ZECHARIA SITCHIN

"Uzbudljiva... incrigantna."
— Washington Times

"Obavezno štivo za sve koje zanimaju dre­

vni misteriji." — New York City Tribune POSLJEDNJI
DANI
"Izvanredno napisano... Sitchin je revan
istraživač." — Kirkus Reviews

"Inventivno i provokativno."
A R M A G E D O N I P R O R O Č A N S T V A
— Daily Mirror
O P O V R A T K U
"Dojmljivo" — Booklist

"Zemaljskim kronikama je suđeno da posta­

nu jedna od najznačajnijih i najkontrover- Sedma i posljednja knjiga Zemaljskih kronika
znijih dodataka literaturi. Briljantan rad...
obavezno štivo!" — CryticalReview

"Uzbudljivo... Vjerodostojno... provokati­

vno i dojmljivo." — Library Journal

TELEdisk, 2009.
 POSVEĆENO

MOM BRATU,

DR. AMNONU SITCHINU,

ČIJA A V I O K O Z M 1 Č K A ZNANJA

SU MI BILA N E P R O C J E N J I V A
KNJIGE ZECHARIE SITCHINA DO SADA OBJAVLJENE
Sadržaj
NA HRVATSKOM JEZIKU

Predgovor: Prošlost, budućnost 9

DVANAESTI PLANET - Prva knjiga Zemaljskih kronika Prvo poglavlje: Mesijanski sat 11

STEPENIŠTE DO NEBA - Druga knjiga Zemaljskih kronika Drugo poglavlje: "Tako se dogodilo" 30
Treće poglavlje: Egipatska proročanstva, ljudske sudbine 46
RATOVI BOGOVA I LJUDI - Treća knjiga Zemaljskih kronika
Četvrto poglavlje: O bogovima i polubogovima 61
IZGUBLJENA KRALJEVSTVA - Četvrta knjiga Zemaljskih kronika Peto poglavlje: Odbrojavanje do Sudnjeg dana 77
Šesto poglavije: Prohujalo s vihorom 94
REVIZIJA POSTANKA - Zasebno izdanje
Sedmo poglavlje: Sudbina je imala pedeset imena 112
Osmo poglavlje: U ime Boga 133
Deveto poglavlje: Obećana zemlja 153
Deseto poglavlje: Križ na obzoru 174
Jedanaesto poglavlje. Dan Gospodinov 194
Dvanaesto poglavlje: Podnevna tama 215
Tri n a esto p ogla vlje: Kada su bogovi otišli sa zemlje 242
Četrnaesto poglavlje Posljednji dani 268
Petnaesto pogla vije: Jeruzalem: nestali kalež 285
Šesnaesto poglavlje: Armagedon i proročanstva o povratku 305
Postskriptum 324
O autoru 326
 Predgovor:
PROŠLOST, B U D U Ć N O S T

"Kada će se vratiti?"
Ljudi koji su čitali moje knjige bezbroj puta postavili su mi to pitanje
u kojem su "oni" — Anunnakiji, vanzemaljci koji su došli na Zemlju sa
svog planeta po imenu Nibiru i koji su u davnini štovani kao bogovi. Hoće
li to biti kada nam se Nibiru idući svojom izduljenom orbitom ponovno
približi, i što će se tada dogoditi? Hoće li u podne biti mrak i hoće li se Ze­
mlja raspasti? Hoće li na Zemlju doći mir ili armagedon? Hoćemo li imati
tisućljeće velikih nevolja i teških kušnji ili mesijanski Drugi dolazak? Hoće
li se to dogoditi 2012. ili kasnije, ili se uopće neće dogoditi?
To su velika pitanja koja najdublje ljudske nade i strepnje povezuju s
religijskim vjerovanjima i očekivanjima, pitanja što ih dodatno usložnjava-
ju tekući događaji: ratovi u zemljama u kojima su započeli odnosi između
bogova i ljudi; prijetnje nuklearnim holokaustom; zastrašujuća silina pri­
rodnih katastrofa. To su pitanja na koja se nisam usudio odgovarati sve ove
godine, no sada se to više ne smije odgađati. Pitanja o povratku, moramo
znati, nisu nova; u prošlosti su, kao što su i danas, bila čvrsto povezana
s očekivanjem dana Gospodnjeg, kraja vremena, armagedona. Prije četiri
tisućljeća Bliski istok svjedočio je bogu i njegovom sinu koji su obećali raj
na Zemlji. Prije više od tri tisućljeća egipatski kralj i egipatski narod čeznuli
su za mesijanskim dobom. Prije dva tisućljeća narod Judeje pitao se je li se
 POSLJEDNJI DANI

pojavio Mesija, a mi smo još uvijek obuzeti tajnama tih događaja. Jesu li se
proročanstva počela obistinjivati?
Bavit ćemo se zbunjujućim odgovorima koji su se nudili, rješavati
drevne enigme, dešifrirati podrijetlo i značenje različitih simbola kao što
su križ, ribe, kalež. Opisat ćemo ulogu "mjesta povezanih sa svemirom"
u povijesnim događajima i pokazati zašto se prošlost, sadašnjost i budu­
ćnost sastaju u Jeruzalemu, mjestu "Veze neba i Zemlje". Nadalje, promi-
šljat ćemo zašto je sadašnje dvadeset i prvo stoljeće nove ere toliko slično
Prvo poglavlje
dvadeset i prvom stoljeću prije nove ere. Ponavlja li se povijest, je li suđeno
da se ponovi? Upravlja li svime mesijanski sat? Je li vrijeme ostvarivanja
proročanstava blizu?
MESIJANSKI SAT
Prije više od dva tisućljeća Danijel iz Starog zavjeta više je puta pi­
tao anđele: Kada? Kada će doći posljednji dani, kraj vremena? Prije više

G
od tri stoljeća glasoviti sir Isaac Newton, koji je razotkrio tajne kretanja dje god se čovjek okrene, čovječanstvo kao da je obuzeto apokalipti-

nebeskih tijela, napisao je rasprave o starozavjetnoj Knjizi Danijelovoj i čnom strepnjom, mesijanskim žarom i tjeskobom kraja vremena.

novozavjetnoj Knjizi otkrivenja. Analizirat ćemo njegove nedavno prona­ Vjerski fanatizam iskazuje se u ratovima, pobunama i pokoljima "ne­

đene, rukom pisane izračune povezane s posljednjim danima, kao i novija vjernika". Vojske koje su nagomilali kraljevi Zapada ratuju s vojskama kra­

pretkazanja Kraja. ljeva Istoka. Sudar civilizacija potresa temelje tradicionalnih načina života.
Krvoprolića gutaju gradove; veliki i moćni sklanjaju se iza visokih zaštitnih
I hebrejska Biblija i Novi zavjet tvrde da su tajne budućnosti skri­
vene u prošlosti, te da je sudbina Zemlje povezana s nebesima, a život zidova. Prirodne nepogode i sve snažnije katastrofe navode ljude da se pi­

i sudbina čovječanstva s Bogom i bogovima. Baveći se onime što se tek taju: je li čovječanstvo zgriješilo, svjedoči li Božjem gnjevu, čeka li ga još

treba dogoditi iz povijesti prelazimo na proročanstvo, jedno ne može
biti shvaćeno bez drugoga, pa ćemo govoriti o oboje. Vođeni time, po­
gledajmo ono što će se dogoditi kroz prizmu onoga što je bilo. Odgovo­
ri će vas zasigurno iznenaditi.
ZECHARIA SITCHIN
New York, studeni 2006.
jedan opći potop? Je U ovo apokalipsa? Može li biti — hoće li biti — spase­
nja? Je li mesijansko doba već otpočelo?
Vrijeme — dvadeset i prvo stoljeće poslije nove ere — ili je to bilo
dvadeset i prvo stoljeće prije nove ere?
Ispravan odgovor je 'da i 'da: i u našem vremenu i u tim drevnim
vremenima. To su okolnosti današnjeg vremena, ali i vremena od prije više
od četiri tisućljeća. Zapanjujuća sličnost tih dvaju vremena posljedica je
događaja što su se dogodili na sredini perioda koji je protekao između njih
-— u razdoblju povezanom s mesijanskim žarom za vrijeme Isusa.
Ta su tri kataklizmička razdoblja za čovječanstvo i njegov planet — dva
u pisanoj povijesti (oko 2100. godine pr. n. e. i zatim na prijelazu iz stare u

