SVEUČILIŠTE U SPLITUKEMIJSKO TEHNOLOŠKI FAKULTETZavod za

organsku tehnologiju
AMBALAŽA
dr. sc. Nataša Stipanelov Vrandečić, izv. prof.
Recenzenti: dr. sc. Ivka Klarić, red. prof. dr. sc. Branka Andričić, izv. prof.
Split, 2010.
SADRŽAJ

1. UVOD .................................................................................................................................... 1

2. PODJELA AMBALAŽE ....................................................................................................... 3

2.1. Podjela prema ambalažnom materijalu ........................................................................... 3

2.2. Podjela prema osnovnoj namjeni u prometu ................................................................... 4

2.3. Podjela prema trajnosti....................................................................................................5

3. FUNKCIJE AMBALAŽE......................................................................................................6

3.1. Zaštitna funkcija ambalaže.............................................................................................6

3.1.1. Zaštita od mehaničkih naprezanja........................................................................... 6

3.1.2. Zaštita od klimatskih utjecaja ................................................................................. 7

3.1.2.1. Utjecaj vode i elemenata iz zraka ........................................................................ 7

3.1.2.2. Korozija metalne ambalaže.................................................................................. 8

3.1.3. Zaštita od elektromagnetskog zračenja (svjetla).................................................... 9

3.1.4. Zaštita od topline .................................................................................................... 9

3.1.5. Zaštita od mikroorganizama ................................................................................. 10

3.2. Skladišno-transportna funkcija ambalaže..................................................................... 10

3.3. Prodajna funkcija ambalaže ......................................................................................... 11

3.4. Uporabna funkcija ambalaže........................................................................................12

3.5. Ekološka funkcija ambalaže.........................................................................................12

4. VRSTE IKARAKTERISTIKE ROBE................................................................................13

4. 1. Vrste robe ..................................................................................................................... 13

4. 2. Svojstva materijala od kojeg je izrañena roba.............................................................. 13

4.2.1. Robe osjetljive na mehanička naprezanja.............................................................14
4.2.2. Biološki osjetljive robe ......................................................................................... 14

4.2.3. Robe osjetljive na svjetlost ................................................................................... 14

 4.2.4. Robe osjetljive na promjenu temperature ............................................................. 15

4.2.5. Robe osjetljive na promjenu vlažnosti.................................................................. 15

4.2.6. Robe osjetljive na djelovanje kisika ..................................................................... 15

4.2.7. Robe osjetljive na koroziju ................................................................................... 16

4.2.8. Robe osjetljive na promjenu mirisa ...................................................................... 16

4.2.9. Robe opasne za okolinu ........................................................................................ 16

4.3. Pojavni oblici robe ........................................................................................................ 17

4.4. Pakiranje robe................................................................................................................ 18

5. AMBALAŽNI MATERIJALI ............................................................................................. 20

5.1. Drvo............................................................................................................................... 20

5.2. Papir, karton i ljepenka.................................................................................................. 22

5.2.1. Vrste papira i kartona za proizvodnju ambalaže................................................... 23

5.2.2. Valovita ljepenka .................................................................................................. 24

5.3. Metalni ambalažni materijali......................................................................................... 24

5.3.1. Čelik......................................................................................................................25
5.3.2. Kositar................................................................................................................... 26

5.3.3. Bijeli lim ............................................................................................................... 27

5.3.4. Pocinčani lim ........................................................................................................ 27

5.3.5. Aluminij................................................................................................................27

5.4. Polimerni materijali.......................................................................................................28

5.4.1. Materijali na bazi celuloze....................................................................................30

5.4.2. Polietilen ............................................................................................................... 31

5.4.3. Polipropilen........................................................................................................... 32

5.4.4. Poli(vinil-klorid) ................................................................................................... 33

5.4.5. Poli(viniliden-klorid) ............................................................................................ 34

5.4.6. Polistiren ............................................................................................................... 35

5.4.7. Poli(etilen-tereftalat).............................................................................................36
 5.4.8. Polikarbonati.........................................................................................................37

5.4.9. Vodotopljivi polimeri ........................................................................................... 37

5.4.10. Poliamidi.............................................................................................................38

5.4.11. Poliuretani...........................................................................................................38

5.4.11. Biorazgradljivi polimeri...................................................................................... 38

5.4.12. Postupci proizvodnje polimerne ambalaže ......................................................... 39

5. 5. Višeslojni ambalažni materijali (laminati) ................................................................... 46

5.5.1. Postupci proizvodnje laminata..............................................................................47

5. 6. Staklo............................................................................................................................ 49

5.6.1. Proizvodnja staklene ambalaže.............................................................................51

6. AMBALAŽNI OBLICI........................................................................................................ 52

6.1. Omoti............................................................................................................................. 52

6.2. Kutije.............................................................................................................................54

6.3. Sanduci .......................................................................................................................... 54

6.4. Bačve, kante, vjedra ...................................................................................................... 55

6.5. Boce............................................................................................................................... 55

6.6. Limenke......................................................................................................................... 56

6.7. Staklenke ....................................................................................................................... 57

6. 8. Plastenke....................................................................................................................... 58

6.9. Čaše...............................................................................................................................59
6.10. Tube............................................................................................................................. 60

6.11. Mjehurasta ambalaža) ................................................................................................. 60

6.12. Pakiranje prianjajućim filmom....................................................................................61

6.13. Strip-ambalaža.............................................................................................................61
7. AMBALAŽA PREHRAMBENIH PROIZVODA............................................................... 63

7.1. Interakcije u ambalažnom sustavu ................................................................................ 63

7.2. Interakcije u sustavu polimerna ambalaža -hrana ........................................................ 64

7.2.1. Permeacija............................................................................................................. 65

7.2.2. Apsorpcija i migracija........................................................................................... 66

 7.2. Interakcije u sustavu metalna ambalaža -hrana............................................................69

7.3. Ambalaža proizvoda od žitarica, pekarskih i konditorskih proizvoda .......................... 70

7.4. Ambalaža za pakiranje voća i povrća............................................................................73

7.5. Ambalaža za pakiranje mesa i ribe................................................................................ 75

7.6. Ambalaža za pakiranje mlijeka i mliječnih proizvoda ................................................. 76

7.7. Ambalaža za alkoholna i bezalkoholna pića ................................................................ 77
8. ODBAČENA AMBALAŽA IOKOLIŠ..............................................................................78
8. 1. Oporaba ambalažnih materijala....................................................................................
80LITERATURA.........................................................................................................................83P
OPIS SLIKA ..........................................................................................................................
84PRILOG-Sustav numeriranja i kratica za označavanje ambalažnog materijala ...................... 87
1. UVOD

Ambalaža predstavlja sve proizvode, bez obzira na prirodu materijala od kojeg su izrañeni,
a upotrebljavaju se za držanje, čuvanje, rukovanje, isporuku i predstavljanje robe (od sirovina do
gotovih proizvoda) tijekom transporta robe od proizvoñača do korisnika ili potrošača. (NN/97
8.8.2005 Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog
ureñenja i graditeljstva RH)
Posude različitog oblika i veličine, načinjene od različitih materijala, u kojima se roba drži
tijekom prometa, a isto tako i tanji fleksibilni materijali koji su samo izrezani na odgovarajuće
dimenzije i eventualno grafički obrañeni a služe za zamatanje roba, zovu se ambalaža. Posebnim
dijelovima ambalaže smatraju se dijelovi za zatvaranje ambalaže (zatvarači, čepovi, poklopci) i
dijelovi za unutrašnju zaštitu robe (jastuci, pregrade, predlošci)
(N. Stričević, Suvremena ambalaža, Školska knjiga, Zagreb, 1982.).
Da bi se roba zaštitila i na siguran način transportirala, skladištila i dostavila krajnjem
korisniku treba je staviti u odgovarajuću posudu, omot ili slično, odnosno u odgovarajuću
ambalažu. Ambalaža je sredstvo koje prihvaća robu i štiti je do uporabe. Ambalaža štiti robu od
mehaničkih, klimatoloških, kemijskih i mikrobioloških utjecaja, ali isto tako štiti okolinu od
mogućeg štetnog utjecaja robe. Ambalaža aktivno sudjeluje u prodaji robe. Ona svojim oblikom,
teksturom, grafičkim rješenjem i identifikacijom komunicira s potrošačem. Osim toga ona mora
omogućiti jednostavnu i udobnu uporabu a istodobno biti atraktivna i suvremena. Ambalaža mora
biti prilagoñena kupovnoj moći potrošača, njihovoj potrošačkoj kulturi i navikama i mora biti
usklañena sa standardima i propisima.
Da bi se mogli realizirati svi navedeni zahtjevi koji se postavljaju na ambalažu potrebno je
dobro poznavati funkcije ambalaže. Pri kreiranju ambalaže potrebno je tako odabrati elemente
oblikovanja ambalaže (ambalažni materijal, prostorni oblik ambalaže, elemente grafičkog
oblikovanja) i meñusobno ih uskladiti kako bi ambalaža na optimalan način ispunila svoje
funkcije. Rad na kreiranju ambalaže, odnosno realizaciji njenih funkcija vrlo je složen i zahtijeva
sudjelovanje stručnjaka različitih profila od tehnologa, ekonomista, psihologa tržišta,
propagandista do likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, stručnjaka za transport i drugih.
Budući da nema pisanih podataka o početku uporabe ambalaže može se pretpostaviti da je
čovjek u prapovijesti koristio predmete koje je pronalazio u prirodi (šuplje plodove, koru drveta)
za prenošenje dobara namijenjenih razmjeni. Razvojem ljudskog društva, potrebom da se
razmjenjuje roba na većim udaljenostima počinje i izrada ambalaže od prirodnih materijala
dostupnih u to vrijeme. To su bile košare od pruća, drvene kutije i bačve, keramičke amfore,
pletene vreće i životinjske mješine. Kako je čovjek otkrivao mogućnosti prerade prirodnih
sirovina za dobivanje novih materijala tako su se pojavljivali i novi oblici ambalaže poput
staklenih boca i posuda od bronce. Napredak u proizvodnji i potrošnji ambalaže započinje
industrijskom revolucijom u 19. stoljeću. Željezo i bijeli lim (čelični lim zaštićen slojem kositra)
upotrijebljeni su za izradu bačvi i limenki a valoviti karton za izradu kutija. Industrijalizacija i
urbanizacija utječu na porast proizvodnje i trgovine te se pojavljuje potreba za velikim količinama
jeftine ambalaže. Najveće promjene u proizvodnji ambalaže dogodile su se u 20. stoljeću
zahvaljujući primjeni novih materijala (aluminija i polimernih materijala) i zamjeni klasične
tehnike posluživanja u trgovinama robe široke potrošnje tehnikom samoposluživanja. Ova tehnika
zahtijeva da roba u trgovinu dolazi zapakirana u male prodajne jedinice prilagoñene potrebama
kupaca, a sve informacije koje je kupac prije dobivao od trgovca sada mu mora pružiti ambalaža.
Suvremena dostignuća na polju ambalaže (novi ambalažni materijali i oblici i nove tehnike
pakiranja), promjene u načinu života stanovništva (urbanizacija, razvoj prometa, nove higijenske i
zdravstvene navike itd.) i povećana kupovna moćpotrošača (potražnja za kvalitetnijom robom u
boljoj, atraktivnijoj i skupljoj ambalaži) razlozi su za sve većom proizvodnjom i potrošnjom
ambalaže. Nasuprot tome, postoje i faktori koji usporavaju potrošnju ambalaže. To je omjer
troškova pakiranja i prodajne cijene robe i sve više razvijena svijest o potrebi zaštite čovjekove
okoline od nepotrebnog zagañenja. Odbačena ambalaža predstavlja veliki ekološki problem. Zato
se danas u razvijenim zemljama rješavanju ovog problema posvećuje sve veća pažnja i pronalaze
novi načini zbrinjavanja i oporabe odbačene ambalaže.
2. PODJELA AMBALAŽE

Ambalaža se može podijeliti u različite skupine s obzirom na odabrano zajedničko

svojstvo, a to može biti ambalažni materijal, osnovna namjena u prometu roba, trajnost, funkcija,
vrijednost, fizička svojstva itd.
2.1. Podjela prema ambalažnom materijalu

Ambalažni materijal je najvažniji element u kreiranju ambalaže o kojem ovisi izbor

tehnologije za proizvodnju ambalaže, kvaliteta, izgled, oblik, namjena, način uporabe i cijena.
Prema materijalu od kojeg je izrañena ambalaža može biti papirna i kartonska, metalna, staklena,
drvena, tekstilna, ambalaža od polimernih materijala i višeslojnih materijala koji se još nazivaju i
laminati.
Od papira i tanjeg kartona izrañuju se savitljive vrećice različitih dimenzija i prostorno
neoblikovana ambalaža za zamatanje roba. Zajedno s drugim materijalima u obliku folija
upotrebljavaju se u izradi višeslojne ambalaže. Karton i valovita ljepenka služe za izradu kutija i
čaša.
Metali koji se koriste za izradu ambalaže su željezo, aluminij, kositar, cink i olovo koje se
upotrebljava samo za pakiranje radioaktivne robe. Metalna ambalaža izrañuje se u različitim
oblicima od kontejnera, cisterni, bačvi, kanti, limenki do poklopaca za staklenke, zatvarača za
boce itd.
Premda je staklo jedan od najstarijih ambalažnih materijala i danas je vrlo zastupljeno u
ambalažnoj industriji zbog mnogih dobrih svojstava. Od stakla se izrañuju boce, staklenke, čaše i
ampule.
Drvo se upotrebljava za izradu sanduka, bačava, košara od pruća, transportnih paleta i
kalema, ali se danas sve više zamjenjuje drugim materijalima.
Tekstilna ambalaža koja se nekad izrañivala od prirodnih vlakana (npr. vreće od jute)
danas se zamjenjuje tekstilnim vlaknima i trakama od polimernih materijala. Upotrebljava se za
omatanje bala i izradu vreća i mreža.
Polimerni materijali upotrebljavaju se za izradu ambalaže posljednjih 50 godina a zbog
svojih dobrih svojstava i niske cijene zamijenili su neke prirodne materijale, osobito metal, drvo i
staklo. Mogu se proizvoditi u gotovo svim ambalažnim oblicima. Zahvaljujući svojim specifičnim
svojstvima polimerni materijali omogućili su razvoj novih metoda pakiranja, npr. pakiranje u
modificiranoj atmosferi u prodajnim jedinicama prilagoñenima potrebama kupca i time
produljenje svježine prehrambenih proizvoda.
Kombiniranjem i spajanjem više vrsta različitih materijala u obliku folija dobiju se
ambalažni materijali željenih svojstava i relativno niske cijene a nazivaju se višeslojni materijali
ili laminati. Upotrebljavaju se za pakiranje roba kada klasični materijali ne zadovoljavaju bilo
svojim svojstvom, cijenom ili nisu prilagoñeni suvremenoj opremi za pakiranje.

2.2. Podjela prema osnovnoj namjeni u prometu robe

 Prema osnovnoj namjeni u prometu robe ambalaža se dijeli na prodajnu (primarnu),
skupnu (sekundarnu) i transportnu (tercijarnu) ambalažu.
Prodajna ili primarna ambalaža služi za pakiranje robe široke potrošnje u količini koja
najbolje odgovara potrebama kupca. Roba upakirana u prodajnu ambalažu predstavlja jedinično
pakiranje ili prodajnu jedinicu robe. Ova ambalaža prezentira robu kupcu, mora sadržavati sve
potrebne informacije o sastavu i količini robe, uvjetima čuvanja, roku trajanja i načinu uporabe.
Prodajna ambalaža mora zaštititi robu i sva njena originalna svojstva do trenutka uporabe,
odnosno mora jamčiti kvalitetu i kvantitetu robe. Takoñer svojim atraktivnim izgledom mora
privući pažnju kupca i navesti ga da odabere baš taj proizvod. Budući da se roba troši upravo iz
prodajne ambalaže ona mora biti funkcionalna, omogućiti lako otvaranje i zatvaranje ambalaže.
Ambalažna jedinica koja sadrži više proizvoda u primarnoj ambalaži tako da je proizvod
pristupačan kupcu u skupini, a može se izdvojiti i uzeti pojedinačno, naziva se skupna ili
sekundarna ambalaža. Ona racionalizira pakovanje robe u transportnu ambalažu i rukovanje
robom u trgovini.
Transportna ili tercijarna ambalaža omogućava prijevoz, pretovar i rukovanje odreñenom
količinom proizvoda pakiranog u prodajnoj i/ili skupnoj ambalaži. Transportna ambalaža zaštićuje
robu od svih oštećenja do kojih može doći tijekom transporta, skladištenja i manipulacije robom,
osobito od onih koja nastaju zbog mehaničkih opterećenja i atmosferskih utjecaja.
2.3. Podjela prema trajnosti

Ambalaža se prema trajnosti dijeli na povratnu i nepovratnu. Povratna ambalaža je ona

ambalaža koja se, nakon što se isprazni, ponovo upotrebljava u istu svrhu. Budući da je trajnija
mora biti izrañena od kvalitetnijeg materijala stoga je i skuplja. Povratna ambalaža se prikuplja,
vraća proizvoñaču koji je nakon čišćenja i pranja ponovo upotrebljava za pakiranje. Uz
transportnu ambalaža koja je uglavnom povratna (bačve, cisterne, sanduci...) i neke vrste prodajne
ambalaže spadaju u ovu kategoriju (npr. boce za komprimirane plinove, staklene boce).
Nepovratna ambalaža upotrebljava se za pakiranje samo jednom. Najveći dio prodajne
ambalaže je nepovratan iz praktičnih i ekonomskih razloga. Nakon što kupac upotrijebi sadržaj
ona predstavlja otpad. Velike količine nepovratne prodajne ambalaže postale su ekološki problem.
Stoga se danas različitim mjerama potiču proizvoñači da proizvode ambalažu koju je moguće
ponovo upotrijebiti i/ili reciklirati, odnosno da upotrebljavaju biorazgradljive ambalažne
materijale kako bi se nepovoljni utjecaj na okoliš smanjio na najmanju moguću mjeru.
3. FUNKCIJE AMBALAŽE

Budući da se roba nalazi u ambalaži tijekom cijelog transportnog puta od proizvoñača do

potrošača zahtjevi koji se postavljaju na uspješno realiziranu ambalažu su višestruki. Funkcije
ambalaže mogu se promatrati s različitih gledišta. Ovisno o vrsti robe i skladišno-transportnim
uvjetima odreñene će funkcije biti naglašenije. Osnovne funkcije koje ambalaža mora zadovoljiti,
bez obzira na vrstu robe, su sljedeće:
-zaštitna
-skladišno-transportna
-prodajna
-uporabna
-ekološka funkcija.
3.1. Zaštitna funkcija ambalaže

Ambalaža mora zaštititi robu od trenutka pakiranja, tijekom transporta, skladištenja,

prodaje i tijekom uporabe. Na cijelom tom putu ambalaža i roba izloženi su mehaničkim
naprezanjima, djelovanju klimatskih elemenata, mikroorganizama, insekata i glodavaca.
Ambalaža s dobro realiziranom zaštitnom funkcijom mora zaštititi robu od bilo kojeg vanjskog
utjecaja koji bi mogao uzrokovati fizičke, kemijske ili mikrobiološke promjene robe.

3.1.1. Zaštita od mehaničkih naprezanja

Ambalaža mora biti dizajnirana tako da svojim mehaničkim svojstvima kompenzira

mehanička naprezanja bez oštećenja robe i ambalaže. Mehanička naprezanja rezultat su
djelovanja mehaničkih sila kojima su roba i ambalaža izložene tijekom transporta, skladištenja i
manipulacije. Mehaničke sile koje djeluju na robu i ambalažu mogu biti dinamičke i statičke. Do
naprezanja uslijed dinamičkih sila dolazi promjenom brzine i smjera kretanja vozila tijekom
prijevoza robe ili padom prilikom manipulacije robe. Vertikalnim statičkom silama opterećena je
roba složena u skladištu ili vozilu. Donji redovi opterećeni su težinom robe koja je na njih
složena. Horizontalnim statičkim silama roba je izložena pri hvatanju i držanju robe nekim
manipulativnim ureñajem tijekom utovara ili istovara.
3.1.2. Zaštita od klimatskih utjecaja

Klima kao meteorološki pojam je skup meteoroloških faktora i pojava koje u odreñenom
vremenskom periodu čine prosječno stanje atmosfere nad nekim dijelom Zemljine površine.
Elementi klime koji se uzimaju u obzir pri odreñivanju klime su insolacija, temperatura, tlak i
vlažnost zraka, smjer i brzina vjetra, padaline, naoblaka i snježni pokrivač, a mijenjaju se pod
utjecajem klimatskih faktora (zemljopisna širina, reljef, raspodjela kopna i mora, morske struje,
nadmorska visina, rotacija, revolucija, atmosfera, udaljenost od mora, jezera, tlo i biljni pokrov te
utjecaj čovjeka).
 Da bi se roba mogla zaštititi od klimatskih utjecaja potrebno je poznavati pravac i vrijeme
transporta, kao i klimatske prilike karakteristične za to područje. Glavni uzrok oštećenja robe je
brzina promjene klimatskih faktora tijekom prijevoza robe. Na skladištenu robu utječu promjene
lokalne klime.
Osim vanjske klime na robu utječe i klima zatvorenog prostora (skladišta ili tovarnog
prostora vozila) koja ovisi o vanjskoj klimi ali uvijek s odreñenim zakašnjenjem. Temperatura
zatvorenog prostora može biti više ili niža od vanjske a vlažnost je obično viša. Na klimu
zatvorenog prostora utječe i roba sa svojom temperaturom i vlažnošću.

3.1.2.1. Utjecaj vode i elemenata iz zraka Voda može prodrijeti u ambalažu u tekućem ili
plinovitom agregatnom stanju bilo na mjestu spajanja elemenata ambalaže ili kroz stijenku
higroskopnog materijala. Kada su u neposrednom dodiru sa zrakom roba i ambalaža su izložene
djelovanju vlage iz zraka. Vlažnost zraka se najčešće izražava relativnom vlažnošću. To je broj
koji pokazuje omjer količine vodene pare koja stvarno postoji u zraku u nekom trenutku i
maksimalne količine vodene pare koju bi zrak pri toj temperaturi mogao primiti da bi bio zasićen.
Neki materijali, poput metala, stakla, minerala, ovlažit će se samo površinski. Ako se izlože
djelovanju zraka niske relativne vlažnosti potpuno će se osušiti. Materijali koji su higroskopni
(papir, karton, drvo, praškasti materijali kao što su cement, žitarice, brašno itd.) zadržat će
odreñenu količinu vlage koja se naziva ravnotežna vlažnost, a koja ovisi o relativnoj vlažnosti i
temperaturi zraka. Ako se temperatura atmosferskog zraka, odnosno zraka koji se nalazi unutar
zatvorene ambalaže, snizi ispod temperature rosišta dolazi do kondenzacije vode (pojava rose) na
ambalaži i/ili robi. Osim vode koja nastaje kondenzacijom
vodene pare iz zraka voda se unutar ambalaže može pojaviti kao rezultat "znojenja" robe. To se
najčešće dogaña sa svježim namirnicama poput voća i povrća koje procesom disanja oslobaña
vodu. Voda može nastajati i u nekim aerobnim mikrobiološkim procesima i nekim kemijskim
procesima.
Ako je ambalaža izrañena od higroskopnog materijala u većoj mjeri izložena djelovanju
vode, odnosno vodene pare, može doći do njenog raspadanja i gubitka proizvoda. To se osobito
dogaña u prekomorskom prometu.
Elementi iz zraka koji mogu uzrokovati kemijska oštećenja robe i ambalaže su kisik,
ugljikov(IV) oksid, sumporov(IV) i sumporov(VI) oksid, vodena para, industrijski plinovi i
kuhinjska sol, dok prašina i vlaga uglavnom uzrokuju fizička onečišćenja. Sastojci zraka mogu
djelovati samostalno, ali mogu i stupati u interakcije pojačavajući na različite načine štetno
djelovanje. primjerice, Ugljikov(IV) oksid i sumporov(VI) oksid u prisustvu vode daju ugljičnu,
odnosno sumpornu kiselinu a korozivno djelovanje kisika i kuhinjske soli na metale pojačava se u
prisustvu vlage.

