Professional Documents
Culture Documents
SAŽETAK:
I. FINANCIJSKA OCJENA 44
1. Uvod 44
2. Pokazatelji profitabilnosti i rentabilnosti 45
3. Pokazatelji aktivnosti 47
4. Pokazatelji financiranja i financijske stabilnosti 49
5. Pokazatelji likvidnosti 50
2
I UVJETI U KOJIMA DJELUJE DRUŠTVO
1. Makroekonomsko okruženje
Svaki projekt djeluje u nekom okruženju kako u statičkom tako i u dinamičkom pogledu.
Kada govorimo o statičkom pogledu tada govorimo o gospodarskom sustavu, dok je
poduzimanje mjera od strane države bilo koje zemlje dinamičko određenje sustava i tada
govorimo o ekonomskoj politici. Danas se, u uvjetima globalizacije, vodi briga o
očekivanjima investitora i stoga se vodi konkurentna ekonomska politika kako bi se
privukao kapital i investitori investirali u određenoj zemlji. Do neoliberalizma kada je bilo
ograničeno kretanje kapitala investitori su bili podržavani od strane države politikom
tečaja i selektivnim kreditima, te različitim lokalnim pogodnostima koje su bile različita a
nerijetko su sačinjavale i besplatnu infrastrukturu za nove investicije. I poreznom
politikom, bar na početku projekta davale su se različite olakšice.
1
Model Schumpetera u ekonomskoj teoriji poznat je kao tzv. model stvaralačkog razaranja.
Schumpeter smatra da uobičajena poslovna aktivnost ne donosi profit već samo faktorske
dohotke (dohodak na rad i kapital) sukladno oskudnosti faktora na tržištu. Ono što pokreće razvoj
je nova kombinacija faktora koja mijenja privrednu strukturu novim poslovnim kombinacijama.
Upravo nove kombinacije donose razvoj a poduzetnicima profit. Schumpeterov model opravdava
i tzv. teoriju dopunskog kredita koja u svojoj biti opravdava tiskanje novca ex nihilo.
2
Upravo pokretljivost rada u odnosu na kapital određuje rad kao inferioran čimbenik poslovne
aktivnosti. Ovo se posebno odnosi na rad nižih kvalifikacija. Da stvar bude gora neoliberalizam
individualizira mnoge rizike koje je welfare state pokrivala na državnom nivou. Ovo se događa
upravo zato da bi država bila što jeftinija i tako, temeljem manjih socijalnih prava, konkurentnija.
Kako se radi o zrelim industrijama to je i novododana vrijednost (profit) neusporedivo manja i,
stoga, po prirodi stvari, su najamnine male što u povratnoj sprezi znači manju štednju i, temeljem
3
U uvjetima neoliberalizma puna zaposlenost tek je izvedeni cilj. Stabilnost cijena i
stabilnost deviznih tečajeva postaju primarni ciljevi upravo zato da bi se privukli novi
investitori. Naime, rizik inflacije i rizik tečaja su rizici koje kapital izbjegava.
Pri odluci da li investirati bitno je voditi računa o dohotku per capita. Ovo nije značajno
samo zato jer veći dohodak per capita znači i veće tržište (tržište je globalno!) već prije
svega visina dohotka per capita bitno određuje i sposobnost “amortiziranja” poslovnih
rizika. Što je veća očekivana profitna stopa odnosnog investicijskog projekta u odnosu
na dohodak per capita zemlje u kojoj se on želi ostvariti to je i “šansa za preživljavanje”
veća.
Dobar je primjer kretanje plime i oseke. U uvjetima privrednog rasta raste i dohodak, dok
u uvjetima recesije i dohodak se smanjuje jednako kao plima i oseka. Stojite li na obali
vidjet ćete da se u vrijeme oseke more povlači i povlačeći se more zapravo nam otkriva
dno koje je bilo pokriveno u vrijeme plime. Proces otkrivanja dna teče dok oseka traje.
Nivo mora se je općenito smanjio ali nam oseka nije pokazala cijelo dno već samo onaj
najtanji dio. Definiramo li dubinu mora visinom dohotka per capita jasno je da će
smanjenje dohotka per capita uslijed recesije bitno pogoditi niske dohotke dok će kod
većih dohodaka doći tek do manjeg smanjenja. Što je recesija veća to će veći udar
osjetiti građani s nižim dohocima. Jednako vrijedi i za investicije što je profitna stopa
manja to je i udar recesije poslovnog ciklusa veći.
iste, manje investicije. Nove industrije zahtijevaju obrazovani rad (investicije u ljudski kapital) koji
omogućuje velike profite a to znači i bitno veće plaće (prinos na ulaganja u obrazovanje) koje
omogućuju veću potrošnju i štednju, što rezultira, i većim investicijama.
3
Državi, u principu, ostaje samo fiskalna politika. Međutim, kako nerazvijene zemlje ionako imaju
visoku poreznu presiju s obzirom na prag prihvatljivosti stranih investitora (zato se, uostalom,
socijalna prava smanjuju) to je i fiskalna politika tek djelomično anticiklički instrument. Općenito
neoliberalizam povećava stupanj ovisnosti nerazvijenih zemalja o okruženju. U tom procesu
posebni značaj pripada Međunarodnom monetarnom fondu, Svjetskoj banci, Svjetskoj trgovačkoj
organizaciji.
4
Još je veći značaj tehnologije koja vlada u odnosnoj grani. Investitor mora predvidjeti da
li je postojeća tehnologija koja je u primjeni već “na odlasku” i koja je pozicija tehnologije
namjeravane investicije u odnosu na konkurenciju. Vrlo veliki su rizici ukoliko nova
investicija nije definirana najučinkovitijom tehnologijom. Naime, do ostvarenja točke
pokrića investicija će ostvarivati gubitke; ukoliko se, međutim, radi o inferiornoj
tehnologiji moguće je da nova investicija nikad ne dosegne točku pokrića. Jednako je
tako od velikog značaja odnos fiksnih i varijabilnih troškova. Veliki fiksni troškovi
(kapitalno intenzivna investicija) zahtijevat će veće količine da bi se dosegla točka
pokrića nego niski fiksni troškovi. U pravilu može se reći da je jednostavnije upravljanje
investicijama pa samim time i lakše ostvariva točka pokrića ukoliko su varijabilni troškovi
veći od fiksnih. Međutim, to uvijek nije tako jer u granama niskih fiksnih i visokih
varijabilnih troškova cijena ulaza u granu je niska (karakteristika konkurentnih tržišta) i
stoga nije za očekivati visoku profitnu stopu.
5
I. ANALIZA TRŽIŠTA
1. Uvod
Upravo putem ove analize utvrđuju se polazne osnovne vrijednosti: količina prodaje,
cijena proizvoda koju je tržište voljno platiti, ostvarenje prihoda prodaje, te troškova
nabave.
1. Tržište prodaje
• Proizvod
• Potrošač
• Cijena
6
1.1. Proizvod
Prije ulaska u bilo kavi posao investitor ima predodžbu o poslovima kojima se namjerava
baviti, odnosno koji proizvod namjerava plasirati na tržište. Proizvod predstavlja uslugu
ili dobro koje se nudi potrošaču za zadovoljenje njegovih potreba. Odabir poslovne
orijentacije ovisi o nizu činilaca koje poduzeće ima na raspolaganju ili ima mogućnost da
ih realizira: znanjima, sposobnostima i vještinama, tehnološkoj opremljenosti
zastupljenosti proizvoda na tržištu, konkurenciji.