w
 POSLJEDNJI DANI MESIJANSKI SAT

novu ere) i jedno u bliskoj budućnosti — povezana. Jedno je dovelo do dru­ nastankom Zemlje i njezina mjeseca, asteroidnog pojasa i kometa, te zaro­
gog i jedno se može razumjeti isključivo razumijevanjem drugoga. Sadašnjost bljavanjem samog "upadača" u veliku eliptičnu orbitu za čiji mu prolazak
proistječe iz prošlosti, prošlost je budućnost. Za sva tri razdoblja ključno je treba oko 3.600 zemaljskih godina, (slika 1).
Mesijansko očekivanje, sva tri povezuje Proročanstvo.
Odgovor na pitanje kako će se završiti sadašnje doba velike nevolje i
kušnje — na pitanje što nosi budućnost — zahtijeva ulazak u domenu pro­
ročanstva. Naše proročanstvo neće biti gemišt od novootkrivenih pretkazanja
čija je glavna značajka strah od propasti ili kraja. Mi ćemo se osloniti na
drevne zapise koji su dokumentirali prošlost, predvidjeli budućnost i zabilje­
žili prijašnja mesijanska očekivanja — prorokujući budućnost u prošlosti i,
skloni smo misliti, budućnost koja je pred nama.
U sva tri apokaliptična primjera — dva koja su se već dogodila i jedan
koji će se uskoro dogoditi — fizički te duhovni odnos između neba i Zemlje
bio je i ostao od stožerne važnosti za događaje. Fizički aspekti bili su izraženi
postojanjem mjesta koja su Zemlju povezivala s nebesima, mjesta koja su bila
određena ključnima, koja su bila žarišta događaja, a duhovni su aspekti bili
izraženi u onome što nazivamo religija. U sva tri slučaja ključna je bila pro­
mjena odnosa između čovjeka i boga, osim oko 2100. godine pr. n. e., kada Sumerski zapisi kažu nam da su Anunnakiji na Zemlju došli sto
se čovječanstvo suočilo s prvim od ta tri epohalna prevrata i kada se radilo o dvadeset takvih orbita — 432.000 zemaljskih godina — prije Potopa
odnosu između ljudi i bogova, u množini. Je li se taj odnos uistinu promijenio ("Velike poplave"). Kako i zašto su došli, njihovi prvi gradovi u E.DIN-
čitatelj će uskoro otkriti. u (biblijskom Edenu), njihovo stvaranje Adama i Eve i razlozi tog stva­
ranja te događaji nakon katastrofalnog potopa — sve je ispričano i opi­
sano u seriji mojih knjiga Zemaljske kronike i to ovdje nećemo pona­
Priča o bogovima, Anunnakijima ("onima koji su s neba došli na Ze­ vljati. No, prije nego što krenemo kroz vrijeme do značajnog dvadeset i
mlju"), kako su ih zvali Sumerani, počinje s njihovim dolaskom na Zemlju prvog stoljeća prije nove ere, moramo se prisjetiti nekih pretpotopnih i
s planeta Nibiru u potrazi za zlatom. Priča o njihovom planetu u davnini poslijepotopnih prijelomnih događaja.
je opisana u Epu o stvaranju, dugačkom zapisu na sedam ploča. Obično se Biblijska priča o Potopu, koja počinje šestim poglavljem Postan­
smatra da se radi o alegorijskom mitu, plodu primitivnih umova koji su o ka, svoje kontradikcije pripisuje jednom božanstvu, Jahvi, koji je isprva
planetima govorili kao o živim bogovima koji se međusobno bore. No kao odlučan da izbriše čovječanstvo s lica Zemlje, a zatim se naročito trudi
što sam pokazao u svojoj knjizi Dvanaesti planet, taj drevni tekst u stvari je da ga spasi uz pomoć Noe i njegove arke. Raniji, sumerski izvori te priče
sofisticirana kozmogonija koja nam govori kako se zalutali planet prolazeći nezadovoljstvo čovječanstvom pripisuju bogu Enlilu, a protuakciju da
kroz naš Sunčev sustav sudario s planetom zvanim Tiamat: sudar je rezultirao spasi čovječanstvo bogu Enkiju. U Bibliji je radi monoteizma zataškano

12 13
 MESIJANSKI SAT
POSLJEDNJI DANI

ne samo neslaganje Enlila i Enkija nego i suparništvo i sukob između Iako se ta pravila o nasljeđivanju čine zamršenima, temelje se na onome

dva klana Anunnakija koji je odredio tijek kasnijih zbivanja na Zemlji. što oni koji pišu o kraljevskim dinastijama nazivaju "krvne loze", što bi da­

Taj sukob između dvojice bogova i njihovog potomstva, kao i između nas trebalo biti prepoznato kao sofisticirane DNK genealogije koje su razliko­

zemaljskih područja koja su im bila dodijeljena nakon Potopa, mora se vale generalnu DNK koja se nasljeduje od roditelja te mitohondrijsku DNK

imati u vidu kako bi se razumjelo sve što se nakon toga dogodilo. (mtDNK) koju žene nasljeđuju isključivo od majke. Složeno no osnovno pra­

Enki i Enlil bili su polubraća, sinovi vladara Nibirua po imenu Anu. vilo bilo je sljedeće: dinastičke loze nastavljaju se kroz mušku lozu; prvorođeni

Njihov sukob na Zemlji vuče korijene s njihovog matičnog planeta Ni­ sin je sljedeći nasljednik; polusestra se može uzeti za ženu ako je imala drugu

birua. Enki — tada zvan E.A ("Onaj čiji je dom voda") — bio je Anu- majku; ukoliko ta polusestra kasnije rodi sina, taj sin — iako nije prvorođenac

ov prvorođenac, međutim ne od njegove zakonite supruge Antu. Kada je — postaje zakoniti nasljednik i nastavljač dinastije.

Antu — Anuova polusestra — Anuu rodila Enlila, Enlil je postao zakoniti Suparništvo dvojice braće - Eaa/Enkija i Enlila - zbog prijestolja bilo je do­

prijestolonasljednik Nibirua iako nije bio prvorođeni sin. Neizbježno ogor­ damo zakomplicirano njihovim osobnim suparništvom zbog ljubavi. Obojica

čenje kod Enkija i obitelji njegove majke dodatno je potpirivala činjenica su željeli svoju polusestru Ninmah, čija majka je bila još jedna Anuova prile-

da je već Anuovo sjedanje na prijestolje bilo problematično: nakon što je žnica. Ona je bila Eaova prava ljubav, međutim nije mu bilo dopušteno da je

Anu izgubio bitku za nasljedstvo od suparnika po imenu Alalu, kasnije je oženi. Zatim ju je uzeo Enlil i imao s njom sina po imenu Ninurta. Iako rođen

uzurpirao prijestolje izvršivši državni udar, natjeravši Alalua da pobjegne s izvan braka, pravila o nasljeđivanju, s obzirom da je i prvorođeni sin i rođen od

Nibirua kako bi spasio goli život. To ne samo da je Enkijevo ogorčenje vra­ kraljevske polusestre, učinila su ga Enlilovim neospornim nasljednikom.

tilo u vrijeme njegovih predaka nego je postavilo i neke druge izazove pred Ea je, kako se navodi u knjigama Zemaljskih kronika, bio vođa prve skupine

Enlilovo vodstvo, kao što je opisano u epu Priča o Anzuu. (Za zamršene od pedeset Anunnakija koji su stigli na Zemlju kako bi došli do zlata potrebnog

odnose kraljevskih obitelji Nibirua te za podrijetla Anua i Antu te Enlila i da zaštite atmosferu planeta Nibiru koja je propadala. Kada su početni planovi

Enkija pogledajte Izgubljenu knjigu Enkijevu.). propali na Zemlju je poslan njegov brat Enlil s još Anunnakija kako bi proširili

Ključ za razrješavanje tajne nasljeđivanja i brakova kod bogova bila je misiju na Zemlji. Kao da to nije bilo dovoljno da stvori neprijateljsko ozračje,

moja spoznaja da su se ista pravila primjenjivala i na ljude koje su ovi iza­ stigla je i Ninmah kako bi služila kao glavna medicinska dužnosnica...

brali da im služe kao njihovi opunomoćenici u čovječanstvu. Biblijska priča

o patrijarhu Abrahamu gdje se govori {Postanak 20:12) da on nije lagao
kada je svoju ženu Saru predstavio kao svoju sestru: "Doista, ona je moja Dugačak tekst poznat pod nazivom Ep Atrahazis priču o bogovima i

sestra, kći mog oca, ali ne i kći moje majke, i postala je mojom ženom." ljudima na Zemlji počinje s Anuovim posjetom Zemlji kako bi jednom za

Ne samo da je oženio svoju polusestru od druge majke (s kojom je imao svagda riješio suparništvo svoje dvojice sinova koje je upropaštavalo sudbo­

zajedničkog oca), nego je njezin sin — u ovom slučaju I z a k — postao zako­ nosnu misiju. Čak je ponudio da on ostane na Zemlji, a jedan od polubraće

niti nasljednik i nastavljač dinastije, a ne prvorođenac Jišmael, sin sluškinje preuzme kraljevsku krunu na Nibiruu. U tom smislu se, govore nam drevni

Hagare. (Kako su takva pravila o nasljeđivanju uzrokovala ogorčenu zavadu spisi, ždrijebalo ne bi li se odlučilo tko će ostati na Zemlji, a tko će zasjesti na

između Raovih nasljednika u Egiptu, polubraće Ozirisa i Seta koji je oženio prijestolje Nibirua:

polusestre Iziđu i Neftis, objašnjeno je u knjizi Ratovi bogova i ljudi.)

14 15
 POSLJEDNJI DANI MESIJANSKI SAT

Bogovi sklopile ruke,

Izvuko'seždrijeb i raspodijelile:
Anu se vrati u nebesa,
Enliluje dana Zemlja;
Mora, kao petljom okružena,
Dana su princu Enkiju.