3.1.2.2. Korozija metalne ambalaže Korozija je kemijski ili elektrokemijski proces razaranja
površine metala. Procesi elektrokemijske korozije metalne ambalaže slični su procesima u
galvanskom članku. Da bi se mogli odvijati potrebna su dva metala različitog elektrokemijskog
potencijala i elektrolit. Kod metalne ambalaže ovi su uvjeti ispunjeni kada je zaštitni sloj kositra
na bijelom limu oštećen tako da elektrolit, npr. vlaga, može doprijeti do željezne osnove, zatim
kod limova spojenih zakovicama kada su zakovice izrañene od drugog metala ili kod limova
spojenih lemljenjem gdje je legura za lemljenje različitog sastava od limova. Kada je relativna
vlažnost zraka niska površina metala se oksidira i nastali tanki sloj oksida štiti metal od daljnjeg
negativnog utjecaja kisika. To znači da se brzina oksidacije metala u suhom zraku usporava.
Meñutim, u vlažnom zraku oksidni sloj se ponaša drugačije budući da je higroskopan. Kada se u
njemu nakupi odreñena količina vode stvaraju se uvjeti za nastajanje galvanskog članka u kojemu
je metal anoda (A) a oksidni sloj katoda (K). U
ovoj vodi ima dovoljno kisika koji se na katodi reducira, dok se metal oksidira na anodi prema
jednadžbama:
-
K: O2 + 2 H2O + 4 e → 4 OH
- 2+
A: Fe -2e → Fe
Utrošeni kisik brzo se nadoknañuje iz zraka i sloj korozije postaje sve deblji. Ova vrstakorozije u
vlažnom zraku naziva se atmosferska korozija i sa stajališta ambalaže je najvažnija.
3.1.3. Zaštita od elektromagnetskog zračenja

Spektar elektromagnetskog zračenja obuhvaća zrake različitih valnih duljina. Energija

elektromagnetskog zračenja obrnuto je proporcionalna valnoj duljini zračenja.

Od ukupne energije elektromagnetskog zračenja koje padne na površinu ambalažne jedinice

(E) jedan dio će se reflektirati (Er), dio će biti propušten (Ep) a dio će se apsorbirati (Ea):
E = Er+ Ep+ Ea Koji će dio zračenja ambalažni materijal
apsorbirati ovisi o karakteristikama ambalažnog materijala i valnoj duljini zračenja. S gledišta
utjecaja na ambalažu od interesa su samo valne duljine koje obuhvaćaju područje ultraljubičastog
(UV), vidljivog (VIS) i infracrvenog (IR) zračenja. Za zaštitu fotoosjetljive robe upotrebljavaju se
ambalažni materijali koji ne propuštaju zračenje. Propusnost materijala može se smanjiti
dodatkom UV apsorbera u ambalažni materijal pri preradi, bojenjem u masi, grafičkom obradom
površine, prevlačenjem materijala nepropusnim slojevima ili kombiniranjem različitih ambalažnih
materijala (laminati).

3.1.4. Zaštita od topline

Uslijed razlike temperature robe i okoline dolazi do prijenosa topline kroz stijenku
ambalažnog materijala. Prijenos topline se može odvijati procesom kondukcije, konvekcije ili
zračenjem. U kolikoj će mjeri ambalaža zaštititi robu od utjecaja topline ovisi o toplinskoj
vodljivosti ambalažnog materijala. Metalna ambalaža dobro vodi toplinu pa se upotrebljava za
pakiranje proizvoda koje je potrebno sterilizirati. Meñutim, takva ambalaža ne može robu zaštititi
od temperaturnih promjena tijekom transporta i skladištenje. Materijali koji imaju malu toplinsku
vodljivost, odnosno dobri su izolatori, su papir i karton, osobito valoviti karton i ekspandirani
polimerni materijali poput ekspandiranog polistirena (komercijalni naziv -stiropor). Ambalažni
materijal ne može robu zaštititi od djelovanja topline duže vrijeme. Izloži li se zapakirana roba
povišenoj temperaturi nakon odreñenog vremena doći će do izjednačavanja temperature okoline i
robe bez obzira na toplinsku provodnost ambalažnog materijala. Stoga se zaštita robe od topline
mora realizirati kroz skladišno-transportnu funkciju ambalaže u skladu s propisanim uputama za
čuvanje odreñene vrste robe.

3.1.5. Zaštita od mikroorganizama

Bakterije i gljivice (kvasci i plijesni) najjednostavniji su biljni i životinjski organizmi koji

za svoj rast i razmnožavanje koriste gotovu organsku tvar na kojoj žive. Produkti njihovog
metabolizma mogu imati neugodan okus i miris i biti štetni za zdravlje ljudi. Optimalni uvjeti za
o
razvoj mikroorganizama su vlažna podloga i temperatura izmeñu 20 i 40 C. Aerobni
mikroorganizmi za svoj rast i razmnožavanje trebaju kisik pa se mogu razviti samo na površini
ambalaže, dok anaerobnim oblicima kisik nije potreban te se mogu razvijati u proizvodu
upakiranom u nepropusnu ambalažu.
Mikroorganizmi mogu oštetiti robu i ambalažu na više načina: -oštećenje zbog same
fizičke prisutnosti mikroorganizama -kvarenje zbog razaranja supstance robe -kvarenje zbog
nusproizvoda metabolizma mikroorganizama koji ulaze u sastav robe.
Robe mogu biti lakopokvarljive ili mikrobiološki stabilne. Ukoliko ambalaža mora zaštititi
lakopokvarljivu robu od djelovanja mikroorganizama tada mora biti izrañena od nepropusnog
materijala i hermetički zatvorena budući da do naknadne kontaminacije dolazi uglavnom zbog
propusta pri zatvaranju. Zaštita lakopokvarljivih prehrambenih proizvoda često se realizira
konzerviranjem upakirane namirnice postupcima pasterizacije i sterilizacije. Ambalaža u tom
slučaju mora biti nepropusna za mikroorganizme i izrañena od materijala koji mogu izdržati
uvjete konzerviranja toplinom bez promjene svojstava (staklo, metal, polimerni i višeslojni
materijali).

3.2. Skladišno-transportna funkcija ambalaže

Skladištenje i transport sirovina, pomoćnih materijala, poluproizvoda i gotove robe

vremenski i prostorno povezuje nabavu sirovine i pomoćnih materijala s procesom proizvodnje, te
pojedinih faza proizvodnje i proizvodnju s prodajom i potrošnjom roba. Neke sirovine, pomoćni
materijali, poluproizvodi i gotovo sva gotova roba skladište se transportiraju u odgovarajućoj
ambalaži. Ambalaža s dobro riješenim skladišno-transportnim funkcijama omogućava racionalno
korištenje skladišnog i transportnog prostora. Realizacija ovih funkcija ovisi o obliku i
dimenzijama ambalaže i njenoj usklañenosti s dimenzijama zapakirane robe. Ambalaža
kvadratnog oblika bolje iskorištava prostor transportne ambalaže, vozila ili skladišta, u odnosu na
ambalažu u obliku valjaka ili nekog nepravilnog oblika gdje može ostati i više od 20 %
neiskorištenog prostora. Roba se u transportu vrlo često slaže na palete (slika 3-2). Paleta je
drvena podloga izrañena od dasaka odreñenih normiranih dimenzija. To je vrsta pomoćne opreme
koja omogućava formiranje kompaktnog i čvrstog paketa, složenog iz raznih vrsta komadne robe.
Da bi se što bolje iskoristio skladišni i transportni prostor dimenzije ambalaže trebaju biti
usklañene s dimenzijama palete, stoga je Europska federacija za pakiranje (European Packing
Federation, EPF) izradila tzv. modul-sustav dimenzija ambalaže i slaganja na palete. Preporuka je
da bruto masa robe ne prelazi 1 t, a da visina složene robe na paleti bude oko 1 m.

Slika 3-2. Drvena euro paleta (najčešće dimenzije 1200 x 800mm)

Nova, prazna ambalaža i povratna ambalaža takoñer se skladišti i transportira od proizvoñača

ambalaže do proizvoñača robe, odnosno od kupca do proizvoñača robe. Budući da to predstavlja
trošak koji ulazi u cijenu robe potrebno je ambalažu oblikovati na način koji omogućava
optimalno iskorištenje skladišnog, odnosno transportnog prostora. Na primjer, ambalaža
konusnog oblika može se slagati jedna u drugu, kartonske kutije spojenog oplošja oblikuju se
neposredno prije punjenja robom. Boce od polimernih materijala proizvedu se u obliku epruveta,
transportiraju i konačno oblikuju neposredno prije punjenja.

3.3. Prodajna funkcija ambalaže

Prodajne funkcije ambalaže usklañuju se sa suvremenim razvojem trgovine robom široke

potrošnje, odnosno samoposlužnom tehnikom prodaje.
Prodajna ambalaža racionalizira prodaju. To znači da se pakira ona količina robe koja
odgovara potrebama kupca. Kolika će biti količina robe zapakirana u prodajnu jedinicu ambalaže
ovisi o vrsti robe, načinu njezine uporabe, trajnosti, kupovnoj moći potrošača itd.
 Ambalaža koja ima dobro realiziranu prodajnu funkciju povećava opseg prodaje. Ona
mora privući pažnju kupca, izazvati njegovu zainteresiranost u vrlo kratkom vremenu, prenijeti
mu poruku te ga potaknuti na kupnju, pridobiti kupčevo povjerenje i stvoriti povoljan opći dojam,
tako da je kupac spreman platiti više za izgled, uvjerljivost i pouzdanost boljeg pakiranja.
Budući da je upravo prodajna ambalaža zamijenila ulogu trgovca u suvremenim
maloprodajnim trgovinama ona mora sadržavati sve informacije koje je ranije kupac dobivao od
prodavača. Na ambalaži se moraju nalaziti sve potrebne informacije o nazivu proizvoda,
proizvoñaču, porijeklu, sastavu, roku i načinu uporabe, datumu proizvodnje i načinu čuvanja.
Prodajna ambalaža takoñer mora jamčiti kvalitetu i količinu zapakirane robe, odnosno
mora jamčiti kupcu da nitko prije njega nije ambalažu otvarao ili oštetio i da se unutra nalazi
upravo ona količina robe koja je na ambalaži istaknuta.

3.4. Uporabna funkcija ambalaže

Ambalaža s dobro realiziranom uporabnom funkcijom treba omogućiti lako otvaranje,

pripremu robe za uporabu, uzimanje potrebne količine robe bez rasipanja i ponovno zatvaranje
ukoliko se roba ne troši odjednom.
Ambalažni materijal i oblik ambalaže odreñuju način na koji će se ambalaža otvarati.
Ambalaža od papira, kartona, polimernih i metalnih folija uglavnom se lako otvara kidanjem,
deformacijom poklopca ili bez deformacije. Metalna i staklena ambalaža teže se otvara i ponekad
otvaranje zahtjeva uporabu specijalnih pomagala koja se u tom slučaju prilažu ambalaži ili takav
predmet kupac mora imati.
Nakon što je roba iz nje izvañena, ambalaža bi trebala na neki drugi način korisno
poslužiti npr. kao povratna ambalaža, ukras ili za čuvanje nekih drugih predmeta.

3.5. Ekološka funkcija ambalaže

Ekološka funkcija ambalaže nametnula se u posljednjih dvadesetak godina kao posljedica

brige za zaštitu okoliša. S obzirom na rastuće količine odbačene ambalaže Republika Hrvatska u
skladu s propisima Europske Unije donosi sve veći broj propisa vezanih za gospodarenje
ambalažnim otpadom (NN 97 8.8.2005 Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu, Ministarstvo
zaštite okoliša, prostornog ureñenja i graditeljstva RH). Ekološka funkcija ambalaže može se
realizirati na različite načine: pakiranjem u ambalažu od recikliranog materijala, uporabom
povratne ambalaže, smanjivanjem broja omota oko prodajne jedinice proizvoda, prodajom većeg
broja prodajnih jedinica u skupnoj ambalaži, uporabom biorazgradljivih materijala i jestive
ambalaže za prehrambene proizvode.
4. VRSTE I KARAKTERISTIKE ROBE

Da bi ambalaža na optimalan način mogla ispuniti sve svoje funkcije potrebno ju je

uskladiti s vrstom robe koja će se pakirati, sa svojstvima materijala od kojeg je roba izrañena i s
pojavnim oblicima robe i njihovim karakteristikama.

4.1.Vrsterobe

Izmeñu različitih faktora o vrsti robe ovisi hoće li se roba uopće pakirati, ako hoćeu koju
vrstu ambalaže (prodajnu, skupnu, direktno u transportnu,...) i koje će funkcije ambalaže biti
naglašenije. Sa stajališta ambalaže robe se dijele na investicijske robe i potrošne robe.
U investicijske robe spadaju sredstva rada i osnovna sredstva i služe za proizvodnju druge
robe ili obavljanje usluga. Uglavnom su većih dimenzija i pakiraju se pojedinačno. Kod pakiranja
ove vrste robe naglašena je zaštitna, transportna i skladišna funkcija ambalaže.
Potrošne robe dijele se na robe proizvodne potrošnje i robe široke potrošnje. Preradbom
robe proizvodne potrošnje (predmeti rada, sirovine i pomoćni materijali) dobiju se nove robe
višeg stupnja preradbe. Jeftinije i postojanije sirovine i pomoćni materijali ne pakiraju se budući
da se koriste u velikim količinama. Skuplje sirovine i pomoćni materijali koji se troše u manjim
količinama pakiraju se u transportnu ambalažu. Ambalaža za ovu vrstu robe ima naglašenu
zaštitnu, transportnu i skladišnu funkciju.
Robe široke potrošnje služe za podmirenje potreba stanovništva (prehrambeni, higijenski,
kozmetički, farmaceutski proizvodi itd.) i uglavnom se pakiraju najprije u prodajnu ambalažu,
više prodajnih jedinica u skupnu i/ili transportnu. Pored ostalih funkcija ambalaže ovdje je
naglašena prodajna i uporabna funkcija.

4. 2. Svojstva materijala od kojeg je izrañena roba

Izbor ambalažnog materijala i kreiranje ambalaže u prvom redu ovisi o svojstvima

materijala od kojeg je izrañena roba. Pri tome treba voditi računa o osjetljivosti materijala robe i o
vrstama robe koja je opasne za okolinu.
4.2.1. Robe osjetljive na mehanička naprezanja

Djelovanjem mehaničkih sila može doći do trajne ili prolazne deformacije robe. Ovisno o
svojstvima materijala robe, koji može biti elastičan, žilav ili krhak, deformacija se može očitovati
kao deformacija oblika ili deformacija strukture.
Za elastične materijale karakteristične su prolazne deformacije oblika. Kod ovakvih
materijala trajne deformacije oblika ili strukture moguće se samo pod utjecajem velikih
mehaničkih naprezanja.
Žilavi materijali pokazuju trajnu, plastičnu deformaciju oblika pri čemu ne dolazi do
značajnije deformacije strukture.
Robe izrañene od krhkih materijala najosjetljivije su na mehanička naprezanja. Izložene
djelovanju relativno malih mehaničkih sila pretrpe deformaciju strukture (lom, kidanje, ...).

4.2.2. Biološki osjetljive robe

To su uglavnom robe organskog podrijetla osjetljive na djelovanje štetočina i

mikroorganizama (prehrambeni proizvodi, tekstil od prirodnih vlakana, koža). Budući da je
prisutnost vlage, odnosno vode, pogodna za razvoj mikroorganizama, robe s većim udjelom vode
su biološki osjetljivije.

4.2.3. Robe osjetljive na svjetlost

Svjetlost, osobito vidljivog i ultraljubičastog dijela elektromagnetskog spektra, može

inicirati ili ubrzati različite nepoželjne promjene organskih materijala (osobito namirnica) kao što
su: -kvarenje ulja i masti i masnih namirnica (autooksidacija masnih kiselina i nastajanje
peroksida masnih kiselina) -razgradnja bjelančevina -razgradnja nekih vitamina (askorbinaske
kiseline, riboflavina, tiamina i dr.)
Veliku osjetljivost na djelovanje svjetlosti pokazuju i neki farmaceutski proizvodi i
kemikalije kao i neki anorganski materijali (npr. foto-materijali koji sadrže halogenide srebra).
4.2.4. Robe osjetljive na promjenu temperature

Robe mogu biti osjetljive na povišenu ili sniženu temperaturu. Do oštećenja robe
izazvanog promjenom temperature može doći ukoliko je roba izrañena od različitih materijala
koji imaju različite koeficijente toplinske širljivosti. Zagrijavanjem složenih roba dolazi do
izdvajanja nekih komponenata (npr. izdvajanje otopljenog CO2 iz gaziranih pića ili mineralne
vode, hlapljenje otapala iz premaza).
Promjenom temperature može doći do promjene agregatnog stanja, nepovratne promjene
konzistencije i viskoznosti robe. Smrznute robe su vrlo osjetljive na promjenu temperature.
Jednom odmrznute namirnice ne smiju se ponovo zamrzavati i vrlo su osjetljive na djelovanje
mikroorganizama.
Hlañenje takoñer može dovesti do neželjenih promjena kao što je zamućenje ulja i
različitih otopina ili oštećenje robe s velikih udjelom vode pri zamrzavanju.

4.2.5. Robe osjetljive na promjenu vlažnosti

Promjenom vlažnosti može doći do različitih promjena materijala robe a mogu se

podijeliti na: a) fizikalne promjene
-smanjenje mase robe gubitkom vlage
-nabiranje površine ili uvenuće svježeg voća i povrća
-kristalizacija zasićenih otopina
-površinsko sušenje smrznutih roba
-prekristalizacija b) kemijske promjene
-hidroliza
-stvaranje ili raspadanje hidrata

Promjenom vlažnosti takoñer se stvaraju uvjeti za djelovanje drugih činilaca pa može doći
do mikrobiološke promjene (razvoj mikroorganizama), biokemijske promjene (klijanje žitarica) ili
korozije metala.

4.2.6. Robe osjetljive na djelovanje kisika

Mnogim anorganskim i organskim materijalima znatno se mijenjaju svojstva djelovanjem

kisika, tj. oksidacijom. Najznačajniji je utjecaj oksidacije na kvalitetu i nutritivna svojstva
prehrambenih proizvoda. Oksidacija masti i ulja, razaranje vitamina, smanjenje biološke
vrijednosti bjelančevina, promjene boje, mirisa i okusa još se pojačavaju ako je uz kisik namirnica
izložena djelovanju svjetlosti.

4.2.7. Robe osjetljive na koroziju

U ovu grupu uglavnom spadaju metali i metalna roba, osobito željezo. Roba je osobito
izložena djelovanju korozije tijekom boravka u vlažnim skladištima ili u prekomorskom prometu.

4.2.8. Robe osjetljive na promjenu mirisa

Robama osjetljivim na miris smatraju se robe koje imaju karakterističan okus i miris ili
one kojima je osnovna karakteristika da su bez mirisa. Miris robi daju aromatični, lako hlapljivi
sastojci (terpeni, terpenski alkoholi, aldehidi, esteri). Postupnim hlapljenjem aromatičnih tvari
roba gubi miris. Do promjene mirisa dolazi zbog oksidacije aromatičnih spojeva pri čemu
produkti oksidacije često imaju neugodan miris, npr. ugodan miris svježeg maslaca prelazi u vrlo
neugodan miris užegle masti koji mu daje produkt oksidacije masnih kiselina akrolein.
Robe bez mirisa, najčešće su to praškaste, higroskopne robe, poprime miris drugih roba
(npr. brašno lako poprima miris benzina, petroleja ili plijesni). Roba takoñer može poprimiti miris
ambalaže: -od papirne ambalaža miris tiskarske boje -miris klora i fenola iz sredstva za
dezinfekciju -miris NH3 i H2S iz mikrobiološke razgradnje proteinskih ljepila -miris truleži ili
plijesni koji nastaje mikrobiološkim raspadanjem papirne i drvene ambalaže
 u vlažnim skladištima.

4.2.9. Robe opasne za okolinu

Kod odreñenih vrsta roba ambalaža ima ulogu da zaštiti okolinu od mogućeg štetnog
utjecaja tih roba. To su u prvom redu eksplozivi, robe punjene eksplozivom i komprimirani
plinovi, zatim samozapaljive robe poput bijelog fosfora, ulja i masti na zamašćenim krpama koje
se mogu zapaliti bez dovoñenja topline. Lako zapaljive robe imaju nisku temperaturu zapaljenja,
ali ipak višu od sobne te se ne mogu zapaliti bez dovoñenja topline. U robe opasne za okolinu
spadaju još i otrovne i radioaktivne robe, agresivne robe (kiseline, lužine i neke soli), robe
neugodnog mirisa i robe u procesu truljenja i organski peroksidi.
4.3.Pojavnioblicirobe
Sa stajališta izbora ambalaže i tehnike pakiranja kao kriterij za razlikovanje vrsta roba
umjesto agregatnog stanja prikladnije je uzeti pojavni oblik robe. Pojavni oblici roba razlikuju se
prema stabilnosti prostornog oblika i to kao robe bez oblika, sipke robe, pastozne robe i robe
stabilnog oblika.

Robe bez oblika

Za ovu vrstu roba karakteristično je da imaju apsolutnu nestabilnost oblika i da lako
difundiraju u okolinu. To su plinovi pri normalnom tlaku, komprimirani i ukapljeni plinovi,
kapljevine i neki dvofazni sustavi (otopine plinova pod normalnim ili povišenim tlakom), otopine,
emulzije ili suspenzije kapljevina ili čvrstih tvari u ukapljenom plinu i kapljevini. Plinovi pod
normalnim ili povišenim tlakom ispunjavaju sav raspoloživi ambalažni prostor i njihov se
volumen kompresijom može smanjiti. Kapljevine, ukapljeni plinovi i otopine plinova takoñer
poprimaju oblik ambalaže u kojoj se nalaze, a površina im je vodoravna zbog gravitacijske sile.

Sipke robe
Sipkih robama smatraju se prašci, krupica, granule, zrnaste i krupnozrnaste robe koje
takoñer, poput tekućina, zauzimaju oblik ambalaže ali im površina nije vodoravna samo pod
djelovanjem gravitacije. Imaju karakteristike disperzije u kojoj je roba dispergirana faza, a plin
(zrak) disperzno sredstvo. Ove robe imaju visoku koncentracija dispergirane faze u malo
disperznog sredstva što znači da imaju veliku unutrašnju površinu. Površina sipkih roba je to veća
što su dimenzije čestica manje.
Za ovu vrstu roba karakteristično svojstvo je nasipna masa ili nasipna gustoća koja
predstavlja omjer mase i volumena sipke robe. Ovisi o gustoći čvrste faze, veličini i obliku
čestica, dimenzijskoj raspodjeli čestica i adheziji meñu česticama.

Pastozne robe
 Pastozne robe u koje spadaju paste, kreme, masti, gelovi, pjene i sl. mogu se promatrati
kao disperzni sustavi sastavljeni od čvrste dispergirane faze u obliku praha i kapljevite neprekidne
faze kao disperznog sredstva. Pjene imaju uklopljenu i plinovitu dispergiranu fazu. Za pastozne
robe karakteristična su mehaničko-deformacijska svojstva. U stanju mirovanja one imaju stabilan
oblik, uz mali tlak deformacije su elastične a povećanjem tlaka iznad graničnog tlaka tečenja one
pokazuju plastičnu deformaciju. Pod još većim tlakom pastozne robe počinju teći i ponašaju se
poput kapljevina.
Robe stabilnog oblika
Ove vrste roba uglavnom se mogu smatrati čvrstim tijelima budući da imaju stalan oblik i
pružaju relativno veliki otpor promjeni oblika. Ove robe se ne troše u masenim ili volumnim
jedinicama, većse pakuje, odnosno troši odreñeni broj komada robe.

4.4.Pakiranjerobe
Pakiranje robe je složeni radni proces koji se sastoji od niza jednostavnih radnih operacija.
Premda ovisi o pojavnom obliku robe i odabranoj ambalaži svaki se proces pakiranja, bez obzira
na složenost, sastoji od istih radnih operacija.
Slijed radnih operacija:
1. pripremanje ambalaže za pakiranje Opseg pripreme ambalaže ovisi o konstrukciji
ambalaže i stupnju mehanizacije procesa pakiranja. Neke suvremene tehnologije pakiranja i
ambalažni materijali imaju mogućnost istodobne proizvodnje ambalaže i pakiranja. Robe poput
prehrambenih i farmaceutskih proizvoda zahtijevaju pranje, čišćenje ili sterilizaciju ambalaže.
Priprema povratne ambalaže takoñer uključuje pranje i čišćenje.