1.2. Potrošač
• Segmentiranje
• Fokusiranje
• Pozicioniranje
Prvi korak u analizi tržišta prodaje je razvrstati potrošače u grupe prema njihovim
osobitostima i specifičnostima. Nužno je ispitati navike potrošača, stavove i želje,
kupovne navike, te prioritetne zahtjeve prilikom kupovine. Karakteristika istog segmenta
potrošača je zajednička definicija vrijednosti. U praksi se potrošači svrstavaju u tri
osnovna segmenta, a u zavisnosti od vrijednosti koje preferiraju:
• cijenu
• nivo popratnih usluga
• tehnološka rješenja
Svaki od ovih segmenata prilikom kupovine na prvo mjesto stavlja drugačije zahtjeve.
Kod prve kategorije potrošača osjetljive na cijenu primarno je nabaviti što jeftiniji
proizvod. Drugi segment potrošača preferira nivo popratnih usluga: brzinu isporuke,
pomoć u primjeni, naknadno održavanje i otklanjanje nedostataka i sl. Za treću grupu
potrošača najvažnija je tehnologija proizvoda, prednost daju najnovijim tehnološkim
rješenjima, a služe im za poboljšanje svojih proizvoda i procesa. Segmenti tržišta nisu
konstanta oni se mijenjaju i isti potrošač često tokom vremena mijenja prioritete u
kupovini, a što je posljedica niza elemenata: kupovne moći, novih saznanja i navika i sl.
Slikovit primjer je kupac informatičkih proizvoda, u početku dok nema informatičkih
znanja izrazito su važne popratne usluge i dostupnost prodavatelja prilikom korištenja
proizvoda. Kasnije, kada potrošač ovlada ovim vještinama, nivo usluga mu nije osnovni
kriterij, zanimljiviji postaju proizvodi u koje su ugrađena najnovija tehnološka dostignuća.
Segmentiranje tržišta složen je proces prilikom kojeg je potrebno prikupiti što više
podataka o potrošačima, te također uzeti u obzir korelacije između pojedinih segmenata,
jer ni tu ne postoje oštre granice. Najčešće se u segmentiranju koriste demografski i
psihografski podaci. Demografski podaci dijele potrošače prema dobi, spolu, zanimanju,
prihodima. Psihografski podaci odnose se na životni stil, stavove i navike.
7
1.2.2. Fokusiranje tržišta
2.3. Cijena
8
Cilj poduzeća je osiguranje što veće prodajne cijene i ostvarenje što veće dobiti za
poduzeće, dok potrošač teži zadovoljiti vlastite potrebe uz što niže troškove. Konačna
cijena mora zadovoljiti potrebe jednih i drugih, u protivnom, nema ostvarenja odnosa
između poduzeća i potrošača naročito na duži rok.
Razlika u definiranju cijene prema vrsti potrošača izrazito je jasna. Kategorizacija prema
vrsti potrošača je:
Ponekad će u cilju osvajanja tržišta poduzeće formirati prodajne cijene ispod troškova
proizvodnje (damping cijene). Ovakva politika poduzeća moguća je u kratkom roku, pri
čemu se očekuje da će buduće koristi pokriti gubitak u tekućem poslovanju ili prihodi iz
drugih poslovnih procesa.
Ni izrazito visoke cijene nisu dugoročno održive na tržištu, jer postaju područje jake
konkurencije, javljaju se druga poduzeća sa ciljem da također maksimiziraju dobit,
automatski mijenja se odnos ponude i potražnje i cijene se moraju snižavati. Ukoliko se
radi o specifičnim proizvodima za koja se traže specijalistička znanja, potražnja za
proizvodom će opadati, neće se stvarati nove kategorije kupaca i radi se o vrlo
ograničenim količinama proizvoda i obavljenim transakcijama kupoprodaje na tržištu.
9
1.1. Odnosi
U središtu zanimanja ostaje primarni proizvod, ali se priprema i nudi potrošaču očekivani
proizvod, koji uključuje i prateće usluge koje potrošač želi dobiti sa primarnim
proizvodom. Upravo razvoj popratnih usluga razlikuje poduzeće i njegov proizvod od
proizvoda konkurencije.
2. Tržište nabave
Analiza tržišta nabave temelji se na istim postavkama kao i analiza tržišta prodaje.
Osnovni pojmovi i kod ovog tržišta su: ponuda i potražnja, samo što umjesto pojmom
plasman karakterističnim za tržište prodaje baratamo pojmom nabava, umjesto na
potrošača ovdje je pažnja usmjerena na dobavljača, glavni predmet istraživanja nije
plasman proizvoda, već nabava sirovina, materijala i usluga potrebnih za proizvodnju uz
što niže troškove i u količinama i rokovima usklađenim sa vlastitim proizvodnim
ciklusom. Na tržištu nabave poduzeće se nalazi u poziciji potrošača.
10
3. Konkurencija
Konkurentska društva dio su analize tržišta osobito značajna kod analize tržišta prodaje.
Prilikom utvrđivanja tržišta prodaje detaljno se analiziraju značajke proizvoda
konkurencije i uvjeta pod kojima se oni plasiraju na tržištu. Pri pozicioniranju na tržištu
poduzeće traži onaj segment tržišta u kojoj konkurencije nema ili nije jaka. Ukoliko
konkurencija postoji poduzeće stalno mora pratiti aktivnosti konkurencije kako ga ne bi
ugrozila njegovu poziciju na tržištu ili ga istisnula sa tržišta.
Nova potražnja odnosi se na povećanu potražnju zbog većeg broja potrošača ili zbog
jačanja njihove kupovne moći. Nova potražnja može biti posljedica i geografskog širenja
ponude sa postojećih tržišta na nove lokacije.
11
Troškovi se procjenjuju na temelju potrebnih količina nabave utvrđenih prema normativu
za planirani nivo plasmana i nabavnih cijena prisutnih na tržištu. U nabavnu cijenu
uključuju se svi zavisni troškovi u svezi sa dobavom i čuvanjem roba potrebnih u
procesu proizvodnje, a odnose se na troškove prijevoza, špedicije, carine, skladištenja i
druge manipulacije robama.
Procjena prihoda i troškova u budućem poslovanju točnija je što kraći period procjene,
preporuka je da to ne bude duže razdoblje od pet godina, jer se u tom razdoblju može
predviđati sa razumnom sigurnošću.
5. Sažetak
12
Moderno shvaćanje tržišta u potpunosti je okrenuto potrošaču od samog proizvoda koji
nudi do načina na koji ga prezentira, a sve unutarnje organizacione jedinice u funkciji su
ostvarenja ovog cilja.
U početku poduzeće snima tržište, utvrđuje osnovne grupe potrošača, te nalazi svoj
položaj na njemu usredotočujući se na određenu grupu potrošača sa specifičnim
potrebama. U daljnjem radu poduzeće uspostavlja odnose sa svim sudionicama na
tržištu, posebno sa potrošačima i sam kreira potrebe potrošača nudeći mu na adekvatan
način dodatne i nove proizvode.
Pravilna ocjena tržišta u svim elementima, plasmanu, cijeni, potrebnim inputima osnov je
za izradu ekonomsko financijske analize. Upravo na ovoj analizi utvrđuju se osnovni
ekonomski parametri: prihodi i troškovi, te vijek proizvoda.
1. Uvod
Nakon odabira proizvoda koji se nudi tržištu slijedi slijedeći strateški korak za daljnje
poslovanje, a to je odabir tehnologije kojom će se proizvoditi proizvod namijenjen tržištu.
