Umberto Eco : Povijest ljepote

5. Ljepota čudovišta
5.1. Lijepo prikazivanje Ružnog
 svaka kultura pored vlastita poimanja Lijepog posjedovala i vlastitu ideju Ružnog
 iz arheoloških nalaza teško zaključiti je li se prikazano smatralo ružnim (oči suvremenog
zapadnjaka  određeni fetiši i maske drugih civilizacija prikazuju strašna i izobličena
bića, za ljude iz tog kraja  pozitivne vrijednosti)
 grčka mitologija  fauni, kiklopi, himere, minotauri, Prijap (čudovišni i strani u odnosu
na kanone ljepote Praksitela ili Polikleta)  ali ne izazivaju uvijek odbojnost
 Platonovi Dijalozi  višekratna rasprava o Lijepom i Ružnom; u pogledu moralne
Sokratove veličine, smije se njegovu silenskom liku
 estetske teorije od antike do srednjeg vijeka  Ružno = antiteza Lijepog; nesklad koji
ne poštuje pravila proporcije na kojoj se zasniva Ljepota (tjelesna ili moralna) ili kao
nedostatak koji biću oduzima ono što bi prirodno trebalo imati
 načelo koje se poštuje u svim okolnostima: iako postoje ružna bića ili stvari, umjetnost
ih umije prikazati na lijep način  Ljepota te imitacije čini Ružno prihvatljivim
 postoji Ružno koje nam je u prirodi odbojno, ali postaje prihvatljivo i dopadljivo u
umjetnosti koja na lijep način izražava i pokazuje ružnoću Ružnoga (tjelesno i moralno)
 do koje mjere lijepo prikazivanje Ružnog čini ružno fascinantnim?
 srednji vijek  pitanje lijepog prikazivanja đavla
 kasno klasično i kršćansko doba  složenija problematika Ružnog (Hegel  upozorava
da stvaranjem kršćanskog senzibiliteta i umjetnosti koja je izražava, središnja mjesta
postaju bol, patnja smrt, mučenje, tjelesne deformacije žrtava i krvnika  lik Krista i
progonitelja)
5.2. Legendarna i čudesna bića
 još jedan izvor privlačnosti Ružnog  u helenističko doba jačaju dodiri s dalekim
zemljama o kojima se šire otvoreno legendarni opisi ali s reaslističnim težnjama
 Roman o Aleksandru (putovanja AV)  rasprostranjeno nakon 10. st. na kršćanskom
Zapadu
 Plinije Stariji, Prirodna povijest  enciklopedija cjelokupnog tadašnjeg znanja;
pojavljuju se čudovišni ljudi i životinje koji potom pune helenističke i SV bestijarije 
Fauni, Bezglavci (oči na ramenima i rupe na prsima umjesto nosa i usta), Dvospolci
(jedna dojka i oba genitalna organa), etiopski Artabanti (kreću se poput ovaca),
Astomati (umjesto usta rupica na koju se hrane slamčicom), Astomori (nemaju usta i
hrane se mirisima), Dvoglavci, Blegmi (bez glave i s očima i ustima na grudima),
Kentauri, Jednorozi, Himere, Kinocefali (žene s veprovim zubima, kosom do poda i
kravljim repom), Grifoni (orlovsko tijelo sprijeda i lavlje straga), Ponci (ravnih nogu
bez koljena, konjskim kpitima i spolovilom na prsima), Leukokroka, Mantikora, Panoci,
Fiti, Pigmeji (uvijek u borbi sa ždralovima, visoki tri pedlja, žene se i množe sa šest
mjeseci), Satiri, Skapodi (samo jedna noga kojom vrlo brzo trče i koju diže dok se
odmaraju jer im pravi sjenu)
 populacija legendarnih posebno izobličenih bića  minijature, skulpture na portalima,
kapiteli romaničkih opatija, kasnija djela, tisak
  srednjovjekovna kultura  ne postavlja pitanje jesu li ova čudovišta lijepa  ona je
očarana čudesnim (u narednim razdobljima to predstavlja egzotično)
 zato se mnogi putnici kasnog srednjeg vijeka upućuju u otkrivanje novih zemalja 