2. odmjeravanje robe i punjenje ambalaže Odmjeravanje robe ovisi o pojavnom obliku

robe i može se vršiti na osnovi volumena, mase, broja komada ili odgovarajućeg tlaka.
Komprimirani plinovi se pune u ambalažu dok se ne postigne odgovarajući tlak u ambalaži.
Ukapljeni plinovi odmjeravaju se prema masi. Kapljevine se uglavnom odmjeravaju volumno,
dok se sipke robe mogu odmjeravati volumno (količina zapakirane robe ovisi o nasipnoj gustoći) i
maseno. Pastozne robe se zbog problema s njihovom konzistencijom odmjeravaju volumno.
Najjednostavnije je odmjeravanje robe stabilnog oblika na način da se izbroji potreban broj
komada.

3. zatvaranje ambalaže Na koji će se način zatvoriti ambalaža nakon punjenja ovisi o vrsti
ambalaže, osjetljivosti i pojavnim oblicima robe. Ako je roba osjetljiva na sastojke zraka ili lako
difundira u okolinu potrebno ju je hermetički zatvoriti. Postoje vrlo različiti sustavi za zatvaranje
ambalaže. Poklopci ili zatvarači mogu biti od istog materijala kao i ambalaža (npr. poklopci za
limenke) ili od različitog materijala (poklopci za staklenke ili plastične boce). Ambalaža se može
zatvarati i lijepljenjem posebnih dijelova ambalaže.
4. završne radne operacije
Završne radne operacije uglavnom obuhvaćaju kontrolu pakiranja (provjeravanje količine
zapakirane robe i kvalitete zatvaranja ambalaže), deklariranje i označavanja ambalaže.
Označavanje i deklariranje proizvoda obveza je svih sudionika u prometu roba. Na ambalažu,
naljepnicu ili privjesnicu zapakirane robe ili na mjesto vidljivo potrošaču treba staviti deklaraciju.
Ukoliko se radi o ambalaži prehrambenih proizvoda obveza deklariranja i označavanja
proizvoda u Republici Hrvatskoj propisana je zakonima o normizaciji, hrani i zaštiti potrošača,
pravilnicima o kvaliteti i zdravstvenoj ispravnosti namirnica te posebnim pravilnicima o općem
deklariranju i označavanju hrane i o navoñenju hranjivih vrijednosti hrane. To su osnovni podatci
što ih proizvoñačmora istaknuti na ambalaži ili ih trgovac mora predočiti kupcu radi jasnog,
potpunog i točnog informiranja o onom što kupuje, što proizvod sadrži i na temelju čega se može
odlučiti za kupnju. Deklaracija na originalnom pakovanju najčešće sadrži:
– naziv proizvoda i trgovinsko ime ako ga proizvod ima
– naziv i sjedište proizvoñača koji je proizveo ili pakirao robu
– nazivnu količinu punjenja (masu ili volumen) proizvoda
– podatke o sredstvima za obojavanje proizvoda, o sredstvima dodanim za konzerviranje ili
stabiliziranje proizvoda i o tvarima biološke vrijednosti koje su dodane proizvodu radi
obogaćivanja sastava
– sastav ili sadržaj osnovnih sastojaka u proizvodu ako je tako propisano odgovarajućim
pravilnikom o kakvoći
– rok valjanosti i druge potrošaču bitne podatke.

Za većinu prehrambenih i drugih pokvarljivih proizvoda deklariraju se i uvjeti čuvanja i

način rukovanja robom u prometu. Prema Zakonu o zaštiti potrošača svi podaci iz deklaracije
moraju biti istiniti, jasni, vidljivi i čitljivi te napisani hrvatskim jezikom i latiničnim pismom.
Zabranjeno je stavljati u promet proizvode s netočnim oznakama ili oznakama koje potrošače
mogu dovesti u zabludu.
Označavanje proizvoda jest nanošenje značajki proizvoda na ambalažu, što podrazumijeva: –
oznake i simbole upozorenja za opasnost, – oznake i simbole o načinu rukovanja, prijenosa i
prijevoza, skladištenju i čuvanju proizvoda
– upozorenja o postupku u slučaju nezgode.
5. AMBALAŽNI MATERIJALI

Odabir ambalažnog materijala osnovni je element kreiranja ambalaže o kojem ovisi

realizacija funkcija ambalaže i njezina cijena. Za uspješnu realizaciju zaštitne funkcije ambalaže
materijal mora biti postojan i nepropustljiv.
Mehanička postojanost podrazumijeva otpornost prema djelovanju vanjskih mehaničkih
sila. Materijal mora biti i kemijski postojan prema sastojcima zraka s kojima je neprekidno u
kontaktu. Istodobno unutrašnja strana ambalaže u izravnom je dodiru s robom s kojom ne smije
stupati u interakcije. Osobito je važno za pakiranje prehrambenih proizvoda da ambalažni
materijal ne utječe na kvalitetu i zdravstvenu ispravnost namirnice. Ambalažni materijal mora biti
biološki postojan budući da djelovanje mikroorganizama vrlo štetno djeluje na realizaciju zaštitne
a takoñer i prodajne funkcije ambalaže.
Mehanička nepropustnost ambalažnog materijala važna je stoga da ne dolazi do gubitka
robe ili njenih sastojaka kroz ambalažni materijal, odnosno da ne dolazi do prodiranja sastojaka
zraka u ambalažu. Materijal treba biti optički nepropustan ukoliko se radi o robi osjetljivoj na
djelovanje svjetlosti. U tom slučaju prodajna funkcija realizira se grafičkom obradom ambalaže
koja robu prezentira kupcu.
Toplinska provodnost ambalažnog materijala važna je za robe koje se toplinski obrañuju
(sterilizacija i zagrijavanje prije vañenja robe). Ukoliko je roba osjetljiva na promjenu
temperature ambalažni materijal treba biti toplinski izolator. Električna provodnost važna je za
realizaciju prodajne funkcije ambalaže. Materijali koji ne provode struju (polimerni materijali),
zbog statičkog elektriciteta privlače na sebe prašinu, što nepovoljno utječe na izgled robe na
polici.
Tehnološka svojstva ambalažnog materijala odreñuju izbor postupka proizvodnje
ambalaže, konstantnost dimenzija ambalaže, brzinu proizvodnje, izbor oblika ambalaže, izbor
postupka grafičkog oblikovanja i kvalitete obrade, te troškove prostornog i grafičkog oblikovanja.
Trošak ambalažnog materijala ovisi o masi potrebnog materijala i njegovoj cijeni, a potrebna
količina materijala ovisi o gustoći materijala, potrebnoj debljini stijenke ambalaže i mehaničkim
svojstvima materijala.

5.1.Drvo

Drvo spada u najstarije ambalažne materijale i danas se zamjenjuje suvremenijim

materijalima (karton, valovita ljepenka, metali, polimerni materijali). Uglavnom se upotrebljava
za izradu transportne ambalaže raznih oblika i veličina, u obliku letvi za poboljšavanje
mehaničkih svojstava transportne ambalaže, u obliku gredica i greda za učvršćivanje teških i
glomaznih investicijskih roba u transportu i za izradu kalema raznih dimenzija (slika 5-1).
 Od fizičkih svojstava drva za proizvodnju ambalaže važna je njegova prostorna masa
(masa jediničnog volumena drva kao poroznog materijala) i higroskopnost. Drvo spada u
higroskopne materijale zbog velikog afiniteta celuloze prema vodi i velike unutrašnje površine.
Mehanička svojstva drva u uzdužnom, radijalnom i tangencijalnom smjeru znatno se razlikuju
zbog nehomogene, vlaknaste grañe drva. Mehanička svojstva važna za ambalažu su elastičnost,
-2
tvrdoćai čvrstoća. Drvo se prema tvrdoći dijele na: -vrlo meko drvo (< 35 Nmm ) – smreka, crna
-2
topola, kanadska topola, lipa, bor, vrba i jela -meko drvo (35 -50 Nmm ) – omorika, ariš i joha
-2
-srednje tvrdo drvo (50 -65 Nmm ) – pitomi kesten, crni orah, brijest, čempres i bijeli dud -tvrdo
-2
drvo (65 -100 Nmm ) – hrast, javor, orah, klen, jasen, tisa, bukva, badem, grab -vrlo tvrdo drvo
-2
(100 -150 Nmm ) – svib, crnika, badem.
Za proizvodnju ambalaže upotrebljava se najviše jelovina, smrekovina, bukovina i
hrastovina u obliku piljene grañe i furnira. Piljena graña se razlikuje prema obliku poprečnog
presjeka na četvrtače (piljena graña s kvadratnom ili pravokutnom površinom presjeka) i piljenice
(piljena graña čiji je omjer širine i debljine veći od 20). Prema dimenzijama četvrtače mogu biti
grede, gredice, letve i letvice, a piljenice se prema debljini dijele na listove, daske i planke.
Furniri su tanki drveni listovi debljine 0,3 – 4,0 mm koji se proizvode piljenjem, rezanjem ili
ljuštenjem. Upotrebljavaju se za oblaganje jeftinih vrsta drva koja nemaju lijepu teksturu
(plemeniti furniri) i za proizvodnju šper-ploča, panel-ploča i lake drvene ambalaže (konstrukcijski
furniri) (slika 5-2).

5.2.Papir,kartoniljepenka

Zahvaljujući dobrim svojstvima, mogućnosti oplemenjivanja i niskoj cijeni papir, karton i

ljepenka danas su jedan od najzastupljenijih ambalažnih materijala. Papir i karton su materijali u
obliku listova koji nastaju preplitanjem i meñusobnim spajanjem vlakanaca uglavnom biljnog
porijekla. Proizvode se iz pulpe (suspenzije celuloznih vlakana u vodi), tekstilnih otpadaka i
recikliranog starog papira. Oko 50 % drvene pulpe dobiva se iz smreke, jele i bora. Mehanička
pulpa (pulpa od drvenjače) dobiva se drobljenjem drva pri čemu se iskorištavaju sva vlakna iz
stanične stjenke drva (celuloza i lignin), za razliku od kemijske pulpe za čiju se pripremu uklanja
kora a dobivena strugotina se obrañuje različitim kemijskim metodama (lužnati, sulfatni ili
sulfitni postupak).
2
Papir i karton meñusobno se razlikuju prema debljini, odnosno gramaturi (masa 1 m
papira ili kartona). Ljepenka je višeslojni karton koji se ne može savijati a svi su slojevi iste
kvalitete. Proizvodi se od mokrih listova papira koji se slažu jedan preko drugog, prešaju i suše.
Ima vrlo dobra mehanička svojstva. Ne postoji oštra granica koja dijeli papir, karton i ljepenku.
Jedna od predloženih podjela prema gramaturi i debljini je sljedeća:
-2
papir < 150 gm (debljina < 0,3 mm)
-2
karton = 150 -450 gm (debljina od 0,3 do 2,0 mm)
-2
ljepenka > 450 gm (debljina > 2,0 mm)
Suvremena industrija papira proizvodi veliki broj različitih vrsta papira i kartona koji se
razlikuju prema sirovinama iz kojih se proizvode, namjeni i postupcima dorade. Ukoliko se
upotrebljavaju za ambalažu koja će biti u neposrednom dodiru s hranom obavezno se prevlače,
laminiraju ili impregniraju s drugim materijalima kao što su voskovi, polimerni materijali itd.
Prednosti ambalaže od papira i kartona su niska cijena, dobra mehanička čvrstoća,
ekološka prihvatljivost, jednostavna grafička obrada. Nedostatci su poroznost, higroskopnost,
propustljivost na kisik, ugljikov dioksid i vodenu paru. Zbog loših barijernih svojstava roba u
papirnoj i kartonskoj ambalaži lako gubi arome i hlapljive komponente.

5.2.1. Vrste papira i kartona za proizvodnju ambalaže

1. Bezdrvni papiri i kartoni proizvode se iz sulfatne ili sulfitne celuloze uz eventualni dodatak
tekstilnih otpadaka i ne sadrže drvenjače i poluceluloze. Sulfitna celuloza upotrebljava se za
proizvode kojima su boja i svojstva površine važniji od čvrstoće i žilavosti. Sulfatna celuloza je
sirovina za proizvodnju papira dobrih mehaničkih svojstava (velika čvrstoća na kidanje).
Natron papir se proizvodi iz nebijeljene sulfatne crnogorične celuloze dugih vlakana. Ima
široku primjenu i često se laminira s drugim materijalima. Otporan je na kidanje i probijanje pa se
koristi za izradu višeslojnih transportnih vreća (natron vreće) i za ravni sloj valovite ljepenke.
Budući da mu je jedna strana glatka na nju se nanosi grafička obrada, a druga strana mu je
hrapava i koristi se za lijepljenje s drugim slojevima.
Kromo papir je kvalitetan papir s licem oslojenim mineralnim pigmentima i naknadno
satiniran (poseban postupak glačanja papira). Proizvodi se iz bijeljene sulfitne celuloze uz
dodatak manje količine bijele drvenjače. Pogodan je za najkvalitetniji tisak.
Kromo-nadomjestak ima lice od bijeljene sulfitne celuloze, dok su ostali slojevi od lošije i
jeftinije sirovine. Upotrebljava se za složive kutije (prodajna ambalaža).
Pergament papir se dobiva kemijskom obradom bezdrvnog papira koji ne sadrži punila i
ljepila. Vrlo je čvrst, proziran, otporan na vodu i masnoće.
 Pergamin papir proizvodi se iz bijeljene sulfitne celuloze bez upotrebe punila. Staklastog
je izgleda, slabo propušta masnoće, ima vlaknastu strukturu i manje je otporan prema vodi od
pergament papira.

2. Papiri i kartoni od drvenjače

Novinski papir ili roto-papir proizvodi se iz bijele drvenjače (82 – 85%) i nebijeljene celuloze
(15-18%). To je jeftini papir loše kakvoće, uglavnom služi za zamatanje roba.
Papiri i kartoni od starog papira proizvode se od nesortiranog starog papira uz dodatak celuloze,
drvenjače i jeftinih punila.

Šrenc papir proizvodi se od sortiranog starog natron papira uz dodatak sulfatne celuloze.
Upotrebljava se kao jeftini omotni papir i kao ravni sloj valovite ljepenke.
Sivi karton pogodan je za izradu složivih kutija lošije kvalitete i za unutrašnji sloj stabilnih
kutija (npr. kutije za cipele).

5.2.2. Valovita ljepenka

Valovita ljepenka je ambalažni materijal sastavljen od više slojeva papira meñusobno
slijepljenih od kojih su neki valoviti a neki ravni. Ima vrlo dobra mehanička svojstva u odnosu na
gramaturu i cijenu. Za ravni sloj ljepenke upotrebljava se papir velike rastezne čvrstoće i zagrebne
tvrdoće (npr. natron papir), a za valoviti sloj ljepenke krut i žilav papir koji se lako oblikuje bez
oštećenja (papir od poluceluloze ili šrenc-papir). Svojstva valovite ljepenke takoñer ovise o vrsti
ljepila. Čvrstoća slijepljenog mjesta mora biti veća od čvrstoće papira. Ljepilo ne smije duboko
prodirati u papir, niti se razlijevati po papiru.
Oblik i dimenzije vala odreñuju mehanička svojstva valovite ljepenke. Valovi su oblika
sinusoide a po veličini se razlikuju kao veliki val (A-val), mali (B-val) i srednji (C-val).
Prema broju slojeva papira razlikuje se nekoliko vrsta valovite ljepenke.
Dvoslojna ljepenka sastoji se od dva sloja, jednog ravnog i jednog valovitog.
Lako se savija, može se oblikovati u tuljac, koristi se za zamatanje roba
osjetljivih na mehanička naprezanja (npr. boce).

Troslojna ljepenka sastoji se od dva sloja ravnog papira i jednog valovitog.

Upotrebljava se za izradu transportnih i prodajnih kutija. Peteroslojna ljepenka grañena je od tri
ravna sloja i dva valovita. Najčešće se radi s valom A i B ili jedan od ova dva vala u kombinaciji s
valom C. Budući da ima bolja mehanička svojstva od troslojne upotrebljava se za izradu
transportnih

kutija većih dimenzija.

 Sedmeroslojna ljepenka (četiri ravna i tri valovita sloja) ima mehanička svojstva
poput drva.

5.3.Metalniambalažnimaterijali

Vrlo je mali broj metala koji se upotrebljavaju za proizvodnju ambalaže. Osnovni su

željezo i aluminij, a kao pomoćni metali upotrebljavaju se kositar, krom i cink (za proizvodnju
bijelog, kromiranog i pocinčanog lima). Olovo se upotrebljava samo za pakiranje radioaktivnih
roba.
Metalni ambalažni materijali su nepropusni za tekućine, plinove i svjetlost. Imaju veliku
čvrstoću pa su pogodni za izradu ambalaže za komprimirane i ukapljene plinove i ambalažu
velikih dimenzija. Zbog dobre toplinske provodnosti upotrebljavaju se za pakiranje proizvoda koji
se toplinski steriliziraju.
Nedostaci su im što su više ili manje podložni koroziji, osobito u prisustvu kisika i
lužina. Neki od metala su i toksični, pa se za odreñene vrste roba metalna ambalaža mora
zaštititi prevlakama ili premazima da bi se spriječile interakcije robe i ambalaže.

5.3.1. Čelik

Čelik je najvažniji tehnički materijal današnjice. To je tehničko željezo modificirano s

najviše 1,7 % ugljika. Ima vrlo dobra mehanička svojstva (velika rastezna čvrstoća) koja se
modificiraju promjenom sadržaja ugljika, legiranjem s drugim metalima i primjenom
različitih postupaka proizvodnje i prerade. Takoñer ima vrlo dobra tehnološka svojstva.
Lako se prerañuje kovanjem, valjanjem, izvlačenjem, prešanjem, savijanjem i dobro se spaja
zavarivanjem, lemljenjem i zakovicama.
Najveći mu je nedostatak loša otpornost na koroziju. Lako se otapa čak i u slabim
kiselinama. Zaštita od korozije može se provesti različitim premaznim sredstvima i zaštitnim
slojevima ili legiranjem s drugim metalima (npr. kromom) čime se dobije nehrñajući čelik.
Uobičajeni nazivi za nehrñajući čelik su inoks ili rostfrei.
Prema kemijskom sastavu čelici se dijele na ugljične i legirane čelike.
Ugljični čelici osim željeza (98 -99 %) sadrže još samo ugljik. Strukturna graña ugljičnih
čelika i mehanička svojstva ovise samo o udjelu ugljika pa tako meki čelik sadrži manje od 0,65
% C, žilavi od 0,85 do 0,95 % C, polutvrdi od 0,9 do 1,2 % C i tvrdi čelik više od 1,4% C. Kao
prateći sastojci čelika pojavljuju se mangan, silicij, fosfor i sumpor koji potječu iz sirovine za
proizvodnju željeza.
Legirani čelici pored željeza i ugljika sadrže jedan ili više metala koji im odreñuju
svojstva. Za proizvodnju ambalaže upotrebljavaju se samo nehrñajući čelici koji sadrže od 0,1 do
0,2 % ugljika, a krom ili krom i nikal im daju kemijsku postojanost. Standardni tip čelika za
ambalažu prehrambenih i kemijskih proizvoda koji je otporan na octenu i dušičnu kiselinu ima
sljedeći sastav: ugljika 0,1 %, kroma 18,5 %, nikla 8,0 % i molibdena 1,2 %.
Povećanjem udjela kroma, nikla i kobalta u čeliku proizvode se legirani čelici otporni čak prema
klorovodičnoj i sumpornoj kiselini.
Osim podjele prema kemijskom sastavu čelici se dijele prema namjeni na konstrukcijske
(obični, kvalitetni, plemeniti) i alatne čelike. Alatni čelici se ne upotrebljavaju u proizvodnji
ambalaže.
Obični konstrukcijski čelici u obliku debljih limova upotrebljavaju se za izradu ambalaže
velikih dimenzija kao što su za cisterne za transport sipkih roba u rasutom stanju, tekućina,
ukapljenih i komprimiranih plinova. Od tanjih limova izrañuju se manje posude, boce za
pakiranje ukapljenih i komprimiranih plinova. Za izradu jeftine željezne ambalaže manjih
dimenzija (sitna, limena, nepovratna ambalaža za pakiranje toplinski steriliziranih namirnica)
upotrebljavaju se pokositreni ili pocinčani limovi od konstrukcijskog čelika s vrlo malim
sadržajem ugljika.
Plemeniti konstrukcijski čelici, zbog svoje visoke cijene, upotrebljavaju se samo za
ambalažu zahtjevnih vrsta roba koje se ne mogu pakirati u ambalažu od nekih drugih jeftinijih
materijala (npr. cisterne za transport kiselih proizvoda, kiselih voćnih sokova poput soka od
limuna i voćnih poluproizvoda konzerviranih sa SO2).

5.3.2. Kositar

Kositar (Sn) je metal, srebrnasto bijele boje, mekan i može se izvaljati u obliku tanke
folije. Postojan je prema koroziji čak i na vlažnom zraku, a otapaju ga jače kiseline i lužine.
Budući da je netoksičan pogodan je za pakiranje namirnica, lijekova, kozmetičkih sredstava i
sredstava za osobnu higijenu. Zbog visoke cijene folija od kositra (staniol) danas je zamijenjena
jeftinijom aluminijskom folijom a lim od kositra bijelim limom.
5.3.3. Bijeli lim

Bijelim limom naziva se tanki čelični lim od mekog običnog konstrukcijskog čelika s
malim sadržajem ugljika koji je zaštićen s obje strane tankim slojem kositra. Ima rastezljivost i
čvrstoću čelika i otpornost na koroziju poput kositra. Najviše se upotrebljava za proizvodnju
limenki za pakiranje toplinski steriliziranih namirnica i za proizvodnju pomoćnog materijala za
pakiranje (zatvarača, poklopaca, metalnih traka i sl.).
Ukoliko se od bijelog lima proizvodi ambalaža za pakiranje namirnica obavezno se
zaštićuje premazima da se spriječe interakcije namirnice i ambalažnog materijala. Takav premaz
mora biti postojan prema sastojcima namirnice i ne smije joj mijenjati organoleptička svojstva.
Mora biti postojan pri temperaturi sterilizacije i pri oblikovanju limenki ne smije pucati.

5.3.4. Pocinčani lim

Cink (Zn) nije dobar za zaštitu željeza kao kositar. Na vlažnom zraku brzo gubi sjaj jer se
prevlači tankim, kompaktnim slojem bazičnog karbonata koji sprječava daljnju koroziju, ali
ambalaži daje neprivlačan izgled. Cink se lako otapa u slabim i razrijeñenim kiselinama i
lužinama. Osnovni mu je nedostatak toksičnost Zn soli, premda je Zn fiziološki element.
Upotrebljava se za proizvodnju bačvi i metalnih posuda za pakiranje nekorozivnih neutralnih
proizvoda. Danas ga zamjenjuju polimerni materijali i aluminij.

5.3.5. Aluminij

Aluminij (Al) je metal srebrnasto-bijele boje sa slabim plavkastim odsjajem, mekan je i

žilav ali nije elastičan. Neznatno omekšava zagrijavanjem, na niskom temperaturama ne postaje
krhak što ga čini pogodnim za pakiranje namirnica koje se toplinski steriliziraju ili zamrzavaju.
Budući da ne propušta vodu, masnoće, vodenu paru i plinove prikladan je za pakiranje
higroskopnih, aromatičnih i drugih proizvoda koji ne smiju stupati u interakcije s okolinom.
Aluminij je amfoteran, što znači da se otapa u jačim kiselinama i jačim lužinama. Lako se
spaja s kisikom iz zraka stvarajući na površini zaštitni sloj aluminijeva oksida Al 2O3 ili
hidratiziranog oksida Al2O3 ⋅H2O; koji se ne otapa se u vodi. Otporan je prema svim otopinama
čiji je pH 4,5 – 8,5.
Pogodan je za obradu plastičnim deformacijama (valjanjem, prešanjem, izvlačenjem). Od
aluminijskih limova izrañuje se transportna ambalaža (bačve), a od tanjih aluminijskih traka
poklopci za staklene boce, staklenke i čaše. Deblje aluminijske trake služe za izradu raznih
posuda za pakiranje. Folije se upotrebljavaju za zamatanje roba (npr. sira, maslaca, margarina,
čokolade) i za proizvodnju višeslojnih (laminiranih) ambalažnih materijala. Takoñer se mogu
proizvoditi profili različitih oblika, npr. cijevi za proizvodnju tuba.
Dobro svojstvo aluminija je što je fiziološki neškodljiv. Ljudski organizam ga ne asimilira
i ne akumulira, većse, poput kalcija i magnezija, taloži u obliku netopljivog fosfata u probavnim
organima i izbacuje se iz organizma.
Zaštita aluminija može se postići stvaranjem umjetnog zaštitnog sloja Al2O3
elektrolitičkim postupkom oksidacije (eloksiranjem) ili nanošenjem premaza.

