pokušavajući se osloboditi, ali osjećala se kao da ju je
prikliještila hrpa kamenja.
Pogled mu se smrkne. - Što ćeš sad učiniti? Ovaj me put nećeš tako lako omesti.
Borila se koristeći sve trikove koje ju je John naučio. Ali nije ga mogla udariti ni
koljenom ni glavom, nije mogla podići bokove - nije mogla dovoljno pomaknuti ni
udove ni tijelo da bi išta učinila.
Bio je čvrst i težak na njoj te je gnječio. Barem bi je trebao gnječiti, ali nije. Negdje
usred naprezanja obuzela ju je drugačija vrsta uzbuđenja.
I on je to zacijelo osjetio jer, kad su im se pogledi susreli, od topline njegova
pogleda osjećala se kao da se upravo previše približila požaru.
Dah joj zastane.
Oči mu padnu na njezine razdvojene usne. Mogla je osjetiti kako mu napetost
struji tijelom. Želio ju je poljubiti, ali nešto ga je sprečavalo.
DVANAEST

G regor se prevario. Mogla ga je ponovno omesti - s lakoćom. Morala je samo

uzdahnuti i razdvojiti te meke, crvene usne i mogao je razmišljati samo o tome
koliko je želi poljubiti. Naravno, također je postojala činjenica da se nalazi ispod
njega i nije bilo vrlo teško zamisliti kako bi bilo ući u nju.
Bilo bi nevjerojatno. Ne treba mu mašta da bi to znao - mogao je to osjetiti. Požuda
se u njemu budila snažno i užurbano prijeteći da će ga povući ispod površine.
Tako ju je intenzivno želio poljubiti da ju je gotovo mogao osjetiti na usnama.
I ona je to željela. Mogao joj je to vidjeti u očima. Očima koje su ga gledale s
iščekivanjem, uzbuđenjem, s previše prokletog povjerenja i osjećajem za koji je
počeo misliti da bi zapravo mogao biti iskren. Jebem ti.
Povuče se i otkotrlja s nje ne shvaćajući da je naglas opsovao dok nije razrogačila
oči.
- Ne mogu to raditi - reče i ustane na noge.
Okrenuo se da joj pomogne, ali i ona je već učinila isto. Stajala je zureći u njega, a
zbunjenost i povrijeđenost zamijenili su iščekivanje i uzbuđenost - iako su,
nažalost, povjerenje i onaj drugi osjećaj još uvijek bili tamo.
- Zašto ne?
U njezinu tonu nije postojalo ništa optužujuće, ali svejedno se tako osjećao. Možda
se to javlja njegova krivnja. Stisne usta. - Nije u redu.
- Zato što se još uvijek smatraš mojim čuvarom? Rekla sam ti, ja sam žena od
dvadeset jednu godinu; sposobna sam sama donositi odluke. Ne iskorištavaš me.
- Nije u tome stvar, dovraga - odbrusi. Ili barem ne u potpunosti.
- U čemu je onda?
Užasavao se jer joj mora reći i želio je da se nije tako dogodilo, ali mora znati što
namjerava s njom. Više ne može izbjegavati tu raspravu. Govorio si je da prestane
biti takva prokleta kukavica. Kao njezin čuvar ili zamjenski otac, ili što god
prokleto bio, njegova je dužnost učiniti ono što je učinio. - Postavio sam planove.
Neodlučno ga je promatrala. - Kakve planove?
- Za tvoju budućnost. - Ona se ukoči, ali on nastavi. - Nemarno sam obavljao
svoju dužnost. Da sam bio svjestan tvojih pravih godina, počeo bih planirati
godinama prije. Ali možda je bolje što sam čekao jer se pojavio savršen prosac.
- Savršen što?
Njezin šok i zaprepaštenje nisu bili ograničeni samo na ton - ne, vidjeli su joj se na
cijelom tijelu, od ratoborna stava do šaka čvrsto stisnutih uz bokove i mračna
bijesa koji joj je gorio u očima.
- Upravnikov sin, Farquhar, zatražio je tvoju ruku; dao sam mu svoje
dopuštenje.
Ona zakorači unatrag i lice joj problijedi. Od pogleda potpune izdaje poželio je da
se vrate šok i zaprepaštenje.
Dugo je nastavila zuriti u njega. Nije bilo lako, ali suzdržao se da se ne okrene ili
počne meškoljiti. Nije znao zašto se taj maleni pothvat činio kao velika pobjeda.
- Dakle, sve si dogovorio?
Tupa bezizražajnost u njezinu tonu pretvorila je poriv da se meškolji u poriv da se
zgrči. Dovraga, znao je da joj se neće svidjeti. Ali nije očekivao da će se osjećati
poput čudovišta - usto izdajničkog.
Prstima je prošao kroz kosu. Kriste, nadao se da će upravo to uspjeti izbjeći. Sve to
čini za njezino dobro. Možda to ne vidi sada, ali vidjet će.
- Rekao sam Farquharu da može obznaniti vaše zaruke nakon gozbe za
Silvestrovo ako pristaneš.
Obavijestio ju je o položaju koji Farquhara čeka u dvorcu Ballock i budućim
planovima kad postane upravitelj. Bezizražajno je slušala dok je njegovo ushićeno
mladićevo predstavljanje poprimilo karakteristike seljaka koji na tržnici
predstavlja svog dragocjenog bika.
- Ako pristanem? - ponovi. - Hoćeš reći da imam pravo glasa? Vrlo si obziran.
Nije se trudila sakriti sarkazam; davao je hladnu oštrinu njezinu glasu poput
ledenih šiljaka. - Naravno da imaš pravo glasa, dovraga. Želim da budeš sretna.
Te velike smeđe oči pogledale su ga kao da je poludio - točno kako se i osjeća zbog
nje. - A ipak si sve dogovorio i nisi me ni obavijestio što namjeravaš.
Pretpostavljam da su tomu služili svi oni glasnici.
Kimne glavom u znak potvrde. - Na gozbi će biti drugih muškaraca. Ako postoji
netko drugi za koga bi se radije udala...
- Ne postoji nitko - reče ravnodušno. - Kao što sam ti rekla, nemam se želju
udati ni za koga drugoga, ali očito moje želje - moji osjećaji - tebi ne znače ništa.
Jesi li to planirao otkad si se vratio? - Sigurno je vraški loše prikrivao osjećaj
krivnje jer je rekla: - Naravno da jesi. Koliko si samo nestrpljivo čekao priliku da
me se riješiš.
Tiho opsuje. - Dovraga, Cate. To nije istina.
- Nije li? Primio si me, ali nikad nisi želio odgovornost. Znala sam to, ali
mislila sam... Mislila sam... - Glas joj utihne. - Mislila sam da mi je ovo dom, ali ti si
samo čekao da ostarim dovoljno da me udaš za nekoga.
Počelo ga je peći u prsima od načina na koji ga je gledala, ali nije mogao skrenuti
pogled. Skoro ju je zagrlio. Skoro. Ali bojao se što bi se moglo dogoditi ako je
ponovno dotakne. Kako lako ugoda može postati nešto drugo.
- To jest tvoj dom - reče nježno. Samo joj ne može pružiti obitelj kojom želi
zamijeniti izgubljenu. - Ali sad kad mi je majka umrla, a ti i John ostali sami... Ne
bi bilo u redu da ostaneš ovdje.
Na trenutak je mislio kako bi ga mogla ošamariti. - Kako se usuđuješ insinuirati...
Rekla sam ti da mi je John poput brata.
- Ali on ti nije brat i ostali će ljudi to početi shvaćati. - Naročito ako je John
cijelo vrijeme nastavi gledati kao da bi je mogao poljubiti.
- Morala si znati da ne možeš ovdje ostati zauvijek. Zar se ne želiš udati i imati
obitelj?
- A ti?
Sad se on ukočio. - Ne radi se o meni.
- Zašto ne? Udat ću se kad se ti oženiš.
- To ne funkcionira tako, Cate, i ti to znaš. Ja si mogu priuštiti da čekam; ti ne
možeš.

- Hoćeš li me onda natjerati? - Oči su joj previše blistale i caklile se. Bože, molim
te, nemoj plakati. Ne zna što će učiniti ako zaplače. - Zar me se toliko želiš riješiti?
Znače li ti moji osjećaji toliko malo?
- Naravno da ne.
- Ako si me namjeravao udati za nekoga, zašto si me poljubio?
Zato što je prokleta budala. - Izgledala si toliko uzrujano. -
Bespomoćno slegne ramenima ne mogavši joj dati objašnjenje. - Rekao sam ti da to
ništa nije značilo.
Sažalijevao me. Zato me poljubio.
Cate se željela srušiti i ranjeno sklupčati te se isplakati poput bebe. Ali ponos joj
nije dopuštao.
Nije znala što je gore: otkriće da je se muškarac kojem je dala srce pokušava riješiti
otkad je stigao ili to što ju je poljubio jer ju je sažalijevao. Oboje je grozno. Oboje se
činilo kao izdaja.
- Meni je nešto značilo - reče tiho.
Izgledao je tako izmučeno, ali to je nije nimalo smirilo. - Žao mi je, Cate. Zaista.
Nikad te nisam želio povrijediti.
- Ali ne voliš me, nemaš me namjeru oženiti i želiš da se udam za muškarca
kojeg jedva znam samo kako se ne bi morao brinuti o meni? Razumijem.
Ali nije. Kako je to mogao planirati i ne reći joj ništa? John je sigurno znao za
Gregorove planove za zaruke - na to ju je pokušavao upozoriti. Ona je takva
budala.

Oh, Bože, djeca. Što s njima? Trebaju je, a ona će ih iznevjeriti.

- Cate...
On ispruži ruku, ali ona zakorači unatrag i izbjegne njegov dodir. Ispravila se kad
se povrijeđenost počela pretvarati u ljutnju. - Ne moraš ništa objašnjavati. Ja sam
kriva jer sam se zaljubila u krivog muškarca. Naravno da me ne želiš oženiti. Ti si
najzgodniji muškarac u Škotskoj i možeš birati mladu. Mogao bi imati kraljevstvo.
Ja sam kopile. - Vidjevši njegov šok, doda: - Da, kopile, pogreška nekog plemića.
Kirkpatrick mi je bio očuh.
Očito je ostao zaprepašten. - Zašto mi nisi rekla istinu?
- Jer mi je bilo dosta sramiti se "plemenitog" oca koji me napustio kad sam
imala pet godina.
- Tko je on?
- U čemu je razlika? Za mene je mrtav. Mrtav. Bila kopile ili siroče, nudim malo
toga da me se preporuči i mnogo da me se ne preporuči. Iznenađena sam što si
uopće uspio pronaći nekoga tko će me oženiti.
Oči su mu opasno bljesnule. Sad je ljut. Dobro. Ako čovjek poznat po lomljenju
srca uspije osjetiti desetinu emocija koje ona sada osjeća, bit će dovoljno.
- Ako želiš znati, postoje brojni muškarci koji su te voljni oženiti.
Nije zvučao sretno zbog toga - ionako mu nije vjerovala. - Ali ne i jedini koji je
bitan. Bi li bilo tako grozno dopustiti si da me voliš, Gregore?
Izgledao je izmučeno - neugodno - kao da bi se radije nalazio bilo gdje osim ovdje
razgovarajući o tome. - Trenutno nemam želju oženiti nikoga. Ali da imam, to
zasigurno ne bi bilo zbog "kraljevstva" ili zbog žene koja se želi udati za
"najzgodnijeg muškarca u Škotskoj". Ako to ne znaš, onda me uopće ne poznaješ.
Je li lud? - Ne poznajem te? Znam da voliš slabo pečenu govedinu, svinjetinu
blago ružičastu, ne previše slatke umake i tvrdo povrće. Znam da više voliš šljive
nego kruške i naranče nego jabuke. Znam da voliš sirove kamenice i ikru lososa
namazanu na hrskav kruh - što je, usput, odvratno. Znam da po prvom gutljaju
možeš raspoznati odakle je vino i da bi radije umro od žeđi nego pio slatki
wernage9 koji je voljela tvoja majka. Znam da piješ više kad si nesretan, što se,
pretpostavljam, u zadnje vrijeme događa često.
Iskoristivši njegov šok, nastavi. - Znam da mrziš prihvaćati bilo što osim ako si to
zaradio. Znam da ti je otac bio magarac i uvjerio te kako od tebe nikad neće biti
ništa, ali pokazao si mu da je bio u krivu. Znam da misliš da moraš biti savršen,
ali da nikad nećeš biti. Znam da je čovjek koji je najbolji strijelac u Škotskoj i koji
se godinama odano bori uz Roberta Brucea - čak i tijekom najgoreg vremena

9 Vrsta kvalitetnog slatkog bijelog vina.

159
njegove vladavine - nije neodgovoran nego je čovjek na kojeg se može računati.
Znam da ne voliš biti zaštitnik, ali jesi. Znam da dopuštaš Johnu da obavlja tvoju
poglavarsku dužnost jer misliš da je ne zaslužuješ. Znam da ti neprijatelji koje
ubiješ u borbi nešto znače i zato se hrpa kamenja na očevu grobu i novac u
košarici za milostinju oca Rolanda povećavaju svaki put kad se vratiš kući.
Duboko udahne. - Znam da misliš kako ti je bolje samu i ne želiš mariti za mene,
ali da ti je stalo. Znam da sam jedina žena s kojom zaista razgovaraš, a to nešto
znači. Znam da nisi taknuo Lizzie kad sam je poslala u ostavu po vino s tobom,
iako si mogao. Znam da si spavao s brojnim ženama, ali jedina za koju si zaista
mario te povrijedila. Znam da misliš da ćeš me povrijediti, ali kad bi me volio, bio
bi odan i iskren do smrti - jednako kao i ja tebi.
Pogledi im se sretnu i izazvala ga je da je zaustavi. - Znam da te činjenica da te
smatraju samo još jednim trofejom muči više nego što pokazuješ, ali misliš da
nitko ne može vidjeti povrijeđenog čovjeka ispod savršena lica. Možda si u pravu,
ali nikad nećeš znati zato što ne želiš riskirati i vjerovati osjećajima. Zato što znam
da i ti to osjećaš, Gregore. Jednako kao što znam da ćeš jednoga dana požaliti što
si me prepustio drugom čovjeku, ali tad će biti prekasno i moći ćeš kriviti samo
sebe.
Samo je zurio u nju. - Isuse, Cate, ja...
Nije znao što bi rekao. To je bilo jasno. Odjednom je oluja emocija isparila iz nje.
Ostao je samo osjećaj uzaludnosti i beznađa - i možda potreba da uzvrati udarac. -
Udaj me za koga želiš, Gregore - nije mi bitno. Nijedan od njih nije ti. Ali kad
večeras budeš ležao u mraku pokušavajući zaspati dok ti tijelo žudi za mojim kao
što moje žudi za tvojim, razmisli o ovome: idući muškarac pod kojeg ću leći
možda će mi biti muž i, za razliku od tebe, on se neće maknuti.
Puls mu poskoči ispod čeljusti i usta mu se stisnu u čvrstu, bijelu crtu. Mislila je
da bi mogao krenuti prema njoj, ali ruke su mu ukočeno ostale uz bokove.
- Naravno da možeš dokazati da ti ništa ne značim i pronaći olakšanje na drugi
način, ali mislim da to nećeš učiniti. Mislim da želiš mene i nikoga drugog. Ali
slobodno mi dokaži da sam u krivu... ako možeš.
Cate nije imala pojma gdje je pronašla snagu da ga tako izazove, ali nije se
namjeravala povući iako je znala što riskira. Ima mnogo toga za izgubiti. Vjera će
joj sada biti nagrađena ili uništena - prije nego što je uda za drugog muškarca.
Osjećajući se više izudarano i izmoreno nego ikad nakon treninga, Cate se okrene
na peti i krene.
Nije se okretala.

Isuse. Bila je to jedina koherentna misao koja mu je pala na pamet pa ju je ponovio:

Isuse.
Gregor nije znao koliko je dugo stajao tamo nakon što je otišla. Opet je to učinila:
okrenula ga je naglavačke, iznutra prema van i oko sebe. Osjećao se kao da ga je
usisala oluja u kojoj se neko vrijeme okretao prije nego što ga je ispljunula na tlo
poput broda razbijena o kamenje. Broda koji je uspješno plovio - savršeno
uspješno - dok nije naletio na neočekivanu oluju.
Cate.

Ona me voli. Nakon što je čuo litaniju o svojoj naravi - dobro i loše - kako u to
može sumnjati? To nije djevojačka zaljubljenost ili trenutna zaluđenost njegovim
licem; zaista ga poznaje.
Dovraga, poznaje ga bolje od njega sama. I nije znao što misliti osim da mu se to
ne sviđa. Zbunjivalo ga je. Ne, ona ga je zbunjivala.
Kako uopće zna toliko o njemu? Njegova joj je majka nesumnjivo rekla neke
stvari, neke je sigurno sama opazila, a nešto je pretpostavila. - Mislim da želiš mene
i nijednu drugu. - To je vraški sigurna pretpostavka... nije li?

- Dokaži mi da sam u krivu... ako možeš. - Trebao bi. Bog zna da bi trebao. Ali ne
može je toliko povrijediti samo da bi nešto dokazao.
Dovoljno ju je povrijedio sa svojim prokletim planom. Planom koji se činio
savršenim prije nego što je došao kući, ali sad nije izgledao tako savršeno. Nije
očekivao da će je željeti. Nije očekivao da neće moći držati ruke podalje od nje.
Nije očekivao njezin odgovor i zasigurno nije očekivao val osjećaja koji se može
nazvati jedino ljubomorom na pomisao kako je s drugim muškarcem.
- Idući muškarac pod kojeg ću leći možda će mi biti muž. - Ponovno opsuje.
Nije očekivao ni osjećaj krivnje jer je šalje od kuće. Jer toliko je se željno želi riješiti.
Mislio je da je se želi riješiti, ali kad je to tako grubo rekla, dovraga, nije mu se
svidjelo kako zvuči.
Nije želio riješiti je se. Ali koji drugi izbor ima? Ne može je oženiti.
Ili može? Može li biti muškarac kojim ga smatra? Muškarac kojeg zaslužuje?
Ah, dovraga, što mu to radi? Žena vraški sigurno nije način da razbistri glavu.
Pokupivši nož sa zemlje i spremivši ga ispod remena, Gregor pređe vježbalište i
krene prema kuhinji. Topla će mu kupka raščistiti misli. A ako to ne upali,
zaboravit će nakon velikog gutljaja piva. - Znam da piješviše kad si nesretan...
Kriste, mora to zaustaviti.
Prolazio je pokraj staja kad mu je mršava, smrknuta figura iskočila na put.
Prepoznavši nitkova, Gregorova se usna iskrivi s nenaklonošću. Nenaklonošću
kojom je nitkov jednako uzvratio - uz prijeteći pogled.
- Što si joj učinio?
Po načinu na koji je Pip stiskao malene šake Gregor je shvatio da momak zapravo
razmišlja da ih upotrijebi. U nekom drugom trenutku to bi ga možda i zabavilo,
ali u trenutnom stanju nije bio raspoložen za nepravdu koju je uočilo lukavo
derište koje je iskoristilo Cateino preveliko srce. Momak nije napušten.
Prema informacijama koje je otkrio Gregorov senešal, Pip je majci slao novac -
vjerojatno otkad je stigao.
- Učinio komu? - Gregor upita. - Reci što želiš, Phillipe - imam posla.
Mržnja na dečkovu licu izvrnula se u čisti bijes. - Što si učinio Cate? Zašto si je
rasplakao?

Ah, dovraga. Osjećao se kao da ga je netko udario čekićem po prsima kao da su

nakovanj. - Cate je plakala?
- Ubit ću te ako si je povrijedio!
Gregora je zaprepastio otrov i intenzitet prijetnje. Nije sumnjao kako je to dečko
mislio. - Zaboravi na to, Pip. Ne tiče te se. To je između Cate i mene.
- Zašto si uopće ovdje? Nitko te ne treba. Želio bih da jednostavno odeš i nikad
se ne vratiš. Sve je bilo u redu prije nego što si došao.
Dječakove su riječi iznenađujuće zaboljele, možda udarajući bliže ranjivoj točki
nego što je želio. Gregorova narav zaiskri. - Je li bilo dobro zato što nije bilo
nikoga tko će preispitati tvoju priču? Dobro da možeš varati i iskorištavati ženu
koja je prema tebi bila puno ljubaznija nego što zaslužuješ? Ili dobro da možeš
nastaviti slati novac majci za koju tvrdiš da te napustila?
Dječakovo je lice toliko problijedjelo da se činilo kako mu je sva krv nestala iz
tijela. - Čekaj, ne razumiješ!
- To sigurno.
Strah je zamijenio mržnju. Mladićeva gruba hrabrost u sekundi je nestala. U očima
mu se gotovo mogao vidjeti strah. - Molim te, ne možeš me otjerati!
Otjerati ga - to je bilo upravo ono što bi Gregor trebao učiniti. I bi, ali nije bio
otporan na dječakovu molbu koliko je želio biti.
Međutim prije nego što ga je stigao ispitati više, Gregor se morao obraniti od još
jednog napada. Ovaj put od lajave lopte čvrste dlake koja je izletjela iz staje i
ponovno se zakačila za Gregorov gležanj.
- Dragi Bože! - Posegne i zgrabi štene za šiju - pazeći pritom na iznenađujuće
oštre male zube kojima ga je pokušalo ugristi za ruku - i podigne prema licu. -
Tišina.
Oštra je naredba preplašila štene koje je tiho i jadno zacviljelo prije nego što je
potpuno ušutjelo - blaženo ušutjelo. Nakon toga nastavilo je zuriti u Gregora
velikim očima i pogledom koji se mogao opisati samo kao pseći.
Kriste, ne još jedno siroče na njegovoj savjesti.
Ispruživši stvorenje prema Pipu, ispusti ga u njegove raširene ruke. - Skloni mi
malog štakora s puta, Pip, ili ga se riješi.
- Zašto nisam iznenađen što ne voliš pse?
- Volim pse. Pronađi mi jednog - ili bar nekog od kojeg mi ne pucaju bubnjići
dok laje ili koji mi ne pokušava zariti zube u gležnjeve.
Dječak zaštitnički obgrli štene u naručju. Ako pokušava učiniti da se Gregor osjeća
poput nasilnika, vraški mu polazi za rukom.
- Neobično je kako voli sve druge - reče Pip. - Ali kažu da psi dobro
procjenjuju narav.
Jednako kao i Cate nedugo prije, dječak se okrene na peti i ostavi ga da stoji sam. I
kao prije, Gregor je ostavljen s izričitim osjećajem da je u sukobu izvukao deblji
kraj.
Dovraga, mora se vratiti na ratište. Tamo je barem dobar u nečemu. Ili je nekad
bio dobar u nečemu. Ali što ako...
Odbio je razmišljati o tome. Sve je u redu s njim. Samo se mora vratiti na pravi
put. Raščistiti misli.
Dovraga, možda je jednostavno treba oženiti da bi prestao toliko razmišljati o njoj.
Odmahne glavom. Kriste, ne gubi oštrinu; gubi prokleti razum!
TRINAEST

C ate je definitivno pobijedila. Gregor je bacio zgužvane plahte s a sebe i iskočio

iz kreveta po peti ili šesti put - prestao je brojati - i šetao po sobi poput lava u
kavezu. Kavezu vlastita uma.
Šetanje mu je pomagalo da utiša nemir, ali samo privremeno. U trenutku kad bi se
popeo natrag u krevet, stavio glavu na jastuk i zatvorio oči, slike bi ponovno
iskočile. Mučenički oštre slike Cate u krevetu s upravnikovim sinom na njoj. Dok
je ljubi. Dodiruje. Ne miče se. Polako joj podiže rub lanene potkošulje i rukom klizi
po golom bedru...
Gregor opsuje i šakom udari prozorsku dasku sa strane dovoljnom silinom da se
staklo zatrese. Pognuo je glavu i naslonio je na žaluzine zatvorivši oči i želeći da
izluđujuće slike nestanu.
Puls mu se polako vratio u normalu i divlje se ludilo ohladilo tjerajući toplinu van
iz krvi i kože. Podigne glavu, duboko udahne i osvrne se po mračnoj prostoriji
dok je blagi sjaj treseta pružao dovoljno svjetla da se može snaći. Pogled mu u
trenutku stane na vrču viskija na stoliću pokraj kreveta, kao već mnogo puta
večeras. - Znam da piješ više kad si nesretan.
Nije pio previše, dovraga. Uvijek je bio pod kontrolom i nikad nije pio toliko da se
napije. Ali broj puta koji se u posljednjoj godini probudio s osjećajem kao da mu
se glava raspada govorio mu je kako nije u potpunosti u krivu.
Kriste, sad ne može ni popiti viski prije spavanja, a da joj ne čuje glas. Zapravo je
želio popiti viski da joj ne čuje glas. Da zamuti mučne slike i malo se uspije
odmoriti.
Možda je ipak trebao otići u pivnicu.
Koga, dovraga, zavarava? Ne želi otići u pivnicu i pronaći djevojku koju će
odvesti u krevet. - Mislim da želiš mene i nikoga drugog. - Bila je u pravu, dovraga.
Bog zna da vjerojatno ne bi potrajalo.
Suđeno mu je da ga u nekom trenutku privuče neka druga žena. Može ih dosta
birati; jedna će mu s vremenom zapeti za oko.
Ali što ako ostatak života bude želio samo Cate?
Je li to uopće moguće?
Mora se samo prisjetiti oženjene braće kako bi znao da jest. MacLean je iznimka
jer se udaljio od žene otkad je počeo rat, ali svaki drugi član Čuvara odan je svojoj
ženi. Čak i Pljačkaš i Sokol, a njima se pod noge bacao gotovo jednak broj žena
kao njemu.
Naravno, oni su "zaljubljeni" u svoje žene, a Gregor nije bio siguran je li uopće
sposoban osjećati to. Mario je za Isobel - i vraški je žudio za njom - ali nakićene
romantične priče o kojima su pisali bardovi ili moćni osjećaj da je pronašao jedinu
ženu za sebe i da će za nju učiniti bilo što, uključujući i umrijeti, kako su se osjećali
njegovi prijatelji? Nikad to nije osjetio.
Umro bi za Cate.
Glas u glavi zbunjivao ga je. Ali to je drugačije, zar ne? Ona je njegova
odgovornost, njegova obitelj - trebao bi se tako osjećati.
Ona je njegova obitelj.

Ah, dovraga. Srce mu u prsima potone poput kamena. Ona mu je obitelj, a on je se

pokušava riješiti s jednakim razumijevanjem i brigom koje bi imao za mačku
lutalicu - ili psa, pomisli sjetivši se vlastitih riječi Pipu prije. Još gore,
pretpostavljao je kako je nenamjerno pogodio osjetljivu točku s obzirom na oca
koji ju je napustio.
Otac za kojeg nije znao. Iznenadio se - i nemalo naljutio - kad je saznao da je
lagala, ali možda nije trebao. Oduvijek je osjećao da nešto nije u redu kad bi se
spomenulo prezime Kirkpatrick. Sad razumije zašto. Ne sviđa mu se što mu je
lagala, ali ne može je kriviti jer je pokušala izbrisati "mrlju" vlastita rođenja kad joj
se pružila prilika. Iako nije mario za takve stvari, to je tada trebao znati.
Zapravo, više se osjećao uvrijeđeno zbog nje. Kakav to muškarac može tako
napustiti vlastito dijete? Nije ni čudo da ga mrzi. Gregor bi vlastitim rukama ubio
kopile da može. Vjerojatno je mislila da pokušava postupiti isto pokušavajući je se
riješiti - otići od nje baš kao što je učinilo i kopile od njezina oca.
166
Knjige.Club
Hotimice dođe do kreveta i prisili se da legne.
Cate mu nije samo obitelj i znao je to. Ono što osjeća prema njoj drugačije je.
Zbunjujuće, frustrirajuće i možda izluđujuće, ali drugačije. Ne zna što to znači, ali
pretpostavlja da će je zaista morati oženiti ako ikad ponovno želi mirnu i snenu
noć.
Prvi put te večeri zatvorio je oči i slike se nisu vratile. Možda bi uspio zaspati da
od vrištanja nije skočio iz kreveta.
- Stani! - pokušala je viknuti. - Makni mi se s majke!
Ali vojnik je nastavio nasrtati pomičući se između nogu njezine majke odjeven u
oklop. Okrene se smrknuta, otmjena lica, koje bi trebalo biti lijepo, izvrnuta u
ružan, podrugljiv osmijeh kojim ju je izazivao da ga pokuša zaustaviti.
Neprestano ga je udarala motikom, ali samo se jače smijao. Manijakalni zvuk
odzvanjao joj je u ušima miješajući se s majčinim vriskovima.
Neka prestane! Molim te, neka prestane!
Zgrabe je snažne ruke, a ona se pokuša iskobeljati. - Ne! - vrisne. - Moram joj
pomoći!
- Cate! - duboki glas probio se kroz tamu. Tresla se. Ne, netko ju je tresao. -
Probudi se, mila. Moraš se probuditi. To je samo san.
Ona otvori oči. Gregorovo lice zurilo je u nju iz sjene. Sjedila je na krevetu u
njegovu naručju. On ju je držao, a ne vojnici.
Nagnula se prema njemu sklupčavši mu se na prsima i sklonivši se iza zaštitničke
snage naručja oko sebe, dopustivši da je utješi. Tiho je šaptao umirujuće riječi na
njezino uho dok ju je nježno njihao da otjera jecaje. Zrak joj se postupno vratio u
pluća i uspaničeni puls počeo je usporavati.
Bio je to samo strašan san, povratak jedne od noćnih mora koje su je godinama
progonile nakon tog strašnog dana. Postojale su različite verzije, uključujući i onu
koju je upravo sanjala u kojoj joj je vojnik silovao majku, a ona ga je neprestano
udarala, ali on nikad ne bi umro. U drugom bi se Cate nalazila u bunaru umirući
od gladi i žeđi. Sve veselje i olakšanje koje bi osjetila kad bi začula glasove
spasilaca pretvorilo bi se u užas kad je odozgo ne bi pogledao Gregor, nego
vojnik. Najgora je noćna mora bila ona koja se zapravo dogodila,
167
Knjige.Club
usporeno ponavljanje onih odvratnih sekundi majčine smrti u glavi do najsitnijih
detalja.
Mislila je da se zauvijek riješila noćnih mora, ali dovoljno je bilo da danas vidi
onog čovjeka da se sve vrate. Duboko u sebi znala je da neće nestati dok vojnik ne
plati za ono što je učinio.
Iznenada se ljuta na sebe zbog slabosti makne sa zida Gregorovih prsa - golih prsa,
kako je upravo primijetila - brišući oči rukavom lanene potkošulje. - Žao mi je. Ne
znam što me spopalo.
On je pusti. - Imala si noćnu moru.
Pogled joj poleti prema otvorenim vratima. Posramljenost joj se udeseterostručila.
Činilo se da pola kućanstva stoji na malom ulazu u prostoriju. Obasjana bakljom
postavljenom izvan odaje, mogla je vidjeti zabrinuta lica Ete, Lizzie, Pipa i dvojice
Gregorovih čuvara, Bryana i Cormaca.
- U redu je - Gregor reče. - Vratite se u sobe. Ja ću se pobrinuti za
nju.

Ja ću se pobrinuti za nju. Iako je znala da to ne znači ništa, srce joj je svejedno oštro
poskočilo.
Svjetlo se stišalo kad se gomila razišla. Gregor ustane da zapali svijeću na
žeravnik, uzevši vremena da u vatru baci još jednu kocku treseta. Zatvori vrata
prije nego što se vratio i sjeo kraj nje na krevet.
Odjednom samosvjesna, osjeti da joj se obrazi rumene pod njegovim mirnim
pogledom. Činilo se da je temperatura u prostoriji od ledene zime skočila do srca
ljeta u nekoliko sekundi. Bilo joj je vruće i znala je da razlog tomu nije treset; to je
zbog intimnosti jer se nalazi sama s njim u malenoj spavaćoj sobi. Naravno da joj
nisu pomagala široka, mišićava prsa koja su blistala obasjana plamenom svijeće i
ispunjavala svaki centimetar njezina vidnog polja.
Dragi Bože, kako se uspio tako razviti? Činilo se da na muškarcu ne postoji ni
trunka sala viška. Mogla mu je prebrojati mišiće na trbuhu, pobogu.
Zaista je bio veličanstven.
Ali nije mario za nju. Prisjetivši se što se dogodilo prije - i plana da je se riješi -
napući usne i nasilu skrene pogled s izloženih mišića koji izazivaju vrućicu.
- Dobro sam - reče žustro. - Žao mi je što sam te probudila. Sad se možeš
vratiti u krevet.
Kažiprstom i palcem uhvati je za bradu podigavši joj pogled prema svom. - Ne
idem nikamo. Još se uvijek treseš. - Shvatila je da govori istinu. - Kriste, ja se još
tresem. Vraški si me uplašila. Zvučala si kao da si u agoniji. - Bila je. Agoniji
nemogućnosti da pomogne majci koju joj siluju i ubijaju pred očima. - Vojnik? -
upita.
Ona kimne glavom.
- Želiš li razgovarati o tome?
Zurila je u te predivne zelene oči osjetivši kako joj srce natiče, a zatim odmahnula
glavom. Vojnik je posljednja stvar o kojoj želi razgovarati. Ne kad je Gregor tako
drži. To joj je možda zadnja prilika koju će imati.
Činilo se kako se zrak u sobi promijenio. Postao je oštriji i ispunio se neobičnim
zujanjem Pogled mu se smrknuo, a glas produbio kad je progovorio. - Što želiš,
mila? Reci mi kako ti mogu pomoći.

Mila. Srce joj zatutnji. Bio je to drugi put da ju je tako nazvao. Nikad joj nije tepao -
nikad. Znači li to nešto? Je li nježnost u njegovim očima varka svijeće ili može
vjerovati onomu što vidi?
Samo je jedan način da sazna. Rekla mu je istinu. - Želim da me držiš u naručju i
poljubiš me. Želim da mi pomogneš da zaboravim.
Gregor se ukoči proklinjući se jer je prokleta budala. Što je, dovraga, očekivao?
Znao je bolje nego da postavi pitanje na koje ne želi čuti odgovor. Ali nalazila mu
se u naručju - praktički mu je sjedila u krilu - s velikim, tamnim očima
razrogačenim i blistavim od suza, još uvijek blijeda i zaprepaštena lica od mučnih
sjećanja iz noćne more i izgledala je ranjivo kako nije dugo vremena, a on se nikad
u životu nije osjećao tako prokleto bespomoćno. Učinio bi bilo što da joj pomogne.
Bilo što da joj otjera ta sjećanja iz glave i dopusti joj da zaboravi. Zbog toga je
postavio svoje glupo pitanje.
Dragi Bože, nema pojma što traži. Poljubi me. Pomozi mi da zaboravim. Kao da je to
tako lako kad mu je puls poskakivao od sama pogleda na nju, a krv mu je ključala
poput lave u vulkanu. Želio joj je dati puno više od poljupca. Vraški više. I nije si
vjerovao da će se suzdržati ako je dotakne. On, čovjek koji nikad nije gubio
kontrolu i uvijek je točno znao što radi u spavaćoj sobi, shvatio je da gleda u ženu
koja ga može slomiti.
Svaki mu je nagon u tijelu stajao na rubu vičući Upozorenje!, govoreći mu da je
dovoljno loše što ju je poljubio usred bijela dana; bio bi lud da to učini u mračnoj
prostoriji dok su sami i oboje jedva odjeveni.
Ali treba ga, dovraga. Kako je može odbiti?
Lako. Ali ne želi. Bog zna da i on mora zaboraviti. Sjećanje na njezin vrisak bilo je
previše svježe. Krv mu se sledila u žilama. Koža mu se nakostriješila od hladne
panike. Mislio je da ju je netko povrijedio i ostao je oslabljen, potpuno gol, bez
uobičajene obrane.
Da, to je jedino objašnjenje za činjenicu da je tako lako podlegao pred pozivom
sirene. Da je tako voljno usnama dotaknuo njezine iako je znao koliko će teško biti
povući se.
Može on to, govorio si je. Samo jedan poljubac da zaboravi...
Ali on je taj koji je zaboravio svaku prokletu stvar u glavi u trenutku kad je ustima
dotaknuo njezina. Osjetila su mu eksplodirala. Želio je samo uroniti u nju i nikad
je ne pustiti.
Kako je moguće da išta može biti tako dobro? Usne su joj bile jednako slatke i
meke kako ih je i pamtio. Tako popustljive i... otvorene.
Ah, dovraga, prije nego što se stigao zaustaviti, jezik mu je opet bio u njezinim
ustima i da, dugi, duboki pokreti podsjetili su ga na vođenje ljubavi. Mnogo
vođenja ljubavi. Vođenje ljubavi dok im se udovi ne uznoje i zapletu u plahte.
Morao ju je samo poleći, odvezati hlače koje je navukao, podići joj potkošulju i
mogao je biti u njoj. Duboko u njoj. Nabijati se unutra istim bezumnim ritmom
kojim mu se kretao jezik. Bio je krut poput koplja od same pomisli na to.
Tako je slatka, tako nevjerojatno zgodna...
Stisnuo joj je ruku na leđima privukavši je bliže. Osjetio je vrhove njezinih
bradavica na prstima i jedva kontrolirani poljubac samo je tako nestao, a
zamijenila ga je gladna, vrtoglava oluja požude koja je proždrla njegove dobre
namjere i ispljunula ih poput gomilu sranja, što i jesu.
Kad je u pitanju Cate, ne postoji nešto kao "samo poljubac". Želio ju je onako kako
nikad nije želio drugu ženu, intenzitetom koji je polomio čelične uzde njegove
samokontrole kao da su tanke, lomljive niti konca. Nije to razumio, nije baš ni
želio ispitivati - jednostavno je bilo tako.
Prstima je prolazio kroz svilenu kosu držeći je za potiljak i harajući joj po ustima
svom puninom. Odgovorila mu je tihim stenjanjem i postojanim pritiskom prsa,
koji mu je u trenutku poslao signal ravno do jaja i trznuo ga - snažno -
životinjskom žurnošću koja nije željela slušati razum, ili čast, ili bilo koji drugi
izgovor da taj poljubac ne privede prirodnom zaključku.
Nije mu olakšavala da postupi ispravno. Cate mu je uzvraćala poljubac jednako
strasno kako se i on osjećao neprestano uspuhano tiho stenjući, što ga je
izluđivalo. Ni njezine ruke uopće nisu pomagale. Obgrlila ga je oko vrata kad ju je
poljubio, ali sad su mu kliznule na ramena i stiskale ga kao da ga nikad neće
pustiti, a prsti su se zarili u mišiće intenzitetom i žarom koji su mu točno govorili
koliko joj se sviđa ono što joj radi. Jako. Toliko da je znao da bi svršila nakon samo
nekoliko pokreta.
Zastenjao je znajući da ne bi trebao razmišljati o tome. Trebao bi razmišljati o
tome kako će stati.
Ali kako bi se, dovraga, trebao oduprijeti toj toploj koži mekoj kao bebinoj, koja je
mirisala poput divljeg cvijeća, usnama mekim i slasnim poput toplog meda i kosi
- dopustio je da mu se razlije po rukama - kosi koja mu je klizila među prstima
poput svile?
A bilo je tu i napeto, malo tijelo koje mu se privilo uz prsa, čvrsti brežuljci njezinih
grudi čiji su se kruti, ružičasti vrhovi zarili u njega, što mu je pružilo samo
zadirkujući nagovještaj osjećaja njezina golog tijela pod njim. Ali to nije bilo
dovoljno. Želio ju je cijelu osjetiti na sebi. Želio ju je pod sobom. Na sebi. Na
rukama i koljenima ispred njega. Bilo kako i svakako.
Činilo se da bi bilo tako prokleto lako gurnuti je natrag na krevet i omogućiti si
sav kontakt - goli kontakt - za kojim je žudio.
Koža na koži. Želio joj je vidjeti snažno, vitko tijelo ispruženo pod sobom kao
pladanj kojim će se gostiti. Želio je sisati sićušne bradavice koje su mu strugale o
prsa, jezikom iscrtati put niz mršavi trbuh i okusiti osjetljivo mjesto među
njezinim nogama.
Bože, to je zaista želio učiniti. Osjetiti snažne grčeve pod ustima... Okusiti njezino
zadovoljstvo...
Zastenjao je dublje u njezinim ustima dok su mu u glavu navirale erotske slike od
kojih mu se kurac digao čvrsto uz trbuh.
Tijelo je pritisnuo prema naprijed prisilivši je da legne kad je požuda postala
prejaka da bi je podnio. Osjećao se kao da ga pritišće uteg. Dodirni je. Uzmi je.
Učini je svojom. Odzvanjalo mu je kroz krv, dopiralo do svakog živčanog završetka
i naizgled preuzelo kontrolu nad svakom kosti u njegovu tijelu.
Sad je disao užurbano, srce mu je udaralo u prsima i ušima, koža mu je bila vrela i
previše prokleto zategnuta dok je požuda odzvanjala kroz svaki mišić i žilu u
njegovu tijelu. Praktički se nalazila ispod njega, ispružena tijela. Želio ju je tako
snažno da mu je tijelo drhtalo.
Sve se to činilo tako ispravnim. Međutim negdje u najdubljem kutku njegova
mozga vođena požudom znao je da nije.
U životu je uzeo nevinost samo jednoj ženi i za tim je žalio od onda. Tada je bio
sedamnaestogodišnji, napaljeni mladić čiji je bijedan pokušaj da bude častan
vješto riješen pomoću nekoliko tihih molbi i nježnih, ljubavnih riječi. Sad je
iskusan muškarac koji zna bolje - i zna kako se stvari trebaju odvijati. Cate
zaslužuje vjenčanje, muža i bračnu postelju. Ne divlji, bludni seks u ranjivu
trenutku. Trebao bi je tješiti, a ne zavoditi.
Promrmlja psovku i makne se. - Moramo stati.
Ona se zatrepće izgledajući napola iskorišteno i željno za drugom polovicom -
nimalo dobar spoj za muškarca koji se pokušava kontrolirati. - Zašto?
- Ovo nije u redu. Tvoja nevinost pripada tvomu mužu.
Kriste, zvuči poput starca ili strogog čuvara - nijedno od toga u ovom trenutku ne
zvuči dobro. I ako se moglo suditi po skršenu pogledu u Cateinim očima, krivo je
shvatila njegov pokušaj da postupi ispravno.
Ipak, možda bi se mogao držati časnih namjera da nije ispružila ruku i gurnula ga
ravno preko ruba.
Tatum &

ČETRNAEST

T voja nevinost pripada tvomu mužu.

Gregor je najbolji strijelac u Škotskoj; nije ju iznenadilo što je strijela pogodila
okrutnom preciznošću.
Cate je mislila da je smiješnu ideju njezinih zaruka ostavio iza sebe. Kako je može
tako ljubiti i još je uvijek namjeravati udati za drugog muškarca?
On je sigurno najtvrdoglaviji i najgluplji čovjek u kršćanskom svijetu! Možda je i
slijep s obzirom na to da ne vidi što je pred njim. Mari za nju - čak je voli, iako je
znala da će pobjeći na najbliže ratište ako mu to kaže. Pokazivao joj je osjećaje u
načinu na koji ju je gledao, načinu na koji ju je držao i, da, načinu na koji ju je
ljubio. Muškarac ne može ljubiti ženu tako nježno i strastveno, a da nije barem
malo zaljubljen u nju. Nije joj bilo važno koliko je dobar u vođenju ljubavi ni
koliko je žena imao u krevetu.
Mora se priznati da ona baš nije stručnjakinja s obzirom na to, ali voljna je kockati
se svojim životom - i nevinošću.
Cate mu neće dopustiti da se makne. Ne ovaj put. Ponestalo joj je strpljenja. Neće
mu dopustiti da je uda za drugog muškarca.
Malo se podigavši, ispruži ruku i prisloni mu dlan ravno na prsa. Ohrabrena
snažnim udarcima njegova srca koje joj je očito poskočilo u susret, pogleda ga
ravno u oči. - Ne. Činilo se kako je trenutno previše zatečen da bi odgovorio.
Znajući da neće potrajati, duboko udahne i učini jednu stvar za koju je nagonski
znala da će daljnju raspravu privesti kraju. Pusti da joj ruka klizne preko toplih,
čvrstih skupina trbušnih mišića do vezice hlača na struku.
On udahne smrknuta i grabežljiva pogleda, promatrajući svaki njezin pokret
poput sokola koji izaziva miša da mu dođe u domet.
Usudila se. Duboko udahnuvši tražeći hrabrost, spusti ruku i omota je oko debele
motke njegove muškosti.
Oh... Bože. Možda je pokušala progutati knedlu, ali zastala joj je u grlu.
Svaki mu se mišić u tijelu napeo - nevjerojatan pothvat za muškarca koji naizgled
nije bio građen ni od čega drugoga. Tiho siktanje koje mu je pobjeglo kroz stisnute
zube skoro ju je uplašilo toliko da ustukne, ali nije. Umjesto toga osjeti neobičan
val nečega što se može nazvati samo moć - ženska moć. Osjećaj da ga drži u ruci
tako snažnog i debelog i iznenađujuće krutog ohrabrio ju je znajući da mu je ona
to učinila.
- Ne - ona ponovi. - Želim te i znam da ti želiš mene. Ne želim da staneš -
želim da završiš s onim što si započeo na vježbalištu. Želim da mi pokažeš strast.
Želim da vodiš ljubav sa mnom. - Pogleda ga u oči koje su naizgled blještale jače
od vatre. - Vodi ljubav sa mnom, Gregore... molim te.
Da ju je netko pitao za savršen odgovor na molbu, nikad ne bi pomislila da bi to
bila oštra psovka koja mu je izletjela iz usta. Ali riječ se nekako uklapala, i to ne
samo zato što je grubo opisivala ono što je od njega tražila. Činilo se kako na neki
način obuhvaća intenzitet emocija koje je držala u sebi, a sad ih je oslobađala.
Činilo se da nekako obuhvaća grubost njegove požude i dubinu požude prema
njoj. I ta jedna prosta riječ nekako je uklonila posljednje tragove pretvaranja i
uljudnosti otkrivši sirovu, primitivnu glad koju više ne može poreći. S tom
jednom riječju čula je njegovu bespomoćnost, predaju i znala da će tu borbu dobiti
ona, bez obzira na to koliko izniman ratnik bio.
Ustaje gotovo namjestio u grimasu, ruke kojima ju je držao postale su čvrste
poput čelika i svaki mu se mišić u tijelu napeo kao jedna od tetiva luka po kojima
je postao poznat. Ipak, bio je toliko nemoguće predivan obasjan svijećom da ju je
steglo u prsima.
- Ne boriš se pošteno, mila. Ne želim te povrijediti i ne znam mogu li ti dati
ono što želiš. - Zadržala je dah kad je zastao. - Ali Bog zna da ću pokušati.
Cate uzdahne s olakšanjem. Nije znala što joj obećava, ali znala je da nešto jest.
Nije joj dao vremena da ga pita jer je ustima prekrio njezina poljupcem koji nije
ostavljao mjesta sumnji u njegove namjere čim je završio.
Nije se namjeravao udvarati i zavoditi je, namjeravao ju je imati i ta je spoznaja
cvjetala u njoj dok joj toplina i sreća nisu ispunile svaki dio tijela.
Privukavši je čvrsto uza se, istraživao joj je usta odvažnim, zahtjevnim pokretima
jezika, od kojih su joj se tijelom mreškali trnci užareno vrele požude i razbijali je u
snažnim valovima. Utapala se u strasti dok ju je povlačila struja topline i pohote.
Ljubio ju je kao da je se nikad neće moći zasititi. Ljubio ju je kao da mu nešto
znači. Ne, kao da mu znači sve. Uzvratila mu je poljubac sve jačim žarom dok se
nije činilo da su se otopili jedno uz drugo, a usta, jezici i tijela postala su im jedno.
Strast ih je obuzela oboje - isto kao i prije, a ipak drugačije. Bilo je jednako
nevjerojatno i jednako moćno, ali ovaj put nitko se nije suzdržavao. Obuzela ju je
toplina i težina, zahtijevajuća i nepopustljiva.
Bila su to ista meka usta, isti okus začina, isti vješti jezik koji ju je ljubio, ali
poljubac je imao intenzitet bez suzdržavanja, koji je u isto vrijeme bio potpuno
dominirajući i neobično oslobađajući. Osjećala se sigurno. Zaštićeno. Voljeno.
Nalazio se na njoj, u njoj, okruživao ju je. Omotao ju je toplinom, pritisnuo
granitnom čvrstoćom vlastita tijela, obuzeo poljupcem, ali ništa nije uzimao.
Umjesto toga davao se onako kako je pretpostavljala da se nikad prije nije dao
ženi. A ona ga je primila sa svime što ima, otvorila mu se, njegovu poljupcu,
dodiru i moćnim osjećajima koje je budio u njoj.
Nagonski čvršće omota prste oko njegove muškosti. Promuklo, duboko stenjanje
od užitka naizgled je prostrujalo i kroz nju. Držeći joj ruku na sebi, prisili je da ga
zgrabi čvršće i zatim se nabije u krug njezine ruke. Jednom. Dvaput. Donji dio
trbuha topio joj se između nogu dok se nabijao, a sirovi, grubi zvuk njegova
užitka odzvanjao joj je u ušima.
Uz psovku koja joj je govorila da je dobio sav užitak koji može podnijeti, makne
joj ruku i spusti joj leđa na krevet.
Spopao ju je pritisnuvši je dublje u madrac i namjestivši svoje moćno, čvrsto i
nepopustljivo tijelo na nju. Ratničko tijelo s debelim, čvrstim mišićima za kojima je
počela žudjeti. Očajnički. Neobuzdano. Rukama ga je zgrabila za ramena, ščepala
kamene mišiće na rukama i kliznula preko čvrstih leđnih skupina mišića,
iskovanih godinama korištenja lukom, ali to još nije bilo dovoljno. Mora mu biti
bliže, što se činilo nemogućim jer su im tijela već bila spojena.
Ista čvrstoća koju je držala u rukama sad joj se nalazila između nogu te je podigla
bokove uz njega trebajući ga bliže dijelu sebe koji je divljački drhtao od pohote.
Poljubac se izmaknuo kontroli i postao vreliji... dublji... vlažniji. Odlučni,
zahtjevni pokreti postali su manje precizni i više divlji. Rukama joj se uzbuđujuće
i posesivno kretao po tijelu, polažući pravo na nju svakim dodirom i pokretom.
Uhvatio ju je za grudi palcem, trljajući vrh dok nije postao napet od požude.
Željela je vrisnuti kad je prekinuo poljubac - možda je i ona - ali razočaranje je
jedva potrajalo dovoljno dugo da spusti glavu.

Oh, Bože, njegova usta! Njegova vrela, vlažna, predivna usta bila su na njezinim
grudima. Užitak joj je proletio kroz tijelo poput munje čiste lave kad je usnama
prekrio pulsirajuću bradavicu. Čak i kroz tanak sloj tkanine njezine potkošulje
obuzela ju je toplina i vlažnost. Nesvjesno se izvila kad ju je nježno gricnuo
ustima, preklinjući ga za još u nečujnoj molbi na koju je nestrpljivo odgovorio.
Nekako joj je uspio odvezati vezice na potkošulji. Međutim jedva je bila svjesna
hladnog zraka na uzavreloj koži - uzavreloj goloj koži - prije nego što ju je uzeo u
usta te počeo sisati i kružiti jezikom dok nije vrisnula od tako oštrog užitka da joj
je zadrhtalo cijelo tijelo.
- Bože, predivna si - promrmlja i vlažna joj se koža naježi od njegova topla daha. -
Tako opuštena. - Liznuo ju je jezikom, a zatim nježno zubima gricnuo nabubreno
meso, na što je ona zastenjala. - Sviđa li ti se to?
Možda ga je prostrijelila pogledom znajući da je podbada. Naravno da joj se sviđa.
Obožava to i nije željela da stane.
Ali kad su im se pogledi sreli, odjednom je postala svjesna gole kože između njih i
zarumenjela se. To se činilo tako malom količinom gole kože u usporedbi s onim
na što je, nesumnjivo, navikao.
Sigurno je odala vlastite misli; lice mu se smrknulo. - Nemaš se čega sramiti, Cate.
Nevjerojatna si. - Prekrije je rukom te pogled oduševljenja koji mu se popeo na
licu kad je zastenjao nije ostavio mjesta sumnji. - Savršene su. Tako okrugle i
čvrste. - Nježno je stisne. - Dovoljno velike da mi ispune ruku. A bradavice su ti
ružičasto-crvene i napete poput bisera. - Palcem pomiluje ukrućeni vrh. - Mogao
bih te gledati zauvijek.