Odabir tehnologije znači opredjeljivanje za način realizacije finalnog proizvoda, upravo
primijenjena tehnologija odgovara na pitanja KAKO će se realizirati proizvod.
Odabir tehnologije jedna je od najznačajnijih poslovnih odluka o kojoj ovise sve daljnje
aktivnosti poduzeća. Tehničko tehnološka analiza treba optimirati inpute i outpute na
fizičkoj i financijskoj razini. Na strani inputa stavljaju se u korelaciju materijalni i ljudski
potencijali. Output definiraju procesi na tržištima finalnog proizvoda, konkurencije i
tehnologije. Nužno je pratiti sva kretanja na tržištu finalnog proizvoda, promjene koje se
odvijaju na području smanjenja ili povećanja količinskih zahtjeva za proizvodom, kao i
potrebe za njegovom doradom i izmjenom. Potrebno je pratiti i tehnološki razvoj, kako
jednom odabrana i primijenjena tehnologija ne bi vremenom postala tehnološki
zastarjela i neproduktivna.
13
1. Izbor tehnologije
1. Tehnološki proces
a. Kapacitet
b. Materijalni i radni inputi
c. Normativi
d. Kontrola
e. Zaštita okoliša
14
Ekonomsko financijske posljedice odabrane tehnologije očituju se kroz:
3.1. Kapacitet
• Opremom i strojevima
• Radnom snagom
• Zalihama sirovine i materijala
• novcem
15
Nakon toga slijedi izrada idejnog projekta, koji je podloga za izradu investicijske studije,
a sadrži podatke o prostornom, funkcionalnom, tehnološkom rješenju objekta i opremi
potrebnoj u poslovnom procesu.
Sirovine, materijali, pomoćni materijali i energija drugi su dio materijalnih inputa koji se
kontinuirano koriste u proizvodnom procesu i brzo mijenjaju svoj oblik i iz sirovine i
materijala preoblikuju se u finalni proizvod. Po osnovnim svojstvima predstavljaju tekuću
imovinu ( brzo mijenjaju pojavni oblik), a po svom značaju imaju karakteristike trajne
imovine, budući je u procesu proizvodnje uvijek prisutan odgovarajući nivo zaliha, pa je
nužno ova sredstva osigurati iz dugoročnih izvora. Prilikom izrade investicijskog projekta
nužno je utvrditi inicijalno potreba trajno obrtna sredstva za početak poslovne aktivnosti,
kao i potreban nivo ovih sredstava u svim narednim fazama proizvodnje za vrijeme
trajanja Projekta.
Radni input odnosi se na korišteni ljudski potencijal. Odabir tehničko tehnoloških rješenja
u velikoj mjeri određen je raspoloživim ljudskim resursima, te znanjima i vještinama
kojima raspolažu. Razvijenije tehnologije u pravilu iziskuju manji broj djelatnika sa
specijalističkim vještinama i znanjima.
16
3.3. Normativi
Normativi su mjera količine i kvalitete svih inputa za ostvarenje određenog nivoa outputa
u određenom vremenskom periodu, predstavljaju protokole proizvodnje sa točno
utvrđenim količinskim i vrijednostima inputa po vrstama za osiguranje određene količine i
vrste outputa. Normativi se utvrđuju unutar poduzeća za svaku vrstu proizvoda i osnova
su za planiranje potrebnih količina repro materijala i ljudskih potencijala u svakoj fazi
proizvodnje, te cijene koštanja i troškova proizvodnje. Normativi ovise o izabranom
tehničko tehnološkom rješenju, a treba ih mijenjati u skladu sa promjenama u korištenoj
tehnologiji. Modernizacija tehnologije uglavnom znači skraćivanje ciklusa proizvodnje,
uštede na repromaterijalu i slično. S druge strane dotrajala i zastarjela oprema utječe na
povećanje škarta, zastoje u proizvodnji , veće troškove oko održavanja i slično.
3.4. Kontrola
Sastavni dio svakog tehničko tehnološkog rješenja je osiguranje sistema kontrole kojom
se osigurava zagarantirana kvaliteta proizvoda. Kontrolom se utvrđuje da li proizvod
zadovoljava proklamirane standarde. Kontrola se obično obavlja sistemom uzoraka. U
slučaju utvrđivanja odstupanja od zadanih standarda pristupa se korekciji u cilju
postizanja zagarantirane kvalitete. Kontrola se obavlja kroz tri faze:
• Promatranje
• Usporedbu
• Odlučivanje o promjenama
17
1. Sažetak
18
I. EKONOMSKO – FINANCIJSKA ANALIZA
1. Analiza sredstava
Poslovna politika poduzeća mora težiti osiguranju optimalnog nivoa i omjera sredstava
prema vrstama za osiguranje poslovnih aktivnosti.
Osnovna sredstva su dio imovine poduzeća koja se dugoročno koriste u nizu poslovnih
ciklusa. Vrijednost dugotrajne imovine uglavnom je visoka i nabavka stvari dugotrajne
imovine obavlja se iz vlastitih i dugoročnih izvora financiranja, budući su efekti od
investiranja u dugotrajnu imovinu znatno sporiji od obrtnih sredstava. Iz istog razloga se
i troškovi nastali u svezi s njima postupno ugrađuju u poslovanje poduzeća putem
amortizacije.
19
1.1.1. Dugotrajna nematerijalna imovina
Nematerijalna imovina nema opipljiv pojavni oblik, u svojoj suštini predstavlja tekuće i
minule troškove nastale u realizaciji usluga, procesa i proizvoda, a koji su nužni za
odvijanje poslovnih aktivnosti poduzeća.
20
Sve ove aktivnosti važne su za osiguranje stabilnog poslovanja poduzeća i sigurnog
položaja na tržištu.
Ovaj vid imovine predstavlja dio tuđih postignuća i rezultat je tuđeg uloženog rada u
istraživanje i razvoj, koji su nužni za realizaciju poslovnog ciklusa i plasiranje finalnog
proizvoda na tržište.
1.1.1.4. Goodwill
• Povjerenju kupaca
• Prepoznatljivoj kvaliteti proizvoda
• Povjerenju dobavljača i kreditora i sl.
Dugotrajna materijalna imovina je alat kojim se realizira finalni proizvod i koristi se u nizu
poslovnih ciklusa. Do njegove zamjene najčešće dolazi zbog tehnološke zastarjelosti
imovine.
21
Dugotrajna materijalna imovina dijeli se po vrstama na:
• Zemljište
• Građevine
• Postrojenja i opremu
• Alate, pogonski i uredski namještaj
• Višegodišnje nasade i osnovno stado
Obrtna ili tekuća sredstva su sredstva koja brzo mijenjaju pojavni oblik i iz jednog oblika
prelaze u drugi.
22
Reproduktivni ciklus obrtnih sredstava započinje kupnjom potrebnih roba i usluga na
tržištu za početak proizvodnje i angažiranjem zaposlenika. Zaliha materijala i sirovina
nakon procesa proizvodnje postaje roba koja se prodajom pretvara u potraživanje, a
nakon naplate, potraživanje postaje novac. Svaki od pojavnih oblika obrtnih sredstava
različitog je stupnja likvidnosti, a mjeri se brzinom pretvaranja tog oblika sredstava u
novac. Pa tako zalihe trebaju najduži rok da postanu novac, one se moraju pretvoriti u
potraživanje da bi nakon toga postale novac. Utvrđivanje dana vezivanja svakog od
pojavnih oblika obrtnih sredstava od izuzetne je važnosti za pravilno utvrđivanje
potrebnih obrtnih sredstava, a ovisi o nizu faktora:
Nabava materijala može se obavljati posebno za svaki proizvodni ciklus ili odjednom za
duži period. Politika nabave materijala zavisi od dostupnosti roba na tržištu, uvjetima
dobavljača, načinima dopreme i prometnoj udaljenosti.