5.4.Polimernimaterijali

Polimeri se sastoje od makromolekula grañenih od velikog broja malih, jednostavnih

kemijskih jedinica (mera, ponavljanih jedinica) meñusobno povezanih kovalentnim vezama.
Duljina polimernog lanca odreñena je brojem ponavljanih jedinica (mera) u lancu. Relativna
molekulska masa polimera kreće se od nekoliko tisuća do više milijuna. Makromolekule mogu
imati linearnu, ravnolančanu ili razgranatu strukturu, ili su meñusobno povezane kemijskim
vezama stvarajući pritom trodimenzijsku umreženu strukturu.
Prema podrijetlu razlikuju se prirodni (kaučuk, prirodne smole, fibroin u svili, keratin u
vuni, celuloza, škrob, polipeptidi) i sintetski polimeri (polietilen, poliprolien, polisiren itd.).
Prema vrsti ponavljanih jedinica polimeri mogu biti homopolimeri (makromolekule izgrañene od
kemijski istovrsnih ponavljanih jedinica) i kopolimeri (sadrže dvije ili više vrsta ponavljanih
jedinica).
Morfologija (nadmolekulska struktura) polimera odreñuje njihova fizička, kemijska i
mehanička svojstva. S obzirom na stupanj sreñenosti u polimernom sustavu polimeri mogu biti
amorfni (potpuno nesreñeno stanje poput kapljevine), kristalni (veliki broj makromolekula
pravilno složenih) ili u većini slučajeva kristalasti (istovremeno postoje amorfna i kristalna
područja).
Tvar koja nastaje procesom polimerizacije naziva se polimerizat, a sastoji se od polimera
(makromolekula) i procesnih dodataka. Polimerizat, koji može biti u obliku praha, otopine,
disperzije (suspenzije ili emulzije) ili taljevin, često nije moguće izravno prerañivati ili nema
zadovoljavajuća uporabna svojstva. Stoga mu se svojstva modificiraju različitim aditivima poput
omekšavala, toplinskih ili svjetlosnih stabilizatora, maziva, punila itd. Na taj način dobije se
polimerni materijal.
S obzirom na svojstva polimerni materijali se dijele na plastomere, duromere i elastomere.
Plastomeri (termoplasti) imaju linearne i/ili razgranate makromolekule, u otapalima bubre i
otapaju se, pri zagrijavanju omekšavaju i tada se mogu lako oblikovati. Hlañenjem zadržavaju
novi oblik a ciklus zagrijavanje -hlañenje može se ponavljati. Duromeri imaju trodimenzijsku
umreženu strukturu, netopljivi su i netaljivi. Pri relativno visokoj temperaturi razgrañuju se bez
prethodnog omekšavanja. Elastomeri se pri temperaturi primjene mogu istegnuti barem
dvostruko u odnosu na početnu duljinu. Staklište im je puno niže od temperature primjene, pa se
pri sobnoj temperaturi nalaze u gumastom stanju. Djelomično su umreženi.
Polimerni materijali se u velikoj mjeri upotrebljavaju za proizvodnju ambalaže, i to ne
samo kao zamjena za konvencionalne materijale. Zbog svojih specifičnih svojstava i dinamičnog
razvoja posljednjih desetljeća upravo su ovi materijali omogućili proizvodnju novih ambalažnih
oblika i nove tehnike pakiranja, odnosno pakiranje nekih roba koje se prije nisu mogle pakirati,
npr. produljenje svježine prehrambenih proizvoda pakiranjem u modificiranoj atmosferi. Premda
postoji veliki broj polimernih materijala, za izradu ambalaže najviše se upotrebljavaju plastomeri:
polietilen niske gustoće (PE-LD), polietilen visoke gustoće (PE-HD), polipropilen (PP),
poli(vinil-klorid) (PVC), polistiren (PS) i poli(etilen-tereftalat) (PET).
Za sve polimerne materijale zajedničko je da imaju malu gustoću, teško su topljivi,
kemijski su inertni i podložni su razgradnji utjecajem topline pri relativno niskim temperaturama.
Imaju vrlo dobra tehnološka svojstva, lako se mehanički oblikuju uz mali utrošak rada, energije i
vremena. Nije im potrebna naknadna površinska obrada niti površinska zaštita, a bojenje se izvodi
dodavanjem bojila "u masu". Zahvaljujući plastičnosti moguće je proizvesti proizvode vrlo
različitih oblika i svojstava uz primjenu velikog broja postupaka prerade. Mogu se proizvesti u
obliku vrlo tanke folije, nanositi u tankom sloju na drugi materijal, itd.
Za polimerne materijale karakterističan je proces koji se naziva starenje. To je proces
promjene svojstava polimernog materijala utjecajem elemenata klime koji za posljedicu ima
slabljenje fizičkih i mehaničkih svojstava materijala. Proces je vrlo spor a ubrzava se djelovanjem
svjetlosti i povišene temperature. Može se spriječiti, odnosno usporiti dodavanjem stabilizatora,
tvari koje na različite načine usporavaju razgradnju polimernih materijala.

5.4.1. Materijali na bazi celuloze

Celuloza je prirodni polikondenzat glukoze (sadrži dvije sekundarne i jednu primarnu

hidroksilnu grupu po ponavljanoj jedinici). U kemijskim reakcijama ponaša se slično alkoholima:
s kiselinama daje estere a s alkoholima etere. Od celuloznih derivata za izradu ambalaže
upotrebljavaju se samo celulozni acetat (npr. u obliku folija velike prozirnosti koje ne skupljaju
prašinu), celulozni propionat i seluolzni acetobutirat (npr. u obliku meke folije za kaširanje papira,
nepropusne za miris).
Celofan je ambalažni materijal koji se dobiva kemijskom modifikacijom celuloze u svrhu
postizanja topljivosti, te regeneracijom celuloze iz topljivih celuloznih derivata. Nema vlaknastu
strukturu poput papira, sličan je po svojstvima plastomerima, ali se ne ponaša poput njih pri
zagrijavanju. Upotrebljava se za pakiranje luksuzne robe široke potrošnje, pakiranje
prehrambenih ili duhanskih proizvoda.
Nelakirani celofan je proziran, savitljiv, glatke i sjajne površine, ne propušta prašinu ni
mikroorganizme, postojan prema organskim otapalima, slabim anorganskim kiselinama i
lužinama i dobro prima tisak. Nedostatak mu je što je higroskopan, propušta vodenu paru, i ne
može se spajati zavarivanjem. Ovi se nedostatci mogu otkloniti lakiranjem. Sloj laka nanosi se na
jednu ili na obje strane i može biti termozavarljiv, pa se lakirani celofan može spajati postupkom
zavarivanja. U tu se svrhu koriste polimerni lakovi (npr. nitrocelulozni poli(viniliden-kloridni)
lak).

5.4.2. Polietilen

Polietilen (PE) je najjednostavniji poliugljikovodik i jedan od najpoznatijih polimera

današnjice. Proizvodi se polimerizacijom etilena (CH2=CH2).

~ CH2− CH2− CH2− CH2− CH2− CH2~Slika 5-6. Strukturna formula polietilena(crvena boja
označava mer, osnovnu ponavljanu jedinicu)

Tablica 5.1. Shematski prikaz strukture i gustoće temeljnih vrsta PE-a

 S obzirom na različitu strukturu polimernih lanaca danas se proizvodi nekoliko vrsta PE-a
od kojih najviše polietilen niske gustoće (PE-LD), linearni polietilen niske gustoće (PE-LLD) i
polietilen visoke gustoće (PE-HD). Tip PE ovisi o uvjetima polimerizacije (tlak, temperatura,
katalizator).
o o
PE omekšava pri temperaturi 127 C (PE-HD), odnosno 85-87 C (PE-LD) što predstavlja najvišu
temperaturu uporabe PE proizvoda. Postojan je na veliki broj kemikalija, osim oksidirajućih
kiselina, halogenih elemenata i malog broja ketona. Pri sobnoj temperaturi netopljiv je u svim
o
otapalima, a iznad 60 C otapa se u toluenu, ksilenu, tetralinu i ugljikovom tetrakloridu. Potpuno
je postojan na utjecaj i apsorpciju vode. Pod utjecajem UV zračenja podložan je kemijskoj i
toplinskoj razgradnji koja se može potpuno spriječiti dodatkom 1% antioksidansa. PE se lako
prerañuje svim osnovnim postupcima prerade plastomera, ali najviše ekstrudiranjem, puhanjem,
injekcijskim prešanjem.
PE-LD upotrebljava se za proizvodnju tuba i druge fleksibilne ambalaže za pakovanje
vrlo viskoznih ili pastoznih roba koje se zbog svoje konzistencije moraju prilikom vañenja
istisnuti iz ambalaže (Slika 5-7a). Najveća količina PE-LD koristi se za proizvodnju folija
različite namjene: za izradu vreća, vrećica i za proizvodnju laminata (Slika 5-7b). Polietilenske
o
folije su vrlo meke, savitljive, rastezljive i prozirne. Zadržavaju savitljivost i pri -50 C što ih čini
prikladnima za pakiranje namirnica koje se zamrzavaju. One ne sadrže omekšavala i fiziološki su
inertne. Nedostatak im je što loše primaju tisak. PE-HD folije su mliječno bijele, čvrste i krute,
o
postojane do 110 C.

a) b)

Slika 5-7. PE tube (a) i vrećice od PE folije (b)

5.4.3. Polipropilen

Polipropilen (PP) se proizvodi katalitičkom, niskotlačnom polimerizacijom propilena. Ima

-3 o
vrlo nisku gustoću (0,9-0,91 gcm ) i relativno visoko talište (160-170 C).

~ CH CH CH CH CH~

CH3

CH3 Slika
 5-8. Strukturna formula polipropilena

Premda su mu svojstva slična svojstvima PE-a, s gledišta ambalaže, razlikuje se po tome

što nema voštani opip kao PE, ima veću čvrstoću i svojstva mu se manje mijenjaju porastom
o o
temperature (čvrstoća PP pri 100 C jednaka je čvrstoći PE pri 40 C). Osjetljiv je na niske
o
temperature, većpri 0 C postaje krhak. PP je netoksičan, gotovo netopljiv, kemijski postojan
prema sastojcima namirnica, uključujući i masnoće, čak i pri povišenoj temperaturi, ne dodaju mu
se omekšavala, ni stabilizatori.
PP folije su bezbojne, prozirne kao staklo, glatke i sjajne površine, vrlo dobro primaju
tisak (Slika 5-9). Budući da su otporne na povišenu temperaturu mogu se upotrijebiti za pakiranje
robe u vrućem stanju i za robu koja se mora naknadno sterilizirati. Istezanjem zagrijanih folija
poboljšavaju se mehanička svojstva, a osobito postojanost pri niskoj temperaturi. Takve folije se
o
mogu upotrijebiti za pakiranje namirnica koje se zamrzavaju do -50 C. PP folije najvećim
dijelom upotrebljavaju se za proizvodnju laminata i transportnih vreća. Transportne vreće od PP
danas su velikoj mjeri zamijenile vreće od prirodnih tekstilnih vlakana poput jute, konoplje ili
lana (Slika 5-10).

5.4.4. Poli(vinil-klorid)
 Poli(vinil-klorid) (PVC) se dobiva polimerizacijom vinil-klorida (CH 2=CHCl). Svojstva
polimerizata ovise o metodi polimerizacije koja se može provoditi u suspenziji, emulziji, otopini
ili u masi.

~CH CH CH CH CH~
HCl HCl HCl

Slika 5-11. Strukturna formula poli(vinil-klorida)

Premda je PVC tvrd i krt materijal, loše toplinske postojanosti (razgradnja mu počinje
o
većpri temperaturi staklišta, oko 80 C), svojstva osnovnog polimera lako se modificiraju
dodatkom različitih aditiva (omekšavala, stablizatora, maziva, pigmenata, itd.) Danas je u uporabi
više od stotinu vrsta plastomernih materijala na osnovi vinil-klorida.
Kruti PVC je tvrd, proziran, teško preradljiv, postojan na utjecaj atmosferilija, vlage,
kemikalija, slabo gori. Pogodan je za pakiranje namirnica jer ne propušta plinove i pare organskih
tvari. UV zračenje propušta manje od stakla. Uporabom odgovarajućih pigmenata propustljivost
na UV zrake se smanjuj, a dodatkom bijelog pigmenta i potpuno sprječava. Bijelo pigmentirani
PVC upotrebljava se za namirnice osjetljive prema djelovanju svijetlosti (margarin, maslac). Kruti
PVC služi za proizvodnju ambalaže stabilnog oblika (slika 5-12).

folije
Savitljivi PVC dobije se tako da se osnovnom polimeru doda 20 -50 % omekšavala. Takav
se materijal lako prerañuje, ima lošija mehanička svojstva, manje je postojan prema djelovanju
topline i atmosferilija. PVC s 50 % omekšavala upotrebljava se za proizvodnju fleksibilne
ambalaže u obliku vreća, vrećica ili tuba (slika 5-12). Za izradu fleksibilne ambalaže i laminata
proizvode se folije debljine 0,08 -0,5 mm.

5.4.5. Poli(viniliden-klorid)

Poli(viniliden-klorid) (PVDC) nastaje polimerizacijom viniliden-klorida (CH2=CCl2). To

o o
je kristalast polimer s talištem pri 220 C i staklištem pri 23 C. Netopljiv je u svim hladnim
o
otapalima, a pri 100 C topljiv je samo u cikloheksanonu i dimetilformamidu.
 H Cl H Cl H Cl ~C H Cl
HCl H Cl Slika 5-13.
Strukturna formula
poli(viniliden-klorida)

Zbog kristalaste strukture teško se prerañuje pa se uobičajeno proizvodi kao kopolimer s

vinil-kloridom, vinil-acetatom i akrilonitrilom. Kopolimer s 15 % vinil-klorida upotrebljava se za
proizvodnju folija koje su kristalno bistre, sjajne, vrlo savitljive i podatne, dobro se grafički
obrañuju, na njih se mogu lijepiti etikete, a spajaju se lijepljenjem ili zavarivanjem. Biaksijalno
orijentirane folije odlikuju se visokim koeficijentom skupljanja. PVDC i njegovi kopolimeri vrlo
su postojani prema utjecaju otapala, nepropustljivi su za plinove i vodenu paru te se
upotrebljavaju za proizvodnju laminata dobrih barijernih svojstava.
5.4.6. Polistiren

Polistiren (PS) je plastomer linearnih makromolekula koje nastaju polimerizacijom stirena

-3 o
(CH2=CH(C6H5)). Gustoća mu je 1,05 – 1,07 gcm , omekšava oko 100 C pa mu je temperatura
o
uporabe do 75 C. Podložan je procesima fotokemijske razgradnje. PS je potpuno postojan na
utjecaj vode i ima izvrsna elektroizolacijska svojstva. Lako se prevodi u pjenasti materijal niske
gustoće koji se upotrebljava za zvučnu i toplinsku izolaciju.

~CH CH CH CH CH~
H C6H5 H C6H5 H C6H5
Slika 5-14. Strukturna formula polistirena

Pod imenom polistiren na tržište dolaze različiti materijali koji se meñusobno razlikuju po
sastavu i svojstvima. Za ambalažu najvažniji su standardni polistiren, kopolimer stirena i
polibutadiena i pjenasti polistiren.
Standardni PS je proziran poput stakla, tvrd, glatke i sjajne površine i dobro prima tisak
(slika 5-15a). Idealan je za proizvodnju ambalaže tehnikom injekcijskog prešanja (nije potrebna
nikakva dorada). Folije se upotrebljavaju za proizvodnju ambalaže postupkom dubokog
izvlačenja, za pakiranje voća, povrća, sira, svježe ribe i duboko smrznutih kašastih namirnica.
Nedostatci su mu krhkost, niska temperatura mekšanja, relativno velika propustljivost za plinove i
vodenu paru i neotpornost prema aromatskim ugljikovodicima, benzinu, eteru, aldehidima i
ketonima, eterima i kloriranim ugljikovodicima.
Polistiren visoke udarne žilavosti (PS-HI),(HI, engl. high impact), je dvofazni sustav
polistirena i fino dispergiranih čestica elastomera (polibutadiena). PS smjesi daje umjerenu
krutost i dobra preradbena svojstava, a elastomerna faza poboljšava elastičnost i žilavost. Ovaj se
materijal najčešće upotrebljava za izradu čaša, šalica, kutija i sanduka raznih oblika i dimenzija,
postupcima dubokog izvlačenja, injekcijskim prešanjem ili puhanjem (slika 5-15b).
Pjenasti (celularni, ekspandirani) PS je porozan plastomerni materijal, ćelijaste strukture i
niske gustoće. Dobiva se impregniranjem PS-a pogodnim, kemijski neutralnim plinom ili lako
hlapljivim kapljevinama koji zagrijavanjem iznad staklišta PS-a ekspandiraju i isparavaju dajući
materijal željene gustoće i oblika. Od pjenastog PS izrañuje se vrlo lagana ambalaža stabilnog
oblika s relativno dobrim mehaničkim i izvrsnim izolacijskim svojstvima. U velikoj se mjeri
koristi za izradu posuda i kutija za zamrznute i ohlañene prehrambene proizvode, podložaka za
svježe meso i ribu, za jaja i dr.
Zbog velikog modula elastičnosti pjenasti PS dobro amortizira dinamička naprezanja robe,
sam se ne mijenja pa ostaje djelotvoran i nakon čestih ponavljanja naprezanja. Prikladan je za
izradu zaštitne i dekorativne ambalaže, osobito za pakiranje proizvoda osjetljivih na mehanička
naprezanja (npr. laboratorijskog i medicinskog pribora) (slika 5-15c).

Slika 5-15. Ambalaža od standardnog PS (a), čašica za jogurt od PS-HI (b) i ambalaža od
pjenastog PS.

5.4.7. Poli(etilen-tereftalat)

Velika grupa materijala koji u temeljnim makromolekulnim segmentima sadrže esterske

skupine -COO-naziva se poliesterima. Poli(etilen-tereftalat) (PET) je najviše primjenjivan
poliester. To je plastomerni linearni poliester visoke molekulske mase, relativno visokog tališta
o
(iznad 100 C)i visokog stupnja kristalnosti, odličnih mehaničkih svojstava, kemijske i toplinske
postojanosti. Dobiva se stupnjevitom polimerizacijom tereftalne kiseline i etilen glikola.

OC COCH2CH2

OO
 Slika 5-16. Strukturna formula PET-a

Upotrebljava se za izradu vlakana visoke čvrstoće, za izradu filmova, folija i kao

konstrukcijski materijal. Zahvaljujući maloj masi, izvanrednoj prozirnosti, otpornosti na povišenu
temperaturu i drugim dobrim svojstvima, ambalaža od PET-a je u velikoj mjeri zamijenila
staklenu ambalažu za pakiranje kozmetičkih, farmaceutskih i prehrambenih proizvoda, osobito
gaziranih pića i vode (slika 5-17). S obzirom na namjenu proizvoda od PET-a i vrlo stroge norme
kojima ti proizvodi moraju udovoljavati, pri preradi nastaju relativno velike količine tehnološkog
otpada. Meñutim, od 2005. godine u Hrvatskoj je PET ambalaža u sustavu poticanja povrata
iskorištene ambalaže te se velika pažnja poklanja oporabi PET otpada.

5.4.8. Polikarbonati

Polikarbonati su poliesteri karbonatne kiseline i polivalentnih alkohola ili fenola. To su

bezbojni i prozirni (90 % prozirnosti stakla) amorfni materijali visokog sjaja površine, ne
o
mijenjaju svojstva u širokom temperaturnom području (od -150 do 200 C), vrlo žilavi i
dimenzijski stabilni. Imaju izvanredna svojstva, ali im visoka cijena ograničava primjenu u
proizvodnji ambalaže. Primjenjuju se samo za specifična pakiranja, npr. za izradu vrećica u
kojima se hrana kuha.

5.4.9. Vodotopljivi polimeri

U grupu polimera koji se otapaju u vodi spadaju poli(vinil-alkohol) (PVAL) i poli(etilen-

oksid) (PEO). Za proizvodnju ambalaže upotrebljavaju se u obliku folija koje se proizvode
ekstruzijom ili lijevanjem. Te su folije savitljive, dovoljno čvrste, mogu se spajati lijepljenjem i
dobro primaju tisak. Od njih se izrañuju vrećice za pakiranje robe opasne po okolinu koje ne
smiju doći u dodir s ljudskom kožom a upotrebljavaju se u obliku otopina (npr. insekticidi,
fungicidi, sredstva za bijeljenje). Pri pripremi otopine vrećica sa sadržajem stavi se u vodu, pa se
tako ambalaža otapa zajedno sa sadržajem. Pored robe koja je opasna za okolinu u vodotopljivu
ambalažu pakiraju se i druge robe koje se upotrebljavaju kao vodene otopine, emulzije ili
suspenzije kao što su sredstva za pranje i čišćenje, bojila i sl.
5.4.10. Poliamidi

Poliamidi (PA) su plastomeri koji se dobivaju polikondenzacijom alifatskih diamina s

dvobaznim organskim kiselinama. Uglavnom se upotrebljavaju za izradu umjetnih vlakana. Imaju
izvanredna mehanička svojstva, osobito veliku žilavost i otpornost na trenje, ali im je zbog visoke
cijene primjena u proizvodnji ambalaže ograničena samo za rješavanje specifičnih problema
pakiranja.
Upotrebljavaju se za izradu laminata u kombinaciji s drugim plastomerima, Al folijom ili
papirom, zbog dobrih mehaničkih svojstava, male propustljivosti za kisik, dobrog primanja tiska i
velike čvrstoće šava dobivenog postupkom zavarivanja,

5.4.11. Poliuretani

Poliuretani (PUR) su produkti stupnjevite polimerizacije diizocijanata i diola, u temeljnim

lancima makromolekule sadrže karakterističnu uretansku skupinu –NH-COO-. Izborom pogodnih
diizocijanata i diola mogu se dobiti materijali vrlo različitih svojstava i namjene.
Pjenasti PUR može se proizvesti s različitim stupnjem krutosti, od vrlo mekog i podatnog
do vrlo krutog. Upotrebljavaju se za pakiranje robe osjetljive na mehanička naprezanja.
Mogućnost reguliranja krutosti osnovna je prednost u odnosu na druge pjenaste materijale.
Mehanička svojstva materijala za jastučenje optimalno se prilagode zahtjevima robe koja se
pakira.

5.4.11. Biorazgradljivi polimeri

Odbačena polimerna ambalaža predstavlja veliki problem budući da je u uvjetima okoliša

vrijeme njene razgradnje izuzetno dugo. Stoga se danas ulažu veliki napori u iznalaženje
polimernih ambalažnih materijala koji bi se, nakon uporabe, u kontroliranim uvjetima mogli
razgraditi kroz nekoliko tjedana a produkti razgradnje ne bi bili štetni za okoliš. U tu svrhu se
upotrebljavaju biološki razgradljivi polimeri čija je razgradnja rezultat djelovanja
mikroorganizama (bakterija, gljivica, algi) i ima za posljedicu mineralizaciju do CO 2 i H2O u
aerobnim, odnosno do CO2 i CH4 u anaerobnim uvjetima. Proizvode se iz sirovina porijeklom iz
obnovljivih izvora, biokompatibilni su, a njihovom razgradnjom zatvara se kružni ciklus CO 2.
Jedan od najpoznatijih biorazgradljivih polimera je polilaktid (PLA). Spada u grupu
biorazgradljivih polimera koji se mogu upotrebljavati kao biorazgradljivi ambalažni materijali.
Polilaktid (PLA) je termoplastični linearni poliester po svojstvima sličan polistirenu. Upotrebljava
se za izradu boca, vrećica, ambalažnih filmova (slika 5-18).

Slika 5 -18. PLA boca vizualno se ne razlikuje od PET boce

Sirovina za njegovu sintezu je mliječna kiselina dobivena fermentacijom glukoze iz škroba

ili iz drugih izvora. U aerobnim uvjetima potpuno se razgrañuje preko mliječne kiseline u vodu i
ugljični dioksid. Biorazgradnja u povoljnim uvjetima traje 3 -4 tjedna (slika 5-19).