Zauvijek. Srce je se stegne od čežnje. To je samo izraz, govorila si je, ali zašto joj se
činilo kao da to nešto znači kad ga je pogledala u oči?
Gregor je mislio svaku riječ koju je izgovorio. Kad ju je ugledao takvu - tamne
kose raspršene po jastuku, rumene kože, uzbuđena pogleda, usta nabubrenih od
poljupca, to zategnuto, zaobljeno kremasto meso ogoljeno pred njegovim
pogledom - nije ga obuzela samo požuda, iako je neporecivo bila dio toga. Bilo je
to nešto puno veće i moćnije, nalet emocija koje nikad prije nije doživio. Srce mu
se stisnulo, stegnulo ga je u grlu i prsa su mu se ispunila teškom toplinom. Bio je
to osjećaj potpune ispravnosti i sreće što je, s obzirom na to što radi, ironično.
Ali neće razmišljati o tome. Točno zna što radi i što to znači. Sad neće preispitivati
vlastitu odluku. Iako, mora se priznati, to baš i nije bila neka odluka. To nije bio
prvi put da ga je žena pokušala nagovoriti da se predomisli stavivši ruke na njega.
Ali bio je prvi put da je upalilo.
Kriste, kad mu je Cate rukom kliznula niz goli trbuh zaustavivši se nekoliko
centimetara od pulsirajućeg vrha njegove erekcije, dao bi joj sve što želi da se
spusti niže. Spoznaja da joj je ruka bila toliko blizu njegova kurca toliko ga je
uzbudila da je mislio da će eksplodirati. Umalo i jest kad je napokon stavila ruku
gdje je želio.
Bio je to jedan od najsenzualnijih erotičnih trenutaka njegova života i gledajući joj
u oči tako razrogačene, bezazlene i pune nezbunjive ljubavi, ništa se nikad nije
činilo ispravnijim.
Pripada njemu i imat će je - bez obzira na cijenu, vrijedit će.
Vrijedilo je samo gledati u nju. Bila je tako prokleto predivna da je ostao bez daha.
Želio se spustiti na koljena i štovati svaki njezin centimetar - po mogućnosti
ustima i jezikom. I hoće. Idući put. Ali trenutno su mu sam pogled na male grudi
koje su mu savršeno stajale u dlanu i nabujale ružičaste bradavice bili previše za
podnijeti.
Gdje je, dovraga, sve to iskustvo po kojem je toliko poznat?
Ona je djevica. Nije da ne cijeni tu činjenicu - cijeni - ali neće biti lako učiniti da se
osjeća dobro, naročito kad ga je sam poljubac pretvorio u nešto nalik nespretnom,
ukočenom štitonoši kojem je na pameti samo jedno.
Međutim bila je to dobra pomisao. Zaista dobra pomisao.
Uspori, dovraga. Saberi se.
Ponovno stavivši bradavicu u usta, stisne je zubima, nježno povuče i počne je
sisati dok nije zaboravila na čednost i počela se besramno izvijati - bludno, Bože,
pomozi - pod njim. Upravo onako kako mu se sviđa. Tijelo joj je žudjelo za
užitkom koji joj namjerava dati.
Bila je tako spremna, tako osjetljiva da je znao da bi mogla svršiti dok joj samo siše
i gricka grudi, ali želio je osjetiti onaj prvi drhtaj užitka. Želio joj je vidjeti lice dok
se raspada pod njim.
Kliznuvši rukom pod rub njezine potkošulje, polako joj je stražnjom stranom prsta
prošao po bedru, približavajući se slatkom rascjepu njezine ženstvenosti.
Činilo se kako ne primjećuje dok joj rukom nije kliznuo između nogu, a onda se
na trenutak ukočila. Ali samo na trenutak. U trenutku kad je prstom okrznuo
svilene nabore, zadrhtala je i zastenjala.
Vlažno. Tako toplo i vlažno. Proškrguće zubima boreći se protiv nasilna vala
požude, koji ga je snažno pritiskao u podnožju kralježnice.
Tiho opsuje znajući da mu je samokontrola koju je uspio vratiti brzo izmicala kroz
prste.
Usredotočio joj se na lice i promatrao kako joj šok, a zatim užitak pupa na
obrazima poput ružičaste ruže dok ju je milovao. Isprva joj nježno dopustivši da
se navikne na strast koja joj obuzima tijelo.
Još je jednom na trenutak primio njezine grudi u usta, a zatim ih pustio kad je
prstom kliznuo unutra. Oponašajući ono što joj je radio između nogu, jezikom je
palucao po njezinoj bradavici, kružio i milovao. Golicao je kratkim izdisajima
toplog zraka na vlažnoj koži dok joj se leđa nisu počela izvijati, a kukovi izdizati u
tihoj molbi za oslobađanjem.
Bila je tako prokleto lijepa, a njegova potreba za njom tako intenzivna da je više
nije mogao golicati. Zadržavši pogled na njezinu licu, žestoko joj je sisao
bradavicu i milovao to osjetljivo mjesto palcem dok ju je pritiskao donjim dijelom
dlana i pružao joj potrebno trenje.
Uzdahnula je. Ukočila se. I raspala se uz najslađi vrisak koji je ikad čuo. Lice joj je
postalo opušteno i sanjivo od euforije dok joj je tijelo drhtalo i grčilo se. Osjetio je
toplinu, val vlažnosti i svaki trzaj užitka koji ju je obuzeo.
Bilo je gotovo savršeno. Idući će put biti bolje jer će idući put biti u njoj. Za
otprilike dvije sekunde jer je otprilike toliko mogao čekati.
Cate se osjećala kao da je umrla i otišla u raj. Zasigurno je takav osjećaj lebdjeti
među oblacima. Dobro, možda ne baš lebdjeti. Letjeti, jedriti i kotrljati se
vjerojatno je bio točniji opis.
Tijelo joj je još uvijek trnulo kad joj se vid raščistio dovoljno da ga vidi ispružena
preko sebe. U sjeni je imao napeto i izmučeno lice. Željela ga je obgrliti rukama i
poljubiti, ali nije joj ostala nijedna kost.
Toplina njegove ruke nestala joj je s tijela kad je počeo odvezivati hlače.
Znatiželja ju je malo razbudila i pogleda dolje u trenutku kad se oslobodio. Dragi
Bože! Nervozno jezikom lizne usne dok je upijala debelo, mesnato koplje, koje se
činilo još veće i moćnije nego kad ga je držala. Bilo je tako sjajno, ispolirano i
savršeno oblikovano, kao i ostatak njega, kao da je isklesano u mramoru.
Duboko iz grla ispusti izmučen, tih glas. - Mila, nastavi me tako gledati i ovo će
završiti prije nego što je počelo.
Nije znala što misli, ali zvučalo je kao da nešto radi ispravno. - Voliš li kad te
gledam?
Nasmije se kroz zube, promrmlja nešto poput vraški i zatim je pogleda uz taj
osmijeh od kojeg su se topile kosti i klecala koljena, i koji je vjerojatno osvojio više
srca nego što je željela znati - uključujući i njezino - i jednostavno odgovori: - Da.
Pogleda ga sa zločestim i, pretpostavljala je, izazovnim sjajem u očima. - Svidjelo
ti se i kad sam te dirala, zar ne? Mogu li opet?
Opsuje i kimne glavom, očito ne mogavši izgovoriti ništa drugo. Omotala ga je
rukom i u trenutku su je šokirale toplina i baršunasta mekoća, koja se činila
nemogućom s obzirom na to koliko je bio krut. Zaista je bio poput mramora s
tankim, baršunastim slojem na vrhu. Ali vrelog mramora ispod kojeg se osjetilo
živo pulsiranje.
- Boli li?
- Bože, ne.
Mišići u trbuhu i rukama koje su ga držale iznad nje napeli su se kad mu je počela
istraživati motku, isprva oprezno, a zatim sve hrabrije kako su je ohrabrivali
njegovi promukli uzdasi užitka. Željela ga je stisnuti i jest, a rezultati su bili
poprilično spektakularni. Izraz mu se pretvorio u nešto tako zaneseno da se
osjećala poput božice.
Međutim nakon što je nekoliko puta pomaknula ruku gore-dolje, kako joj je prije
pokazao, osjetila je kako ju je zgrabila njegova ruka.
- Stani. - Stisnuo je čeljust i odsutno gledao, ali u očima mu se ipak vidjela
usredotočenost i svaki mišić u tijelu činio se napetim kao da vodi neku tajnu
bitku.
Maknula je ruku. - Jesam li učinila nešto pogrešno?
Pogledi im se sretnu. - Ono što radiš savršeno je. Ali želim da potraje, a ako to
nastaviš raditi, neću to moći učiniti.
Nije znala na što misli, no srce joj je od priznanja naraslo, a tijelo joj se ponovno
raznježilo. Osmjehnula se, podigla ruke, obgrlila ga oko vrata i privukla mu usta
na svoja.
Kao da je pukla brana. Sva strast koju je zadržavao dok joj je pružao užitak
izletjela je u bujici sirove požude. Čvrsto ju je stisnuo tijelom. Nagonski je omotala
noge oko njegovih kad joj se smjestio između nogu i poljubio je.
Činilo se kao da je najnormalnija stvar na svijetu imati ga na sebi. Imati spojena
tijela, isprepletene noge, prsa na prsima, bokove na bokovima. Imati debelu,
čvrstu batinu smještenu između bedara.
Dragi Bože, kako je dobar. Sve je dobro.
Strast se opet nakupljala. Ovaj put brže i uzbudljivije jer je sad znala kamo vodi.
Ljubio ju je tako savršeno, dugim, dubokim pokretima jezika koji su prizivali
nešto iz primitivne dubine njezina tijela. Počela je podizati bokove i kružiti uz
njega. Tijelo joj se počelo ježiti. Potreba za trenjem i pritiskom rasla je ubrzanim
tempom. Zgrabila ga je za ramena kao da je stijena na kojoj će se usidriti u oluji
koja se stvara oko nje.
Ali povukao ju je natrag prije nego što je opet svršila. - Ne još. Ovaj put želim biti
u tebi.
Potkošulja joj je bila uvrnuta između nogu i trebao mu je samo trenutak da
pronađe rub i podigne je.
- Smeta mi ova prokleta stvar. - Pogledao ju je dječački nestrpljivo. - Idući je
put skidam.
Unatoč rumenilu koje joj se popelo u obraze na pomisao da se skine gola pred
njim, nije si mogla pomoći da se ne osmjehne. Idući put.
Smjestivši joj se između nogu, pogleda je u oči. Ne bi mogla progovoriti ni da je
željela. Osjećaji u tom trenutku nisu joj ispunili samo srce, nego i grlo.
Sanjala je o ovome toliko dugo, ali nikad nije zamišljala da će biti tako savršeno.
- Možda će malo boljeti - upozori je.
Ali upozorenje se izgubilo u oluji strasti koja je uslijedila kad je debeli vrh njegove
muškosti počeo polako ulaziti u nju uz nježne pokrete bokova. Kretao se kao u
snu. Osjećala se kao da je u snu. Povezanost je bila sve što je zamišljala, i više od
toga. Osjećala se opsjednuto. Osvojeno. Ispunjeno. Vezano uz njega na primitivan
način koji se nikad neće moći poreći.
Ali ipak je osjećala blagu neugodu.
- Bože, tako si dobra - reče napetim glasom, ponovno pogleda ispunjena
izrazitom usredotočenošću. Bio je nježan s njom - strpljiv - i očito mu nije bilo
lako.

Dobro nije riječ koju bi upotrijebila. Činio se... velikim. U smislu da mu možda ne
odgovara njezina veličina. Napela se dok joj se tijelo mučilo da ga primi.
- Skoro sam ušao, mila. Bože, žao mi je...
Nije morala pitati zašto. Pogledao ju je i još se jednom odlučno nabio. Uzdahnula
je ne samo zbog osjećaja kad je u potpunosti ušao u nju nego i zbog oštrine boli.
Malo će boljeti? Tijelo joj se borilo protiv ulaska.
Ali ne dugo. Opet ju je počeo ljubiti i šaptati sve te slatke stvari na usta i kraj uha -
što ju je škakljalo i nadraživalo u isto vrijeme - o tome kako mu je žao, kako će
prestati i kako će se osjećati dobro - zaista dobro.
Bio je u pravu.
Nakon nekoliko minuta zaboravila je na bol i više se nije osjećala poput zidina čija
je obrana probijena udarnim ovnom. Napetost je oslabila s nježnim poljupcima i
riječima, a neugodu je zamijenilo nešto drugo - uzbuđenost. Isprva mala iskra, a
zatim puno veća kad se počeo kretati. Isprva polako i lagano dok se ne navikne na
pokrete, a zatim malo brže i dublje.
Još ju je ljubio dok mu je tijelo svakim pokretom klizilo po njezinu. Osjećaj te
zračeče muške moći, sve te snage koja se kretala iznad nje - u njoj - bio je
nevjerojatan. Poželjela se kretati s njim.
Što je i učinila. Očito s njegovim odobrenjem. Da, mogla je čuti zvukove koliko mu
se to točno sviđalo sa svakim nasrtajem bokova popraćenim divljim režanjem, od
kojeg su joj grešni trnci užitka strujali niz kralježnicu.
Očekivala je intimnost i povezanost - iako nije shvatila koliko intenzivnu - ali nije
imala pojma kakvo će biti tjelesno vođenje ljubavi. Slično vježbanju u dvorištu. Što
je više tijela ulagala, osjećaj je bio bolji.
I on se trudio. Tijelo mu je bilo toplo i klisko od iscrpljenosti - svake je minute
postajao sve topliji i mokriji. Iznenađujuće, to joj se sviđalo. Voljela je osjetiti kako
mu se mišići napinju pod njezinim rukama kad se zabijao u nju, voljela se
pripremati da upije udarac i voljela je osjetiti žarku toplinu njegove strasti pod
vrbovima prstiju.
Čak je i mirisao dobro. Naravno da jest, pomisli uz osmijeh. Na Gregoru
MacGregoru čak je i znoj dobro mirisao. Činilo se kako je toplina samo pojačala
suptilni muški miris njegove kože. Poželjela je prisloniti nos na njega te duboko
udahnuti i dopustiti da je obuzme uzbuđujuća aroma.
Izgledao je tako smrknuto i divlje, tako nevjerojatno predivno da joj je, kad su im
se pogledi susreli - i tako ostali - srce poskočilo od toliko sreće s gotovo bolnom
oštrinom i intenzitetom.
Bio je predivan, ono što joj je radio bilo je predivno i voljela ga je toliko da ju je
boljelo.
Sigurno je prepoznao taj pogled jer mu se izraz na licu raznježio.
- Jesi li dobro?
Osmjehne se. - Bolje nego dobro. Osjećam se nevjerojatno.
- Samo čekaj - reče i polako se osmjehne. - Postat će još bolje.
Znala je da je muškarac na kojeg se može osloniti. Držao se vlastite riječi.
Usporio je ubode mičući bokove dugim, kružnim pokretima koji su počeli polako
i lagano, a zatim brže i dublje, od čega bi zastenjala svaki put kad bi im se tijela
spojila, a svježi val strasti zagolicao bi je između nogu.
Bože, nevjerojatan je. Tijelo mu je kao instrument za užitak, svaki pokret, svaki
dodir proračunato udara savršenu notu.
Točno je znao kako da joj pruži užitak i jest - gotovo više nego što je mogla
podnijeti. Mogla je čuti kako joj glazba u ušima postaje glasnija. Udaranje srca,
ubrzano disanje, jeka njihovih uzdaha dok su se zajedno približavali posljednjem
udarcu. Prema spektakularnom vrhuncu.
- Oh, Bože! - zareži kroz stisnute zube.
Pogledi im se sretnu. Vidjela je kako mu zanos ispunjava pogled u istom trenutku
kad ju je obuzela strast. Tijela su im se zajedno ukočila u onoj jednoj
bezvremenskoj stanci prije nego što su se raspali u razarajućoj zraci zvijezda i
svjetlosti. Uzvici su im krivudah zajedno i ispreplitali se dok ih je obuzimao
uzavreli nalet užitka u bezbroj moćnih valova.
Kad je strast napokon izblijedjela, osjećala se kao da je netko iscijedio i posljednju
trunku energije i osjećaja iz nje. Potrošena i iscrpljena, Cate se sklupčala uz
njegovo toplo tijelo i kao dobro nahranjene, zadovoljne mačke brzo zaspala.
Gregoru je trebao trenutak da shvati gdje se nalazi. Posljednja stvar koje se sjeća
prije nego što je zaklopio oči bilo je razmišljanje koliko je ironično što je djevojka
sklupčana uz njega zaspala snom pravednika prvi put kad mu zapravo ne bi
smetalo čuti koliko je predivno (eksplozivno, nevjerojatno i izuzetno također su se
činili prikladnim) bilo vođenje ljubavi. Kad je otvorio oči u hladnoj, mračnoj
prostoriji, topla je prisutnost pokraj njega nestala.

Kamo je, dovraga, otišla? Zbunjeno se osvrnuo u nevjerici ubrzo popraćenoj

ljutnjom. Kvragu, zar ne zna da je nepristojno iskrasti se iz kreveta i pobjeći, a da
se najprije ne javi? Da kaže nešto poput "Hvala ti na najnevjerojatnijoj noći u
životu, Gregore", ili "Bio si sjajan, Gregore", ili "Volim te, Gregore". Da, naročito
poput toga. Pomislio je kako bi to volio ponovno čuti, naročito dok se osjećao tako
zadovoljno. Ne, ne zadovoljno, sretno. Možda sretnije nego što se osjećao ikad u
životu.
Voditi ljubav s Cate bilo je jednako nevjerojatno kako je i mislio da će biti na
tjelesnoj razini, ali otišlo je dalje od toga. Puno dalje od toga i odvelo ga na mjesto
gdje nikad prije nije bio. Mjesto na kojem bi je trenutno želio držati u naručju!
Minute su prolazile - najmanje dvadeset. Dovraga, gdje je? Ako bi se itko trebao
odšuljati po mraku, to bi trebao biti on. To je njezina soba, pobogu!
Bacio je plahte sa sebe i počeo tražiti hlače po podu kad su se otvorila vrata.
Ispravi se i okrene vidjevši predmet njegove ljutnje potpuno smrznut u sjeni na
dovratku. Činila se iznenađenom, ali nije bio siguran je li to zato što je budan ili
zbog činjenice da joj stoji gol u sobi.
Pretpostavljao je da se radi o potonjem kad je nakon zatečene stanke javno
pokazala interes - velik interes - za svaki centimetar njegova tijela. Dragi Bože,
djevojka ga ne bi trebala tako gledati osim ako nije spremna pretvoriti svu požudu
kojom ga promatra u djelo. Bio je spreman zaboraviti da mora otići i da vjerojatno
nije u stanju da je ponovno iskoristi nakon prošle noći.
Rastužila se kad je navukao hlače. - Odlaziš? Ne možeš još otići.
Žestina njezina protesta malo je ublažila ubod koji je osjetio kad se probudio i
shvatio da je nema. - Uskoro će jutro. Gdje si bila?
Namršti se prepoznavši nešto u njegovu tonu. Zatvorivši vrata iza sebe, dođe do
njega. - Žao mi je ako sam te probudila. Pokušala sam biti tiha. - Zagrize usnu i
rumenilo joj se popne u obraze. - Morala sam u kupaonicu.
- Dugo te nije bilo.
To vjerojatno nije najnježnija stvar koju je rekao u životu, ali, dovraga, ovo mu je
novo iskustvo i osjećao se...
Nesigurno. Kao da plovi u neobilježenim vodama. Nikad se prije nije nalazio u
takvoj situaciji. Situaciji u kojoj mora znati da je sve u redu. Ne, bolje nego u redu.
Mora znati da je dobro, da je nije povrijedio, da joj je bilo jednako nevjerojatno kao
i njemu.
Rumenilo joj se pojača na obrazima. - Bilo je malo krvi. Koristila sam ručnik i vrč s
vodom u tvojoj sobi kako te ne bih ometala. Jesam li pogriješila? Jesi li ljut na
mene zbog nečega? - Usta joj zadrhte kad ga je pogledala.
- Ah, Kriste - reče i privuče je u naručje. Osjećaj topline i zadovoljstva koji mu
je nedostajao kad se probudio odmah se vratio. Ponašao se poput povrijeđene
djevojke. - Žao mi je. Sve je u redu i naravno da nisam ljut na tebe. - Podigne joj
bradu i pogleda je u blistave oči. - Zbog čega bih se mogao ljutiti na tebe?
Zagrizla je tu izazovno grimiznu donju usnu nekoliko puta prije nego što je
odgovorila. - Mislila sam da si možda požalio zbog toga... toga što smo učinili.
Usredotočeno ju je promatrao. - Ne žalim ni za čim što se sinoć dogodilo. - Palcem
pomiluje dio usne koji je upravo zagrizla. - Kako bih mogao?
Osmijeh se počeo širiti polako, ali nije mu trebalo dugo da joj obasja cijelo lice.
Toplina je zračila i u njemu.
- Drago mi je. Bilo je... predivno - završi uz uzdah. Osmijeh joj postane drzak.
- Valjda sam zaboravila koliko ujutro možeš biti mrzovoljan.
Odstupi. - Mrzovoljan? Nisam mrzovoljan.
Ona podigne jednu oblikovanu, tamnu obrvu.
Dobro, možda je povremeno bio - iako vrlo rijetko - malo neraspoložen ujutro. Ali
ne danas. - Samo nisam očekivao da ću se probuditi sam.
Druga obrva skoči i pridruži se drugoj, ovaj put iznenađeno. - Zar si mislio da
sam se posramljeno iskrala i ostavila te?
Namršti se - tajanstveno. - Naravno da ne.
- Jesi! - U očima joj se vidjelo koliko se zabavlja. - Mislio si to. - Stavi vanjsku
stranu dlana na čelo hineći užas. - Najzgodniji muškarac u Škotskoj napušten u
krevetu, kamo ide ovaj svijet?
Pogleda je ispod oka upozoravajući je da ga ne podbada. - Kriste, ne i ti! Volio bih
znati tko je smislio taj smiješni nadimak kako bih mogao smisliti neku strašnu
vrstu mučenja da im uzvratim uslugu.
Nasmije se, podigne se na vrhove prstiju i nježno ga poljubi u usta. Opušten
prikaz privrženosti iznenadio ga je. Ali pretpostavljao je da bi se mogao naviknuti
na to.
- Jadni Gregor. Sigurno ti je bilo strašno što ti žene cijelo vrijeme padaju pod
noge.
Ironično se naceri. - Dobro, možda nije bilo tako loše cijelo vrijeme, ali nisi
upoznala Sokola.
- Koga?
Dovraga, progovorio je bez razmišljala. Shvati da je spustio štit. To bi ga
vjerojatno trebalo mučiti više nego što jest, ali vjerovao joj je. Cate nikad nije
spremala smicalice i nije bila ni trunke sklona prevarama - to ju je činilo toliko
drugačijom i privuklo ga. Bila je iskrena. Nije se morao brinuti za igrice, trikove ili
manipulaciju.
- Prijatelj - reče i promijeni temu.
Ruka mu je nagonski kliznula oko njezina struka kad ga je poljubila, ali to toplo,
vitko tijelo u njega počelo je uzimati danak. Pusti je i zakorači unatrag. - Trebao
bih poći.
- Ne, ne još. - Složila je onaj skršeni, razočarani pogled na licu koji ga je udario
ravno u rebra. - Još nije jutro. Ne možeš li ostati još malo?
Ne ako ne želi da je boli još više nego što je već zasigurno boli. Pogled mu poleti
prema krevetu nesvjesno pokazujući u kojem mu smjeru teku misli. Osmijeh koji
joj se popeo na lice ovaj put bio je izrazito više senzualan i promišljen. Rukama je
polako prešla preko njegovih golih prsa i obgrlila ga oko vrata. Pritisnula ga je
tijelom poput mazne i opasne divlje mačke - i jednako smrtonosne. Naročito zbog
šiljastih bradavica koje su ga ubole u prsa. Ubijale su ga.
Kružila je bokovima uz njega. - Molim te, nemoj ići.
Možda je lukavija nego što je mislio. Tko bi, dovraga, pomislio da može glumiti
zavodljivu sirenu? Ali dobro ju je glumila. Bio je zadovoljan i zaveden.
Zločesto je provirila ispod trepavica. - Nisi li rekao nešto za moju potkošulju idući
put?
Zaista mora prestati toliko psovati u njezinoj blizini, ali djevojka je znala kako ga
pritisnuti na svim pravim mjestima.
Mogao bi i on malo pritisnuti. Gurnuvši je natrag na krevet, podere uvredljivu
odjeću i otkrije tijelo koje je imalo sve pravo biti obožavano.
Nikad nije vidio tako savršeno oblikovanu ženu. Bila je puna dugih, napetih
mišića, vitka i snažna s vrlo malo mesa viška kojima bi narušila graciozne,
ženstvene crte. Jer unatoč očitoj snazi u udovima, bila je neporecivo ženstvena s
nježno zaobljenim bokovima, oblikovanim, okruglim grudima i malom, sočnom
stražnjicom sa savršeno postavljenom jamicom ili dvije.
Riječima joj je točno dao do znanja koliko je predivna, a zatim ustima i jezikom.
Osjećaj kad mu je svršila u ustima izluđivao ga je. Nije ju namjeravao ponovno
uzeti, ali ona je imala druge planove i činilo se kako joj ne smeta previše - naročito
kad je ušao duboko u nju, a ona je vrištala i preklinjala ga da bude grublji dok se
nabijao i drhtao u njoj.
Bilo bi savršeno da mu brat nije uletio kroz vrata u trenutku kad se otkotrljao s
nje: - Cate, ti...
Vidjevši ih na krevetu, John se potpuno smrzne. Šok je popratio pogled osude od
kojeg je Gregor osjetio svu krivnju koju je vjerojatno trebao osjetiti puno prije.
PETNAEST

K opile!
Gregor nagonski zaštiti Cate iza sebe kao da bi je nekako mogao obraniti od
neugodne situacije.
Bilo bi dovoljno loše da je tomu svjedočio samo John, ali brat mu nije uletio sam.
Ete i Lizzie stajale su iza njega. Međutim za razliku od njegova brata, one su imale
dovoljno obzira da brzo izađu i ne što je tamo zračeći osudom.
Nije da nije zaslužena, dovraga. Ali Gregor nije želio da se Cate slučajno nađe na
putu bijesu koji je trebao biti usmjeren isključivo prema njemu.
- Razgovarat ćemo u solaru - Gregor oštro odgovori.
John ga je ignorirao i zakoračio još jedan korak u prostoriju, a svaki mišić u tijelu
gorio mu je od bijesa. - Kako si to mogao učiniti? - Sigurno nije očekivao Gregorov
odgovor jer je odmah dodao: - Prokleto ćeš je oženiti. Čak i ako te budem sam
morao vući do crkvenih vrata.
Cate je pustila prvi zvuk otkad je uzdahnula nakon što su se vrata otvorila. - Ne,
Johne...
Gregor je prekine stisnuvši joj ruku smještenu na krevetu između njih. - Neće biti
potrebno da me pratiš, brate. Imam je namjeru oženiti.
- Imaš? - Cate izgovori u isto vrijeme kao i John - jednako iznenađeno.
Gregor je ignorirao brata i gledao u ženu razrogačenih očiju sklupčanu pokraj
njega, držeći plahte podignute do vrata dok joj je kosa divlje padala oko golih
ramena i izgledala predivno - potpuno - raskalašeno. Prikovala ga je pogledom
proučavajući ga. U njemu se probudio val nježnosti.
Zataknuvši joj pramen kose koji joj se očito uvijek nalazio na licu iza uha, kimne
glavom. - Da, da nas moj blesavi brat nije prekinuo, imala bismo pravu prosidbu. -
Ovaj je put John shvatio što želi reći.

190
Knjige.Club
Ali nije otišao bez pogleda koji je obećavao da još nisu završili. Gregor se okrene
natrag prema Cate kad su se vrata zatvorila iza njega. - Sigurno nisi mislila nešto
drugo?
Njegova je čast to zahtijevala. Znao je to prije nego što je vodio ljubav s njom i
shvatio što će morati učiniti.
Ali znao je da na kocki nije samo čast. Stalo mu je do nje - više nego što je mislio
da je moguće. Dovoljno da pokuša biti muškarac kojim ga smatra.
Ona se zarumeni i spusti pogled pokazujući da je upravo to mislila. On joj
podigne bradu i pogleda je u oči.
- Nisam znala što da mislim - prizna. - Jasno si mi dao do znanja što misliš o
braku.
Osmijeh mu iskrivi jednu stranu usta. - Da, ali čini se da sam ovaj put upao u
zamku.
Boja joj nestane s lica i potpuno problijedi. - Z-zamku? Nisam mislila... Oh, Bože,
zar misliš da sam te htjela...?
On se naceri. Dovraga, kako je slatka. Naravno da to nije mislio. Cate je previše
izravna i iskrena da bi učinila nešto tako ispod pojasa. Da je mislio kako ima
skriveni motiv kad ga je sinoć dotaknula, otišao bi. Ironično je što se napokon
našao u situaciji koju je uvijek želio izbjeći - biti "uhvaćen" u krevetu s nevinom
djevojkom - i uopće mu nije smetalo. Javno otkriće onoga što je učinio samo je
ubrzalo neizbježno.
- Ne moraš izgledati tako prestravljeno - samo sam se šalio. Iako se možda ne
bih toliko dugo odupirao da sam znao koliko je ugodno biti uhvaćen u bračnu
zamku.
Njegova vedrina nije pomagala. Osmijeh joj se činio usiljenim i boja se promijenila
iz smrtno blijede u bolesno sivu.
Odjednom se uozbilji shvativši zašto. Kriste, kakav je on bezosjećajni magarac!
Ono što se upravo dogodilo nesumnjivo joj je bilo traumatično. Naravno da nije
spremna šaliti se nakon što ih je njegov brat uhvatio in flagrante delicto10.
Djevojka je nevina - ili je barem bila prije nekoliko sati. Vjerojatno je smrtno
postiđena. Kao što bi i on trebao biti, i bio bi da nije tako prokleto sretan. Da,
sretan je. Nije mislio da postoji, ali pronašao je ženu kojoj je stalo do njega, a ne do
površnog sranja preko kojeg ostale žene nisu mogle preći.
Nagne se, rukom joj dodirne obraz i nježno poljupcem u usta otjera brigu. Kad je
završio, ponovno je ležala na krevetu, a on je bio na boku s njom sklupčanom uza
se - točno gdje pripada.
On podigne glavu. Polako je otvorila oči i pogledi im se sretnu.
- Nisi mi dala odgovor - istakne. - Iako ti zapravo nikad nisam postavio pitanje.
Spustit ću se na koljeno ako želiš, ali čini se pomalo blesavim s obzirom na to kako
sam odjeven. - I s obzirom na to koliko je uzbuđen.
Obrazi joj poprime blago ružičasto rumenilo te se svjesno ili nesvjesno - nije mu
bilo bitno - protrlja o njega. - Odgovara mi gdje se trenutno nalaziš.
Nalazio se samo milimetar od toga da se otkotrlja na nju, raširi joj bedra svojima i
po treći put uroni u nju. To bi bila prošnja za pamćenje.

10 Lat. 'na djelu'.

Njegova glad još nije zadovoljena; ako išta, samo je postao proždrljiv i nezasitan.
Što mu je to učinila? Nije ga samo pretvorila u zavodnika djevica, nego je jednu i
životinjski iskorištavao.
Cate se zatrepće kako bi otjerala suze. Ovo se ne može događati. Gregor
MacGregor, čovjek u kojeg je zaljubljena pet dugih godina, nagnuo se nad nju u
krevetu sa svojom plavosmeđom kosom preko lica, koje je osvojilo tisuću srca i
više, i gledao je s nježnošću u očima koju nije mogla ni zamisliti te je pitao hoće li
se udati za njega.
Neka me netko probudi. Sigurno sanjam.
Ali nije. To se zaista događalo. Sve što je ikad željela čekalo ju je da ispruži ruku i
uzme. Da pristane.
Ali nije mogla - ne dok ne bude sigurna u njegov motiv.
Krv joj se sledila u žilama kad se našalio prije podsjetivši je na razgovor koji je
vodila sa Seonaid i kako se nepromišljeno hvalisala.
Bila je sigurna da će je Gregor oženiti jer je voli, a ne zato što ga namjerava
natjerati na bilo što. Ali jasno se prisjetila kako ga je hrabro - besramno -
dodirnula. Željela ga je spriječiti da ode, da, ali nije ga pokušavala uhvatiti u
zamku. Nije mogla znati ni da će John tako uletjeti u sobu, toliko rano.
Koža između njegovih obrva mrvicu se zabrinuto nabrala. - Nadao sam se da
moje pitanje neće zahtijevati toliko razmišljanja.
Duboko udahne. Mora znati. - Zašto me želiš oženiti, Gregore?
Nabor je postao veći. - Pomislio bih da je očito nakon prošle večeri.
Nije bilo; u tome i jest problem. Radi li se jednostavno o činjenici da joj je oduzeo
nevinost ili to radi jer mu je stalo do nje? Riječ koje se trenutno najviše užasavala
bila je čast.
- Ja nisam dama, Gregore. Znaš kako sam rođena. Ne moraš me oženiti ako to
ne želiš. - Bolno udahne kroz vrela pluća. - Otac mi neće uletjeti kroz vrata s
mačem u rukama tražeći pravdu.
Lice mu se smrkne. - Trebao bi. Trebalo bi ga raščetvoriti jer te tako ostavio.
Kakav muškarac...
- Molim te, Gregore, ne želim razgovarati o njemu - nikad.
Okrene se ne mogavši ga pogledati u oči. Iz njegove uvrede na njezin račun
proizlazilo je pitanje koje se nije željela zapitati. Nema veze, uvjeravala se. Ali što
ako ima? Prvi put tajna koju je čuvala od njega činila se tajnom, a ne nebitnom
činjenicom koja se može gurnuti pod krevet i zaboraviti poput njezine haljine.
Uhvati je za bradu i prisili da ga ponovno pogleda. Izraz mu sad nije bio samo
smrknut, nego i ljut. - Misliš li da mi je bitno kako si rođena?
- Možda bi trebalo biti. Bit će tvojoj obitelji. Što će ti reći ujak? Poglavar
nesumnjivo ima očekivanja od tebe. Dužan si oženiti...
- Znaš da me nije briga i za što od toga. Obavit ću svoju dužnost prema ujaku,
a da me se ne proda kupcu s najboljom ponudom. Moj će položaj u kraljevoj vojsci
biti dovoljan. O čemu se zaista radi, Cate? Mislio sam da se želiš udati za mene.
Mislio sam da me voliš.
- Volim... Volim. - U tome i jest problem. - Ali ne želim da se osjećaš kako si
primoran bilo što učiniti zbog časti.
- Pogledaj me, mila. - Učinila je što je tražio. - Dobro me slušaj. Točno sam znao
što radim sinoć i što to znači. Dužan sam te oženiti zbog časti, da, ali želio sam te
oženiti prije nego što smo vodili ljubav.
Osjećala se kao da će joj srce iskočiti kroz grlo. - Jesi?
- Da, stalo mi je do tebe i iz petnih ću se žila potruditi da budem muškarac
kojeg zaslužuješ. - Ponovno joj palcem pomiluje bradu, a zatim joj pređe preko
usne. - Hoćeš li mi sad odgovoriti?
Osmjehne se i suze radosnice obasjaju joj oči. - Da. Da, udat ću se za tebe.
Njegovo režanje koje je zvučalo poput "konačno" izgubilo se kad se popeo na nju i
prekrio joj usta svojima.
Proveo je idućih sat vremena bez riječi joj govoreći koliko je točno želi oženiti. U
ključnom se trenutku pobunio kako je ne želi povrijediti, ali odlučila je uzeti stvari
u svoje ruke, takoreći. Postala je poprilično vješta s njima - ako se može suditi po
njegovoj reakciji.
Cate nikad u životu nije bila sretnija. Vijesti o njihovim zarukama obznanjene su
za ručkom i pozdravljene zapanjujućom bukom odobrenja. Litanija zdravica i
čestitki koje su uslijedile pretvorile su se u spontano slavlje s obilnim količinama
vina, hrane, plesa, a poslije i s nekoliko prostih pjesama od kojih su se uši
zacrvenjele čak i njoj.
S obzirom na to da je Badnjak sutra i još je uvijek došašće, bila je sigurna da Crkva
ne bi odobrila slavlje, ali činilo se kako se otac Roland dosta dobro zabavlja.
Gregor je primao sva podbadanja i čestitke sa zadovoljnim, gotovo
samodopadnim osmijehom, koji je zajedno s njegovom neobičnom privlačnošću
otklonio njezine posljednje sumnje. Čini se da je iskreno želi oženiti. Po svemu
sudeći, ponašao se poput zaljubljena muškarca i morala se pitati jesu li ti osjećaji
za koje je oduvijek znala da postoje možda napokon spremni da se otkriju.
Jedina osoba koja se nije činila sretnom bio je Pip. Nestao je nedugo nakon objave
i tek ga je poslije te večeri pronašla kako čeka pred vratima njezine sobe.
- Ne možeš se udati za njega! - bukne i tamne, prevelike crte lica uvrnu se od
jata emocija koje su se protezale od vrlo muževnog bijesa do dječačke frustracije,
što je točan odraz stanja u kojem se nalazio - između pravog muškarca i dječaka.
Oteklina u nosu znatno se smanjila, ali još je uvijek imao crne tragove pod očima
od batina koje je dobio od Dougala MacNaba.
Debeli pramen tamne kose visio mu je u očima. Nakon posljednjeg treninga rekla
mu je da je odreže, ali čini se da još nije uhvatio vremena. Hoće - kad mu dovoljno
puta zasmeta za vid.
Dosad ga je upoznala s mačevanjem, streličarstvom i nekim potezima u borbi prsa
o prsa koje je naučila od Johna. Nije se činio obećavajućim ni u jednoj od
disciplina, ali bio je poletan, brzo je učio i radio je naporno. Sve to upućivalo je na
svijetlu budućnost. Također je bio tvrdoglav poput nje, zbog čega nije odustajao.
Međutim, nažalost, zbog te iste tvrdoglavosti koja mu je pomogla da ustane iz
blata tijekom vježbe također je stekao čvrsto mišljenje o Gregoru.
Čvrsto stisne usta. Gregor ju je možda učinio sretnijom od bilo koje žene, ali to ne
znači da ga ne želi zadaviti zbog nekoliko stvari - Pip je prva od njih. Gregor i Pip
loše su krenuli od sama početka - uvelike zbog Gregorova bešćutnog odnošenja
prema dječakovoj situaciji - ali čvrsto je odlučila da će se to promijeniti. Počet će
mariti jedan za drugoga makar je to ubilo.
Pustivši Pipa u prostoriju, pokažu mu da sjedne na stolicu pokraj žeravnika. Sjela
je na krevet preko puta njega i pokušala ga utješiti nježno odgovorivši na njegov
zahtjev. - Znam da ti grof nije drag...
- Mrzim ga! - Pip je zlobno prekine. Oči su mu zabljesnule dokazujući da
misli što je rekao. - Nije te trebao oženiti. Trebao je otići. Muškarci poput njega
uvijek odu.
Cate je osjetila da se iza njegovih riječi krije nešto važno. Pretpostavljala je da Pip
nikad nije upoznao oca - ipak je vjerovao da je to Gregor - ali kao da je govorio iz
iskustva.
Suosjećalaje s njim. Znala je koliko je strašno kad te napusti jedan roditelj; sigurno
je puno gore kad to učine oba. S vremenom će saznati istinu, ali pričekat će dok ne
stekne dovoljno povjerenja da joj kaže.
- Pip - reče strpljivo - jedva ga poznaješ.
- Znam sve što trebam znati - reče i ratoborno podigne nos. - Vidio sam kako
te sinoć gledao u sobi dok si imala noćnu moru; znao sam što će učiniti. Povrijedio
te!
Cate je ostala u šoku - i posramljena - jer je dečko pretpostavio toliko stvari. - Nije
me povrijedio, Pip - reče tiho.
On čvrsto stisne usta. - Možda sam kopile, ali znam da je ono što je učinio
pogrešno. Znam sve o njemu. Znam koliko žena odvodi u krevet. Zašto misliš da
je moja majka...
Stane zureći u nju razrogačenim očima punim užasa.
- Zašto mislim da je tvoja majka što? - upita nježno.
Lice mu se snuždi i suze koje je hrabro pokušavao zadržati zablistaju mu u očima.
- Mrzit ćeš me i željet ćeš me otjerati baš kao i on. On zna - ili misli da zna.
- Što zna, Pip?
Cijela prljava priča izletjela je u valu suza i jecajućih isprika. Navodno je njegova
majka, koju je iskoristio, a zatim odbacio jedan od MacGregorovih zakupnika,
nekoliko godina nakon Pipova rođenja primala novac za brigu o djetetu svaki
mjesec sve do njegove smrti prije otprilike šest mjeseci. Pip je pokušavao pronaći
privremene poslove da zaradi novac, ali što god bi zaradio bilo je jedva dovoljno
da plati za majčino pivo, a kamo li da ih oboje nahrani i odjene.
Ogorčena i sklona alkoholu, majka mu je počela izmišljati puste priče o njegovu
ocu dok se nije činilo kako je i sama povjerovala u njih. Ne mogavši ih hraniti
oboje, natjerala je Pipa da ode muškarcu koji je spavao s toliko žena govoreći: -
Zašto ti on ne bi mogao biti otac? - Pip se držao priče jer je očekivao da će ga
odbiti na ulaznim vratima. Nikad nije ni pomislio da bi se Cate sažalila nad njim.
Želio joj je reći istinu, ali bojao se da će ga otjerati. Kad mu je majka saznala da su
ga primili - i kako se dobro odnose prema njemu - zahtijevala je da joj pošalje
novac ili će ga odvesti iz novog doma.
Otprilike na pola priče Cate ga je primila u naručje držeći ta suhonjava ramena sa
svom ljubavlju koju mu je željela pokazati od prvog trenutka. Čula je i ono što nije
izgovorio. Majka ga je zlostavljala i fizički.
Kad je završio, oboje su drhtali: Pip od plača, a Cate od bijesa. Znala je da postoji
priča i da je ružna, ali kakva žena može tako nešto učiniti djetetu? Cate nije bilo
briga kroz što je prošla ili koliko je zaglibila s alkoholom - bilo je to neoprostivo.
Jadan Pip.
- Žao mi je - reče jecajući. - Žao mi je što sam ti lagao i nisam ti rekao istinu.
Ali znao sam da bi me otjerala.
- Nemam te namjeru nikamo otjerati, Pip. Ovo je tvoj dom.
Ustukne i pogleda je kao da je gluha ili glupa. - Nisi li čula što sam
upravo rekao?
Ona kimne glavom. - Savršeno sam te čula.
- Ali udaješ se za njega; neće mi dopustiti da ostanem. - Zastane i tamne mu
oči na trenutak zasjaju. - Možda bi se umjesto njega mogla udati za Johna?
Cate se suzdržavala da ne prasne u smijeh i uzvrati mu jednakom iskrenošću. -
Ali ne volim Johna; volim Gregora.
Snuždi se. - Zaista?
Ona kimne glavom.
Nije skrivao gađenje. - Voli li on tebe?
Kako je mladim osobama nalik da odmah pređu na suštinu problema. Nije ga
krivila što ju je to pitao kad se to i sama pitala. Ponekad je to bilo pomalo teško
zamisliti. - Mislim da da, ali nisam sigurna da to još shvaća. Gregor se ne veže
lako.
Pip je pogleda ispod oka. - Zašto? Što nije u redu s njim.
Osmjehne se. - Ništa, samo je poprilično ciničan. Mnogo mu je žena ponudilo
svoje srce iz krivih razloga te ga je to iscrpilo. Ne vjeruje lako - doda. Sjetivši se
Isobel i što mu se dogodilo s bratom,
možda je to bilo razumljivo. Blago rečeno, podigao je obrambene zidine oko sebe.
Pip nije izgledao uvjereno.
- Pruži mu priliku, Pip - vidjet ćeš. Neće nas iznevjeriti.
Tatum &

ŠESNAEST
P rošla je ponoć na Badnjak kad se Gregor napokon stubama popeo do svoje
odaje. Između dugih misa u to vrijeme i njegovih dužnosti kao grofa, bio je to
težak dan.
Prisili se da skrene pogled s vrata na lijevoj strani, ali ne prije nego što je
primijetio primamljiv sjaj svijeće koji se razlijevao ispod njih.
Budna je. Znajući to i koliko mu je blizu, zasigurno mu nije olakšavalo da postupi
ispravno.
On nije mladić koji je prvi put osjetio strast, dovraga - čak i ako se zbog nje tako
osjećao. Može pričekati da se vjenčaju prije nego što je primi u krevet. Bog zna da
će joj vjerojatno dobro doći oporavak od one večeri.
Ali imao je osjećaj da će to biti vrlo dugih dvanaest noći. Pretpostavivši da može
osigurati papire uz kraljevu pomoć od Lambertona, biskupa St. Andrewsa,
Gregor se nadao da će moći oženiti Cate petoga siječnja - na Tri kralja - na dan koji
označava kraj zimskog slavlja na večer Bogojavljenja.
Mogao je čekati tri tjedna da se brak oglasi, ali budući da je očekivao da će ga
Bruce početkom siječnja pozvati u opsadu dvorca Perth, to bi značilo da bi morao
odgoditi vjenčanje do idućeg puta kad se bude mogao vratiti kući.

To ne može podržati. Cate je njegova i želi da to bude tako i na papiru i djelom.

Nikad nije zamišljao da bi se on žurio na oltar. Ali kao da mu se posljednja
prepreka u glavi raščistila i ništa ga nije sprečavalo da vidi ono što želi: Cate kao
svoju ženu kako stoji pokraj njega danju i spava uz njega noću. Iako vjerojatno
neko vrijeme neće mnogo spavati.
Sama pomisao na to što bi joj sad volio raditi bila je dovoljna da ga uzbudi, da se
ukruti i naživcira. Ona je kriva što je tako prokleto puna razumijevanja i
nesputana. Vodila je ljubav kao što je radila i sve drugo: bez zadrške, bez
pretvaranja ili smicalica i s neobuzdanom strašću.
Uz malo iskustva...
Bože, pomozi! Nije ni želio razmišljati o tome. Mogla bi ga baciti na koljena.
Možda već jest. Ono što je osjećao prema njoj nije bilo nalik ničemu što je ikad
prije osjećao prema ženi.
Voli li je? Ne zna je li sposoban za takav osjećaj. Ali zbog njezine vjere u njega
poželio je biti čovjek koji bi mogao ostati kod kuće i možda je to zasad dovoljno.
Zatvori vrata odlučno ostavivši iskušenje iza sebe. Međutim prošao je jedva
trenutak prije nego što je začuo tiho kucanje. Uozbiljivši se, otvori vrata. Kako je i
očekivao, Cate je stajala pred njim u spavaćici.
- Dugo si budan - reče.
- Ja bih isto mogao reći tebi.
- Čekala sam te.
Usta mu se iskrive. - To sam shvatio. Ali ne bi trebala biti ovdje.
- Znam - reče uz besramni osmijeh i svejedno uleti u prostoriju. - Ali proteklih
nekoliko dana bilo je toliko posla da nisam imala priliku nasamo razgovarati s
tobom i željela sam ti nešto dati.
Odjednom primijeti način na koji je čvrsto držala spavaćicu na prsima, kao da
nešto skriva. Nešto poput gola tijela? Oči su mu sigurno zasjale.
Ona preokrene očima pretpostavivši u kojem smjeru razmišlja i nasmije se. -
Bojim se da nosim vrlo debelu, vrlo staru potkošulju ispod s obzirom na to što se
dogodilo s prošlom.
Naceri se. - Kupit ču ti tucet potkošulja.
Ona podigne obrvu. - Da ih još možeš poderati?
- Kako si znala?
Ona se nasmije i rastvori spavačicu. - Žao mi je što sam te razočarala, ali nisam ti
donijela to. - Izvadivši platneni svežanj koji je držala ispred sebe, preda mu ga. -
Donijela sam ti ovo - za Božić - objasni.
- Što je to?
- Zašto ne otvoriš i pogledaš?
Nakon što je odvezao nit svilene trake koju je omotala oko svežnja, polako
rastvori platno i otkrije lanenu tuniku izvezenu šarama zlatnim i grimiznim
koncem oko vrata i - kad ju je podigao - rukava. Pobliže promotrivši vez, shvati
da se ne radi o šarama kao što je isprva mislio. - To su strijele - reče zaprepašteno.
Ona se zarumeni i kimne glavom. - To možeš nositi ispod oklopa.
Savršeno je - nije mogao vjerovati koliko savršeno. Dirnut je. Šavovi su
nevjerojatni. Namršti se. - To si ti napravila?
Glas mu je sigurno otkrio iznenađenje.

- Znam šivati.
Podigne obrvu. Oboje su znali da šivanje smatra mučnim.
- Znam! - Nos joj se nabora. - U redu, Ete je odradila većinu posla. Ali ja sam
osmislila kroj. I napravila sam ovaj dio ovdje. - Pokaže na stražnju stranu
ovratnika gdje su šavovi bili poprilično neravni.
On se naceri i povuče je u naručje. - Savršena je. Hvala ti.
Poljubio ju je. Isprva nježno, a zatim, kako se očito uvijek događalo, puno
strastvenije nego što je namjeravao. Kad se maknuo, oboje su teško disali.
Njezinim očima trebao je trenutak da se usredotoče. Krevet mu se nalazio previše
prokleto blizu. Bilo bi tako lako gurnuti je...
- Imam još nešto za tebe - reče.
- Skrivaš li još blaga ispod tog ogrtača, Caty?
Nasmije se. - Nikad ne znaš. Ali ovo je pod krevetom. - Kad je odstupio, objasni. -
John mi je prije pomogao da ga donesem gore.
Sagne se i izvuče još jedan veći svežanj, oko metar i osamdeset dugačak te
promjera petnaestak centimetara, ali nije bio umotan u platno nego u kožu. - Što si
to donijela, deblo?
- Blizu si.
Odmotao je kožu i u zaprepaštenoj tišini zurio u poklon pod nogama. Nije mogao
vjerovati što vidi. Sagnuvši se, promotri ga pobliže, posebno obraćajući pažnju na
savršeno drvo od jednog do drugog kraja. Nije mogao pronaći izbočinu ni manu.
201
Knjige.Club
Nevjerojatno. Možda bi nju trebalo zvati čarobnicom. Kako bi inače mogla
nabaviti takvo blago?
Promatrala ga je sve nervoznije, rukama kopkajući po crvenom, baršunastom
kućnom ogrtaču. - To je štap od tise - reče očito zabrinuta njegovom tišinom.
Točno je znao što je to. To nije samo štap od tise; bio je to gotovo besprijekoran
štap od tise. Toliko besprijekoran da je savršen za pravljenje luka i bilo ga je
gotovo nemoguće pronaći otkako je počeo rat. Budući da je potražnja za lukovima
toliko velika, većina dobrih tisa srušena je u Škotskoj i Engleskoj.
Glas mu je bio tih i pun divljenja koje je graničilo s poštovanjem. - Gdje si to
nabavila?
- Od trgovca koji ti donosi vina iz Bordeauxa.
Gregor se namršti. - Meni je rekao da ne može naći ništa takvo.
Ona se naceri. - Ja sam ga ohrabrila da potraži malo bolje. - Gregor nije ni želio
pitati kako. - Pomoglo je otvaranje trgovačkih puteva. Podrijetlom je iz Španjolske
i odrezan je prošle zime, pa će morati stajati još samo jednu sezonu.
Ništa nije rekao. Bio je previše obuzet da bi učinio išta drugo osim zurio u
zasigurno najvelikodušniji i najpažljiviji poklon koji je ikad dobio.
- Sviđa li ti se?
Nesigurnost u njezinu glasu trgnula ga je iz šoka. - Obožavam ga. Ne znam što
bih rekao.
Ona se nasmije od uha do uha. Podigavši se na vrhove prstiju, obgrli ga rukama
oko vrata. - Možda možeš smisliti drugi način da mi se zahvališ?
Ruka mu klizne oko njezina struka kao da ne postoji drugo mjesto na koje
pripada. - Pokušavao sam biti dobar.
Njezine tamne oči nestašno su plesale sa zlatnim iskrama obasjane plamenom
svijeće. - Dobar si. - Izazovno je trljala bokove o njegove. - Vrlo, vrlo dobar.
- Zločesta si. - Lagano je udari po stražnjici. - Što da radim s tobom?
- Na pamet mi pada nekoliko stvari, a sigurna sam da bi mi pomogao smisliti
još nekoliko koje nikad nisam probala.
On zastenje osjetivši kako mu se toplina nakuplja u međunožju. Vraški bi sigurno
mogao. Bi li je šokirao svojim zahtjevima? Vjerojatno, ali poznajući Cate, ne
zadugo. Jednostavno je predugo maštao o njezinim ustima na sebi. Od same
pomisli kurac bi mu se ukrutio poput kamena.
- Zasigurno znaš kako potpuno upropastiti moje dobre namjere.
Oči joj uzbuđeno zablistaju. - Znam?
On kimne glavom i ponovno je probudi. - Nekad sam imao malo samokontrole.
Rukama klizne na ramena ispod njezina ogrtača kako bi ga skinuo. Već mu je
počela odvezivati vezice na cotunu kad se osmjehnula. - A sad nemaš?
- Očito nemam kad si ti u pitanju.
Da joj dokaže, istog je trena poderao potkošulju koju je nosila. Bila je stara,
jednostavna i smetala mu je.
- Gregore! - vrisne još uvijek dovoljno stidljiva da se pokuša prekriti. Ali
djevojka nije imala apsolutno ništa za skrivati - ništa. - Ne još jedna - zastenje. -
Neću imati što nositi.
- Kakva šteta. Čini se da ću te jednostavno morati držati golu u krevetu.
Prekinuo je daljnje prigovore svukavši tuniku preko glave, skinuvši čizme i brzo
se riješivši hlača.
Zurila je u njega upijajući svaki centimetar gola tijela. Nikad u životu nije bio
samosvjestan, ali stojeći tamo dok ga je proučavala, bio je poprilično blizu. Želio je
njezino odobrenje. Kad je naposljetku podigla pogled, bilo je jasno da ga ima - i
više od toga. Gledala ga je kao da ne može dočekati da ga proždre. - Reci mi što
želiš da radim. Reci mi kako da te zadovoljim.
- Već me zadovoljavaš.
Dok je samo stajala tamo, koljena su mu klecala. Preslatka je - malena, kompaktna
i jaka, ali uglađeno otmjena poput divlje mačke.
Izvana nenametljiva, ali opasna sa sirovim nagonima borca. Svaka druga žena
prije nje činila se slabom i nebitnom.
Zarumeni se. - Znam da muškarci vole više oblina, ali tvoja je majka rekla da sam
ih otjerala na vježbalištu i da sam prokleta s tijelom tankim poput strune na luku.
Zacereka se. - Mila, moja majka nije imala pojma što se muškarcima sviđa. Tijelo
joj je bilo mišićavo i senzualno i tako prokleto uzbuđujuće da je pretpostavljao
kako će jednog dana ženska snaga i čvrstoća tijela postati cijenjena. - Usto
oduvijek sam volio koristiti luk. - Gledao ju je u oči. - Savršena si. Toliko savršena
da ću morati inzistirati da počneš puno više vremena provoditi vježbajući sve one
poteze za borbu prsa o prsa - iako ne na vježbalištu.
Obrve joj se skupe. - Onda gd...?
Nije imala priliku dovršiti pitanje prije nego što ju je bacio na krevet i prikliještio
je tijelom.
Uzdahnula je od iznenađenja, a zatim se osmjehnula. - U tvome planu ima jedan
problem.
Izazovno podigne obrvu. - Koji to?
- Što ako ne želim ustati? Što ako mi se sviđa točno gdje jesam? - Pomakne
bokove tako da mu se erekcija udobno smjestila među njezine noge, a debeli
glavić primamljivo je bockao njezin ulaz. Malo je zanjihao bokove golicajući je dok
nije počela ubrzano disati, promuklo i kratko uzdišući, što ga je izluđivalo.
- Oh, mislim da ćeš željeti ustati, Caty. - Uronio je samo malo, dopustivši joj
da ga primi centimetar ili dva prije nego što se povukao. Osjeti kako drhti od
požude i trebala mu je svaka trunka samokontrole da ne uroni duboko i cijelog joj
ga da. - Nisi li pričala o tome kako želiš naučiti nove stvari? Nisam znao da lako
odustaješ.
Znao je da se neće moći oduprijeti podbadanju. Jednako kao što je znao da će biti
na leđima čim joj pruži priliku da napravi potez.
Bio je - i to više uzbuđeniji nego što je mogao podnijeti. Djevojka je dala novo
značenje riječima igrice u krevetu. Imao je osjećaj da će vođenje ljubavi s Cate biti
potpuno drugačije iskustvo - i da će ga dugo zabavljati.
Možda zauvijek.
Po prvi put nije otjerao misao. Dopustio joj je da ostane navikavajući se na nju.
- Što sad? - upita gledajući ga odozgo dok je ležala na njemu. Srce mu je stalo
u prsima. Činilo se kako se sve zaustavilo. Izgledala je tako prokleto slatko, a tako
nesvjesno senzualno s tamnim očima prikovanim uz njega, kosom koja joj je
padala preko ramena i malim, oblikovanim grudima koje su ponosno stršale u
zraku. Želio je da taj trenutak potraje zauvijek.
Podigne ruku kako bi joj zataknuo pramen svilenkaste tamne kose iza uha.
Dlanom joj dodirnuvši obraz, privuče joj usta prema svojima ljubeći je polako,
nježno, dugim, sporim pokretima jezika.
Ali oboje su bili previše nestrpljivi da bi dugo čekali.
- Klekni na koljena i zajaši me - reče grubo, promuklo.
Na trenutak je izgledala zbunjeno, ali onda joj je sinulo što želi. Topli sjaj
razumijevanja raširio joj se licem u laganom osmijehu.
Gregor nije znao treba li opsovati ili zahvalno pasti na koljena jer je tako brzo
povezala konce. Koliko će joj trebati prije nego što shvati tko ima svu moć?
Ne dugo ako njezino brzo usavršavanje položaja išta znači. Naslonila mu je ruke
na prsa i pomaknula bokove iznad njega. - Ovako? - reče, lagano se njišući preko
njegove erekcije koja mu je ljutito udarala u trbuh neraspoložena za igrice.
Grudi su joj bile previše primamljive. Morao je primiti čvrste brežuljke u ruke
prstima lagano štipajući tamne ružičaste vrhove dok nisu postali tvrdi poput dva
kamenčića.
Zastenjala je izvijajući mu se u rukama i opet se zanjihala na njemu, ovaj put
trljajući međunožje o njegovu dužinu tako da je mogao osjetiti slatku toplinu i
vlažnost. Pustio je zvuk mučnog užitka i podigao bokove prema uskoj, vreloj
rukavici koju je želio oko sebe.
- Što da radim? - upita neravnomjerno dišući.
Mogao joj je pokazati, ali želio je da ona bude glavna i da preuzme kontrolu nad
vlastitom strašću. - Primi me u sebe.
Zastenjao je kad ga je obujmila prstima i podigla bokove na položaj. Svaki mišić u
tijelu napeo mu se da ostane miran dok je trljala kruti glavić o svoju glatkoću
tražeći...
Oh, Bože, da. Zastenjao je kad ju je pronašla i počela se tijelom spuštati na njega
centimetar po centimetar. Bio je klizak od znoja i na samom rubu kad se cijela
nabila.
Rukama je prešla preko napetih skupina mišića na njegovu trbuhu i zabacila
glavu, utonuvši dublje i naslađujući se u užitku njihovih tijela potpuno spojenih -
povezanih. - Tako si dobar - reče. - Tako velik i debeo - volim kako me ispunjavaš.
Zaslužio je barem jedno kraljevstvo jer nije svršio u tom trenutku. Nevino erotske
riječi izazvale su uzavrele gromove užitka od podnožja njegove kralježnice do
vrha njegova kurca.
Malo se pomaknula i gotovo je zaplakao trudeći se ostati miran. Trudeći se da je
ne uhvati za bokove i počne je pomicati gore-dolje na sebi dok oboje snažno ne
svrše.
Tako je usta...
- Jaši me, Cate - progovori kroza zube. To nije bila zapovijed, nego više molba.
I jahala ga je. Isprva polako i oprezno, a kad je pronašla ritam, snažno i divljački.
Osjećao se tako dobro. Mogao je osjetiti kako se pritisak nakuplja i više nije mogao
izdržati. Zgrabi je za bokove, zarivši joj prste u zategnutu stražnjicu dok mu se
tijelo grčilo. - Oh, Bože, mila, svrš...
Prekine ga vlastitim vriskom naglo se nabivši na njega. Čvrsto ju je držao trljajući
je od sebe, dopuštajući da ga njezino grčevito svršavanje gurne preko ruba.
Svršio je jače nego ikad u životu, ispucavši sjeme duboko u nju u vrelom valu
zasljepljujućeg užitka.
Kad se srušila na njega, ostalo mu je jedva dovoljno energije da je otkotrlja
nastranu i prigrli uza se. Želio je nešto reći, ali mogao je smisliti samo ošamućeno i
dosadno opa.
Zaista ga je bacila na koljena. I bilo je to vraški dobro mjesto za ostati.
*
Cate je mislila kako bi je vjerojatno trebalo biti sram vlastite bludnosti, ali osjećala
se previše toplo i zadovoljno - i previše predivno iscrpljeno - da bi skupila snage
za takav napor. Usto ako će biti iskrena prema sebi samoj, uopće se nije sramila.
Nije joj bilo potrebno iskustvo da zna kako se Gregoru sviđa njezina bestidnost i
strast prema njemu.