Dužina samog proizvodnog ciklusa diktira dane vezivanja zaliha u ciklusu proizvodnje.
Potrebna obrtna sredstva za poslovni proces zovu se i trajno obrtna sredstva, jer makar
imaju karakter obrtnih sredstava koja stalno mijenjaju pojavni oblik, nužna su u
određenim veličinama u svakom pojavnom obliku kontinuirano, kako bi se osigurao
poslovni ciklus, pa s tog stanovišta za poduzeće imaju karakter stalnosti.
23
1.2.1. Vrste obrtnih sredstava
Zalihe - uključuju sve troškove poslovanja vezane za proizvodni proces. U ovu grupu
obrtnih sredstava osim sirovina i materijala uključene su sve direktne i indirektne usluge,
nematerijalni troškovi, plaće, troškovi financiranja. Nivo troškova koji se uključuje u
vrijednost zaliha zavisi o statusu zaliha:
• zalihe sirovine i materijala - troškovi sirovina i materijala,
• zaliha u proizvodnji - vrijednost sirovina i materijala, ostali materijalni troškovi
(pomoćni materijal, energija i proizvodne usluge), i plaće proizvodnih radnika
• zaliha gotove robe – zaliha u proizvodnji, ostale plaće, ostali neproizvodni troškovi,
rashodi financiranja
• zaliha trgovačke robe – nabavna vrijednost robe
Evidentan je značaj brzine obrtaja svakog od pojavnih oblika obrtnih sredstava. Brži
obrtaj uvjetuje kraće zaleđivanje novčanih sredstava u drugim nenovčanim oblicima,
odnosno zahtjeva manja ulaganja u obrtna sredstva. Među ostalim ciljevima, svako
poduzeće teži ostvarenju što veće aktivnosti obrtnih sredstava, pa je često to jedna od
mjera kojom se poboljšava likvidnost poduzeća.
Proračun obrtaja kratkoročne imovine temelji se na slijedećim postavkama:
24
1.2.2. Izvori financiranja obrtnih sredstava
Obrtna sredstva u praksi se ne plaćaju odmah prilikom nabave već postoji vremenska
zadrška od trenutka nabave do samog plaćanja obveze, dakle obrtna sredstva se
financiraju iz kratkoročnih izvora:
Izračun izvora financiranja obrtnih sredstava obavlja se po istoj metodologiji kao izračun
potrebnih obrtnih sredstava:
Dobavljači - Obveze prema dobavljačima trebaju se platiti u roku od 60 dana, ovaj rok
utvrđen je nakon proučavanja tržišta nabave i obavljenih pregovora sa potencijalnim
dobavljačima;
25
Država i državne institucije – izvor su financiranja obrtnih sredstava za obveze za porez
na dobit i porez na dodanu vrijednost. Obveza isplate ovih sredstava je jednom
mjesečno. Porez na dobit planiran je u visini 20% bruto dobiti, a porez na dodanu
vrijednost izračunat je u visini od 22% na ostvarenu razliku između prihoda i poslovnih
rashoda bez troškova amortizacije i plaća.
U našem primjeru u prvoj godini poslovanja potrebna trajna obrtna sredstva iznose
1.390 tisuća kn i sastavni su dio investicije.
Tabela 1 u 000 kn
Dani Opis Koj. GODINE
Vez. obrt. 1 2 3 4 5
1. Zalihe 1.708 1.796 1.873 1.955 2.041
30 1.1. Zaliha materijala 12,00 630 662 695 729 766
5 1.2. Zaliha nedovr.proizv. 72,00 124 131 137 143 150
30 1.3. Zaliha gotove robe 12,00 953 1.003 1.042 1.083 1.125
45 2. Potraživanja od kupaca 8,00 1.866 1.959 2.057 2.160 2.268
3 3. Novac 120,00 124 131 137 144 151
A UK. OBRTNA SREDSTA 3.698 3.885 4.068 4.259 4.460
60 4. Dobavljači 6,00 2.011 2.111 2.217 2.328 2.444
30 5. Plaće 12,00 108 120 120 120 120
180 6. Amortizacija 2,00 72 72 72 72 58
90 7. Rash.finan. 4,00 64 52 39 26 10
30 8. Porez na dobit 12,00 11 11 14 17 21
30 9. Porez na dodanu vrijedn. 12,00 43 45 47 50 52
B IZVORI IZ POSLOVANJA 2.308 2.411 2.509 2.612 2.705
26
Dio potrebnih obrtnih sredstava financirati će se iz kratkoročnih izvora, koji su definirani
u točki B u visini od 2.308 tisuća kn. Radi se o obvezama koje se ne izmiruju odmah u
trenutku nabave roba i usluga već uz vremensku odgodu.
Trajno obrtna sredstva predstavljaju razliku između potrebnih obrtnih sredstava i izvora
njihova financiranja (A-B) i predstavljaju visinu sredstava koju poduzeće mora samo
financirati iz vlastitih sredstava ili iz dugoročnih izvora, u našem primjeru u prvoj godini
poslovanja za obrtne svrhe potrebo je osigurati 1.390 tisuća kn.
Interes je svakog poduzeća skratiti dane vezivanja kod obrtnih sredstava i produljiti
rokove za izmirenje vlastitih obveza, na taj način smanjuje se vrijednost potrebnog
vlastitog angažiranja sredstava ili angažiranja iz dugoročnih izvora za trajno obrne svrhe.
Ovo je osobito interesantno, jer je u pravilu financiranje iz obrtnih izvora beskamatno,
ukoliko se radi o dogovorenim rokovima. Također povećanom aktivnošću obrtnih
sredstava moguće je nadoknaditi razliku nastalu zbog smanjenja prodajnih cijena.
27
1. Vrijednost investicije
Ukupna vrijednost investicijskog zahvata iz primjera iznosi 5.490 tisuća kn, od čega za
dugotrajnu imovinu treba izdvojiti 4.100 tisuća kn, a za obrtne svrhe 1.390 tisuća kn.
Tabela 2 u 000 kn
Vrsta Nabavna
Radova cijena
2. Izvori financiranja
Tuđi izvori mogu biti dugoročni i kratkoročni. U pravilu investicijski projekti financiraju se
iz dugoročnih izvora, koji se uglavnom pojavljuju u obliku dugoročnih financijskih kredita i
robnih kredita dobavljača.
28
Interes kreditora za ulaganje u projekt ovisi o ocjeni sigurnosti da će se uložena sredstva
vratiti uz kondicije predviđene ugovorom. Stupanj rizika među inim utvrđuje se i
spremnošću samog nosioca investicije da učestvuje u financiranju projekta, kao i
zainteresiranošću drugih kreditora da učestvuju u projektu.
29
Organizacija poduzeća živi je organizam koji se zajedno sa promjenama unutar
poduzeća i zavisno od vanjskih utjecaja neprestano mijenja i prilagođava novonastalim
uvjetima privređivanja. Pa tako i jednom postavljena lista kadrova odgovarajuće
strukture stalno se mijenja, dijelom zbog potrebe poduzeća, a dijelom zbog fluktuacije
kadrova.