Slika 5-19. Razgradnja PLA boce u kontroliranim uvjetima

5.4.12. Postupci proizvodnje polimerne ambalaže

S obzirom na oblik sirovine i oblik i namjenu proizvoda postupci za proizvodnju

polimerne ambalaže mogu se svrstati u tri grupe:
postupci za proizvodnju poluproizvoda (praoblikovanje) sirovina: granulat ili prah proizvod:
poluproizvod u obliku cijevi, crijeva, folija, ploča i pjenastih blokova postupci: ekstrudiranje,
kalandriranje, lijevanje
postupci za proizvodnju ambalaže od poluproizvoda (preoblikovanje)sirovina:
poluproizvodproizvod: gotova ambalažapostupci: toplo i hladno oblikovanje
postupci za neposrednu proizvodnju ambalaže sirovina: granulat ili prah proizvod: gotova
ambalaža, nije potrebna dorada postupci: injekcijsko prešanje, injekcijsko i ekstruzijsko puhanje,
lijevanje

EKSTRUDIRANJE
Ekstrudiranje je postupak kojim se proizvode beskonačni poluproizvodi (cijevi, crijeva,
razni profili, folije, ploče). Polimerni materijal (prah ili granulat) zagrijava se u cilindru stroja te
se u kapljevitom stanju istiskuje kroz mlaznicu na vrhu ekstrudera (slika 5-20). Proizvod se hladi,
reže ili namotava u svitak. Na slici 5-21 prikazan je primjer linije za
ekstrudiranje PP traka.
Ekstrudiranje s puhanjem je postupak proizvodnje folija. Najprije se proizvede crijevo
protiskivanjem rastaljenog polimera kroz prstenastu mlaznicu, a zatim se u njega uvodi
komprimirani zrak (slika 5-22). Na odreñenoj udaljenosti crijevo prolazi izmeñu dva valjka koji
ga zatvaraju i sprječavaju prolaz zraka. Na taj se način u crijevu, izmeñu glave ekstrudera i
valjaka, stvara zračni jastuk koji ga širi. Od dobivenog crijevnog filma prave se vrećice različitih
dimenzija, najčešće od polietilena.

KALANDRIRANJE
To je kontinuirani postupak pravljenja beskonačnih trakova praoblikovanjem vrlo
viskozne polimerne taljevine propuštanjem izmeñu parova valjaka kalandra s podesivim
razmakom pri čemu valjci pritišću polimerni materijal (slika 5-23). Prema svojoj debljini
kalandrirane trake se dijele na filmove (do 0,2 mm), folije (0,2-2 mm) i ploče (>2 mm).

Osnovni element linije za kalandriranje čini kalandar, stroj koji može imati 2-5 valjaka i različite
izvedbe s obzirom na raspored valjaka (u obliku slova I, F, L, Z i S) (slika 5-24).
LIJEVANJE

Lijevanje je ciklički postupak praoblikovanja ulijevanjem niskoviskoznih tvari u

temperirani kalup (kalup odreñene temperature). Lijevati se mogu kapljeviti monomeri, otopine
polimera, disperzije, paste ili niskoviskozne kapljevine. Čvrsti polimerni materijal nastaje
isparavanjem otapala ili disperznog sredstva, polireakcijama i/ili umrežavanjem. Tvorevina
poprima oblik kalupne šupljine bez djelovanja dodatne vanjske sile.

PREŠANJE

Prešanje je zajednički naziv za skupinu cikličkih postupaka praoblikovanja polimera a

razlikuju se izravno, posredno i injekcijsko prešanje.
Pri izravnom prešanju polimer u obliku praha, pripremka (predpolimer s dodatcima) ili
granulata stavlja se u otvorenu, temperiranu kalupnu šupljinu. Kalup se zatvara čime je
omogućeno istodobno djelovanje topline i pritiska na polimerni materijal radi postizanja oblika
kalupne šupljine. Otpresak (proizvod) koji očvrsne u kalupu polireakcijom, umrežavanjem ili
hlañenjem postaje podoban za vañenje iz kalupne šupljine
Posrednim prešanjem uklanjaju se nedostatci neposrednog prešanja, postižu se bolja
svojstva otpreska i skraćuje proizvodni ciklus.
Injekcijsko prešanje je najvažniji ciklički postupak prerade polimera. To je postupak
praoblikovanja ubrizgavanjem polimerna potrebne smične viskoznosti iz jedinice za pripremu i
ubrizgavanje u temperiranu kalupnu šupljinu (slika 5-26). Materijal ulazi kroz lijevak u zagrijani
cilindar za taljenje, gdje ga zahvaća pužni vijak. Materijal se tali i skuplja pri vrhu pužnog vijka.
Kad se skupi dovoljno rastaljenog materijala, pužni vijak se pomiče naprijed i ubrizgava taljevinu
kroz mlaznicu i uljevni sustav u kalup. Nakon polireakcije i/ili umrežavanja, geliranja i/ili
hlañenja otpresak postaje podoban za vañenje iz kalupne šupljine (slika 5-27). Za to vrijeme pužni
se vijak vraća upočetni položaj i priprema novu količinu materijala. Otpresci mogu biti različitih
veličina i stupnjeva složenosti.

OBLIKOVANJE
Oblikovanje je ciklički postupak obrade polimera preoblikovanjem, tijekom kojega se bez
odvajanja čestica mijenja oblik poluproizvoda u obliku ploče, folije ili filma dobivenih
ekstrudiranjem, kalandriranjem, prešanjem ili lijevanjem. Ovim postupcima može se izrañivati
ambalaža malih dimenzija (npr. čašice za kavu) ali i vrlo velikih dimenzija

(spremnici, velike posude). Polimerni materijal može se oblikovati u toplom ili hladnom stanju.
Za toplo preoblikovanje prikladni su mnogi plastomeri (PS standardni i pjenasti, PE, PP,
PVC itd.). Pripremak mora biti u gumastom stanju (koje se postiže zagrijavanjem) da bi se mogao
preoblikovati. Na slici 5-28 prikazana je shema linije za toplo oblikovanje. Ovim se postupkom
najviše proizvodi ambalaža prehrambenih proizvoda (slika 5-29). Toplo oblikovanje uz djelovanje
vakuuma omogućava velike brzine proizvodnje ambalaže, poput čašica za jogurt (slika 5-30).
 Postupci hladnog oblikovanja temelje se na hladnom tečenju materijala, a da bi se
ostvarila plastična deformacija potrebna su dovoljno velika mehanička naprezanja. Materijali za
hladno oblikovanje jesu oni duktilni (razvlačivi): PE, PP, PC i PVC. Hladno se može
preoblikovati pri sobnoj temperaturi i to valjanjem, dubokim vučenjem, izvlačenjem ili
istiskivanjem.

PUHANJE ŠUPLJIH TIJELA

Puhanje je ciklički postupak preoblikovanja poluproizvoda utiskivanjem stlačenog zraka u

šuplje tijelo koje zatim hlañenjem zadržava svoj oblik. Puhanje služi za proizvodnju
šupljih tijela (plastenke, spremnici). S obzirom na način dobivanja poluproizvoda razlikuju se
ekstruzijsko i injekcijsko puhanje.
Ekstruzijsko puhanje je postupak puhanja koji se najčešće primjenjuje za izradu
ambalaže od plastomera (PE, PP, kruti i omekšani PVC) (slika 5-31). Poluproizvod prve faze
ekstruzijskog puhanja dobiva se iz ekstrudera u obliku fleksibilne cijevi. Dio cijevi zatvara se
kalupom, pri čemu se jedan kraj cijevi kalupom prignječi i zavari, a na drugom se kraju cijev
odreže i u njega ulazi puhalo. Utiskivanjem puhala oblikuje se grlo budućeg proizvoda. Kroz
puhalo se zatim upuhuje stlačeni zrak koji cijev širi i potiskuje do stijenki kalupa.

Injekcijskim puhanjem proizvodi se šuplja ambalaža. Ovim postupkom prerañuju se

PET, PS, PVC itd. U prvoj se fazi poluproizvod izrañuje injekcijskim prešanjem, nakon čega
otpresak ostaje na jezgri i prenosi se u kalup za puhanje. Kroz jezgru puhala zatim se upuhuje
stlačeni zrak i proizvod se konačno oblikuje (slika 5-33). Za razliku od ekstruzijskog puhanja,
proizvodi injekcijskog puhanja kvalitetnije su površine i nemaju zavarenih rubova, pa nema ni
srha niti otpadnog materijala (slika 5-34).
5.5.Višeslojniambalažnimaterijali(laminati)

Višeslojni ambalažni materijali ili laminati sastavljeni su od više meñusobno čvrsto

spojenih ambalažnih materijala u obliku folija. Za slojeve laminata uzimaju se manje ili više
fleksibilni materijali, kao što su razne vrste papira, tanji kartoni, aluminijske folije i folije raznih
polimernih materijala. Pravilnim izborom pojedinih slojeva dobije se laminat čija svojstva
najbolje odgovaraju odreñenoj robi i zahtjevima tržišta uz minimalnu cijenu. Folije se odabiru
tako da pozitivna svojstva jedne folije umanjuju negativna svojstva druge uzimajući pritom u
obzir cijenu pojedine folije i troškove spajanja. Najprije se bira ona folija koja laminatu daje
osnovna mehanička svojstva i koja mu odreñuje cijenu. Za neprozirne laminate to su papir ili tanji
karton, a za prozirne laminate PE ili PP folija. Redoslijed slojeva u laminatu odreñuje se prema
svojstvima robe i zahtjevima tržišta. Za vanjski sloj bira se folija koja ima dobra grafička svojstva
i ona svojstva o kojima ovisi estetski izgled ambalaže (glatka površina, visoki sjaj). Za unutarnji
sloj uzima se folija koja ima dobra barijerna svojstva, odnosno najmanju propustljivost za plinove
i vodenu paru. Ukoliko je ambalaža namijenjena pakiranju prehrambenih proizvoda tada unutarnji
sloj mora biti od netoksičnog materijala, bez mirisa i okusa, da ne bi došlo do migracije štetnih
komponenta iz ambalaže u namirnicu, odnosno do promjene organoleptičkih svojstava namirnice.
Za pakiranje kemijski agresivnih roba mora se upotrijebiti materijal koji je otporan na agresivnost
robe. Mogućnost oblikovanja i zatvaranja ambalaže zavarivanjem često je prioritetan zahtjev kod
višeslojne ambalaže. To se može ostvariti na način da unutarnji slojevi budu od materijala koji su
termozavarljivi, poput PE, PVC, PS ili PVDC folija, ili se folije oplemene lakovima ili voskovima
koji omogućavaju zavarivanje.

5.5.1. Postupci proizvodnje laminata

 Izbor postupka spajanja folija i njihovog povezivanja u kompaktnu cjelinu ovisi o vrsti
folija a takoñer i o željenoj kvaliteti i cijeni laminata.

Kaširanje je postupak spajanja dviju ili više

folija uz upotrebu adheziva (ljepila). Postupci
kaširanja dijele se prema vrsti upotrijebljenog
adheziva:

POSTUPAK
ADHEZIV
suho kaširanje
ljepilo otopljeno u organskom otapalu
suho kaširanje bez otapala
tekuće ljepilo bez otapala
mokro kaširanje
ljepilo otopljeno u vodi
kaširanje voskovima
vosak
ekstruzijsko kaširanje
plastomer

Na slici 5-36 prikazana je shema postupka suhog kaširanja.

TUNEL ZA SUŠENJE LJEPILA

Ekstruzijsko oslojavanje je postupak proizvodnje laminata pri kojem se folija od plastomera
proizvodi ekstrudiranjem i odmah nakon izlaska iz mlaznice još vruća nanosi na drugu foliju s
kojom se tlačenjem i hlañenjem spoji. Plastomerna folija može se ekstrudirati izmeñu druge dvije
folije pri čemu se dobije troslojni laminat u jednoj radnoj operaciji (npr. s obje strane folije nalazi
se papir ili s jedne papir, a s druge aluminijska folija). Troslojni laminat može se dobiti na način
da se različite plastomerne folije nanose s obje strane jedne folije (substrata) (slika 5-37).

Koekstrudiranje je postupak izrade višeslojnog materijala pri kojem je više ekstrudera povezano
na jednu mlaznicu iz koje izlazi laminat kao ravna folija ili folija u obliku crijeva (slika 5-38).

Silikonizacija polimernih materijala je postupak nanošenja sloja silicijeva dioksida (SiO x) na

foliju iz polimernog materijala u svrhu dobivanja materijala visokih barijernih svojstava. Takvi
materijali zadržavaju svojstva polimera a poprimaju i svojstva stakla zbog sloja silicijeva
dioksida. U novije vrijeme razvijaju se postupci silikonizacije PET boca raspršivanjem silicijeva
dioksida s unutarnje strane boce. Na taj način boca zadržava svojstva polukrute ambalaže, a
sadržaj je u kontaktu sa staklom.
Metalizacija polimernih materijala je postupak nanošenja sloja aluminija (ili nekog drugog
metala) na površinu polimerne folije u svrhu poboljšavanja barijernih svojstava na
elektromagnetska zračenja (UV i vidljivog dijela spektra), plinove i vodenu paru. Metalni sloj je
debljine desetak nanometara, a propustnost takvog materijala na plinove i vodenu paru jednaka je
onoj višeslojnog materijala s aluminijskom folijom.

5.6.Staklo
 Staklo je anorganski materijal amorfne strukture koji se dobiva taljenjem smjese silikata i
alkalijskih i zemnoalkalijskih oksida. Zbog svojih karakteristika: tvrdoće, prozirnosti, kemijske
otpornosti i biološke neaktivnosti ima vrlo široku primjenu u različitim područjima ljudske
djelatnosti. U kemijskom smislu staklo nema definiranu kemijsku formulu. Tehničko staklo je
grañeno od najmanje tri oksida iz tri različite grupe pri čemu svaka grupa ima odreñenu funkciju i
utjecaj na svojstva stakla. Kemijski sastav stakla masovne proizvodnje je sljedeći:
SiO2……………………….. 70 – 76%Na2O + K2O………….......... 13 – 18 %CaO +
MgO……………...... 6 – 14 %

Za proizvodnju ambalaže najvažnija su :

natrijevo staklo: sadrži natrijev oksid, kalcijev oksid, silicijev(IV) oksid približnog sastava
Na2OCaO6SiO2. Najjeftinije je i upotrebljava se za pakiranje različitih vrsta namirnica.
olovno staklo: sadrži kalijev oksid, olovni oksid i silicijev dioksid u različitim omjerima. Kao
ambalaža upotrebljava se samo za izradu kristalnih boca za pakiranje luksuznih kozmetičkih
proizvoda
aluminijsko staklo: Sadrži natrijev oksid, kalcijev oksid, silicijev(IV) oksid i 10 % aluminijeva
oksida. Služi za izradu boca za pakiranje vina, piva, mineralne vode i sokova.

Za proizvodnju i uporabu staklene ambalaže posebno su važna mehanička svojstva stakla

koja, osim o kemijskom sastavu, ovise i o režimu hlañenja staklene taljevine. Pri naglom hlañenju
još mekog stakla površina stakla najprije očvrsne dok su donji slojevi još mekani i nastoje se
stegnuti u čemu ih sprječava gornji, neelastični sloj. Na taj način u staklu nastaju napetosti koje
kasnije uzrokuju lom stakla pri najmanjem vanjskom uzroku poput promjene temperature. Naglim
hlañenjem staklo ostaje vrlo tvrdo, ali izrazito krhko. Električna i toplinska vodljivost stakla vrlo
je mala. Optička svojstva ovise o boji stakla. Bezbojno staklo ne propušta UV zrake valne duljine
manje od 300 mm. UV zrake veće valne duljine i vidljivu svjetlost staklo dobro propušta.
Obojeno staklo slabije propušta svjetlost svih valnih duljina. Staklo je kemijski postojano prema
većini kiselina, lužina i soli i prema svim organskim materijama, jače ga razaraju samo taljevine
alkalija i fluoridna kiselina. Staklo ima loša grafička svojstva, odnosno loše prima tisak.
Prednosti stakla pred drugim ambalažnim materijalima su sljedeće: -ne propušta plinove i
paru, što omogućava održavanje proizvoda svježim dulje vrijeme bez
promjene arome proizvoda -postojano je pri temperaturama sterilizacije hrane -čvrsto je, dobar
je električni izolator i može se proizvoditi u vrlo različitim oblicima -prozirnost stakla omogućava
kupcu uvid u sadržaj -može se reciklirati.
Kao i bilo koji drugi materijal, staklo ima i neke nedostatke. To su lomljivost, osjetljivost
na pucanje djelovanjem unutarnjeg tlaka, udarca ili temperaturnog šoka. Velika masa stakla
znatno poskupljuje transportne troškove. Suvremeni trendovi u razvoju staklene ambalaže
obuhvaćaju smanjenje mase, oplemenjivanje solima i oblaganje staklenih boca polimernim
materijalima. Optimalnim dizajnom, upotrebom stakla boljih mehaničkih svojstava i
unaprijeñenjem proizvodnog procesa mogu se proizvoditi boce koje će imati tanje stijenke a time
i manju masu. Staklene boce mogu se oplemeniti solima vanadija, titana, kositra ili aluminija koje
se u obliku praha nanose u vrlo tankom sloju na vanjsku površinu boca neposredno nakon
njihovog oblikovanja. Te soli se na vrućem staklu razgrañuju, a nastali metalni oksidi vežu se za
staklo. Nastali zaštitni sloj sprečava nastajanje sitnih, oku nevidljivih pukotina na površini stakla.
Taj sloj se dodatno, nakon hlañenja, štiti slojem polimera koji pruža zaštitu od oštećenja prilikom
struganja boca jedne o drugu, te olakšava njihovo klizanje na linijama za punjenje ambalaže.
Dobri rezultati postižu se oblaganjem boca tankim slojem folije od posebno modificiranih
polimera, najčešće PE-a, PS-a ili PVC-a. Tako dorañene boce, pored toga što su mehanički
čvršće, imaju dobro svojstvo da se u slučaju loma ne rasipaju u komade. Plastična folija služi i
kao medij za grafičke elemente, odnosno zamjena je uobičajenoj etiketi.
5.6.1. Proizvodnja staklene ambalaže

Danas je proizvodnja stakla, odnosno staklene ambalaže potpuno automatizirani,

računalom voñeni proces. Šuplje ili ambalažno staklo oblikuje se puhanjem (slika 5-39) ili
kombinacijom puhanja i prešanja. Oblikovanje ambalaže, bez obzira na tehnologiju proizvodnje,
provodi se u dvije faze. U prvoj fazi se pomoću predkalupa formira predoblik koji u drugoj fazi
pomoću komprimiranog zraka i/ili vakuuma dobiva konačan oblik (slika 5-40). Nakon toga još
vrlo zagrijana ambalaža ide na oplemenjivanje metalnim solima. Hlañenje staklene ambalaže vrlo
je važan dio procesa proizvodnje. Brzim hlañenjem dolazi do nastajanja unutarnjih naprezanja
koja kasnije uzrokuju lom stakla. Sporo hlañenje dozvoljava staklenoj taljevini da kristalizira što
je takoñer neželjen proces. Budući da su svi procesi proizvodnje staklene ambalaže automatizirani
postiže se vrlo visoka učinkovitost s dnevnom proizvodnjom od 60 000 do 700 000 komada
staklene ambalaže.
1-ulaz kapi stakla u predkalup 2-zatvaranje predkalupa 3-upuhivanje zraka i oblikovanje
predoblika 4-prebacivanje predoblika u kalup 5-zatvaranje kalupa 6-konačno oblikovanje
ambalaže
ponovnim upuhivanjem zraka 7-vañenje ambalaže iz kalupa

6. AMBALAŽNI OBLICI
Oblik ambalaže važan je element kreiranja ambalaže o kojem ovisi realizacija mnogih
funkcija ambalaže. Realizacija zaštitne funkcije ambalaže ovisi o mehaničkim svojstvima
ambalažnog materijala i odabranog ambalažnog oblika. Ambalažni oblik dobrih mehaničkih
svojstava omogućava izradu ambalaže tanjih stijenki što znači smanjenje mase ambalaže, manje
upotrijebljenog materijala, smanjenje transportnih troškova i nižu cijenu ambalaže. Oblikom
ambalaže odreñuje se iskoristivost skladišnog i transportnog prostora i površine paleta, stabilnost
složene robe u skladištu i vozilu. Osobito je važan oblik ambalaže u realizaciji prodajne i
uporabne funkcije ambalaže budući da vrlo često izgled ambalaže utječe na odluku kupca pri
kupnji odreñenog proizvoda.
Oblik ambalaže mora biti usklañen sa svojstvima robe, njenim pojavnim oblikom i
ambalažnim materijalom, odnosno njegovim tehnološkim svojstvima.
6.1.Omoti

Omoti su vrlo jeftina i jednostavna prostorno neoblikovana ambalaža u koju se zamata

roba stabilnog pojavnog oblika. Za izradu omota upotrebljavaju se tanki, fleksibilni ambalažni
materijali: papiri različite gramature i kvalitete, metalne folije i folije od polimernih materijala,
laminati i tkanine. Ukoliko jedan omot ne udovoljava svim funkcijama ambalaže, roba se pakira u
više omota načinjenih od različitih ambalažnih materijala. Ambalažni materijal za omote treba
imati dovoljnu krutost, glatku površinu, malu sklonost za nabijanje statičkim elektricitetom i
dobru sposobnost zatvaranja omota.
Prema obliku omoti mogu biti zatvoreni, otvoreni ili kombinacija jednog i drugog kao npr.
kod pakiranja čokolade (slika 6-1). Zatvoreni omot zaštićuju robu od vlage, mikroorganizama i
prašine, a ako je neproziran i od utjecaja svjetlosti. Otvoreni omot ima oblik crijeva i navučen je
na robu.

Ukoliko se omotom realiziraju prodajne funkcije ambalaže tada će biti grafički obrañen.
Omoti mogu biti i transportna ambalaža a u tu svrhu se koriste folije od polimernih materijala,
laminati i deblji papiri. Omoti mogu biti i dodatna ambalaža, kao vanjski omoti od prozirne folije
visokog sjaja koja pruža dodatnu zaštita i poboljšava opći izgled ambalaže (npr. ambalaža za
kekse), odnosno unutarnji omoti koji čine pojedinačno pakiranje robe. U unutarnje omote pakira
se plemenito voće, bomboni i sl.
Termoskupljajući omoti su fleksibilna ambalaža koja se oblikuje od termoskupljajućeg
polimernog crijevnog filma izrañenog od aksijalno ili biaksijalno orijentirane PE, PVC ili PVDC
folije. Film u obliku crijeva se navuče na robu, kratko vrijeme zagrijava vrućim zrakom kako bi
se folija skupila oko robe i čvrsto je obuhvatila. Na slici 6-2 prikazan je ureñaj za pakiranje
termoskupljajućim filmom. Ovom vrstom omota dobro se realiziraju prodajne funkcije ambalaže
jer roba ostaje vidljiva sa svih strana a pritom je dobro zaštićena. Takoñer se na ovaj način
omogućava pakiranje više prodajnih jedinica zajedno (slika 6-3).
6.2.Kutije

Kutije su stabilna ambalaža koja služi za pakiranje roba stabilnog oblika, ali takoñer i
sipkih i pastoznih roba. Proizvode se od kartona, ljepenke, valovite ljepenke, drva, metala,
polimernih materijala i laminata postupkom krojenja i spajanja krojenih dijelova.
Prema obliku u kojem se isporučuju kutije mogu biti složive i nesložive (slika 6-4).
Složive kutije su grafički obrañene, spojenog oplošja, a prostorno se oblikuju neposredno prije
korištenja. Nesložive kutije imaju isti oblik i zauzimaju isti skladišni i transportni prostor prije i
poslije punjenja. Prema osnovnoj namjeni kutije mogu biti: transportna, prodajna ili skupna
ambalaža.

6.3.Sanduci

Sanduci su uglavnom transportna ambalaža. Nekad su bili najzastupljeniji oblik

transportne ambalaže i izrañivali su se od kvalitetnih vrsta drva. Danas je njihovu ulogu preuzela
transportna ambalaža od ljepenke i valovite ljepenke. Sanduci se proizvode od jeftinijih vrsta
drva, šperploče, furnira, kartona, valovite ljepenke, a takoñer i od metala i polimernih materijala
(slika 6-5).
Drveni sanduci prema izgledu i konstrukciji mogu biti: puni drveni sanduci, letvasti drveni
sanduci i letvarice. Puni drveni i letvasti sanduci koriste se uglavnom za transport i skladištenje
praškastih, zrnastih, granulastih i komadnih proizvoda koje treba zaštititi od djelovanja vlage,
vanjskih utjecaja i gubitka mase. Letvarice spadaju u laku drvenu ambalažu i najviše se koriste za
pakiranje, transport i skladištenje svježeg voća i povrća.