Jaši me. Toplina joj se proširi kožom kad se sjetila kako je upravo to učinila. Nikad
nije mogla zamisliti takvu vrstu slobode - takvu vrstu divljine. Bilo je nevjerojatno.
S njim u sebi osjećala se dovoljno moćno da osvoji dvorce i pokori kraljevstva.
Nasmije mu se naslonjena na prsa dok mu je prstom odsutno pratila oznaku na
ruci. Bilo je drugačije ovako biti s njim. Nikad nije zamišljala da može biti toliko
vedar i zaigran. Uopće se nije činio odsutnim i nedodirljivim, nego poprilično
čudesno dodirljivim. Nikad se u životu nikomu nije osjećala bliže.
- Što je toliko zabavno? - upita.
- Ništa - reče pomalo posramljena jer je toliko sretna. - Nikad prije nisam
vidjela tetovažu. Što predstavlja? Razumijem dvije ukrštene strijele iza štita, ali
mislila sam da je simbol MacGregora lavlja glava? Razjareni lav kraljeva je
oznaka. - Možda se ukočio, ali bila je previše zaposlena zureći u nju. - A što je ovaj
uzorak koji ti ide oko ruke? Izgleda poput paukove mreže.
Primi je za ruku i makne je sa svoje ruke na prsa. - Imaš toliko pitanja, malena.
Nisi li umorna?
Podigne mu bradu na prsa i namršti se. - Zašto imam osjećaj da pokušavaš izbjeći
pitanje?
Na trenutak su se gledali obasjani blagim plamenom svijeće. Činilo se kako se
između nečega dvoumi. - U pravu si; nema veze s MacGregorima. To je nešto što
sam jedne prilike napravio s prijateljima.
Pokušao je promijeniti temu, ali ona je iz nekog razloga osjetila da mu je važna. -
Ima li veze s tvojom ulogom u kraljevoj vojsci? -
Izgledao je iznenađeno. - Znam da ništa ne voliš pričati, ali pretpostavljam da je
ono što radiš važno.
- Ja sam strijelac, Cate.
- Da, ali kladim se da si važan. Što točno radiš?
Zastao je na toliko dugo da je mislila kako joj neće odgovoriti. Kad je progovorio,
bio je oprezan. - Ponekad treba eliminirati važne mete za kralja. Dobar strijelac tu
može biti od koristi.
Ona se namršti, a zatim iznenada razrogači oči. - Mete? Misliš li na ljude?
Gledao ju je kao da se priprema na njezinu reakciju. - Da. Ja sam uvježban da
ubijam, Cate. To je ono što radim.
Izrekao je to kao činjenicu i bez isprike, ali nekako je znala da mu to nije lako
priznati. - I sigurna sam da je svaka od njih bila potrebna, iako sam sigurna da
zbog toga nije nimalo lakše.
Izgledao je iznenađeno kao da je očekivao osudu. Slegne ramenima. - Navikneš
se.
Sumnjala je da se nikad nije navikao. Ali nesumnjivo je svoju suosjećajnost kao
ratnik smatrao slabošću, a ona mu je zapravo samo naglašavala čovječnost. Ne
treba se sramiti osjećaja.
Pretpostavila je koliko smrt utječe na njega kad je shvatila čemu služi kamenje.
Ono je njegovo iskupljenje, njegova zahvalnost za svaki život koji je uzet u borbi
za cilj Roberta Brucea.
Trenutak je razmišljala. - Ali što tetovaža ima sa svim tim?
Uzdahne i odmahne glavom smiješeći se. - Uporna si poput nekih ratnika koje
znam. Sve ću ti objasniti kad se vjenčamo.
Voljela ga je čuti kako to govori. - A kad će to biti?
- Nadam se prije Tri kralja. Pisao sam kralju i zatražio da mi riješi papire. -
Rub mu se usta iskrivi. - Volio bih da mogu biti tamo da mu vidim reakciju.
Mislim da je Bruce bio uvjeren kako nikad svojevoljno neću pronaći put do oltara.
Bit će razočaran što ne može nazočiti vjenčanju, ali siguran sam da će organizirati
veliko slavlje nakon što zauzme Perth.
Cate se ukoči. - Sto?
Podigne joj bradu i pogleda je u oči. - Znam da kriviš kralja za ono što se
dogodilo, Cate, ali ta je krivnja neopravdana. Bio je shrvan pokoljem u tvojem selu
jednako kao i kad je dobio vijesti da su mu žena, kći, sestra i grofica od Buchana
zarobljene. Nestao je u šumi i danima ni s kim nije razgovarao.
Cate si je odbijala dopustiti da ga sažalijeva. Obuzdala je osjećaje. - Robert Bruce
zaslužio je svu krivnju koju je osjećao. Mi smo svi samo pijuni u plemićkoj igri.
Što znače životi nekoliko seljana uime prijestolja? Što je kći? - Zastane, a zatim
brzo doda: - Ili žena.
- Bruce uopće nije takav, Cate. Ne poznaješ ga kao ja. On je velik čovjek; ni u
koga ne vjerujem više. Vjerovao je u mene kad nitko drugi nije. Kad sam prvi put
došao kod njega, bio sam mlad, samohvalisav i napuhan. Nisam bio pravi ratnik.
Ali pomogao mi je da svoje vještine na Igrama usavršim za bojište. Učinio me
ratnikom.
Cate se zgrozila. Gregorovo divljenje kralju sezalo je puno dublje nego što je
mislila. Bože, gotovo je zvučao kao da mu je otac. A ona je bolje od ikoga znala
koliko je to opasno. Nije željela da okusi isto razočaranje kao i ona.
- Škotska ga treba. Zapanjujuće je pomisliti što je već postigao i koliko smo
blizu pobjedi. Robertu Bruceu mjesto je na prijestolju i učinit ću sve što mogu da
tamo ostane trajno. - Uhvati je za bradu i podigne joj lice prema svojem. - Važno
mi je da mu pružiš poštenu priliku, Cate. Vjeruj mi, nikad nije ni zamišljao - nitko
od nas nije - što bi se moglo dogoditi tvome selu jer ste nam pomogli.
- "Nas"? Nisi bio tamo.
- Dvojica mojih najbližih prijatelja - ljudi koje smatram braćom - bila su među
muškarcima kojima je tvoje selo pružilo sklonište. Da niste, bili bi mrtvi. To su
dvojica muškaraca koja su bila sa mnom kad sam te pronašao u bunaru.
Zurila je u njega bez riječi. Nije imala pojma...
- Bruce žali za svakim izgubljenim životom u ovom ratu i taj teret nosi sa
sobom svaki dan. Nitko ne zna bolje od njega što je izgubljeno u borbi za
prijestolje. Ali ne žali samo za tri brata i bliskim prijateljima, nego i za ljudima
poput tvoje majke i ostalih seljana. Čak se i brinuo za tebe, Cate.
Srce joj stane, a zatim počne divljački udarati. Strahujući da će primijetiti, makne
se s njega dovoljno da prekine kontakt. Istog joj je trena postalo hladno. - Za
mene?
- Da, vrlo se zanimao za tebe. - Gregor se namršti kao da ga muči nešto vezano
uz to sjećanje.
- Ništa mu nisi rekao?
Nije čudno što ju je neobično pogledao s obzirom na to kako je nervozno
progovorila.
- Rekao sam mu ono što sam znao u to vrijeme: tvoje ime i starost. - Promisli. -
Barem koliko sam mislio da si stara, jedanaest ili dvanaest godina.
Cate se nadala kako joj se olakšanje ne vidi na licu. Nikad nije očekivala da će se
kralj osobno zanimati za nju, ali bila je dobra stvar što je lagala o svom imenu -
oba svoja imena. Bruce ne bi znao za drugog muža njezine majke. Kad ih je Bruce
ostavio, majka joj se namjeravala udati za prvog muža.
Iako je željela postaviti još pitanja, bojala se da je već rekla previše. Gregor je imao
vrlo dobro opažanje. Nije željela da shvati kako je muškarac kojeg toliko poštuje
isti muškarac koji ju je napustio kad je imala pet godina.
- Bila sam mala za svoje godine - reče.
On se osmjehne. - Još si uvijek mala za svoje godine.
- Dovoljno sam velika da te bacim na gu... - Zastane kad ju je upozoravajuće
pogledao. - Stražnjicu - završi milo.
- Dobro, samo nemoj misliti da kralj nije mario. Jest. Bruce je vrlo teško primio
gubitak tvog sela. Rekao je kako ga neko vrijeme nije posjetio, ali da je brojne
seljane poznavao osobno. - Nešto mu je očito palo na pamet. - Jesi li ga ti
poznavala, Cate?
Mislila je da jest. U jednom je trenutku mislila kako ne postoji veći čovjek od
Roberta Brucea, poletnog mladog grofa od Carricka. Ali ispostavilo se da ga
uopće nije poznavala. Čovjek kojeg je hvalila da je najveći vitez u kršćanskom
svijetu izbacio ju je iz života kao da nikad nije ni postojala. To ne bi bilo toliko loše
da ga prije toga nije zavoljela. Srce je stegne na sjećanje koliko je točno voljela
muškarca koji joj je pravi otac.
- Došao je u naše selo kad sam bila dijete - odgovori oprezno, neutralnim
tonom, nadala se.
- I nije te očarao? Iznenađen sam. Malo je žena otporno na šarm Roberta
Brucea.
Vrlo malo. Njezina majka zasigurno nije bila. A ni Cate - barem neko vrijeme. A
koliko je čula, postojalo je barem još nekoliko žena s Bruceovom djecom koje je
također poprilično šarmirao. - Možda je potrebno više od površnog šarma da bi
me netko zadivio.
Podigne obrvu. - Je li to možda usmjereno prema meni?
Ona se naceri. - Ne, ali možda to želiš imati na umu. "Očaranost" tim licem prestat
će kad-tad... Možda za tucet godina.
- Dobro da znam - reče ironično. - I kako ću te onda zadiviti kad budem
trebao?
Ona se otkotrlja na njega naslađujući se osjećajem njegova mišićava tijela uz
njezino. - Pretpostavljam da ćeš moći nešto smisliti.
Nije mogla vjerovati koliko joj glas zvuči promuklo.
Spusti ruku, zgrabi je za stražnjicu i udobno je privuče uza se. Tijelo joj je istog
trena postalo vrelo i rastopilo se. Zastenjao je kad ju je uhvatio za potiljak i
poljubio - snažno. Uživala je u spoznaji da dodir na njega utječe kao i na nju.
Između nogu mogla je osjetiti toplinu dok se ukrućivao kad je odjednom
uzmaknuo. - Bože, ubijaš me. Ali treba mi sna. Sutra će biti dug dan.
Božić je. - Misliš danas. - Ponoć je sigurno već odavno prošla.
- Šalješ li me natrag u moju sobu?
- Bojim se da da, draga. Ne želim da priče počnu kružiti još više. Štoviše,
vjerojatno bih se trebao preseliti u barake dok se ne vjenčamo. - Sigurno je
izgledala razočarano, kao što se i osjećala, jer je prasnuo u smijeh. - Dobro je znati
da neću jedini brojati dane.
Nije joj mogao dati bolji poklon od tih iznenadnih riječi. - Misliš li to, Gregore?
Veseliš li se što ćeš me oženiti?
Namršti se. - Mislio sam da smo već završili s tim.
- Jesmo. Samo se sve dogodilo toliko brzo da se osjećam kao da ću se probuditi
i saznati da si se predomislio.
Osmjehne se i stražnjom stranom palca pomiluje joj golo rame.
- Za to postoje male šanse. Nadam se da si ti ta koja neće požaliti.
Ona se namršti. - Zašto bih požalila?
Zastane na dug trenutak. - Cate, u životu sam iznevjerio mnogo ljudi. Ne želim to
na kraju učiniti i tebi.
- Nećeš - reče borbeno. Možda nije znala sve okolnosti njegove prošlosti, ali
znala je nešto važnije: znala je njega. Gregor je izbjegavao veze i odgovornost
izvan bojišta ne zato što je bio nesposoban za to nego zato što je strahovao da će
iznevjeriti ljude.
Ali jednako kao što kralj može računati na njega, znala je da i ona može računati
na njega. Neće je iznevjeriti.
Prasne u smijeh i poljubi je u nos. - Podsjećaš me na nekoga s tim izrazom lica. Ali
ne mogu se sjetiti na koga.
Dobro da u prostoriji nema puno svjetla jer se bojala da joj je svaka kap krvi
nestala s lica.
Nevoljko se podigne, stisnuvši plahtu oko vrata tražeći svoj ogrtač zgužvan na
podu. - Možeš li mi ono dodati?
On sjedne, nasloni se na drveno uzglavlje kreveta i prekriži ruke na prsima.
Možda bi primijetila pokvareni sjaj u njegovim očima da je nisu toliko omeli
ogromni mišići na njegovim rukama. Dragi Bože! U ustima joj se zapravo počela
skupljati slina.
- Pa da mi promakne kako iz mog kreveta ispadaš gola? Ne bih rekao.
Prostrijeli ga pogledom, zgrabi plahtu s kreveta i omota je oko sebe, iz petnih se
žila trudeći ne "ispasti".
Naceri se, očito se zabavljajući gledajući kako se trudi. - Nije li poprilično kasno za
sram? Vidio sam svaki tvoj centimetar.
Usiljeno napući usne. - Neki od nas nisu navikli hodati okolo potpuno goli.
Slegne ramenima ne kajući se. - Obično ne dobivam puno žalbi.
Pogleda ga ispod oka upijajući svaki centimetar tijela kojeg bi se i Adonis
postidio. Umišljeni lupež. Još je gore što je bilo opravdano. - Kladim se da si u
pravu.
Zgrabivši ogrtač s poda, namjerno dopusti da joj plahta padne prije nego što ga je
povezala s prednje strane. Osmjehnula se nakratko pogledavši stup njegove
muškosti kako se ukrućuje. - Slatko sanjaj, Gregore.
- Čekaj - reče ustavši iz kreveta i navuče hlače, nakon čega se napokon uspjela
smiriti. - Imam nešto za tebe.
Spusti pogled na njegovu muškost. - Mislim da si mi to već dao.
On se zahvalno naceri. - Pretvaraš se u poprilično prostu djevojku, Caitrina. - Ona
otvori usta da ga ispravi - Catherine - a zatim ih čvrsto zatvori. Neće ga razočarati.
Otišao je do ormara, otvorio vrata i izvadio malu drvenu kutiju i kožnu torbu. - I
ja imam dva poklona za tebe. Htio sam ti to dati kad sam se vratio kući, ali nakon
onog što se dogodilo s Dougalom, nisam bio siguran trebam li te ohrabrivati. -
Pruži joj torbu. - Obećaj mi da nećeš posezati za njim ako ne budeš morala.
Znajući da je većim dijelom podbada, suzdržala se od rasprave o tome kako je
"morala" s Dougalom. Otklopivši torbu, izvuče vrlo tanke kožne korice i nešto
nalik malenom bodežu. Ali nije bio sličan nijednom bodežu koji je prije vidjela.
Oštrica je bila duga dvanaestak centimetara, ali bila je tanka i uska s vrlo oštrim
vrbom. Ručka je bila napravljena od roga i kad ju je stavila u ruku, shvatila je da je
možda pravljen točno po njezinoj veličini. - Nikad nisam vidjela nešto ovakvo -
reče.
- Prijatelj mi je to napravio. To je poseban bodež. - Radoznalo ga pogleda. -
Probija oklop - objasni.
Ona razrogači oči; odjednom je oblik oštrice imao više smisla. Genijalan je.
Okrećući oštricu u ruci, reče: - Dao si to napraviti za mene?
On kimne glavom. - Možeš ga zakačiti za kožni remen i nositi ga na leđima ili na
boku.
Cate je ostala nevjerojatno dirnuta njegovom pažnjom i onime što je otkrivala.
Znao ju je jednako kao i ona njega. Jedno su drugom poklonili oružje! - Savršen je
- reče. - Hvala ti.
- Sad ga spremi dok te ne naučim kako da ga koristiš. Jednom si spomenula
škopljenje.
Ona se nasmije i spremi ga natrag u korice. - Možda sam se predomislila. Samo mi
nemoj dati razlog.
Nježno je podbadanje odjednom prestalo. Lice mu postane bolno ozbiljno. Nije
mislila da može postojati neugodnija tišina.
Stegne je u srcu. Osjećala se poput budale. Nikad joj ništa nije obećao. Ali ne bi to
želio raditi... zar ne?
Slomio bi joj srce. Srcolomac...
To je ono što radi, zar ne? Ne meni. Ovo je drugačije.
- Nadam se da neću - reče.
Cate je peklo u prsima, ali govorila si je da ne reagira burno. - Koliko si dugo bio s
Isobel, Gregore?
Potpuno se uozbilji. - Kakve to ima veze s bilo čime?
- Koliko dugo?
- Gotovo dvije godine.
- Jesi li spavao s drugim ženama dok si bio s njom?
- Ne. - Činio se iznenađen priznanjem.
- To je zato što si odan kad ti je stalo do nekoga. A ja se namjeravam pobrinuti
da za mene vrlo mariš.
Gledali su se te je nešto snažno i moćno visjelo u zraku između njih. Srce joj
naraste znajući da već mari. To nije obećanje, ali jest početak jednog.
Pruži joj kutiju. - Ovo sad pripada tebi.
- Što je to?
Maleni osmijeh iskrivi mu usta. Ponovi joj njezine riječi: - Zašto ne otvoriš i
pogledaš?
Podigavši poklopac, duboko udahne. Na baršunastom postolju nalazio se prsten
koji je njegova majka nosila do smrti. Bio je zlatan, s velikim ovalnim kristalom u
sredini i lavljim glavama urezanim s obiju strana. Drhtavom ga rukom izvadi iz
kutije.
- To je dragi kamen - reče. - S unutarnje strane postoji gravura. - Podigne ga
prema svijeći kako bi pročitala što piše. - S Rioghal mo dhream - izgovori umjesto
nje.
Moj je rod kraljevski.
Riječi su joj se rugale. Pogođeno je zurila u prsten ne znajući što bi učinila. Ne
može ga staviti. Varalica.
- To je geslo MacGregora - objasni.
Na trenutak se zatrepće gledajući ga zbunjeno, a zatim uzdahne s olakšanjem. -
Naravno da jest. Vidjela sam to napisano na tvome luku i maču.
MacGregori su tvrdili kako potječu od Gregora, sina kralja Kennetha MacAlpina,
prvog kralja Škota. Kako je to mogla zaboraviti? Na trenutak je pomislila kako je u
pitanju okrutna šala.
Stavi prste podigavši ruku i dopustivši da ga obasja svijeća. - Bit će mi čast nositi
ga.
- Majka bi mi bila sretna.
Cate stegne u srcu od pomisli na obje žene koje bi bile zadovoljne. Željela je da
mogu biti tamo kako bi taj trenutak podijelile s njom - s njima. - Da, bi - Cate se
složi.
- Sretan Božić, Cate.
- Sretan Božić, Gregore.
I uz još jedan poljubac pošalje je natrag u krevet - nažalost, samu.
SEDAMNAEST

Z grabio ju je dok je prolazila i odmah je povukao u zatamnjenu ostavu.

Odupirala se - kao što je znao da hoće - ali pripremio se i prikliještio ju je licem
prema vratima prije nego što je mogla izvući novi bodež.
Međutim, u najboljem slučaju, odupirala se s pola snage. Jednostavno je postala
mlitava pokraj njega dok joj je ljubio vrat ispod uha baš kako je voljela - od toga bi
zadrhtala.
- Nisi namjeravala izvući bodež, zar ne, Caty? Jesi li vježbala ono što sam te
naučio?
Istegne se uz njega poput mačke dopustivši mu da osjeti pritisak tijela na svim
pravim mjestima. Naročito njezine stražnjice. Da, ona se nalazila točno na pravom
mjestu. Bio je krut poput batine i sa svakim je trenutkom postajao sve krući dok
ga je primamljivo bockala stražnjicom.
- Nisi ni zaslužio ništa bolje kad si me tako prestrašio. Iako ja ne bih pokušala
"tiho ubojstvo" - jesi li ga tako nazvao? Na pamet mi je palo nešto malo bolnije.
Gregor si nije mogao pomoći da se ne osmjehne dok je ustima iscrtavao put po
strani njezina vrata do kosine njezina ramena. Volio je kad je krvožedna. Pomisao
da će je ostaviti samu kad se bude morao vratiti na ratište vraški ga je plašila, ali
barem će biti prokleto siguran da se može brinuti o sebi kad ode.
- Lažljivice. Nisi se uplašila. Čula si me i proklela bi naše buduće potomstvo
podlim udarcem koljenom da nisam bio spreman na tebe.
Ona se ukoči. - Djeca? - Stegnulo ga je u prsima od nečega u njezinu glasu.
Pokušala je zvučati bezbrižno, ali mogao je čuti jedva zadržanu čežnju. Znao je
koliko joj znači obitelj. Dovoljno je bilo samo se sjetiti nahočadi. Iako, mora
priznati, izmišljena obitelj koju je stvorila nije tako loša - osim Pipa. Nešto se mora
učiniti s obzirom na njega. Ali ne veseli se raspravi i suzama koje će ta tema
sigurno izazvati.
- To je uobičajen rezultat naših noćnih aktivnosti - tiho reče.
- Misliš li na noćne aktivnosti koje si prekinuo prije četiri noći?
Naceri se prešavši ustima preko tople, baršunasto meke kože na
njezinu ramenu, upijajući cvjetni miris u njezinoj kosi. - Žališ se, Cate? Zvučiš kao
Riđi.
- Ime mu je Eddie - reče nestrpljivo. - Ne možeš ga zvati po boji kose.
- U svakom je slučaju puno bolje nego da ga zovem po imenu engleskog
kralja. Usto sviđa mu se.
Umorno uzdahne predajući se i promrmlja nešto o tome kako je on - i njegov spol
općenito - potpuno smiješan. Gotovo je mogao zamisliti kako čini isto za dvadeset
godina. Dovraga, nisu još došli ni do oltara, a već se ponašaju kao stari oženjeni
par.
Osim činjenice da ju je prikliještio uz vrata u mračnoj ostavi. Dovraga, vjerojatno
će i to raditi za dvadeset godina. Uzbuđenje iščekivanja koje mu je kolalo žilama
nije pokazivalo znakove opadanja. Činilo se kako samo postaje jače.
Znajući da uzima život u vlastite ruke, pusti joj jedno zapešće i umjesto toga
uhvati je za dojku. S obzirom na to da ga nije pokušala ubosti ni posegnuti za
nožem, pretpostavio je kako joj se sviđa ono što joj radi.
Kad je postao siguran da ga neće pokušati baciti na stražnjicu, pusti joj drugu
ruku i baci se na posao, dopustivši rukama da lutaju svakim centimetrom tog
slatkog tijela dok ju je ljubio i sisao joj vrat i potiljak te trljao erekciju o stražnjicu
koja ga je pritiskala.
Dovraga, kako je napaljen. Izluđivala ga je. Prošlo je previše prokleto dugo.
Trebao je ovo smisliti prije.
- Nije večer, mila - reče napola zastenjavši.
Ponovila je isti zvuk kad joj je rukom kliznuo s grudi između nogu.
- Mislila sam da želiš čekati dok se ne vjenčamo?
- Ispostavilo se da je to predugo.
Mogao ju je gotovo čuti kako se smije. - Još osam dana, Gregore.
Potrebni papiri nabavljeni su i brže nego što je očekivao. Gregor je primio pismo
od kralja tog jutra u kojem ga je obavijestio da bi trebali stići nekoliko dana prije
Tri kralja.
Nažalost, kralj mu nije samo čestitao. Imao je još vijesti. Vijesti o kojima Gregor
nije želio razmišljati. Mrzio je čuvati tajne od Cate, čak i ako je to za njezino dobro.
Ali činilo se da će joj napokon imati priliku dati pravdu koju zaslužuje. De Bohun
je poslao ljude u obranu dvorca Perth pod vodstvom svog kapetana sir Reginalda
Fitzwarrena.
To nije sve. Prve glasine o Gregorovoj ulozi u Čuvarima Visočja - ili Bruceovim
fantomima, kako su bili poznati u okolici - stigle su do kralja. Samo je pitanje
vremena kad će se proširiti i kralj ga je upozorio da bude na oprezu. Gregor je
imao jedan razlog više da opsuje propali zadatak u Berwicku: Cate. Što će to
značiti za njezinu sigurnost?
Ali raščistila mu je zabrinjavajuće misli sljedećim riječima. - Gregore, možemo li?
Uh... - Znao je da se rumeni, ali previše se uzbudio da bi se nasmijao. - Ovako?

Oh, Bože, da. - Bi li to voljela? - upita je izuzetno smireno s obzirom na to da je bio

spreman eksplodirati.
Čvršće ju je stisnuo između nogu. Znao je da pulsira čak i preko debele haljine.
Uzdahnula je. - Da, mislim da bih.
Podigne joj haljinu i odveže hlače brže nego ikad prije, ne želeći joj pružiti priliku
da se predomisli.
Duboko je zastenjao od čistog užitka kad je kurcem kliznuo između njezinih nogu
te se cijelom dužinom trljao o njezinu vlažnost.
Sad je praktički uzdisala, a tijelo joj je drhtalo od požude. - Gregore, ne mogu
čekati... Ovo je tako dobro.
Morajući osjetiti koliko dobro, posegne naprijed i uroni joj ruku između nogu.
Jedan je prst uvukao unutra, a zatim i drugi. - Tako si svileno meka i vlažna. Ne
mogu dočekati da uđem u tebe.
Izvijala se uz njega i cijelo joj je tijelo preklinjalo da uđe. Više nije mogao čekati.
Nabio se u nju toliko snažno da se pribila uz vrata.
Vrisnula je, ali ne od boli, nego od užitka. - Da! Oh, Bože, nemoj stajati.
Svakim ubodom uzvraćala mu je jednako žestoko, potičući ga pritiskom tijela i
uzbuđujućim riječima. Jače. Još jače. Brže. Tako si dobar... tako velik.
Izgubio je kontrolu. Zaboravio je gdje on prestaje, a počinje ona. Nije mogao stati.
Iznova se zabijao u nju sa svom strašću i bezimenim osjećajima u sebi koji su se
borili da izađu van. Nije se nimalo suzdržavao i prvi put u životu Gregor se
osjećao potpuno slobodno.
Svršili su zajedno u požaru i eksploziji sirove energije koja ih je njihala i tresla
uništavajući sve prije nje. Samo je jedna žena svršavala s njim. Sad i zauvijek.
Dva dana nakon što ju je Gregor prvi put iznenadio u ostavi, Cate je završila s
namještanjem odjeće i kose. Nasreću, bila je odjevena za vježbu i šteta koju je
učinio vlastitom nestrpljivošću lako se popravljala. Kako se vrijeme raščistilo prvi
put nakon dugo vremena, krenula je na jahanje s Pipom kad ju je Gregor uhvatio
na stubištu i povukao u ostavu ispod stuba u kojoj su se nalazile bačve vina i piva.
- Kako izgledam? - upita dopustivši da joj kraj pletenice koju je upravo
napravila padne niz leđa.
Odmjeri je od glave do pete s izrazito samodopadnim izrazom muškog
zadovoljstva na licu. - Izgledaš poput predivne, dobro iskorištene mlade žene koja
je upravo svršila triput.
- Gregore! - Zarumeni se od srama. - Ne smiješ govoriti takve stvari.
Pokvareno se osmjehne. - Zašto ne? Istina je. To je ono što vidim kad te pogledam.
Drugi ljudi vjerojatno će pretpostaviti da si neko vrijeme sjedila pokraj vatre.
Preokrene očima. - Sumnjam. Mislim da nikoga ne zavaravamo. Danas me Ete
pitala jesam li u posljednje vrijeme prebrojala vreće žitarica koje imamo u ostavi.
Rekla mi je da to ne bila loša ideja jer se
219 Knjige.Club
bliži gozba i da si mogu uzeti vremena koliko mi treba - ona će paziti na Maddy
kasnije popodne.
Gregor se široko osmjehne. - Oduvijek sam znao da mi je ta žena draga.
Cate odmahne glavom. On jest lupež. Ali njezin lupež - ili će biti uskoro. - Drago
mi je da ima još samo sedam noći...
- Šest - ispravi je. - Sedme si noći moja.
Cate se osmjehne. Znala je to. - Ipak brojiš.
- Svaku prokletu minutu - reče podigavši remen s mačem kako bi ga povezao
oko struka.
Kad je završio, sjedne na jednu od bačvi i pogleda je očito ne želeći otići.
Poznavala je taj osjećaj. Iako je u onom što su radili postojalo nešto izrazito
nedopušteno, bilo je to jedino vrijeme kad je mogla biti sama s njim i obožavala je
svaki trenutak.
Budući da je Silvestrovo sutra, oboje su bili zaposleni vlastitim dužnostima
brinući se za goste i da sve bude spremno za veliku gozbu. Očekivali su da će biti
zaposleni, ali to im ništa nije olakšavalo. A nije bilo ništa lakše ni gledati žene
kako ga oblijeću poput jata skakavaca. Ili su možda bolja analogija strvinari koji
traže ostatke na lešini njegova samačkog života. Očito im nije previše smetalo što
je zaručen.
- Kamo si krenula? - upita.
- Misliš li prije nego što me neki previše mišićavi barbar podigao s nogu i
donio ovdje?
Naceri se ne kajući se. - Da, prije toga.
- Pip i ja krenuli smo na jahanje, a zatim vježbati s lukom i strijelom na
metama postavljenima na vrištini s druge strane sela.
Namršti se, a ona nije bila sigurna je li to zbog spomena Pipa ili zbog toga što je
spomenula kako će se udaljiti od tornja. - Koliko te neće biti?
- Nekoliko sati. Ne moraš se brinuti - sigurna sam da će te tvoja dva stražara
obavijestiti čim se vratimo.
Nije se trudio hiniti posramljenost jer ga je otkrila. - Neću se ispričati što sam
oprezan, Cate. S obzirom na neobične jahače, smatram da je pametno da ti se moji
ljudi pridruže kad odlaziš iz dvorca.
- Pridruže? Zar ne misliš da me slijede?
Slegne ramenima kao da je razlika nebitna. - Moj je posao da te zaštitim, Cate.
- Mogu se sama zaštititi.
Nije joj proturječio; samo ju je pogledao s molećivim izrazom u očima. - Dopusti
mi ovo, mila. Samo dok se ne uvjerimo da muškarac kojeg si vidjela nije nitko
bitan.
Ima li Gregor razloga da posumnja kako bi muškarac mogao biti netko? Dugo ga je
promatrala, ali ništa nije odavao. Mogla je vidjeti samo iskrenu zabrinutost.
Dragi Bože, kako mu se teško oduprijeti. - Ako me želiš zaštititi, zašto ne dođeš s
nama? - izgledao je kao da će odbiti kad je dodala: - To jest, ako možeš podnijeti
da se na nekoliko sati odvojiš od stada obožavateljica. "Oh, grofe, donijela sam
vam ovu pitu jer znam koliko volite smokve" - oponašala ih je - ili "Oh, grofe, jeste
li probali sir s naše farme?" - oštro se podsmjehne. - Njihovi su trikovi toliko očiti.
Misli li svaka žena da je put do muškarčeva srca kroz želudac?
Prekriži ruke i naceri joj se. - Moram priznati da volim smokve i
sir.
- Gregore! - povikne i mlatne ga. - To nije smiješno.
Zgrabi je i privuče uza svoja široka prsa. Hoće li se ikad naviknuti na osjećaj
njegove snage? Hoće li joj se koža ikad prestati ježiti i koljena klecati od čvrstog
štita mišića?
- Nemaš razloga biti ljubomorna, Cate. Te mi žene ništa ne znače; s lakoćom
prozrem njihove trikove. Zato si ti toliko posebna.
- Zato što moje trikove nisi mogao otkriti? - nezadovoljno promrmlja.
On prasne u smijeh. - Zato što ih nemaš. - Nježno je poljubi u nos. - Sad ćeš se
nasmiješiti i biti dobra domaćica svim našim gostima ili ću te na silu morati
dotjerati u red.
Ona podigne obrvu. - Je li to tvoj pokvareni plan?
- Da, otkrila si me. Namjeravam te držati tako dobro zadovoljenom da se
nemaš snage svađati sa mnom.
Nasmije se i odmahne glavom. Bog zna da bi vjerojatno mogao. Unatoč činjenici
da su upravo vodili ljubav, već je mogla osjetiti kako se ukrućuje uz nju. - Ali sad
ću paziti jer si me upozorio na svoje podle ciljeve. - Napravi grimasu. - U redu,
smiješit ću se i biti savršeno ljupka. - Pokazala mu je to uz vrlo usiljen smiješak.
Ali onda ga pogleda ispod oka. - Osim ako netko ne učini nešto što bi mi moglo
zasmetati. Reci svojim obožavateljicama da drže ruke podalje od tebe. Naročito
visokoj plavuši - sestri pristalice tvoga ujaka, vjerujem?
- Kako bi bilo da spomenem da si dobra s bodežom? Misliš li da će to biti
dovoljno.
- To je dobar početak. A sad, što kažeš na to da pođeš s nama?
Na trenutak je razmatrao ponudu. Pretpostavljala je da ga
zadržava pomisao da će provoditi vrijeme s Pipom. Ali to je jedan od razloga
zašto ga je željela tamo. Ima plan.
- Postoji nekoliko stvari koje moram obaviti, ali kako bi bilo da se nađemo
tamo za otprilike sat vremena?
Ona se razvedri. - To će biti savršeno.
Upalilo je, Cate pomisli, još jednom potajno bacivši pogled na čovjeka naslonjena
na drvo na rubu šumarka koji se iz petnih žila trudio izgledati nezainteresirano.
Ali nije ju zavarao. Gregor je ludio. Ruke su ga praktički svrbjele koliko se želio
uplesti i zaustaviti lakrdiju koja mu se odvijala pred očima.
Kad je pomogla Pipu nategnuti strijelu otprilike centimetar ispod uha i spustila
dečkov lakat dolje, Gregor je puknuo. Dojurio je do mjesta gdje su se smjestili na
rubu najvećeg otvorenog polja u selu.
Oko njih bila su samo brda i šuma, ali točno ispred njih nalazila se poprilično
široka i ravna vriština dugačka gotovo tristo metara. Kao takva služila je za
seosko godišnje natjecanje u streličarstvu tijekom ljetnog sajma. Velike mete od
sijena umotane konopom bile su postavljene na različitim udaljenostima.
Prekrivene s nekoliko centimetara snijega, izgledale su poput kamenja pod bijelim
pokrivačem, ali dovoljno su služile svrsi pružajući sigurno mjesto gađanju
strijelama.
Gregor stane pokraj njih i uzrujano je prostrijeli pogledom. - Dragi Bože, Cate.
Nikad ništa neće pogoditi ako tako bude gađao. Dovraga, sve je pogrešno. Čak i
njegov stav. Lijeva noga treba biti usmjerena više prema meti. - Gurne Pipov
nožni palac sa svojim.
Pip je krenuo prigovoriti, ali Cate ga stisne za ruku kako bi ga spriječila. - Imam
savršenu formu, Gregore - inzistirala je. - Pitaj Johna. Točno znam što radim.
Znala je. Prisilit će ovu dvojicu da provedu vrijeme zajedno čak i ako im se to ne
sviđa. A postoji li bolji način nego da Gregor nauči dečka nešto što voli?
Slavni strijelac proizvede oštar, podrugljiv zvuk duboko u grlu. - Zašto se onda,
za početak, toliko oslanja na stražnju nogu? Dok počinje učiti, trebao bi držati
ravnotežu. Tetivu treba držati između ova dva prsta - ispravi umjesto Pipa - a ne
između ta dva. Vuče prebrzo i trzavo. Ruka mu treba stati kod donjeg dijela ušne
resice, lakat treba izbaciti prema van, treba gledati u metu, a ne u vrh strijele -
zatvara jedno oko, pobogu - i predugo drži prije puštanja. - Izgledao je bijesno kao
da je osobno uvrijeđen ili da je upravo počinila nekakvo svetogrđe. - Dovraga, na
neki način griješi u svakom koraku stajanja, pripreme, povlačenja, držanja i
otpuštanja.
Cate prekriži ruke i prostrijeli ga pogledom hineći ljutnju. - Mislila sam da sve to
radim. Ali ako ti misliš da možeš obaviti bolji posao, samo daj.
Gregor je oštro pogleda. Dovraga, previše je pronicljiv. Shvatio je što radi. Možda
je malo pretjerala sa svim greškama, ali željela se pobrinuti da primijeti.
Svjesna mladog dečka između njih, koji se iz petnih žila trudio izgledati kao da
mu je svejedno, Cate zadrži dah. Molim te, nemoj ga opet odbiti.
Gregor ju je malo dulje promatrao, a zatim oštro kimnuo glavom. Nije izrazio
pristanak koliko je priznao da je dobila ovu bitku - ali još nije predao rat.
Idućih sat vremena prošlo je brzo dok je Gregor učio Pipa o pravilnoj formi i
tehnici korištenja dugog luka. Bilo je očito da se Gregor osjeća ugodno u ulozi
učitelja i dok ga je promatrala, shvatila je da vjerojatno gleda kako je kad radi s
ljudima pod svojim zapovjedništvom.
Englezi su postali zastrašujući zbog svojih strijelaca - naročito Velšana - ali Visočje
i šume Gallowaya također su odgajali strijelce izvanredna ugleda. Kad dođe
vrijeme da se suoči s Englezima, Bruceu neće nedostajati vještih strijelaca. Vrlo
vještih strijelaca ako Gregor bude mogao utjecati na njihove vježbe.
Bilo je jasno da nema samo vještinu, nego je i nadaren sposobnošću da tu vještinu
prenese drugima - to dvoje nije uvijek išlo zajedno. Točno je znao koliko podataka
treba dati, kada napraviti ispravke i kada dati pohvale.
Pokazivao je, ali nije pucao iz svog luka, iako joj je bilo drago što ga je ponio. Kad
je spomenula da ga u posljednje vrijeme nije vidjela kako vježba s njim i upitala ga
je li sve u redu, ignorirao ju je prebacivši temu na njezino gađanje.
Bila je iznenađena kad je napravio nekoliko manjih ispravaka u njezinoj tehnici,
što joj je odmah poboljšalo preciznost. Kao i Pip, koristila je manji, lakši luk
napravljen u skladu s njezinom snagom. Pokušati napeti Gregorov luk bilo je kao
napinjati željeznu šipku. Jedva ju je mogla pomaknuti nekoliko centimetara.
Veličina mišića na njegovim leđima i rukama odjednom je poprimila novo
značenje i važnost. Morao je biti toliko snažan da bi koristio luk.
Pip se nije jedini razočarao kad je Gregor prekinuo vježbanje. - Bolje da krenemo
natrag ako želimo stići na vrijeme za ručak.
Budući da je većina gostiju već stigla na sutrašnju gozbu, preskakanje ručka nije
dolazilo u obzir. Svejedno je razočarano uzdahnula. - Moramo li?
Usta mu se iskrive. - Da, moramo. - Okrene se prema Pipu. - Način na koji ćeš se
poboljšati jest da se prema svakoj strijeli na vježbi odnosiš kako bi se odnosio u
borbi. To nije vještina koju ćeš poboljšati isključivo velikim brojem ispucanih
strijela. Svaka se mora brojati. Moraš izgraditi snagu u ramenima i leđima -
zapamti da ruka nije bitna; ti se savijaš prema luku. Gađanje kad si umoran neće
nimalo poboljšati tvoju sposobnost.
Posljednji je sat učinio ono čemu se Cate nadala. Pip više nije gledao Gregora s
prikrivenom mržnjom i sumnjom; gledao ga je poput prebijenog šteneta koje je
netko podragao prvi put. U isto je vrijeme očajnički želio blagonaklonost, ali
također ju je oprezno prihvaćao strahujući da neće potrajati.
Kad je Pip kimnuo glavom, Cate je morala skrenuti pogled u strahu da će joj jedan
od njih vidjeti suze u očima.
Bilo bi to savršeno jutro da nije pokvareno onime što se dogodilo na vožnji natrag
do Dunlyona.
Nalazili su se duboko u šumi kad je osjetila promjenu u Gregorovu ponašanju.
Kao i većina ratnika, uvijek je bio na veliku oprezu i svjestan svojeg okruženja bez
obzira na okolnosti; ali ovo je bilo drugačije. Ovo je bila oštrina i nervoza prije
borbe. Sve se na njemu činilo budnije.
Pip je jahao ispred, a Gregor malo iza nje kad se okrenula i pitala: - Što nije u
redu?
Čeljust mu se napela i čvrsto je stisnuo usta. - Nisam siguran. Nešto sam osjetio. U
brdima na sjeveru. - Nije joj morao reći da ne gleda u tom smjeru. - Mislim da nas
netko promatra.
Koža joj se naježi i nagonski se ukoči. Srce joj je počelo udarati brzo joj se penjući
prema grlu. - Što da radimo?
- Kad dođemo do križanja ispred, želim da s dečkom odjašeš do tornja. Ja ću
napraviti krug i vidjeti mogu li se prišuljati našem promatraču s leđa.
- Što ako ih ima više?
To ga je iz nekog razloga nasmijalo. - Bit ću dobro, Cate. Nemaš se razloga brinuti.
- Složio je smrtno ozbiljan izraz lica. - Ali vjerujem da ćeš ti sigurno odvesti Pipa
natrag do Dunlyona. Ispričaj Johnu što se dogodilo. Vratit ću se čim budem
mogao. Izmisli neku ispriku za goste.
Ona kimne glavom. Prije nego što je imala vremena proturječiti mu ili početi
paničariti, nestao je - možda je računao na to.
Učinila je kako joj je naredio te se vratila do dvorca s Pipom i obavijestila Johna o
onome što se dogodilo. Trudila se obavljati dužnosti koje je imala kao gospodarica
dvorca, vodeći ručak i brinući se da su gosti udobno smješteni i zbrinuti, ali misli
su joj - zajedno sa srcem - bile negdje drugdje.
Činilo se da ne može disati dok Gregor nije ušetao kroz vrata dvorane dva sata
poslije, a dugi obrok još je uvijek trajao. Uhvatio je njezin pogled prije nego što su
ga okružili. Mrgodna izraza, odmahne glavom.
Nije znala treba li osjećati olakšanje ili ne. Gregor se nije našao u opasnosti, ali to
je samo značilo da se ono što je bilo vani još uvijek nalazi tamo.
OSAMNAEST

pucati. Prikliještio joj je ruke i imobilizirao joj ostatak tijela pribivši je težinom
svoga tijela.
Bilo je teško disati. Na trenutak je osjetila treptaj panike, ali otjerala ga je. Pokušala
mu je podmetnuti nogu iza gležnja, ali predvidio je potez te upotrijebio nogu i
bedro da zaustavi pokret.
Pritisnuo ju je još čvršće. - To ovaj put neće upaliti, Cate. Što još možeš učiniti?
Razmisli.
U Gregorovu je glasu postojala panika koju nije razumjela. Ali njegove su riječi
samo još povećale njezinu nervozu. Što može učiniti? Ne može učiniti ništa,
dovraga! Bio je jak kao prokleti bik! Mogla je osjetiti kako joj puls ubrzava i krv joj
se grije dok se osjećaj bespomoćnosti miješao s bijesom. Svaki nagon u tijelu bunio
se protiv osjećaja nemoći.
Ali nije nemoćna. Odjednom joj se um raščisti i prestane se naprezati. Reagirala je
u trenutku kad je opustio pritisak. Savije koljena i spusti se dovoljno da spusti
glavu naprijed i naglo mu je i snažno nabije u lice. Udarila mu je čeljust, a ne nos
jer je bio toliko visok, ali udarac je bio dovoljno jak da se začuje pucanje.
Ispustio je bolan jecaj i nagonski se nagnuo naprijed. Iskoristivši priliku, izvrne se
i zabije mu lakat u rebra u isto vrijeme kad mu je gležanj podmetnula oko noge.
Nije pao na tlo, ali neravnoteža je bila dovoljna da se izvuče.
Trljao je čeljust kad se okrenula prema njemu. - Jesi li dobro?
- U redu sam - reče. - Bila je to dobra nagonska reakcija. Kad budeš spremna,
pokušat ćemo ponovno, ali ovaj ćemo put vježbati što činiti kad te netko pribije
uza zid i drži ti nož za vratom.
atein je nos bio toliko pritisnut uza zid da je vjerojatno počeo

Ona kimne glavom, promatrajući mu usredotočen izraz na licu. Znala je da bi joj

trebalo biti drago jer vježbanje smatra ozbiljnim - vrlo ozbiljnim - ali osjetila je da
ima viši cilj. Trenirao ju je puno napornije nego ikad prije. Gotovo kao da
pokušava nagurati svaku moguću groznu situaciju koju može smisliti u jedan
trening.
Gregor uzme mješinu koju je napunio vodom iz bunara s hrpe oružja koje je donio
za vježbu, otpije velik gutljaj, a zatim je doda njoj. Iako je bio hladan, oblačan dan
s povremenim naletom snijega u zraku, obrazi su joj se zarumenjeli i ugrijali od
iscrpljenosti.
Vrati mu mješinu kad je završila. - Muči li te nešto, Gregore?
- Ne.
Namršti se. - Jesi li siguran? Danas se činiš poprilično napetim. Pitala sam se ima li
to nešto s onim što se dogodilo prije? Mislila sam da si rekao kako nikoga nisi
pronašao.
- Nisam. Ali netko je bio tamo. Više od nekoga - prebrojao sam najmanje pet
različitih otisaka stopala.
- Vjerojatno su to samo putnici koji su tamo prolazili.
Čvrsto stisne usta.
- Što je? - upita.
Pogled mu je bio vrlo oštar, a oči izrazito zelene kad ju je pogledao. - Nitko nije
samo prolazio. Bili su tamo najmanje nekoliko dana.
- Kako znaš?
- Po onome što su ostavili. Brzo su otišli i nisu imali vremena sakriti otpad.
Nos joj se nabora od neugodne pomisli. - Zašto te to muči čak i ako su bili
nekoliko dana i što to ima sa mnom?
- Nema ništa s tobom - reče. - Barem ne izravno. I možda ništa nije u pitanju.
Dovraga, vjerojatno nije ništa.
Izgledao je tako uznemireno - nimalo nalik sebi - da ga je dodirnula. - Što je,
Gregore? Što mi ne govoriš?
Dugo ju je promatrao. Napokon uzdahne i prstima prođe kroz kosu. -
Pretpostavljam da imaš pravo znati, a budući da je tajna već otkrivena, neću
prekršiti zakletvu.
- Kakvu zakletvu?
Osvrnuo se oko sebe kao da se želi pobrinuti da nikoga nema dovoljno blizu da ga
može čuti. Vidjevši nekoliko članova klana kako se kreću u blizini baraka, rukom
pokaže da odu do malo udaljene druge strane vježbališta pokraj drvene palisade.
- Nisam ti potpuno iskreno rekao što radim u kraljevoj vojsci.
Srce joj stane, a zatim počne bijesno udarati. - Nisi?
Odmahne glavom. - Bila si u pravu; imam malo veću ulogu od običnog strijelca.
Čekala je da nastavi osjećajući se pomalo zadovoljno jer je bila u pravu, ali puno
više zabrinuta zbog onoga što će otkriti. Postala je oprezna zbog tajanstvenog i
tajnovitog načina na koji se ponašao.
- Jesi li čula za Bruceove fantome?
Osmjehne se. - Naravno. Svi su čuli za njih, ali...
Zastane, razrogači oči i iznenađeno razjapi usta. Odjednom se sve posložilo. Kao
da joj je nešto kliknulo u glavi i stvari koje do tad nisu imale smisla postale su
jasne. - Ti si fantom?
Usta mu se izviju u smiješak. - Takoreći, iako, kao što vidiš, nisam duh. Niti je
naša ideja bila da nas pomiješaju s njima, ali glasina se tijekom godina pokazala
korisnom kako bi spriječili da nas neprijatelji pronađu.
- "Nas"? Koliko vas je?
Oklijevao je. - Ne želim ti reći više nego što trebaš znati. Ne bih ti govorio ništa od
ovoga, ali čini se da je moje mjesto među Čuvarima otkriveno. - Ukratko joj
objasni što se dogodilo u Berwicku izostavivši detalje. Dovoljno je što ga je Sokol
podbadao, ne mora to slušati i od nje. - Odlučili smo čuvati naše identitete tajnima
ne samo da bismo se zaštitili od neprijatelja nego da bismo zaštitili i svoje obitelji.
Ako ne mogu izravno doći do nas, mogli bi doći preko naših voljenih. Ali to je bilo
prije nego što se većina muškaraca vjenčala. - Osmjehne se. - Recimo samo da je
čuvanje tajne od žena bolje funkcioniralo u teoriji nego u praksi. Ali većinom smo
uspijevali čuvati naše identitete tajnima, uz nekoliko iznimki - a sad se čini da sam
i ja jedna od njih.
- Znači li to da je sav taj žar od danas rezultat toga što strahuješ da bih mogla
biti u opasnosti?
Opsuje. - Vjerojatno sam burno reagirao, ali ne želim riskirati. Da mislim kako bi
tamo bila u potpunosti sigurna, poslao bih te s Farquharom bez obzira na to
koliko te žarko želim. Ali žena ili štićenica ne čini razliku. Ti, John i Padraig u
opasnosti ste.
Još je uvijek bila previše zatečena onime što je otkrio da bi raspravljala o
Farquharu. - Znaju li John i Padraig?
Odmahne glavom. - Mislim da John sumnja. Ali obojici ću morati reći.
Cate je samo zurila u njega kao da ga vidi prvi put. Zamišljala je mnogo stvari, ali
ne ovo. - Fantom? Ne mogu vjerovati. Kažu da ste nadljudi koji se mogu kretati
kroz zidove i nestati u magli. Kažu da vas je nemoguće ubiti. Da ste svi divovi i... -
Zaustavi sjećanje koje joj se počelo vraćati. - Muškarci koji su bili s tobom onaj dan
kad si me pronašao. Svi ste nosili one sablasne kacige i crne cotune i ogrtače.
Isprva sam mislila da ste demoni. Oni su također fantomi, zar ne?
Ozbiljno kimne glavom. - Bi li zaboravila njihova imena kad bih to tražio od tebe?
- Pokušala bih, ali bojim se da imam vrlo dobro pamćenje.
Ironično se osmjehne. - I mislio sam. Ali pretpostavljam da od tebe
neću dugo moći kriti identitete ostalih.
- Nikad ti ne bih izdala prijatelje, Gregore.
- Ni ne namjeravam te ikad dovesti u položaj u kojem ćeš to morati učiniti. Što
misliš o selidbi na Zapadno otočje dok rat ne završi?
Pogleda ga u nevjerici. - Šališ se, zar ne?
- Djelomično. - Ispruži ruku i skloni joj pramen tamne kose s obraza iza uha. -
Želudac mi se okreće od pomisli da ću te ostaviti samu kad Bruce pošalje po
mene.
Ni Cate nije željela razmišljati o tome znajući da će uskoro otići - možda čak samo
nekoliko dana nakon vjenčanja. - Neću biti sama - reče. - Imam Johna i ostale
ratnike u tvojoj pratnji. Pazit ću da nigdje ne odlutam sama. I možda nemam
nadljudsku snagu i vještine fantoma, ali mogu se braniti ako je potrebno.
Kimne glavom. - Nikad nisam mislio da bi bilo olakšanje imati ženu uvježbanu za
bitku.
Usta joj se iskrive u lagani osmijeh. - A ja nikad nisam mislila da ću se udati za
duha.
- Fantoma - ravnodušno je ispravi. - Sad znaš sve moje tajne. - Problijedjela je,
ali on to nije primijetio kad se nagnuo i poljubio je u čelo. - Možda sad možemo
nastaviti vježbati s bodežom.
Ona kimne glavom i šok nakon njegovih vijesti izblijedi kad je shvatila što to
znači. Možda zna sve njegove tajne, ali Gregor ne zna sve njezine. A budući da je
njegovo mjesto u Bruceovoj vojsci sad otkriveno - iako je još uvijek imala hrpu
pitanja - postalo je potpuno jasno da će mu morati reći. Više se ne može zavaravati
da mu ime njezina oca ništa neće značiti. Hoće. Pitanje je - i toga se bojala - kako
reagirati kad sazna istinu.
Gregor joj je straga držao ruku oko vrata i pritisnuo joj oštricu bodeža na vrat.
Pokazao joj je dva načina da pobjegne. Usavršila je prvi u kojem mu povuče ruku
s objema rukama kao da se spušta na tlo prije nego što ga snažno nabije o čvrstu
površinu - u ovom slučaju zid baraka - ali drugi joj je predstavljao malo veći
problem.
- Spusti bradu da zaštitiš grlo - savjetovao joj je. - I još mi uvijek moraš povući
ruku da spustiš oštricu tako da ti je više na ramenu nego na vratu. Okret mora biti
brži. Ne možeš mi dati vremena da reagiram i vratim oštricu natrag.
- Pokušavam - frustrirano zastenje. - Ali teško mi je namjestiti ruke dok se
okrećem.
- Previše razmišljaš. Drži ruke na istom mjestu kao kad mi vučeš ruku te samo
upotrijebi lakat i nagni glavu prema mome tijelu dok se okrećeš. - Opet je imala taj
žestoki, odlučni, tvrdoglavi pogled napućenih usta na licu, zbog čega je skoro
prasnuo u smijeh. Bože, da je muškarac, mogla bi nadahnuti cijele vojske tim
pogledom. - Jesi li spremna pokušati ponovno?
Kimne glavom.
Tek je namjestio oštricu kad je osjetio kretanje iza sebe. Okrene se, ali bilo je
prekasno. Nepažnja ga je koštala. Cate je povukla, okrenula
231
Knjige.Club
se i izvrnula ruku kojom je držao nož iza njega, prisilivši ga da se spusti na tlo
pritišćući mu tu izvrnutu ruku o leđa.
Opsuje. Ali ne zbog činjenice što je jeo zemlju s njezinom nogom na leđima i
bolnom istegnutom rukom; bilo je to zbog ostalih svjedoka. Onih čiji bi smijeh
uvijek prepoznao.
- Čuvaj to lice, momče - reče MacSorley još se uvijek glasno smijući. Očito je
zamijenio Cate s dječakom, što nije iznenađujuće jer ju je Gregor prisilio da nosi
verižnjaču dok su vježbali s nožem na njezinu vratu. - Ne bi željeli razočarati sve
one s ulaznicama.
Cate se namršti i pusti ga prostrijelivši ga upitnim pogledom.