4. Analiza poslovanja
Račun dobiti i gubitka predstavlja financijski izvještaj koji govori o poslovnoj uspješnosti
Društva u promatranom periodu poslovanja. U ovom izvještaju sučeljavaju se prihodi i
rashodi ostvareni u poslovanju i ukazuju na sposobnost Društva da producira dobitke u
poslovanju ili ostvaruje gubitke zbog neučinkovite poslovne aktivnosti.
30
Osnovni parametri u računu dobiti i gubitka su:
Bruto dobit ili gubitak – predstavlja razliku između prihoda i rashoda. Bruto dobit
možemo segmentirati po vrstama, kao prihode i rashode, pa se može utvrditi bruto dobit
iz poslovnih, financijskih i izvanrednih odnosa, te ukupna bruto dobit.
Porez na dobit – izračun se temelji na odredbama Zakona o porezu na dobit. Porez na
dobit predstavlja obvezu poduzeća prema državi
Neto dobit – je razlika između bruto dobiti i poreza i predstavlja dobit koji ostaje na
raspolaganju poduzeću i njegovim vlasnicima.
31
6.1.1. Prihodi
• proizvoda
• Kupaca
• Konkurencije
Tabela 4
Red. Vrsta gotovih Jedin. Prihodi u 000 kn
broj Proizvoda Cijena 1 2 3 4 5
1. Proizvod 1 156 4.680 4.914 5.160 5.418 5.689
2. Proizvod 2 103 515 541 568 596 626
3. Proizvod 3 49 294 309 324 340 357
4. Proizvod 4 7 35 37 39 41 43
5. Proizvod 5 22 110 116 121 127 134
6. Proizvod 6 220 6.600 6.930 7.277 7.640 8.022
7. Ukupno prihodi 12.234 12.846 13.488 14.162 14.871
32
6.1.2. Troškovi poslovanja
33
Trošak materijala
Tabela 5
Red. Sirovina prema normativima
u m2
broj Sirovina i materijal 1 2 3 4 5
1. Materijal 1 14.000 14.700 15.435 16.207 17.017
2. Materijal 2 18.000 18.900 19.845 20.837 21.879
3. Materijal 3 20.000 21.000 22.050 23.153 24.310
4. Materijal 4 60.400 63.420 66.591 69.921 73.417
5. Materijal 5 10.500 11.025 11.576 12.155 12.763
6. Materijal 6 10.500 11.025 11.576 12.155 12.763
7. Materijal 7 10.400 10.920 11.466 12.039 12.641
8. Materijal 8 29.000 30.450 31.973 33.571 35.250
9. Ukupno količina u m2 172.800 181.440 190.512 200.038 210.039
Tabela 6
Red. NC Trošak materijala u 000 kn
broj Sirovine i materijal po m2 1 2 3 4 5
1. Materijal 1 38,00 532 559 587 616 647
2. Materijal 2 30,00 540 567 595 625 656
3. Materijal 3 31,00 620 651 684 718 754
4. Materijal 4 28,00 1.691 1.776 1.865 1.958 2.056
5. Materijal 5 72,60 762 800 840 882 927
6. Materijal 6 60,00 630 662 695 729 766
7. Materijal 7 59,00 614 644 676 710 746
8. Materijal 8 55,60 1.612 1.693 1.778 1.867 1.960
9. Ukupno troškovi mater. 7.002 7.352 7.719 8.105 8.510
6.1.2.1.2. Plaće
34
Troškovi plaća
Tabela 7
Broj Mj. BOD God. BOD
God. djelat. po djel.u kn u 000 kn
.
1 18 6.000 1.296
2 20 6.000 1.440
3 20 6.000 1.440
4 20 6.000 1.440
5 20 6.000 1.440
6.1.2.1.3. Amortizacija
Na kraju 5-te godine poslovanja neotpisana vrijednost uložene dugotrajne imovine iznosi
3.413. tisuća kn.
Amortizacija
Tabela 8 u 000 kn
Amort. Ispravak vrijednosti OS po Ost.
god.
Struktura NC stopa 1 2 3 4 5 vr. proj.
1. Nemater. imovina 40 20,00 8 8 8 8 8 0
2. Informatički program 60 25,00 15 15 15 15 0 0
3. Građevinski objekt 2.800 2,50 70 70 70 70 70 2.450
4. Oprema za proizv. 750 5,00 38 38 38 38 38 563
5. Opr.za potr. zaposl. 50 25,00 13 13 13 13 0 0
6. Ukupno 3.700 143 143 143 143 116 3.013
7. Zemljište 400 400
Sveukupno dug.imov. 4.100 3.413
35
6.1.2.1.4. Ostali troškovi poslovanja
Tabela 9 u 000 kn
Red. Stavka Godine
broj 1 2 3 4 5
36
1.2. Raspodjela dobiti / gubitka
Ostatak dobiti koristi se na način koji utvrdi Skupština poduzeća. Na temelju ciljeva
daljnjeg razvoja i potreba poduzeća Uprava predlaže, a dioničari donose odluku o
raspodjeli dobiti, uglavnom radi se o rasporedu dobiti:
Dok god je dobit neraspoređena sastavni je dio kapitala poduzeća, nakon donošenja
odluke o raspodjeli dijela dobiti dioničarima, taj dio dobiti prestaje biti dio kapitala
poduzeća i postaje obveza prema dioničarima.
37
1.3. Analiza bilance stanja
Bilanca daje presjek imovine i obveza poduzeća na određeni dan. Iz ovog izvještaja
utvrđuje se financijski položaj i stabilnost poduzeća, struktura imovine i obveza po
vrstama i odnosi između imovine i izvora financiranja po njihovoj ročnosti.
38
Za stabilan položaj poduzeća izuzetno je važna usklađenost imovine i obveza prema
ročnosti. Stabilna poduzeća dugotrajnu imovinu i velik dio zaliha financiraju iz vlastitih i
dugoročnih izvora. Poduzeća kod kojih se nabava nove opreme i novi investicijski
zahvati financiraju iz tekućih izvora dovodi u pitanje likvidnost poduzeća, jer
zamrzavanjem obrtnih izvora financiranja u dugotrajnu imovinu onemogućuje se uredno
izmirivanje dospjelih obveza.
Daljnje poslovanje poduzeća upitno je kada gubici premaše vrijednost upisanog kapitala
i rezervi, u tom slučaju radi se o poduzeću čije su obveze veće od imovine.
Bilanca stanja
Tabela 10 u 000 kn
Red. Stavka Godine
broj 1 2 3 4 5
I AKTIVA 7.686 7.793 7.986 8.274 8.689
1. Dugotrajna imovina 3.972 3.844 3.816 3.838 3.913
1.1. Nematerijalna imovina 92 84 76 68 0
1.2. Zemljište 400 400 400 400 400
1.3. Materijalna imovina 3.480 3.360 3.240 3.120 3.013
Ostala dugotrajna imovina 0 0 100 250 500
2. Kratkotrajna imovina 3.714 3.949 4.170 4.436 4.777
2.1. Zalihe 1.708 1.796 1.873 1.955 2.041
2.2. Potraživanja 1.866 1.959 2.057 2.160 2.268
2.3. Novac 124 131 137 144 151
2.4. Ostala kratko. Potraž. 16 64 102 177 317
II PASIVA 7.686 7.793 7.985 8.274 8.689
1. Kapital 3.011 3.548 4.225 5.048 6.051
1.1. Upisani kapital 2.490 2.490 2.490 2.490 2.490
1.2. Dobitak tekuće godine 521 537 677 823 1.003
1.3 Zadržani dobici 0 521 1.058 1.735 2.558
2. Dugoročne obveze - krediti 2.502 1.957 1.362 711 0
3. Kratkoročne obveze 2.173 2.288 2.398 2.515 2.637
3.1. Dobavljači 2.011 2.111 2.217 2.328 2.444
3.2. Plaće 108 120 120 120 120
3.3. Porezi 54 56 61 67 73
39
Ostala dugotrajna imovina odnosi se na ulaganje dijela viška obrtnih sredstava
ostvarenog u poslovanju, a poduzeće ih može uložiti u dugotrajnu imovinu za daljnji
razvoj poslovne aktivnosti ili u dugoročne vrijednosne papire. Prema planiranim
vrijednostima iz investicijskog projekta poduzeće u dugotrajnu imovinu može početi
ulagati treće godine.