Slika 6-5. Drveni sanduci (a) i sanduk od polimernog materijala (b)

6.4.Bačve,kante,vjedra

Bačve, kante i vjedra uglavnom su ambalaža većeg volumena, cilindričnog su oblika a

koriste se kao direktna transportna ambalaža. Upotrebljavaju se za pakiranje robe raznih pojavnih
oblika, osobito za pakiranje roba opasnih za okolinu. Proizvode se od drva (za tekućine, alkoholna
pića), kartona (za sipke i pastozne robe), plastike (za bojila, otapala, ljepila, ulja itd.) i metala (za
tekuće i pastozne robe poput jestivih i tehničkih masnoća) (slika 6-6).

6.5.Boce

Boce su tipična ambalaža za tekućine. Cilindričnog su oblika i mogu imati okrugli, ovalni
ili četverokutni presjek. Volumen im može biti od nekoliko mL do nekoliko L (uvijek veći od
nominalnog). Proizvode se uglavnom od jednog komada ambalažnog materijala postupcima
plastičnih deformacija.
Staklene boce su zbog kemijske postojanosti pogodne za pakiranje čak najagresivnijih
roba. Budući da je staklo inertno upotrebljavaju se za pakiranje tekućih namirnica i lijekova.
Otporne su na unutrašnji tlak pa se u njih pakiraju lakohlapljive tekućine i plinske otopine (pića s
većim sadržajem CO2). Nedostatci su im krhkost, velika masa, loše korištenje skladišnog i
transportnog prostora.
Plastične boce se izrañuju od PET-a, PVC-a, PE-a, PP-a i PC-a. Oblikuju se postupkom
ekstruzijskog ili injekcijskog puhanja, a svojstva im ovise o polimernom materijalu i namjeni.
Metalne boce se proizvode od bijelog, crnog i aluminijskog lima. Prema konstrukciji
mogu biti dvodijelne, trodijelne i monoblok boce. Upotrebljavaju se za pakiranje komprimiranih i
ukapljenih plinova.
Boce za aerosole su čvrste metalne boce posebne konstrukcije u koje se pakiraju tekućine
pod tlakom. Sadržaj se istiskuje komprimiranim plinom kroz ventil učvršćen na grlu boce i
raspršuje u fine kapljice.

6.6.Limenke

Limenke su prodajna ambalaža od bijelog, crnog i aluminijskog lima. Cilindričnog su

oblika a mogu imati različite poprečne presjeke: okrugli, ovalni, četverokutni itd. Omjer
dimenzija im je vrlo različit. Prema konstrukciji i načinu zatvaranja mogu biti otvorene,
poluzatvorene i zatvorene limenke.
Otvorene limenke se izrañuju od bijelog lima. Poklopac im se ne oštećuje pri otvaranju.
Mogu biti u šavnoj (slika 6-8a) i bešavnoj izvedbi (slika 6-8b). Prije krojenja šavne limenke lim
se grafički obradi a limenka se sastavlja iz tri dijela: plašta, dna i poklopca. Oplošje se sastavlja
dvostruko presavijenim šavom (zadebljanje se nalazi s unutrašnje strane). Zatvaraju se frikcijskim
poklopcem koji se proizvodi dubokim izvlačenjem. Služe za pakiranje pastoznih i sipkih roba.
Bešavne limenke od bijelog lima izrañuju se postupkom dubokog izvlačenja. Poklopci im se
proizvode od istog materijala na isti način. Upotrebljavaju se za pakiranje pastoznih roba koje ne
sadrže lakohlapljive komponente.
Poluzatvorenim se limenkama takoñer prije krojenja lim grafički obradi. One su
isključivo cilindričnog oblika i visina im je veća od promjera. Izrañuju se samo u šavnoj izvedbi i
služe za pakiranje boja i lakova, ljepila i konzistentne masti (slika 6-8c).

Zatvorene limenke mogu biti šavne i bešavne. Poklopac se na njih trajno učvrsti nakon što se u
njih stavi roba. Takve su limenke od aluminijskog lima za pivo i osvježavajuća pića s većim
sadržajem CO2 (slika 6-9a). Limenke za sterilizirane i pasterizirane namirnice od bijelog lima
obavezno moraju imati elastična dna i poklopce jer bi u protivnom zbog promjene volumena
sadržaja tijekom toplinske obrade došlo do pucanja limenke. Elastičnost dna i poklopca postiže se
tako da se na njima prešanjem oblikuje niz koaksijalno postavljenih žlijebova (slika 6-9b) .

Slika 6-9. Zatvorena limenka (a) i limenka od bijelog lima za pasterizirane i sterilizirane
namirnice s elastičnim poklopcem (b)

6.7.Staklenke

Staklenkama se nazivaju staklene boce širokog grla. U njih se pakiraju pastozne i sipke
robe, tekuće robe velike viskoznosti i robe nehomogenog sastava (npr. kompot). Prema području
uporabe, prema načinu zatvaranja i osobito prema zahtjevima koji se postavljaju u pogledu
djelotvornosti zatvaranja staklenke se mogu svrstati u dvije grupe: staklenke za toplinski
konzervirane namirnice i ostale staklenke.
Staklenke za toplinski konzervirane namirnice imaju malu visinu i kratak vrat i volumen
od 30 mL do 5 L (slika 6-10). Za zatvaranje ovih staklenki koriste se poklopci različite izvedbe i
karakteristika, ali im je svima zajedničko da moraju potpuno hermetički zatvarati staklenku.
Proizvode se od metalnih limova a nakon oblikovanja rubova poklopca na njih se nanosi masa za
brtvljenje ili se postavljaju različiti podlošci i ulošci koji osiguravaju nepropusnost zatvorene
staklenke. Najčešće korišteni poklopci pojavljuju se pod nazivima twist off, pano-T, omnia,
silavac itd.
Ostale staklenke upotrebljavaju se za pakiranje sipkih i pastoznih roba koje se ne
konzerviraju (farmaceutski proizvodi, kemikalije za laboratorijske analize, praškaste namirnice).

6.8.Plastenke

Plastenke su alternativna prodajna, nepovratna ambalaža koja zamjenjuje limenke i

staklenke. Proizvode se od PE-HD-a, PVC-a i PS-a.
Plastenke od PE-a vrlo visoke gustoće za pakiranje sipkih i pastoznih roba (umjesto
poluotvorenih i otvorenih limenki) proizvode se postupkom puhanja. Plastenke s perforiranim
čepom prikladne su za praškaste robe, npr. dječji puder (slika 6-11a).
Plastenke od tvrdog PVC-a izrañuju se postupkom puhanja, prozirne su i slične
staklenkama (slika 6-11b).
Polistirenske plastenke proizvode se isključivo postupkom injekcijskog prešanja, a
prikladne su za farmaceutske i kozmetičke proizvode u obliku tableta i granula i u pastoznom
obliku (slika 6-11c).

6.9. Čaše

Čaše su jeftina, nepovratna prodajna ambalaža kružnog poprečnog presjeka, oblika krnjeg
stožca. Upotrebljavaju se za pakiranje vrlo viskoznih i praškastih roba.
-3
Papirne čaše izrañuju se od kvalitetnog papira gramature 125 – 150 gcm , papira
oslojenog voskom ili laminiranog polimernim materijalom. Papir se prije oblikovanja grafički
obradi.
Staklene čaše se rijetko upotrebljavaju kao ambalaža (npr. za senf, slatke kreme i sl.)
budući da su skuplje, zauzimaju veliki skladišni i transportni prostor (slika 6-12a).
Plastične čaše su jeftine, male su mase, mogu se slagati jedna u drugu (zauzimaju mali
skladišni i transportni prostor). Služe za pakiranje pastoznih i tekućih namirnica. Budući da se
teško grafički obrañuju grafički se elementi nanose na poklopac. Postupkom dubokog izvlačenja
proizvode se čaše od PS folija, tvrdog PVC-a, PE-LD-a, PP-a, PC-a, koje se upotrebljavaju za
pakiranje jogurta i ostalih mliječnih proizvoda, jestivih masnoća, itd. (slika 6-12b). Zatvaraju se
poklopcima sa zubom ili zavarenim aluminijskim poklopcima. Tehnikom injekcijskog prešanja
(brizganja) proizvode se čaše uglavnom od PS-a. One imaju deblje stjenke i stabilniji oblik a
zatvaraju se poklopcem sa zubom ili frikcijskim poklopcem (slika 6-12c).

6.10.Tube

Tube su fleksibilna, nepovratna, prodajna ambalaža. Cilindričnog su oblika, na jednom

kraju naglo prelaze u kratki vrat na kojem se nalazi grlo (otvor za vañenje robe). Na drugom kraju
je otvor kroz koji se puni roba i nakon toga se zatvara ravnim šavom. Upotrebljavaju se za
pakiranje pastoznih roba i roba koje sadrže lako hlapljive sastojke.
Metalne tube se proizvode od aluminija postupkom dubokog izvlačenja. Aluminijske tube
ponekad imaju vrat tube izrañen od plastike i zatvaraju se isključivo plastičnim čepovima. Dobro
se grafički obrañuju, ali im je nedostatak što su mehanički osjetljive (slika 6-13a), pa se moraju
pakirati pojedinačno, a zatim u skupnu ambalažu. Upotrebljavaju se za pakiranje kozmetičkih
proizvoda, proizvoda kemijske industrije (ljepila, brzo sušivih kitova), farmaceutskih i
prehrambenih proizvoda.
Tube se proizvode i od polimernih materijala, a izbor materijala ovisi o vrsti robe koja će
se pakirati. Prema mehaničkim svojstvima dijele se na polukrute i meke. Prodajna i uporabna
funkcija dobro je realizirana kod stojećih tuba koje mogu stajati vertikalno na širokom poklopcu
(slika 6-13b). Nisu mehanički osjetljive tako da ih nije potrebno pakirati pojedinačno u kartonske
kutije.

6.11.Mjehurastaambalaža

Mjehurasta ambalaža (engl. blister -mjehur) je jeftina, jednostavna, praktična i

funkcionalna ambalaža koja se proizvodi u trenutku pakiranja a ima vrlo dobro riješene prodajne
funkcije (slika 6-14). Sastoji se iz dva dijela. Gornji dio je od prozirne folije (PVC, PS) oblika
sličnog obliku robe a podloga je od neprozirnog materijala (kartona, valovite ljepenka, laminata
ili Al-folije). Roba se postavlja na podlogu, a gornji dio, koji je zavaren na podlogu, pokriva robu
kao mjehur. Robu štiti od prašine, mehaničkih naprezanja, a ako je roba osjetljiva na vlagu i
sastojke zraka podloga i mjehur izrañuju se od materijala manje propustljivosti (podloga od
laminata, a mjehur od PVC-a oslojenog PVDC-om). Ova ambalaža služi za pakiranje vrlo
različitih roba stabilnog oblika i za pakiranje kolača i peciva. Nedostatak joj je što se teško otvara
i pri tome se uništi.
Posebna je izvedba mjehuraste ambalaže sa žlijebom. Lako se otvara i može se ponovo
zatvoriti, ali pruža lošu zaštitu od vlage i ostalih sastojaka zraka. Mjehurasta ambalaža za
farmaceutske proizvode (tablete, dražeje, ampule i slične lijekove) vrlo je higijenska i lako se
otvara. Podloga je od Al-folije koja je s vanjske strane lakirana i grafički obrañena, as unutarnje
oslojena tankim slojem PE-a. Gornji dio oblikuje se od PVC-a postupkom dubokog izvlačenja.

6.12.Pakiranjeprianjajućimfilmom

Metoda pakiranja prianjajućim filmom (engl. skin packaging), naziva se još i skin
ambalaža (engl. skin-koža), slična je mjehurastoj ambalaži (slika 6-15). Razlikuju se u tome što se
u ovom slučaju gornji dio ne oblikuje na kalupu većna samoj robi koja se pakira, pa potpuno na
nju naliježe poput kože. Za gornji dio koristi se PVC folija, biaksijalno orijentirana PS folija ili
acetatnocelulozno folija. Oblikuje se na način da se folija zagrije i postavi preko kartonske
podloge na kojoj se nalazi roba. Vruća folija se isteže i čvrsto obujmi robu sa svih strana, potom
se folija učvrsti na robu zavarivanjem, lijepljenjem ili čeličnim spajalicama. Metoda je pogodna
za pakiranje mehanički postojanih roba, neosjetljivih na temperaturne promjene.

6.13. Strip-ambalaža

Strip ambalaža je specijalna ambalaža za pakiranje lijekova u obliku tableta i dražeja (slika
6-16). Oblikuje se od dvije trake laminata izmeñu kojih se stavlja lijek a zatim se trake toplinski
zavare. Prije oblikovanja ambalaže trake se grafički obrade. Najčešće se koristi aluminijsko-
polietilenski laminat.

7. AMBALAŽA PREHRAMBENIH PROIZVODA

7.1.Interakcijeuambalažnomsustavu

Osnovna funkcija ambalaže je smanjenje reakcija koje utječu na stabilnost upakiranog

sadržaja. Ambalažni sustav (engl. packaging system) sastoji se od proizvoda (koji može biti u
bilo kojem obliku), ambalaže (od različitog materijala) u kontaktu s proizvodom i okoline (koju
definira temperatura, vlažnost, kisik...)
Unutar ambalažnog sustava dolazi do interakcija izmeñu proizvoda i materijala od kojeg je
napravljena ambalaža i vanjske okoline. Te interakcije mogu se promatrati kao transport mase,
razmjena energije i biološka meñudjelovanja. Na slici 7-1 shematski su prikazane komponente
koje mogu stupiti u interakcije unutar ambalažnog sustava.

Izraz transport mase odnosi se na izmjenu mase difuzijom koja se dogañau ambalažnom
sustavu od trenutka kad je proizvod stavljen u ambalažu do trenutka kad se ambalaža otvori ili
ošteti. Interakcije se odvijaju u svim vrstama ambalažnih sustava, ali je od osobite važnosti
poznavanje interakcija u sustavima ambalaža -prehrambeni proizvod zbog mogućeg utjecaja na
ljudsko zdravlje. Ipak treba naglasiti da sve ono što se odnosi na ove sustave vrijedi tako ñer i za
ambalažu drugih proizvoda kao što su medicinski, kemijski ili elektronički proizvodi.
Hlapljive komponente sadržane u proizvodu (voda, CO2, arome) i dio tih komponenti koje su
ishlapile iz proizvoda (nalaze se u prostoru izmeñu proizvoda i ambalaže) u
termodinamičkoj su ravnoteži. Hlapljive komponente koje se nalaze u ovom meñuprostoru
nastojat će stupiti u interakciju s ambalažnim materijalom. Hlapljive komponente koje se nalaze
unutar proizvoda i/ili ambalažnog materijala mogu migrirati samo kroz izravan kontakt proizvoda
i ambalaže.
Transport mase očituje se procesima apsorpcije, migracije i permeacije.
Permeacija je transport molekula male molekulske mase (O2, CO2, H2O, arome)
difuzijom izmeñu proizvoda i okoline kroz homogenu stjenku ambalaže. Za higroskopne
proizvode i one osjetljive na kisik permeacija može znatno utjecati na trajnost proizvoda (engl.
shelf-life).
Apsorpcija podrazumijeva prijelaz nekih komponenti iz namirnice na ambalažni
materijal, što rezultira promjenom organoleptičkih i prehrambenih karakteristika namirnice.
Migracija predstavlja prijelaz komponenti male molekulske mase iz ambalaže u
namirnicu.

7.2. Interakcije u sustavu polimerna ambalaža -hrana

 Potencijalni migranti iz polimernih materijala mogu biti ostatci monomera, omekšavala,
polimeri niske molekulske mase, ostatci katalizatora, antioksidansi, antistatici, maziva i klizna
sredstva, sredstva protiv blokiranja, bojila, sredstva za pjenjenje, ostatci otapala, emulgatori,
sredstva protiv pjenjenja, svjetlosni stabilizatori, tvari za sprječavanje zapaljivosti, inhibitori
polimerizacije, reakcijski produkti, razgradni produkti i molekule ugrañene u polimerni materijal
prilikom ponovne uporabe reciklirane ambalaže. S obzirom na njezinu kemijsku prirodu, kod
polimerne ambalaže moguća je difuzija sviju ovih komponenata te ona predstavlja reaktivniji
ambalažni materijal od stakla i metala. Stoga će procesi permeacije, apsorpcije i migracije biti
detaljno opisani na primjeru ambalaže od polimernih materijala.
Procesi permeacije, apsorpcije i migracije opisani su Fickovim zakonom koji izražava
količinu komponente koja difundira, migrira i koja se apsorbira u ovisnosti o vremenu.
I. Fickov zakon: difuzijski protok J, odnosno količina tvari koja koja difundira u jedinici
vremena kroz jediničnu površinu direktno je proporcionalna gradijentu koncentracije, c, a obrnuto
proporcionalna debljini djelomično propusnog sloja, x:
∂c
J =−D

∂x gdje je D koeficijent difuzije ovisan o vrsti djelomično propusnog materijala, vrsti

difundirajuće plinovite tvari i temperaturi.
7.2.1. Permeacija

Proces permeacije kroz ambalažni materijal (polimerni film) sastoji se od ulaska malih
migrirajućih molekula iz namirnice (prostor povećanog parcijalnog tlaka tih molekula) u
polimerni film, difuzije kroz polimerni film u smjeru nižeg parcijalnog tlaka i izlaska tih molekula
iz filma u okolinu procesom desorpcije (Slika 7-2).

p2 – parcijalni tlak molekula u namirnici p1 – parcijalni tlak molekula u okolini c2 –

koncentracija molekula na granici filma u kontaktu s namirnicom c1 – koncentracija
molekula na granici filma u kontaktu s okolinom
Karakteristike propustnosti polimernog filma koji se nalazi u stacionarnom stanju i u uvjetima
kontrolirane difuzije mogu se izraziti različitim fizikalnim veličinama.
Q
Permeacija, R: R =
AtΔp
Ql
Koeficijent permeacije, P: P =
AtΔp
Q
Brzina protoka mase, F: F =
At Ql

Brzina protoka mase normalizirana prema debljini, N: N =

At gdje je: Q – količina tvari (izražena kao masa ili volumen) koja prolazi kroz ambalažni
materijal l – debljina ambalažnog materijala t – vrijeme kontakta A – veličina promatrane
površine Δp – razlika parcijalnih tlakova tvari kroz materijal
Metode za odreñivanje propustnosti polimernih filmova mogu se podijeliti na:-metode pri
promjenjivom tlaku-metode pri promjenjivom volumenu-izostatske metode (p, V = konst.).
Za mjerenje je potrebno raspolagati izvorom tvari koja prolazi kroz ambalažni materijal,
jedinicom za ispitivanje, instrumentom za identifikaciju tvari koja je prošla kroz ambalažni
materijal i atmosferom kontrolirane temperature. Tvari koje se istražuju mogu biti čiste ili
pomiješane s drugim tvarima. Plinovi kao kisik i CO 2 komercijalno su dostupni u bocama, dok se
pare kao vodena para, organske tvari ili sublimirane krute tvari (npr. mentol) moraju proizvesti na
licu mjesta. Jedinica za ispitivanje može se sastojati od jedne ćelije s dvije komore, ćelije s
jednom komorom ili vrećice izrañene od ispitivanog filma.
U prvom slučaju film se nalazi izmeñu dvije komore. Komora u kojoj se nalazi ispitni
medij drži se pod konstantnim tlakom i to većim od onog u komori gdje se prikupljaju molekule
koje su prošle kroz polimerni film.
Pri primjeni ćelije s jednom komorom polimerni film izložen je vanjskoj atmosferi. Ovo je
slučaj odreñivanja brzine prolaza vodene pare (engl. WVTR – water vapor transmission rate)
prema metodi ASTM E96. Ispitivani film izložen je vanjskom vlažnom zraku u kontroliranoj
atmosferi, dok apsorbirajući materijal smješten u komori "zarobljava" molekule koje su prošle
kroz film.
Kao ćelija za mjerenje može se koristiti vrećica napravljena od ispitivanog filma u koju se
stavi apsorbirajući medij. Vrećica se zatvori i stavi u kontakt s prodirućom tvari. Kod kapljevitih
ili čvrstih tvari može se uzorak staviti u polimernu vrećicu da bi se na kraju izmjerilo koliko je te
tvari u vrećici ostalo, odnosno koliko je tvari prošlo kroz polimerni film u okolinu.
U svakom slučaju molekule koje su prošle kroz polimerni film skupljaju se na strani nižeg
tlaka gdje se očitavaju karakteristike te tvari (tlak, volumen, masa, koncentracija). Za mjerenje
propustnosti ambalažnog materijala vrlo je važno osigurati sustav za identifikaciju dovoljno
precizan i osjetljiv. Uobičajeni analitički senzori za analizu plinova sadrže elemente za mjerenje
toplinske provodnosti, kulometrijskih efekata i elektrokemijskog gradijenta.

7.2.2. Apsorpcija i migracija

Apsorpcija i migracija su dvije važne pojave transporta mase u ambalažnom sustavu u

kojem se namirnica nalazi u neposrednom dodiru s polimernim materijalom. Apsorpcijom se
naziva proces pri kojem neke tvari iz namirnice prelaze u ambalažni materijal. Obrnuto, migracija
je proces prijelaza komponenti iz ambalažnog materijala u namirnicu. Prema nekim autorima,
proces migracije naziva se "normalna" migracija, dok se apsorpcija naziva"negativna" migracija.
Pojava migracije posebno se istražuje u prehrambenoj industriji jer pored toga što
uzrokuje promjene organoleptičkih svojstava namirnice može loše utjecati na zdravlje ljudi. Zbog
toga u mnogim zemljama postoji stroga zakonska regulativa koja se odnosi na pakiranje
namirnica i zahtjeva se čitav niz postupaka za mjerenje migracije tvari iz ambalažnih materijala.
Meñu svim tvarima za koje je karakteristična velika pokretljivost u ambalažnom sustavu
najviše se proučavaju tvari prisutne u ambalažnom materijalu.