Dovraga. - Objasnit ću ti poslije - Gregor reče ustajući na noge. Unatoč činjenici da

će Cate morati ispričati to o smiješnim ulaznicama, naceri se vidjevši velikog
poglavara Zapadnog Visočja, koji je izgledao više poput norveškog pljačkaša nego
elitnog ratnika. Bilo ga je prokleto dobro vidjeti. - Ne brini se, Sokole. Ako mi se
nešto dogodi, uvijek ih možemo poslati tebi i naplatiti dvije ulaznice po cijenu
jedne.
Dvojica drugih muškaraca s njim - Lachlan MacRuairi i Arthur Campbell - nacere
se. Muškarci su očito ostavili konje u staji i došli ga pronaći ravno na vježbalište.
- Možda ćete morati ponuditi tri po cijenu jedne - MacRuairi reče ironično. -
Rođak mi je oženjen toliko dugo da je zahrđao kad je u pitanju zadovoljavanje
dama.
MacSorley se samodopadno osmjehne. - Postoji samo jedna djevojka koju želim
zadovoljiti i vjeruj mi, rođače, uopće se ne žali.
- Kako je Ellie? - MacGregor nevino upita. - Namjeravao sam svratiti idući put
kad posjetim Campbellovu ženu u Dunstaffnageu.
Podrugljivi osmijeh nestane s MacSorleyeva lica. Izraz mu se smrknuo i u
trenutku postao smrtno ozbiljan. - Ne ideš ni blizu mojoj ženi, MacGregore - ne
ako ja nisam tamo.
Gregor podigne obrvu i podsmjehne se. - Brineš se, Sokole? Mislio sam da te žena
gleda sa zvijezdama u očima.
- Više je oprezan - Campbell se ironično ubaci. - Čak i najpametnije djevojke
mogu biti zaslijepljene i ponašati se blesavo u tvojoj blizini. Vjeruj mi, MacSorley
nije jedini koji je s olakšanjem primio vijest da si napokon zarobljen.
- Da, i dobro, gdje je djevojka koja te napokon ščepala, Uglađeni?
- MacSorley doda. - Veselim se što ću je upoznati.
Cate koja je stajala uz njega dok je pozdravljao braću napokon izgubi strpljenje.
Skine verižnjaču, ubode ga prstom u prsa, otpuše pramen kose sa slatkog lica
uprljana blatom i prostrijeli ga pogledom.
- Da, Uglađeni - pogledom poleti prema zatečenom MacSorleyu. - Prigodan
nadimak, usput. Ne zaboravljaš li na nekoga dok raspravljaš o svim tim
"djevojkama"?
- Dovraga, MacGregore - reče MacRuairi - to je djevojka!
- Djevojka te prikliještila? - MacSorley reče. Pogleda u nebo kao da su mu se
bogovi osmjehnuli (a obično i jesu). - Hvala vam!
Moreplovac im je bez sumnje zahvaljivao zbog materijala za buduće podbadanje.
Ali Gregor će uskoro izbiti tu ideju iz prijateljeve glave kad dopusti MacSorleyu
da bude prvi koji će vježbati s njegovom budućom mladenkom. Neoprezni Viking
završit će na leđima za nekoliko sekundi. Nije mogao dočekati.
Ali najprije je mora predstaviti. Kad je završio, čak ni obično bezizražajni
MacRuairi nije mogao sakriti iznenađenje. Mogao im je pročitati misli. Ova slatka,
malena djevojka u jednostavnoj tunici, dugim hlačama i oklopu žena je koju je
odabrao za mladu? Prokleto su u pravu! Izazovno ih je odmjeravao, gotovo ih
moleći da se usude reći - ili pomisliti - bilo što.
Campbell prvi iskorači i nakloni se. - Zadovoljstvo mi vas je upoznati, milostiva.
Moram se ispričati zbog naših šala. Nismo vas željeli uvrijediti. Samo ne viđamo
često da je MacGregora netko pobijedio, a naročito štitonoša - ili djevojka - doda
uz osmijeh.
Cate toplo pogleda njegova partnera. - Nije me lako uvrijediti, lorde... Campbell? -
doda, zbunjeno pogledavši Gregora.
Gregor se ironično osmjehne pretpostavivši koji je izvor njezine zbunjenosti.
Campbelli i MacGregori bili su u strašnoj zavadi prije nego što je počeo rat i
vjerojatno će ponovno biti kad završi. Upravo je njihova međusobna mržnja
tijekom prvih dana Čuvara Visočja Toru MacLeodu dala ideju da njega i
Campbella učini partnerima.
Bog zna da nisu bili jedino loš par. Ali upalilo je. On i Campbell sada su bili poput
braće. Šteta je što nisu svi parovi tako dobro funkcionirali, zamisli se misleći na
Setona i Boyda. Čuvari su se još oporavljali od dezertiranja "sir" Alexa Setona.
Vitez rođen u Engleskoj, a odgojen u Škotskoj, od početka se loše slagao s
gorljivim domoljubom Robbieem Boydom. Ali nitko nije mogao ni pomisliti da bi
ih izdao.
Ostavivši uznemirujuće misli po strani, Gregor se osmjehne Cate. - Da, dobro si ga
čula: Campbell. Ispostavilo se da ovaj ima nekoliko dobrih strana. Međutim
kopile je tiho pa mu nemoj dopustiti da te iznenadi.
Cate podigne pogled i tiho reče: - Jesu li oni...?
On iskrivi usta. Nije ga iznenadilo što je pogodila.
Popuštajući pred neizbježnim, kimne glavom. Znao je da će biti nemoguće tajiti
identitete ostalih kad sazna istinu o njemu. Iako je ovo zasigurno bilo brže nego
što je predvidio jer nije znao da mu dolaze braća.
Međutim morat će pričekati da sazna zašto su tamo. Ništa mu neće uskratiti
priliku da vidi MacSorleya na guzici.
Nekoliko sati poslije četvorica su se muškaraca okupila oko velikog stola u solaru.
Gregor je pijuckao vino pokušavajući se ne cerekati dok se moreplovac meškoljio
na drvenoj klupi.
MacSorleyeva bolna stražnjica nije bila Gregorova jedina nagrada. Također je
njegovao modricu na oku koju je zaradio kad ga je Cate ubola laktom jače nego
što je namjeravala. Cate je bila užasnuta, MacSorley utišan, a Gregor i ostali
smijali su se dok nisu proplakali.
- Dovraga, Strijelo - MacSorley reče zgrabivši obližnji jastuk da ga ubaci pod
stražnjicu. - Ne mogu vjerovati da si malu štićenicu naučio sve naše tajne. Nisam
zamišljao da se djevojka može naučiti tako boriti.
- Uglavnom ju je učio John. - Naceri se. - Dobra je, zar ne? Ne bih vjerovao da
nisam vidio vlastitim očima.
- Samo nemoj da mi žena vidi - MacRuairi reče ironično. - I ovako mi je teško
držati je podalje od bojišta. Bog zna što bi učinila kad bi počela misliti da se žene
mogu boriti.
Refleksno se naježi, a Gregor jedva sakrije osmijeh. Kad smo već kod neobičnih
parova... MacRuairi, plaćenik odan nikomu, oženio je jednu od najžešćih škotskih
domoljupki, Bellu MacDuff, bivšu groficu od Buchana.
- Tvoja je zaručnica malena, ali iznenađujuće brza i okretna - reče Campbell. -
Kreće se poput...
Glas mu se prekine. Svi su pretpostavili što je htio reći i uozbiljili se. Poput Setona.
- Jeste li išta čuli? - Gregor tiho upita.
Campbell odmahne glavom. - Zasad se drži zakletve.
- Misliš, drži se jedne zakletve - MacRuairi se namrgođeno ubaci. - Možda nije
podijelio naša imena s Englezima, ali izdao nas je na svaki drugi važan način. "Sir"
Alexu je bolje da ostane u Londonu i moli se da se nikad ne nađe licem u lice s
nekim od nas na bojištu. S guštom bih mu zabio oštricu u leđa da mu se odužim.
Nitko nije odgovorio, ali MacRuairi je samo ponavljao - iako grubljim riječima
nalik MacRuairiu - ono što su svi pomislili u nekom trenutku. Muškarac koji im je
bio jedan od braće sad je neprijatelj - i prijetnja svima.
Osim možda Gregoru. - Ima li kakvih vijesti? - upita.
- Šire se glasine - reče Campbell. - Samo je pitanje vremena prije nego što se
tvoje ime otkrije kao MacRuairievo i Gordonovo. Morat ćeš paziti. - Pogleda u
njega. - Jesi li rekao djevojci?
Gregor kimne glavom. - Danas, nedugo prije nego što ste došli. - Obavijestio ih je
o ljudima u šumi.
MacSorley kimne glavom. - Možda će Lovac moći pronaći nešto kad stigne.
- Mislio sam da su on i Udarač na jugu s Edwardom Bruceom?
- Jesu, ali sumnjam da će propustiti tvoje vjenčanje. Dovraga,
Strijelo, ne postoji čovjek u Škotskoj kojeg više želimo vidjeti za
oltarom - MacSorley doda uz osmijeh. - Oni i Pljačkaš putuju na sjever
i nose ti papire od dobrog biskupa. - Biskup od St. Andrewsa, William Lamberton,
svima im je dobro poznat. Njegova je potpora dosad bila važan čimbenik
Bruceova uspjeha.
- Iznenađen sam što se Pljačkaš može odvojiti od djeteta.
Boydova žena - njegova nova engleska žena - rodila im je sina nekoliko mjeseci
prije.
- Bio je na jugu s Udaračem i Lovcem, ali pretpostavljam da je često putovao u
Kilmarnock - Campbell reče uz ironični osmijeh. - Led i Svetac doći će s
Poglavarom za nekoliko dana.
- A Anđeo? - Gregor upita. Helen MacKay, rođena Sutherland - žena
Magnusa "Sveca" MacKaya i sestra Kennetha "Leda" Sutherlanda - nadarena je
iscjeliteljica i postala je osobna doktorica Čuvara. Nesvjesno je prstom prešao
preko ožiljka na vratu gdje je pogođen strijelom koja ga je trebala ubiti. Ubila bi ga
da nije bilo Helen. Duguje joj život i tako se između njih stvorila posebna veza -
što je neprestano mučilo njezina muža.
Cate bi je voljela. Zapravo su poprilično slične. Obje su se zanimale za stvari
rezervirane za muškarce - Cate je vježbala boriti se, a Helen je doktorica.
- Svetac je otišao po nju čim je kralj primio tvoju poruku. Znao je da bi ga
uškopila da ti je dopustio da se vjenčaš, a da ona to ne vidi. Kralj, Douglas i
Randolph također bi voljeli doći, ali pripremaju vojsku za početak opsade Pertha.
Gregor kimne glavom. To je i očekivao. - Kad?
- Za tjedan dana - Campbell odgovori s izrazom sažaljenja. - Bojim se da ćeš
imati samo jednu noć s mladenkom prije nego što mu se budemo morali
pridružiti.
Gregor opsuje ispod daha. Nadao se da će imati barem nekoliko dana. Cate će biti
razočarana. Dovraga, on je razočaran.
Ali barem će biti spreman. Nije baš na takav način namjeravao raščistiti glavu, ali
druženje je s Cate pomoglo. Prošli ga je tjedan opustio i okrijepio za borbu koja ih
čeka. Sad nije u pitanju samo Bruce; tu je i Cate. Želio je da bude ponosna na njega
- da bude muškarac na kojeg može računati - i neće razočarati nijedno od njih.
Nije izgubio oštrinu. Ako išta, vrijeme provedeno s Cate izoštrilo ga je. Jedva je
čekao da uzme luk i dokaže to.
- Ne znam - MacRuairi rastegne uputivši mu dug, znalački pogled preko vrča
piva. - Ako se može prosuditi po načinu na koji je Strijela večeras gledao svoju
malu mladenku, rekao bih da su zajedno već proveli barem nekoliko bračnih noći.
Plaćenik crnog srca, koji je bio okrutniji od zmije i davao pravo značenje njegovu
kopilanstvu, očito se predugo družio sa svojim iritantnim rođakom. Počeo je
zvučati kao on.
Gregor ga prostrijeli pogledom upozorenja i pošalje ga da ode učiniti nešto fizički
nemoguće. Kopile se samo osmjehnulo.
Naravno, MacSorley - iritantni rođak - nije mogao stvar ostaviti po strani. -
Preduhitrili ste prvu bračnu noć, zar ne? Je li se to dogodilo? Pitali smo se kako te
djevojka tako brzo okovala. Iako razumijem sad kad smo upoznali tvoju malu
štićenicu. To slatko lice krije lukav um - i imam modrice koje to dokazuju.
Gregor ga pogleda ispod oka i mišići mu se na lopaticama počnu napinjati.
Nagnuo se prema naprijed. - Što, dovraga, insinuiraš, Sokole?
Nikomu neće dopustiti da kleveće Cate ili nagađa razloge zašto je ženi.
MacSorley podigne ruku. - Odbij, Strijelo. Ne moraš se odmah ljutiti. Ništa nisam
insinuirao. Kladim se da nisi jedini za ovim stolom koji nije mogao čekati
svećenika. Svi mi imamo prijelomnu točku - ja sam svoju upoznao prije pet
godina. Samo se nismo nadali da ćeš ti ikad upoznati svoju, to je sve. - Nagne se
prema natrag, prekriži ruke i naceri se. - Nije sramotno kad te zarobi prava žena.
A koliko vidim, dobrano si zarobljen.
Gregor se opusti i nasloni natrag na stolicu. - Idi k vragu, Sokole. Nije baš tako.
Osmijeh slavnog moreplovca postane samodopadan. - Rekao bih da je točno tako.
- MacSorley podigne ruku na uho kao da osluškuje. - Kakav to zvuk razbijanja
čujem? Sigurno je zvuk tisuća srca koja se slamaju po Visočju. Najzgodniji morski
pas u moru napokon je upecan.
Gregor odmahne rukom. - Dovraga, Sokole. Izgovorit ću zavjete, neću ih se držati.
MacSorley odmahne rukom. - Iz prve sam ruke iskusio djevojčine neobične
vještine. Da sam na tvom mjestu, ne bih joj dao razlog da mi stavi nož na vrat - ni
bilo gdje drugdje, kad smo kod toga.
Gregorova se usta iskrive prisjetivši se Cateinih sličnih riječi.
- Neće - Campbell se ubaci.
Gregor podigne obrvu na prizvuk samouvjerenosti u prijateljevu glasu, ali nije ga
propitivao. Campbell je na jeziv način mogao vidjeti stvari koje drugi nisu. Koje
možda čak ni Gregor ne vidi.
Partner mu se namršti. - Znaš li što je zanimljivo? Podsjeća me na nekoga, ali ne
mogu se sjetiti na koga.
Gregor osjeti kako mu ledeni trnci prolaze niz kralježnicu. Pogleda prijatelja. - Da,
i ja sam pomislio isto.
Kratko se pogledaju i Gregor pokuša ne obratiti pozornost na zabrinut pogled u
Campbellovim očima. Ali zapamtio ga je. I poslije će ga se sjetiti.
Ali onda će biti prekasno.
DEVETNAEST

C ate je bila zadovoljna kad je Gregor odjahao s trojicom drugih fantoma ujutro
prije gozbe za Silvestrovo.
Iznenadilo ju je što su toliko dugo uspijevali tajiti svoj identitet. Samo je trebalo
potražiti najstrašnije, najužasnije, najdivljije muškarce i potraga bi završila. Da se
ne udaje za najzgodnijeg muškarca u Škotskoj, također bi možda primijetila da su
svi neobično privlačni. I visoki. I mišićavi. Imalo je smisla s obzirom na navodno
umijeće na bojištu, ali svejedno ih je bilo zapanjujuće vidjeti zajedno.
Ono što je Cate učinilo sretnom međutim nije bilo to otkriće, nego to što je Gregor
ponio luk sa sobom i ovaj ga put namjeravao koristiti. Njegova odsutnost na
njegovim leđima brinula ju je više nego što je mislila. Nije se mogla sjetiti kad
Gregor posljednji put tjednima nije vježbao. Ali činilo se da je neobičnoj stanci
došao kraj. Vjerojatno zato što će se uskoro vratiti u rat. Stegne je u prsima
prisjetivši se što joj je rekao prošle noći nakon večere. Dan nakon vjenčanja? Nije
pošteno!
Nije prvi put opsovala čovjeka koji ju je napravio, iako ovaj put zato što joj
oduzima muškarca kojeg voli, a ne zato što ju je ostavio.

Moraš mu reći. Znala je da mu to ne može tajiti zauvijek. Možda ne bi bilo važno

da je samo još jedan vojnik u kraljevoj vojsci, ali on je više od toga. Puno više.
Reći će mu. Čim bude imala priliku. Sa svim gostima i slavljem, bilo je teško -
gotovo nemoguće - provoditi vrijeme nasamo. Ali prije nego što je Gregor otišao,
nagnuo se i došapnuo joj večeras na uho. Ta jedna riječ, ta jedna izazovna riječ
ispunjena prešutnim obećanjem izazvala je trnce iščekivanja u njezinu tijelu.
Trnce iščekivanja koji su je mučili cijeli dan. Prokletnik! Zna li što joj je učinio?
Vjerojatno. Sigurno.
Uhvatila se kako se rumeni u najčudnijim trenucima tijekom dana. Primjerice kad
je u kuhinji s Ete nadgledala pečenje praseta, a jedna od služavki spomenula kako
je uzbuđena zbog večeri. Kad je djevojka upitala Cate je li i ona, Cate se nije
zarumenjela jer je mislila na gozbu.
Cateino mučenje samo se pojačalo kad je dugo očekivana gozba napokon
započela. Iako su Gregorove domaćinske dužnosti grofa ostavile malo vremena za
razgovor, sjedila je pokraj njega na podiju i, više odjednom, rukom je "slučajno"
okrznuo njezinu, ramenom joj je slučajno dodirnuo grudi i bedrom pritisnuo
njezino, a ona bi skočila na svaki dodir. Njegov ujak Malcolm, poglavar
MacGregora, koji je sjedio s druge strane uputio joj je već nekoliko neobičnih
pogleda i naposljetku je upitao je li sve u redu. Uz prijekoran pogled u Gregorovu
smjeru, pomaknula se nekoliko centimetara dalje od njega na klupi.
Međutim nije pomoglo što se udaljila. Svaki put kad bi im se pogledi sreli, vidjela
bi taj znalački pogled i poludjela od uzbuđenja. Više je od jednom izgubila tok
misli, zbog čega je neugodno zastajkivala u razgovoru s neprekidnim redom ljudi
koji su joj došli čestitati.
Ples nakon jela bio je još gori. Gregoru nije promakla nijedna prilika da je dotakne.
Predugo bi zadržao ruku... Dodirnuo bi joj struk dok ju je vodio kroz korake. Do
kraja prvog plesa bila je rumena, bez daha i toliko uzbuđena da je bila sigurna
kako svi mogu vidjeti koliko žarko želi skinuti tu kvalitetnu, tamnoplavu,
baršunastu tuniku koju je nosio i bezumno iskoristiti napasnika. Pirat
zastrašujućeg izgleda, Lachlan MacRuairi, jednom joj je uhvatio pogled i podigao
jednu vrlo tamnu obrvu s izrazom lica za koji bi se mogla zakleti da je izgledao
kao da se zabavlja. Toliko se posramila da je željela otpuzati ispod stola i sakriti
se.
Nažalost, ona nije jedina promatrala svog zaručnika kao slatkiš koji ne može
dočekati da pojede. Uobičajeno jato žena skupilo mu se pod nogama. Ali Gregor
joj nije pružao razlog za ljubomoru. Iako je, kao i inače, bio šarmantan bez puno
truda i pristojan prema svim djevojkama s kojima je plesao, zavodljivi pogledi i
dodiri bili su rezervirani za nju. Osjetila je ubod nečega nalik ljubomori tek kad ga
je vidjela kako pleše sa Seonaid. Možda nije zaboravila na onaj poljubac kao što je
mislila.
Ali brzo je shvatila da nema razloga za ljubomoru. Štit nedodirljivosti koji ga je
odvajao od ostatka svijeta ponovno se podigao. Toliko ga dugo nije bilo da je
gotovo zaboravila kako je to. Ali nije ga koristio s njom. Ona se jedina probila kroz
njega.
Kad su upalili svijećnjake, nije mogla dočekati da gozba završi i počne večer.
Namjeravala ga je natjerati da plati za zadirkivanje.
Ali Gregor je nije natjerao da čeka. Nedugo nakon što ga je vidjela kako pleše sa
Seonaid, prišuljao joj se dok je razgovarala s Johnom i promrmljao joj "vino" na
uho.
Nije morala pitati na što misli. Krajičkom oka vidjela ga je kako se iskrao iza
pregrade do hodnika koji je vodio do malene prostorije u kojoj su čuvali vino.
Puls joj je ubrzao od iščekivanja. Gotovo je mogla namirisati opor, pljesniv smrad
bačvi. Mogla mu je praktički osjetiti usne na vratu, kožu na svojoj, toplinu i
čvrstoću njegova tijela...
Morat će se požuriti ako ne žele da itko uoči kako ih nema. Ali nekako je žurba
samo povisila očekivanja.
Nadala se da je pričekala dovoljno vremena prije nego što se iskrala za njim.
Međutim prešla je samo nekoliko koraka prije nego što je čula nekog iza sebe i
okrenula se. Ukočila se i tijelo joj se nagonski pripremilo za zasigurno neugodan
obračun.
- Tu si, Caitrina - Seonaid reče nevino kao da ju je slučajno srela.
Cate pogleda iza nje iznenađena što nije sa svojim vjernim pomoćnicama. - Trebaš
li me, Seonaid? - Slatko se osmjehne. - Iznenađena sam što me nisi vidjela. Sjedila
sam za glavnim stolom pokraj grofa.
Cate je morala priznati da je na trenutak jasno osjetila djevojačko zadovoljstvo
vidjevši bijesno crvenilo na licu žene čije ju je ruganje i okrutno zadirkivanje
mučilo godinama. Ali uskoro ga je zamijenilo žaljenje. Ne smije dopustiti da je
Seonaid tako isprovocira. Cate nije zla i sitničava.
Barem ne inače. Ali nešto u drugoj ženi budilo je ono najgore u njoj. Seonaidina
podbadanja, verbalni udarci, prezir i oholost podsjećali su Cate na djetinjstvo i
bezimeno kopile koje je bila - djevojka koja očajnički pokušava pronaći mjesto u
svijetu koji je podcjenjuje. Mjesto koje je postalo mnogo gore kad ju je ostavio
muškarac kojeg je obožavala.
Svaki put kad bi je Seonaid pogledala osjećala se kao vidi malu beznačajnu osobu
koja očajnički želi postati netko. Osjećala se kao petogodišnjakinja koja je obukla
lijepu haljinu i vjerovala da može biti princeza.
Željela ju je napasti. Željela je likovati i spustiti se na tu istu neugodnu razinu po
kojoj je hodala Seonaid.
Ali Cate nije morala likovati. Nikomu se ne mora dokazivati. Osvojila je Gregora
zbog onoga što je iznutra. Ne zato što je muškarac koji ju je napravio kralj - još
uvijek nije mogla vjerovati da je zgodni mladi grof koji je sjedio na prljavom podu
prekrivenu trskom u majčinoj kolibi i igrao se s njom postao kralj! - ili zbog svoje
ljepote, ženskih trikova ili veličine grudi.
Proškrguće zubima. Bit će milostiva čak i ako je to ubije. Puno ljubaznijim glasom
doda: - Mogu li ti ikako pomoći, Seonaid?
- Podcijenila sam te - reče druga žena i oči joj pakosno zabljesnu. Polako odmjeri
Cate putujući pogledom niz baršunastu haljinu - zelenu - i natrag gore. - Očito si
znala što radiš kad si rekla da ćeš ga uspjeti natjerati da te oženi.
Cate se ukoči. - Nisam to rekla! - Jesam li? Zagrize usnu. - Nisam tako mislila.
Seonaid iznenađeno ustukne kad se pobunila. - Što bi drugo mogla misliti? Tvoje
su riječi bile vrlo jasne. Rekla si da možeš natjerati najzgodnijeg muškarca u
Škotskoj da te oženi čak i ako ga budeš morala zarobiti. Zvučala si vrlo odlučno i
sigurno u sebe. Nisi li me pozdravila riječima poput, "Ako ne misliš da to mogu
učiniti, varaš se"?
Cate se zgrči. Dragi Bože, je li to zaista rekla? Zvučalo je tako... ružno.
Seonaid možda nije točno zapamtila sve njezine riječi - Cate nikad nije pričala
kako će ga zarobiti - ali u suštini je bila u pravu.
- I, kako si to učinila? - Seonaid nastavi. - Jesi li se skinula gola i ušuljala mu se
u krevet tako da te bude prisiljen oženiti?
Cateini se obrazi zarumene od vrućine - krivnje? Nije tako. Imala je noćnu moru i
samo se... dogodilo. Zato što si ga intimno dotaknula
V V

kad je pokušao otići. Zeljela si ga prisiliti. Zeljela si ga zavesti. Ali ne da bi ga zarobila,

nego samo da dokaže da mari za nju; nije razmišljala o braku.
Ali je li dio nje znao da će to biti ishod?
Krv joj nestane s lica. Ne! Ne može dopustiti da joj Seonaid to učini. - Naravno da
ne! - pobuni se. - Kako se usuđuješ reći nešto tako dvolično! Ne tiče te se što je
između mene i Gregora.
Ali Seonaid se uhvatila za grančicu krivnje poput psa za mesnatu kost. - Jesi!
Znala sam da mora postojati objašnjenje. Zašto bi inače Gregor MacGregor uopće
pogledao nekoga kao što si ti? - Pogled joj padne na Cateina prsa i usne joj se
iskrive. - Osim ako ispod kriješ više nego što sam mislila.

Nekoga kao što si ti... Prezir u tonu druge žene prelomio je nešto u Cate. Neće se
početi braniti. Ne od nekoga kao što je Seonaid. - Zašto nekoga kao što sam ja?
Možda zato što me smatra privlačnom iznutra i izvana. Možda zato što imam više
za ponuditi od savršeno ispletenih zlatnih lokni i velikih grudi. - Cate joj je
uzvratila svakom trunkom istog prezira. - Možeš pokušati ne biti toliko očita. Ta
haljina vrlo malo prepušta mašti. Neki muškarci vole malo tajanstvenosti u
onome što dobivaju - naročito kad ne dobivaju puno više od toga.
Seonaid uzdahne. Pogled joj se pretvori u led. - Pretvaraš se da si tako uzvišena i
moćna, ali ti si ta koja je morala prevariti muškarca da te oženi. Da sam ja bila
voljna spustiti se tako nisko...
- Završila bi sama u krevetu - Cate pukne. Bila je toliko bijesna da se nije ni
slušala. Mogla je misliti samo kako prvi put ne mora trpjeti podbadanje druge
žene. Ne mora se osjećati manje važnom. - Zavaravaš se ako misliš drugačije. Znaš
li što je tvoj problem? Ljubomorna si. Ne možeš podnijeti pomisao da je djevojka
koja nije bila dovoljno dobra da ti bude prijateljica uspjela osvojiti muškarca kojeg
želiš za sebe. - Zakorači prema njoj. - Ali pobijedila sam, Seonaid. Ne želi te, želi
mene i jednostavno ćeš to morati prihvatiti.
Seonaidin pogled koji je do tad bio usredotočen na nju odjednom se pomaknuo
ulijevo preko Cateina ramena i zastao na nečemu.
Ne, na nekomu.

Cate se okrenuo želudac. Krv joj se sledila u žilama. Nije morala pogledati iza
sebe da zna tko je to.
Seonaid se osmjehne. - Grofe, upravo sam čestitala Cate na pobijedi.
Koliko je dugo tamo stajao? Cate se okrene i susretne se s njegovim jezivo
hladnim i praznim izrazom lica. Kao da je gledala u mračnu pećinu. Nije vidjela
ništa osim prazne tame.
Dovoljno dugo.
Svaka riječ koju je upravo izrekla vratila joj se u sramotnom valu užasa. Željela je
da si može odsjeći glupi jezik. Ali bilo je prekasno. Kako je mogla dopustiti da je
Seonaid toliko isprovocira?
Gregor je poželio da je ostao u ostavi. Ali Cate je trebalo toliko dugo da se pitao je
li krivo razumjela njegove namjere. Čuo je glasove čim je otvorio vrata i
prepoznao Catein nježan i Seonaidin više promukao ton.
Stajao je tamo cijelo vrijeme. Ali obje su se žene toliko usredotočile na
neprijateljsku igru između sebe da ga nisu primijetile.
Poželio je da jesu.
- Natjerala najzgodnijeg muškarca u Škotskoj da te oženi... zarobila ga... prisilila da te
oženi... - Ustuknuo je na svaku riječ ne mogavši prihvatiti što čuje. A Catein
odgovor? Hvalisanje i izazivanje umjesto iskrenog poricanja. A onda je zadala
završni udarac, riječi koje nisu ostavljale mjesta sumnji u ono što misli o njemu: ...
osvojila muškarca kojeg želiš za sebe.
Osvojila. Kao da je neka prokleta nagrada.
Osjetio je kako mu se želudac okreće.
Dovraga, ne i ona. To ne može biti istina. Cate to ne bi učinila. Previše je iskrena
za takvu obmanu. Nije plitka i prepredena kao Seonaid i one slične njoj - iako je
na trenutak zvučala poput nje. Nije mu se sviđala ta zlobna, hvalisava Cateina
strana. Ipak, nije želio vjerovati.

Nemoj burno reagirati, govorio si je. Smiri se. To je Cate. Njegova Cate.
Ali proklele su je vlastite riječi. Zastoje samo jednom slabašno porekla sve
optužbe, a složila se sa svime drugim što je Seonaid rekla? Zašto je svoju
"pobjedu" bacala drugoj ženi u lice? A bio je tu i njezin izraz kad se okrenula
prema njemu i preplašeno izgovorila: - Gregore!
Užas. Krivnja. Sram. Vidio je mješavinu osjećaja na nježnim crtama lica i osjetio
kako se u njemu počinje buditi sumnja.
Baci pogled na Seonaid i zadovoljan mačji osmijeh na njezinu licu budio ju je još
brže. Proklet bio ako će dopustiti tigrici da vidi koliko su ga duboko posjekle
njezine kandže. - Pobjedi? - upita nezainteresirano.
Seonaid se osmjehne. - Tako se kaže, grofe. Ali poprilično je veliko postignuće da
djevojku kao što je Caitrina zaprosi muškarac vašeg... ugleda.
Gregor čvrsto stisne šake iako nije želio. Točno je znao o kakvu "ugledu" priča. -
Djevojka kao što je Caitrina?
Seonaid se zarumeni vjerojatno shvativši koliko sitničavo zvuči. - Samo mislim na
činjenicu da je siroče, grofe.
Točno je znao što misli, a to nije to.
Činilo se da se Cate oporavila iz šoka. Zgrabi ga za ruku: - Gregore, ja...
Prekine je ne želeći čuti objašnjenje - barem ne sad. - Vidim da si Seonaid odala
našu pošalicu - reče.
Cate je izgledala iznenađeno kad se osmjehnuo koliko i zaprepašteno njegovim
riječima. - Pošalicu?
Okrene se prema Seonaid. - Cate mi je ispričala o vašem razgovoru. Smijali smo se
ironičnom vremenu naše objave, ali nikad nismo mislili da bi itko zapravo
povjerovao. - Polako se i ubojito nasmije. - Izgledam li kao muškarac kojeg bi
zarobila nevina djevojka?
Seonaid se zarumeni od topline i obrazi joj poprime sjajno grimiznu boju. -
Naravno da ne. Samo nas je iznenadila iznenadna objava, to je sve.
- Pa ste odlučili pogađati koji je razlog? - Uozbilji se. - Nadam se da nisi širila
laži i glasine o mojoj zaručnici, milostiva MacIan.
Djevojka razrogači oči na ne tako suptilnu prijetnju u njegovu glasu. - Ne, naravno
da nisam!
- Dobro - Gregor reče ne povjerovavši joj ni na trenutak. - Onda
pretpostavljam da više ništa neću čuti o ovome. I ispravit ćeš svakoga tko ponovi
takve zlobne laži? - Pogledom je prostrijelio otrovnu plavušu, a zatim se okrenuo
prema Cate koja ga je gledala s izrazom olakšanja na licu.
Uz užurbano kimanje glavom, Seonaid promrmlja nešto nerazgovjetno i ispriča
se, naizgled ne mogavši pobjeći iz hodnika brzo koliko je željela.
- Hvala ti - Cate reče i stavi ruku na njegovu.
Primijetivši da se ukočio, upitno ga pogleda. Njezine bezazlene, preslatke crte lica
očito su samo pogoršale situaciju.
Izraz mu se pretvori u kamen. - Za što?
- Jer si me branio. Jer mi vjeruješ dovoljno da znaš kako ono što je Seonaid
rekla nije istina. Nisam te namjeravala zarobiti, Gregore.
Čvrsto stisne usta dok je gorčina koja se dizala u njemu prijetila da će se izliti u
vrelim, rastaljenim valovima. - Nisi? A ipak se upravo to dogodilo. Čini se da si
upravo o tome razgovarala s prijateljicom - ili bivšom prijateljicom. Činilo se kako
se poprilično dobro sjeća vašeg razgovora. Čuo sam dosta hvalisanja od tebe, ali
ne puno poricanja.
Očekivao je niz poricanja i uvjeravanja da su to sve laži. Umjesto toga zarumenila
se osjećajući krivnju. - Ako mi ne vjeruješ, zašto si joj rekao ono što jesi? -
Odjednom joj sine razlog. - Oh.
Da, dovoljno je loše što je prevaren. Neće to potvrditi kako bi čuli i svi ostali. Od
same pomisli da je žrtva takve spletke - da je na prevaru uletio u brak i da je
učinjen nagradom koju se može "osvojiti"
1v v 1 • v • g • r-1-1 • 1 n/- • "1 • s• x • •

- koža mu se počela ježiti. To je pokušavao izbjeći većinu svojega života.

To je ono što su radile druge žene. Ne Cate.
Jače ga stisne rukom. Zakorači mu bliže. Toplina njezina tijela i blag miris njezine
kose golicao mu je već izoštrena osjetila. Morao se ohladiti od požude koja je čak i
sad - kad se osjećao kao da mu je netko prožvakao želudac - kolala kroz njega.
- Molim te, Gregore, slušaj me - nije ono što misliš.
Nije imala pojma koliko joj želi vjerovati. - Znači li to da nisi rekla kako ćeš
prevariti "najzgodnijeg muškarca u Škotskoj" da te oženi? Nisi li je pokušala
pobijediti i "osvojiti" me?
Jedva je mogao izgovoriti riječi koliko su smiješno zvučale. Bilo mu je muka od
pomisli da bi Cate mogla reći nešto tako plitko i dvolično. Nije takva. Ona je
drugačija.
Zašto onda to ne poriče? Zašto joj se lice puni sramom i krivnjom? Zašto ga gleda
s panikom u velikim, tamnim očima?
- Nije tako kako zvuči. Nikad nisam rekla da te namjeravam zarobiti. To su
Seonaidine riječi, a ne moje. - Sjaj suza u očima svjedočio je njezinoj iskrenosti. -
Znam da je zvučalo strašno, ali moraš razumjeti moj i Seonaidin odnos. Uvijek
pronalazi načine da me omalovažava i da se osjećam kao da ne pripadam ovdje.
Više nisam mogla podnijeti da slušam koliko sam lošija, kako se ponašam kao
muško i kako je nemoguće da me zavoli netko kao što si ti.
- Zbog toga mi je bilo dosta kad me stjerala u kut u crkvenom dvorištu. To se
dogodilo odmah nakon one noći kad si me zagrlio u dvorani i prvi sam put
shvatila da te privlačim. Znala sam da nam je suđeno i činilo mi se kako je ono
bila potvrda. Zato sam joj rekla da je u krivu kad me podbadala da je jedini način
na koji ćeš me oženiti taj da te zarobim, ali da nemam prava sredstva kojima bih
to učinila. Znala sam da sam sitničava i blesava, ali jednostavno se nisam mogla
zaustaviti. Kao i kad si čuo ono prije. Budi najgore u meni.
Treptajima otjera suze i mogao je vidjeti da je zaista povrijeđena. - Zar nikad nisi
poželio nešto baciti u lice nekomu tko je prema tebi bio okrutan? Znam da je
djetinjasto, ali toliko sam puta čula slične stvari dok sam bila mlađa da se nisam
mogla oduprijeti kad sam dobila priliku.
Shvati da su je zadirkivali kao dijete, a i on se zbog nepravde poželi istresti na
nekoga u njezino ime. Dobro, možda je mogao razumjeti. Da je u pitanju samo
razgovor, mogao bi razumjeti. Ali u pitanju je više od toga.
U stvarnosti jest bio prisiljen oženiti je kad su ih pronašli zajedno u krevetu -
krevetu koji je pokušao napustiti noć prije dok ga nije tako hrabro dotaknula.
Dotaknula na takav način kakav ne bi trebao biti zavodljiv muškarcu s njegovim
iskustvom, ali bio je jer je to Cate.
Ponovno je pokušao otići to jutro nakon njezina neobičnog nestanka, ali opet ga je
zaustavila. Žestoko. Sad se tog sjetio. Činilo se kako inzistira da ne ode. U to je
vrijeme mislio kako samo nije spremna da noć završi - nije bio ni on - međutim je
li postojala podlija svrha? I nije si mogao pomoći da se ne prisjeti neobične
reakcije kad se našalio o tome kako je "zarobljen". U tom je trenutku to pripisao
nevinosti, ali što ako nije bila? Što ako je to bila krivnja?
Želio joj je vjerovati, ali postojalo je previše pitanja da bi ih zanemario. - Znači li to
da je noćna mora bila samo slučajnost? Koliko sam shvatio, dugo ih nisi imala.
Ona podigne pogled s takvom povrijeđenošću u očima da se osjećao loše jer je
uopće postavio to pitanje. - Rekla sam ti zašto sam imala noćnu moru. Zbog
čovjeka kojeg sam vidjela.
- Da, to je ono što si rekla.
Ona ustukne i u očima joj se pojavi prvi tračak ljutnje i bijesa. - Dragi Bože,
Gregore! Što ti misliš? Da sam ga izmislila, namamila te u krevet pomoću noćne
more, zavela te, a zatim dogovorila da nas otkriju? Daješ mi puno više zasluga
nego što zaslužujem.
Možda, a možda i ne. Iako možda zvuči nevjerojatno na temelju razlike u
njihovim godinama i razini iskustva, oboje su znali da uopće nije otporan na nju i
da je vodio izgubljenu bitku protiv požude koju je dovela vrlo blizu samog ruba. -
A ipak se upravo to dogodilo.
Pomno ga je promatrala. - Nisam učinila ono za što me optužuješ, Gregore. Nisam
planirala ništa od toga. Ono što se dogodilo jednostavno se dogodilo. Možda sam
poželjela da te nisam požurila dodirnuvši te - zato sam se prije posramila pred
Seonaid - ali nisam te namjeravala natjerati na brak; željela sam da prestaneš
poricati ono što osjećaš prema meni. Volim te. Nikad te ne bih pokušala prevariti
ili prisiliti na brak. Nadala sam se da to znaš i ako ti to ne kažem. Žao mi je zbog
razgovora sa Seonaid. Bilo je to djetinjasto i plitko, i nikad o tebi nisam trebala
govoriti kao da si nagrada koju se može osvojiti. To je nedostojno mene i moje
ljubavi prema tebi. Ali nisam te prevarila i namamila na nešto.
Stajala je tamo otmjeno kao kraljica čekajući da nešto kaže. Kad nije odmah
progovorio, spustila je pogled kao da ju je razočarao.
- Razmisli o tome, Gregore. U srcu znaš istinu. Nisam Isobel. Ne, nije. Gledao
je kako odlazi podignute glave i ispravljenih leđa,
želeći joj vjerovati unatoč svemu što je upravo čuo. Zvučala je tako iskreno i sve
što je do tog trenutka znao o Cate - ili što je mislio da zna
- govorilo mu je da govori istinu. Voli ga; razumije ga; ne bi učinila nešto takvo
znajući koliko prezire te smicalice.
Ali ljubav ne isključuje izdaju. I to ne znači baš ništa ako otkrije da mu je lagala.
Nekoliko je trenutaka pričekao da mu se krv ohladi i da bol izazvana razgovorom
koji je načuo izblijedi. Neće je prerano optuživati - zasad.
Ali previše ga stvari vezano uz tu noć muči. I neće moći ostaviti sva pitanja po
strani dok ne dobije odgovor na njih nekoliko.
Gregor je dobio odgovor na pitanja prije nego što je očekivao. Prva osoba koju je
ugledao nakon što se vratio u bučnu dvoranu bio je njegov brat. Jednom nemarno
izgovorenom rečenicom John je zdrobio posljednju nadu da Cate možda govori
istinu.
- Poslala je po mene - John reče bez oklijevanja kad ga je Gregor pitao zašto se
pojavio u Cateinoj sobi to jutro. John je uživao u potocima piva na gozbi i nacerio
se ne shvaćajući važnost svojih riječi.
- Rekla je da je u pitanju nešto važno.
- I nije moglo čekati do jutra?
John slegne ramenima. - Zabrinuo sam se. Dečko je spomenuo krv pa sam
probudio Ete i Lizzie. - Namršti se. - Pitam se što je željela. -
Neravnomjerno se osmjehne. - Ah, čini se da je na kraju ipak sve dobro prošlo.
I jest prošlo dobro - točno kako je planirala. Gorak okus izdaje ispunio je
Gregorova usta... pluća... prsa. Pekao ga je poput kiseline u želucu. Zatraži viski
da ga ugasi. Ali plamen je samo postao jači.
Do tog trenutka nije shvaćao koliko joj je želio vjerovati. Johnova potvrda njezine
podmuklosti samo je činila stvari gorima. Gregor je znao da to jutro nešto nije bilo
u redu. Sad je znao zašto. Sigurno je poslala po njegova brata kad je toliko dugo
izbivala iz sobe. Zato je toliko žarko željela da ostane kad se vratila.
Kakva prokleta budala! Kako si je i na trenutak mogao dopustiti da pomisli da
zaista mari za njega? Njega. Ne za njegov ugled i sva ostala sranja koja ga prate.
Ista je kao Isobel, a on je bio jednako slijep. Umjesto da ga je iskoristila kako bi mu
brata učinila ljubomornim, Cate ga je iskoristila za nekakvu "pobjedu" kako bi se
hvalisala pred prijateljicama. I uspjela je. Da, malo "siroče" koje se činilo tako
iskrenim i bezazlenim zarobilo je muškarca koji je mislio da ne može biti
zarobljen. Pretvorila je iscrpljenog, ciničnog muškarca u privremenog vjernika.
Gregor bi se nasmijao da se nije osjećao kao da mu netko stoji na prsima. Zapravo
ga je ljutila povrijeđenost. Nije želio priznati, ali uvukla mu se pod kožu. Kriste,
zaista je mislio da se možda zaljubljuje u nju.
Isobel mu je povrijedila ponos, ali Cate je učinila nešto puno gore. Zbog nje je
počeo osjećati. Zbog nje je počeo željeti. A ako je to ono što je "ljubav", nije želio
imati ništa s tim. Prije mu je bilo dobro, ali dopustio si je da upadne u igrice mlade
djevojke.
Više ne. Otvorio je oči - širom otvorio, dovraga. A uskoro će ih otvoriti i ona.
Možda ga je prisilila na brak, ali nije "osvojila" ništa drugo. Može ga prihvatiti
kakav jest ili uopće ne - više ga nije briga.
Isprazni čašu i nalije si još jedno piće. Silvestrovo je, dovraga. Ženi se za tjedan
dana. Što ga briga ako ga je mlada učinila prokletom budalom? Vrijeme je za
slavlje. I on se, za promjenu, namjerava dobro provesti.
Cate se vratila u dvoranu i trudila se pretvarati da je sve u redu. Ali smiješila se
usiljeno, bila je smetena i boljelo ju je srce. Osjećala se kao da je netko njezinu
sreću upravo udario čekićem i razbio iluziju poput stakla.
Nije shvaćala koliko je krhka veza koju je stvorila s Gregorom dok se nije pojavila
Seonaid i prekinula je s nekoliko bezobzirnih riječi i poluistina.
Cate se neupitno sramila razgovora sa Seonaid. Nikad se nije trebala hvalisati
zbog veze s Gregorom ili razgovarati o udaji kao da je natjecanje, a on nagrada
koju se može osvojiti - naročito kad je znala koliko ga muči kad ga smatraju
takvim.
Napravivši to, izjednačila se s bezbrojnim ženama koje su ga željele jer je
"najzgodniji muškarac u Škotskoj" ili od pokušaja da ga navedu da se spusti na
koljeno napravile igru. Ali ona nije kao ostale žene. One koje su ga pokušale
zavesti, one koje su se željele udati za njega zbog njegova izgleda i ugleda, a ne
zato što ga vole. Mora vidjeti razliku - zar ne?
Međutim bilo je pogrešno tako pričati o njemu i duboko žali zbog toga. Uopće ga
ne smatra takvim i mrzi što je načuo razgovor koji mu je možda dao razlog da
preispita iskrenost i dubinu njezinih osjećaja.
Nije slijepa. Naravno da voli kako izgleda. Ali ona vidi puno više od toga. Ona
vidi muškarca koji može imati kraljevstvo, ali odlučan je da se dokaže vlastitim
zaslugama. Ona vidi muškarca u kojeg nitko - čak ni njegova obitelj - nije
vjerovao, a postao je netko na koga se može osloniti. Ona vidi muškarca koji je
primio traumatiziranu mladu djevojku i pružio joj dom, obitelj i način da spriječi
noćne more potičući je da nauči mušku vještinu. Ona vidi vještinu koja ga čini
jednim od najboljih škotskih ratnika te dubinu i sažaljenje nad onima koje je ubio,
što ga čini velikim čovjekom.
Možda je zaslužila osudu i bijes zbog razgovora sa Seonaid, ali nekoliko
nepromišljenih riječi daleko su od obmane i smicalica za koje ju je optuživao.
Mučilo ju je što je s takvom lakoćom bio spreman prihvatiti njezinu krivu. Nikad
ne bi pokušala prevariti muškarca - bilo kojeg muškarca - da je u konačnici oženi.
On bi to trebao znati bez obzira na to koliko njezine riječi zvučale loše.
Doduše, zvučale su loše, a s obzirom na to da su ih John i ostali uhvatili na djelu,
situacija je i izgledala loše. Ali boljelo je što joj ne vjeruje, a hladan, bezosjećajan
izraz na njegovu licu na trenutak ju je zabrinuo. Ako joj tako lako može okrenuti
leđa, možda ga ne zna dobro kao što misli?