Ždrijeb je, dakle, presudio da se Anu vrati na Nibiru kao njegov

kralj. Ea, kojem je dana vlast nad morima i vodama (on je kasnije za
Grke bio "Posejdon", a za Rimljane "Neptun"), dobio je epitet EN.KI
("Vladar Zemlje") kako bi ga se primirilo, međutim EN.LIL-u ("Gospo­
dar zapovjednik") je pripala sveukupnu vlast: "Enlilu je dana Zemlja."
Bio ogorčen ili ne, Ea/Enki nije mogao osporiti pravila nasljeđivanja ni
rezultate ždrijeba. I tako su ogorčenje, ljutnja zbog uskraćene pravde i
vatrena odlučnost da osveti nepravde počinjene nad njegovim ocem i
precima, pa tako i nad njime samime, navele Enkijevog sina po imenu
M a r d u k da započne sukob.
Nekoliko tekstova opisuje kako su Anunnakiji podigli svoja naselja
u E.DIN-u (poslijepotopnom Sumeru), pri čemu je svako naselje imalo
posebnu ulogu i bilo izgrađeno na lokacijama raspoređenim u skladu
sa širim planom. Ključna veza sa svemirom — mogućnost neprekidne
komunikacije s matičnim planetom te sa šatlovima i svemirskim brodo­
vima — održavana je u Enlilovom zapovjednom mjestu u Nippuru, u
čijem je središtu bila slabo osvijetljena ćelija zvana DUR.AN.KI, "Veza
neba i zemlje". Još jedna vitalna instalacija bila je svemirska luka locirana
u Sipparu ("Gradu ptica"). Nippur se nalazio u središtu koncentričnih
kružnica na kojima sli bili smješten drugi "božji gradovi"; svi zajedno su
za svemirske brodove koji su dolazili na Zemlju formirali sletni koridor A kada je Potop "preplavio zemlju", izbrisao je sve božje gradove zajedno
čija je žarišna točka bio dvostruki vrh planine Ararat —najistaknutija s njihovim Kontrolnim centrom misije i svemirskom lukom te pokopao Edin
topografska značajka na Bliskom istoku (Slika 2). ispod milijuna tona blata i naplavina. Sve se moralo napraviti iznova, međutim
mnogo toga više nije moglo biti isto. Prije svega, bilo je nužno izgraditi novu
svemirsku luku, s novim Konuolnim centrom misije i novim signalnim posta-

16 17 [O T i p
 POSLJEDNJI DANI
jama za sletni koridor. Novi slerni put ponovno je usmjeren prema dvostrukom
vrhu Ararata, međutim sve druge komponente bile su nove: svemirska luka bila
je na Sinajskom poluotoku, na tridesetoj sjevernoj paraleli; umjetni dvostruki
vrhovi kao signalne postaje bile su piramide u Gizi; a novo zapovjedno mjesto
misije bilo je na mjestu zvanom Jeruzalem (Slika 3). To je bio razmještaj koji je
odigrao ključnu ulogu poslijepotopnim događajima.
/.V
MESIJANSKI SAT
Potop je bio odlučujuća prekretnica kako za bogove tako i za ljude te za nji­
hove međusobne odnose: Zemljane, koji su bili napravljeni da služe bogovima i
rade za njih, odsada se tretiralo kao mlađe partnere na razorenom planetu.
Novi odnos između ljtidi i bogova bio je uspostavljen, posvećen i ozako­
njen kada je čovječanstvu dodijeljeno pravo da utemelji svoju prvu veliku civi­
lizaciju. Bila je to mezopotamska civilizacija, oko 3800. g. pr. n. e. Značajnom
događaju slijedio je Anuov državnički posjet Zemlji. No, Anu je došao ne samo
kao vladar Nibirua nego i kao vrhovno božanstvo zemaljskog panteona drevnih
bogova. Još jedan (vjerojatno glavni; op. a.) razlog njegova posjeta bila je uspo­
stava i afirmacija mira među samim bogovima. To je bio sporazum "živi i pusti
druge da žive" kojim su se zemlje Starog svijeta podijelile između dva glavna
anunnakijska klana - Enlilovog i Enkijevog - budući da su nove, poslijepoto-
pne okolnosti i nova lokacija svemirskih instalacija zahtijevali novu teritorijalnu
podjelu među bogovima.
To je podjela koja se odražava u biblijskom popisu naroda {Postanak,
glava 10.) u kojem je grananje čovječanstva koje je poteklo od tri Noina sina
zabilježeno po narodnosti i geografskom smještaju: Azija je pripala narodima
odnosno zemljama Sema, Europa potomcima Jafeta, Afrika narodima odnosno
zemljama Hama. Povijesni podaci pokazuju da je paralelna podjela među bo­
govima Aziju i Afriku dodijelila Enlilitima, a Afriku Enkiju i njegovim sinovi­
ma. Sinajski poluotok, koji spaja sva tri kontinenta i na kojem je bila smještena
važna poslijepotopna svemirska luka, ostavljen je po strani kao neutralno, sveto
područje.
Dok Biblija samo navodi zemlje i narode prema njihovom srodstvu s
Noom, raniji sumerski tekstovi zabilježili su činjenicu da je podjela bila na­
mjeran čin, rezultat vijećanja vodstva Anunnakija. Tekst poznat kao Ep 0 Etani
govori nam da
Veliki Anunnakiji koji odlučuju 0 sudbini
sjedahu savjetujući se 0 Zemlji.
19
 POSLJEDNJI DANI MESIJANSKI SAT

Stvorile četiri regije, Oko 3100. g. pr. n. e. slična ali ne i ista civilizacija utemeljena je u Drugoj
podigole naseobine. regiji u Africi, u regiji rijeke Nil (Nubija i Egipat). Njezina povijest nije bila tako
harmonična kao povijest enlilitske civilizacije budući da su se između Enkijevih
Na prvom području, između rijeka Eufrat i Tigris (Mezopotamija), uspo­ šestero sinova, kojima nisu bili dodijeljeni gradovi nego čitava kopnena podru­
stavljena je prva napredna ljudska civilizacija - sumerska civilizacija. Tamo gdje čja, nastavili suparništvo i sukobi. Najznačajniji je bio neprekidni sukob izme­
su se nalazili pretpotopni božji gradovi podignuti su ljudski gradovi. Svaki od đu Enkijevog prvorođenogsina Marduka {Ra u Egiptu) i Ningišzide {Toth u
njih imao je svoju svetu četvrt u kojoj su, u svom ziguratu, prebivali bog ili Egiptu) koji je doveo do progonstvo Totha i skupine njegovih afričkih sljedbe­
božica — Enlil u Nippuru, Ninmah u Suruppaku, Ninurta u Lagašu, Nan- nika u Novi svijet (gdje je postao poznat kao Qiietzalcoatl, Pernata zmija). Sam
nar/Sin u Uru, Inanna/Ištar u Uruku, Utu/Šamaš u Sipparu i tako dalje. U Marduk/Ra bio je kažnjen i prognan kada je, protiveći se braku svog mlađeg
svakom takvom urbanom centru je EN.SI, "Pravedni pastir" — u početku brata Dumuzija za Enlilovu praunuku Inannu/Ištar, ubio brata. Inanni/Ištar je
izabrani polubog — bio izabran da vlada ljudima u ime bogova. Njegov glavni u znak zadovoljštine oko 2900. g. pr. n. e. dodijeljena civilizacija Treće regije,
zadatak bio je objavljivati kodekse pravde i morala. U svetoj četvrti svećenstvo civilizacija u dolini rijeke Ind. Postojao je dobar razlog za to što su sve civili­
je na čelu s visokim svećenikom služilo bogu i njegovoj bračnoj družici, nad­ zacije — kao i svemirska luka u svetoj regiji — bile smještene na tridesetoj
gledalo prazničke svečanosti te vodilo obrede žrtvovanja i molitve bogovima. sjevernoj paraleli (slika 4).
Slikarstvo, kiparstvo, muzika, ples i pjesme u slavu bogova, te iznad svega
pisanje i vođenje zapisa cvjetali su u hramovima ali i u kraljevskoj palači.
S vremena na vrijeme jedan od tih gradova bio bi izabran da služi kao
glavni grad, kao prijestolnica zemlje, a njegov bi vladar bio kralj, LU.GAL
("Veliki čovjek"). U početku i još dugo vremena nakon toga ta osoba, naj­
moćniji čovjek zemlje, bio je i kralj i visoki svećenik. Zbog njegove uloge i
autoriteta koji je uživao bio je pomno biran, a za sve fizičke simbole kraljevske
časti držalo se da su poslani ravno s nebesa, od Anua na Nibiruu. U sumer-
skom tekstu koji se bavi tom temom navodi se da su simboli kraljevske časti
(kruna i žezlo) i kreposti prije nego što su dodijeljeni zemaljskom kralju "bili
položeni pred Anuom na nebesima". Doista, sumerska riječ za kraljevsku čast
bila je Anuova Čast.
Tij aspekt "kraljevske časti" kao ključnog elementa civilizacije, ispravnog
ponašanja i moralnog kodeksa za čovječanstvo eksplicitno je izražen u navo­
du iz Sumerskogpopisa kraljeva koji kaže da je nakon Potopa "kraljevska čast
donesena s nebesa. "To je izrazito važan navod koji se mora imati na umu dok
kroz ovu knjigu napredujemo prema mesijanskim očekivanjima — rječnikom
Novog zavjeta — povratka "Kraljevstva nebeskog" na Zemlju.
SLIKA 4