• zalihe
• potraživanja od kupaca
• novac
40
1.4. Analiza likvidnosti
Novčani tok je izvještaj koji promatra aktivnosti poduzeća sa aspekta kretanja novčanih
sredstava, odnosno promatraju se poslovne aktivnosti po načelu naplaćene realizacije.
Upravo novčani tok ukazuje na mogućnost urednog izmirenja obveza poduzeća,
odnosno ukazuje na visinu nedostatnih novčanih sredstava.
Primici u novčanom toku projekta oni su poslovni događaji koji povećavaju financijski
potencijal projekta, odnosno svi priljevi financijskih sredstava u projekt, bez obzira o
obliku sredstava plaćanja i vlasništva nad tim sredstvima.
• ukupni prihod
• izvore financiranja
• ostatak vrijednosti projekta
Izdaci u novčanom toku projekta oni su poslovni događaji koji smanjuju financijski
potencijal projekta, svi odljevi financijskih sredstava iz projekta, bez obzira o kojem je
obliku sredstva plaćanja riječ, te bez obzira na vlasništvo nad tim sredstvima.
• Negativnog poslovanja
• Financiranja nabave dugotrajne imovine iz obrtnih sredstava
U pravilu negativno poslovanje izaziva nelikvidnost jer poduzeće troši više nego je
zaradilo.
41
Zlatno pravilo financijske poluge je usklađenje imovine i njihovih izvora financiranja po
ročnosti. Investicijski zahvati trebali bi se financirati iz vlastitih i dugoročnih izvora, nužno
je terminski uskladiti efekte investicije sa rokovima dospijeća obveza kojima se
financirao investicijski projekt. Kratkoročni izvori financiranja dospijevaju brže nego se
ostvare pozitivni efekti investiranja, pa stoga dolazi do nemogućnosti njihovog izmirenja.
Povećanje trajno obrtnih sredstava, do kojeg dolazi zbog povećanja poslovne aktivnosti,
također se treba financirati iz vlastitih i dugoročnih izvora, jer se radi o sredstvima koja u
povećanoj visini stalno trebaju biti prisutna u aktivi poduzeća.
Novčani tok
Tabela 11 u 000 kn
Red. Stavka Godine
broj 1 2 3 4 5
I Primici 17.911 12.846 13.488 14.162 20.037
1. Ukupan Prihod 12.234 12.846 13.488 14.162 14.871
2. Izvori financiranja 5.677 0 0
2.1. Vlastiti 2.677 0 0
2.2. Kredit 3.000 0 0
3. Ostatak vrijed.projekta 5.167
3.1. osnovna sredstva 3.413
3.2. Obrtna sredstva 1.754
42
Novčani tok temelji se na slijedećim parametrima:
Novčani tok Projekta pokazuje da ovo investicijsko ulaganje neće dovesti u pitanje
likvidnost poduzeća.
2. Sažetak
Investicijski zahvati zahtijevaju izradu investicijskog elaborata, čiji važan sastavni dio je
ekonomsko financijska analiza iz koje, na temelju saznanja iz prva tri poglavlja ovog
materijala, predviđaju se efekti budućeg poslovanja na nivoima:
43
I. FINANCIJSKA OCJENA
1. Uvod
Osnovni podaci crpe se iz računa dobiti i gubitka i bilance. Određena područja specifična
za projekt dodatno se obrađuju korištenjem raznih analitičkih evidencija. Kako postoji
cijeli niz pokazatelja za svaki projekt utvrditi će se pokazatelji zanimljivi za taj projekt, a
što ovisi o karakteristikama samog projekta i interesima investitora. Pokazatelji projekta
pravi smisao imaju u usporedbi sa pokazateljima koje su ostvarili slični projekti u
gospodarstvu zemlje ili regije.
44
a. Pokazatelji profitabilnosti i rentabilnosti
Bruto profitna marža 1 EBITDA = prinos na prihod bez troškova amortizacije, kamate i
poreza. Ovim pokazateljem utvrđuju se efekti poslovanja bez osiguranja jednostavne
reprodukcije, troškova financiranja iz tuđih izvora, te obveza prema državnom aparatu.
Ovaj pokazatelj govori o efektima poslovanja u virtualnim uvjetima: imovina se financira
iz vlastitih sredstava, nema potrebe osiguranja zamjene za dotrajalom dugotrajnom
imovinom i nema obveza prema državi.
Bruto profitna marža 2 (EBIT) = odnos između bruto dobiti uvećane za kamate i ukupnog
prihoda. Ovaj pokazatelj govori o sposobnosti upravljanja prodajnim cijenama,
troškovima i obujmom poslovanja, a ne uzima u obzir izvore financiranja i fiskalnu
politiku društva. Ovaj podataka kvalitetan je za usporedbu sa drugim poslovnim
subjektima, jer ih stavlja u isti položaj zanemarujući nivo financiranja iz tuđih izvora, te
fiskalnu politiku.
Neto profitna marža = učešće neto dobiti u prihodima, a ukazuje na upravljanje svim
rashodima u poslovanju, uključujući i kamate na izvore financiranja i obveze prema
državnim institucijama. Neto profitna marža konačan je prinos na poslovanje koji
uvažava sve obveze poslovnog subjekta. Zbog različitog nivoa zaduženosti i različitih
poreznih obveza ne odražava pravi odnos između poslovnih subjekata zbog različitih
uvjeta financiranja i obveza prema državnim institucijama.
Svi ovi pokazatelji pokazuju prinos na ukupnu poslovnu aktivnost. Bruto pokazatelji ne
uzimaju u obzir sve rashode u poslovanju, dok neto marža ukazuje na konačni prinos iz
poslovanja nakon izmirenja svih obveza. Bruto pokazatelji korisniji su u usporedbi sa
istovrsnim vrijednostima kod drugih poslovnih subjekata, jer ih stavljaju u isti položaj,
odnosno zanemaruju efekte na koje menagment nije mogao utjecati ( nivo financiranja
projekta iz tuđih izvora, fiskalnu politiku).
45
Stupanj reproduktivne sposobnosti = odnos između neto dobiti uvećane za amortizaciju i
poslovnih sredstava, ukazuje na mogućnost jednostavne i proširene reprodukcije u
postavljenim uvjetima poslovanja.
Profitabilnost vlasničke glavnice = odnos između neto dobiti i uloženog kapitala. Ovo je
najznačajniji pokazatelj za investitora, jer govori o povećanju vrijednosti uloženih
sredstava investitora u poduzetničku aktivnost. Investitor ulaže u poduzetničku aktivnost
uz uvjet da prinos na uložena sredstva bude veći od cijene kapitala najmanje za stupanj
rizika.