Srcolomac. Prisjetila se onog što su pričali o njemu. To nije on, uvjeravala se.
Sposoban je osjećati. Mari za nju - možda je čak i voli. Kad promisli o tome,
shvatit će istinu.
Ali ona je razočarana, povrijeđena i malo ljuta - zasigurno nimalo raspoložena za
veselje. Ipak, usiljeno se osmjehnula dok mu je plesala s ujakom, a zatim s nizom
drugih gostiju. Sve će biti u redu, uvjeravala se. Gregor će se opametiti. Bez sumnje
će se sramiti jer joj nije vjerovao i poslije će pronaći kreativan način da joj se
iskupi.
Ali kako je večer odmicala, sve je teže i teže vjerovala u vlastite misli o grešnim
poljupcima i strastvenim isprikama. Nije izgledao kao muškarac kojemu je žao i
zbog čega.
Nakon što se vratio u dvoranu, Gregor je otišao do podija, nakratko razgovarao s
Johnom, zatražio viski i počeo si čašu za čašom točiti piće snažnog okusa koje je
rijetko pio - i to u puno manjim količinama.
Međutim puno alkohola nije bila najgora stvar. Oni zavodnički pogledi i dodiri
rezervirani za nju sad su se dijelili slobodno i bez diskriminacije.
Gregor je nije ni pogledao otkad se vratio u dvoranu. Ali njegovi prijatelji jesu.
Zabrinuti pogledi koje su ostali fantomi i John upućivali u njezinu smjeru nisu joj
olakšavali situaciju. Kad je jedna od služavki nekako završila u Gregorovu krilu
nakon što se nagnula da mu napuni vrč - s pozamašnim grudima praktički pod
njegovim nosom - Cate je poludjela. Neće mu dopustiti da se prema njoj odnosi
kao da mu ništa ne znači - bez obzira na to što misli da je učinila.
Odjuri do ugla dvorane pred vatru gdje je predsjedao poput nekog pijanog
sultana i pogledom počne strijeljati par dok je nasmiješena služavka nije ugledala i
donijela razumnu odluku da mu siđe s krila i nestane.
Skupina muškaraca koja je stajala oko njega - možda da je zaštiti od prizora koji je
upravo vidjela? - polako se razišla.
Ne želeći napraviti scenu, govorila je tiho kroz stisnute zube i usiljen osmijeh. -
Što to radiš?
- Kako ti se čini? - odgovori pogledavši je ispod obrva s opasnim sjajem u
očima koji nikad prije nije vidjela. - Slavim Novu godinu.
- Izgleda kao da si dosta slavio - reče pogledom pokazujući na vrč. Smiješio se
podmuklo i proračunato, od čega su joj trnci prošli niz
kralježnicu. - Nisam još ni počeo. Noć je mlada. - Stajao je mirnije nego što je
mislila da može nakon sveg tog viskija i iskapio ostatak pića u čaši za svaki slučaj
prije nego što je njome udario o stol ispred sebe. - Još mi nisi žena, Cate. Najbolje
da to zapamtiš.
Ona duboko udahne. Činilo se kako joj je srce prestalo kucati. Govori li on da je
više ne želi oženiti? - Što bi to trebalo značiti?
Polako je odmjeri pogledom ispunjenim mračnim emocijama koje nije razumjela. -
To znači da znam istinu. Možda si "pobijedila" u svojoj maloj igrici s prijateljicom,
ali nemoj mi pokušavati stati na put.
To je bez sumnje bilo upozorenje. Očito joj još uvijek nije vjerovao. - Gregore,
nemoj se tako ponašati. Moramo razgovarati.
Smrknuo se i pogledao je ledeno i neoprostivo. - Da, moramo i imam dosta toga
reći. Ali sad nije vrijeme. Nemoj me izazivati, Cate.
Pustila ga je promatrajući kako odlazi uz osjećaj bespomoćnosti. Što je mislio pod
"znam istinu"? Da zna istinu, ne bi se tako ponašao. Ali bilo je jasno da ne može
razumno razmišljati. Rekao je da će razgovarati. Sutra... Sutra će stvari biti puno
jasnije.
DVADESET
S utrašnji je dan došao i prošao bez ikakva rješenja. Hladna dnevna svjetlost i
glava očišćena od viskija u Gregoru nisu izazvali nikakvo prosvjetljenje ili ga
urazumili kada su u pitanju Cateini motivi - ili sredstva - za osiguranje njegove
prošnje.
Niti joj je dao priliku da objasni. Preskočio je doručak i zatvorio se u solar s
Aongbusom, Bryanom i Cormacom - trojicom njegovih ljudi - većinu jutra.
Budući da je većina gostiju ostajala do vjenčanja, nije mogao izbjeći ručak, iako je
pretpostavljala da bi kad bi pronašao izgovor. Sjeo je pokraj nje za glavnim stolom
na podiju, ali toliko se udaljio da je isto tako mogao biti u Engleskoj. Obraćao bi joj
se samo po potrebi, i to s ravnodušnom pristojnošću koja ju je duboko povrijedila.
Opušten odnos i intimnost koju su imali dan prije nestali su kao da nikad nisu ni
postojali.
Cate bi znala kako se boriti protiv bijesa. Ali protiv ovog prividnog prihvaćanja
njezine krivnje i osude na boravak na nepoznatom terenu - gdje se nije mogla
žaliti na presudu ni znati svoju kaznu - bilo se puno teže boriti. Ako ga je prije
smatrala nedodirljivim, sada to nije ništa u usporedbi s aurom udaljenosti i
ravnodušnosti koja se oko njega podigla poput ledenog štita.
Ipak se trudila. Trudila se razgovarati s njim tijekom jela, ali on bi je ignorirao ili
uključio druge ljude oko njih u razgovor kako bi spriječio ikakve osobne rasprave.
Čim je jelo završilo, ispričao se i pridružio ostalim fantomima za njihovim stolom.
Nekoliko su minuta poslije otišli. U lov, poslije je saznala od Johna.
Ostavio ju je da zabavlja gosta i pretvara se kako je sve u redu. Da se pretvara da
nije duboko povrijeđena njegovim ponašanjem. Da se pretvara kako ne vidi
poglede sažaljenja upućene u svom smjeru.
Da se pretvara kako nije zabrinuta.
Što ako joj odbije povjerovati?
Do kraja dana Cate je bila puna kapa. Nadala se da se neće morati braniti, ali više
nije mogla nastaviti tako. Ako Gregor neće razgovarati s njom, onda će slušati.
Nakon što je djeci poželjela laku noć, spusti se natrag na drugi kat, ali ne u svoju
sobu. Umjesto toga zauzela je položaj kraj prozora u sobi gdje je Gregor spavao
prije nego što se premjestio u baraku. Za razliku od njezine sobe, njegova je
gledala na dvorište i ulaz.
Budući da je prostorija privremeno bila prazna, nitko nije naložio vatru i u
prozračnoj sobi bilo je otprilike hladno i osamljeno kao što se ona osjećala. Iako
daleko od prostranog i suvremenog, stari toranj bio je palača u usporedbi s
malenom kolibom u kojoj je odrasla i obožavala ga je. Bilo je udobno. Bio je to
dom. Uzevši pokrivač podstavljen krznom s kreveta, omotala ga je oko ramena,
sjela na drvenu klupu i čekala gledajući na ulaz da joj ne promaknu jahači.
Valjda će se uskoro vratiti? Iako je samo sedam ili osam sati, već je neko vrijeme
mrak.
Ali prošlo je sat vremena, a zatim i dva. Broj ljudi koji se kretao dvorištem polako
se smanjivao, dok nisu ostali samo ratnici na noćnoj straži.
Dvorac je utihnuo. Svijeća koju je donijela gorjela je slabo. Kapci su joj postali
teški.
Pomirila se sa stvarnošću. Gregor se ne vraća. Barem ne večeras. Možda ni...
Nije si dopustila da završi misao. Osjećajući nešto nalik očajanju, sklupčala se na
istom krevetu gdje su vodili ljubav i pokušala ne dopustiti da joj misli odlete u
zastrašujućem smjeru.
Vratit će se i onda će razgovarati. Prošao je samo jedan dan. Ništa se strašno ne
može dogoditi u jednom danu. Sve će biti u redu.
Ali prošlo je mnogo vremena prije nego što je zaspala.
Cate se trgnula iz sna duboka kao da je popila posset11 prije spavanja. Zvečanje.
Topot. Buka. Zvukovi su joj prodrli kroz zamagljenu svijest. Podigla se i sjela. Bili
su to zvukovi koje je noć prije čekala satima... konji!
Glasan lavež uslijedio je nakon što je iskočila iz kreveta i potrčala prema prozoru.
Uhvativši se za drveni okvir prstima toliko da su joj zglobovi pobijelili, proviri
van. Srce joj je potonulo od razočaranja. Nisu stigli jahači, nego su ljudi odlazili.
Prepoznala je Bryana dok je prolazio kroz vrata.
Dragi Bože, što je s Pipovim štenetom? Trčalo je amo-tamo ispred ulaza i divljački
lajalo. Napokon ga jedan od muškaraca podigne i krene ga nositi natrag prema
stajama.
Pipu je bolje da pripazi na jadnog malog daveža ako ne želi da ga netko povrijedi.
Dječak će mu također morati nadjenuti ime. Štene je raslo i uspješno izbjeglo
opasnost - to jest, pod pretpostavkom da ga ne pregaze konji.
Bacivši pogled na sunce koje se već podiglo visoko na nebu, shvati da je dugo
spavala i da mora požuriti ako ne želi propustiti doručak.
Možda se Gregor vratio tijekom noći? Ako nije, pronaći će Johna i vidjeti može li
joj on nešto reći.
Gregor ne može samo otići. Ne dok su tamo svi ti gosti. Ne kad se trebaju vjenčati
za samo nekoliko dana. Barem si je to uporno govorila.
Vrativši se u svoju odaju, brzo se umila, počešljala zapetljanu kosu i promijenila
haljinu prije nego što je odjurila niza stubište. Kad je ušla u dvoranu, shvatila je da
je zacijelo više sati nego što je mislila. Služavke su već kupile pladnjeve te je
većina gostiju i članova klana otišla.
Ugledala je Ete kako sa spuštenom glavom juri kroz stražnji ulaz - vjerojatno trči
za Maddy - i pošla bi za njom da nije vidjela kako John pokraj ognjišta razgovara s
Aonghusom. Ugrabivši krišku kruha i komad sira s jednog od pladnjeva, Cate
uspije pojesti nekoliko zalogaja dok je čekala da muškarci završe s razgovorom.

11 Mlijeko pomiješano s vinom ili pivom.

255 Knjige.Club
Svako malo bacila bi pogled kroz prozor, ali muškarac kojeg je tražila nije se
pojavljivao. Pogled joj je neprestano bježao prema dvojici muškaraca na drugoj
strani prostorije. Bilo je jasno
256 Knjige.Club
kako nešto nije u redu. John je izgledao uzrujano, a Aonghus kao da mu je vrlo
neugodno dok je odgovarao na pitanja kojima ga je John očito strijeljao.
Pitanja koja su dramatično prestala u trenutku kad je John podigao pogled i
ugledao je. Kosa joj se naježila napotiljku od nečega u njegovu izrazu. Izgledao je
kao da se napola pravda, a napola je sažalijeva. Izgledao je kao da mu je žao nje i
nije bila sigurna da želi znati zašto.
Bože, je li je napustio?
Srce joj poskoči u prsima. Razmijenio je još nekoliko kratkih riječi s Aonghusom i
otpravio ga.
Cate mu oprezno priđe, imajući snažan osjećaj da je razgovor bio o njoj.
John je čvrsto stisnuo usta i složio napet izraz lica dok se približavala. Napokon je
stala pred njega. Zadržavši dah i pripremivši se na najgore, pogleda u njega. - Je li
sve u redu?
Još je čvršće stisnuo usta, od čega su mu usne pobijelile, a mišić u čeljusti
poskočio. - Neka ti objasni moj prokleti brat. Ne želim imati ništa s ovim.
John je bio bijesan. Što god da je Gregor učinio, John se očito nije slagao s
odlukom.
- Gregor se vratio? - Nadala se da ne zvuči kao da joj je laknulo, iako jest.
- Da. On je kopile, ali ne i kukavica - reče mrzovoljno - vrlo mrzovoljno.
Cate nije imala pojma o čemu priča, ali očito se dogodilo nešto jako loše. Duboko
udahnuvši da skupi snagu, upita ga: - Što je učinio?
John opsuje i prstima prođe kroz kosu, jednako kao i Gregor kad nije znao što bi
rekao. - Ja sam kriv. Nisam shvatio što me ispituje. Da sam znao, nikad mu ne bih
rekao prije nego što razgovaram s tobom.
- O čemu pričaš, Johne? Što mu nikad ne bi rekao?
- Da si ono jutro poslala po mene. Nisam to smatrao važnim dok se one večeri
nije počeo ponašati kao magarac, a onda sam shvatio što misli.
Cate ga je zbunjeno gledala. - Ja sam poslala po tebe?
Da, ono jutro kad smo uhvatili tebe i Gregora... uh, u krevetu.
Cate je ostala užasnuta. Ustukne pogledavši ga kao da je lud. - Nisam to učinila!
On se namršti. - Pip je rekao da mi moraš reći nešto važno.
- Ne. - Odmahne glavom. - Nisam poslala po tebe. Posrijedi je zacijelo neka
greška. - Odjednom prestravljeno razrogači oči. Rukom je prekrila razjapljena usta
shvativši što to znači. - I to si rekao Gregoru?
Dragi Bože, što misli? Ono što mu je John rekao zacijelo se činilo kao potvrda
Seonaidine tvrdnje da ga je Cate nasamarila da je oženi. Nije ni čudo što se
ponašao tako hladno.
John kimne glavom. - Da, pitao me zašto sam to jutro došao u tvoj sobu, a ja to
nisam smatrao važnim. Barem ne dok nije počeo piti i...
Ušuti, očito ne želeći reći što je još Gregor radio. Očijukao - molim te da je samo
očijukao - s drugim ženama.
- Ponašati se kao magarac? - ona dovrši za njega.
Kimne glavom. - Žao mi je, Cate.
Način na koji ju je promatrao...
Puls joj ubrza od strepnje. - Nisam poslala po tebe, Johne. Nikad ga ne bih prisilila
da me oženi. Znaš to, zar ne?
Oklijevao je. Bilo je jasno da je i John, kao i Gregor, mislio najgore. Ali, za razliku
od brata, imao je određene sumnje. - Nisam to želio misliti. Nadao sam se da
postoji objašnjenje. Rekao sam mu to, ali bio je previše ljut na mene - rekao sam
mu da se želim boriti uz Brucea, a ne ostati ovdje i voditi klan umjesto njega.
Cate je bilo drago što je John skupio hrabrosti da Gregoru kaže kako se osjeća. Ali
koliko je ironično što je John nije odmah osudio, a njezin zaručnik jest. Ipak, Johna
nikad nije izigrala i izdala žena do koje mu je stalo. John nije naučio da bude
pažljiv i na oprezu. John se nije bojao tajnih motiva svake žene koju je upoznao. I
John je nije čuo u hodniku sa Seonaid.
Opet se zgrčila. Oh, Bože, koliko je Gregor zasigurno mrzi! To je smatrao
najgorom vrstom izdaje. Jer, iako se pretvarao da mu ništa
V V " I * V 1 V * • • 1 • V * • V

ne znače žene koje ga požele čim ga upoznaju ili ga učine još samo jednom
karikom u nizu, znala je da ga to muči.
- Postoji objašnjenje - Cate reče odlučno. - Pronaći ću Pipa i onda sve možemo
raščistiti.
Na lice mu se vratio ozbiljan, zabrinut izraz. - Bojim se da je prekasno za to.
- Kako to misliš da je prekasno...
Zastane i razlog zašto se John ljuti i ponaša neobično odjednom je ošamari punom
snagom. Osjećala se kao da se na nju urušio kameni zid.
Ne... Ne! Gregor ne bi...

Ali bi. Bol ju je presjekla poput nazubljenog noža i iščupala joj srce iz prsa jednim
okrutnim rezom. Upozorio ju je da ne mogu ostati, a ona nije željela vjerovati da
bi ih zaista otjerao. Ali njegov bijes dao mu je potreban razlog. Jasno joj je dao do
znanja da neće biti obitelj.
Lajanje šteneta imalo je strašnog smisla. Pip, Eddie i mala Maddy... otišli su.

Usredotoči se, dovraga. Sve je u redu s tobom. Gregor zgrabi strijelu iz zemlje pod
nogama gdje je bila zabijena, stavi je na luk, našpana i ispusti u jednom glatkom
pokretu prije nego što je brzo uzeo iduću, a zatim još jednu.
U nekoliko sekundi ispucao je pola tuceta strijela u sve mete koje su na užetu
visjele na zidu. Sve su osim jedne strijele pogodile metu u samu sredinu. Ona
jedna promašila ju je za manje od pet centimetara. Gotovo savršeno. Ali za
Gregora je pet centimetara isto kao tri metra.
Nije jedini primijetio promašaj. Iako su to pokušavala ne pokazati, sva trojica
njegove braće gledala su ga s različitom razinom zabrinutosti. Tako je bilo cijelo
jutro, osim što se Gregorovo ciljanje pogoršavalo.
- Dugo smo ostali budni - MacSorley reče. - Svi smo umorni. Dovraga, prošlu
noć vjerojatno smo projahali pedeset kilometara. Možda bismo mogli završiti za
danas.
Kriste, tako je loše da se MacSorley nije ni pokušao našaliti.
Gregor bez riječi ode do zida pokupiti strijele iz napunjenih lanenih vreća
označenih s crnim x.
Gregor je bio umoran i jesu jahali većinu noći - loveći duhove, kako se ispostavilo
kad nisu uspjeli pronaći ni traga ljudima iz šume - ali svi su znali da nije zato
promašio metu koju bi pogodio i štitonoša. Štoviše, to je vježba koju je Gregor
smislio kao mladić i trenutno ju je koristio za učenje mladih strijelaca.
Dva dana prije, kad je prvi put otišao s lukom otkad se vratio kući, bio je savršen.
Usredotočen. Onaj stari Gregor.
Ali prije dva dana nije danas. Prije dva dana nije znao da je brak kojem se zaista
veselio obična prevara. Prije dva dana nije nekomu želio otkinuti glavu - po
mogućnosti sebi.
Bože, nije mogao vjerovati kolika je slijepa budala bio! Zapravo je mislio da je
drugačija. Mislio je da ga zaista voli, i to iz pravih razloga.
Ali koji god od njezinih osjećaja bili istiniti, više nije mario. Ne treba njezinu
ljubav, a ni od nikoga drugog. Dosta mu je igara, dosta mu je "zamki" i hvalisanja
za cijeli život.
Trzajem s gađenjem izvuče zalutalu strijelu iz mete. Promašio je metu samo iz
jednog razloga: zato što se prokleto nije mogao usredotočiti. Nije mogao otići na
ono mjesto gdje treba biti, gdje ništa drugo nije važno. U usku zonu gdje postoje
samo njegova strijela i meta.
Nije imao pojma zašto joj je dopustio da ga toliko uzruja. Zašto je još uvijek toliko
prokleto ljut? Zašto ne može prestati razmišljati o tome? Ne bi trebao mariti,
dovraga. Bit će mu žena, ali to je sve. Ne bi mu trebala biti važna.
Kod kuće je trebao raščistiti misli od smetnji, a ne ih pogoršati. Nikad si nije
trebao dopustiti da se spetlja s njom. Trebao ju je udati za nekoga drugog i završiti
s tim kako je izvorno i planirao. Ima posao za obaviti, dovraga. Kralj računa na
njega. Prijatelji računaju na njega. Zasigurno ih ne namjerava iznevjeriti.
Ne može si priuštiti da izgubi oštrinu i dopusti da mu išta stane na put. Ne kad su
toliko blizu. To znači da mora zauvijek izbaciti Cate iz glave. Mora se vratiti u
stanje u kojem je bio prije nego što ga je prevarila.
MacSorley i MacRuairi već su krenuli natrag prema barakama kad se Gregor
vratio na crtu. Ali Campbell ga je čekao.
Slavni izviđač neko vrijeme nije ništa govorio. Samo je zurio u njega s tim jezivim,
pronicljivim pogledom od kojeg bi se osjećao kao da gleda ravno u njega.
Campbell se odjednom ispravi, osjetivši da dolazi nekoliko trenutaka prije nego
što se Cate pojavila iza ugla. Partner mu je bio takav. Mogao je osjetiti stvari prije
nego što se dogode. To im je pomoglo više od jednom.
Jedan kratak pogled u njezino očajno lice i Gregor je znao da je otkrila što je
učinio. Očvrsnuo je blesavo srce koje je osjetilo ubod žaljenja koje nije zaslužila i
okrenuo se natrag prema partneru.
- Što god nije u redu između tebe i djevojke - Campbell reče - popravi to. Trebamo
te.
Gregor je na trenutak gledao u prijatelja, a zatim odlučno kimnuo glavom.
Upravo je to namjeravao učiniti.
DVADESET JEDAN

Gregora. Pogled je usmjerila samo na njega. Mučan pogled. Pogled ispunjen boli,
osudom i nevjericom. Pogled koji ga je preklinjao da joj kaže kako nije napravio
ono što misli da jest.
Bila je napeta poput jedne od njegovih tetiva na luku, čvrsto stisnutih ruku uz
bokove, zategnute, mršave figure i napregnuta. - Gdje su?
Nije se pretvarao da je ne razumije. - Djeca su vraćena u svoje prave domove i
obitelji.
Stisnula je šake i usta su joj pobijelila. Ali ono od čega se osjećao kao da su mu
prsa preuska i kao da mu pluća gore bio je sjaj suza u njezinim očima. Zračila je
mirnim bijesom, ali mogao je vidjeti povrijeđenost i bol, i točno je znao koliko je
blizu da izgubi staloženost. Nemoj plakati, dovraga. Ako zaplače, ne zna što će,
dovraga, napraviti.
Pobogu, ne bi trebao mariti. Prevarila ga je. Iskoristila ga. Uvjerila ga da ga voli iz
pravih razloga. Natjerala ga da želi nešto što nikad prije nije želio. I to je nešto što
ne može oprostiti bez obzira na to koliko je izgledala kao da se kaje i da joj je srce
slomljeno. - Ovo je njihov pravi dom. Mi smo njihova obitelj.
Optužba u njezinu pogledu bockala mu je savjest, malo ublaživši bijes koji je
ključao u njemu. - Nijedno nije istina. To je maštarija koju si stvorila i kojoj nije
mjesto u stvarnosti. Ta djeca nisu pripadala ovdje, pripadaju svojim pravim
obiteljima - svojim pravim krvnim srodnicima.
Ustukne, očito iznenađena. - O čemu pričaš? Napuštena su.
- Edward i Mathilda jesu. Ali oboje imaju rođake koji su ih voljni prihvatiti.
ate je jedva obratila pozornost na Campbella kad je stala pred

Nije spomenuo velikodušni godišnji doplatak koji je ponudio.

- Pronašao si im rođake? - Govorila je tihim, nježnim glasom, zbog čega je
zvučala kao da ima dvanaestak godina.
- Nije bilo teško. Trebalo se samo raspitati na nekoliko mjesta.
Trepne zureći u njega. - I onda si ih se "riješio". - Glas joj pukne i
nešto se u njemu izvrne - uvije - i presječe mu dah. - Kako si to mogao učiniti,
Gregore? Kako si ih mogao otpraviti, a da mi nisi dao priliku da se pozdravim?
Mrvicu se promeškoljio ne mogavši u potpunosti zanemariti neugodu izazvanu
pitanjem. Možda ga ne može kriviti za ono što je učinio, ali možda može za to
kako je to učinio. - Mislio sam da je najbolje izbjegavati scene. Kakve bi svrhe
imalo otimanje uplakane djece iz tvog naručja? Prekid bez oproštaja lakši je za
sve.
- Zar to misliš? Prekid bez oproštaja? Barem bi znali da ih volim, što je više
nego što sam ja ikad dobila. Otac me ostavio bez pozdrava i mogu ti reći da to nije
bilo nimalo lako. Što misle? Kako si im to mogao učiniti? Kako si svoju ljutnju na
mene mogao istresti na njima?
- Moja odluka nije imala ništa s tobom. - Imala je s njim. Nije znao hoćee li to
moći izvršiti ako bude morao gledati. Ovako je bolje za sve. Ta djeca ne pripadaju
ovdje bez obzira na to koliko ih ona željela. - Znala si da de se ovo dogoditi u
nekom trenutku. Odmah sam ti rekao.
Oči joj zablistaju od ljutih suza, ali nije mu mogla proturječiti. - A što je s Pipom?
Je li i on vraćen rođacima?
Ovaj put nije ni trepnuo ni osjetio trunku krivnje. - Nije bilo potrebe. Majka mu se
nalazila blizu.
Izgledala je zaprepašteno. - Poslao si ga natrag majci? Kako si to mogao učiniti?
Bog zna što će ovaj put morati raditi.
Pogleda je ispod oka. - Znači li to da si znala za dječakovu prevaru?
- Pip mi je sve rekao, ali ti to ne razumiješ. Majka ga je prisilila da učini to što
je učinio, a onda mu je zaprijetila da će ga odvesti ako joj ne da novac.
Nije važno što ona smatra istinom. - Nisi imala pravo na njih, Cate. Ni na koga od
njih. Ne pripadaju ti.
- Volim ih. To tebi možda ne znači ništa, ali meni znači sve.
- Da, točno znam koliko znači tvoja ljubav. - Nije sakrio sarkazam. - Možda si
mene zarobila u braku na prevaru, ali neću oduzeti troje djece njihovim pravim
obiteljima da bih zadovoljio tvoju djevojačku maštariju o savršenoj obitelji.
Šok izazvan boli pogodio ju je kao da joj je udario šamar. Ali nije se slomila ni
ustuknula. Samo je stajala i zurila u njega u tišini, koja je nekako istodobno bila i
izazovna i osuđujuća. - Nisam te zarobila, Gregore. Nisam poslala po Johna.
- Znači li to da moj brat laže?
Odmahne glavom. - Nisam to rekla. Ali nisam poslala Pipa po njega. Ne znam
zašto je to učinio.
- Kako je prigodno što Pipa nema da nam to objasni.
Obrazi joj se zarumene od ljutnje. - Čija je to krivica?
Zurili su jedno u drugo na hladnom, jarkom danjem svjetlu, dok su osjećaji
opasno lebdjeli u zraku između njih. I još nešto. Nešto što je želio poreći. Divlja,
pomahnitala privlačnost koja ne razlikuje ljubav i mržnju. Palila je i žarila između
njih. Čak i znajući ono što zna, svejedno ju je želio. Tako intenzivno da su mu ruke
priželjkivale obgrliti je i privući uza se. Prekriti njezino tijelo. Kazniti je jer ga je
učinila dovoljno glupim da počne mariti za nju. Kako je to mogla učiniti?
Gotovo ju je mogao mrziti zbog toga. Ispravi se. Očeliči se. - Znači li to da je
činjenica da sam se probudio, a tebe nije bilo, te da ti se nedugo nakon toga u sobi
pojavila hrpa ljudi čista slučajnost?
Gledala ga je potpuno smireno. - Da.
Ništa nije rekao, ali stisnuo je čeljust toliko da su ga zaboljeli zubi.
- Tražim da mi vjeruješ, Gregore. Da imaš malo vjere u mene. Govorim ti
istinu.
Oklijevao je. Jedan dugi otkucaj srca zaista je oklijevao. Zvučala je tako iskreno.
Ponovno si je odvrtio razgovor u glavi, čuo slabašne isprike pomiješane s
krivnjom, čuo hvalisanje te proklete riječi i Johnove optužbe.
Gledajući je, mogao je priznati da joj je molba bila iskrena. Nije čak ni sumnjao da
ga voli. Ali to nije dovoljno. U toj se situaciji našao već previše puta. Nije imao
vjere ni u što od toga. - Previše tražiš.
Pretvarao se da ne vidi kako joj se oči pune razočaranjem, ali u prsima je poput
kiseline osjetio svaku suzu koja joj je kliznula niz obraz.
- Da me voliš, znao bi da govorim istinu.
- Onda bih bio budala. - Učinkovito zastane. - A ja nisam budala.
Ona duboko udahne shvativši što misli: ne voli je.
Trebao bi biti otporan na njezinu bol. Trebao. Ali nije, dovraga.
Bože, mora se maknuti od tamo! Ali mora se pobrinuti da razumije. - Imaš ono što
si željela, Caitrina. Bit ćeš mi žena. Ostanimo na tome. Nemoj očekivati ništa više.
- Poput ljubavi?
Naročito poput toga. - Dat ću ti svoje prezime, a zauzvrat ću imati slobodu.
- Kako to misliš?
Mirno ju je gledao u oči. - Samo me se jednom može zarobiti u braku.
Duboko je udahnula shvativši što misli i gledajući ga kao da je stranac. - Ne
namjeravaš se držati zavjeta.
To nije upitno. Podigne obrvu. - Zar si mislila da hoću? Imam ugled za održavati.
Ali ti to znaš.
Bol se rasplamsala u bijes. - Dakle, bit ću ti žena, ali ništa mi drugo nećeš
dugovati, je li tako? Ostat ću ovdje s Johnom, voditi tvoj dvorac, a ti ćeš se vratiti
kad poželiš? Koje ću još dužnosti imati u tom braku koji zamišljaš? Hoćemo li
dijeliti krevet ili će u njemu biti gužva?
Njegov je bijes odgovarao njezinu i uzvratio joj je jednakim sarkazmom. - Trebat
će mi sinovi.
- Naravno. Kako sam mogla zaboraviti? One sinove koje možeš imati - pukne
prstima - kad god poželiš. Znači li to da namjeravaš voditi ljubav sa mnom, ali me
nećeš voljeti?
- Već sam ti rekao: jedno nije potrebno za drugo. Nazovi to kako želiš,
dovraga, ali vrlo je malo ljubavi uključeno u to kad te nabijem uza zid i uzmem te
straga.
Nije mogao ispaliti ubojitu strijelu preciznije. Riječi su je pogodile s okrutnom
preciznošću i duboko je povrijedile. Vidio joj je to u očima i čuo kad je bolno
uzdahnula.
Ali Cate je borac. Neće se tako lako predati. Uspravi se i suoči se s njim kao
ratnica na bojištu. - Neću ti dopustiti da to učiniš, Gregore. Neću ti dopustiti da
me pokušaš uvjeriti kako ono između nas nije značilo ništa. Da je to bila samo
požuda. Nazovi to kako ti želiš - ponovi mu njegove riječi - ali mariš i dok sam
pritisnuta uza zid. Mogu to osjetiti svaki put kad me dotakneš. Svaki put kad mi
šapneš na uho. Svaki put kad svršiš u meni ponavljajući moje ime. Moje ime,
Gregore, a ne neko drugo. Strast koju dijelimo više je od požude, i ti to znaš.
Poreci to ako želiš, ali znam istinu. Ono što osjećaš prema meni nije nalik ičemu
što si ikad osjetio prema drugoj ženi. Posebno je i nećeš me uvjeriti u suprotno.
Stoga, ako misliš da me možeš oženiti - voditi ljubav sa mnom - i dovoditi druge
žene u krevet, što misliš, tko se od nas zavarava?
Gregor se trudio ostati miran, ali srce mu je odzvanjalo u ušima. Ona je izdala
njega, a ipak stoji tako prokleto samouvjereno, tako sigurno da ga je začarala. Ta
dvadesetogodišnjakinja koja je prije malo više od tjedan dana bila djevica mislila
je da o strasti i požudi zna više od njega. Mislila je da zna što on osjeća. Još ga je
uvijek pokušavala kontrolirati, dovraga.
Ali nema prokletog pojma i previše ga je puta izazvala.
U krivu je. I on će joj to dokazati.
Cate je bila bijesna. Kako se usuđuje pokušati omalovažiti ono što imaju pričajući
o tome kao da je tako primitivno i nisko.
Znala je da je ljut i više povrijeđen nego što je želio priznati zbog onoga što je
mislio da je učinila. Ali otišao je predaleko otjeravši djecu, a da joj nije rekao i
pretvorivši budući brak u neku vrstu beznačajnog, povoljnog dogovora. Nikad se
neće tako udati za njega - nikad. A da zaista vjeruje da misli ono što je rekao, na
mjestu bi ga poslala k vragu.
Ali Cate je sve nade polagala u činjenicu da ga poznaje bolje od njega sama. Radi
to ne zato što ga nije briga, nego zato što mu je stalo. Ponaša se tako jer ga je
povrijedila - duboko. Kad shvati da govori istinu, sve će biti kao prije.
Mrzila je što je prisiljena dokazivati nevinost, ali nije spremna odustati od njega -
od njih. Ima dovoljno vjere za oboje.
Međutim platit će jer je sumnjao u nju. Možda će ga natjerati da joj napiše ili
otpjeva ljubavnu pjesmu? Ili će ga možda natjerati da Pipa povede kao štitonošu
kad bude odlazio. Da, to je to. Osobno će se pobrinuti za Pipov trening.
Namjeravala je vratiti Pipa - i Maddy i Eddiea - jer nije bila u potpunosti uvjerena
da ih rodbina kojoj ih je Gregor poslao zapravo želi.
Nije mogla vjerovati da im je pronašao obitelji. Ali možda ne bi trebala biti
iznenađena. Nikad nisi pokušala. Cate osjeti ubod krivnje znajući da se i sama
trebala raspitati. Ali nije željela. Željela ih je za sebe.
Međutim iako je bio u pravu da zapravo nema pravo na njih - da je to samo
"djevojačka maštarija o savršenoj obitelji" - način na koji ih je Gregor otjerao bio je
pogrešan. Mora ih pronaći i oprostiti se s njima. Mora im reći da ih voli i da će biti
tu za njih ako je budu trebali.
Nekako je preživjela ručak, zadržavši leden izraz lica dok je sjedila uz Gregora na
postolju i pretvarala se da je sve u redu. Nije ju iznenadilo kad joj je odbio reći
gdje su djeca inzistirajući na tome da im trenutno treba vremena da se smjeste kod
svojih obitelji. Poslije - rekao joj je - poslije će ih moći posjećivati.
Cate je bila previše bijesna da riskira svađu u javnosti. Činilo se kako obrok traje
zauvijek, ali u trenutku kad je završio sama se počela raspitivati.
Ete i Lizzie bile su iznenađene kao i ona - te jednako uzrujane. Također nisu imale
pojma kamo su djeca odvedena. Aonghus, Bryan i Cormac probudili su ih u zoru i
obavijestili da djeca dolaze. Zabranili su im da probude Cate i obavijeste je o
tome. Galamile su iznad njezine sobe nadajući se da će čuti, ali ona je spavala u
Gregorovoj sobi.
Naravno, Aonghusu, Bryanu i Cormacu - kao i Johnu - izgubio se svaki trag.
Većina muškaraca (uključujući Gregora i ostale fantome) otišla je sokolariti i neće
se vratiti prije večere.
Pretpostavivši da i onako neće dobiti nikakve informacije od Gregorovih ljudi,
Cate iskoristi priliku dok ih nema te odluči vidjeti može li pronaći neke tragove
među Gregorovim papirima.
Ušuljavši se u grofov solar, zapali nekoliko svijeća (soba bez prozora već je bila
mračna) i počne tražiti po raznim škrinjama.
Znala je da su kožne košuljice s poslovnim papirima za zemljište u najvećoj škrinji
pa se usredotočila na ostale. U jednoj su se nalazili papiri iz vremena kad je
Gregorov otac bio poglavar, ali najmanja drvena škrinja, najbliža pisarovu stolu,
sadržavala je brojna složena pisma s puknutim voštanim pečatima.
Jedno joj je zapalo za oko. Duboko udahne, iznenađena što joj je bol tako
intenzivno opržila prsa čak i nakon toliko godina. Prepoznala je pečat koji je
vidjela mnogo puta. Mladi grof od Carricka nikad nije skidao prsten s razjarenim
lavom iznad križa Sv. Andrije. Budući da u pitanju nije službeni dokument, kralj
je zacijelo koristio svoj prsten umjesto kraljevskog pečata.
Cate nije voljela učiti, ali bila je zahvalna što joj je majka inzistirala na tome da je
se nauči čitati i pisati. Međutim bacivši pogled na tekst, osjeti kako gubi tlo pod
nogama. Morala se uhvatiti za rub stola da se smiri kad su joj se želudac i glava
počeli boriti protiv vrtoglavice.
Ne.
Iako je znala samo osnove, bilo je to dovoljno da razumije riječi na komadu
pergamenta ispred sebe. Ipak ih je pročitala dvaput da bude sigurna kako ih nije
krivo razumjela.
Ali istina se nalazila tamo u ukrašenim crtama crne tinte. Pismo njezina oca
sadržavalo je čestitke na zarukama, vijesti o novostima vezanim uz širenje
Gregorova identiteta te nove informacije o dolasku De Bohunovih ljudi u pomoć u
obrani dvorca
Perth, uključujući i povratak sir Reginalda Fitzwarrena, kapetana o kojem se
Gregor godinama raspitivao, u Škotsku.
Godinama.
Znao je. Svo to vrijeme Gregor je znao identitet muškarca koji joj je napao selo -
muškarca koji joj je ubio majku i njezino nerođeno dijete - i tajio je to od nje. Ne,
nije samo tajio od nje; lagao joj je govoreći joj da ne zna. Pitala ga je sigurno više
od deset puta tijekom godina. Zašto... Zašto bi učinio takvo što znajući koliko
očajnički želi znati? Znajući koliko joj je jako bilo potrebno povezati ime s licem u
noćnim morama koje su je progonile?
Toliko se izgubila u boli da nije čula kako se vrata iza nje otvaraju.
- Što radiš ovdje, Cate?
Još uvijek držeći poražavajuće pismo u ruci, okrene se prema Johnu. - Znao je. -
Podigne pismo drhtavom rukom. - Gregor je sve ovo vrijeme znao identitet
muškarca koji nam je napao selo.
John opsuje. - Nisi to trebala vidjeti.
- Očito - podsmjehne se. - Čini se da ne moram pitati jesi li i ti znao. Kako si
mi to mogao tajiti, Johne? Kako je on mogao? Zar ne mislite da sam imala pravo
znati?
John čvrsto stisne usta. Primio je osudu bez pokušaja da se obrani.
Razumjela je. - Rekao ti je da mi ne kažeš, zar ne?
Očito oprezno odgovarajući, John pokuša objasniti. - Pokušavao te zaštititi.
- Zaštititi me? - ponovi u nevjerici. - Od istine?
- Fitzwarren je bio u Engleskoj od napada - nedodirljiv. Ali Gregor se brinuo
da bi mogla pokušati nešto, uh... nepromišljeno.
- Misliš blesavo. Mislio je da ću otrčati i pokušati ga sama ubiti, želiš li to reći?
- Vjerujem da je možda razmotrio i tu mogućnost - John reče izvlačeći se. -
Poričeš li to?
Suze joj navru na oči. Nije ju toliko povrijedila laž, nego ono što ona predstavlja.
Nije joj vjerovao - ili je poštovao - dovoljno da misli kako može podnijeti
informacije i sama donijeti vlastite odluke. Željela je da je Gregor smatra snažnom
ženom - sposobnom da se pobrine za sebe - ali još ju je uvijek gledao kao malenu
djevojčicu u bunaru koju treba zaštititi. Čak i kad su se u posljednjih nekoliko
tjedana zbližili, tajio je to od nje znajući koliko joj je to važno.
Željela je da se može ljutiti, ali najviše ju je pogađala težina razočaranja na leđima.
- Vjerovala sam Gregoru kad je rekao da će se pobrinuti za to. Poslušala bih
njegova objašnjenja. Ali nikad mi nije pružio priliku. Uopće ne vjeruje u mene.
- Razgovaraj s njim, Cate. Samo te pokušavao zaštititi. Pruži mu priliku da
objasni prije nego što doneseš zaključak. Vjeruje u tebe. Možda se trenutno tako
ne čini, ali vjeruje.
John je bio u pravu. Moraju raščistiti situaciju između sebe ako žele da ovaj brak
ima ikakve šanse za uspjeh.
Pogleda pismo u ruci i crveni voštani pečat zapadne joj za oko. Ne moraju
raspraviti samo o sadržajima pisma, nego i o identitetu muškarca koji ga je poslao.
Gregor nije jedini čuvao tajnu.
- Gdje je on?
- Kupa se prije večere.
Cate učini isto, a zatim uđe u dvoranu kako bi ga pričekala. Ali Gregor se nije
pojavio. Nitko od fantoma nije.
Nije joj trebalo dugo da otkrije da su otišli u selo. Ali Cate je shvatila zašto tek kad
je John počeo izbjegavati pitanja i odbijao je pogledati u oči.
Počeo ju je gušiti užas koji joj se spustio na lice. Prisjetila se posljednjeg razgovora
s Gregorom. Znala je kako razmišlja. Njezine je riječi prihvatio kao izazov i otišao
je u pivnicu dokazati da ono što imaju nije posebno.
Trebala je biti pametnija i ne izazivati ga dok se tako ponaša. Ali bila je toliko
samouvjerena - toliko sigurna da ga poznaje. Toliko sigurna da je voli i da to neće
moći učiniti.
Želudac joj se okrenuo. Željela se sklupčati i rukama se uhvatiti za trbuh, ali
sakrila je bol iza kamene maske smirenosti te završila s obrokom i otišla se gore
presvući. Sama će vidjeti istinu. Tek će onda
prihvatiti ono što joj srce već govori.
*
- Najzgodniji muškarac u Škotskoj i jedan od Bruceovih fantoma? Samo čekaj da
kažem sestri.
Ako je postojala sumnja o tome jesu li se vijesti o njegovu mjestu među čuvarima
proširile, nestala je nekoliko minuta nakon što su stigli u pivnicu. Tajna je
otkrivena.
Gregorov je osmijeh krio bljesak frustracije izazvan djevojčinim komentarima. Ali
umjesto da je makne iz krila, usredotočio se na meku stražnjicu koja mu se trljala
o kurac, velike, teške grudi koje su krišom dodirivale ruku kojom ju je uhvatio
oko struka i vrlo talentirana usta za koja je iz iskustva znao da će mu pružiti
dovoljno užitka.
Također je iz prijašnjeg iskustva znao da će s prokletih krovova vikati da joj je
došao u krevet. Ne treba spominjati da se nakon prvog puta - bez obzira koliko
ugodnog - nije vratio.
Ali što ga briga? Tako je kako je. Zašto se boriti? Ona će dobiti nešto čime će se
hvaliti sestri i ostalim djevojkama - uglavnom ratnim udovicama - koje su koristile
sobe iznad Annieine pivnice za druženje, a on će dobiti noć nevjerojatne požude
koja će mu pomoći da se sabere.
Dovraga s Cate i onime što misli. Nema pojma ni o čemu. Možda ga je na prevaru
namamila u brak, ali od njega sigurno neće dobiti ništa drugo. U krevet može
odvesti koga poželi. Njezina sranja o
// 1 • •// • // • •// < 1 * 1 v • i

posebnoj vezi i samo njoj upravo su mu toliko značila.

Maggie se nagne bliže. Udario ga je miris lavande. Cate je koristila lavandu, ali
miris je na njoj bio nježan i ugodan te je želio duboko udahnuti i uvući ga dublje u
pluća. Na Maggie je bio prejak i napadan te je želio istrčati van na svjež zrak da
izbaci smrad iz nosa.
Tiho opsuje i posegne za vrčem. Zašto, dovraga, uopće razmišlja o njoj? Cate je u
krivu, pobogu, u krivu.
Maggie se nagnula da mu nešto došapne. - Jesu li i oni fantomi? - upita nagnuvši
glavu.
Pod oni mislila je na trojicu namrštene braće zgurane na klupama oko malenog
stola s njim koji su vraški dobro glumili oca Rolanda, seoskog svećenika.
Ne, ne svećenici, redovnici. Ali samo zato što su ih žene uškopile i nisu se željeli
zabavljati, to ne znači da Gregor ne može. K vragu i oni. K vragu i svi oni.
- Njih trojica? - Baci pogled na negodujuće prijatelje. - Zar ti izgledaju kao
najbolji ratnici u Škotskoj? Oni su samo razbojnici iz Zapadnog Visočja koji se
nadaju da će zaraditi nešto novca sad kad je Bruce spreman na pobjedu.
Čak ga je i MacSorley pogledao ispod oka. Gregor ga prostrijeli pogledom. Što
žele, da joj potvrdi?
Maggie nije izgledala uvjereno dok je promatrala opake, gorostasne ratnike. - Ne
znam. - Nos joj se nabora. - Zasigurno izgledaju dovoljno veliko i strašno da bi bili
fantomi.
- To su samo mišići - reče. - Fantomi su pametni. - Za razliku od ove trojice,
ostavi neizrečeno. Činilo se da je napokon prihvatila. - Da sam ja fantom - glasine
su možda stigle do sela, ali Gregor ništa nije priznavao - teško da bih tako javno
bio u njihovu društvu.
- Valjda si u pravu - reče i privije mu se bliže u krilo. Kad to nije izazvalo
poželjnu reakciju, prstima mu je počela kružiti po trbuhu i ponovno mu se
krenula trljati o prsa grudima koje su prijetile da će iskočiti iz steznika.
Djevojka je imala nevjerojatne grudi. Bile su velike i bujne i sjećao se kako je licem
uronio u duboki prorez, grabio, stiskao, a zatim sisao vrhove crvene poput
trešanja dok nisu stršali dobar centimetar i bockali mu jezik.
Unatoč pozamašnoj veličini njezina poprsja, Maggie je bila mršava i tamnokosa,
baš kako je volio. Bila je viša od Cate, ali tijelo joj je bilo previše meko, ne čvrsto i
zategnuto kao...
Zastane, opet opsuje - ovaj put ne tako tiho - i otpije još jedan gutljaj piva. Vrč mu
je postao znatno lakši nego prije. Pogledom prostrijeli MacRuairia koji je sjedio
kraj njega sumnjajući da ga je praznio kad bi Gregor okrenuo leđa.
Svemogući Kriste! Ponašali su se kao da je prokleto dijete. Nitko ga ne treba
nadgledati - ni spasiti. Točno zna što radi.
Zašto se onda osjeća kao kad je bio mlađi i kad je znao da griješi, ali jednostavno
se nije mogao zaustaviti?
272 Knjige.Club
Mišići na trbuhu zgrčili su mu se kad je Maggieina ruka pala do ruba njegovih
hlača. Ali nije se borio protiv požude.
Osjećao se dobro, dovraga. Morao se osjećati dobro. Kako ne bi? Ruka joj se
nalazila samo nekoliko centimetara od njegova kurca. Ali tijelo mu na dodir nije
odgovaralo kako bi trebalo.
Samo mene...
Rekao je tom glasu da umukne. To nije to. Samo mu treba da ga Maggie primi u
ruku. Da ga siše ustima. Onda će osjetiti.
Ali bijes koji mu je kolao venama postao je opasniji i usijaniji. Za sve je ona kriva.
Cate mu je to učinila. Poigrala mu se s glavom. Poigrala mu se i s ostalim
dijelovima tijela. Ali neće joj dopustiti da ga pretvori u prokletog eunuha.
Želi druge žene. Naravno da želi.
Maggie mu nije lagala. Maggie ga nije pokušala zarobiti. Maggie ga nije pretvorila
u slijepu, opijenu budalu.
Nema se zašto osjećati loše, dovraga. Cate mu je praktički bacila rukavicu pod
noge. Treba li je iznenaditi što ju je pokupio?
Iskapi još jedan vrč piva prije nego što je to jedan od braće stigao učiniti umjesto
njega.
- Moram priznati da sam iznenađena što te vidim ovdje s obzirom na vjenčanje
i sve to - Maggie reče.
Ukoči se, ali djevojka očito nije primijetila jer je bila previše zaposlena potajno - ili
ne tako potajno - vrhom mu prsta trljajući vrh kurca.
- Neki su se ljudi iznenadili kad si odabrao Cate, ali ja nisam. - Čekala je
njegov odgovor. Ne uočivši da ključa od bijesa, nastavi. - Možda je malo čudna
zbog mačevanja i svega, ali prava je dama. Ne osuđuje kao neke od seoskih žena,
to ti mogu reći. - Maggie napuči usta s gađenjem. - Ne, Cate ima dobro srce i
uvijek mi uputi nekoliko lijepih riječi kad nam se putevi susretnu.
Namršti se, odjednom shvativši da ono što trenutno radi Cate možda ne bi
smatrala otmjenim.
Gregor čvrsto stisne usta. Dosta mu je. Neće je slušati kako priča o Cateinim
dobrim stranama. Odjednom ustane, jedva uspjevši uhvatiti Maggie za zapešće
kako ne bi pala na tlo. Malo zatetura od naglog pokreta, opijen alkoholom.
Ali ne dovoljno opijen. Uzme bokal sa stola i stavi ga pod ruku. - Dođi, ovdje ima
malo previše ljudi. Idemo pronaći neko privatnije mjesto.
Sva Maggieina neodlučnost odmah je nestala. Nestrpljivo kimne glavom i počne
ga vući.
Ali Campbell ga uhvati za ruku i zadrži. - Nemoj to činiti, Strijelo - reče tiho. - Ne
znam što se događa s tobom i djevojkom, ali znam da ćeš požaliti.
Campbell nema pojma. Nitko od njih nema.
- Dokaži mi da sam u krivu... ako možeš. - Upravo će to učiniti, dovraga.
- Nemojte me čekati - Gregor reče zanemarujući netraženi i nepoželjni savjet.
- Vjerojatno se neću vratiti u dvorac tako skoro.
Gregor kroz gomilu odlučno pođe za Maggie do stupa. Bio je toliko usredotočen
da nije primijetio kako malena figura s kapuljačom tiho sjedi u kutu.
DVADESET DVA

toliko puta, bahato vjerujući da im je suđeno da završe zajedno, Cate nijednom

nije pomislila kako će slomiti upravo njezino
srce.
Sjedila je za stolom samo nekoliko trenutaka prije nego što je Gregor prošao
pokraj nje s Maggie, ali bilo je to dovoljno da ga vidi - zaista vidi. Previše zgodni
srcolomac u punoj vragolastoj veličini pio je, šepurio se i izgledao upravo kao
muškarac bez ijedne brige na svijetu.
Jedna suza pobjegne kroz zategnuti zavoj kojim je omotala shrvane osjećaje.
Bijesno je obriše. Još se ne može slomiti. Mora to učiniti. Mora završiti kako ne bi
bilo sumnje. Više se nikad neće moći zavaravati da mu nešto znači.
Pognute glave i trudeći se da se uklopi u pozadinu krcate prostorije ispunjene
dimom, Cate se po rubu probije do vrata kroz koja ih je vidjela kako izlaze. Bilo joj
je drago što si je uzela vremena da se presvuče. Odjevena u odjeću za vježbanje s
kapuljačom ogrtača navučenom preko pola lica, nitko nije obraćao pozornost na
nju. Izgledala je kao mladić koji se upravo sklonio s hladnoće.
Vani jest bilo hladno. Strašno hladno. Ali trnci koji su joj pretvorili kožu i kosti u
led nisu imali ništa s vremenom.
Zakorači kroz vrata i ugleda stube. Želudac joj se okrene. Pretpostavljala je što će
pronaći, ali dio nje još se uvijek nadao da je u krivu.
Iako Cate nikad nije bila u ovom dijelu pivnice, znala je što se tu događa. Znala je
da postoji nekoliko solara iznad gdje putnici mogu provesti noć, a usamljeni
muškarci pronaći društvo kod jedne od žena koje su često posjećivale Annie.
rcolomac. Gregor je zaista zaradio svoj ugled. Ali, iako je to čula

Cate obično nije imala ništa protiv toga da žene poput Maggie, koje su izgubile
muževe u ratu, zarade malo novca sa strane.
Ali vidjevši ljupku tamnokosu, plavooku djevojku s pozamašnim grudima
priljubljenim uz Gregorova prsa i rukama posvuda, Cate se predomislila. Smetalo
joj je jako i ništa nije željela više nego baciti bezobraznu bludnicu s njegova krila.
Ali nije. Čekala je da to učini Gregor. Čekala je da shvati kako to ne može učiniti.
Da ne može voditi ljubav s drugom ženom jer voli nju.
Međutim nije. Umjesto toga zaprepašteno je i povrijeđeno promatrala kako
muškarac kojeg voli - muškarac s kojim je mislila provesti život - dopušta drugoj
ženi da stavi ruke na njega.
Sad će Cate vidjeti i ostatak.
Ravnodušno, kao žena osuđena na vješanje koja se penje na gubilište, hodala je uz
drvene stube. Stare i klimave, škripile su dok se kretala, ali uz svu buku ispod
sumnjala je da će itko iznad primijetiti.
Ono što je zacijelo nekad bila jedna velika prostorija (doduše, s niskim stropom),
podijeljeno je u nekoliko privatnih prostorija sa solarom u sredini. Ali budući da
su umjesto zidova postavljene samo drvene pregrade, a umjesto vrata zastori, bilo
je vrlo malo privatnosti. Cate je mogla čuti sve. Mogla je čuti kako par u prostoriji
s lijeve strane stenje i uzdiše usred vrlo energičnog vođenja ljubavi i mogla je čuti
glasove u sobi s desne strane: Maggieino hihotanje praćeno Gregorovim dubokim,
grubim tonovima: - Baš tako volim.
Što voli? Cate nije bila sigurna da želi znati. Krenula je prema zastoru poput duha.
Nisu se ni potrudili potpuno ga zatvoriti - zašto bi kad je i onako skrivao vrlo
malo onoga što se događalo?
- i ako Cate stane na ulaz, dovoljno će dobro moći vidjeti ljude unutra.
Oh, Bože, ne...
Duboko udahne kad ju je novi nalet boli obuzeo u dubokim, užarenim valovima.
Gregor je stajao ispred uskog kreveta u ormaru - jedinog komada namještaja u
sićušnoj prostoriji - okrenut prema njoj. Iako mu je mogla vidjeti vrlo malo lica jer
je bio zaključan u strastvenom zagrljaju s Maggie. Ruku joj je držao na dnu
kralježnice, prstiju raširenih preko gornjeg dijela zaobljene stražnjice. Maggieina
tamna kosa padala joj je niz leđa, vezice na stražnjoj strani njezine tunike bile su
odvezane, a haljina joj je bila spuštena preko ramena. Grudi su joj sigurno bile
gole.
Ovo nije nalik poljupcu sa Seonaid kojem je svjedočila. Ovo je puno bludnije.
Puno strastvenije. Puno bolnije. Puno više nalik načinu na koji je ljubio nju.
Posebno... drugačije. Činilo se kako joj se vlastite tvrdnje podsmjehuju. Nije mogla
odvratiti pogled od njegove ruke. Ti snažni, moćni prsti držali su nekoga drugog.
Nasreću, poljubac je trajao samo nekoliko sekundi prije nego što se Gregor
maknuo.
- Je li sve u redu? - Maggie upita.
Ne. Molim te, reci ne.
- Da - Gregor reče nerazgovjetno. Očito je puno pio, ali to nije isprika za ono
što radi; bilo je samo još odvratnije.
- Jesi li siguran? - Maggie upita stidljivim i vragolastim tonom.
- Možda je u pitanju piće?
Rame joj se pomakne i Cate je morala zagristi šaku da spriječi novi ubod boli
shvativši što radi. Maggieino se rame pomaknulo jer joj je ruka bila između
njegovih nogu. Dirala ga je.
Catein se želudac okrenuo, žestoko se buneći.
Maggie se naceri. - Da vidimo hoće li ovo pomoći. - Spusti se na koljena ispred
njega i ispruži ruke da ga zgrabi za stražnjicu. - Sjećam se da si mi rekao koliko
sam dobra s ustima.
Cate se ukoči, ne shvaćajući što se događa. Ali kad se Maggieina glava pomaknula
naprijed između njegovih nogu, šokirala ju je okrutna istina. Zadovoljit će ga
ustima.
Odgurni je. Molim te, odgurni je.
Gregor je umjesto toga rukama zgrabio Maggie za potiljak i približio je k sebi.
Držao je oči zatvorene, lica prekrivena zategnutim crtama, i potpuno se
usredotočio.
Ne mogavši podnijeti još jedan trenutak, a da joj ne pozli, Cate se makne. Vidjela
je i čula dovoljno. Nije potrebno više dokaza. Gregor je postigao svoj cilj. Vjeruje
mu. Bože, koliko mu vjeruje.
Ono što imaju nije posebno. Ona nije posebna. Dokazao je to. Ne mari za nju -
barem ne dovoljno da ne potraži postelju druge žene na prvi znak njihove svađe.
Cate se neće udati za njega čak ni da dopuže na rukama i koljenima moleći za
oprost. Ne sumnja da će požaliti kad sazna istinu, ali nije ju briga. Prekasno je.
Ponestalo joj je strpljenja, isprika i vjere. Vidjevši ovu njegovu stranu, raspala se i
njezina posljednja iluzija. Dosta joj je izmišljanja izgovora za njega.
Željela je vjerovati da je žena za njega, ali za muškarca poput Gregora
MacGregora nije postojala jedna žena. Zavaravala se misleći da joj može biti vjeran
- da se može obvezati. Veza između njih koja joj je toliko značila njemu nije
značila ništa. Ne ako može voditi ljubav s drugom ženom. Možda je u pravu.
Možda za njega ljubav nema ništa s posteljom. Ali to je za Cate nerazdvojivo.