20 21
 MESIJANSKI SAT
POSLJEDNJI DANI

Prema sumerskim tekstovima, Anunnakiji su kraljevstvo — civilizaci­

ju i njezine institucije, kao što se najbolje vidi na primjeru Mezopotamije
— uspostavili kao novi poredak u svojim odnosima sa čovječanstvom, s
kraljevima/svećenicima koji su služili i kao veza i kao prepreka između bo­
gova i ljudi. No, kada se čovjek osvrne na to prividno "zlatno doba" bogova
i ljudi, očito je da su ciljevi bogova uvijek bili dominantni i da su određivali
ciljeve ljudi. Sve je zasjenila odlučnost Marduka/Raa da ispravi nepravdu
nanesenu njegovom ocu Eau/Enkiju kada je, prema anunnakijskim pravi­
lima nasljeđivanja, umjesto Enkija Enlil proglašen zakonitim nasljednikom
njihova oca Anua, vladara na njihovom matičnom planetu Nibiruu.
Prema seksagezimalnom ("baza šezdeset") brojevnom sustavu koji su
bogovi podarili Sumeranima, svakom od dvanaest velikih bogova sumer-
skog panteona dodijeljen je brojčani rang, pri čemu je Anu imao najviši
rang — šezdeset. Rang pedeset dodijeljen je Enlilu, Enkijev rang bio je če­
trdeset, i tako dalje, izmjenjujući se između muških i ženskih božanstava
(slika 5 ) . Po pravilima nasljeđivanja, Enlilov sin Ninurta bio je na redu
za rang pedeset na Zemlji, dok je Marduk imao nominalni rang deset. K
tomu, ta dva nasljednika na čekanju u početku još nisu bili medu dvanaest
"Olimpijaca".
Tako se Mardukova duga, ogorčena i neumoljiva borba, kojoj je u ko­
rijenu zavada Enlila i Enkija, kasnije usmjerila na sukob s Enlilovim sinom
Ninurtom za nasljeđivanje ranga pedeset, da bi se zatim proširila na En-
lilovu unuku Inannu/Ištar, čijem se braku s Dumuzijem, Enkijevim naj­
mlađim sinom, Marduk toliko protivio da je stvar završila Dumuzijevom
smrću. S vremenom se Marduk/Ra, osim sukoba s Tothom koji smo već
spomenuli, sukobio i s drugom braćom i polubraćom — prvenstveno s
Enkijevim sinom po imenu Nergal koji se oženio za Enlilovu unuku po robljeništvo. Marduk je, također, više puta bio u prognanstvu — i po kazni i
imenu Ereškigal. kao samonametnuto izbivanje. Njegova uporna nastojanja da zauzme položaj
Sukobi bi se ponekad rasplamsali u prave ratove između dva božanska koji je svojatao uključivao je i događaj koji je u Bibliji zabilježen kao incident
klana. Neki od tih ratova u mojoj knjizi Ratovi bogova i ljudi nazvani su "Ra­ s kulom babilonskom; no, nakon brojnih frustracija, uspjeh je na kraju polu­
tovi piramida". U jednom istaknutom primjeru borbe su okončane time da čio tek kad su se Zemlja i nebesa uskladili s mesijanskim satom.
je Marduk živ pokopan u Velikoj piramidi; u drugom je pao u Ninurtino za-

23
22
 POSLJEDNJI DANI
Doista, prvi kataklizmički niz događaja u dvadeset i prvom stoljeću
prije nove ere i mesijanska očekivanja koja su ga pratila prvenstveno je po­
vezan s pričom o Marduku. Osim toga, ti kataklizmički događaji u prvi su
plan doveli njegovog sina po imenu Nabu — božanstvo, sina boga, no od
majke Zemljanke.
Tijekom čitave povijesti Sumera koja je trajala gotovo dvije tisuće go­
dina njegova se kraljevska prijestolnica više puta selila: najprije je to bio
Kiš (Ninurtin prvi grad), zatim Uruk (grad kojeg je Anu dodijelio Inanni/
Ištar), pa Ur (Sinovo sjedište i središte obožavanja); kasnije su prijestolnice
bili drugi gradovi, a zatim ponovno oni prvi. Naposljetku se, po treći put,
preselila u Ur. No Enlilov je grad Nippur, njegovo "središte kulta", kako
su ga stručnjaci skloni zvati, čitavo vrijeme ostao vjersko središte Sumera i
sumerskog naroda, ondje se određivao godišnji ciklus štovanja bogova.
Dvanaest "Olimpijaca" sumerskog panteona, svaki sa svojim nebeskim
pandanom među dvanaest članova Sunčevog sustava (Sunce, Mjesec i deset
planeta uključujući Nibiru), bili su također počašćeni s po jednim mjese­
com u godišnjem ciklusu od dvanaest mjeseci. Sumerska riječ za mjesec,
EZEN, u stvari je značila praznik, svečanost. Svaki takav mjesec bio je po­
svećen jednom od dvanaest vrhovnih bogova. Potreba da se odredi točno
vrijeme kada svaki od tih mjeseci počinje i završava (a ne, kao što govore
udžbenici, da bi se seljacima omogućilo da znaju kada da započnu sjetvu
odnosno žetvu) je oko 3 7 6 0 g. pr. n. e. dovela do uvođenja prvog kalendara
na Zemlji. Taj je kalendar poznat kao nipurski kalendar jer su zadaću
da odrede komplicirani kalendarski raspored i da objave datume vjerskih
praznika za čitavu zemlju imali svećenici iz Nippura. Taj je kalendar i
dandanas u upotrebi kao židovski vjerski kalendar: on 2009. godinu ove
ere broji kao 5769. godinu.
U pretpotopnim vremenima Nippur je služio kao kontrolni centar
misije, Enlilovo zapovjedno mjesto gdje je postavio DUR.AN.KI, "vezu
između neba i Zemlje" za komunikaciju s matičnim planetom Nibiruom
24
MESIJANSKI SAT
te sa svemirskim brodom koji je povezivao Zemlju i Nibiru. (Poslije Potopa
te su djelatnosti preseljene na mjesto koje je kasnije postalo poznato kao
Jeruzalem.) Smatralo se da je njegova središnja lokacija, koja je bila jednako
udaljena od drugih centara u E.DIN-u u kojima su se obavljale različite
djelatnosti (vidi sliku 2 ) , jednako udaljena i od "četiri kuta Zemlje", pa je
dobio nadimak "pupak Zemlje". U hvalospjevu posvećenom Enlilu ovako
se govorilo o Nippuru i njegovoj funkciji:
Enlile,
Kada si zacrtao božanske naseobine na Zemlji,
Nippur si podigao kao svoj vlastiti grad...
Izgradio si Dur-An-Ki
U sredini četiri ugla Zemlje.
(Izraz "četiri ugla Zemlje" nalazimo i u Bibliji; nadalje, kada je Jeruzalem
zamijenio Nippur u ulozi kontrolnog centra misije, i on je ponio nadimak
"pupak Zemlje".)
Na sumerskom jeziku izraz za četiri zemaljske regije bio je UB, no može
se pronaći i kao AN.UB — nebeska, zvjezdana četiri "ugla" — u ovom slu­
čaju je to astronomski pojam povezan s kalendarom. Smatra se da se odnosi
na četiri točke godišnjeg ciklusa Zemlje u odnosu na Sunce, koje danas nazi­
vamo ljetni solsticij, zimski solsticij, te dva sunčeva prelaska ekvatora — je­
dnom kao proljetni ekvinocij i jednom kao jesenski ekvinocij. U nipurskom
kalendaru godina je započinjala danom proljetnog ekvinocija što se zadržalo
u kasnijim kalendarima drevnog Bliskog istoka. Proljetni je ekvinocij odre­
đivao vrijeme najvažnijeg praznika u godini — praznika Nove godine, do­
gađaja koji je trajao deset dana tijekom kojih su se morah slijediti detaljni i
kanoniziram rituali.
Za određivanje kalendarskog vremena bilo je nužno promatrati nebo
u zoru, kada se sunce tek počinje dizati iznad istočnog horizonta ali je nebo
još uvijek dovoljno mračno da pokazuje zvijezde u pozadini. Nakon što bi
se dan ekvinocija utvrdio na temelju činjenice da su tada dan i noć točno
25
 MESIJANSKI SAT
POSLJEDNJI DANI

konstelacija (slika 7). Budući da svaka dvanaestina kruga zauzima trideset

istog trajanja, položaj Sunca na helijakalnom izlasku označio bi se podiza­
stupnjeva nebeskog svoda, zaostajanje ili precesijski pomak iz jedne u drugu
njem kamenog stupa kako bi se po njemu mogla voditi buduća promatra­
kuću zodijaka traje (matematički) 2 1 6 0 godina (72 x 30), a puni zodijački
nja. Ta procedura kasnije se slijedila na primjer u Stonehengu u Velikoj
krug traje 25.920 godina (2160 x 12). Približni datumi zodijačkih doba
Britaniji. Budući da su u Stonehengu dugotrajna promatranja pokazala
prema istoj podjeli na dvanaest dijelova a ne prema realnim astronomskim
da se skupina zvijezda ("konstelacija") u pozadini promijenila (slika 6),
opažanjima — ovdje su dodani čitateljima na ravnanje.
tamo je monolit poravnanja zvan "markacijski kamen", koji danas na dan
solsticija pokazuje prema točki izlaska sunca, namješten prvotno prema
2100 N . E.
izlasku sunca oko 2000. g. pr. n. e.
Fenomen zvan precesija ekvinocija ili samo precesija proizlazi iz činje­
nice da se Zemlja nakon završetka jedne godišnje orbite oko Sunca ne vraća
na točno isto mjesto na nebesima. Dolazi do blagog, vrlo blagog zaostajanja
koje iznosi jedan stupanj (od tristo i šezdeset stupnjeva u punom krugu) u
sedamdeset i dvije godine. Enki je bio prvi koji je zvijezde koje se mogu vi­
djeti sa Zemlje grupirao u "konstelacije" i podijelio nebesa po kojima Zemlja
kruži oko Sunca na dvanaest dijelova, što se od tada naziva zodijački krug

SLIKA 7

Da je zodijački kalendar nastao prije pojave ljudskih civilizacija potvr­

đuje činjenica da je upotrijebljen kod Enkijevog prvog boravka na Zemlji
(kada su prve dvije kuće zodijaka nazvane njemu u čast). Da kalendar nije
djelo grčkog astronoma (Hiparha) iz trećeg stoljeća prije nove ere (kao što se
i dalje tvrdi u većini udžbenika) potvrđuje činjenica da su Sumerani dvanaest
kuća zodijaka po imenima (slika 8) i po slikovnim prikazima (slika 9) kakve
koristimo dandanas poznavali tisućama godina prije toga.
SLIKA 6

2~
26
 POSLJEDNJI DANI MESIJANSKI SAT

1 . G U . A N . N A ("NEBESKI B I K " ) , B I K .