Tabela 12 u 000 kn
Red. Naziv pokazatelja Definicija Iznos Vrijed.
broj Pokaz.
Direktni troškovi proizvodnje uključuju materijalne troškove i 80% troškova plaće, jer je u
primjeru predviđeno da se 80% troškova plaća odnosi na proizvodne radnike.
46
Predviđenim načinom poslovanja prihodi generiraju neto dobit od 5%, a prinos na
uloženi kapital iznosi 16%. Akumulacija se realizira u visini od 8%, a jednostavna i
proširena reprodukcija u visini od 10%.
Vrijednost ovih pokazatelja puni značaj dobiva u usporedbi sa drugim sličnim ili
istovrsnim subjektima. Ako se radi o istom poslovnom subjektu onda je značajno
usporediti iste pokazatelje u različitim periodima jer daju jasnu sliku o razvoju subjekta.
Svi prezentirani pokazatelji sa izuzetkom marginalne kontribucije iskazuju relativne
vrijednosti, odnosno ostvarene efekte po jedinici ostvarene poslovne aktivnosti,
korištene imovine i uloženog kapitala.
1. Pokazatelji aktivnosti
Koeficijent obrtaja tekuće imovine = odnos ukupnog prihoda i ukupnih obrtnih sredstava
Vrijeme vezivanja svakog od ovih vidova imovine i imovine u cjelini iskazuje se u danima
na način da se broj dana za koji period je koeficijent izračunat (uobičajeno godina dana)
podijeli sa koeficijentom obrtaja, pa se tako izračunavaju dani vezivanja na nivou godine:
Dane vezivanja moguće je izračunati i na način = (određeni vid imovine x 360) / prihodi
ostvareni prodajom.
47
U promatranom primjeru pokazatelji aktivnosti za 3-ću godinu poslovanja su:
Tabela 13 u 000 kn
Red. Naziv pokazatelja Definicija Iznos Vrijed. Dani
broj pokaz. vez.
1. Koef.obrtaja ukup. Imov. ukupni prihod 13.488 1,69 213
ukupna imovina 7.985
Ukupnom imovinom u toku godine realiziraju se prihodi koji 1,6 puta veći, dok se
kratkotrajna imovina obrne tri puta tijekom godine. Obrtaj dugotrajne imovine uvijek je
znatno sporiji, pa su koeficijenti obrtaja ukupne imovine znatno manji kod kapitalno
intenzivnih djelatnosti.
48
Svako poduzeće teži osiguranju što dužih rokova u plaćanju obveza prema
dobavljačima, jer su dobavljači beskamatni izvor financiranja. U primjeru predviđeno je
da se u prosjeku obveze izmiruju u roku od 60 dana. Izračun dana plaćanja obveza
analogan je izračunu dana vezivanja potraživanja, umjesto prihoda utvrđuje se vrijednost
svih obveza prema dobavljačima u bruto iznosu sa ukalkuliranim porezom na dodanu
vrijednost i stavlja u odnos sa stanjem obveza prema dobavljačima na određeni dan.
Operativni ciklus u primjeru iznosi 95 dana, a predstavlja zbroj između dana vezivanja
zaliha i potraživanja od kupaca. Kada je operativni ciklus jednak ili veći od rokova u
kojima se izmiruju obveze prema dobavljačima to znači da se financiranje proizvodnog
ciklusa osigurava iz kratkoročnih izvora.
49
Osnovni pokazatelji financiranja i financijske stabilnosti iz primjera u 3-oj godini
poslovanja su:
Tabela 14 u 000 kn
Red. Naziv pokazatelja Definicija Iznos Vrijed.
broj pokaz.
1. Stopa zaduženosti ukupne obveze 3.760 47,09%
ukupna pasiva 7.985
Imovina u trećoj godini poslovanja projekta financirana je 47% iz tuđih i 53% iz vlastitih
izvora financiranja. Prema utvrđenom načinu poslovanja poduzeću bi trebale 4 i pol
godine za izmirenje svih obveza.
3. Pokazatelji likvidnosti
50
Neto radni kapital = razlika između kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza.
Negativan neto radni kapital ukazuje na poduzeće koje nije u stanju redovito izmirivati
dospjele obveze.
Tabela 15 u 000 kn
Red. Naziv pokazatelja Definicija Iznos Vrijed.
Broj pokaz.
1. Pokazatelj opće likvidnosti kratkotrajna imov. 4.169 1,74
kratkoročne obveze 2.398
1. Uvod
51
2. Ekonomski tok projekta
Ekonomski tok prikazuje primitke i izdatke projekta, a razlikuje se od novčanog toka jer u
prihodima i izdacima ne uključuje vremenske financijske transakcije, pa tako u prihodima
nisu zastupljeni primljeni krediti, a u rashodima otplata anuiteta.
Izdaci uključuju ulaganja u investicijski projekt, poslovne rashode bez troška amortizacije
i porez na dobit. Trošak investicije pojavljuje se u godini ulaganja, a u ostalim godinama
obrtna sredstva se povećavaju u visini povećanja poslovne aktivnosti uvažavajući dane
vezivanja.
Neto primici predstavljaju razliku između primitaka i izdataka. Pozitivni neto primici
ukazuju na povećanje imovine projekta u toj godini, negativno na njeno smanjivanje, a
ukoliko su primici jednaki izdacima nije došlo do promjene imovine.
Ekonomski tok projekta iz primjera prikazan je u tabeli 16. Neto primici u svim
promatranim godinama, osim u godini investiranja su pozitivni. Negativna vrijednost neto
primitaka u godini ulaganja je uobičajena pojava, jer izdaci sadrže vrijednost investicije,
a u primicima nisu iskazani prilivi – izvori iz kojih je investicija financiranja. Tek u
narednim godinama kroz kumulirane neto primitke pokriti će se ulaganje u projekt.
Pozitivni neto primici u narednim godinama definiraju projekt koji ostvaruje povećanje
vrijednosti imovine.
52
Podatak pod točkom IV neto primici – kumulativ prikazuju kumulirane efekte
investicijskog projekta na vrijednost imovine, koji u našem primjeru na kraju 5-te godine
iskazuju povećanje vrijednosti imovine za 4.320 tisuća kn prema tržišnim cijenama iz
prve godine vijeka projekta.
Ulaganje u investiciju = neto primici ekonomskog toka projekta bez troškova investicije
53
U tabeli 17 prikazan je način izračuna razdoblja povrata za investicijski projekt koji smo
dali u primjeru.
Tabela 17 u 000 kn
INVESTICIJA AKUMUL. IZ POSL. NEPOKRIV.
Godina God. iznos Kumulativ God. iznos Kumulativ INVESTIC.
Neto sadašnja vrijednost projekta mora biti pozitivna da bi projekt prema ovom kriteriju
bio prihvatljiv, a granično prihvatljiv projekt je onaj čija neto vrijednost iznosi 0. Ako je
neto sadašnja vrijednost projekta 0 to znači da u ekonomskom vijeku projekt zadržava
početni nivo imovine. Negativna neto sadašnja vrijednosti ukazuje na neprihvatljiv
projekt, jer do konca ekonomskog vijeka dolazi do smanjenja vrijednosti uložene
imovine.
54
Neto sadašnja vrijednost iz primjera prikazana je u tabeli 18.