očarani čudesnim domišljaju kako pronaći to čak i kad ga nema
 Marco Polo, Milijun  nosorozi = legendarni jednorozi
5.3. Ružnoća u općem simbolizmu
 mistična i teološka misao tog doba mora opravdati prisutnost tih čudovišta na svijetu
 a) uvrštava ih u tradiciju općeg simbolizma  sv. Pavao: na ovome svijetu vidimo
natprirodne stvari u aluzivnom ili simboličnom obliku  svako biće s ovog svijeta ima
moralno značenje (poučava o vrlinama i prorocima) ili alegorijsko značenje (oblikom
i ponašanjem simbolizira natprirodnu stvarnost)
 počinju se pisati poučni bestijariji  svakoj poznatoj životinji i legendarnom
čudovištu pridružuju se mistične i moralne poruke
 čudovišta tako uvrštena u Božji nacrt providnosti  Alain de Lille: svako stvorenje na
ovom svijetu u knjizi ili slici se pokazuje kao zrcalo života i smrti, našeg trenutačnog
stanja i buduće kobi
 ako ih je Bog uvrstio u svoj nacrt  kako čudovišta mogu biti čudovišna i uvući se u
sklad sveg stvorenog kao element uznemirenja i izobličenja?
 sv. Augustin  i čudovišta su Božji stvorovi i na neki način pripadaju providnom redu
prirode
 mistici, teolozi i filozofi  kako u kozmičkom skladu ista čudovišta makar i kontrastom
mogu doprinijeti Ljepoti cjeline?
 Raban Mauro  čudovišta nisu protuprirodna jer se rađaju Božjom voljom; protiv su
one prirode na koju smo naviknuti; drukčiji od portenta (nosivih, superiornih) su
portentuosa (manje i sporedne mutacije, zbog fizičkih manjkavosti a ne zato što ne
slijede Božji nacrt)
5.4. Ružnoća neophodna Ljepoti
 Aleksandar Haleški, Summa  stvoreni svemir je cjelina koju valja cijeniti u njezinoj
ukupnosti (sjene pridonose jačem sjaju svjetlosti, ono što se može smatrati ružnim po
sebi postaje lijepo u okviru općeg reda  red je taj koji je u svojoj ukupnosti lijep, a s
tog stajališta se iskupljuje i čudovišnost koja pridonosi ravnoteži reda)
 Guillaume d'Auvergne  raznolikost pojačava Ljepotu svemira, i nelijepe stvari
uključujući čudovišta neophodne su općem redu
 Bernardo di Chiaravalle  oduvijek se borio s pretjeranim ukrašavanjem crkava i
nasrće na velik broj čudovišta koji se tamo zatječu (riječi osuđuju, no opis zla koji nudi
pun je očaranosti, nije se mogao othrvati privlačnosti tih nosivih bića)
 voljena i zastrašujuća čudovišta držana na uzdi i slobodno prihvaćena sve više sa čarima
strahote ulaze u književnost i slikarstvo (Danteov opis pakla, Boscheve slike)
 u vrijeme romantizma i dekadencije  bezlicemjerno priznanje čari strašnog i Ljepote
đavla
5.5. Ružnoća kao prirodna zanimljivost
 prijelaz iz srednjeg vijeka u moderno doba  mijenja se stav prema čudovištu
  16. – 17.st.  liječnici, naturalisti, prikupljači čudesa i zanimljivosti ne uspijevaju se
osloboditi čari tradicionalnih glasova  u svojim raspravama uz uznemirujuće
deformacije uvrstit će i prava čudovišta poput sirene ili zmaja
 čudovište gubi svoj simbolični sjaj i počinje se gledati kao prirodna zanimljivost
 problem više nije je li ono lijepo ili ružno  proučava mu se oblik i anatomija
 kriterij promatranja je znanstven, a zanimanje je naturalistično
 suvremenike su očaravali kao otkrivanje tajni prirodnog svijeta koji još nije istražen

6. Od pastirice do anđeoskog lika žene

6.1. Sveta i svjetovna ljubav