2. M A S H . T A B . B A ("BLIZANCI"), BLIZANCI

3 . D U B ("KLIJEŠTA" ILI " M A Š I C E " ) , NAŠ R A K .

4 . U R . G U L A ("LAV"), LAV

5 . A B . S I N ( " N J E Z I N OTAC J E B I O S I N " ) , DJEVA, D J E V I C A

6 . Z I . B A . A N . N A ("NEBESKA S U D B I N A " ) , VAGA

7 . G I R . T A B ("KOJI U B A D A I R E Ž E " ) , Š K O R P I O N

8. P A . B I L ("BRANITELJ"), STRIJELAC

9. S U H U R . M A S H ( " K O Z O R I B A " ) , JARAC

10. GU ("VLADAR V O D A " ) , V O D O N O Š A , VODENJAK

11. S I M . M A H ("RIBE"), RIBE

12. K U . M A L ("STANOVNIK POLJA"), O V A N

SLIKA 8

U When Time Began opširno se govori o kalendarima bogova i ljudi.

Budući da su došli s Nibirua, čije je ophodno vrijeme SAR iznosilo 3600
(zemaljskih) godina, razumljivo je da je ta jedinica, čak i na Zemlji, koja
orbitira relativno brzo, bila prvo kalendarsko mjerilo Anunnakija. Doista, SLIKA 9

tekstovi koji se bave početkom njihovog boravka na Zemlji, kao što je Popis Vidjet ćemo da nedoumica koja je čovječanstvo zbunjivala u dre­
sumerskih kraljeva, označavali su razdoblja ovog ili onog vladara na Zemlji vnim vremenima i dalje leži u srži tekućeg pitanja Povratka. Odgovor
sarovima. Ja sam to nazvao božansko vrijeme. Kalendar dan čovječanstvu, na postavljeno pitanje tražio se i prije: tražili su ga babilonski i asirski
zasnovan na orbitalnim značajkama Zemlje i njezina mjeseca nazvan je ze­ svećenici-zvjezdoznanci, biblijski proroci, postavljalo se u Knjizi Danije-
maljsko vrijeme. Ističući da im je zodijački pomak od 2160 godina (za lovoj te u Otkrivenju svetog Ivana, postavljali su ga ljudi poput »> Isaaca
Anunnakije manje od godine) omogućavao bolji omjer između dva ekstre­ Newtona, postavljamo ga svi mi danas.
ma — "zlatni omjer" od 10:6 — to sam nazvao nebesko vrijeme. Odgovor će nas zapanjiti. Krenimo u opsežnu potragu.
Kao što je Marduk otkrio, to nebesko vrijeme je bilo "sat" po kojem
će biti određena njegova sudbina.
No, što je bio mesijanski sat čovječanstva, koji određuje njegovu
budućnost i sudbinu? Je li to bilo zemaljsko vrijeme, kao na primjer bro­
janje pedesetogodišnjih jubileja, brojanje u stoljećima ili tisućljeće? Je li
to bilo božansko vrijeme, sinkronizirano s orbitom Nibirua? Ili je to bilo
nebesko vrijeme koje slijedi polaganu rotaciju zodijačkog sata?

28 29
 "TAKO SE D O G O D I L O "

Biblijska priča u pitanju izvanredna je na mnogo načina. Kao prvo, go­

vori o naseljavanju ravnice Eufrata iTigrisa poslije Potopa, nakon što se tlo
dovoljno osušilo da omogući ponovno naseljavanje. Novu zemlju ispravno
naziva Sinear, što je hebrejski naziv za Sumer. Daje važnu indiciju o tome
odakle su — s planinskih područja na istoku — došli naseljenici. Uočava
da je tamo nastala prva čovjekova urbana civilizacija — gradnja gradova.
Drugo poglavlje Ispravno, nadalje, konstatira da su u toj zemlji, u kojoj se tlo sastojalo
od slojeva osušenog blata i nije bilo domaćeg kamena, ljudi za gradnju
koristili opeke od blata, a stvrdnjavanjem opeka u pećima mogli su ih
"TAKO SE DOGODILO" koristiti umjesto kamena. K tomu, spominje upotrebu katrana (pakline)
kao žbuke u gradnji, što je zapanjujuća informacija budući da je katran,
prirodni produkt nafte, u južnoj Mezopotamiji istjecao iz tla, no u zemlji
Izrael ga uopće nije bilo.

V rlo je znakovito što je Biblija u svojim zapisima o Sumeru i ranoj

sumerskoj civilizaciji izabrala istaknuti incident sa svemirskom vezom
poznat kao "priča o babilonskom tornju".
Autori ovog poglavlja u Postanku stoga su bili dobro informirani o
izvorima i glavnim inovacijama sumerske civilizacije, a uočili su i važnost
incidenta s "babilonskim tornjem". Kao i u pričama o stvaranju Adama te
0 Potopu, spojili su različita sumerska božanstva u množinu Elohim ili u
Ali kako su se ljudi selili s istoka,
sveobuhvatnog i vrhovnog Jahvu, no u priči su ostavili činjenicu da je reče­
tako se dogodilo da naiđu na jednu dolinu
nicu "hajde da siđemo (u množini!)" i zaustavimo taj neprijateljski pokušaj
u zemlji Sinearu i tu se nastane,
(Postanak 11:7) morala izgovoriti skupina bogova.
jedan drugome reče:
Sumerski a kasnije babilonski zapisi potvrđuju istinitost biblijske priče
"Hajdemo praviti opeke i peći ih da otvrdnu!'
1 sadrže mnoge druge pojedinosti, povezujući taj incident s općenito na­
Opeke su im bile mjesto kamena,
petim odnosima između bogova koji su poslije Potopa doveli do izbijanja
a smola zemljana im služila za žbuku.
dvaju "ratova piramida". Sporazumi o "miru na Zemlji", održani oko 8650.
Onda rekoše: "Hajde da sebi izgradimo grad
g- pr. n. e., ostavili su prijašnji Edin u Enlilovim rukama. S time su bili
i toranj s vrhom do neba."
zadovoljni Anu, Enlil, pa čak i Enki — ali ne i Marduk/Ra. Tako je, kada
POSTANAK I I: 2-4
su
se "ljudski gradovi" počeli raspoređivati bogovima, Marduk potegnuo
pitanje: "A što je sa mnom?"
Ovako je u Bibliji zabilježen Mardukov najsmioniji pokušaj da dode
Iako je Sumer bio samo središte enlilitskih teritorija, a njegovi gradovi
do premoći, kada je pokušao uspostaviti vlastiti grad u srcu enlilitskih ze­
e
nlilitska "središta kultova", postojala je jedna iznimka: na jugu Sumera, na
malja i, povrh toga, u njemu izgraditi vlastitu svemirsku instalaciju s
r
ubu močvara, nalazio se Eridu koji je poslije potopa bio ponovno izgrađen
vlastitim lansirnim tornjem. To je mjesto u Bibliji imenovano Babilon.
n
a točno istom mjestu gdje se nalazilo Eaova/Enkijeva prva naseobina na