Bilo. Ali ne više. Gregor je uspio ono što je smatrala nemogućim. Uništio je njezinu
ljubav prema njemu. Iščupao joj je srce iz prsa, pokidao ga na komadiće i samljeo
ostatke u prašinu. Ništa nije ostalo. Samo tupa, umrtvljujuća praznina - kao da joj
nedostaje ključan dio nje. Ljubav koju je osjećala prema njemu, koja ju je
ispunjavala takvom radošću i nadom - nestala je.
Dio nje mrzio ga je - ali ne u potpunosti. Također joj ga je bilo žao. Žao jer je bio
previše iscrpljen i ciničan, previše oblikovan prijašnjim iskustvima sa ženama da
bi prepoznao pravu ljubav kad je imao priliku.
On je na gubitku. Cate više neće potrošiti nijedan trenutak života na njega.
Čovjek za kojeg će se Cate udati vjerovat će u nju jednako kao i ona u njega. I bilo
je jasno da taj čovjek neće biti Gregor. Nije sumnjala da će je i dalje oženiti. Ali ako
bude, prouzrokovat će da se osjeća napušteno, baš kao što je to učinio i njezin
otac. Možda ne fizički, ali na svaki drugi važan način.
Gregor nije muškarac kojim ga je smatrala. Mislila je da je više od samo zgodnog
lica. Mislila je da je muškarac na kojeg može računati, muškarac kojem može
vjerovati. Ali nije ništa plemenitiji vitez iz njezinih maštarija od njezina oca.
Možda je Gregor u pravu. Možda jest pokušavala stvoriti savršenu obitelj da
zamijeni onu koju je izgubila, s njim u središtu da predstavlja sve ono što je
mislila da velik čovjek treba biti. Željela je da bude nešto što nije i u njemu je
vidjela kvalitete kojih uopće nije bilo.
Upravo je namjeravala krenuti niza stube kad je začula muškarce ispod i
smrznula se.
- Dovraga, netko ga treba spriječiti.
Cate je prepoznala glas jednog od fantoma - velikog, visokog, plavog koji je
izgledao kao Viking - Erika MacSorleya. Zagrize usnu još uvijek se srameći jer mu
je razbila oko.
- Pokušali smo, rođače. Nije se činilo kao da ga briga što pričamo.
Lachlan MacRuairi, pomisli i naježi se s lakoćom prepoznavši dubok glas i
razbojnika kojem pripada. Zvučao je zastrašujuće kao što je izgledao. Osim brade
- obojica su imali neobično oblikovane, oštre brade - dvojica rođaka nisu imala
ništa zajedničko.
- Natjerat ćemo ga da nas posluša - MacSorley reče. - Ne zna što, dovraga,
radi. Voli djevojku, a kad to shvati, nikad si neće oprostiti što je ovo učinio.
Cate mu je željela reći da je u krivu, ali više ju je brinulo mjesto na kojem će se
sakriti ako krenu gore.
- Što ako ga ne uspijemo natjerati? - MacRuairi upita.
- Izvući ćemo ga od tamo na silu - MacSorley reče i pređe nekoliko stuba.
Cate je krenula skočiti iza škrinje kako bi se sakrila kad se treći glas upleo u
raspravu između rođaka. - Strijela to mora shvatiti sam. Ako je voli, shvatit će.
Nije na nama da odlučujemo.
Arthur Campbell, shvati, tihi glas razuma. I u pravu je. Nažalost, Gregor je
dokazao da je ne voli.
Nakon još nekoliko trenutaka muškarci su se maknuli od stubišta. Cate se
dvoumila hoće li ih slijediti - bio je mrak, a na putu dovde učinilo joj se da je
vidjela više od jedne sjene u šumi - ali ne želeći riskirati da je otkriju, izađe iz
građevine i ušulja se u staje malo pričekati.
Međutim kad je nešto potom počelo sniježiti, odlučila je da je dovoljno čekala.
Nije joj trebalo dugo da dođe do kraja sela. Oklijevala je; mračna šuma ispred
pokazala se nejasno uznemirujućem. Iako je došla u napast da posudi jednu od
baklji iz seoskih koliba, nije željela privlačiti pozornost na sebe.
Bila je to odluka koju je poslije požalila kad ju je tama šume progutala poput
snježnog zmaja.
Više je od jednom bacila pogled preko ramena mogavši se zakleti da je nešto čula.
Pucanje grančice. Drmanje grana. Nakon toga odlučila je kako samo zamišlja
zvukove jer joj se strah poigrava s glavom. Ali kad je ušla duboko u šumu, Cate
shvati da to nije samo mašta. Isprva je mislila da je prati čopor vukova. Ali zvijeri
koje su je okružile, zastrašujuće su nalikovale ljudima.
Cate se borila svime što je imala. Ali na kraju to nije bilo dovoljno protiv pet
vojnika. Bačena na zemlju s nožem na vratu i glasovima koji su se zaklinjali da će
je ubiti ako se ne prestane boriti, predala se.
Dvojica su je muškaraca podigla s tla - ne previše nježno - pribivši joj ruke iza leđa
i okrenuvši je prema ostalima. Uzeli su joj mač, ali još je uvijek imala nož koji joj je
Gregor poklonio u koricama oko struka. Kad bi ga samo mogla dokučiti...
Prste istegne prema drški. Osjetivši njezin pokret, jedan od muškaraca jače joj
stisne ruke od čega je bolno zastenjala, ali također joj je pomogao približivši joj
ruku koji centimetar bliže drški. Gotovo ju je mogla dokučiti.
Treći čovjek donio je baklju i prinio je njezinu licu. Duboko udahne prepoznavši
ga: čovjek na konju u šumi. Čovjek koji je izgledao jednako kao vojnik koji joj je
ubio majku.
- Rekao sam ti da je to ona - čovjek reče. - Možda se oblači i bori kao
muškarac, ali to je MacGregorova mlada.
- Bio si u pravu, Fitzwarrene.
Cate se sledi na spomen njegova imena. Ne može biti - premlad
je.
Ne, to nije kapetan, shvati, ali može mu biti sin.
- Što želite sa mnom? - upita.
- Ništa - Fitzwarren reče podmuklo i oči spusti na isturene grudi hladnim,
bludnim pogledom koji joj je govorio da ocu možda nije sličan samo po izgledu. -
Radi se o tome što ćeš ti učiniti za nas. Dat ćeš nam jednog od Bruceovih fantoma.
Cate se smrzne, ali brzo pokuša sakriti reakciju. - Ne mislite da su glasine istinite,
zar ne?
Vrisne kad je Fitzwarren zgrabio debeli uvojak kose koji se oslobodio u borbi i
snažno joj ga uvrnuo uz tjeme. - Nemoj se truditi poricati, djevojko. Znamo da je
istina. Već neko vrijeme sumnjamo, ali pokazao se lukavim. No, zahvaljujući tebi,
nećemo morati pokušavati uhvatiti Gregora MacGregora; sam će ušetati ravno
kroz vrata dvorca Perth da osigura slobodu svoje mlade.
Cate je htjela proturječiti njegovoj premisi - neće mu još dugo biti ni voljena, a ni
mlada - ali čvrsto zatvori usta. Da ti ljudi misle kako im ništa ne vrijedi, ubili bi je.
A ako je suditi po načinu na koji ju je mladi Fitzwarren odmjeravao, imat će sreće
ako je ne siluju prije nego što je ubiju.
Naježi se s gađenjem. Ali ne od straha. Gregor joj je barem to prenio. Neće se
predati bez borbe. Suspregne zadovoljni osmijeh kad je prstima obuhvatila dršku
noža. U trenutku kad je puste, bit će spremna.
Odjednom joj u glavu dođe drugi dio onoga što je rekao: dvorac Perth. Isto mjesto
kamo ide kapetan, kako piše u pismu njezina oca. Kapetan koji je predugo
izbjegavao kaznu.
Gregor je rekao da će to riješiti - možda i bi da je imao priliku bez obzira na to što
se sve dogodilo. Ali Cate to nije željela. To nije njegova odgovornost; njezina je.
Želi to učiniti sama, možda čak i treba. To je trenutno jedina važna stvar i jedina
stvar o kojoj želi razmišljati. Cijeli joj se svijet toliko dugo vrtio oko Gregora i
savršenog života koji će imati da je zaboravila na sve drugo. Kako je mogla
zaboraviti na dužnost koju ima prema majci i ostalim seljanima? Cijena je života
pobrinuti se da je pravda zadovoljena. Cate se možda nikad neće pružiti druga
prilika da se toliko približi muškarcu odgovornu za njihove smrti i neće je
potratiti.
Svu je povrijeđenost, svu mržnju i svu žalost pretvorila u želju za osvetom. Ne,
prihvatila ju je. Dala joj je svrhu.
Olabavivši stisak oko drške noža, pusti ga. Zasad.
Gregor se probudio od zvuka hrkanja i ustajalog vonja ispovraćana viskija.
Želudac mu se okrenuo od smrada i žuč mu se digla u grlo prijeteći ponovnim
izlaskom.
Shvati da je rigotina njegova kad mu se neugoda prošle noći vratila s
iznenađujućom jasnoćom s obzirom na količinu koju je popio i trenutno
probadajuće stanje glave.
Osjećao se kao da je u paklu - što je vjerojatno i zaslužio. Najprije pogleda u strop,
a zatim u lice žene na jastuku uza se.
Trzne se. Bože, mora se maknuti od tamo. Ali budući da je i najmanji pokret
izazivao strašnu bol i prijetio gubitkom ono malo kontrole što je imao nad
želucem, oslobodio se iz djevojčina stiska nalik škripcu s posebnom pažnjom.
Shvati da nije hrkala Maggie nego čovjek u sobi pokraj njihove.
Kriste, što, dovraga, radi? Osvrnuvši se, osjeti nalet samoprezira i gnušanja. Je li to
ono što želi? Pijane, nebitne ljubavnice u pivnici, gdje se budi uz zvukove hrkanja
drugog pijanca?
On je budala. Prošla noć nije poslužila svrsi. Podbacio je. Bijedno. Čak i s
Maggieinim ustima oko sebe, u glavi je vidio Cateino lice, čuo njezin glas i znao
da to ne može učiniti. Da to ne želi učiniti - čak i da ga je Maggie uspjela
probuditi.
Okrivio bi viski, ali znao je da on nije jedini krivac. U trenutku kad ga je stavila u
usta želio ju je odgurnuti. Pokušao se usredotočiti, pokušao je razmišljati o onome
što radi, pokušao je otjerati odbojnost, ali nije upalilo. Nakon nekoliko sekundi
izgubio je borbu i jedva stigao do posude za nuždu.
Ispraznio je sadržaj želuca zbog žene koja ga je pokušala zadovoljiti ustima - to je
sigurno prvi put.
Maggie je imala iznenađujuće mnogo razumijevanja i rekla mu da legne te da će
pokušati ponovno kad viski ispari.
Gregor se onesvijestio znajući da se to nikad neće ponoviti. Ni trijezan, ni pijan,
nikad.
Cate je bila u pravu. Voli je. Voli je čak i znajući što je učinila. Voli njezin otpor,
borbu, odlučnost. Voli njezinu snagu i neovisnost. Voli kako ide svojim putem i
ne oslanja se na ono što joj je pruženo kao većina plemkinja koje zna. Voli je
ljubiti, voli je držati u naručju i voli voditi ljubav s njom.
A sama činjenica da je dotaknuo drugu ženu - ili da je dopustio drugoj ženi da ga
dotakne - bila je dovoljna izdaja da mu fizički postane mučno.
Nije učinio ništa pogrešno, uvjeravao se. Cate je ona koja je izdala njega.
Zašto se onda ponovno osjećao kao da mora povratiti?
Snuždeno pogledavši ženu koja je spavala u krevetu, izvadi nekoliko novčića iz
tobolca i ostavi ih na krevetu. Poslije će se ispričati, ali mora se maknuti od tamo
ili će se ponovno osramotiti.
Požuri van iz pivnice, nasreću ne naletjevši ni na koga. Tek je svanulo i većina
stanara još je vjerojatno spavala nakon sinoćnjeg slavlja.
Gregor ga mora isprati sa sebe. Krenuvši malo zaobilaznim putem do tornja,
zaustavi se kod rijeke da se okupa. Činilo se prikladnim što na obali ima snijega, a
rijeka je samo nekoliko stupnjeva od smrzavanja. Ali čak ni ledeni zaron nije
mogao isprati ljagu krivnje koja se prilijepila na njega. Bez obzira na to koliko si
puta rekao da nije učinio ništa pogrešno i da joj ne duguje ništa, nije se mogao
uvjeriti da je to istina.
Možda nije otišao do kraja, ali učinio je dovoljno.
Jedini način na koji će se osjećati čistim jest da kaže Cate što je učinio - ili pokušao
učiniti. Hoće li razumjeti? Stvari su toliko zamršene između njih da nije imao
pojma, ali reći će joj istinu i ispričati se. Bez obzira na to koliko su stvari loše, nije
trebao učiniti - ili pokušati učiniti - ono što jest.
Pogodila ga je u osjetljivu točku i loše je reagirao. Ali voli je. Morat će joj pokušati
vjerovati. Ako kaže da ga nije na prevaru namamila u brak, iz petnih će se žila
potruditi da joj vjeruje.
283 Knjige.Club
Potišteno donijevši odluku, izvuče se iz rijeke i brzo - vrlo brzo - navuče majicu,
duge gaće i hlače. Posegnuo je za cotunom kad je čuo buku iza sebe.
Još uvijek zamagljene glave od posljedica pića i usporenih pokreta od hladnoće,
jedva se izmaknuo nožu naciljanu u donju desnu stranu leđa. Taj bi ga ubod s
obzirom na mjesto ubio za minutu ili dvije.
Mogao je osjetiti kako mu je rub oštrice okrznuo bok kad se izmaknuo, rukom
udario napadačevo zapešće i nogom zamahnuo oko njegove da ga baci na tlo.
Pokret je bio lak s obzirom na veličinu napadača.
Pip! Dečko posegne za nožem, ali Gregor mu stane za zapešće prije nego što ga je
uspio dohvatiti. Nagnuvši se, povuče momka za ovratnik. - Što, dovraga, radiš?
Mogao si me ubiti.
Pipovo je lice bilo iskrivljeno od frustracije i bijesa. - Želio sam te ubiti! Da si bar
mrtav.
- Žao mi je što te moram razočarati, ali morat ćeš stati u red. Većina engleske
vojske nalazi se ispred tebe. Znam zašto me žele ubiti, ali što sam učinio da od
tebe zaslužim nož u leđa?
- Nisi je trebao oženiti. Trebao si otići. Samo sam želio da odeš kako me ne bi
otjerao. Ali sve si nas otjerao i povrijedio Cate. Nikad je nisam želio povrijediti.
Gregor pusti dečka i zakorači unatrag. Toplina se u krvi nakon napada ohladila.
Hladan predosjećaj potekne mu niz kralježnicu.
Dječakove riječi nisu imale smisla, ali nekako je znao što se dogodilo. - To si bio ti.
Cate nije poslala po Johna. Ti si.
Pip kimne glavom i suze mu poteku niz obraze. - Vidio sam da to jutro izlazi iz
tvoje sobe i vidio krv na krpama koje je pokušala sakriti. Želio sam da je John
oženi, a ne ti. Mislio sam da ćeš otići. Trebao si otići. John je častan, a ne ti.
Kad su mu posljedice onoga što je dečko govorio u potpunosti došle do glave,
Gregor je morao sjesti. Pronašao je kamen i bez riječi zurio u Pipa osjećajući se kao
da je upravo primio nož u trbuh.
Nije mu smjestila zamku; dečko je kriv. Nije učinila ništa zaista pogrešno, a on ju
je nazvao lažljivicom. Skoro je... oh, dovraga, gotovo mu je opet pozlilo znajući
koliko je blizu došao da učini nešto za što je ne bi imao pravo tražiti oprost. - Imaš
li pojma što si učinio? Što sam ja učinio?
Pip ga nesigurno pogleda, očito ne očekujući njegovu reakciju. - Što?
- Volim je i mogao sam uništiti zadnju priliku za našu zajedničku sreću.
Pip je zurio u njega kao da je stranac. - Voliš je?
Gregor mu nije odgovorio. Um mu je bio usmjeren na jednu stvar. Brzo je
navukao ostatak odjeće i opasao se oružjem. Primijetivši nož na tlu, pokupi ga i
vrati dječaku. - Možda ti ovo još bude trebalo. Ako mi Cate ne oprosti, dopustit ću
ti da mi zabiješ tu prokletu stvar u srce.
Pip razrogači oči, ali ostane tih tijekom kratke šetnje do trnja.
Gregor nije ni zakoračio u dvoranu kad mu je brat stao na put. - Gdje si bio? Želim
li uopće znati?
Gregor proškrguće zubima, zanemarivši neželjena pitanja. - Gdje je Cate?
- Nadao sam se da ćeš ti znati. Kad je Ete ujutro ušla u njezinu sobu, nije je
bilo, a u krevetu nitko nije spavao. Nitko je nije vidio od sinoć.
- Kako to misliš da je nitko nije vidio od sinoć? Gdje bi, dovraga, mogla biti?
Braća su mu sigurno čula komešanje i napustila obrok da mu priskoče u pomoć. -
Što je bilo? - Campbell upita.
- Cate je nestala - Gregor odgovori.
- Kamo je mogla otići? - MacSorley upita.
MacRuairi postavi jedno pitanje o kojem su svi razmišljali. - Je li znala gdje si ti?
Gregor pogleda u Johna. Brat mu kimne glavom. - Ali to nije sve. Vidjela je pismo.
- Koje pismo?
- Pismo u tvom solaru o Fitzwarrenu.
Gregor opsuje. Panika koja mu je kolala krvlju počela je galopirati. Brzo je
objasnio sadržaj pisma ostalima.
- Bi li sama krenula na njega? - Campbell upita.
- Ne znam, ali mislim da moramo pretpostaviti da bi.
Ne trošeći vrijeme, Gregor brzo organizira nekoliko skupina jahača da krenu za
njom. John i Campbell vodit će jednu, MacSorley i MacRuairi drugu, a on treću.
Ali prije nego što su napustili dvoranu, jedan ga od njegovih ljudi pronađe i pruži
mu zgužvani komad pergamenta.
- Što je to? - upita.
- Jedan od mladića iz sela donio je to ujutro. Tvrdi kako mu je to čovjek dao
prošlu noć, ali rekao mu je da ne donosi ovdje do jutra.
Unutra se nešto nalazilo. Oprezno ga odmotavši, Gregoru srce prestane kucati
kad je shvatio što je to. Poznati prsten zurio je u njega. Zaručnički prsten koji je
dao Cate. Riječi na pergamentu lebdjele su mu pred očima. Dodao ga je Johnu da
pročita, ali znao je što piše. - Imamo nešto što ti pripada. Ako je želiš živu, dođi u
dvorac Perth.
Krv mu je iscurila iz tijela. Prvi put u životu osjećao se kao da bi se mogao
onesvijestiti. Imaju je. Englezi imaju Cate. Upravo su se toga Čuvari bojali ako im
identiteti budu razotkriveni. Iskoristit će je da dođu do njega.
Ako joj se išta dogodi...
Ne može to dopustiti. Neće to dopustiti. Cate mu je najvažnija na svijetu. Tisuću bi
puta dao vlastiti život da spasi njezin. A činilo se da će morati učiniti upravo to.
DVADESET TRI

C ate je bila spremna srušiti se od umora kad su stigli do p eriferije kraljevskog

grada Pertha, jednog od najvažnijih i najbogatijih gradova u cijeloj Škotskoj.
Smještena na rijeci Tay - zbog čega je bio važan trgovački grad - i blizu samostana
Scone, drevni škotski kraljevi Perth su smatrali glavnim gradom Škotske.
Dvorac je djelomično uništen poplavama prije stotinjak godina, ali ponovno ga je
izgradio kralj Vilim Lav. Prije manje od deset godina Edward od Engleske utvrdio
je grad kamenim zidovima, tornjevima i vratima nakon što ga je zauzeo za
vrijeme Wallaceovih pobuna.
Zid je izgledao kao što je zamišljala kad su stigli na cilj i skupina se jahača uspela
na vrh posljednjeg brežuljka. Nikad nije vidjela nešto slično. Golema kamena
utvrda koja je okruživala grad blistala je kao zlatni alabaster na prvim tragovima
zore. S triju strana bio je okružen vodom - jarak napunjen vodom prije je bio
jedina obrana grada - a istočna je strana graničila s prirodnom obranom rijeke
Tay. Vidjevši te zastrašujuće zidine - i znajući da će uskoro biti zatočena iza njih -
na trenutak je zastala.
Cate pogleda muškarce koji su sjedili na konjima, raspravljajući nešto međusobno
i vrlo malo obraćajući pozornost na nju, te se osvrne preko ramena prema širokom
šumskom prostranstvu iza idućeg brežuljka. Da je namjeravala pokušati pobjeći,
to bi joj bila posljednja prilika. Ali ne može. Ne kad je šansa za odmazdom
nadomak ruke.
Oružje skriveno ispod ogrtača na boku ohrabrivalo ju je. Vojnici je nisu pretražiti -
vjerojatno pretpostavivši da je jedno oružje na ženi dovoljno neobično. Nadala se
da je neće temeljitije pretražiti kad stignu. Nije se zavaravala. Prilike za uspjeh ili
bijeg nisu bile dobre, ali bile su još manje bez elementa iznenađenja koji će joj nož
omogućiti.
Znala je da mora reagirati brzo. Bez obzira na to što je učinio, Cate neće dopustiti
Gregoru da se preda zbog nje. Ne ako to ona može riješiti. Računa da će ga otac
urazumiti. Iako Gregor misli da ga je izdala, ne sumnja da će uletjeti kroz ta vrata
čim bude mogao. Kao njezin "čuvar", osjećat će se odgovornim za nju. Ali Robert
Bruce neće dopustiti da mu se jedan od najvažnijih ratnika preda Englezima zbog
žene. Bruce ju je možda razočarao kao otac, ali ne može poreći da ga neke od tih
istih kvaliteta čine dobrim kraljem. Nemilosrdne odluke - ne emocionalne - bile su
ono zbog čega je zaradio krunu na glavi i do sad je tamo zadržao.
Osim ako nije pogodila identitet vojnika koji su zauzeli položaj s druge strane
rijeke, Gregor ga neće moći izbjeći. Kako se činilo - i to je očito brinulo vojnike koji
su je zarobili - Robert Bruce stigao je u Perth kako bi započeo s opsadom. Uz
Berwick, Roxburgh, Edinburgh i Stirling, Perth - ili grad Svetoga Ivana, kako je
također bio poznat - bio je jedan od ključnih preostalih dvoraca koje Bruce treba
uzeti natrag od Engleza. Ono što je Brucea vjerojatno posebno boljelo jest činjenica
da je dvorac Perth - kao i dvorac Stirling - držao Škot, sir William Oliphant, a
branio ga je garnizon sačinjen uglavnom od Škota.
Spoznaja da joj je otac toliko blizu u prsima joj je izazvala neočekivanu bol. Čak i
nakon svih tih godina željela je znati jednu stvar: zašto. Zašto ju je tako ostavio? Je
li zbog svoje nove mlade? Vjenčao se za prvu ženu, Isabel od Mara, nedugo nakon
što je otišao. Je li zahtijevala da se prestane viđati sa ženom kojoj je napravio jedno
od "kopiladi" ili mu je jednostavno dosadila njegova Cate i njezina majka?
Okrene se od vojske ljudi ispred vrata. Nikad neće znati; budući da se ne udaje za
Gregora, više se ne mora bojati šanse da ponovno vidi oca. Prošlo je toliko
vremena da je vjerojatno ne bi ni prepoznao. Pitala se bi li ona prepoznala njega.
Zgodni mladi grof sad je čovjek od skoro četrdeset godina i kralj. Ipak, nekako je
znala da bi ga prepoznala. Igrao je tako veliku ulogu u njezinoj prošlosti. Ali tamo
je pripadao: prošlosti. Zajedno s Gregorom. Stisne usta s preostalim gnjevom i
ogorčenošću, koje nije mogla izbrisati čak ni iscrpljenost.
Jedan od muškaraca, mlađi vojnik po imenu Gibbon koji se sažalio nad njom
tijekom prošlih dan i pol putovanja, doda joj mješinu s vodom. Cate je dobra
jahačica, ali da bi spriječili da ih Gregor sustigne, projahali su više od šezdeset
kilometara uz samo nekoliko kratkih stanki. Bila je toliko umorna da je jedva
mogla sjediti na konju.
- Kako ćemo ući unutra? - upita primijetivši zatvorena vrata. - Pretpostavljam
da su ono kraljevi ljudi s druge strane rijeke prekoputa pokretnog mosta?
- Da. Kralj Kapuljača počeo je s opsadom prije nego što smo očekivali.
Nećemo se moći poslužiti crvenim vratima pokraj mosta jer bismo riskirah susret
s njegovim ljudima. Ali još nije stigao postaviti ljude oko grada pa možemo
upotrijebiti jedna od preostalih vrata. Pustit će nas kad vide barjak.
Muškarci su jahali pod De Bohunovim grbom. Pretpostavila je da nisu vitezovi,
nego obični vojnici iako, prema onomu što je zaključila iz njihovih razgovora, bilo
je očito da se mladi Fitzwarren nada kako će postati vitezom za nagradu jer je
uhvatio jednog od Bruceovih fantoma.
- Imamo sreće što smo stigli sada - Gibbon reče i ljubazno se osmjehne. - Inače
bi nam bilo malo teže vratiti se unutra.
- Rekla bih da je posljednje mjesto gdje želite biti unutra s obzirom na to da će
upravo početi opsada.
Nasmije se. - Inače bi bila u pravu. Ali ovo neće dugo potrajati. Pogledaj te zidine.
Kralj Kapuljača nema opsadne sprave kojima bi ih srušio, a spremni smo na
njegove trikove. Grad ima svježu vodu i zalihe za šest mjeseci. Ali neće trajati ni
blizu toliko. Pazi što ti kažem, kralj Kapuljača vrlo će brzo pokupiti svoja kola i
pobjeći natrag u svoju mišju rupu.
Cate nije mogla pojmiti koliko će se njegove riječi pokazati istinitima.
Dva tjedna nakon što je dojahao u kamp, Gregor je stajao pred kraljem Škotske
izgledajući nimalo nalik jednom od najelitnijih ratnika u Škotskoj - a ponajmanje
najzgodnijem. Vrlo je malo spavao otkad je Cate oteta, a svaki budan trenutak
mučile su ga misli o tome što joj se događa. Izgledao je strašno i iscrpljeno.
Dosta mu je strpljenja - bez obzira na to tko to od njega tražio. - Više ne mogu
čekati.
Kralj ga je odmjerio iza dugog stola postavljena u njegovu paviljonu. Šator je bio
slabo ukrašen za kraljevski smještaj - čak i privremeni - ali Bruce je više ratnik
nego kralj. Bila je to jedna od stvari kojima su se Gregor i njegovi prijatelji Čuvari
najviše divili. Sam šator bio je obojan u grimiznu i zlatnu boju, odražavajući
kraljevski grb, ali unutra su stajali na trski, a ne na skupim tepisima s istoka, a uz
stol su se nalazile samo stolica, klupa, krevet i obojana drvena pregrada za
privatnost gdje se kralj mogao okupati i presvući. Nakon što je toliko godina
proveo u bijegu, kralj je naučio putovati s malo prtljage, za razliku od njegovih
engleskih suparnika koji su u pohode išli s naizgled bezbrojnim kolima s
namještajem i kraljevskim nakitom.
- Bolje od ikoga razumijem kroz što prolaziš, Strijelo. Zar ne misliš da bih i ja volio
ujahati u Englesku te osloboditi ženu i kćer da mogu? Ali neću ti dopustiti da
budeš janje za klanje. Previše te trebam. A neću riskirati ni živote drugih.
Gregor se pokušao oduprijeti frustraciji, ali kraljevo neodobravanje pokušaja da je
spasi - ili zamijeni za Cate - gurnulo ga je preko granice razuma. Nikad se prije
nije sažalio nad MacRuairiem, ali posljednjih tjedan dana osjetio je trunku onoga
kroz što je poznati plaćenik i pirat, koji se pretvorio u odanog Čuvara, sigurno
prolazio dvije godine. Bože, pomozi da Cate drže u kavezu kao MacRuairievu
sadašnju ženu jedan dio njezina zatočeništva. Isabella MacDuff je slobodna (kao i
kraljeva mlađa sestra Mary), ali Bruceovu kraljicu i nasljednicu još su držali u
engleskim samostanima. Gregor je također razumio kraljev strah da će puknuti
pod engleskim mučenjem, ali Anđeo - Helen MacKay - mogla bi mu dati nešto da
se pobrine kako se to ne bi dogodilo. Jedić ili neka druga otrovna biljka osigurala
bi sigurnost ostalih ako dođe do toga.
Gregor se okrene natrag prema kralju i pokuša upotrijebiti ono malo razuma što
mu je u tom trenutku ostalo da mu proturječi. - Ali Cate nije u Engleskoj - ona je
ovdje u Škotskoj, u jednom od naših
290 Knjige.Club
dvoraca. I nisu prijetili da će ubiti vašu ženu i kćer. - Glas mu pukne i pogleda
kralja vrelim, suhim očima na licu, koje je zasigurno izgledalo bijedno kako se i
osjećao. - Rekli su da će je ubiti do kraja tjedna ako se ne predam. Neću to
dopustiti.
Tijekom protekla dva tjedna Gregor je razmijenio niz pisama sa sir Williamom
Oliphantom, bivšim škotskim herojem koji je sad čuvar dvorca za Engleze i
guverner Pertha. Ali nakon što je Cate jučer dovedena na grudobran da dokažu
kako je još uvijek živa i zdrava, Gregor više nije imao snage čekati. Vidjevši je -
čak i iz daljine - skoro je pao na koljena od olakšanja, ali također je osjetio novi
žustri poriv.
- Neću te tražiti. Samo tražim da se strpiš još nekoliko dana. To je sve što nam
treba da uđemo u dvorac ako mi plan uspije kako se nadam. I ne vjerujem da bi
Oliphant odobrio ubojstvo djevojke - bez obzira na to što bi Englezi htjeli.
S obzirom na to koliko su bezuspješni opsadni strojevi do sad bili protiv gradskih
zidina, Gregor je smatrao da je kralj poprilično optimističan - u najmanju ruku. Ali
previše su puta uspjeli unatoč puno gorim izgledima da bi u potpunosti odbacio
kraljeve riječi. A neće se ni igrati Cateinim životom na temelju sir Williamove
viteške časti. - Kako to namjeravate učiniti?
Možda osjetivši Gregorovu sumnju, kralj se nasloni na stolicu i samodopadno
prekriži ruke. - Povlačenjem.
Cate je mogla čuti navijanje vojnika u trenutku kad je izašla iz tornja.
Sir William Oliphant, bivši škotski zapovjednik koji se borio uz Wallacea i čovjek
kojem je trenutni zadatak bio držati grad Perth za engleskog kralja, hodao je uz
nju po parapetu. Kad je došao do mjesta gdje ju je doveo dan prije - da Gregoru
dokaže kako je živa - zaustavi se i dopusti joj da sama vidi zašto muškarci slave.
Nije bila ništa manje zaprepaštena nego kada joj je prije nekoliko trenutaka došao
u toranj i rekao da su Bruce i njegova vojska krenuh. - Odustaju?
Sir William kimne glavom. - Čini se. Pratit ćemo ih, naravno, kako bismo se
uvjerili da to nije još jedan od Bruceovih trikova. Ali s obzirom na to koliko su
Bruce i njegova vojska malo napredovali otkad su stigli, ne čudi me. Ne želi trošiti
vrijeme i zalihe potrebne dok nama ne ponestane hrane. Pronaći će lakšu metu -
iako ne toliko važnu.
U dva tjedna zatočeništva Cate se počela diviti grubom, starom ratniku - i
sažalijevati ga. On je bivši škotski domoljub koji se zbog okolnosti, obiteljskih
veza i zakletvi odanosti nalazi u nesretnom položaju u kojem se bori protiv
vlastitih sunarodnjaka.
Kao i mnoge rane domoljube, sir Williama Oliphanta zarobili su Englezi nakon
katastrofalne borbe kod Dunbara, ali je naposljetku pušten. Također kao brojni
drugi domoljubi, prekršio je obećanje Edwardu od Engleske i ponovno se
"pobunio" te pridružio Wallaceu u ustancima.
Sir William zaradio je status heroja među Škotima kad je branio dvorac Stirling sa
samo nekoliko tuceta vojnika od Edwarda od Engleske i sile njegovih
ozloglašenih opsadnih strojeva - War Wolfa, Rama i Vicara - više od tri mjeseca.
Ironično, kako joj je stari ratnik istaknuo, Bruce se u to vrijeme borio na engleskoj
strani.
Kralj Edward odgovorio je na sir Williamovo prekršeno obećanje jednim svojim
kad je sir William predao Stirling pod povoljnim uvjetima, da bi ga na kraju
skinuli gola, natjerali da paradira sa svojim ljudima za zabavu Englezima, a zatim
zatočili u Londonskom tornju na četiri godine. Pušten pod jamstvom da će se
boriti za novog kralja Edwarda II, ranije ove godine dobio je vlast nad Perthom
nakon što se kraljev miljenik Piers Gaveston, grof od Cornwalla, vratio u Englesku
da bi bio pogubljen nedugo nakon toga.
Ne voleći Brucea, kojeg je sir William ponekad gledao s nevoljkim divljenjem
zbog onoga što je postigao, a ponekad kao čovjeka malo boljeg od uzurpatorskog
ubojice (prvo jer je oduzeo krunu neuspješnom, ali pomazanom kralju Johnu od
Škotske, a drugo jer je ubio kraljeva rođaka - i vjerojatno nasljednika krune - Johna
"Crvenog" Comyna pred glavnini oltarom u samostanu Greyfriars), sir William se
počeo boriti na strani prijašnjih engleskih neprijatelja.
Ali bilo je jasno da stari ratnik - vjerojatno deset godina stariji od njezina oca -
prezire engleske "dadilje", kako ih je nazivao, koje je De Bohun poslao da ga
nadgledaju i pobrinu se da ne dođe u napast da promijeni stranu. Fitzwarrene -
oca i sina - posebno nije mogao podnijeti.
U tome su se slagali. Cate je jedva mogla sakriti mržnju prema muškarcu koji joj je
silovao i ubio majku kad je jednom dovedena pred njega nedugo nakon što je
stigla u dvorac. Da "sir" Reginald Fitzwarren nije imao oklop i bio okružen
šačicom vojnika, možda bi došla u napast da izvadi nož. Došla je u napast - više
nego što bi trebala s obzirom na okolnosti - ali nije namjeravala potvrditi da je
Gregor u pravu čineći nešto blesavo. Strpjet će se i pričekati bolju priliku.
Ali ona se još morala pružiti i znala je da joj ponestaje vremena. Pregovori za
njezino oslobođenje već su se otegnuli više nego što je očekivala.
Za to se može zahvaliti sir Williamu. On, a ne Fitzwarreni - što ih je razbjesnilo -
preuzeo je odgovornost za njezino zatočeništvo i pregovore za oslobođenje.
Također se pobrinuo da dobije malenu, jedva namještenu, ali poprilično udobnu
prostoriju u tornju i preuzeo njezino "ispitivanje". Zbog te joj je činjenice bilo
drago kad je nespretno objasnila kako je počela živjeti s MacGregorima od Rora.
Shvativši da baš i ne smije spominjati povezanost s Lochmabenom iz straha da je
Fitzwarren ne prepozna - već je mislila kako ju je na prvom sastanku gledao
predugo - tvrdila je da je napuštena kći jednog od stražara Gregorova oca.
Saznavši da nije napustila Roro otkad je došla i da se Gregor rijetko vraćao kući - a
kad jest, bio je sam - sir William isključio ju je kao mogući izvor bilo kakvih
korisnih informacija o fantomima. Unatoč njegovoj ljubaznosti, stari ratnik, kao i
većina njegova spola, smatrao je žene vrlo malo važnima i mislio kako su šanse da
im se povjere tako važne stvari gotovo nikakve.
Fitzwarren je bio bijesan i spomenuo je vještine koje je pokazala kad su je uhvatili,
tvrdeći da je zacijelo vježbala s fantomima. Cate je to žustro opovrgavala, iskreno
tvrdeći da ju je John naučio kako da se obrani protiv kukavičkih Engleza koji
misle da su veći muškarci ako siluju žene.
Malo je predugo gledala kapetana u oči, previše otkrivajući pogledom, i
Fitzwarren je pogleda ispod oka.
Sir Williama zabavljalo je koliku hrabrost pokazuje pred engleskim kapetanom i
pomisao da se djevojka uči boriti. Zbog toga se mladi Fitzwarren činio blesavim i
nesposobnim kad je pokušao objasniti kako su on i njegovi ljudi imali poteškoća
dok su je pokušavali uhvatiti i kako je "mala djevojka" zviznula jednog od ljudi po
glavi drškom mača i gotovo odrezala nogu drugom.
Iako je sir William očito bio zaposlen obranom grada, činilo se da mu se počela
sviđati i brinuo se da je nahranjena, da ima prikladnu odjeću (haljinu) i dopustio
joj je da jednom dnevno uz stražara pođe u šetnju dvorištem. Bilo je to puno više
slobode nego što bi dobila da su Fitzwarreni zaduženi za njezino čuvanje i mučilo
ju je što će to u jednom trenutku morati iskoristiti.
Pogrešno protumačivši izvor njezine muke, sir William uzme joj ruku svojim
velikim šapama - podsjećao ju je na medvjeda tako krupne građe i sa sijedim
brkovima. - Nemaš se čega bojati, djevojko. Tvoj te zaručnik nije napustio. Bruce
se možda povlači, ali MacGregor je obećao da će se predati u subotu u sumrak.
- Subotu? - ona ponovi. To je za samo tri dana!
Kimne glavom. - Vjerujem da se na nekoliko dana vratio u Roro da dovede posjed
u red.
Cate problijedi. - Namjeravate li ga onda ubiti?
Izraz starog ratnika uozbiljio se s gađenjem. Cate je znala da ne odobrava
korištenje žene u iznuđivanju predaje - bez obzira na to koliko zatvorenik bio
važan. - Ja neću, ali, djevojko, neću ti lagati. Kralj Edward nestrpljivo se želi
dočepati jednog od Bruceovih fantoma, ali kad mu MacGregor da ono što želi,
Edward ga neće imati razloga zadržati - štoviše, imat će hrpu razloga da ga ne
zadrži.
Cate se naježi govoreći si da do toga neće doći. Ali znala je da ne može još dugo
čekati. Mora krenuti u akciju prije subote.
Međutim dok je na grudobranu stajala uz sir Williama i promatrala kako joj se
očevi ljudi pripremaju otići, također je znala
294 Knjige.Club
da nešto nije u redu. Robert Bruce ne bi odustao tako lako. Mora biti spremna na
bilo što.
Sir William očito je razmišljao o istoj stvari. - Koliko mi je god drago vidjeti ga
kako odlazi, imam osjećaj da ovo nije zadnji put da vidimo Roberta Brucea.
Tatum &

Č
DVADESET ČETIRI

,ekanje je bilo užasno. Napokon, dvije noći nakon što su 'odustali" od opsade i
odmarširali iz Pertha, Gregor, većina Čuvara Visočja, Douglas i šačica njegovih
ljudi te sam kralj bili su na putu natrag prema Perthu.
Zbog Bruceova tvrdoglavog inzistiranja da im se pridruži - umjesto da u blizini s
većom vojskom čeka da otvore vrata - gotovo su odustali od cijelog plana. Gregor
je mislio da će Poglavaru puknuti žila na sljepoočnici koliko je bio bijesan. Ali
kralja nije mogao razuvjeriti čak ni zastrašujući poglavar Otočja. Bruce je
inzistirao govoreći kako je to njegov plan te da ide i on. Tako nastaju legende,
dodao je zanemarivši Poglavarov prigovor da tako budale umiru i gube se
kraljevstva.
Nije postojalo mnogo ljudi koji su mogli proći nekažnjeno nakon što su kralja
Škotske nazvali budalom, ali Tor MacLeod, poglavar Čuvara Visočja, bio je jedan
od njih. Bruce se samo nasmijao i rekao Poglavaru da zato i ide - da bude siguran
kako on to nije.
Gregor je također došao na red i pokušao urazumiti kralja, ali nije ga se moglo
odgovoriti. Ako žele kralja koji će zadovoljno čekati negdje gdje ga se može
"zaštititi" dok se oni umjesto njega bore za njegovu krunu, mogu imati Edwarda
II. Bruce je ratnik i povest će svoje ljude u borbu čak i ako to znači da će njegov cilj
umrijeti s njim. Bog će ga zaštititi - a ako ne bude, onda će to učiniti Čuvari
Visočja. Bilo je teško proturječiti toj logici, iako je bogohulna.
Ostavivši stotinjak ljudi u obližnjoj šumi - većina vojske ostala je u dvorcu Dundee
koji je Bruce zauzeo prošle zime kako bi se i dalje činilo da su se povukli te da ne
bi uzbunili engleske špijune - malena skupina ratnika približila se sjevernom rubu
grada gdje se nalazio dvorac. Postojalo je nekoliko ulaza u grad, uključujući luke
Red Brig Port, Turret Brig Port, Southgate Port i Spey Port, ali njihov je plan bio
preći kanal u blizini dvorca, popeti se uza zid i otvoriti malena vrata u Curfew
Rowu da puste ostatak vojske i iznenade garnizon. Kad dvorac padne, grad će biti
njihov.
Ponoć je odavno prošla kad je dvadesetak ratnika prišlo ledenoj, crnoj vodi u
kanalu, noseći samo ljestve od užeta koje je napravio Douglas, a koje su prvi put
koristili u Berwicku, te vrlo malo oružja. Ne slučajno, mjesec nije izašao, a nebo je
bilo potpuno crno. Budući da su im čađa i tuljanova mast zamaskirale lica,
muškarci su teško prepoznavali ljude pokraj sebe. Vojnicima koji su stražarili na
bedemima bit će gotovo nemoguće vidjeti ih. Male su šanse da će ih čuti jer se čak
i izvana jasno moglo razaznati zvukove bančenja. Garnizon i mještani očito su
slavili pobjedu. Malo prerano - nije da će se Gregor žaliti, naročito ako to znači da
vojnici neće dobro čuvati stražu.
Bruce je bio prvi čovjek u vodi, na šok francuskog viteza koji se nedavno
pridružio Douglasovoj pratnji i nije navikao vidjeti kralja kako kralj na čelu vodi
svoje vojnike. Poglavar ga je pomno pratio, a Gregor je krenuo odmah nakon
njega.
Mutan i dovoljno hladan da ti se jaja smrznu, kanal je bio dvadesetak metara
muljevitog, smrdljivog, ljigavog pakla. Voda je na trenutke bila toliko visoka da
im je skoro dolazila do usta i, s obzirom na opore mirise koji su se dizali iz nje,
Gregoru je bilo drago da nije.
Kad su se napokon dokopali druge strane kanala, morali su na trbusima puzati uz
blatnjavu i kamenitu obalu do podnožja zida.
Kad su drugi prešli, dvojica poglavara i rođaka s Otočja, MacSorley i MacRuairi,
počeli su bacati kuke ljestvi od užeta.
Nitko nije pričao. Nisu morali. Svi su znali svoju ulogu. Sva potrebna
komunikacija obavljala se znakovima rukama.
Poglavar je odnio jednu malu pobjedu prije nego što su krenuli. Bruce neće biti
prvi čovjek na ljestvama; MacRuairi će ići ispred njega. Gregor će biti prvi čovjek
na drugim ljestvama da zauzme položaj na zidinama.
Polako - tiho - ne više od dva čovjeka na ljestvama u isto vrijeme, počeli su se
penjati. MacRuairi je bio oko metar i pol od vrha, a kralj nekoliko koraka iza njega
kad se dogodila katastrofa. Uže na jednoj strani njihovih ljestava puklo je blizu
vrha. Oba su muškarca jedva uspjela zgrabiti drugu stranu užeta kad su im letvice
pod nogama pale na stranu te se oni zabili u zid - što je vraški bolje nego da su
pali na kamenitu obalu šest metara ispod.
Lupanje drveta i metala o kamen bilo je dovoljno da privuče pažnju i
najopuštenijih čuvara. Poglavar odozdo došapne: - Strijelo, s tvoje desne.
Na više od pola puta na drugim ljestvama Gregor nije imao vremena razmišljati.
Vojnik na jednom od tornjeva zaustavio se kako bi provjerio što se događa. Bio je
udaljen dvadesetak metara i gledao u njihovu smjeru - samo slabo vidljiva mrlja u
tami. Naslonjen na zid držeći ravnotežu samo nogama, Gregor pusti ljestve,
izvuče strijelu i ispuca je u tamu u nekoliko sekundi. Za pogodak se više trebalo
pomoliti nego što je bio izgledan da će uspjeti, a s obzirom na to da bi se zbog
jednog pogrešnog pokreta mogao s ljestvi strmoglaviti na leđa, bio je to i jedan od
najtežih koje je ikad pokušao. Ali nema šanse da će dopustiti da ovaj napad
propadne. Prije nego što je vojnik uspio povikom upozoriti ostale stražare,
bezopasno je pao na tlo.
MacRuairi se uspio popeti na vrh. Kralj je još visio sa slomljenih ljestava, ispod s
ljudima na položaju da ga uhvate ako bude potrebno. Ali Bruce nije pao. Kao
MacRuairi, popeo se preko zida uz slomljene ljestve. Zahvaljujući Gregoru,
katastrofa je izbjegnuta.
Uz Poglavarevo neprestano psovanje, hrabrim činom kakvima je Bruce osvojio
srca stanovništva i zaradio divljenje svojih ljudi, kralj povede malu skupinu
ratnika u iznenadni napad. Iako Gregor ništa više nije želio nego potražiti Cate,
ostao je na položaju na zidinama nadgledajući dvorište da se pobrine da nitko ne
upozori ostatak garnizona prije nego što budu mogli zauzeti dvorac i otvoriti
vrata.
Gregor nije morao izvući drugu strijelu. Garnizon je bio žalosno nepripremljen te
su Bruceovi ljudi naišli na vrlo malo otpora. Za pola sata dvorac i grad bili su
njegovi, a Robert Bruce napravio je još jedan nevjerojatan podvig u nevjerojatnoj
vladavini koja se brzo pretvarala u legendu.
Ali Gregor još nije bio spreman na slavlje. Ne mogavši više čekati ni trenutka,
okrene se prema Campbellu. - Idem pronaći Cate.
- Idem s tobom.
Kimne glavom. - Najprije ćemo provjeriti stražarske tornjeve.
Upravo su krenuli niza stube zidina kad je Gregor začuo povik. Prepoznavši
Bruceov glas, okrene se prema dvorištu ispod. Jednim pogledom Gregor procijeni
situaciju i opsuje. Dovraga, jedan od engleskih vojnika koristio je ženu kao štit, a
Bruce - koji nije mogao zaboraviti na svoje viteške korijene - namjeravao joj je
prokleto priskočiti u pomoć i poginuti!
Ne oklijevajući, Gregor izvadi strijelu, podigne luk na položaj i našpana ga
rukom. To nije bila teška meta. Dvorište je bilo osvijetljeno bakljama i vojnik je bio
udaljen samo dvadesetak metara. Čim se žena makne s puta...
Pogled mu poleti natrag prema ženi i želudac mu se okrene. Dovraga. To nije bilo
koja žena; to je Cate.
Cate je prepoznala muškarca koji im se približavao sekundu prije Fitzwarrena.
Većina lica bila mu je skrivena pod kacigom i činilo se kako je nečime zatamnio
kožu, ali arogantno šepurenje te aura samouvjerenosti i autoriteta ostali su isti kao
i zadnji put kad je vidjela zgodnog mladog grofa od Carricka kako s noge na nogu
napušta njihovu malu kolibu prije petnaest godina.
Petnaest je godina mislila da ga mrzi. Ali bio je potreban samo jedan pogled -
jedan trenutak kad su im se oči susrele - da shvati kako neće biti sredstvo kojim će
ga netko uništiti bez obzira na to što joj je otac učinio. Nagonski je točno znala što
će Fitzwarren pokušati učiniti.
Frustracija i bijes ispreplitali su se u njoj. Pobogu, nikad nije trebalo doći do toga.
Bila je spremna. Cijeli je dan u odaji čekala da netko dođe kako bi mogla započeti
s provedbom plana. Imat će dovoljno vremena da pronađe Fitzwarrena i osveti se
prije nego što pokuša pobjeći iz grada.
Imala je čak i rezervni plan. Ako se pokaže da je nemoguće pobjeći, namjeravala
se skloniti u crkvu. Sir Williamova viteška čast ne bi im dopustila da je oskvrnu -
kao što je grof od Rossa učinio kad su oteli Bruceovu kraljicu, sestru, kći i groficu
od Buchana - ni da na prevaru natjera Gregora na predaju bez nje za nagodbu.
Ali njezino nervozno šetanje tamo-ovamo cijeli dan bilo je uzaludno. Prvi put
otkad je zatočena nitko je nije došao odvesti u šetnju niti joj ponudio hranu.
Sudeći po zvukovima bančenja izvana, bili su previše zaposleni slavljem.
Od svih dana kada su mogli zaboraviti na nju! Šakama je udarala po vratima,
vikala i molila da netko dođe po nju dok nije promukla. Gotovo je odustala kad su
se vrata napokon otvorila - dosta nakon ponoći - a unutra je uletio isti muškarac
kojeg se nadala pronaći.
Iznenađena što vidi starijeg Fitzwarrena kako stoji pred njom, trebao joj je
trenutak da reagira.
- Nisi valjda mislila da bih zaboravio na tebe? - Okrutno se nasmije. - Trebao mi je
trenutak da se sjetim Bruceove kurve i njezina kopileta. - Smrznuta od šoka jer je
znao tko je, Cate uzdahne kad je zakoračio prema njoj. Na trenutak je opet bila
djevojčica u kolibi i gledala kako joj majku siluje, a zatim ubija taj zli muškarac. -
Jesi li se popela van iz svoje grobnice? Trebao sam im dopustiti da je napune
vodom kao što su htjeli. Ali mislio sam da bi ti bilo zabavnije umrijeti od gladi. -
Ravnodušno slegne ramenima. - Znao sam da si mi poznata zbog nečega, ali
nisam se mogao sjetiti sve dok mi jedna od služavki noćas nije pružila malo
otpora. Nikad ne zaboravljam vrisak žene koju sam jebao, naročito ako je lijepa
kao tvoja majka. Izgledaš poput nje. Tko bi, dovraga, pomislio da bi neuhranjeno
štene moglo izrasti u tako lijepu djevojku? Bruce je imao dobar ukus za kurve, to
mu moram priznati.
Cate vrisne poput ranjene životinje. - Ona nije bila kurva, ti prokleto kopile! -
Obuzela ju je mržnja prema muškarcu koji joj je ubio majku i poželio je podbadati
sjećanjem na to. Šok njegova prepoznavanja - i shvaćanje da zna tko je ona -
ispario je i sad ga je samo željela ubiti. Zaboravila je na trening i dopustila da je
vode osjećaji.
Ali u zastrašujućem ponavljanju prošlosti, pokušaj s nožem pokazao se jednako
neuspješnim kao i s motikom. Fitzwarren je vidio nož djelić sekunde prerano.
Prije nego što mu ga je kroz oklop uspjela zariti u trbuh, udario ju je u ruku. Vrh
noža zahvatio je komadić oklopa prije nego što je bezopasno pao na tlo.
Nije ga ubila, ali ubola ga je - iznenadila ga je - i osigurala si tu jednu sekundu
koja joj je trebala da pobjegne. Međutim nije ga mogla samo tako pustiti da se
izvuče. Mora platiti. Mora. Nije mu se toliko približila da bi jednostavno
podbacila.
Posegne za nožem na tlu. Bila je to pogreška - ogromna. Fitzwarren šutne nož i
snažno joj nabije koljeno u bradu, u trenutku je ošamutivši. Glava joj poleti kad joj
se tlo počelo pomicati pod nogama. Došla je k sebi, ali ne dovoljno brzo.
- Ti glupa kujo! - Privuče je uza se omotavši joj ruku oko vrata i prekinuvši joj
dotok kisika prije nego što je imala priliku spustiti bradu. - Da te ne trebam, zbog
ovog bi bila mrtva. Ali moji ljudi i ja odlazimo odavde.
Izvuče je van još je uvijek držeći za vrat s dovoljno sile da joj prekine dotok kisika.
Ona ga zgrabi za ruku i povuče boreći se za zrak, ali njegova čelična ruka nije
popuštala. Posljednja stvar koje se sjeća bilo je kako razmišlja koliko je boli što joj
se lančani oklop nabio u vrat.
Kad se osvijestila, nalazili su se u dvorištu. Fitzwarren ju je vukao ispred sebe kao
štit, jednom je rukom obgrlivši i držeći joj ruke stisnute uz bokove, a drugom joj
uperivši oštar vrh noža u leđa. Muškarci su se kretali svuda oko njih. Prepoznala
je mlađeg Fitzwarrena i neke od ostalih engleskih vojnika skupljene u jednom
kutu.
Trebao joj je trenutak da shvati kako je dvorac pod napadom i da se Englezi i sir
Williamovi ljudi predaju.
Tad je prepoznala oca koji je jurio prema njima.
- Pusti ženu. - Duboki glas probio joj se duboko u sjećanje.
- Ne tako brzo - reče Fitzwarren. - Gdje ti je vođa? Odjednom se ukoči
prepoznavši ga. Zlo se naceri duboko iz grla. - Tko bi rekao. Danas mi je sretan
dan. Pozdrav, sir Roberte - dugo se nismo vidjeli,
1•V•• "1 V Vi V

ali čini se da sam pronašao nešto vaše.