Tabela 18 U 000 kn
Godine Neto Diskontna Diskontni
Primici stopa (9%) neto primici
0 -4.572 1,0000 -4.572
1 803 0,9174 737
2 891 0,8417 750
3 979 0,7722 756
4 6.218 0,7084 4.405
NSV 4.320 2.077
Neto primici od 4.320 tisuća kn iz ekonomskog toka projekta koji se realiziraju u 5 godina
svedeni na sadašnju vrijednost, prema diskontnom faktoru od 9% godišnje, iznose 2.077
tisuća kn.
Vrijednost investicijskog ulaganja diskontira se prema istim kriterijima kao i neto primici
prilikom izračuna neto sadašnje vrijednosti. Odnos između diskontirane vrijednosti
investicije i neto sadašnje vrijednosti predstavlja relativnu neto sadašnju vrijednost,
odnos neto primitke po jedinici investicijskog ulaganja u cijelom vijeku investicijskog
projekta.
Zbog značaja jedne i druge metode potrebno je prilikom ocjene projekta podatak o neto
sadašnjoj vrijednosti i relativnoj neto sadašnjoj vrijednosti promatrati zajedno, naročito
ako se radi o projektima sa dužim rokom trajanja. Za investitora prihvatljiviji je projekt
koji ima veću neto sadašnju i relativnu neto sadašnju vrijednost. Neto sadašnja
vrijednost daje podatak o ukupnom prinosu investicije, a relativna neto sadašnja
vrijednost o prinosu po jedinici investicijskog ulaganja.
55
Prema podacima iz primjera u nastavku slijedi prikaz diskontirane vrijednosti investicije i
izračun relativne neto sadašnje vrijednosti projekta.
Tabela 19 U 000 kn
Godine Neto Diskontna Diskontni
primici stopa (9%) neto primici
1 5.490 1,0000 5.490
2 84 0,9174 77
3 84 0,8417 71
4 89 0,7722 68
5 107 0,7084 76
NSV 5.854 5.783
Relativna neto sadašnja vrijednost = neto sadašnja vrijednost projekta = 2.077 = 0,36
Sadašnja vrijednost investicije 5.783
Interna stopa rentabilnosti pokazatelj je koji daje relativnu vrijednost projekta u vidu
njene godišnje akumulacije. Podatak o internoj stopi rentabilnosti vrijedan je podatak koji
definira prosječnu godišnju stopu akumulacije investicijskog ulaganja. Ujedno ovaj
pokazatelj je orijentir prilikom zaduživanja za investiciju, odnosno to je maksimalna
godišnja kamatna stopa na posuđena sredstva za investiciju. U uvjetima kada je
kamatna stopa na kredit za investiciju veća od interne stope rentabilnosti dolazi do
prelijevanja dijela akumulacije od investitora na kreditora, ako se investicija dijelom
financirala iz kreditnih sredstava, a ako se u cijelosti financirala iz kreditnih sredstava
investicijski projekt će ostvarivati negativan novčani tok, neće moći izmirivati dospjele
obveze za kredit.
Prilikom donošenja ocjene projekta potrebno je ovaj podatak pratiti zajedno sa ostalim
pokazateljima, budući se radi o pokazatelju koji ukazuje na relativne vrijednosti, a ne i o
ukupnim apsolutnim vrijednostima.
56
Izračun interne stope rentabilnosti iz primjera slijedi u tabeli 20.
Tabela 20 u 000 kn
Godine Neto
primici
2004 1 -4.572
2005 2 803
2006 3 891
2007 4 979
2008 5 6.218
ISR % 22,26
1. Uvod
• Zaposlenici
• Vlasnici poduzeća
• Država
57
1. Ekonomska ocjena projekta
Projekti kod koji utječu na povećanje nacionalnog dohotka, dakle koristi su veće od
troškova su ekonomski isplativi.
Za društvenu ocjenu projekta važna je ali nije uvijek presudna ekonomska isplativost
projekta. Odluka o društvenoj isplativosti projekta donosi se nakon sagledavanja
ekonomskih i ostalih društvenih koristi. Valorizacija ostalih društvenih neekonomskih
koristi izrazito je subjektivna, podložna je promjenama, a ocjena i lista prioriteta donosi
se na temelju postojeće gospodarske i infrastrukturne snage društva i usvojenog plana
gospodarskog razvoja. Ostali društveno korisni parametri pod jakim su utjecajem
političkih kretanja u gospodarstvu i stranke na vlasti.
58
Društveni kriteriji isplativosti projekta proklamirani su aktualnom politikom gospodarstva i
ekonomskim mogućnostima kao npr.:
• Povećanje izvoza
• Povećanje zaposlenosti
• Veća iskoristivost slobodnih kapaciteta
• Jačanje tehnološkog napretka
• Poboljšanje infrastrukturnog standarda društva
• Jačanje gospodarskog razvoja u određenoj regiji društva
• Zaštita okoliša
Sve što se je dogodilo - dogodilo se. To je prošlost i sve je izvjesno. Upravo zato što se
dogodilo nema u prošlosti neizvjesnosti. Ono što će se dogoditi možemo tek s većom ili
manjom vjerojatnosti procijeniti. Općenito vrijedi da ćemo na kratki rok bolje procijeniti
nego na dugi rok. Kada je riječ o vrlo dugom roku tada zapravo nismo u mogućnosti da
donesemo odluku koja bi bila izvjesna u smislu ekonomske prihvatljivosti.
Neki projekti će uspjeti a drugi neće. Ne zato što je neki investitor radio više ili manje (svi
žele uspjeti), već zato što se u procesu realizacije projekta događaju procesi koji se u
projektu nisu identificirali uopće ili na zadovoljavajući način.
Pokretanje bilo kojeg projekta možemo usporediti sa stvaranjem novog života kojem
želimo puno dobrog iako u mnogim slučajevima stvari krenu loše4.
Uzmimo primjer nafte. U zadnjih petnaestak godina cijena barela nafte se upetostručila i
prošla je nekada nezamislivu granicu od 50$ za barel nafte. Projekti koji su bili temeljeni
na jeftinoj nafti ukoliko nisu pronašli supstitut vjerojatno su već davno propali.
Znamo da su sve veličine u projektu tek predviđanje, pod određenim uvjetima, budućeg.
Moguća (predvidiva) odstupanja od predviđanja ukalkuliramo u projekt i tako
smanjujemo njegovu osjetljivost.
4
Sve je u životu projekt. Odlučite li se obrazovati u Visokoj školi za poslovanje i upravljanje
“Baltazar Adam Krčelić” vi ste pokrenuli projekt. Prije nego što ste se odlučili prikupili ste mnoge
informacije koje ste analizirali, dijagnosticirali i potom donijeli odluku. Ovo ne znači da ćete
završiti školu iako ste je upisali ne dvojeći u konačni uspjeh. Kupnja novog stana je a također
projekt. Uspostava bračne zajednice je također projekt. Prema tome, metodologija izrada projekta
može biti vrlo korisna i u svakodnevnom životu kao i u sudbonosnim odlukama.
59
Postavlja se, međutim, pitanje do koje mjere možemo ukalkulirati rezerve za
nepredviđene slučajeve. Naime, smanjenjem profitne stope u odnosu na kamatnu stopu
možemo, zbog velikih rezervi za rizike, odustati od dobrog projekta. Suprotna je krajnost
da možemo prihvatiti projekt koji nije dobar jer nismo vodili primjerenu pažnju mogućim
rizicima.
Za projekt važe ista pravila kao i za tvrtku. Stalno valja preispitivati parametre koji
determiniraju odluku investitora i vršiti potrebne prilagodbe, temeljem realnih kretanja,
kako bi projekt uspio.
60