31
 POSLJEDNJI DANI "TAKO SE DOGODILO"

Zemlji. Anu je inzisrirao da Enki, nakon što suparnički klanovi Anunnakija

razdijele Zemlju, Eridu zauvijek zadrži kao vlastiti grad. Oko 3 4 6 0 . g. pr.
n. e. Marduk je odlučio iskoristiti tu povlasticu svog oca i također imati
svoje uporište u središnjoj enlilitskoj regiji.
Dostupni tekstovi ne otkrivaju nam zašto je Marduk odlučio da baš
to mjesto na obali rijeke Eufrat bude njegov novi stožer, međutim njegov
smještaj između ponovno izgrađenog Nippura (pretpotopnog kontrolnog
centra misije) i ponovno izgrađenog Sippara (pretpotopne svemirske luke
Anunnakija) daje nam naslutiti da je Marduk vjerojatno tamo kanio imati
instalaciju koja će obavljati obje funkcije. Kasnija karta Babilona nacrtana
na glinenoj pločici (slika 10) prikazuje ga kao "pupak svijeta", što je tako­
đer bio izvorni nadimak Nippura. Ime koje je Marduk dao tom mjestu,
Bab-Ili, na akadskom jeziku značilo je "prolaz bogova", mjesto iz kojeg su se
bogovi mogli dizati i spuštati, gdje je odgovarajući glavni objekt bio "toranj
kojem će vrh biti do neba" — lansirni toranj!
Kako u biblijskoj priči tako i u njezinim usporednim (i ranijim) me-
zopotamskim inačicama navodi se da se taj pokušaj uspostavljanja ile­
galne svemirske instalacije izjalovio. Iako fragmentirani, mezopotamski
tekstovi (preveo ih je George Smith 1876. godine) jasno govore da je
Mardukov čin razbjesnio Enlila koji "u gnjevu zapovijeda" noćni napad
radi uništenja tornja.
Egipatski zapisi izvještavaju da je početku vladavine faraona u Egiptu,
oko 3 1 1 0 . g. pr. n. e., prethodilo kaotično razdoblje koje je trajalo tristo
SLIKA IO
i pedeset godina. Taj vremenski okvir dovodi nas do datuma babilonskog
uspio 3 4 6 0 g. pr. n. e.? Jednako je zanimljiv odgovor: Zato što je to je bio
incidenta oko 3 4 6 0 g. pr. n. e., jer je završetak tog kaotičnog razdoblja
pogrešan trenutak.
obilježen povratkom Marduka/Raa u Egipat, izgonom Todia i početkom
Glasoviti tekst zabilježio je razgovor između Marduka i njegova oca
obožavanja boga Ra.
Enkija u kojem obeshrabreni Marduk pita oca u čemu je pogriješio. Pogri­
Iako je taj put bio osujećen, Marduk nikada nije odustao od svojih
ješio je u tome što nije uzeo u obzir činjenicu da je vrijeme tada — nebesko
pokušaja da zavlada službenim svemirskim postrojenjima koja su služila
vrijeme — bilo doba Bika, Enlilovo doba.
kao "Veza neba i Zemlje", veza između Nibirua i Zemlje, ili da uspostavi
Među tisućama drevnih ispisanih pločica koje su iskopane na Bliskom
vlastito postrojenje za vezu sa svemirom. Budući da je naposljetku Marduk
•stoku, velik broj ih je sadržavao podatke o mjesecima povezanim s određe-
uspio ostvariti svoje ciljeve u Babilonu, zanimljivo pitanje glasi: zašto nije

32 33
 "TAKO SE DOGODILO
POSLJEDNJI DANI

nim božanstvima. U kompliciranom kalendaru koji započinje u Nippuru točnije "Djeva", a ne "Djevica"; op. a.) koja je, kao i planet Venera, isprva

3 7 6 0 g. pr. n. e., prvi mjesec, Nišanu, bio je EZEN (prazničko doba) po­ najvjerojatnije nazvana u čast Ninmah, preimenovana je u AB.SIN ("Čiji

svećen Anuu i Enlilu (u prijestupnoj godini s trinaestim lunarnim mjese­ je otac Sin"), što vrijedi samo za Inannu/Ištar. Strijelac (Saggitarius) ili Za­

com čast se dijelila između njih dvojice). Popis "častoprimaca" mijenjao se štitnik odgovarao je mnogim tekstovima i himnama u kojima se božanstvo

tijekom vremena, a mijenjao se i sastav članstva vrhovnog panteona dva­ Ninurta slavi kao božanski strijelac, ratnik i zaštitnik svog oca. Sippar, grad

naestorice. Povezanosti s određenim mjesecima mijenjale su se i lokalno, Utua/Samaša, koji nakon potopa više nije bio mjesto svemirske luke, u su-

ne samo u različitim zemljama nego ponekad i kako bi se odala čast bogu merskim je vremenima smatran središtem zakona i pravde, a njegova boga

nekog grada. Na primjer, znamo da je planet koji zovemo Venera prvotno su smatrali (čak i kasniji Babilonci) glavnim sucem na Zemlji. Bez svake

bio povezan s Ninmah, te kasnije s Inannom/Ištar. sumnje, njegova konstelacija bila je Vaga (Libra).

Takve su promjene otežale prepoznavanje tko je bio povezan s kojom Nadalje, tu su bili nadimci koji su junaštvo, snagu i druge osobine

konstelacijom, međutim o nekim zodijačkim asocijacijama može se jasno bogova uspoređivali s nekom životinjom prema kojoj su osjećali straho­

zaključiti iz tekstova ili crteža. Enki (kojeg su najprije zvali E.A, "Onaj čiji poštovanje. Enlilova je životinja, kao Što se ponavlja u mnogim zapisima,

je dom voda") jasno je povezan s vodonošom, "Vodenjakom" (slika 1 1 ) , a bio Bik. Prikazivali su ga na cilindričnim pečatima, na pločicama s astro­

u početku je, ako ne uvijek, bio povezivan s "Ribama" (Pisces). Konstela­ nomijom te u umjetnosti. Neke od najljepših umjetnina pronađenih u

cija nazvana Blizanci (Gemini) nedvojbeno je tako nazvana u čast jedinim kraljevskim grobnicama Ura bile su brončane, srebrne i zlatne skulpture

poznatim božanskim blizancima rođenim na Zemlji, a to su djeca Nan- bičjih glava ukrašenih poludragim kamenjem. Nema sumnje, konstelacija

nara/Sina, Utu/Šamaš i Inanna/Ištar. Ženska konstelacija Djevica (Virgo; Bika (Taurus) simbolizirala je Enlila. Njezino ime, GUD.ANNA, značilo je
"nebeski bile", a tekstovi u kojima se govorilo o stvarnom "nebeskom biku"
povezivali su Enlila i njegovu konstelaciju s jednim od nekoliko iznimnih
mjesta na Zemlji.
To je bilo mjesto zvano Mjesto slijetanja gdje još i dandanas stoji
jedna od najčudesnijih građevina na Zemlji, uključujući kameni toranj
koji dodiruje nebo.
Mnogi drevni tekstovi uključujući hebrejsku Bibliju opisuju ili spomi­
nju jedinstvenu šumu od velikih cedrovih stabala u Libanonu. U drevnim
vremenima ona se prostirala kilometrima i okruživala jedinstveno mjesto
— golemu kamenu platformu koju su bogovi izgradili kao svoje prvo mjesto za
vezu sa svemirom na Ze?nlji, prije nego što su uspostavljeni njihovi centri i
ptava svemirska luka. To je bila, potvrđuju sumerski zapisi, jedina građevi­
na koja je preživjela Potop i koja je stoga odmah nakon Potopa Anunnaki-
jima mogla poslužiti kao baza za njihove operacije. Iz nje su nanovo oživjeli
SLIKA I I poharane zemlje novim usjevima i domaćim životinjama. To mjesto, koje

35
34
 POSLJEDNJI DANI
se u Epu o Gilgamesu naziva "Mjesto slijetanja", bilo je kraljevo odredište
u potrazi za besmrtnošću. Iz epa saznajemo da je tamo, u svetoj cedro-
voj šumi, Enlil držao GUD.ANNU — "nebeskog bika", simbol Enlilovog
doba Bika.
Ono što se tada dogodilo u svetoj šumi utjecalo je na buduće odnose
bogova i ljudi.
Putovanje u cedrovu šumu i Mjesto slijetanja koje se u njoj nalazilo,
kako saznajemo iz epa, započelo je u Uruku, gradu što ga je Anu darovao
svojoj praunuci [naftni (to ime znači "Anuova voljena"; op. a.). Njegov je
kralj početkom trećeg tisućljeća prije nove ere bio Gilgameš (slika 12). On
nije bio običan čovjek jer njegova majka bijaše božica Ninsun, pripadnica
Enlilove obitelji. Zbog toga je Gilgameš bio ne samo obični polubog, nego
onaj koji je "dvije trećine bog". Kada je postao stariji te počeo razmišljati
o pitanjima života i smrti, zaključio je da bi to što je dvije trećine bog tu
moralo biti važno. "Zašto bih bio kao običan smrtnik?", upitao je svoju
SLIKA 1 2
36
"TAKO SE DOGODILO"
majku. Ona se složila, no objasnila mu je da je prividna besmrtnost bogova
u stvari dugovječnost zbog dugog ophodnog vremena njihova matičnog
planeta. Da bi stekao takvu dugovječnost, morao se pridružiti bogovima na
Nibiruu; a da bi to učinio, morao je otići na mjesto na koje slijeću i s kojeg
polijeću rakete.
Iako su ga upozorili na opasnosti, Gilgameš je bio odlučan da krene
na put. Ako ne uspijem', rekao je, 'barem će me pamtiti kao nekoga tko je
pokušao'. Na inzistiranje njegove majke umjetni dvojnik Enkidu (ENKI.
DU, što znači "Enkijev stvor") bio je njegov pratitelj i zaštitnik na putu. O
njihovim avanturama, koje su opisane na dvanaest ploča epa o Gilgamesu
i u njegovim brojnim drevnim prikazima, možete saznati u našoj knjizi
Stepenište do neba. U stvari, radi se o dva putovanja a ne jednom (slika 13):
jedno je bilo do Mjesta slijetanja u cedrovoj šumi, a drugo u svemirsku luku
na Sinajskom poluotoku gdje su, prema egipatskim crtežima (slika 14),
rakete bile smještene u podzemne komore.
Na prvom putovanju oko 2860. g. pr. n. e., onom u cedrovu šumu u
Libanonu, dvojcu je pomagao bog Samaš, Gilgamešov kum, te su napre­
dovali relativno brzo i glatko. Prispjevši u šumu, tijekom noći svjedočili su
lansiranju rakete. Ovako je to opisao Gilgameš:
Vizija koju sam imao bila je posve zastrašujuća!
Nebesa su urlala, Zemlja je tutnjila.
Premda je svitao dan, zavlada tama.
Munje su parale nebo, plamen poletje u vis.
Oblaci se sk upiše; zapljušta smrt!
Zatim sjaja nestade; vatra se ugasi.
I sve što bijaše palo pretvori se u pepeo.
Ispunjeni strahopoštovanjem ali ne i obeshrabreni, Gilgameš i Enkidu
sutradan su otkrili tajni ulaz koji su koristili Anunnakiji, međutim čim
su ušli napao ih je čuvar nalik robotu, naoružan smrtonosnim zrakama.
Uspjeli su uništiti čudovište te su se opustili kraj potoka, misleći da im
37
 POSLJEDNJI DANI
"TAKO SE DOGODILO"