Fitzwarren je povuče prema baklji, od čega joj se nož zario dublje u leđa. Zavrišti
od boli kad joj je oštrica probila kožu. Krv joj poteče niz leđa.
Pogled joj se susretne s očevim i mogla je vidjeti da je shvatio. - Mačkice? - Zvučao
je zaprepašteno kao što je i izgledao. Činilo se da mu je s lica nestala sva boja iza
crnih mrlja. Ne obraćajući pozornost na opasnost, zakorači prema njoj ne skinuvši
joj pogled s lica. - Moj Bože, Catherine, jesi li to ti?
Ispruži ruku prema njoj.

Oh, Bože, ne! Cate osjeti kako joj se nož miče s leđa i predosjeti što će se dogoditi.
Fitzwarren će zabiti oštricu u očeva prsa, koja je ostavio otvorenima i ranjivima
ispruživši ruku prema njoj.
U njezinu se tijelu probudio svaki zaštitnički nagon. Za sve je ona kriva. Trebala je
pobjeći kad je imala priliku, a sad joj je otac...
Zaustavi ga. Moram ga zaustaviti.
U trenutku kad je Fitzwarren olabavio stisak, reagirala je. Ovaj se put sjetila
treninga. Baš kao što je radila s Gregorom na vježbalištu, malo se nagne naprijed i
zabaci glavu natrag u Fitzwarrenovu čeljust svom snagom. Čelik njegove
verižnjače ublažio je udarac, ali pružio joj je priliku dovoljno dugo da se izvrne iz
njegova stiska.
Zastenje od boli i opsuje, ali je pusti. Pažnju je još uvijek usmjeravao na njezina
oca koji je upravo došao nadomak ruke.
Cate uhvati bljesak srebrne oštrice obasjane bakljom kad je Fitzwarren zamahnuo
nožem prema kralju. Njezinim nožem. Onim koji probija oklop.
Letio je njime prema naprijed namjeravajući ga zabiti duboko u kraljev trbuh kad
je vrisnula: - Ne!
Znala je što mora učiniti. Gregor ju je dobro naučio. Toliko joj je to ponavljao onaj
dan na vježbalištu da su joj pokreti postali gotovo nagonski. Objema rukama
zgrabi zapešće kojim je držao nož, izokrene Fitzwarrenovu ruku prema natrag i
zabije mu nož u prsa.
Vidjela mu je iznenađenje u očima samo na sekundu prije nego što joj se tijelo
trznulo naprijed uz glasan, gadan, tup udarac.
Od boli se ukočila, uz šok jednak Fitzwarrenovu, kad su oboje pali na tlo.
*

Skloni se. To ju je naučio. To je očekivao da će učiniti. Čim se Cate oslobodila,

trebala je pobjeći.
U trenutku kad je Cate zamahnula glavom i izvukla se iz vojnikova stiska, Gregor
je bio spreman. Vidio je da se nož kreće prema kralju i reagirao ispustivši strijelu
koja će spasiti kraljev život. Ali kad je opustio prste - prekasno da se predomisli -
omeo ga je pokret.
Catein.
Gregor vrisne od mučeničkog užasa kad je Cate posrnula naprijed prema njegovoj
strijeli.
Prekasno je predvidio što će učiniti. To bi i on učinio. Imala je nagon borca i
predobro ju je naučio.
Želio joj je viknuti da se makne s puta, ali bilo je prekasno. Osjećao se kao da mu
je netko iščupao srce iz prsa i spalio ga pred njegovim očima dok je čekao
neizbježno.
Promaši. Bože, molim te, promaši.
Ali na molitvu mu je odgovoreno samo djelomično. Strijela namijenjena vojniku -
ona koja ga je trebala pogoditi ravno između očiju - pronašla je Cateina leđa kad je
skočila naprijed da istrgne nož iz vojnikove ruke.
Već je jurio prema njima kad je začuo odvratan tupi udarac, njezin bolan uzdah, a
zatim kraljev vrisak. Trenutak poslije Cate se srušila na tlo i želio je umrijeti.
Sav ponos koji je možda osjetio jer je vojnik kojeg je ubola - i, prema svemu
sudeći, ubila - pao sličnom putanjom izgubio se u strahu koji mu je sledio krv u
žilama.
Bezumno je gurao ljude s puta dok je jurio prema njoj. Daj da bude dobro. Molim te,
daj da bude dobro. Nisam je mogao...

Odbijajući pomisliti na te riječi, Gregor se probio kroz gužvu koja se okupila oko
kralja koji je neobjašnjivo pao na koljena i držao Cate zagrljenu u krilu.
Glava joj je bila nagnuta unatrag, lice blijedo, oči zatvorene; izgledala je...
Gregor pusti grub promukli zvuk: - Cate!
Posegnuo bi za njom, ali Bruce ga je zaustavio. - Cate? - Kraljeve su oči gorjele od
bijesa kakav Gregor nije vidio nikad prije kad ga je pogledao. - Tako mi svega,
makni se od nje!
Gregor je zurio u njega u šoku, ne shvaćajući što se događa. - Ali to mi je...
- Znaš li što si učinio? - Kralj ga prekine. - Prostrijelio si mi kćer!
Trebalo je nekoliko minuta da riječi odjeknu. Nakon toga Gregor zatetura unatrag
kao da ga je netko snažno udario.
Kćer? Ne može biti.
Sigurno je progovorio na glas. Bruce ga prostrijeli još jednim smrtnim pogledom. -
Zar misliš da ne poznajem vlastito dijete? Rekao si mi da je mrtva. Sve ovo
vrijeme mislio sam da je moja draga, mala Catherine mrtva. - Bruce ju je držao uza
se gladeći joj tamnu kosu. Cateinu tamnu kosu.
Gregorov je pogled letio tamo-ovamo između para i želudac mu se okretao dok je
uočavao sličnosti koje su prije golicale rubove njegove svijesti. Iste tamne oči i
kosa, ista tvrdoglavo napućena usta i odlučno stisnuta čeljust.
Čuo je Campbella kako je tiho opsovao kraj njega. - Dovraga, znao sam da mi je
odnekud poznata.
Odjednom Gregor shvati što misli. Ključao je od bijesa na čovjeka kojem se
oduvijek divio. - Kopile, napustio si je. Kako si joj to mogao učiniti?
Robert Bruce prostrijeli ga upozoravajućim pogledom, podsjećajući ga da se
obraća kralju. - Nisam svojevoljno, ali ne dugujem objašnjenje muškarcu koji mi je
rekao da je mrtva.
Gregor nije imao priliku odgovoriti. Kralj je završio s njim. Bruce podigne Cateino
mlitavo tijelo i počne izvikivati naredbe da mu se pronađe krevet u dvorcu i
najbolji liječnik u gradu.
Osjećajući se kao da mu netko čupa srce iz tijela, Gregor je bespomoćno
promatrao kako čovjek kojeg je smatrao ocem odnosi ženu koju voli i koju je
možda ubio.
Ne, ne bespomoćno. Mogao je nešto učiniti. Gregor se osvrne tražeći MacKaya i
pronađe velikog Visočana u dvorištu s ostalim članovima Čuvara Visočja. Po
njihovim je zabrinutim izrazima mogao zaključiti da su čuli barem dio razmjene
riječi s kraljem. Ali nije ga bilo briga. Ne sada. Sad mu je bila bitna samo jedna
stvar. - Gdje je Anđeo? - upita. - Trebam je.
Ako itko može spasiti Cate, to je Helen MacKay. Jednom je vratila Gregora životu,
a sad će je tražiti da učini nešto puno važnije: da mu vrati Cate.
DVADESET PET

bilo lijepe crvenokose iscjeliteljice koja je stigla nekoliko dana nakon što je Cate
prostrijeljena, možda se nikad ne bi probudila iz delirija kojem je podlegla.
Možda nikad ne bi saznala istinu. Da, Cate je puno toga dugovala Helen MacKay.
Dala joj je život i oca. Kralj je bio uz nju kad se prvi put probudila nakon što je
prostrijeljena - prije nego što ju je uhvatila groznica - i rekao joj sve.
Još uvijek nije mogla vjerovati. Nije ih napustio. Na majčino ih se inzistiranje
klonio. Željela je dati priliku svom braku, a njezin zaručnik - čovjek koji je postao
Catein prvi očuh - bio je strašno ljubomoran na kralja. Majka je smatrala da bi im
odsutnost prijašnjeg ljubavnika pružila najbolju priliku za sretnu budućnost.
Trebala je reći Cate istinu kad bude dovoljno stara da razumije, ali iz nekog
razloga nikad nije. Možda je mislila da je Cate zaboravila na njega? Možda je
mislila da je najbolje ne otvarati stare rane? Možda bi joj bilo preteško imati
Brucea u blizini jer ga je toliko voljela? Cate nikad neće znati.
Otac je se nikad nije namjeravao kloniti zauvijek, ali došao je rat i borio se - i
bježao - da spasi vlastiti život. Kad se vratio u Škotsku da ponovno preuzme
prijestolje, selo joj je napadnuto i bilo je prekasno.
Barem je mislio da je prekasno. Unatoč njenu inzistiranju na tome da je lagala
Gregoru, njezin je otac krivnju jer su toliko dugo razdvojeni u potpunosti svalio
na ramena strijelca i ništa što mu je govorila nije ga moglo razuvjeriti. Bruce je bio
tvrdoglav baš kao što je njezina majka tvrdila. Cate, naravno, nije vidjela sličnosti.
Ona je razumna.
regorova je strijela nije ubila, ali groznica skoro jest. Da nije
Služavka je upravo povezala vrpcu koja joj je držala kraj pletenice kad je zaigrana
doktorica ušla u prostoriju.
Naviknuta na pomno promatranje druge žene, Cate je dala Helen dovoljno
vremena da je prouči od glave do peta koje su virile ispod ruba kvalitetne lanene
spavaćice i baršunastog ogrtača koji joj je dao otac.
Kad je napokon bila zadovoljna, Helen je pogleda u oči. - Izgledaš puno zdravije.
Kupka te nije previše opteretila?
Cate odmahne glavom i osmjehne se. - Baš suprotno, osjećam se kao nova žena.
Jedva mogu osjetiti bol u ramenu.
Helen je pogleda ispod oka kao da zna da laže. - Ne smiješ napustiti ovu sobu još
nekoliko dana - boljelo te ili ne. Prošlo je tek tjedan dana. Treba ti više vremena da
povratiš snagu. Natjerala si me da ti dopustim da se okupaš, ali to je sve što ćeš
dobiti. - Uzdahne kao da je strašno muči. - Vrlo si slična ocu, znaš. On je također
bio grozan pacijent.
Cateina se usta iskrive u pokušaju da se ne nasmije. Usporedba - čak i nimalo
laskava - godila joj je.
Iznenadilo ju je što itko može natjerati Helen MacKay na bilo što. Unatoč
vilinskom izgledu, činilo se kako vješta iscjeliteljica ima čeličnu volju, a koliko je
Cate vidjela, naređivala je kralju kao da je neposlušni štitonoša.
- Nadam se da te neću morati šopati povrćem? - Helen upita ironično.
Cate odmahne glavom sjetivši se očeve nenaklonosti prema bilo čemu što raste na
drvetu ili iz zemlje. - Volim povrće - osim cikle. - Nos joj se nabora.
Helen nezadovoljno uzdahne. - Da pogodim, imaju okus po zemlji? To sam već
čula. Baš prošle noći kad sam uhvatila kralja kako pokušava mrkve koje sam
napravila posebno za njega dati psima. Psima, ako možeš vjerovati! - Ponovno
odmahnuvši glavom, priđe bliže mjestu gdje je Cate sjedila na rubu škrinje kako
bi se obratila Lisbet. - Pazila si?
Služavka nervozno kimne glavom i Cate se ubaci: - Lisbet je jako pazila da se
zavoji ne smoče i pratila je sve tvoje upute.
Helen kimne glavom. - Dobro. Idemo te onda smjestiti u krevet. Netko te želi
vidjeti.
Cate se ukoči.
Budući da ju je držala za ruku, Helen osjeti reakciju. - Mislila sam na tvog oca.
Napetost je odmah nestala. Cate je mogla vidjeti ženin neizgovoren prigovor, ali
nije obraćala pozornost na njega. Helen nije razumjela zašto odbija vidjeti
Gregora, a Cate je imala previše ponosa da je prosvijetli. Ipak, Helen je poštovala
njezine želje i to je jedino bilo važno.
Cate je znala da je Helen udana za Magnusa MacKaya - još jednog od fantoma,
pretpostavljala je na temelju toga što ga je nabrzinu promotrila kad je zbog nečega
došao po Helen - ali Gregor je taj koji ju je doveo ovdje. Helen nikad ništa nije
rekla, ali Cate je osjetila da između njih nešto postoji. Mogla je to vidjeti u očima
druge žene svaki put kad bi ga Cate odbila vidjeti. Helen mari za njega.
Poznavajući Gregora, Cate je mogla pretpostaviti što je postojalo između njih.
Tračak ljubomore samo ju je podsjetio na ono što je vidjela i na životni vijek
ljubomore s kojom bi se nosila da se udala za njega. Ipak, bila je zahvalna Helen.
Bez obzira na okolnosti, duguje joj život.
Cate je dopustila drugim dvjema ženama da joj pomognu vratiti se u krevet i
pokušala se ne trznuti kad su joj namjestile jastuke iza osjetljivih leđa.
Strijela je pogodila kost lijeve lopatice. Budući da je svaki pokret ruke izazivao
nesnosnu bol, Helen joj je predložila da koristi zavoj povezan oko vrata.
Neizmjerno je pomogao, ali namještanje da joj bude udobno podsjetilo ju je da
mora proći još neko vrijeme prije nego što rana u potpunosti zacijeli, bez obzira na
to koliko jarko želi napustiti sobu.
Helen joj je rekla da ima sreće što nije viša. Da je strijela pogodila nekoliko
centimetara niže, pronašla bi joj pluća ili srce.
Cate se suzdržala da je ne ispravi. Gregorova strijela već jest pronašla njezino srce,
iako nekoliko tjedana prije nego što ju je pogodila druga. Prva je bila puno bolnija.
Kako što je stvari, Helen joj je obećala da će za nekoliko tjedana biti kao nova - ako
se ne bude previše umarala i dopustila groznici da se vrati.
- Da ga pošaljem unutra? - Helen upita. - Poprilično je nervozno koračao po
hodniku kad sam ušla.
Cate se nasmije. - Da, vjerojatno je najbolje da ne ostavljamo kralja na čekanju.
Dok je Helen otišla po njega, Cate je namjestila teški, krzneni pokrivač za krevet
oko sebe. Unatoč tomu što je u žeravniku bilo vatre, što su kameni zidovi bili
prekriveni kvalitetnom tapiserijom, a na dvama se prozorima nalazilo debelo
staklo, bio je siječanj i u prostoriji u tornju dvorca bio je propuh.
Trenutak poslije vrata se naglo otvore i kralj Škotske uleti unutra. Pogledom ju je
proučavao gotovo intenzivno kao i Helen prije nego što mu se osmijeh popeo do
očiju. Učinilo joj se da mu u očima vidi tragove vlage kad ju je pogledao. - Ah,
Caty, toliko si slična majci da mi naviru brojna sjećanja. U kakvu si se ljepoticu
pretvorila.
Cate se zarumeni. Iako je znala da pretjeruje, nije si mogla pomoći i usporedba joj
je laskala. Majka joj je bila predivna te joj je čak i najmanja sličnost bila dovoljna.
Sjeo je na rub kreveta pokraj nje. Petnaest godina rata vidjelo se na Robertu
Bruceu. Na licu su mu se pojavila bore te mu je cjelokupan izraz poprimio
čvrstoću koje prije nije bilo. Gubitak trojice braće, bezbrojnih prijatelja te
zatočeništvo žene, sestre i kćeri bez sumnje su to većinom objašnjavali. Ali kad bi
se osmjehnuo, a oko mu zablistalo, nije izgledao toliko različito od zgodnog,
mladog viteza koji je ispunjavao njihovu malu kolibu s toliko svjetla i smijeha.
Ipak je bila u pravu vezano uz njega.
- Osjećaš se bolje. - Podigne joj bradu i okrene joj lice prema svjetlu koje je
dopiralo kroz prozor. - Mislim da ti u obrazima vidim malo boje.
- Osjećam se puno bolje nakon kupke. Čim mi bude dopušteno da izađem van,
u obrazima će mi biti puno više boje.
Otac joj se osmjehne, ali podigne ruku odbivši ne tako suptilnu molbu. - Ne gledaj
mene. To je između tebe i Helen. Već je dovoljno ljuta na mene. Navodno si
postala previše tužna nakon što smo zadnji put pričali.
Cateino srce stane. - Je li sir William dobro?
Napući usta s gađenjem. - Da, zahvaljujući tebi. Da se nisi uplela, poslao bih
izdajnika na vješala. Umjesto toga bit će poslan na Otočje da ga ne moram
ponovno gledati s druge strane zidina nekog dvorca. Smatraj to vraćenom
uslugom jer si mi spasila život.
Osjetivši olakšanje jer je čula da je život starog viteza pošteđen, Cate se nasloni
natrag na jastuke. Nije pitala za ostale. Već je znala što im se dogodilo. Englezi su
pušteni i poslani natrag u Englesku. Osim Fitzwarrena. Sin je ubijen tijekom
kratke borbe, a ona je ubila oca. Cate nije požalila, ali nije osjetila ni zadovoljstvo
koje je očekivala. Sjetila se Gregorovih upozorenja. Ubila je nekoga i, iako je to
moralo biti učinjeno, znala je da je to na neki način ostavilo trag.
Otac joj odmahne glavom. - Tko bi pomislio da bi se tako malo stvorenje poput
tebe moglo naučiti tako kretati. - Naceri se. - Uvijek si više bila na mene nego na
majku. - Izraz mu postane ozbiljan i strog. - Nije da nisam zahvalan, ali nisi
trebala učiniti to što jesi. Mogla si poginuti.
Budući da je to nešto oko čega se vjerojatno nikad neće složiti, Cate promijeni
temu. Još su nekoliko minuta razgovarali o puno manje važnim stvarima prije
nego što je napokon došao do razloga zašto je posjećuje.
Po načinu na koji je ljutito napućio usta, mogla je pretpostaviti koja je tema u
pitanju.
- Jesi li razmislila o svojoj odluci?
Dok ga je Cate gledala u oči, hladnoća koja joj se smjestila u srcu proširila joj se
kroz kosti. - Nisam - ni neću. Gregor MacGregor posljednji je muškarac za kojeg
se želim udati.
- Ali bili ste zaručeni. Rekao je da ga voliš.
Skrene pogled; unatoč zavjetima da više neće proliti nijednu suzu za prokletnika,
osjeti peckanje u očima. - Molim te, nemoj tražiti da govorim o tome. Dovoljno je
reći kako su zaruke raskinute. Ako sam ga ikad voljela, više ga ne volim.
Što god bi Cate možda rekla sljedeće prekinuto je kad su se vrata širom otvorila te
u prostoriju uletio posljednji muškarac kojeg je željela vidjeti. - Kako to, dovraga,
misliš, ako si me ikad voljela?
Cate se trgne i razrogači oči. Ne od šoka što ga vidi - znala je da taj razgovor neće
moći odlagati zauvijek - nego zbog toga kako je izgledao. Blago rečeno, neuredno.
Oči su mu bile krvave, kosa raščupana, čeljust neobrijana i tamna od sjene bradice
stare tjedan dana, a na ne tako zapanjujuće zgodnom licu urezale su se duboke
crte. Najzgodniji muškarac u Škotskoj izgledao je strašno. Točnije, kao muškarac
na rubu pakla.
Kralj skoči na noge i ljutito nasrne na njega. - Rekao sam ti da pričekaš vani.
Ali Gregor je gledao u nju. Pogledi su im se susreli na trenutak. Mogla je vidjeti
gotovo organsko olakšanje, čežnju koja je naočigled izlazila iz njega dok je upijao
svaku crtu njezina lica i tijela. Ali kad se grubo okrenula, osjetila je toplinu
njegove frustracije i gnjeva.
- Dosta mi je čekanja. Odbija me vidjeti već danima. Cate - Catherine - čula je
sarkazam - i ja moramo razgovarati.
Očev bijes odgovarao je Gregorovu. - Razgovarat ćete kad i ako ona to želi, a ne
prije. Moram li te podsjetiti da si ovdje samo na Helenin zahtjev, a da ja mogu
birati, nalazio bi se na jugu s ostalima.
Gregor stisne usta toliko čvrsto da su mu usne pobijelile.
Naizmjence je pogledavala dvojicu muškaraca, promatrajući napetost između njih
gdje je prije zacijelo postojalo međusobno poštovanje i divljenje.
Bez obzira na to koliko je jarko željela otjerati Gregora iz sobe i reći mu da ide k
vragu, neće to učiniti. Možda između njih ne postoji ništa što se može spasiti, ali
učinit će što može da pomiri kralja i njemu nekad omiljenog Čuvara. Znala je
koliko Gregoru znači priznanje njezina oca i, bez obzira na to što joj je učinio, neće
mu to oduzeti. Otac od nje nikad neće čuti kako ju je Gregor izdao. Gregor možda
nije muškarac za kojeg bi kralj želio da mu oženi kći, ali treba ga u svojoj vojsci.
Prisloni dlan na očevu ruku. - U redu je. Razgovarat ću s njim.
Otac je naizmjence pogledavao jedno pa drugo, ozbiljna izraza lica. Nije imala
pojma koliko zna o svemu što se dogodilo između njih. Ali sudeći po tom
pogledu, pretpostavljala je da sumnja na većinu toga.
Zabrinuto je pogleda u oči. - Ne moraš to činiti sada ako nisi spremna. Ne želim
da se previše umara. - Posljednje je riječi usmjerio prema Gregoru.
- Bit ću dobro - uvjeravala ga je. Zatim, okrenuvši se prema muškarcu koji joj je
slomio srce s kamenim izrazom, doda: - Ovo neće dugo potrajati.
Gregor se osjećao kao da visi o koncu. Od trenutka kad je ispustio tu strijelu iz
luka iskusio je sve moguće vrste nezamislivog mučenja. Moj Bože, skoro ju je
ubio! Sama pomisao na to koliko je blizu došao da ubije ženu koju voli bila je
dovoljna da u njemu probudi napad mahnitog očaja i panike.
Bio je toliko utučen, toliko blizu da poludi od žalosti u onim mračnim satima
njezine groznice da ga je Helen morala omamiti da ga prisili da spava. Omamiti,
dovraga. Uz muževu pomoć.
Proveo je dane moleći se u kapelici, a na molitve mu je odgovoreno kad ga je
Helen pronašla i rekla mu da joj je groznica prestala. Čekao je da ga Cate zatraži i
ostao zatečen - a zatim ljut - kad mu je rečeno da ga odbija vidjeti.
Kako ga može odbiti vidjeti kad mu je lagala o svom identitetu? Još uvijek nije
mogao vjerovati da je njegova mala "štićenica" Bruceova prava kći. Kralj je bio
bijesan na njega i krivio je Gregora za godine tijekom kojih je mislio da je mrtva,
iako su obojica znali da to nije Gregorova krivica. Ali Gregor je kriv za nešto.
Uzeo je nevinost kraljevoj kćeri i nije se veselio trenutku kad će morati potvrditi
ono u što je Bruce već sigurno sumnjao.
Dovraga, zašto mu nije rekla? Cate će morati objasniti štošta. Ali ako je u jednu
stvar prokleto siguran, to je ta da će se vjenčati.
Čvrsto je obuzdao emocije koje su ključale u njemu dok je kralj s noge na nogu
izlazio iz prostorije - i to ne prije nego što je upozoravajućim pogledom
prostrijelio Gregora. Pogledom koji Gregor nije mogao zanemariti jer je bio
previše prokleto bijesan.
Helen se sažalila nad njim i dopustila mu da nekoliko puta baci pogled na Cate
kad kralj nije gledao, ali ovo je prvi put da su zajedno u sobi u proteklih nekoliko
tjedana. Izgledala je toliko ljupko - i predivno živo - da na trenutak nije znao treba
li pasti na koljena od zahvalnosti ili je zgrabiti rukama i tresti je dok ne obeća da
ga više nikad neće tako uplašiti.
Bojao se da će je izgubiti. Dovraga, još se uvijek boji. To je dio koji ga je toliko
ljutio. Činilo se da je nije briga za patnju koju proživljava. Izgledala je gotovo kao
da joj je dosadno. Dosadno, dok je on visio o zadnjem prokletom koncu.
Oči su joj bile savršeno prazne kad je podigla pogled prema njemu. - Jesi li mi
nešto želio reći?
Njezina očita ravnodušnost gurnula ga je preko ruba. Odjuri do kreveta i spusti
pogled na nju. Želio ju je povući u naručje, ali svjestan njezine ozljede, zadrži ruke
na bokovima. - Budi sigurna da imam nešto reći. Mislim da postoji nekoliko stvari
koje moramo raščistiti, Catherine.
Zarumeni se, očito se ipak malo stideći svoje laži. - Naprimjer?
Nagne se dolje tako da su im oči bile u istoj visini. Miris lavande koji mu je
ispunio nos bio je toliko bolno poznat da je skoro izgubio borbu da je ne primi u
naručje. Ali zaustavila ga je hladna ravnodušnost njezina pogleda. - Naprimjer
koje ime želiš na bračnom ugovoru. Jer, unatoč onomu što si upravo rekla ocu,
vjenčat ćemo se, sviđalo se to tebi ili ne. - Polako je odmjeri od glave do pete. -
Moram li te podsjetiti zašto?
Zvučao je kao magarac i znao je to. Ali izazivala ga je ne izazivajući ga. Sjedeći
tamo kao da je nije briga. Kao da ne želi biti u njegovu naručju jednako koliko je
on želi tamo.
Samo je podigla obrvu. Podigla... prokletu... obrvu!
- Ti bi od svih ljudi trebao znati da brak nužno ne slijedi nakon toga.
Dragi Bože, žena zna kako ga razbjesniti. - Dovraga, Cate, zar se nećeš ni ispričati
što mi nisi rekla istinu o svome ocu?
313
Knjige.Club
- Misliš, kao što ti meni nisi rekao ime čovjeka koji mi je ubio majku i pokušao
ubiti mene?
Ustukne. Pošteno. Oboje su imali tajne. - Pokušavao sam te zaštititi.
- Nisi mi vjerovao - ona reče mirno - previše mirno. - Vjeruj mi, razumijem. To
si dokazao poprilično učinkovito.
Znao je što misli i također je shvatio zašto je toliko ljuta. Dovraga, valjda je to
zaslužio. - Žao mi je što ti nisam vjerovao oko onoga što se ono jutro dogodilo s
Johnom. - Objasnio joj je kako mu je Pip sve priznao - izostavivši dio kad ga je
pokušao ubiti. - Trebao sam ti vjerovati. Trebao sam znati da me nećeš pokušati
prevariti. Znao sam to, ali bio sam previše ponosan da bih slušao.
Zastane čekajući nekakav odgovor. Upravo se ispričao; zar ne bi trebala nešto
reći? Ne bi li joj trebalo biti drago što zna da nije kriva ni za kakve podvale?
Kroz zbunjene osjećaje koji su se ispreplitali u njemu osjetio je tračak nelagode.
Nastavio je pomalo nervozno. - Ova je situacija s Bruceom neugodna. Da si mi
barem rekla, iako mogu razumjeti zašto nisi - s obzirom na razlog zbog kojeg si
mislila da je otišao. Volio bih misliti da bi bilo drukčije da sam znao, ali vjerojatno
ne bi. Bog zna da sam te i ja želio previše. Još te uvijek želim previše. Kad ga
prođe prvotni bijes, mislim da se neće buniti. Nema razloga zašto se ne bismo
vjenčali čim budemo mogli pronaći svećenika. Helen je rekla da nisi trudna, ali...
- Kako se usuđuješ! - Malo je ustuknuo od otrova kojim ga je napala. - Ne tiče
te se jesam li trudna ili ne. Nisi o tome ni imao pravo raspravljati s bivšom...
Ona stisne usta ne govoreći više ništa. Ali znao je što misli. Ukoči se. - Helen mi je
prijateljica, ništa više. Spasila mi je život prije nekoliko godina. Ona je trudna i
zbog toga sam se bojao da bi i ti mogla biti. Nemoj se ljutiti na nju. Ja... nisam bio
u dobrom stanju.
Gledala ga je kao da pokušava odlučiti hoće li mu povjerovati. - Nije ni bitno. Ne
bih se zbog toga udala za tebe. Ni zbog čega se ne bih udala za tebe. Prije bih da mi
dijete nazivaju kopiletom nego da mu ti budeš otac.
Gregor zakorači unatrag. Očekivao je njezin bijes zbog onoga što se dogodilo.
Ponašao se neplemenito i trebao joj je vjerovati. Ali takva vrsta gađenja bila je
potpuno neočekivana.
Boli li je rana više nego što je mislio? Bijes mu ispari. Sjeo je na dno kreveta i
pokušao je uhvatiti za ruku. - Bože, žao mi je, Cate. Moraš znati da te nisam
namjeravao pogoditi. Dovraga, trebala si se maknuti. Nikad te nisam namjeravao
povrijediti.
Ona prasne u smijeh. Nije imao pojma što je moglo izazvati tako naizgled
nelogičnu reakciju dok nije progovorila. - Nisi li? Strijela u mojim leđima možda
nije bila namjerna, ali zašto si otišao u pivnicu ako me nisi želio povrijediti? Zar
nisi mislio da ćeš me povrijediti dokazujući mi koliko te malo briga za mene.
Voljela sam te, Gregore, voljela sam te svim srcem. Još gore, vjerovala sam u tebe.
A kako si ti nagradio tu vjeru? Prvu ženu koju si mogao pronaći odveo si u krevet.
- Nijednu ženu nisam odveo u krevet.
- Nemoj! - reče. - Nemoj mi lagati. Vidjela sam te.
- Kako si me mogla vidjeti kad se to nije dogodilo?
- Slijedila sam te do pivnice. Vidjela sam da odvodiš Maggie gore. Vidjela sam
vas zajedno u sobi.
Gregor osjeti kako mu je sva krv iz tijela iscurila na pod uz snažan, tup udarac.
Užas, sram i panika obrušili su se na njega u izluđujućem naletu. Kriste, što je
vidjela? Previše toga ako se moglo suditi po izrazu njezina lica.
Namjeravao joj je reći što se dogodilo, ali nije ni sanjao da je to mogla vidjeti. Kako
će joj objasniti? - Ništa se nije dogodilo, Cate. Kunem ti se. Nisam je odveo u
krevet.
- Ne, za ono što ste radili očito nije bio potreban krevet. - Činilo se da su je
riječi slomile. Iduće su došle uz jecaj. - Vidjela sam je kako te stavlja u usta,
Gregore. Sve sam vidjela.

Sranje. Gregor se osjećao loše samo razmišljajući o tome kako se zacijelo osjećala.
Što misli? Ono što je učinio bilo je neoprostivo.
Znao je koliko je jako pogriješio i svime što ima borio se da je zadrži. Da joj ne
dopusti da mu pobjegne. Ali osjećao se kao da pokušava zgrabiti oblak koji lebdi
sve dalje od njega.
- Pokušao sam to učiniti, Cate, ali nisam mogao. Bilo je to pogrešno. Bože,
znam da je bilo pogrešno, ali kunem ti se da je trajalo samo nekoliko trenutaka
prije nego što sam je odgurnuo. Postalo mi je zlo i onesvijestio sam se. Kad sam se
probudio, shvatio sam da sam strašno pogriješio i sve sam ti namjeravao reći. Tad
sam znao da te volim i da ne želim nijednu drugu ženu osim tebe. Bila si u pravu,
mila.
Ona ljutito obriše suze s očiju. - A kad ti je došlo to veliko prosvjetljenje? Prije ili
nakon što si joj dopustio da padne na koljena ispred tebe? Treba li mi biti lakše jer
si stao? Bi li te trebala nagraditi jer nisi završio započeto? Je li izdaja manja što nisi
došao do kraja? Što da si ti mene pronašao u naručju drugog muškarca? Što da me
ljubio i intimno dirao? Bi li ti bilo važno što nisam uživala?
Oči mu zaiskre. - Ubio bih svakog muškarca koji te dotakne.
- Čak i da ja to želim? - izazivala ga je. - Čak i da moram dokazati vlastite
osjećaje prema tebi?
- To je smiješno. Voliš me, tako se ne...
Zaustavi se.
- Točno - reče tiho. - Tako se ne dokazuje ništa, a najmanje ljubav. - Gledala ga
je u oči. - Dosta sam se borila za nešto što ne postoji. Možda ti je otac bio u pravu.
Možda ne postoji ništa više od lijepe vanjštine. Sve si ovo vrijeme proveo postajući
nevjerojatan ratnik, gradio mišiće dok nisi izgledao poput stijene, ali iznutra, gdje
je važno, bio si slabić.
Ustuknuo je kad su ga riječi snažno udarile i probudile stare ožiljke koji nisu
zacijelili koliko je mislio. Slabić. Osjećao se kao mušica zdrobljena pod njezinom
petom. Malen i potpuno uništen. Još gore, mogao je kriviti samo sebe. Od svih
pogrešaka koje je učinio kad je bio mlađi - a učinio ih je vraški puno - nikad nije
napravio nešto toliko razorno. Nikad u ruci nije držao nešto tako dragocjeno i
onda to bacio.
Bože, što je učinio? Pretvorio se u muškarca koji nije želio biti. Vjerovala mu je, a
on ju je iznevjerio. Iznevjerio je sebe.
Nije imao prava, ali svejedno je pitao. - Oprosti mi, Cate. Pogriješio sam. Provest
ću ostatak naših života dokazujući ti koliko sam pogriješio i koliko te volim, ako
mi dopustiš.
Gledala ga je u oči. Jedan dug otkucaj srca mislio je da bi mu mogla pružiti drugu
priliku.
Ali povrijedio ju je previše. Skrene pogled odgovorivši mu samo tišinom.
Odbivši prihvatiti istinu koja je zurila u njega, Gregor pokuša jedinu stvar koje se
mogao dosjetiti. Ali kad ju je dotaknuo usnama nadajući se da će ponovno
rasplamsati ljubav - da će dokazati da se ono što imaju ne može poreći - osjetio je
samo gorku bol gubitka.
Kad je usnama dotaknuo njezine, osjetio je toplinu, okusio poznatu slatkoću i
dašak mente, ali najvažnije je nedostajalo: njezin odgovor. Nije ga željela poljubiti.
Uopće ga nije željela.
Ovo nije bajka. Poljubac ne liječi rane i ne ispravlja sve pogreške. Bojao se da ne
postoji ništa što može učiniti kako bi to ispravio. Ali, dovraga, pokušat će.
Tatum &

DVADESET ŠEST

C i m je Helen obznanila da je Cate dovoljno zdrava za putovanje, dvije žene i

v

mala pratnja ljudi njezina oca premjestili su se u dvorac Dunstaffnage u Lornu na

zapadnoj obali Škotske. Dobar dio kraljeve vojske - uključujući i njezina oca -
otišao je na jug u Galloway kako bi se pridružio borbi protiv MacDowena. Ostatak
kraljevih ljudi ostao je u Perthu pomoći u uništavanju dvorca, nastavivši provoditi
kraljevu politiku uništavanja škotskih utvrda kako se ne bi mogle upotrijebiti
protiv njega.
Uz Cate i Helen, na birlinnu koji je plovio od rijeke Tay do ušća, pa u Sjeverno
more i oko sjeverne obale Sutherlanda te u Atlantski ocean, nalazilo se četrdesetak
ljudi. Kapetan nije bio nitko drugi nego Erik MacSorley (čije je ratno ime Sokol
postalo jasno kad mu je vidjela brod) koji je uz zastrašujućeg rođaka Lachlana
MacRuairia, žestokog ratnika Tora MacLeoda (kojeg je upamtila kad su je spasili),
Arthura Campbella i - na njezino veliko nezadovoljstvo - Gregora činio skupinu
fantoma u njezinoj pratnji.
Kraljevski dvorac Dunstaffnage držali su Arthur Campbell i njegova žena Anna,
ali budući da je većina glavnih škotskih utvrda još uvijek bila u posjedu Engleza -
uključujući dvorce u Edinburghu, Stirlingu, Berwicku i Roxburghu - služio je kao
privremeno sjedište kralja. Kao takav, bio je košnica neprestane aktivnosti, prepun
dvorana i drugih važnih plemića.
Prvi put u životu Cate je slavljena i otvoreno priznata kao kraljeva kći. Uz
beskrajnu paradu plemića kroz ulazna vrata, čekale su je gozbe, kvalitetne haljine
koje "priliče princezi" te čak i kruna ukrašena draguljima za njezin dvadeset prvi
rođendan.
Osjećala se kao da joj otac pokušava nadoknaditi petnaest godina koje su izgubili
zajedno u nekoliko tjedana. Pretpostavljala je da također služi kao zamjena za
obitelj koja je još uvijek u zatočeništvu. Međutim ona nije jedino kraljevo biološko
dijete i veselila se što će upoznati nekoliko od petero polubraće i polusestara u
narednim tjednima.
Kako se ispostavilo, ima obitelj, iako ju je srce još peckalo od pomisli na onu koju
je izgubila. Nije zaboravila na zakletvu da će se pobrinuti da su djeca zbrinuta. To
je jedina stvar koju je tražila od oca i obećao je da će to riješiti. Čim se bude moglo
dogovoriti, ponovno će se naći s Pipom, Eddieem i Maddy.
Iako je Cate uživala u svoj pažnji, bilo joj je to ipak malo previše, a na trenutke čak
i pomalo zastrašujuće. Brinula se da će učiniti ili reći krivu stvar. Unatoč
nedavnom pokušaju da se "ponaša kao dama" kako bi privukla Gregora, Cate nije
navikla na sva pravila, očekivanja i modne dodatke plemstva. Milostiva Anna u
tome joj je pružila neizmjernu pomoć.
Ipak, tri tjedna nakon što je stigla u Dunstaffnage, Cate je počela nedostajati
sloboda života u Roru i nestrpljivo je čekala da nastavi s treningom. Leđa su je još
malo boljela kad bi podigla ruku, ali bojala se da će joj borilačke vještine potpuno
ispariti ako još neko vrijeme nastavi sjediti i praviti se da šije. Međutim unatoč
očevu očitom ponosu zbog onoga što je učinila da mu spasi život, nije bila sigurna
kako će kralj reagirati ako mu se kći spusti na vježbalište. Nadalje, pretpostavljala
je tko će inzistirati da je nadgleda.
Gregor joj nije pokušao prići ili razgovarati s njom nasamo od onog dana u sobi u
Perthu, ali neprestano ju je promatrao lebdeći iznad nje poput nedobrodošlog,
zastrašujućeg, tamnog oblaka. Ostali fantomi s njezinim su ocem otputovali u
Galloway, ali Gregor nije otišao s njima. Ono što nije znala jest je li to izabrao on
ili njezin otac.
U svakom slučaju, nije joj se sviđalo. Kad bi slučajno počela uživati u društvu
pratilaca za večerom, nekog od brojnih mladih vitezova i lordova u kraljevskom
dvorcu - pretpostavljala je da joj otac ima prste u tome - pojavila bi se služavka ili
bi glazba neočekivano stala te bi ga uhvatila kako zuri u nju jednim od onih
smrknutih, opasnih pogleda koje je tako dobro uvježbao.
Mora priznati da ga je možda jednom ili dvaput (ili možda više od jednom ili
dvaput) malo izazivala svojim očijukanjem. Sjetivši se svih vremena kad je bila
prisiljena gledati ga kako čini isto, bilo je poprilično zabavno naći se na drugoj
strani.
Neko vrijeme. Ali po broju puta koliko mu je rekla da je ostavi na miru postalo je
jasno da je neće poslušati, pa je učinila jedino što je mogla i ignorirala ga.
Nije joj baš polazilo za rukom. Unatoč čvrstoj odluci u glavi, bila ga je previše
prokleto svjesna svugdje drugdje. Kad bi je barem mogao jednostavno ostaviti na
miru, mogla bi nastaviti sa životom. Zaboraviti na njega i nastaviti dalje.
Slomio joj je srce, nije li?
Ali nije mogla ne primijetiti da šarmantni lupež više nije toliko šarmantan. Nije ga
vidjela kako razgovara ni s jednom ženom osim s Helen ili milostivom Annom
otkad su stigli. Nije imao vremena. Bio je previše zaposlen zurenjem u nju i
pokušavanjem da zastraši bilo koga tko bi joj se približio.
Dan za danom, bio je tamo. Njezin osobni stražar. Taman, zastrašujuć, a možda i
malo neuredan s raščupanim, razbojničkim izgledom koji je očito odlučio
zadržati, ali još uvijek nesumnjivo najzgodniji muškarac kojeg je ikad vidjela.
A ponekad bi noću (dobro, vrlo često) razmišljala o svemu drugome. Kakav je
osjećaj bio biti u njegovu naručju. Kako joj je srce poskakivalo kad bi se nabio u
nju. O toplini i posesivnosti njegovih ruku dok joj prekrivaju tijelo. Koliko ga je
voljela dirati, pod prstima osjetiti mišiće čvrste poput granita na njegovim prsima
i rukama. Pamtila je toplinu njegovih usta, pokrete jezika, vrtoglav okus metvice.
Pamtila je leptiriće u trbuhu koje je osjetila svaki put kad bi je poljubio.
Još se osjećala loše kad bi pomislila na ono što je vidjela u pivnici, ali ono što joj je
rekao bilo je veće olakšanje nego što je željela priznati. Ipak je stao. Možda ne na
vrijeme, ali nije mogao otići do kraja. Znači li to išta?
Dragi Bože, slušaj je! Ona je budala. Ne može se raznježiti. Ne zaslužuje njezin
oprost.
Zašto je jednostavno ne može ostaviti na miru?
Udvostručila je trud da ga zaboravi. Treba joj nešto što će joj odvući pažnju.
Sigurno može pronaći nekoga u moru vitezova i lordova koje joj je otac doveo?
Te je noći plesala sa svakim slobodnim mladim muškarcem kojeg je mogla
pronaći i suzila izbor na nekoliko mogućnosti. Ali idućeg dana na zakašnjeloj
proslavi njezina rođendana dvojica su muškaraca neobjašnjivo nestala, a treći -
jedan od najhvaljenijih vitezova njezina oca, sir David Lindsay - pojavio se sa
strašnom modricom na oku i brojnim drugim posjekotinama i šljivama.
Pretpostavivši tko je odgovoran, Catein pogled skrene prema mračnom kutu
odakle ju je štitio njezin stražar. Nije bio sam, nego je razgovarao s njezinim ocem
koji se upravo vratio iz Gallowaya. Iako je "razgovor" bio ublažen izraz. Po izrazu
lica njezina oca, čitao je bukvicu Gregoru.
Nije bilo teško pogoditi zašto. Usredotočila je pogled te je čak preko cijele
prostorije mogla vidjeti da je Gregorov nos otprilike dvaput veći nego inače i da
na hrptu ima novu kvrgu.
Možda bi je zabavila ironija činjenice da joj sabotira udvarače kao što je ona to
prije činila njemu da nije bila toliko ljuta i iscrpljena od pokušaja da ga ignorira.
Bila je to kap koja je prelila čašu. Ona i njezin mrzovoljni, bahati stražar malo će
porazgovarati.
Podigavši ramena, Cate odmaršira na drugu stranu prostorije spremna na borbu.
Postoji razlog zašto su to nazivali pokorom. Nije trebala biti laka; trebala je boljeti.
I, dragi Bože, jest.
Za Gregora je stajanje sa strane dok je Cate cvjetala poput ruže na suncu i
promatranje kako blista i očarava sve oko sebe - ne samo zato što je kraljeva kći ili
zato što je najslađe biće koje je ikad vidio, odjevena poput princeze, nego samom
aurom svoje osobnosti - bilo jednako samobičevanju, majici od sukna i koječemu
drugomu što su redovnici koristili za samokažnjavanje.
Pobogu, zar se mora toliko smiješiti? Previše je prokleto lijepa kad se smije.
Suzdržati se da se ne uplete, šakom ne razbije zube svakog muškarca koji se borio
za njezinu pažnju ili se usudio - usudio - samo pomisliti da je dotakne bila je
najteža stvar koju je Gregor ikad učinio.
Ali zaslužuje pažnju i, tako mu svega, ako se mora lancima povezati u prostoriji
da se pobrine da je dobije, učinit će to.
Bruce je očito došao do sličnog zaključka. - Imaš sreće što te ne bacim u jamu jer si
tako napao Lindsaya.
Gregor čvrsto stisne čeljust. - Kopile je to zaslužilo.
- "Kopile" mi je jedan od najboljih vitezova i samo je plesao s njom.
Gregor proškrguće zubima. Lindsay je otišao puno dalje od plesa - mladi vitez
dopustio je pogledu da joj padne na prsa i zadrži se tamo pune tri sekunde. Tri!
Gregor je prokleto brojao svaku od njih.
Neće se ispričati. Dovraga, neće. Lindsay ima sreće što mu Gregor nije razbio oba
oka i što ga je ostavio s nekoliko čitavih rebara.
Bruce ga je promatrao. - Čini se da je barem dao jednako koliko je i primio. Ne
izgledaš tako dobro. Kako namjeravaš osvojiti moju kćer izgledajući tako?
Gregor se okrene od Cate na drugoj strani prostorije i prostrijeli ga pogledom. -
Cate ne mari za takve stvari.
Voljela ga je zbog osobe kojom ga je smatrala. Samo joj mora dokazati da je on taj
čovjek.
- Nadaj se. Učini to ponovno i protjerat ću te na Otočje. Možeš biti najzgodniji
muškarac na otoku St. Hilda. - Kralj se nasmije na vlastitu šalu, ali onda mu
pogleda slomljen nos i napravi grimasu. - Znao sam da je ovo loša ideja. Nisam
trebao pristati da ostaneš ovdje. Trebao si nam na jugu.
Gregor osjeti ubod krivnje, ali zanemari ga. On je jedini član Čuvara koji nije bio u
Gallowayu da vidi pad MacDowella. - Morao sam ostati ovdje. S Cate.
- Brat ti je vješt - kralj reče normalnijim tonom. - Ali nije ti.
Gregor nije bio siguran da je on još uvijek sasvim svoj. Nije uzeo luk u ruke od
dana kad je pogodio Cate i nije znao hoće li više ikada željeti. Nije bio siguran da
još uvijek ima želudac za to. Za sve to.
- John će se poboljšati - reče. Brat mu zaslužuje priliku da se bori. Predugo je
obavljao Gregorovu dužnost umjesto njega. Gregor je grof i vrijeme je da se tako
počne ponašati.
Kralj ga polako odmjeri. - Nadam se da znaš što činiš. Nisam uvjeren da će te
primiti natrag - ili da zaslužuješ oprost nakon onoga što si mi rekao. - Gregor
čvrsto zatvori usta. Da bi nagovorio kralja na pristanak, bio je prisiljen priznati
osnove onoga što se dogodilo. Bio je to rizik, ali izbjegao je opasnost s netaknutim
dijelovima tijela - svim dijelovima. Bruce možda sam nije bio vjeran ženama u
svom životu, ali ne bi dopustio ništa drugo za svoju kći. Nelogično ili ne, to za
Gregora nije problem. Cate ima njegovu odanost i vjernost za cijeli život ako ih
želi. - Budi siguran da ću te vlastitim rukama raščetvoriti ako je ponovno
povrijediš.
Pogledom uhvativši izraz na licu žene koja je upravo krenula prema njima,
Gregor ravnodušno reče: - Nećete morati.
Činilo se kako se princeza napokon udostojala razgovarati s njim.
Lijeni osmijeh pojavi se na kraljevim ustima kad je ugledao kćer. Na licu mu se
vidio neporeciv ponos kad je progovorio. - Da nije toliko slatko, skoro bih poželio
da se rodila kao dječak. Učinio bih je jednim od najboljih vitezova u kršćanskom
svijetu.
Gregor nije sumnjao u to. Ali bilo mu je poprilično drago što je djevojka. Njegova
djevojka. Jer namjerava ponovno osvojiti njezino srce makar to bila zadnja stvar
koju će učiniti.
Mogao joj je vidjeti bijes na licu kad je stala ispred njih, ljutito ga prostrijelila
pogledom, okrenula se i stala na prste da oca poljubi u obraz.
- Zabavljaš li se, Caty? - Bruce upita. - Nisam bio ovdje da s tobom proslavim
pravi rođendan, ali nadam se da to danas mogu nadoknaditi.
- Savršeno je, oče, hvala ti. - Ponovno pogledom sijevne prema Gregoru za
svaki slučaj. Stavivši ruku na glavu, reče: - I hvala ti na kruni - predivna je.
Gregor upozoravajućim, letimičnim pogledom prostrijeli kralja da ne bi nešto
rekao.
Iznenađujuće, poslušao ga je. - Naložio sam gajdašu da večeras svira samo vesele
pjesme nakon gozbe. - Uz pokvaren pogled upućen Gregoru, doda: - Imam
posebnog gosta koji je upravo stigao i zatražio da tijekom obroka sjedi pokraj tebe.
Vjerujem da nikad nisi upoznala sina moje polusestre Isabel, sir Thomasa
Randolpha?
Gregor je morao pregristi jezik da ne opsuje, ali Bruce je sigurno vidio kako je
čvrsto stisnuo šake - sadističko se kopile nacerilo. Zaista je natjerao Gregora da
plati.
Cate odmahne glavom. - Naravno, čula sam za njega.
- To me ne iznenađuje - Bruce doda. - Postao je poprilično poznat po vještini
na ratištu. I izvan njega, također - omiljen je među damama na dvoru, zar ne,
MacGregore?
Gregor se osmjehne kroz zube kojima je škrgutao. - Vjerujem da sam čuo nešto
tako.