DP -koeficijent difuzije migranta u polimernom filmu

DF -koeficijent difuzije migranta u namirnici

Na slici 7-3 prikazana je shema procesa migracije male molekule (migranta) iz polimernog
filma u namirnicu s kojom je u neposrednom dodiru. Sastav svake od faza ambalažnog sustava
ovisi o zakonima termodinamičke ravnoteže koji upravljaju ovim transportnim procesima.
Ravnoteža se obično izražava koeficijentom K za kapljevite i polučvrste proizvode koji
predstavlja omjer koncentracije tvari u ambalažnom materijalu i namirnici, te koeficijentom S za
plinove koji je omjer koncentracije te tvari u ambalažnom materijalu i parcijalnog tlaka u prostoru
ambalaže.
 Budući da je analiza realnih sustava za
pakiranje vrlo kompleksna, uobičajeno je
provoditi istraživanja migracije u uvjetima koji
se lakše kontroliraju. U dodir se stavja uzorak
ambalažnog materijala i tvar koja simulira
namirnicu u unaprijed zadanim, kontroliranim
uvjetima. Simulanti hrane su kapljevine visoke
čistoće, svojstvima slične odgovarajućim
namirnicama. Ovisno o fizikalno-kemijskim
karakteristikama namirnica se može klasificirati
kao vodena, alkoholna, kisela ili lipidna, pa u
skladu s tim odgovarajući simulanti su
destilirana voda, 15 % etanol, 3 % octena
kiselina i neka ulja (rafinirano maslinovo ulje,
suncokretovo ulje ili smjesa sintetičkih
triglicerida) (tablica 7-1). Preporučeni uvjeti
ispitivanja, vrijeme i temperatura navedeni su u
tablici 7-2. Tablica 7-1. Simulanti hrane

A
Destilirana voda
za namirnice čija je pH vrijednost > 4,5
B
3% otopina octene kiseline
za namirnice cija je pH vrijednost < 4,5
C
15% otopina etanola
za namirnice koje sadržavaju alkohol
D
Rafinirano maslinovo ulje, suncokretovo ulje ili smjesa sintetičkih triglicerida
za ulja i masti i za namirnice koje sadržavaju više od 5 % masti
 Tablica 7-2. Odabir vremena, t, i
temperature, T, u skladu s uvjetima u
stvarnoj uporabi

Uvjeti u stvarnoj upotrebi

Uvjeti ispitivanja
1. Vrijeme dodira

t > 24 h

T ≤ 5oC
10 dana pri 5oC
2. Vrijeme dodira

2 h < t ≤ 24 h

T ≤ 5oC
24 h pri 5oC
5oC <T≤ 40oC
24 h pri 40oC
T> 40oC
u skladu s državnim zakonom
3. Vrijeme dodira

t<2h

40oC <T≤ 70oC

2 h pri 70oC
70oC <T≤ 100oC
1 h pri 100oC
100oC <T≤ 121oC
30 min pri 121 oC
T > 121oC
u skladu s državnim zakonom
 Odreñuje se globalna i specifična migracija. Pod globalnom migracijom podrazumijeva se
ukupna količina migranta iz ambalaže u namirnicu i izražava se u miligramima po gramu uzorka
2
ili u mg po površini (dm ) ispitivanog uzorka ambalaže. Propisana maksimalno dozvoljena
ukupna količina migrirajućih komponenti iz polimernih materijala u hranu iznosi 60 ppm (60 mg
-1
kg ).
Meñutim, kad se promatra neka posebna tvar za koju se sumnja da bi mogla biti toksična
za ljude govori se o specifičnoj migraciji. Kod polimernih materijala prati se specifična migracija
monomera (npr. stirena, vinil-klorida), omekšavala (osobito različitih ftalata iz omekšanog PVC-
a) i antioksidansa.
Uobičajene tehnike koje se koriste za kvantificiranje procesa apsorpcije i/ili migracije u
sustavima za pakiranje hrane su: gravimetrijska analiza, kromatografske tehnike, ekstrakcija sa
superkritičnim fluidima, ekstrakcija tekuće-tekuće, ekstrakcija čvrsto-tekuće, mikroekstrakcija u
čvrstoj fazi. Odabir analitičke metode za odreñivanje specifičnih migranata ovisi o samom
migrantu koji se odreñuje te granici detekcije analitičkih metoda. Kromatografskom analizom
moguće je odrediti maksimalnu količinu tvari koja daje odziv na detektoru unutar odreñenih
radnih uvjeta, ali nije moguće tu tvar identificirati. Stoga je kromatograf uvijek vezan sa sustavom
za identifikaciju poput infracrvenog ili masenog spektrometra. Metoda radio-markera C-14 i
mjerenja izotopa vrlo je učinkovita i analitički osjetljiva. Izmjerena radioaktivnost u kontaktnoj
fazi izravno se može dovesti u vezu s koncentracijom migranta pri čemu je eliminirano čišćenje
uzorka prije analize, što je neophodan postupak kod kromatografskih metoda.

7.2. Interakcije u sustavu metalna ambalaža -hrana

Interakcije metalne ambalaže i hrane ovise o različitim faktorima: vrsti i kvaliteti

ambalaže (željezo, kositar, aluminij), kemijskom sastavu i pH namirnice, aditivima koji se dodaju
namirnici i mijenjaju joj kemijski sastav (kuhinjska sol, šećer, nitrati, nitriti, polifosfati),
prisutnosti kisika u ambalaži, uvjetima skladištenja itd. Posljedica kemijskih reakcija komponenti
namirnice i metala je nastajanje metalnih spojeva koji mijenjaju organoleptička svojstva
namirnice i utječu na njenu zdravstvenu ispravnost. Ove su reakcije gotovo uvijek povezane s
korozijskim procesima, osobito u slučaju željezne ambalaže. Namirnice se pakiraju u ambalažu
od bijelog lima, kod kojeg je željezna osnova zaštićena slojem kositra. Kositar je manje reaktivan
od željeza i teže stupa u kemijske reakcije s hranom. Zbog male debljine sloja kositra čelična
podloga nije u potpunosti zaštićena veću njoj postoje mikro pore. To su mjesta na kojima je
namirnica u izravnom dodiru s kositrom i sa željezom pa neke komponente namirnice mogu
kemijski reagirati s metalima. Koji će se procesi odvijati ovisi o mnogim faktorima, u prvom redu
o pH namirnice. Namirnice koje imaju pH manji od 4 -4,5 sadrže kiseline koje otapaju metale.
Krajnji rezultat ovih procesa je pojava "točkaste" korozije, odnosno perforacija limenke i
propadanje namirnice. Kod namirnica koje imaju pH veći od 5 i bogate su bjelančevinama može
doći do neželjene pojave obojenosti limenke koja se naziva mramoriranje. Tijekom postupka
sterilizacije dolazi do djelomične razgradnje aminokiselina. Pritom se oslobaña sumpor, nastaju
sulfidi kosira i željeza koji su tamnoljubičaste boje te se pojavljuju u obliku mozaika na
unutarnjoj strani ambalaže od bijelog lima. Ova pojava ne utječe na zdravstvenu ispravnost
namirnice.
Da bi se spriječili svi ovi neželjeni procesi unutrašnjost limenki od bijelog lima dodatno se
zaštićuje organskim prevlakama. Ove prevlake se nazivaju "zlatni" ili "gold" lakovi kada im se
dodaju još i pigmenti cinkova i titanova dioksida u svrhu postizanja odreñenih estetskih efekata.
Budući da i ove prevlake mogu imati oštećenja moguće je da namirnica doñe u neposredan dodir
s kositrom i željezom (slika 7-4).

Organske prevlake takoñer se upotrebljavaju i pri izradi ambalaže od aluminija. Aluminij

je vrlo reaktivan metal pa se njegova površina zaštićuje pasivacijskim slojem koji ima istu ulogu
kao i kositar kod bijelog lima. Moguće interakcije aluminija i namirnice slične su kao i kod
ambalaže od bijelog lima s tom razlikom što su spojevi aluminija bezbojni ili bijelo obojeni pa ne
dolazi do pojave diskoloracije namirnice.
Zakonskim propisima strogo su regulirane dopuštene količine metala koje se mogu nalaziti
u hrani kao rezultat interakcija ambalaže i namirnice, osobito ako se radi o teškim metalima poput
olova ili kroma. Metali poput željeza ili kositra nisu toksični, ali njihova prisutnost u namirnici
nije poželjna jer utječe na organoleptička svojstva namirnice a takoñer i na njezinu kvalitetu i
nutritivnu vrijednost.

7.3. Ambalaža proizvoda od žitarica, pekarskih i konditorskih proizvoda

S obzirom na brojnost proizvoda od žitarica ambalaža za pakiranje ovih vrsta proizvoda

izrañuje se od različitih materijala i oblika.
 Proizvodi od zrna žitarica dijele se u tri osnovne grupe: proizvodi koji sadržavaju cijelo
zrno, proizvodi od mljevenog zrna i toplinski obrañeni proizvodi.
Proizvodi koji sadržavaju cijelo zrno, a uklonjena im je samo ljuska, su oljuštena riža,
prekrupljeno zrno žitarica, kokice, zdrobljeno i djelomično obareno zrno zobi, zdrobljena pšenica
i većina cerealija za pripravu toplog obroka. Riža se pakira u PE ili PP vrećice i/ili kartonske
kutije, a takoñer i u ambalažu od laminata, pri čemu se najčešće koristi kombinacija papir/PE/Al
folija/PE. Ova ambalaža treba zaštititi proizvod od vlage i insekata. Prekrupljeno zrno žitarica
pakira se uglavnom u transportnu ambalažu (jutene, papirne ili plastične vreće) koja mora biti
postojana na vlagu i štititi od insekata i glodavaca. U tu svrhu vreće se posipaju kemijskim
sredstvima ili se tretiraju gama zrakama.
Proizvodi poput kokica i sirovih sjemenki pakiraju se u kartonske kutije i limenke od bijelog lima
koji im pružaju zaštitu od vlage i djelovanja kisika. Cerealije za pripravu toplog obroka takoñer se
pakiraju u kartonske kutije, najčešće s papirnom oblogom, da bi se spriječio gubitak mase
prosijavanjem. U ambalaži ovih proizvoda danas se upotrebljava PVDC folija koja ima izuzetna
barijerna svojstva, ne propušta plinove ni vodenu paru, a omogućava toplo zavarivanje vrećica.
Cerealije moraju biti zaštićene od djelovanja vlage, insekata i prašine.
Proizvodi od mljevenog zrna poput pšeničnog brašna, posebno obrañenog kukuruznog
brašna, prekrupljenog zrna žita, rižina i ražena brašna, ugušćivača za juhe i umake i sl. pakiraju se
u papirne vrećice u kojima su zaštićeni od zagañenja i vlage.
Toplinski obrañeni proizvodi su proizvodi od brašna: kruh s kvascem, pečeni/prženi
proizvodi od tijesta bez kvasca, biskviti, kolači, keksi, masna tijesta, tjestenina. Ambalaža
proizvoda od žitarica za brzu pripremu hladnog obroka su kartonske kutije koje omogućavaju
"disanje" proizvoda ili laminati tipa vosak/PE/VAc na sjajnom papiru i papir/PVDC. Tjestenine su
namirnice koje u sebi sadrže manje od 13 % vlage. Ambalažni materijal za ovu vrstu proizvoda
mora omogućiti disanje proizvoda bez apsorbiranja dodatne vlage i spriječiti kondenzaciju vlage
na njegovoj površini. To se postiže pakiranjem u kartonske kutije s "prozorom", PE i PP vrećice.
Za pakiranje kruha upotrebljavaju se različiti ambalažni materijali. Ambalaža od papira
može se dobro zatvoriti i dobro zadržava vlagu, ali nije transparentna i povećana joj je propusnost
pri gužvanju. Celofan je nepropustan za vodenu paru, mehanički postojan, sprječava
raskvašivanje kore i omogućava pakiranje u higijenskim uvjetima, dok je PE savitljiv, rastezljiv,
pogodan za grafičku obradu. Zbog niske cijene i dobrih svojstava PE je danas najviše
upotrebljavani materijal za pakiranje pekarskih proizvoda. Ambalaža od PP-a je čvršća i može se
bolje grafički obraditi od PE ambalaže, omogućava toplinsku sterilizaciju kruha (talište PP-a je
o
pri 160 C). PP je nepropustan za vodenu paru, ali ne i za mirise i plinove. PVDC i E/VAl
(etilen/vinil alkohol) imaju izvanrednu nepropustnost za plinove i paru i lako se laminiraju s
drugim polimerima. Pakiranjem pekarskih proizvoda u ambalažu nepropusnu za vodenu paru
sprječava se isušivanje kore kruha ali je nedostatak te ambalaže što potpomaže rast plijesni i
zadržavanje vlage na površini proizvoda. Toplinskom sterilizacijom hrane spriječava se mikrobna
i enzimska aktivnost čime se znatno produžava trajnost hrane. Budući da niti jedan ambalažni
materijal ne ispunjava sva željena svojstva često se koriste laminirani materijali u kojima se
kombiniranjem pozitivnih svojstava različitih folija nastoji postići optimalno rješenje.
Pekarski proizvodi su sterilni nakon pečenja, a do kontaminacija može doći tijekom
o o
hlañenja ili pakiranja. Za pakiranje toplog (70 C) ili vrućeg (90 C) kruha u sterilnu ambalažu (za
crni kruh i kruh od cjelovitog zrna) potrebna je toplinski postojana folija. To može biti biaksijalno
razvučena tvrda PVC folija (debljine 15 µm), PE folija (debljine 30 – 35 µm) ili perforirana PP
folija (debljine 15 µm).
Ambalaža smrznutih pekarskih proizvoda mora ispunjavati i dodatne zahtjeve: da bude
postojana na niskim temperaturama i otporna na utjecaj masti. U tu svrhu najčešće se koriste
voštani papir i karton, celofan, PE i laminati.
Ambalaža za kekse mora biti postojana na vlagu i masnoće i na utjecaj svjetlosti, pa se
izrañuje od lakiranog celofana i laminata tipa lakirani orjantirani PP/Al folija/PS.
Čokolada se zbog visokog udjela masti zamata najprije u aluminijsku foliju od a preko
toga se stavlja papirni omot s grafičkom obradom. Punjeni čokoladni deserti stavljaju se
pojedinačno u čašice izrañene od sjajnog papira ili PVC filma, nakon toga stavljaju se kartonsku
kutiju koja se zaštićuje omotom od transparentnog filma. Ukoliko doñe do promjene temperature
ili značajnog gubitka vlage površina čokolade poprima bijeli boju. Ta se pojava naziva "cvjetanje"
čokolade.
Tvrdi ili žele bomboni su proizvodi s visokim udjelom šećera i moraju biti zaštićeni od
povećanog gubitka ili vezivanja vlage. Pakiraju se u plastične vrećice, vrećice od laminata Al
folija/papir ili pojedinačno omataju u celofan, PP ili voštani papir.
Kava i slični proizvodi koji lako gube aromu pakiraju se u hermetički zatvorene limenke
pod vakuumom, staklenke s dodatnom zaštitom od voštanog papira ispod čepa ili vrećice od
laminata poliestera/Al folije/PE.
Trajnost pekarskih proizvoda može se znatno produžiti pakiranjem u modificiranoj
atmosferi, što se postiže kombiniranjem dviju metoda: metodom vakuum pakiranja i pakiranja u
atmosferi plina. Vakuum pakiranjem se ukloni zrak iz ambalažne jedinice i zamjeni sa smjesom
plinova koji moraju biti jeftini, fungicidni, nezapaljivi, netoksični i bez utjecaja na senzorska
svojstva proizvoda. Najčešće se upotrebljava smjesa dušika i ugljikova dioksida. Ovim načinom
pakiranja onemogućava se rast mikroorganizama budući da je uklonjen kisik a znatno se smanjuje
i uporaba konzervansa. Materijali za ovu vrstu ambalaže moraju imati visoka barijerna svojstva,
biti nepropusni za plin i vodenu paru, da bi se održala modificirana atmosfera unutar ambalažne
jedinice kroz dulje vrijeme. Ambalaža takoñer mora biti otporna na mehanička naprezanja,
bušenje, kidanje i sl. Uspješnost ove metode pakiranja ovisi o početnoj kontaminaciji proizvoda i
količini zaostalog kisika koja bi trebala biti manja od 2 %.
Dodatna zaštita namirnice od kontaminacije može se postići metodom tzv. "generacije
kesica" (engl. sachet generation). Unutar jediničnog pakiranja nalazi se kesica s apsorberom
kisika (željezov prah ili spoj željezovog (II) iona). Kesice su od materijala koji izrazito propušta
kisik i vodenu paru te kisik reagira s apsorbensom i nastaje netoksični željezov(II) oksid.
Ambalaža koja sadržava takve kesice mora biti od materijala visokih barijernih svojstava,
nepropusna za kisik (npr. PVDC). Koncentracija kisika unutar 1-2 dana smanji se na 100 ppm i
ostaje takva tijekom cijelog razdoblja predviñenog za održivost proizvoda.
Postoji i drugi tip "generacije kesica" kod kojeg se tijekom skladištenja oslobañaju plinovi
ili pare etanola unutar pakiranja. Etanol je adsorbiran na prahu SiO2 , a kesica je od papira i
etilen/vinil acetat kopolimera. Ambalaža jediničnog pakiranja može biti od lakiranog PVDC-a,
poliesterske folije lakirane PE-om ili s obje strane lakirane PVDC lakom.
Suvremena metoda pakiranja koja se naziva aktivno pakiranje (engl. Active Packaging)
omogućava produženje trajnosti proizvoda koja se može usporediti sa svježim proizvodima.
Ovom metodom neželjene promjene hrane sprječavaju se uporabom kemijskih agenasa
(antioksidansi i UV stabilizatori) koji su ugrañeni u ambalažni materijal. Jedan od primjera je
produženje trajnosti kruha pomoću prevlake karboksi metil celuloze (CMC), koja sadržava
sorbinsku kiselinu, na papiru postojanom na masnoće.

7.4. Ambalaža za pakiranje voćaipovrća

Odabir ambalažnog materijala za pakiranje voća i povrća vrlo je kompleksan budući da

treba uzeti u obzir vrstu proizvoda i njegovu održivost i okolne uvjete. Naime, voćei povrće i
nakon berbe nastavlja proces respiracije, odnosno troši kisik, a otpušta CO 2, vodu i energiju.
Proces respiracije može se usporiti čuvanjem proizvoda pri nižim temperaturama. Meñutim, neke
vrste voća i povrća osjetljive su na niske temperature, npr. rajčica i krastavac na temperature niže
o o
od 7 C, odnosno banana na niže od 14 C. Svježe voće i povrće sadrži 80
– 90 % vode, stoga bi relativna vlažnost unutar pakiranja trebala bi biti 96 – 98 % pri konstantnoj
temperaturi. Treba izbjegavati temperaturne promjene tijekom skladištenja ovih proizvoda budući
da one uzrokuju zamagljivanje i kondenzaciju vode na površini ambalažnog filma. Potrebno je
omogućiti kontrolirano isparavanje vode s površine što se postiže odabirom ambalažnog
materijala s relativno velikom propusnošću na vodenu paru ili perforiranog materijala
odgovarajuće poroznosti.
 Brzina respiracije kontrolira se količinom kisika u ambalažnoj jedinici. Smanjenjem
količine kisika usporava se proizvodnja energije i proces dozrijevanja proizvoda. Meñutim,
koncentracija kisika ne smije biti manja od 3 % jer tada dolazi do anaerobne fermentacije i
pretvaranja šećera u alkohole, aldehide i kiseline.
Da bi se zadovoljili svi navedeni uvjeti upotrebljavaju se polimerni filmovi s perforacijom
promjera 0,38 cm, od omekšanog PVC-a, PE-a, celuloznog acetata, PP-a i PS-a.
Odabir odgovarajućeg ambalažnog materijala ovisi takoñer o osjetljivosti i specifičnim
svojstvima pojedine vrste voća i povrća koje se može podijeliti u pet osnovnih skupina:
meko voće je izrazito osjetljivo i podložno anaerobnom kvarenje pa ga je najbolje pakirati u
polučvrstu ambalaža s poklopcem od celofana, celuloznog acetata ili PS-a
čvrsto voće ima malu brzinu respiracije, stavlja ga se na kartonski podložak preko kojeg dolazi
polimerni film
proizvodi sa stabljikom su izrazito skloni kvarenju jer brzo gube vlagu; pakiraju se u celofan
postojan na vlagu ili perforirani PE film koji tijesno prianja uz proizvod
korjenasto povrće nije lako pokvarljivo i može ga se skladištiti duže vrijeme pod uvjetom da ne
gubi vlagu; krumpir je potrebno zaštiti od svjetla primjenom obojenog filma
zeleno povrće ima veliku brzinu respiracije i osjetljivo je na anaerobno kvarenje; brzo gubi vlagu
pa se pakira u ambalažu nepropusnu na vodenu paru.

Smrznuto voće i povrće potrebno je zaštiti od gubitka vlage i hlapljivih aromatičnih

spojeva, od utjecaja kisika i svjetlosti. To se može postići primjenom skupljajućih PE filmova
(smanjuje se zračni prostor unutar ambalažne jedinice) i Al folije od koje se izrañuju zdjelice
različitih oblika i dimenzija i koja je postojana pri vrlo niskim temperaturama.
Sušeno voće i povrće takoñer treba ambalažu koja sprječava gubitak vlage i arome iz
proizvoda, za što se upotrebljavaju složeni ambalažni materijali dobrih barijernih svojstava poput
PE/Al folija/papir, celofan/PE/Al folija/PE i papir/PE/Al folija/PE.
Voće u sirupu i povrće u rasolu pakira se u metalnu ambalažu od bijelog lima ili u staklenke.
Produžavanje trajnosti svježeg voća i povrća omogućava se pakiranjem u kontroliranoj
(CA) i modificiranoj (MA) atmosferi. Zajednička karakteristika ovih metoda je smanjena
koncentracija kisika i povećana koncentracija CO2, a razlikuju se u preciznosti kontroliranja
parcijalnog tlaka plina. Kontrolirana atmosfera se koristi za dugotrajnije skladištenje proizvoda, a
modificirana se primjenjuje tijekom transporta, u prodajnom lancu ili za kratkotrajno skladištenje
hrane.
Aktivna modifikacija atmosfere može se postići vakuumiranjem pakiranja i zamjenom
atmosfere unutar pakovanja željenom kombinacijom plinova ili dodatkom tvari koje vežu kisik,
reguliraju sadržaj ugljikova dioksida, etilena i vlage ili oslobañaju pare etanola. Etilen je prirodni
biljni hormon koji ima važnu ulogu u procesu "starenja" voća i povrća pri vrlo malim
koncentracijama. Etanol usporava rat mikroorganizama ukoliko se rasprši po površini proizvoda
prije pakiranja.
7.5. Ambalaža za pakiranje mesa i ribe

Svježe meso je biloški aktivno i pri normalnim uvjetima idealna je podloga za razvoj
mikroorganizama i podložno je ubrzanom kvarenju. Boja mesa je glavni pokazatelj svježine koju
kupac primjećuje a potječe od triju oblika pigmenta. Prvi je purpurno-crveni mioglobin, zatim
svijetlo-crveni oksidirani mioglobin i smeñe oksidirani metmioglobin. Reducirani purpurni
mioglobin u prisustvu kisika prelazi u svijetlo crveni oksimioglobin. Pri smanjenoj koncentraciji
2+ 3+
kisika, oksidacijom reduciranog hem-željeza (Fe ) u feri oblik (Fe ) nastaje metmioglobin
odgovoran za smeñu boju mesa.
Ambalaža mora zaštititi meso od vanjskih utjecaja (prašine i rukovanja), gubitka vlage i
održati boju svježeg mesa. Kontaminacija bakterijama spriječava se čuvanjem mesa pri niskih
o
temperaturama (ispod 10 C). Ambalažni materijali dobrih barijernih svojstava spriječavaju
apsorpciju mirisa iz okoline. Kontrola propusnosti kisika mora biti kompromis izmeñu postizanja
idealne boje mesa i sprječavanja reakcije oksidacijske razgradnje. S jedne strane kisik je potreban
za održavanje crvene boje mesa, a s druge dovodi do užeglosti masti. Da bi se zadovoljile
prodajne funkcije ambalaže, odnosno zahtjev potrošača za potpunim pregledom upakiranog
svježeg mesa moraju se koristiti transparentni materijali. Ti materijali trebaju omogućavati
2 -1 -1 o
propusnost kisika od 5000 mL/m dan bar , pri 23,8 C i relativne vlage od 100 % unutar
ambalaže i 52 % izvan ambalaže. Ovim zahtjevima udovoljavaju celofan s jedne strane presvučen
nitroceluloznim lakom (propusan za kisik, ali ne i za vodenu paru), PVDC i PE-LD s
mikroporama i PE modificiran vinil-acetatom. Uobičajena ambalaža u maloprodaji sastoji se od
zdjelice izrañene od pjenastog PS-a s transparentnim omotnim filmom.
Riba takoñer spada u grupu proizvoda koji su podložni brzom kvarenju i koji se moraju
odmah staviti u hladnjak ili zamrznuti. Svježa riba često se pakira u plitki podložak od pjenastog
ili prozirnog PS-a s transparentnim pokrovom.
Vakuum pakiranjem svježeg mesa i ribe u ambalažni materijal visokih barijernih svojstava
o
poput PVDC-a produžava se trajnost proizvoda i do tri tjedna pri temperaturi hladnjaka (4-8 C)
uz minimalan gubitak vlage.
Smrznuta riba i meso moraju se zaštiti od gubitka vlage, promjene temperature, utjecaja
kisika i svjetla. Za pakiranje ovih proizvoda upotrebljavaju se PE, PP, karton presvučen voskom i
laminati za vakuum pakiranje.
Procesirana riba poput lososa, tune i sardine pakira se u metalnu ambalažu od bijelog lima.
Na unutrašnju površinu ambalaže nanosi se zaštitna prevlaka koja sadržava ZnO da bi se
spriječila pojava koja se naziva "mramoriranost" limenke. Cinkov oksid reagira sa sumporovim
spojevima iz hrane stvarajući bijeli cinkov sulfid čime se izbjegne nastajanje tamnih mrlja na
unutarnjoj površini limenke.
 Kod pakiranja mesa i ribe u modificiranoj atmosferi potrebno je vrlo točno definirati
optimali sastav smjese plinova budući da povećana koncentracija CO2 i smanjena koncentracija
O2 uzrokuje nastajanje smeñeg pigmenta metmioglobina na površini svježeg mesa. Visoki udio
CO2 nepovoljan je i za pakiranje ribe zbog velike topljivosti plina u ribljem tkivu. Stoga sastav
smjese plinova ovisi o vrsti namirnice koja se pakira, npr. za crveno meso to je smjesa koja sadrži
70 % kisika i 30 % ugljikova dioksida, za bijelu ribu 30 % O 2, 40 % CO2 i 30 % N2, dok je za
masnu ribu najbolji sastav 60 % CO2 i 40 % N2.