SLIKA 13
je put slobodan. No, kada su ušli dublje u cedrovu šumu pojavio se novi
protivnik: Nebeski bik.
Nažalost, šesta pločica na kojoj je ep napisan previše je oštećena da bi
reci koji opisuju to stvorenje i bitku bili potpuno čitljivi. Svejedno, čitljivi
SLIKA 14
dijelovi jasno govore da su se dvojica drugova dala u bijeg spašavajući goli
život te da ih je Nebeski bik potjerao natrag sve do Uruka, gdje ga je Enki-
du uspio zaklati. Tekst postaje čitljiv kada hvastavi Gilgameš, nakon što je
biku odrezao butinu, "poziva obrtnike, majstore i kovače" Uruka da se dive
bikovim rogovima. Tekst sugerira da su rogovi bili umjetni— "sačinjeni od
trideset mina lazura, a na svakom je bio oklop debeo dva prsta."
Dok se ne otkrije pločica na kojoj su reci čidjivi nećemo moći sa si­
gurnošću znati je li Enlilov nebeski simbol u cedrovoj šumi bio posebno
izabrani živi bik ukrašen zlatom i dragim kamenjem ili robotsko stvorenje,
mehaničko čudovište. Ono što sa sigurnošću znamo je da je nakon njegova
usmrćivanja "Ištar u svom domu ispustila krik" koji se čuo sve do Anua na
nebesima. Situacija je bila tako ozbiljna da su Anu, Enlil, Enki i Samaš sa­
zvali božansko vijeće da sude drugovima (na kraju je kažnjen samo Enkidu)
1
razmotre posljedice ubojstva.

38
39
 POSLJEDNJI DANI
Ambiciozna Inanna/Ištar doista je imala razloga za lelek: bila je pro­
bodena sama nepobjedivost Enlilova doba, a simboličkim odsijecanjem bi­
kova buta samo doba je skraćeno. Iz egipatskih izvora, uključujući slikovne
prikaze na astronomskim papirusima (slika 15)> znamo da je taj simbo­
lizam primijetio i Marduk: on je iz toga izvukao zaključak da se Enlilovo
doba okončalo i na nebesima.
SLIKA 15
Mardukov pokušaj da uspostavi alternativnu svemirsku luku Enliliti
nisu shvaćali olako. Dostupni podaci daju naslutiti da su Enlil i Ninurta
bili radili na uspostavljanju vlastite alternativne svemirske luke na drugoj
strani Zemlje, u Americi, blizu poslijepotopnih nalazišta zlata.
Međutim, to njihovo odsustvo, kao i incident s nebeskim bikom, naja­
vili su razdoblje nestabilnosti i meteža u Mezopotamiji, tom središtu enlilit­
skih područja, izloživši je upadima iz susjednih zemlja. Najprije Gutejci, a
za njima Elamiti došli su s Istoka; sa Zapada su stigli narodi koji su govorili
semitskim jezikom. No, dok su istočnjaci štovali iste enlilitske bogove kao
i Sumerani, Amurru ("zapadnjaci") su bili drukčiji. Duž obala "Gornjeg
mora" (Sredozemlja), u zemljama Kanaanaca, ljudi su bili predani enkiit-
skim egipatskim bogovima.
U tome — možda i dandanas — leži korijen svetih ratova koji su se
pokretali "u Božje ime", osim što su različiti narodi imali različite nacional­
ne bogove...
40
"TAKo SE DOGODILO
Inanna se, međutim, dosjetila briljantnog rješenja koje se može opisati
kao "ako ih ne možete pobijediti, pozovite ih k sebi". Jednog dana, dok je
tumarala nebesima u svojoj nebeskoj odaji — to se dogodilo oko 2 3 6 0 g.
pr. n. e. — u jednom je vrtu ugledala usnulog čovjeka koji joj se svidio pa
je kraj njega sletjela. Dopadao joj se taj spol, dopadao joj se taj muškarac.
Bio je zapadnjak i govorio je semitskim jezikom. Kako je kasnije pisao u
svojim memoarima, nije znao tko mu je otac, no znao je da mu je majka
Entu, božja svećenica. Ona ga je bila stavila u crvenu košaru koju je rijeka
odnijela do vrta koji je uređivao Akki Navodnjivač, koji ga je prihvatio i
odgojio kao sina.
Inanni je sama mogućnost da bi snažan i naočit muškarac, zvao se
Amurru, mogao biti odbačeni sin boga bila dovoljna da ga ostalim bogo­
vima predloži za sljedećeg kralja zemlje. Pošto su prihvatili njezinu pre­
poruku, bogovi su Amurruu dodijelili pridjevak Saru-kin, drevni počasni
naslov sumerskih kraljeva. Kako nije potjecao iz neke priznate sumerske
loze izgrađen mu je potpuno novi grad da mu služi kao prijestolnica. Na­
zvan je Aggade — "Grad saveza". U našim udžbenicima taj se kralj naziva
Sargon Akadski, a njegov semitski jezik akadski. Njegovo kraljevstvo, koje
je drevnom Sumeru dodalo sjeverne i sjeverozapadne provincije, zvalo se
Sumer i Akad.
Sargon nije gubio vrijeme da provede zadatak za koji je izabran — vra­
ćanje "pobunjenih zemalja" pod kontrolu. U hvalospjevima koji su u to
vrijeme pisani o Inanni — od tada nadalje poznatoj po njezinom akad-
skom imenu Ištar — Inanna Sargonu govori da će biti pamćen po tome
sto je "razorio pobunjenu zemlju, poubijao njezine ljude i ispunio njezine
rijeke krvlju". Sargonovi vojni pohodi bilježeiii su i slavljeni u njegovim
kraljevskim analima. Njegove se pothvate u Sargonovim kronikama opisuje
riječima:
Sharru-kin, kralj Aggada,
u eri Ištar na vlast došao je.
Iza sebe ni suparnika ni protivnika ostavio nije.
41
 POSLJEDNJI DANI
"TAKO SE DOGODILO

Užasom strahopoštovanje po svim zemljama "sirio je.

Na istoku more prešao je,
cijelu zemlju zapada osvojio je.

Ovo hvalisanje implicira da je u Inannino/Ištarino ime osvojio sveto

mjesto povezano sa svemirom, Mjesto slijetanja duboko u "zemlji zapa­
da", ali ne bez otpora. Čak i u tekstovima napisanima u njegovu slavu
navodi se da su se "u Sargonovoj starosti sve provincije pobunile protiv
njega." Anali njegovih protivnika, koji su događaje bilježili onako kako
su viđeni s Mardukove strane, otkrivaju da je Marduk poveo kaznenu
protuofenzivu:

Zbog skrnavljenja što ga počini Sargon,

Veliki Marduk se razbjesni... SLIKA I 6

Od istoka do zapada on podigne ljude protiv Sargona

I kazni ga vječnim nespokojem.
Mora se istaknuti da su Sargonovi teritoriji obuhvaćali samo jedno
od četiri poslijepotopna mjesta povezana sa svemirom — samo Mje­
sto slijetanja u Cedrovoj šumi (vidi sliku 3 ) . Na prijestolju Sumera i
Akada nakratko su ga naslijedila njegova dvojica sinova, međutim Sar-
gonov pravi nasljednik, nasljednik u duhu i djelu, bio je njegov unuk po
imenu Naram-Sin. Značenje tog imena je "Sinov omiljeni", međutim
anali i zapisi o njegovoj vladavini i vojnim pohodima govore nam da
je on u stvari bio Ištarin miljenik. Tekstovi i slikovni prikazi bilježe da
je IŠtar poticala kralja da postane slavan i velik neumornim osvajanjem
i uništavanjem njezinih neprijatelja te da mu je aktivno pomagala na
bojištima. Crteži Ištar, na kojima je obično prikazivana kao privlačna
božica ljubavi, sada su je prikazivali kao do zuba naoružanu božicu rata
(slika 1 6 ) .
Svrha tih ratova bila je suprotstaviti se Mardukovim ambicijama i za
Ištar osvojiti sva mjesta povezana sa svemirom. Popis gradova koje je osvojio
i pokorio Naram-Sin pokazuje da je on ne samo došao do Sredozemnog
mora — uspostavivši kontrolu nad Mjestom slijetanja — nego i da je kre­
nuo prema jugu kako bi napao Egipat. Takav upad u područje Enkiita bio
je bez presedana i mogao se dogoditi, kako nam otkriva pažljivo čitanje
zapisa, zato što je Inanna/ištar sklopila nesveti savez s Nergalom, Marduko­
vim bratom koji je oženio Inanninu sestru. Nadiranje u Egipat zahtijevalo
je i prelazak preko neutralnog Svetog područja na Sinajskom poluotoku,
gdje je bila smještena svemirska luka, što je bila još jedna povreda davnog
mirovnog sporazuma. Ponosan zbog svojih uspjeha, Naram-Sin si je dodi­
jelio naslov "Kralj četiriju regija"...
Možemo čuti Enkijeve prosvjede. Možemo čitati zapise koji bilježe
Mardukova upozorenja. To je bilo previše čak i za vodstvo Enlilita. U du­
gačkom tekstu pod naslovom Prokletstvo Aggada, koji govori o akadskoj
dinastiji, jasno se navodi da je do kraja došlo "nakon mrgođenja Enlilovog
čela". Tako je "riječ Ekura" — Enlilova odluka iz njegova hrama u Nippuru

42
43
 " T A K O SE DOGODILO"
POSLJEDNJI DANI

Gledajući unatrag i prisjećajući se sličnih biblijskih proročanstava, j

— privela stvar kraju: "Riječ Ekurova pala je na Aggad" da se uništi i izbriše
sno je da su u predvečerje dvadeset i prvog stoljeća pr. n. e. bogovi i ljud
s lica zemlje. Naram-Sinov kraj došao je oko 2 2 6 0 . g. pr. n. e.. Tekstovi iz
tog vremena govore nam da su instrument božjeg gnjeva bile trupe lojalne očekivali dolazak apokalipse.