Dovraga, Randolph? On je veći lupež nego što će Gregor ikada biti. Gregor nije
razumio opčinjenost napuhanim kopiletom, čiji je viteški oklop bio toliko blistav
da si mogao očistiti proklete zube u odrazu, ali o ukusima se ne raspravlja.
Činjenica da mu je Cate u neku ruku rođakinja neće spriječiti mladog viteza da
besramno očijuka - i usput dovede Gregora do ludila.
Bit će to duga noć.
- Ako ti ne smeta, oče, voljela bih o nečemu razgovarati sa starim čuvarom.
Gregoru nije promaklo podbadanje na račun njegovih godina. Stisne usta. Kriste,
ima trideset jednu, a ne osamdeset jednu godinu. Drage bi joj volje pokazao koliko
je živahan kad bi mu to dopustila.
Kraljev osmijeh sugerirao je da u svemu tome uživa izrazito jako, proklet bio. -
Dobro, ali nemojte da potraje predugo. Eno Randolpha. Ne bih želio da čeka.
Sladak osmijeh koji je uputila ocu pretvorio se u led kad je pao na njega. - Ne
brini, treba mi samo nekoliko minuta.
Čim je Bruce otišao, prestala je gubiti vrijeme. - Neću to više trpjeti, Gregore. Ovo
mora prestati. Svi ti prijeteći pogledi bili su dovoljno loši, ali kako se usuđuješ
napasti sir Davida jer je plesao sa mnom!
Čvrsto stisne usta. - Nisam ga udario zbog plesa.
Stavi ruke na bokove čekajući.
On slegne ramenima. - Nije mi se svidjelo gdje je gledao.
Pustila je bijesan zvuk i izgledala točno kao da ga želi ubosti u prsa. Da se oko njih
nisu motali ljudi, pretpostavljao je da bi upravo to učinila.
- Jesi li lud? - Prosiktala je tihim glasom. Da, jest. Ali očito nije očekivala
odgovor. - Nemaš pravo - nastavi vatrenim pogledom. - Ja ću biti ta koja će se
pobuniti ako mi se ne sviđa kako me muškarac gleda, a ne ti. Ne treba mi
zaštitnik, čuvar, ni zlovoljni, pijani, neuredni, sjedokosi grubijan sa slomljenim
nosom koji se ponaša kao razmaženo derište kad ne dobije što želi. Što očekuješ
da ću učiniti, baciti ti se u naručje iz zahvalnosti što si rekao da me voliš?
Možda nije tražio zahvalnost, ali priznanje bi bilo lijepo. Nikad nikomu nije
izgovorio te riječi i boljelo je kad ih je zanemarila. Međutim shvativši da možda ne
bi cijenila toliko iskren odgovor, reče: - Možda ne, ali ne moraš toliko uživati
mučeći me.
Rumenilo koje joj se popelo u obraze sugeriralo je da je svjesna koliko ga je mučilo
njezino očijukanje. Ali podigne bradu i preko nosa ga otmjeno odmjeri. Kriste,
ima prirodan dar. To joj je sigurno u krvi.
- Zašto misliš da ono što radim ima ikakve veze s tobom?
- Zato što me voliš - jednostavno reče.
Cate je bila odana, i nepopustljiva, i iskrena. Kad bi nekomu dala srce, tako bi bilo
zauvijek. Duboko ju je povrijedio - nesavjesno - ali ne i nepopravljivo. Ona je
borac. On računa na to. Ima vjere u njih, iako ona više nema.
Otvori usta da mu proturječi, ali on je presječe. Želio ju je gurnuti u grofov solar
iza nje i poljubiti je, ali ostalo joj je još nekoliko dana. - Jedan mjesec, mila. Toliko
mogu izdržati. Uživaj u vremenu koje ti je ostalo.
Ona zbunjeno trepne kad je počeo odlaziti.
Okrene se nakon nekoliko koraka. - Možda si u pravu oko svega drugog, ali
nisam pijan. Tjednima nisam popio više od čaše vina ili razvodnjenog piva.
Drski prokletnik! Kako se usuđuje otići i ostaviti je da stoji tamo nakon što je
rekao nešto tako nečuveno! Cate je došla u napast da ga povuče natrag i kaže mu
svaki razlog zašto ga sigurno ne voli. Slomio joj je srce i, iako se trenutno nije
toliko osjećala kao da je slomljeno, neće mu dopustiti da je ponovno povrijedi.
Kako mu je mogla vjerovati? Samo zato što je rekao da je voli i iz petnih se žila
trudi ponašati kao nepokolebljiv obožavatelj koji želi samo nju, kako može biti
sigurna da će potrajati? Mjesec dana nije cijeli život.
Ali je početak.
Ušutkavši tihi glas u glavi, Cate se usredotoči na sve stvari koje ne voli kod njega.
Iskrivljeni nos, za početak. Bog zna da će prokletnika vjerojatno učiniti samo
zgodnijim - kao da je to ono što mu treba!
Odjurila je do podija te se pridružila ocu i sir Thomasu. Ali u mislima joj je još bio
razgovor s Gregorom. Što mu uopće znači taj jedan mjesec? Točno je nalik njemu
da namjerno bude nejasan kako bi postala znatiželjna. Što je i bila, proklet bio.
Međutim uspjela je s "rođakom" provesti sasvim lijepo vrijeme. Sir Thomas zaista
je pretjerano očijukao i bio je neporecivo zgodan s profinjenim crtama lica,
tamnom kosom i plavim očima. Da se nije zaklela da neće razmišljati o muškarcu
koji je nastavio s dužnošću zastrašujućeg psa čuvara, možda bi joj na pamet palo
da je Gregor vjerojatno izgledao tako kao mlađi.
Kad je uhvatila kako joj sir Thomasov pogled pada na poprsje tijekom jednog od
kola (uski steznik poprilično je zahtijevao pažnju), pustila ga je da se tamo zadrži
punih deset sekundi prije nego što ga je pitanjem vratila natrag na sebe. Bjelina
oko Gregorovih usta kad je krišom bacila pogled u njegovu smjeru pokazala se
iznenađujuće zadovoljavajućom s obzirom na njegov neobičan komentar o
"jednom
• A*

mjesecu .
Smiješila se kad joj se pogled opet susreo s partnerovim.
- Uživaš li? - sir Thomas upita sa zločestom iskrom u dubokim, plavim očima.
- Neizmjerno - reče slabo, prikrivši nasladu.
On se nasmije. - Mislim da se tvoj bivši čuvar baš i ne zabavlja. Zašto imam osjećaj
da moram paziti kad poslije budem odlazio odavde? Da pogodim - sinoć si
plesala s Lindsayem?
Cate se u trenutku uozbilji. Zagrize usnu i zabrinuto ga pogleda. - Žao mi je...
Nisam razmišljala. Bojim se da si vjerojatno u pravu.
- Samo sam se šalio. Ako MacGregor želi borbu, dobit će je. Usto dugujem mu.
On i njegovi prijatelji zagorčali su mi život kad sam se prije nekoliko godina
ponovno pridružio ujaku. - Sjaj u njegovim očima postao je nepogrešivo
pokvaren. - Što kažeš da ga malo mučimo?
Cate je razmišljala jednu minutu - dobro, više dvije sekunde - i nacerila mu se. -
Neće ti smetati?
- Draga rođakinjo, bit će mi užitak. Gledati ga kako se grči od ljubomore
vrijedno je dvaju razbijenih oka.
Nasreću, nije došlo do toga. Što god da je njezin otac prije rekao Gregoru očito je
upalilo. I imala je svoj mjesec - što god to značilo.
Imajući svoje sumnje, idući je dan ulovila oca u grofovu solaru ne bi li doznala.
Raspustio je golemog otočkog poglavara koji se očito nikad nije micao od njega,
Tora MacLeoda, i šačicu drugih muškaraca s kojima je upravo završio sastanak.
Nekoliko je puta čula da ga otac oslovljava s Poglavar, zbog čega je posumnjala da
je on vođa fantoma. Zasigurno je dovoljno velik i zastrašujuć. Blago rečeno,
izgledao je divlje.
Naslonivši se u stolici iza stola, otac ju je promatrao kako je nekoliko puta
nervozno prehodala prostoriju i čekao da počne.
Stane i okrene se prema njemu. - Bio si bijesan na Gregora nakon što sam
prostrijeljena. Na što je pristao da bi mu oprostio?
On podigne obrvu na poznat način. - Zašto misliš da sam mu oprostio?
Ona zagrize usnu. - Nisi li?
- Ovisi. - Izraz mu se smekša. - Jesi li ti?
Cate napuči usta. - Naravno da nisam - zašto bih? - Shvativši da joj otac ne zna
detalje i ne želeći ulaziti u njih, doda: - Jesi li ga natjerao da pristane kloniti me se
mjesec dana.
Usta mu se nestašno iskrive. - Ne baš.
Ona ga pogleda ispod oka. - Kako to misliš "ne baš"?
- Nisam ga ni na što prisilio; bila je to njegova ideja.
Namršti se. - Njegova ideja?
- Da, mislio je da zaslužuješ malo vremena kao moja kći. - Glas mu se raznježi.
- Želio je da se osjećaš posebno. Da imaš sve one stvari koje bi ti pripadale da se
nismo razdvojili.
Cate razrogači oči. Od svih stvari koje je očekivala da će reći, nijedna nije bila ta.
Šokirano je zateturala na iznenadno nestabilnim nogama. Pronašavši klupu iza
sebe, sjedne. - Jest? Onda je ovo sve... ?
- Njegova ideja. Sramim se priznati da se ja toga nisam sjetio. Bio je u pravu,
Caty - zaslužila si da te se smatra princezom.
Oboje su znali da vanbračna kći nije princeza, ali razumjela je što misli. Ono što
nije mogla vjerovati jest to da je Gregor učinio nešto tako slatko... tako pažljivo...
tako brižno.
- Kruna?
- Dao ju je napraviti posebno za tebe u Obanu.
Cate nije znala što da kaže.
- Stalo mu je do tebe, Caty.
Nije mu mogla proturječiti. Ali je li to dovoljno? Može li mu oprostiti.
- Što će se dogoditi nakon mjesec dana?
- Dao sam mu dopuštenje da ti priđe - to je sve. I to samo ako ti pristaneš.
Cate osjeti kako je steže u prsima kad joj je led oko srca počeo pucati, a tračak
ljubavi koji je nekad osjetila prema Gregoru uvukao se unutra. - Kad će proći
mjesec dana?
- U srijedu.
Dva dana. Očajnički podigne pogled prema ocu. - Što da učinim?
Raznježeno ju je promatrao. - Što želiš učiniti?

Vjerovati mu. Nije izgovorila riječi naglas, ali otac ih je zasigurno pročitao na
njezinu licu.
- Mislim da već znaš što želiš učiniti. Ne mogu reći da mi nije drago. Nadam se da
to znači da ću dobiti svojeg strijelca natrag.
Namršti se. - Kako to misliš?
Frustracija mu preplavi plemenite crte lica. - Moj najbolji strijelac tvrdi da se više
ne želi boriti.
DVADESET SEDAM

N akon što je gurnut do samog ruba samokontrole noć prije, nije bilo
iznenađujuće što se Gregor našao na vježbalištu rano idućeg jutra. Želio je nekoga
ubiti i trebao mu je ispušni ventil. Ne, ne samo nekoga - već prokleto kopile koje je
sinoć očima i rukama proždiralo Cate. Samo sjećanje na to kako joj je Randolph
prislonio dlan na donji dio leđa, a zatim ga spustio jedan vrlo neprimjeren
centimetar zapalilo je svaki mišić u Gregorovu tijelu.
Proškrguće zubima, zamahne mačem i pusti ga da udari metu sa svom
frustracijom i bijesom koji su ključali u njemu.
Imao je sreće što mu je partner najbolji mačevalac u Škotskoj i ne zna što znači
riječ "vježba". MacLeod je uvijek davao sve od sebe i borio se bez zadrške.
MacLeod blokira udarac uz malo truda. Poglavar Čuvara Visočja povuče se kako
bi se odmorio, teško dišući. - Kriste, Strijelo, nastavi ovako mahati mačem i možda
ćemo imati novo mjesto za tebe, s lukom ili bez njega. - Polako ga odmjeri. -
Pretpostavljam da ne moram pitati što ti se dogodilo. Vidio sam ti Randolpha s
djevojkom sinoć.
MacLeodov pogled iznenada skrene s njega. Gregor se okrene u trenutku kad je
Cate stala pokraj njega.
- Ja mu nisam djevojka - reče MacLeodu kroz stisnute zube. Gregoru je bilo toliko
drago što je vidi i upijao je svaki njezin slatki centimetar da mu nije ni smetalo kad
ga je mrko pogledala. - Zašto ne vježbaš s lukom? I što to moj otac priča o tome da
se nećeš vratiti u, uh... - Nesigurno se osvrnula na okupljene muškarce. - ...vojsku?
Nažalost, njegovo mjesto u "vojsci" više baš i nije tajna. Gregor uzdahne, skine
kacigu i prstima prođe kroz kosu natopljenu znojem. Proklet bio Bruce jer ju je
upleo u ovo! - Možemo li o tome razgovarati poslije, Cate?
- Ne znam, Uglađeni - MacSorley se ubaci s mjesta gdje se naslanjao na zid
oružarnice, odakle je promatrao mačevanje. - I mene poprilično zanima što imaš
reći o tome. - Osvrne se prema ostalim članovima Čuvara okupljenima tamo:
Sutherlandu, MacKay u, MacRuairiu i Campbellu. - Sve nas zanima.
S razlogom se osjećajući stjeranim u kut, Gregor bi mu možda ljutito odbrusio, ali
Cate mu je neočekivano priskočila u pomoć. Okrene se prema MacSorleyu. - Znaš,
mislim da ćeš mu morati smisliti novi nadimak. Trenutno baš i ne izgleda vrlo
uglađeno. Izgleda poprilično neuredno.

Kakva pomoć. Gregor zaustavi uzdah.

MacSorley se naceri. - Ah, možda si u pravu s tim, djevojko. Morat ću nešto
smisliti. Ali ne brini se za to njegovo lijepo lice - zacijelit će bez problema. Je li ti
ikad rekao da je kao dijete umočen u rijeku Styx?
Gregor promrmlja ne tako tiho idi k vragu ispod daha, a Cate prasne u smijeh.
- Kao Ahilej sa strijelom? Kako primjereno! Je li i njega majka držala za petu?
Odgovorio je MacRuairi odmahujući glavom. - Nismo mislili da ima ijedno
ranjivo mjesto. Ali ispostavilo se da ima.
Cate je proučavala lica muškaraca oko njih, čekajući objašnjenje.
Napokon, Gregor ispusti ogorčeni uzdah. - Ti, Cate. Misli na tebe.
Pogledi im se sretnu te ga prvi put nakon dugo vremena nije gledala s mržnjom i
bijesom. Širom otvori oči. - Oh.
1\ // 1 // •P• < •V V" •• V•
- Da, oh - on ponovi. Svjestan previše očiju na njima, povuče je za sobom. -
Dođi, možemo razgovarati u oružarnici - gdje nas nitko neće prekidati.
- Ah, dovraga, nadao sam se revanšu - MacSorley reče. - Bit ću spreman idući
put, djevojko. Iako možda ne želiš nositi tako lijepu haljinu. Ovaj put neću se
jedini zaprljati.
Cate se smijala dok ju je odvlačio. - Zabavan je - reče. - Vidim zašto ti je toliko
drag.
- Sokol je magarac - zagunđa. - Čekaj dok smisli nadimak za tebe.
Osmijeh koji joj je obasjao lice ubo ga je s čežnjom toliko intenzivnom da mu je
ponestalo daha. Kako je mogao biti takav idiot? Kako je mogao odbaciti
najvažniju stvar koja mu se ikad dogodila? Ona mu je sve. Trebao je vjerovati
vlastitim osjećajima. Predati joj se srcem i dušom.
- Misliš li da hoće? - Nije mogla sakriti uzbuđenje. - Što misliš, kako će me
zvati?
- Ne želim ni pogađati. Ali možeš biti sigurna da će biti urnebesno svima osim
tebi, ili, vjerojatnije, meni.
Prije nego što su ušli u oružarnicu, djelomično je oprao lice i ruke od blata u kanti
svježe vode iz bunara.
Ušavši u oružarnicu, mogao je vidjeti da kroz drvene grede dopire dovoljno
svjetla, pa je zatvorio vrata iza njih. Očistivši drveni sanduk koji se koristio za
dokučivanje oružja spremljena više na zidovima, pokaže joj da sjedne, ali ona
odmahne glavom. - Više bih voljela stajati.
On bi više volio da stoji nekoliko metara od njega jer u zatvorenom prostoru, sa
samo nekoliko koraka između njih, bilo mu je vrlo teško mirno držati ruke sa
strane. Prošlo je toliko dugo otkad ju je dodirnuo - zaista dodirnuo - da je čeznuo
želeći joj ponovno osjetiti meku kožu pod vrhovima prstiju. A ako pomisao na to
nije bila dovoljna da ispita granice njegove samokontrole, trenutak poslije suptilni
miris cvijeća zagolicao mu je osjetila. Stavila je lavandu u vodu kojom je prala
kosu i mogao je razmišljati samo o tome kako bi joj otkopčao dvije kopče
smještene ispod vela i zario nos u svilenu mekoću.
Ali tu je privilegiju izgubio. Morat će je ponovno zaraditi - ako mu dopusti.
Zakoračivši unatrag, pročisti grlo. - Što si željela, Cate?
Nesvjesna koliko krhko upravlja sobom, počne mu prilaziti dok nije stajala samo
nekoliko centimetara od njega. Kriste, morao je samo nagnuti glavu i usne bi joj
bile pod njegovima. Mišići mu se napnu. Nalet topline kolao mu je venama, ali
ruke je držao stisnute uz bokove i trudio se ne misliti o tome koliko je žarko želi
poljubiti.
Možda je bila više svjesna onoga što mu radi nego što je shvaćao. Glas joj je bio
blago promukao. - Što nije u redu, Gregore? Zašto više ne koristiš luk? Zašto
razmišljaš o odustajanju?
Stisne čeljust. Nije odustajao; samo se promijenilo ono što želi. Više ne osjeća
potrebu da se dokazuje. Više nema poriv da bude najbolji i ništa drugo. Više ne
želi izbjegavati druge dužnosti.
- To je zbog mene, zar ne? - upita. - Znam da me nisi namjeravao prostrijeliti.
Bila je to nesreća.
On proškrguće zubima boreći se protiv velikog grumena emocija u grlu. Kad je
pustio tu strijelu, prvi je put zaista shvatio što radi. - Mogao sam te ubiti.
- Ali nisi. I čak i da jesi, ne bi bio kriv. Nisi mogao predvidjeti što ću učiniti.
Zapravo, mislim da si mi mnogo puta rekao da ne radim ono što sam napravila.
Suosjećanje u njezinim očima razoružalo ga je. Morao joj je reći istinu - bez obzira
na to koliko je sramotna. - Ne razumiješ. Da nisi učinila to što jesi, kralj bi možda
bio mrtav. - Stisne usta. - Promašio sam, Cate. Strijela je letjela prenisko. Ne bi
ubila Fitzwarrena.
Iznenađena sumnja na njezinu licu samo je pogoršala situaciju. - Ne možeš to
znati. A čak i da je istina, pretpostavljam da si bio neuobičajeno ometen.
Stisne čeljust u tišini. U pravu je. Bio je ometen - njome - ali to nije isprika. - To nije
prvi put. To je jedan od razloga zašto sam poslan kući. - Ispričao joj je kako je
oklijevao u Berwicku i male greške koje su dovele do toga. Prvi je put izrazio svoj
strah. - Vještina mi opada.
- Tvoja je vještina izuzetna. Ali nisi savršen. I što onda? Ti si jedini koji to
očekuje, a ne moraš biti. Čak si i s nekoliko nesavršenih pogodaka najbolji strijelac
u Visočju. Što je s pogotkom s ljestvi? Kako mi je otac rekao, spasio si napad od
otkrivanja.
- Imao sam sreće.
Pogledala ga je kao da zna da to nije istina. - Sreća ili ne, nitko drugi ne bi to uspio
pogoditi, Gregore. Nitko. Razmisli o tome.
Stisne čeljust. Zaista nije bilo bitno je li u pravu ili nije. - Ne razumiješ. Ja... -
Jednostavno je to izgovorio: - Kriste, gubim oštrinu. Više ne osjećam isti intenzitet.
Polako ga je odmjerila uzimajući njegove riječi u obzir, ali gledajući puno dalje od
njih. - Kako bi mogao? Sigurno si psihički iscrpljen. Boriš se za moga oca već... ?
- Više od sedam godina - nadopuni je.
- To je sedam godina funkcioniranja na najvišoj razini, u najekstremnijim
uvjetima uz neprestan pritisak? Bilo bi to teško svakom strijelcu, naročito zbog
vrste preciznosti koja vam je potrebna. Ne iznenađuje me što te to počelo
iscrpljivati; zapravo, iznenađuje me što si toliko izdržao. - Zastane nagnuvši glavu
i promatrajući ga.
- Vjeruješ li još uvijek u mog oca?
- Ni u koga ne vjerujem više. On je velik čovjek - i velik kralj.
Pogleda ga s puno više razumijevanja i suosjećanja nego što je zaslužio. Ali od
onoga što je učinila sljedeće gotovo je pao na koljena. Polako ispruži ruku i
prisloni mu dlan na čeljust. Požalio je zbog grube bradice koja joj je grebala meku
kožu, ali činilo se da joj ne smeta dok ju je milovala dlanom.
- Nećeš ga iznevjeriti, Gregore. Čak i ako više nikad ne pogodiš nijednu metu,
dokazao si se mnogo puta. - Napravi grimasu.
- Ne znaš koliko sam priča o tvojim podvizima - bila sam prisiljena slušati
proteklih nekoliko tjedana.
Šokirala ga je. - Bio je bijesan na mene.
- Da, to bi ti onda trebalo nešto govoriti. Njegova je vjera u tebe čvrsta kao i
tvoja u njega. - Osmjehne se. - Čak i nakon što si mu prostrijelio kći.
Zadržava li ga strah da će Bruce izgubiti vjeru u njega? Pretpostavljao je da bi to
mogao biti jedan dio toga. Fokus na to da bude najbolji - da se dokaže vlastitom
vještinom - toliko dugo bio je jedina važna stvar. Ali što će se dogoditi kad to
nestane? Možda se previše bori protiv toga da sazna.
To je Cate. Kljucala je ljusku da dođe do zrna. Činilo se da može uzeti nabacane,
zbunjujuće emocije u njemu i posložiti ih.
Još nije završila. - Pretpostavljam da to ima veze i s košaricom za milostinju oca
Rolanda i kamenjem na grobu tvoga oca koliko i s tvojim vještinama. Uzeti život -
bilo koji život - nije lako, čak i ako je zasluženo. Imao si pravo. - Volio bi da ju je
mogao poštedjeti te spoznaje. - Nemaš se zašto sramiti ako ne voliš uzimati živote;
to samo znači da je potrebno kad to napraviš. A ono što ti radiš je potrebno - znam
da ti to znaš. Samo se toga moraš sjetiti. Moj te otac treba, Gregore.
Uzme je za ruku i približi slatke prste ustima. Dio zategnutosti u prsima nestao je
kad je nije povukla, nego mu dopustila da joj prisloni usne na prste. - Ali ja
trebam tebe. Sve mi to ne znači ništa bez tebe. Toliko sam se dugo borio protiv
nečije slike onoga što jesam da sam iz vida izgubio čovjeka koji želim biti. Ti si me
podsjetila tko je on. Želim da možeš računati na mene, Cate. Želim da moj klan
može računati na mene. Daj mi svoje povjerenje, Cate, i kunem se da ću umrijeti
prije nego što ga ponovno iznevjerim.
Mogao joj je vidjeti neodlučnost u očima, kolebanje između čežnje i straha. Željela
mu je vjerovati, ali bojala se. Nije ju mogao kriviti. Stegne ga u prsima - zapeče -
znajući koliko ju je povrijedio.
Ali upravo je čežnja slomila posljednje niti kojima se obuzdavao. Nije mogao
gledati taj krhki tračak nade i ljubavi u njezinim očima - tu nježnost za koju se
bojao da se više nikad neće pojaviti - i ne odgovoriti.
Poljubio ju je. Bio je to poljubac kakav nije dao nijednoj ženi do tad. Bio je to
poljubac koji će uništiti svu neodlučnost i sav strah. Bio je to poljubac za osvajanje,
poljubac za nagovor i poljubac za uvjeravanje.
Bio je to poljubac koji nije ostavljao mjesta pobuni ili prepirki. Svakim nježnim
pokretom njegovih usta, svakim dugim potezom jezika, svakim uzdisajem i
dodirom njezina obraza palcem govorio joj je koliko je voli i koliko mu znači.
Mora vjerovati u to.
Tatum & *
Cateina su koljena počela klecati kad ju je poljubio. Sve je drugo također počelo
klecati s nježnim napadom njegovih usta i njegova jezika. Njezin se otpor otopio
pod toplinom njegove ljubavi.
Zaista je voli. Nisu je uvjerile samo riječi ili poljubac. Uvjerilo ju je sve što je činio.
Kako ju je pogledao kad je ušetala u prostoriju; kako se prisilio da je se kloni
mjesec dana dok je ona uživala u blagodatima koje su mogle biti njezine po
rođenju da se nije uplela tragedija; uvjerio ju je njegov oronuli izgled i taj smiješni,
slomljeni nos.
Odjednom se povuče prisjetivši se svega što je rekao. - Kako misliš da želiš da tvoj
klan može računati na tebe?
- Možda nisam rođen da budem grof, ali jesam i vrijeme je da se počnem tako
ponašati. John me zamijenio u Gallowayu. Nema razloga da to ne može ponovno
učiniti.
Cate je bilo drago zbog Johna znajući koliko se želio vratiti u borbu. - Ali ne cijelo
vrijeme, Gregore. Trebaju te.
Ništa nije rekao.
- Zar više ne želiš biti fantom? - upita.
- Naravno, ali imam odgovornost.
Znala je da je to samo dio onoga što ga muči. Još ga nije u potpunosti uvjerila da
mu nije ništa što odmor i spoznaja da ne mora biti savršen ne mogu izliječiti, ali
hoće. Ima mnogo mana i drage će ga volje podsjetiti na njih kad god to bude
trebao. - Da, ali ne misliš li da postoji način da radiš oboje? Možda možemo
smisliti neki kompromis?
Gledao ju je u oči. - "Mi"? - Stražnjom joj stranom prsta pomiluje obraz. - Znači li
to da ćeš mi pružiti još jednu priliku?
Ona podigne obrvu. - Vjerujem da imam još dva dana do kraja obećanog mjeseca.
Mrzila bih ih izgubiti kad me sir Thomas pitao...
Nije uspjela završiti. Prekinuo ju je vrlo neugodnom psovkom vezanom uz rođaka
i privio uza se. Osjećaj njezina tijela pritisnuta uz njegovo u isto je vrijeme bio i
poznat i nov te je, kao i uvijek, uzdahnula od šoka.
Kad ju je poljubio ovaj put, poljubio ju je žestoko. Posesivno. I vrlo, vrlo temeljito.
Nije ostavio mjesta sumnji u ono što joj točno želi učiniti i u sva zadovoljstva koja
je čekaju u bračnoj postelji.
Kad ju je pustio dosta vremena poslije, oboje su duboko disali i bili samo trenutak
udaljeni od preživljavanja tih užitaka na zidu oružarnice.
- Jesam li rekao mjesec? - reče promuklo. - Mislio sam dvadeset devet dana.
Još jedna noć kao prošla i St. Hildu ću morati zvati novim domom.
Cate se nasmije. - Je li ti time zaprijetio moj otac? Pitala sam se. - Lice joj poprimi
ozbiljan izraz. - Ali hvala ti, Gregore. Dvadeset devet dana ili mjesec, to što si
učinio... - Podigne pogled prema njemu. - Ne znaš koliko mi to znači.
Makne joj pramen kose koji joj se zapetljao u trepavice od poljupca iza uha. -
Mislim da znam. Ti si posebna, Cate, i zaslužuješ puno više od mjeseca. Da ti
barem mogu dati sve što nisi imala.
- Mislim da si dobro počeo.
Na trenutak se zabrinuo. - Jesi li sigurna, Cate? Bog zna da je sebično da od tebe
tražim da mi pružiš još jednu priliku nakon svega što si prošla. Gotovo sam
poludio kad sam otkrio da si oteta. Mogli bi to pokušati ponovno - iskoristiti te da
dođu do mene i ostalih. Kunem se da ću učiniti sve što mogu kako bih te zaštitio,
ali život sa mnom nije bez rizika.
- Ja sam kći Roberta Brucea, Gregore. U opasnosti sam s tobom ili bez tebe, a
više mi se sviđaju izgledi s tobom. - Osmjehne se. - Kad se ne mogu sama braniti,
ni na koga ne mogu više računati.
Mogla je vidjeti da mu njezine riječi nešto znače.
- Dokazala si se onime što si učinila da spasiš kralja. Ponosim se tobom, Cate.
Ona se razveseli i raširi usta u širok osmijeh. Njegova pohvala značila joj je više
nego što može pojmiti. - I ja sam ponosna na sebe. Čini se da je sva zemlja koju
sam jela zbog tebe onog dana ipak vrijedila.
On prasne u smijeh, a zatim je zagonetno pogleda. - Rekao sam ti da želim da naša
djeca mogu računati na mene. Ne zanima li te što sam time mislio?
Preokrene očima. - Pretpostavljam da opet očekuješ sve one sinove.
Naceri joj se. - Ne baš. Bojim se da sam mislio na nešto žurnije od toga.
Trebao joj je trenutak da shvati što misli. Krv joj nestane s lica. Bez riječi je zurila u
njega, ne želeći izgovoriti riječi koje bi joj mogle slomiti nadu.
- Čekaju te - nas - u Roru, ljubavi.
Doveo je djecu natrag. - Ali kako? Što je s njihovim rođacima?
- Bit će dio njihovih života ako žele, ali uvjerio sam ih da pripadaju uz nas. Ti
si im dala dom, Cate.
Nije mogla vjerovati. Eddie... Maddy... - Svi? Čak i Pip?
Kimne glavom. - Mislim da s mojim nosom sad čak i izgledamo poput oca i sina.
Što ti misliš?
Ona zaskviči i zajeca te mu se ponovno baci u naručje dopustivši mu da je samo
drži. Osjećaj tih snažnih ruku oko nje nije bio nalik ničemu drugom. Nije shvatila
da plače dok nije podigla pogled, a on joj je obrisao suze s očiju.
- Što nije u redu? - upita.
Odmahne glavom. - Ništa. Samo sam toliko sretna da ne znam što bih rekla.
- Reci da ćeš se udati za mene. Reci da ćeš mi biti žena. Reci da ćeš biti majka
mojoj djeci - čak i onoj za koju nisam odmah znao. Reci da ćeš stajati uz mene
tijekom dana i spavati uz mene tijekom noći. Reci da ćeš ostarjeti sa mnom. Reci
da me voliš koliko i ja tebe.
- Volim te. I da, da, udat ću se za tebe. - Zastane i zubima zagrize donju usnu.
- Iako sam se veselila mjesecu ili dva zavođenja.
Kad se osmjehnuo, taj dugi, spori osmijeh koji mu je iskrivio senzualna usta i
zapalio svaku kap zelene boje u očima, najzgodniji muškarac u Škotskoj nikad nije
izgledao tako blistavo. Ali zbog onoga se drugog sjaja u njegovim očima - onog
koji je obećavao drugu vrstu blistanja - naježila od iščekivanja. - To ovisi o vrsti
zavođenja koja ti je na pameti.
Povuče se. - Vrlo pristojnoj, naravno, pod budnim okom moga oca.
On zastenje. - Kriste, toga sam se bojao.
Podigne obrvu. - Razumijem li ja to dobro, da ne uživaš u celibatu?
- Ne kad sam uz tebe. Trenutno ne uživam uopće. Nakon mjesec - ili dva - ovoga,
neće biti lijepo.
Potapša ga po obrazu. - Jadni Gregor. Mislim da ćeš preživjeti.
Uhvati je za ruku svojom puno većom i prinese je ustima toplo joj poljubivši prste.
- Hoću, ali neće biti lako.
Izgledao je iskrivljeno poput njegova nosa. Ona ga obgrli rukama i stane na prste
da bi ga poljubila u nezadovoljna usta. - Ne brini; mislim da bismo mogli pronaći
nekoliko ostava u Dunstaffnageu.
Sjena mu padne na lice. - Nisam se ispričao zbog onoga što sam rekao, Cate.
Nikad nisam trebao reći kako ću te uzeti uza zid. Nisam to mislio.
Zaustavi ga stavivši mu prste na usta. - Znam. I poslije ću ti dopustiti da se
ispričavaš do mile volje, ali sad se bolje požuri ako ne želiš da netko dođe i uhvati
nas.
Oči mu zaiskre poput zelenih plamenova čim je shvatio što misli. Bilo je jasno po
brzini kojom joj je počeo skidati odjeću da neće čekati da se predomisli.
Kad su se oboje skinuli, zahvalno je spustio pogled i tiho zazviždao. - Dovraga,
mila, ako to znači da te mogu brže natjerati u brak, nije me briga tko će ući.
Možda bi trebala zvati Johna?
Za to mu je podmetnula nogu iza njegove i gurnula ga na tlo. Ali kad je pala na
njega, činilo se kako mu baš i ne smeta.
On je lupež. Ali njezin lupež. I kad je vodio ljubav s njom tog dana i svakog dana
poslije, nije joj dopustio da to zaboravi.
EPILOG

Dunlyon, Roro, Pertshire, Skotsko visočje, kasno Ijeto 1324.

V au, vau, vau, vau... mu!

Mahnito lajanje pod nogama nasmijavalo je Cate - unatoč trenutnu položaju s
leđima uz vrata i nogama omotanim oko muževa struka.
Gregor iscrpljeno nasloni čelo na njezino i opsuje. - Prokleti pas. Dodaj bolje kvake
na popis stvari za novi toranj.
Počeli su graditi kameni dvorac nekoliko godina nakon što se Gregor trajno vratio
u Roro na kraju rata - ili uglavnom trajno jer joj je otac još uvijek koristio svoje
"fantome" za "osjetljive" situacije - i uskoro će biti gotov. Cate je uvjerila Gregora
da ponovno uzme luk u ruke i nastavi se boriti za krunu njezina oca, ali na manje
zadataka. Većinu vremena provodio je u Roru s njom, ali kad god ga je kralj
trebao, bio je spreman.
Rukama je još uvijek držeći za stražnjicu, polako je spusti dolje. Cate je trebao
trenutak da čvrsto stane na noge jer su joj udovi još uvijek bili slabi od siline
svršavanja. Čak i nakon gotovo dvanaest godina braka i rađanja pet sinova -
proklet bio! - koje su dodali petero "nahočadi" s kojima su činili njihovo veliko
krdo, Gregoru nikad nije dosadilo iznenaditi je u ostavama.
Nije da se žali. S četrdeset tri godine oduzimao joj je dah još više nego s trideset
jednom. Bila je u pravu. Iskrivljen nos samo mu je pridodao izgledu - kao i grube
crte lica nastale od vremena i borbe.
Možda postoje drugi pretendenti na titulu, uključujući i one bliske, ali on će za nju
uvijek biti najzgodniji muškarac u Škotskoj.
Ona odmahne glavom, namještajući haljinu i kosu koje je jedva poremetio.
Dvanaest godina vježbe - da ne spominje nekoliko nevinih dječjih pitanja o tome
zašto su mamini obrazi rumeni i kosa razbarušena svaki put kad odlazi u ostavu -
nešto ih je naučilo.
340 Knjige.Club
Odmahne glavom. - Mislim da ćeš i ovako teško moći objasniti sve te dodatne
ostave. - Prasne u smijeh. - Usto Berry je ovaj put barem čekao da završiš. Jadnik
je samo ljubomoran. Ne voli kad mu ne pridaješ pažnju.
Gregor psa prostrijeli pogledom. - On je dosadnjaković, eto što je.
Cate se sagne i počeše malog terijera po glavi. - Ne slušaj ga, Berry - voli te.
Berry je ime koje je Pip dao sićušnom štenetu prije dosta godina kad je od Sokola
čuo o propalom napadu na dvorac Berwick. Budući da su dijelili isti smisao za
humor, nije iznenađujuće da su se Pip i pomorac brzo sprijateljili. Na Gregorovu
žalost tijekom svih ovih godina. Štoviše, Pip je smislio njezino ime - Drobilica - jer
je upravo to činila ženskim srcima i muškim ponosima (uglavnom Sokolovu
nakon što je ponovno završio na stražnjici tijekom revanša).
Gregor se zločesto naceri. - Dobro je da je prokleta zvijer čekala. Treba mi još
jedan sin.
Cate nije bila toliko zahrđala da ga ne može baciti na stražnjicu ako je potrebno pa
se mudro pomaknuo van njezina dosega. Ovih dana ne provodi toliko vremena
na vježbalištu, ali kad je djevojke budu trebale, bit će tamo za njih. Iako joj je samo
četrnaest, Maddy se može braniti ako je potrebno. Lijepa mlada djevojka možda
izvana izgleda kao porculanska lutka, ali žilava je. Mora biti sa svim tim
muškarcima oko sebe.
- Nemoj se ni šaliti - tek sam prestala dojiti tvojeg posljednjeg sina. Kunem se,
Gregore, ako mi ne daš kćer, stavit ću nam lokot na vrata! Maddy i ja davno
bismo se odselile da nema Beth i Jeannie. - Dvije djevojčice - sestre - došle su
živjeti s njima prije dvije godine nakon što su im oba roditelja umrla od groznice. -
Život sa svim tim dečkima nalikuje životu s hrpom glasnih svinja. Kako to da se
svaki od njih rodio nesposoban da pokupi odjeću s poda?
Slegnuo je ramenima ne trudeći se sakriti koliko ga to zabavlja.
- Život je beskrajan misterij.
- Beskrajan misterij vra... - Zaustavi se prije nego što joj je riječ izletjela iz usta.
- Ako budem bolesna cijelim putem do Sconea, ti ćeš biti kriv!
Uozbilji se. - Ah, dovraga, Cate. Nisam mislio na to. Da barem ne patiš toliko
svaki put.
Nije ga željela uzrujati. - Šalila sam se. Nije tako loše. Traje samo nekoliko mjeseci.
Usto na kraju se isplati. - Suze joj navru na oči kad ju je obuzelo sjećanje na majku.
Nije se činilo poštenim što se njezina majka toliko dugo mučila dobiti još jedno
dijete, a Gregor ju je samo morao pogledati i Cate bi već držala glavu u lavoru. Ali
znala je koliko bi joj majka bila sretna jer je okružena s toliko ljubavi.
Imala je veću obitelj nego što je ikad sanjala, uključujući novog, dugo očekivanog
polubrata koji je razlog njihova putovanja. Nakon deset godina kao neosporni
kralj Škotske i oslobađanja njegove kraljice iz zatočeništva, Robert Bruce napokon
je dobio zakonita sina. David je stigao u ožujku te su kralj i kraljica planirali slavlje
koje nije nalikovalo nijednom koje se održalo u Škotskoj posljednjih godina.
Zemlja - i prijestolje s Davidovim rođenjem - bila je jača nego nakon smrti kralja
Aleksandra III.
Vodili su cijelu obitelj, čak i Johna koji je još bio beba. Prvi put nakon mnogo
godina svi će biti zajedno. Kao i Pip prije njega,
Ruadh (odustala je s tom borbom oko Eddiea godinama prije) štićenik je Arthura
Campbella, a Pip je vitez u vojsci njezina oca već gotovo pet godina. Tko bi
povjerovao da bi mršavi, smiješni mangup mogao odrasti i parirati ocu u dobru
izgledu? Trideset centimetara visine, nekoliko kilograma mišića i lice koje se
prilagodilo nosu učinili su Pipa srcolomcem. Nije odmoglo to što je jedan od
najboljih jahača u Škotskoj i što je vrlo vješt u bacanju koplja zahvaljujući očuhu.
Također je imao zločest smisao za humor - za što je Gregor krivio Sokola. Jedna
od najdražih stvari bila mu je upoznati majku s mladim ženama koje ga nisu
mogle ostaviti na miru. Cate je morala priznati da je bilo zabavno promatrati im
lica dok bi ih gledale naizmjence, pokušavajući ne pokazati šok. Budući da je Pip
odrastao, izgledali su kao da je razlika u godinama između njih još manja od
stvarnih šest.
Gregor je zacijelo znao o čemu razmišlja. Nježno je pogleda maknuvši joj pramen
kose s čela. - Siguran sam da i oni jedva čekaju da vide tebe.
- Ne mogu dočekati. Bit će lijepo ponovno vidjeti sve fantome i njihove
obitelji. Mislim da se Arthurovoj i Anninoj najstarijoj kćeri sviđa Pip. Nije da on to
ne primjećuje.
Gregor se namršti. - Djevojci je tek...
- Petnaest, a njemu dvadeset sedam. - Ona podigne obrvu izazivajući ga da
progovori. - Zvuči li ti poznato?
On se nasmije, odmahne glavom i povuče je u naručje. - Neće se lako predati.
- Nikad se ne predaju lako.
Ali kad to učine, predaju se zauvijek. Cate bi trebala znati.

SVRŠETAK
Tatum &

AUTORIČINA BILJEŠKA

Lik Gregora MacGregora je izmišljen. Željela sam da se temelji na stvarnoj osobi,

međutim naposljetku su me pobijedili nedostatak izvornog materijala te
nedosljednost i rupe u obiteljskim stablima i povijestima klanova tog vremena.
Prvi priznati poglavar klana Gregor je "Gregor of the Golden Bridles", 12 koji se
pojavljuje sredinom četrnaestog stoljeća. Međutim čini se da postoje "MacGregori"
(moguće da su se tad zvali MacAlpini) u tri tradicionalna "MacGregorova Glena",
Gelnstrae, Glenorchy i Glenlochy, u trinaestom stoljeću, a postoji i zapis o Johnu
od Glenurchya (Glenorchya) koji se borio na domoljubnoj strani s Wallaceom i
grofom od Lorna kod Dunbara 1296. John od Glenurchya zatočen je nakon
katastrofalnog škotskog poraza, naređeno mu je da se bori na strani kralja
Edwarda u Francuskoj, gdje je umro ostavivši iza sebe samo mladu nasljednicu
Margaret (Mariota).
Tu zapis postaje vrlo zbunjujuć. Margaret, koja je morala biti rođena prije
1296./1297., navodno je postala štićenica Neila Campbella (jednog od Bruceovih
najodanijih pristaša i brata Arthura "Rendžera") i naposljetku se (opet navodno)
udala za Neilova sina s Mary Bruce (kraljevom sestrom), Iaina/Johna Campbella,
koji je s brakom dobio zemlju u Glenorchyu i moguće posjed Loch Awe - drugim
riječima, zemlju MacGregora. (Drugi izvori navode da je posjed dan sir Neilu, a
zatim proslijeđen njegovu prvorođenom sinu [od strane Crawfordove žene], sir
Colinu). To će biti prvi put da su Campbelli položili pravo na zemlju MacGregora,
što će u kasnijim stoljećima započeti strašnu zavadu i služiti kao tema moje
trilogije Campbell.
Neil Campbell i Mary Bruce nisu se vjenčali dok nije puštena iz zatočeništva (ona
je bila jedna od žena koje je kralj Edward objesio u kavezima), što znači da se John
nije mogao roditi do otprilike 1314. Tog Johna Campbella kralj je imenovao
grofom od Athola nakon dezertiranja Davida Strathbogiea (Maryina sina u knjizi
Novak) i u većini je izvora oženjen Joan Menteith (bez spomena Margaret). Ako je
12 Engl, golden bridles - zlatne uzde.
344 Knjige.Club
John bio oženjen Margaret prije Joan dok je bio vrlo mlad, zacijelo je umrla prije
nego što je oženio Joan. John Campbell poginuo je u Bitci kod Halidona 1333. bez
nasljednika s ijednom ženom i čini se da je u tom trenutku zemlja vraćena
MacGregorima. Još je jedan John MacGregor od Glenorchya 1390. zabilježen kao
vlasnik imovine u trenutku svoje smrti.
Što su onda MacGregori radili između smrdi Johna od Glenurchya oko 1297. i
pojave Gregora of the Golden Bridles sredinom četrnaestog stoljeća?
Kratak odgovor jest da je teško reći. Povijesti klanova, povijesni izvori i genealoški
izvori govore svašta.
Nekoliko izvora sugerira da MacGregori nisu bili sretni što je Campbell položio
pravo na njihovu zemlju pomoću nasljednice Margaret i izabrao nećaka Johna od
Glenurchya po imenu Gregor za poglavara. U tom su trenutku MacGregori držali
doline "pod pravom mača", ali su naposljetku odgurani sa svoje zemlje dok nisu
ostali ograničeni poglavito na prostor Glenstraea.
Ipak, drugi izvori, uključujući velikog romanopisca povijesne fikcije Nigela
Trantera, tvrde da je postojao poglavar pod imenom Malcolm u Bruceovo vrijeme,
koji je kralju priskočio u pomoć na bijelom pastuhu dok je bježao ih kraljevstva
1306., borio se kod Bunnockburna noseći relikvije Sv. Fillana te je ozbiljno ranjen
1318. u bitci u Irskoj gdje je Edward Bruce poginuo. Vjerojatno je bio otac Gregora
of the Golden Bridles. Taj Malcolm "the lame lord" 13 navodno je umro u
poodmakloj dobi 1364. godine.
Tu postoji nekoliko velikih problema. Uz povijesti klanova, dokaz o tim
MacGregorima jest spomen Malcolma i Patricka od Glendocharta u dokumentu
Ragman Rolls iz 1296. (ime koje se zapravo pojavljuje jest "Malcolum de
Glendeghrad"). Škotski povjesničar s početka devetnaestog stoljeća, Donald
Gregory, vjerovao je da su oni bili MacGregori - očito su se i brojni kasniji
povjesničari pridružili tom mišljenju - ali povjesničar stručan za to razdoblje s
čijim se izvorima savjetujem jest Barrows, a on tvrdi da su bili MacNabovi.
Postoje dva pitanja na koja ne mogu odgovoriti. Čak i pod pretpostavkom da je taj
heroj Malcolm bio MacGregor, kako je povezan s Johnom od Glenurchya
(poglavarom koji je zatočen kod Dunbara, a poslije je umro u Francuskoj)? Je li
obitelj Glendochart drugi ogranak ili je Malcolm bio sin ili brat Johna od
Glenurchya, kao što neki tvrde? Vrlo je mala šansa da mu je bio sin s obzirom na
to da je Margaret bila nasljednica, pa brat ima više smisla.
Najteže pitanje i razlog zašto mi nema smisla da je "Malcolm MacGregor" mogao
biti tako usko povezan s Bruceom jest, ako je bio, zašto MacGregori nisu
nagrađeni za njegovu potporu i odanost kao svi drugi? Jasno je da su MacGregori
(kao i grofovi od Lorna i MacNabovi s kojima su povezivani) izgubili zemlju i
položaj nakon Ratova za nezavisnost, pri čemu je Glenorchy pripao Campbellima,
barem na neko vrijeme, a Glendonchart Menzieima. Zaista frustrirajuća stvar jest
ta da mnogo povjesničara piše o tome kako je Malcolm MacGregor bio odan
13 Engl. lame lord - jadni grof.
Bruceov pristaša, a onda praktički u istoj rečenici govore kako se sreća klana
okrenula nakon Bannockburna bez objašnjenja.
Na kraju sam se odlučila kloniti cijele situacije učinivši Gregora poglavarom grane
obitelji mlađeg sina - Malcolmovim nećakom - i izostavivši sva pozivanja na
navodna herojska djela poglavara Malcolma. Međutim malo me inspirirao mogući
unuk Gregora of the Golden Bridles po imenu (iznenađenje!) Gregor - njegov
nadimak bio je Gregor Aulin, što znači "savršeno zgodan". Tko bi rekao! Gregor
Aulin bio je predak MacGregora iz Rora ("Ruath Shruth", što znači crveni potok) u
Glenlyonu pa sam tamo smjestila svog Gregora.
Toranj Dunlyon u priči je izmišljen jer nisam mogla pronaći spomen ranih
MacGregorovih utvrda na tom području.
Lik Cate temelji se na Christiani od Carricka, jednoj od šestero (najmanje)
vanbračne djece Roberta Brucea s različitim ljubavnicama. O njoj se zna malo više
od imena - čime je meni bila savršena - osim da je primala dohodak 1329. godine.
346 Knjige.Club
Često me pitaju zašto nisam pisala o samu Bruceu, a razlog je postojanje
Christiane i njezine braće i sestara. Za mene je Bruce velik heroj i bio bi predivno
složena tema za povijesnu fikciju, ali zbog postojanja vanbračne djece (od kojih su
neka začeta dok je bio oženjen Elizabeth de Burgh), teško mi ga je bilo zamisliti
kao romantičnog heroja.
Moji opisi pokušaja zauzimanja dvorca Berwick u noći 6. prosinca 1312. te
zauzimanje dvorca Perth idući mjesec u siječnju 1313. uvelike se temelje na
povijesnim zapisima, uključujući i navodno prvo, domišljato korištenje ljestvi i
lajanje psa u Berwicku te slomljene ljestve i francuskog viteza koji je bio u šoku
kad je vidio Brucea kako predvodi napad na Perth.
Ronald McNair Scott u svojoj knjizi Robert the Bruce (Barnes & Noble, 1982., str.
134) citira francuskog viteza: "Što da kažemo o svojim plemićima u Francuskoj
koji samo misle na vlastite pune želuce kad je tako poznat vitez spreman riskirati
život za tako jadno seoce?"
Odgodila sam opsadu Pertha za tjedan ili dva da bih Gregoru i Cate omogućila
zajednički Božić. Opsada Pertha navodno je trajala nekoliko tjedana (jedan izvor
tvrdi čak šest) prije nego što je Bruce napustio kamp te se naizgled povukao i
vratio u noći 8. siječnja kako bi zauzeo grad.
Kako je vjerojatno očito prema priči, jako suosjećam s muškarcima kao što je sir
William Oliphant. Po svemu sudeći, časni su se Škoti iz različitih razumljivih
razloga našli na strani protiv Brucea. Ako ste pročitah knjigu Novak, sir Adam
Gordon slična je ličnost. To su muškarci koji su na početku rata bili na "pravoj"
strani boreći se uz Wallacea iz domoljubnih razloga, ali onda su iz razloga kao što
su obiteljski savezi, čast ili okolnosti završili na "pogrešnoj" strani protiv Brucea.
Ako se sir William malo bojao promijeniti stranu, mogu razumjeti zašto. Zatočen
u Engleskoj godinu dana nakon Dunbara, pušten je, ponovno se pobunio, herojski
držao dvorac Stirling s vrlo malom vojnom silom protiv Edwarda I. (i Roberta
Brucea), a zatim je, kad se predao pod uvjetima koje je smatrao pogodnima, javno
ponižen prije nego što je na četiri godine bačen u Londonski toranj. Kad je
napokon
347 Knjige.Club
pušten pod jamstvom (vrsta srednjovjekovne jamčevine), to se dogodilo uz
obećanje da će se boriti protiv Brucea uz Edwarda II.
Iako su se za Brucea u to vrijeme stvari definitivno okrenule, njegova konačna
pobjeda nikako nije bila zajamčena. Bruceov uspjeh protiv Engleza u razdoblju od
1306. do 1313. činili su uglavnom manji sukobi i smicalice. Još uvijek nije isprobao
svoju vojsku protiv Engleza u otvorenom sukobu koji bi okončao situaciju. Da
sam ja sir William, mislim da bih također bila oprezna s obzirom na pitanje
mijenjanja strana.
Nije jasno što se dogodilo sir Williamu nakon pada Pertha. Neki izvori kažu da je
protjeran na Otočje gdje je naposljetku umro, a drugi ga navode kao Williama
Oliphanta koji je dobio posjed od Brucea, potpisao se na Deklaraciju iz Arbroatha
te imao sina (Waltera) koji je oženio Bruceovu kći, princezu Elizabeth.
Stranica ClanOliphant.com ima dobro objašnjenje u kojem predlaže da su zapravo
postojala dva sir Williama Oliphanta u to doba koji su bili rođaci i obojica su se
borili kod Stirlinga. "Otmjeni vitez" sir William koji je vodio, a poslije držao Perth
poslan je na Otočje gdje je umro, a rođak je nastavio voditi klan kod
Bannockburna, a poslije je toplo primljen u Bruceovu zajednicu.
Kako sam spomenula u priči, velik dio garnizona u Perthu činili su Škoti. Nije
sigurno što se dogodilo tim Škotima nakon što su se predali Bruceu. Neki izvori
tvrde da su pogubljeni, dok su Englezi pušteni, u rijetkom događaju kad je Bruce
pogubio one koji su mu se suprotstavili. Drugi sugeriraju da je ubijeno samo
nekoliko vođa.
Dok sam razmišljala o odgovarajućem natpisu na Gregorovu maču, nisam se
mogla oduprijeti geslu klana 5 Rioghal mo dhream - Moj je rod kraljevski - s
obzirom na identitet moje junakinje. Jedna od tradicionalnih priča o podrijetlu
klana MacGregor jest da potječu od Gregora koji je bio sin Alpina i brat kralja
Kennetha MacAlpina (kralja Pikta i prvi kralj Škota). Druga priča o kraljevskom
podrijetlu tvrdi da klan potječe od kraljeva Albe. DNK-podaci navodno se
podudaraju s prvim argumentom o Alpinima više nego s drugim.
Srednjovjekovne propovijedi navodno su znale biti poprilično slikovite da bi
zaplašile slušatelje i učinile ih poslušnima. Redovnica koja si iskopa oči i pošalje ih
kralju Richardu kad je on poželi, o čemu govorim u šestom poglavlju, jedna je od
njih.
Naposljetku pojam Silvestrovo14 kojim opisujem škotsku novogodišnju proslavu
prvi je put zabilježen u šesnaestom stoljeću, ali kako neki nagađaju da je podrijetlo
riječi nordijsko, moguće je da je korišten puno prije.
ZAHVALE
14 Engl. Hogmanay.
Teško je povjerovati kako mi je ovo petnaesta knjiga s Ballantineom. Od prosinca
2005. godine kad sam potpisala prvi ugovor imala sam veliku sreću da mogu
raditi s nevjerojatnim ljudima. Nakon toliko mnogo knjiga, sve sam ih spomenula
puno puta, ali još jednom veliko hvala svima u uredništvu, obradi, umjetničkom
odjelu te prodaji i marketingu koji su radili na mojim knjigama i pretvorili sirov
rukopis u objavljenu knjigu na polici vaše najdraže trgovine.
Međutim još se jednom moram zahvaliti Scottu Shannonu koji je poslušao
prvotnu ideju za trilogiju MacLeod nakon razgovora s mojom agenticom
Andreom Cirillo "pokraj aparata za vodu" (možda nije doslovno pokraj aparata za
vodu, ali znate o čemu pričam), Gini Wachtel koja je tijekom godina izvor
nevjerojatne potpore za moje knjige, Lynn Andreozzi i odjelu za umjetnost za
neoboren rekord od petnaest (!) iznimnih korica (i jer su pokucali na vrata svakog
mišićavog modela koji se time bavi) te mojim basnoslavnim bivšim urednicama
Charlotte Herscher i Kate Collins, kao i trenutnoj urednici Junessi Vilorii. Junessa,
mislim da poruke urednika ne bi trebalo biti zabavno primati, ali nekako si to
uspjela!
Od prvog dana djevojke u agenciji Jane Rotrosen brinu se o poslovnoj strani kako
bih seja mogla usredotočiti na ono bitno: pisanje. Hvala Andrei Cirillo i Annebse
Robeyjer su uvijek tu za mene, za duge razgovore o "poslu" i jer su spremno
oblačile pompone kad je bilo potrebno. Jedan od ovih dana za Noć vještica kupit
ću vam kostime navijačica.
I, napokon, veliko hvala Jami Alden koja mije "alfa" (ne beta, naravno!) čitačica
svake knjige koju sam ikad napisala i koja mi pomaže proći kroz priču ili probleme s
likovima kad iskrsnu, najbolja si. Ubacila bih citat iz Planine Brokeback o tome kako te
"nikad neću moći ostaviti", ali muževi bi nam mogli imati pitanja
.SCAN: TATUM OBRADA: DGLLY