7.6. Ambalaža za pakiranje mlijeka i mliječnihproizvoda

Mlijeko je vrlo kompleksan sustav koji se sastoji od vodene otopine različitim mliječnih
masti, bjelančevina, soli, laktoze i izrazito je podložan razvoju mikroorganizama. Pakiranje je
potrebno provesti u izrazito higijenskim uvjetima uz zaštitu od kontaminacije, bakterija, utjecaja
svjetla, kisika i temperaturnih promjena. Ambalažu za mlijeko predstavljaju različite izvedbe
kartona prevučenog voskom ili PE-om poznate pod nazivima "Tetra-pak", "Tetra-brick".
Unutrašnja površina ove ambalaže je Al folija koja osigurava dobra barijerna svojstva na svjetlo i
plinove. Upotrebljavaju se takoñer i plastične boce od PP-a i PET-a.
Mliječni proizvodi poput vrhnja, maslaca, sira, margarina, jogurta i sladoleda pakiraju se u
ambalažu različitih oblika izrañenu od laminata na osnovi kartona ili u toplo preoblikovanu
ambalažu od PE-LD-e, PS-e, PP-e s lakoskidajućim poklopcima. Za sladoled materijali moraju
biti postojani na niskim temperaturama. Jogurt se najčešće pakira u čašice od PS-a s poklopcem
od Al folije. Kod ove vrste ambalaže treba voditi strogu kontrolu migracije komponenata iz
ambalaže u hranu, odnosno stirena (monomera) u fermentirane mliječne proizvode.
Ambalaža za sir mora zaštiti sir od vlage i kisika, čemu udovoljava PVDC, sam ili u
kombinaciji s PE-om. Za procesirane sireve to su laminati PE/celofan ili voskom prevučen
celofan. Mazivi sirevi pakiraju se u laminate s Al folijom, voskom prevučene kartonske kutije ili
PS posuñe, dok se narezani sirevi pakiraju u atmosferi CO2 u laminate visokih barijernih
svojstava.

7.7. Ambalaža za alkoholna i bezalkoholna pića

Alkoholna pića su proizvodi fermentacije žitarica (pivo) i voća (vino). Za pakiranje piva
pored staklene ambalaže upotrebljava se još i metalna ambalaža od bijelog lima i aluminija te
plastična od PET-a. Tijekom transporta pivu se dodaje askorbinska kiselina koja onemogućava
neželjeno djelovanje kisika. Kisik uzrokuje oksidaciju bjelančevina i tanina a takoñer sudjeluje u
korozijskim procesima metalne ambalaže.
 Kvalitetna vina tradicionalno se pakiraju u staklene boce s plutenim čepom. U novije
vrijeme uvode se novi, polimerni materijali i laminati za pakiranje stolnih vina, piva i
bezalkoholnih pića. Pluteni čepovi pokušavaju se zamijeniti novim materijalima i najboljim se
pokazao kopolimer etilen/vinil-acetat, (E/VAc). Prednost ovih čepova pred plutenima je u tome
što ih nije potrebno držati vlažnima pa se boce mogu čuvati u uspravnom položaju.
Voćni sokovi se dobivaju prešanjem zdravog i zrelog voća nakon čega slijedi odvajanje
čvrstih dijelova i bistrenje soka. Od tako dobivenog soka razrijeñivanjem se proizvode voćni
napitci ili koncentriranjem gusti sokovi. Budući da njihova nutritivna vrijednost ovisi o sadržaju
vitamina potrebno je odabirom ambalažnog materijala i uvjeta skladištenja sačuvati prisutne
vitamine.
Prirodni sokovi i voćni napitci čuvaju se pri temperaturi hladnjaka u staklenoj ambalaži,
PET ambalaži ili ambalaži izrañenoj od laminata.
Pasterizirani sokovi pune se u vrućem stanju u lakiranu metalnu ambalažu, staklenke ili
savitljivu ambalažu od PVDC-a ili laminata Al folija/ PE.
Koncentrirani voćni sokovi pune se u limenke, plastične i staklene boce.
Gazirana bezalkoholna pića sadrže u sebi otopljeni CO2 koji doprinosi okusu i
pjenušavosti i inhibira rast mikrooganizama. Osnovni sastojak bezalkoholnih pića je šećer, od 50
do 60 %, koji se često zamijenjuje umjetnim sladilima. Prirodne voćne arome uglavnom su
zamijenjene sintetskim aromama i bojilima. Ambalaža za sokove izrañuje se od stakla, plastike
(najčešće PET-a) i metala (aluminija ili bijelog lima) u obliku boca ili limenki. Kod odabira
metalnih ambalažnih materijala treba voditi računa o prisutnim kiselinama, bojilima, otopljenom
kisiku i drugim tvarima koje su potencijalno korozivni agensi.
8. ODBAČENA AMBALAŽA I OKOLIŠ

Paralelno s razvojem ambalažne industrije i sve većom zastupljenošću ambalaže u

svakodnevnom životu, javlja se problem kako zbrinuti ambalažu nakon uporabe proizvoda.
Gospodarenje ambalažom i ambalažnim otpadom u Republici Hrvatskoj regulirano je
Pravilnikom o ambalaži i ambalažnom otpadu (Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureñenja i
graditeljstva RH, NN 97 8.8.2005) koji je donesen u skladu s propisima Europske Unije. Ovim
Pravilnikom ureñuje se način postupanja s ambalažom i ambalažnim otpadom, a osobito: -obveze
proizvoñača, uvoznika, ambalažera i prodavatelja u proizvodnji, na tržištu i uporabi
ambalaže i ambalažnog otpada, -obavještavaju se proizvoñači i potrošači o bitnim svojstvima
proizvoda i ambalaže -propisuje se način naplate naknade za ambalažu i ambalažni otpad
-prikupljanje i gospodarenje ambalažom i ambalažnim otpadom -povrat uporabljenih proizvoda
odnosno ambalaže za ponovnu uporabu -isplata naknade na oporabljivi otpad nakon iskorištenja
proizvoda -namjena i korištenje sredstava naknada koje se plaćaju na ambalažu i ambalažni otpad.
 Odbačena ambalaža pojavljuje se kao otpad u industriji, otpad u trgovini i kao sastavni dio
kućnog otpada. Ambalaža koja predstavlja otpad u industriji uglavnom je sastavljena od
transportne i prodajne povratne odbačene ambalaže, homogenog je sastava te njena oporaba ili
uništavanje ne predstavlja problem. Otpadna ambalaža u trgovini takoñer je uglavnom
homogenog sastava a sastoji se od nepovratne transportne ambalaže. Najveći problem predstavlja
odbačena ambalaža iz kućanstva budući da je vrlo heterogenog sastava. Radi se o nepovratnoj
prodajnoj i transportnoj ambalaži izrañenoj od različitih ambalažnih materijala koja je uz to
izmiješana s drugim čvrstim otpacima. U industrijski razvijenim zemljama odbačena ambalaža
sudjeluje u kućnom otpadu s preko 60 %. Na slici 8-1 prikazan je udio pojedine vrste ambalaže u
Hrvatskoj prema masi, a na slici 8-2 sastav kućnog otpada.
PLASTIČNA AMBALAŽA AMBALAŽA OD DRVA 12% 4%

AMBALAŽA OD PAPIRA IKARTONA34%

STAKLENA AMBALAŽA 47%

METALNA AMBALAŽA 3%

U ukupnom kućnom otpadu nalazi se oko 8 % plastične ambalaže koja se uglavnom

sastoji od šest najzastupljenijih plastomera. To su PE (PE-HD, PE-LD, PE-LLD) (razne vrste
spremnika, folije, stezljivi i rastezljivi filmovi), PET (boce za vodu, gazirane napitke, mlijeko,
ulje, pivo), PVC za različite spremnike te PP i PS ambalaža za margarin, maslac i mliječne
prerañevine (Slika 8-3).
 Plastičnoj ambalaži poklanja se posebna pažnja, budući da se zbog svoje nerazgradljivosti
u javnosti doživljava kao ekološki neprihvatljiva ambalaža, dok se s druge strane papirna
ambalaža smatra ekološki prihvatljivom. Plastična ambalaža zagañuje okoliš samo vizualno, dok
do kemijskog zagañenja može doći samo prilikom gorenja plastike na deponijima otpada.
Pogrešno je procjenjivati ekološku prihvatljivost pojedine vrste ambalaže samo na osnovu
kriterija razgradljivosti, odnosno od trenutka kada nam ambalaža više nije potrebna i predstavlja
otpad. Potrebno je cjelovito sagledati utjecaj ambalaže na okoliš tijekom njenog cijelog životnog
ciklusa od proizvodnje, tijekom primjene i nakon uporabe. Utvrñeno je da je dominantan faktor
pri procjeni ekološkog statusa ambalaže količina energije potrebna za proizvodnju. Za
proizvodnju plastične ambalaže nafta je sirovina i energija, a za staklenu samo energija. Za
usporedbu: za proizvodnju 1 000 plastičnih boca zapremnine 1L potrebno je potrošiti 100 kg nafte
(i sirovina i energija) , dok je za 1 000 staklenih boca poteno 230 kg nafte (samo energija). Za 1
000 plastičnih vrećica treba potrošiti 32 kg nafte (sirovina i energija), a za isti broj papirnatih
vrećica 47 kg nafte (samo energija). Na slikam 8-4 i 8-5 prikazana je usporedba potrebne energije
za proizvodnju, odnosno ekobilanca nekih vrsta ambalaže od različitih materijala.

PP
100
PS
80

PVC Papir 60
Staklo 40 20 0
Potrošnja Onečišćenje Onečišćenje energije zraka vode

8.1.Oporabaambalažnihmaterijala
Iskorištena i odbačena ambalaža vrlo je vrijedna sekundarna sirovina koja se može
oporabiti materijalno (reciklirati), kemijski ili energijski. Prvi korak u procesu oporabe materijala
je razvrstavanje različitih vrsta ambalažnih materijala. Na slici 8-6 prikazana je shema jednog
poluautomatiziranog postupka odvajanja otpada.

Papirna ambalaža sirovina je za proizvodnju papira lošije kvalitete (šrenc-papir, sivi

karton), dok je tekstilna ambalaža cijenjena sirovina za proizvodnju najkvalitetnijih vrsta papira.
S odbačenih limenki od bijelog lima odvaja se skupi i traženi kositar, a zaostali željezni lim
koristi se u proizvodnji čelika. Aluminijske limenke koriste se za regeneraciju aluminija. Staklena
ambalaža predstavlja vrlo vrijednu sirovinu budući da se staklo može nebrojeno puta reciklirati a
da pritom ne dolazi do smanjenja kvalitete materijala. Drvena ambalaža može se energijski
oporabiti, odnosno iskoristiti kao jeftino čvrsto gorivo. Polimeri se mogu oporabiti materijalno,
kemijski i energijski. Kod recikliranja plastike problem je heterogenost sekundarnog otpada, tj.
izmiješanost plastike s drugim vrstama otpada ali i izmiješanost različitih vrsta plastike, te nadalje
što se ona često proizvodi iz više od jedne vrste polimera ili kao kompozit. Plastiku treba prvo
odvojiti od ostalog otpada pa zatim razdvojiti po vrstama polimera što znatno poskupljuje proces.
Sva plastika se ne može reciklirati. Pet je tipova polimera koji se danas najčešće recikliraju. To su
PE, PP, PET, PS i PVC.
Da bi se ambalažni otpad lakše sortirao artikli široke potrošnje se etiketiraju kodom za
recikliranje koji se sastoji od tri strelice u zatvorenom toku (slika 8-7). Ispod znaka se nalazi
slovna oznaka, a unutar znaka još i/ili odgovarajući broj koji je pridodan tom materijalu (vidi
Prilog) propisani Pravilnikom o ambalaži i ambalažnom otpadu.
Kemijska oporaba plastične ambalaže predstavlja niz kemijskih postupaka (hidriranje,
hidroliza, alkoholiza, piroliza) pomoću kojih se mogu dobiti vrlo vrijedne petrokemikalije,
spojevi male molekulske mase ili čak neki monomeri.
Ukoliko niti jedan postupak oporabe nije ekonomski isplatljiv odbačena ambalaža može
poslužiti kao gorivo za dobivanje energije. Za usporedbu, kalorijska vrijednost polietilena je
približno jednaka kalorijskoj vrijednosti ugljena, ali uz manju emisiju CO 2. Spaljivanjem
ambalaže uništava se sirovina i energija utrošena za njenu proizvodnju ali se na taj način smanjuje
masa za odlaganje na deponije. Odlaganje odbačene ambalaže na deponije najneprihvatljiviji je
postupak zbrinjavanja.

LITERATURA

I. Vuković, K. Galići M. Vereš: Ambalaža, Tectus, Zagreb, 2007.

N. Stričević: Suvremena ambalaža I, Školska knjiga, Zagreb, 1982.
N. Stričević: Suvremena ambalaža II, Školska knjiga, Zagreb, 1983.
Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN/2005)
Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti materijala i predmeta koji dolaze u neposredni dodir s
hranom (NN/2008)
Z. Janović: Polimerizacije i polimeri, Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa , Zagreb,
1997.
M. Šercer, D. Opsenica i G.Barić: Oporaba plastike i gume, mtg topograf, Zagreb, 2000.
I. Čatići F. Johannaber: Injekcijsko prešanje polimera i ostalih materijala, Društvo za plastiku i
gumu, Zagreb, 2004.
www. bpf.com
C. J. Weber (Ed.), Biobased Packaging Materials for the Food Industry, Food Biopack project
EU Directorate 12, 2000.
R. Smith (ED.), Biodegradable polymers for industrial applications, Woodhead Publishing Ltd.,
Cambridge, 2005.
P. Ackermann, M. Jagerstad and T. Ohlsson (Eds.), Food and Packaging Materials -Chemical
Interactions, The Royal Society of Chemistry, Cambridge, 1995.
www. tehnologijahrane.com, 26.5.2010.
K. Galić, Ambalaža 1 (2000) 20
K. Galić, Ambalaža 2 (2000) 14
K. Galić, Ambalaža 3 (2000) 13
K. Galić, Ambalaža 1 (2001) 19
R. Contato, De Qualitate 10 (2000) 102
S. J. Eilert, Meat Science 71 (2005) 122

POPIS SLIKA

Slika 3-1. Spektar elektromagnetskog zračenja

Slika 3-2. Drvena euro paleta (najčešće dimenzije 1200 x 800mm)

Slika 5-1. Transportna drvena ambalaža i kalemi

Slika 5-2. Laka drvena ambalaža
Slika 5-3. Čelična ambalaža (izvor. http://www.izvar.com/drum/tight-head-steel-drum.aspx
http://www.inacg.me/proizvod/6/primjena-plina-u-boci)
Slika 5-4. Ambalaža od bijelog lima (izvor. http://ww66.com/Cans.asp,
http://www.corusgroup.com/en/responsibility/cspr/news/image_gallery/)
Slika 5-5. Aluminijska ambalaža (izvor.
http://www.igora.ch/en/index/medien/medienmedien/med-pressekit.htm)
Slika 5-6. Strukturna formula polietilena
Slika 5-7. PE tube (a) i vrećice od PE folije (b)
Slika 5-8. Strukturna formula polipropilena
Slika 5-9. Vrećica od PP folije
Slika 5-10. Jutena vreća i vreća od polipropilena
Slika 5-11. Strukturna formula poli(vinil-klorida)
Slika 5-12. Ambalaža stabilnog oblika od krutog PVC-a i vrećica za krv od omekšane PVC
folije
Slika 5-13. Strukturna formula poli(viniliden-klorida)
Slika 5-14. Strukturna formula polistirena
Slika 5-15. Ambalaža od standardnog PS-a (a), čašica za jogurt od PS-HI (b) i ambalaža od
pjenastog PS-a.
(izvor:http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Envase_de_yogur.jpg,
http://www.instructables.com)
Slika 5-16. Strukturna formula PET-a
Slika 5-17. PET ambalaža za ulje, vodu i gazirana pića
Slika 5-18. PLA boca se vizualno ne razlikuje od PET boce (izvor:
http://www.packagingsouthasia.com/news/WEI_LI_has_580.html)
Slika 5-19. Razgradnja PLA boce u kontroliranim uvjetima
Slika 5-20. Ekstruder (izvor: Katalog izložbe Od kugle do svemira, Tehnički muzej, Zagreb,
2010.)
Slika 5-21. Linija za ekstrudiranje traka od PP-a
Slika 5-22. Ekstruzija s puhanjem: ekstrudiranje polietilenskog crijevnog filma
Slika 5-23. Kalandar (izvor: Katalog izložbe Od kugle do svemira, Tehnički muzej, Zagreb,
2010.
Slika 5-24. Shema četverovaljčanog kalandra (izvor: Katalog izložbe Od kugle do svemira,
Tehnički muzej, Zagreb, 2010.)
Slika 5-25. Lijevanje kapljevitih monomera ili niskomolekulnih predpolimera (izvor: I. Čatić,
Uvod u proizvodnju polimernih tvorevina, Društvo plastičara i gumaraca, Zagreb, 1990.)
Slika 5-26. Ubrizgavanje rastaljenog polimera i vañenje otpreska iz kalupa (izvor:
http://www.bpf.co.uk/Plastipedia/Processes)
Slika 5-27. Ubrizgavalica i kalup za injekcijsko prešanje plastomernog otpreska (izvor:
http://alexpb.com/notes/category/manufacturing) Slika 5-28. Linija za toplo oblikovanje
(izvor: http://www.bpf.co.uk/Plastipedia/Processes) Slika 5-29. Toplo oblikovana
ambalaža Slika 5-30. Toplo oblikovanje uz djelovanje vakuuma
(izvor: http://www.bpf.co.uk/Plastipedia/Processes) Slika 5-31. Ekstruzijsko puhanje
(izvor: http://www.bpf.co.uk/Plastipedia/Processes) Slika 5-32. Ambalaža proizvedena
ekstruzijskim puhanjem Slika 5-33. Injekcijsko puhanje (izvor:
http://www.bpf.co.uk/Plastipedia/Processes) Slika 5-34. Ambalaža proizvedena injekcijskim
puhanjem Slika 5-35. Primjer troslojnog i četveroslojnog laminata Slika 5-36. Shema postupka
suhog kaširanja Slika 5-37 . Obostrano ekstruzijsko oslojavanje (izvor:
http://www.plasticstech.info) Slika 5-38 . Koekstrudiranje troslojnog laminata (presjek mlaznica
ekstruderâ) (izvor:
http://www.tian-da.com/product_images_en/line_a12d.jpg)
Slika 5-39. Shema proizvodnje staklene ambalaže puhanjem (izvor: I. Vujković, K.
Galići M. Vereš: Ambalaža za pakiranje namirnica, Tectus, Zagreb, 2007.
str.134) Slika 5-40. Oblikovanje staklenke
(izvor:http://www.vetropack.hr/htm/glasherstellung_6.htm)

Slika 6-1. Primjer kombinacije zatvorenog i otvorenog omota (izvor: http://www.zvecevo.hr)

Slika 6-2. Ureñaj za pakiranje termoskupljajućim filmom Slika 6-3. Termoskupljajući omot kao
(a) prodajna i (b) transportna ambalaža
(izvor: http://www.greenonetec.com)
Slika 6-4. Složive kutije od valovite ljepenke (skupna i transportna ambalaža) (a) i nesložive
kutije od ljepenke (prodajna ambalaža) (izvor: http://www.boyomovers.com;
http://www.friesens.com)
Slika 6-5. Drveni sanduci (a) i sanduk od polimernog materijala (b) (izvor: http://www.pensito.hr)
Slika 6-6. Metalne (a) i drvene bačve (b) (izvor: http://blog.wmd.hr/images/uploads/metalne-
bacve.jpg, http://www.bacvarija-pozvek.hr) Slika 6-7. PE boca (a), PET boce (b) i
metalna boca za aerosole (c) Slika 6-8. Otvorene šavne (a) i bešavne (b) limenke i poluzatvorene
limenke (c)
(izvor: http://www.surplusandadventure.com; http://www.jubkastaco.sk) Slika 6-9. Zatvorena
limenka (a) i limenka od bijelog lima za pasterizirane i sterilizirane
namirnice s elastičnim poklopcem (b) (izvor: http://www.coca-cola.com) Slika 6-10.
Staklenka sa širokim grlom za toplinski konzervirane namirnice Slika 6-11. PE (a), PVC (b) i PS
(c) plastenka Slika 6-12. Staklene (a) i plastične čaše: duboko vučene (b) i brizgane (c)
(izvor: http://www.balconn.com, www.dukat.hr) Slika 6-13. Aluminijske (a) i stojeće plastične
tube (b)
(izvor:http://www.designpubgroup.com) Slika 6-14. Mjehurasta ambalaža Slika 6-15.
Pakiranje prianjajućim filmom Slika 6-16. Strip ambalaža (izvor:
http://www.diecraftmachines.com)

Slika 7-1. Komponente koje mogu stupiti u interakcije unutar ambalažnog sustava Slika 7-2.
Shema transporta mase kroz polimerni film Slika 7-3. Shema procesa migracije u sustavu hrana –
ambalaža Slika 7-4. Interakcije hrane i ambalaže od bijelog lima kroz pore u zaštitnoj prevlaci

Slika 8-1. Udio pojedine vrste ambalaže u Hrvatskoj prema masi

Slika 8-2 . Sastav kućnog otpada
Slika 8-3. Vrste i udjeli polimernih materijala u kućnom otpadu
Slika 8-4. Energija potrebna za proizvodnju ambalaže za 1 000 L napitaka
Slika 8-5. Usporedba ekobilanca ambalaže od različitih materijala
Slika 8-6. Shema poluautomatiziranog postupka odvajanja otpada (izvor: M. Šercer, D. Opsenica i
G.Barić: Oporaba plastike i gume, mtg topograf, Zagreb, 2000.
Slika 8-7. Oznaka da je materijal moguće reciklirati
Slika 8-8. Oznake za recikliranje čeličnih i aluminijskih limenki
Slika 8-9. Oznaka za odlaganje staklene ambalaže
PRILOG -SUSTAV NUMERIRANJA I KRATICA ZA OZNAČAVANJE
(1) Brojčana oznaka i kratica za plastiku
1. PET -poli(etilen -tereftalat)
2. PE-HD -polietilen visoke gustoće 3. PVC -poli(vinil-klorid)
PEHD
PVC

PE-LD -polietilen niske gustoće

PP -polipropilen
PS -polistiren
ostali višeslojni (laminirani) materijali

(2) Brojčana oznaka i kratica za papir i karton

(3) Brojčana oznaka i kratica za metale
(4) Brojčana oznaka i kratica za drvene materijale
(5) Brojčana oznaka i kratica za tekstilne materijale
(6) Brojčana oznaka i kratica za staklo
(7) Brojčana oznaka i kratica za višeslojne materijale

MATERIJAL
KRATICA
BROJČANA OZNAKA
Valovita ljepenka (karton)
PAP
20
Ravna ljepenka (karton)
PAP
21
Papir
PAP
22

MATERIJAL
KRATICA
BROJČANA OZNAKA
Čelik
FE
40
Aluminij
ALU
41

MATERIJAL
KRATICA
BROJČANA OZNAKA
Drvo
FOR
50
Pluto
FOR
51

MATERIJAL
KRATICA
BROJČANA OZNAKA
Pamuk
TEX
60
Juta
TEX
61

MATERIJAL
KRATICA
BROJČANA OZNAKA
Bezbojno staklo
GL
70
Zeleno staklo
GL
71
Smeñe staklo
GL
72
MATERIJAL
KRATICA

BROJČANA OZNAKA
Papir i karton/raznovrsni metali

80
Papir i karton/plastika

81
Papir i karton/aluminij

82
Papir i karton/bijeli lim

83
Papir i karton/plastika/aluminij

84
Papir i karton/plastika/aluminij/bijeli lim

85
Plastika/aluminij

90
Plastika/bijeli lim

91
Plastika/raznovrsni metali

92
Staklo/plastika

95
Staklo/aluminij

96
Staklo/bijeli lim

97
Staklo/raznovrsni metali
98