Ninurti koje su napale s teritorija na istoku zvanog Guteja; Aggad nije

nikada obnovljen niti ponovno naseljen. I doista, taj kraljevski grad nikad
nije pronađen.

Saga o Gilgamešu s početka trećeg tisućljeća pr. n. e. te vojni pohodi

akadskih kraljeva pri njegovom kraju daju nam jasnu pozadinu za doga­
đaje tog tisućljeća: ciljevi su bila mjesta povezana sa svemirom — Gilga-
meš je preko njih želio steći dugovječnost bogova, a kraljevi odani Ištar
prevlast.
Bez sumnje, Mardukov je pokušaj s "Babilonskom kulom" kontrolu
nad mjestima povezanim sa svemirom stavio u središte pozornosti bogova
i ljudi. Kao što ćemo vidjeti, to centralno mjesto dominiralo je većinom
— a k o ne i svim — kasnijim događaja.
Akadska faza rata i mira na Zemlji nije bila bez nebeskih ili "mesi­
janskih" aspekata.
U Sargonovim kronikama njegovi počasni naslovi bili su uobičajeni,
"Ištarin zaštitnik, kralj Kiša, veliki Ensi od Enlila", no nazivali su ga i "po­
mazani svećenik Anuov". To je bio prvi put da se u drevnim zapisima
pojavljuje da je netko božanski pomazan, što je u stvari doslovno značenje
riječi "Mesija".
Marduk je u svojim proglasima upozoravao na predstojeće prevrate i
kozmičke fenomene:

Dani će postati mračni,

Poremetit će se riječni tokovi,
Na zemlji pustoš će nastati,
Ljudi će izginuti.

45

Treće poglavlje
EGIPATSKA PROROČANSTVA,
LJUDSKE SUDBINE
U analima o Čovjeku na Zemlji, dvadeset i prvo stoljeće pr. n. e. na po­
dručju Bliskog istoka svjedočilo je jednom od najblistavijih civilizacij­
skih poglavlja poznatom kao razdoblje Ura III. To je u isto vrijeme bilo i
najteže i najtegobnije razdoblje jer svjedočilo je kraju Sumera u smrtonosnom
nuklearnom oblaku. Nakon toga više ništa nije bilo isto.
Kao što ćemo vidjeti, ti su značajni događaji ujedno bili korijen mesi­
janskih pojava čije je središte - na prijelazu iz stare u novu eru, dakle nekih
dvadeset i jedno stoljeće kasnije - bio Jeruzalem.
Povijesni događaji iz tog znamenitog stoljeća — kao i svi događaji u po­
vijesti — imaju svoje uzroke u onome što se zbilo ranije. Tu je 2 1 6 0 . pr. n. e.
godina koju vrijedi upamtiti. Anali kraljevstva Sumera i Akada iz tog vremena
bilježe veliku promjenu u politici enlilitskih bogova. U Egiptu su te godine
započele promjene vjersko-političkog karaktera, a ono što se dogodilo na oba
područja koincidira s novom fazom Mardukove kampanje za osvajanje vrho­
vne vlasti. Doista, Mardukovi šahovski strateški manevri i geografska kretanja
s jednog mjesta na drugo upravljali su rasporedom "božanske igre šaha" u toj
eri. Njegovi potezi i pokreti počeli su odlaskom iz Egipta kako bi (u očima
Egipćana) postao Amon (piše seiAmun teAmen; op.a.), "Nevidljivi".
EGIPATSKA PROROČANSTVA, LJUDSKE SUDBINE
Godinu 2160. pr. n. e. egiptolozi smatraju početkom takozvanog Prvog
međurazdoblja, kaotičnog perioda između kraja Starog kraljevstva i dinasti­
čkog početka Srednjeg kraljevstva. Tijekom tisuću godina Starog kraljevstva,
kada je vjersko-politička prijestolnica bio Memfis u srednjem Egiptu, Egi­
pćani su štovali panteon boga Pta te njemu, njegovu sinu i njihovim božan­
skim nasljednicima podizali velebne hramove. Glasoviti zapisi o faraonima iz
Memfisa slavili su bogove i obećavali zagrobni život za kraljeve. Vladajući kao
surogati bogova, ti su faraoni nosili dvostruku krunu Gornjeg (južnog) Egi­
pta i Donjeg (sjevernog) Egipta koja nije simbolizirala samo upravno nego i
vjersko ujedinjenje dviju zemalja — ujedinjenje koje je ostvario Horus pora­
zivši Seta u njihovoj borbi za naslijeđe boga Pta/Ra. A zatim su se 2 1 6 0 . g.
pr. n. e. to jedinstvo i religijska stabilnost urušili.
U previranju je došlo do raspada saveza, napuštanja prijestolnice, napada
s juga od strane tebanske princeze koja je htjela preuzeti vlast, do upada stra­
naca, oskvrnuća hramova, sloma zakona i reda, suša, poplava i nereda zbog
nestašice hrane. O tim okolnostima govori se na papirusu poznatom kao
Opomene Ipu-Wera, dugačkom tekstu pisanom hijeroglifima koji se sastoji od
nekoliko dijelova u kojima se izvještava o velikim nesrećama i kušnjama, za
vjerske prijestupe i društvena zla krivi nesvetog neprijatelja, te poziva ljude da
se pokaju i nanovo se prime održavanja vjerskih obreda. Proročki dio opisuje
dolazak Otkupitelja, a u završnom dijelu papirusa veličaju se idealna vremena
koja će uslijediti.
Na početku teksta govori se o slomu zakona i reda te funkcionalnog
društva —stanju u kojem "vratari kreću u pljačku, perač rublja odbija
ponijeti svoj tovar... razbojstva su posvuda... otac smatra sina neprijate­
ljem". Iako se Nil izlio i navodnjava zemlju, "nitko ne ore... sjeme pro­
pade... skladišta su prazna... posvuda samo prašina... širi se pustinja...
žene postadoše jalove i nijedna zanijeti ne može... mrtvi se samo bacaju
u rijeku... rijeka je crvena od krvi". Ceste su bile nesigurne za putovanje
pa je trgovina prekinuta, u provincijama Gornjeg Nila više se ne ubire
porez. "Izbio je građanski rat... barbari iz tuđine došli su u Egipat... sve
je u ruševinama."
47
 POSLJEDNJI DANI
Neki egiptolozi smatraju da je u srži tih zbivanja obična borba za bo­
gatstvo i moć; pokušaj (naposljetku uspješan) tebanske princeze s juga da
zavlada čitavom zemljom. Novija istraživanja slom Starog kraljevstva po­
vezuju s "klimatskom promjenom" koja je uzdrmala društvo zasnovano na
poljoprivredi, uzrokovala nestašice hrane i pobune zbog hrane, društveno
previranje i raspad vlasti. No, u istraživanjima se malo pozornosti poklonilo
velikoj i možda najvažnijoj promjeni: u spisima, hvalospjevima, počasnim
naslovima i u hramovima, umjesto dotadašnjeg Ra, stajalo je Ra-Amon ili
samo Amon, koji je štovan od tada pa na dalje. Ra je postao Amon, Ra Ne­
vidljivi, budući da je otišao iz Egipta.
Doista, politički i vjerski slom prouzročila je vjerska promjena, napisao
je neidentificirani Ipu-Wer; smatram da je ta promjena to što je Ra postao
Amon. Prevrat je započeo prekidom vjerskih obreda koji se manifestirao
oskrnavljivanjem i napuštanjem hramova, gdje je "Mjesto tajni ogoljeno,
sveti su tekstovi razbacani i ljudi ih kidaju po ulici... magija je razotkrivena
i vidljiva onome tko je ne poznaje." Sveti simbol bogova koji kralj nosi na
kruni, Uraeus (božanska zmija), "postao je predmet pobune... vjerski datu­
mi su poremećeni... sa svećenicima se loše postupa."
Nakon poziva ljudima da se pokaju, "da upale tamjan u hramovi­
ma... da ponude bogovima žrtvu", papirus poziva da pokajnici budu kr-
steni— da se "sjere uroniti pod vodu." Zatim riječi na papirusu postaju
proročke: u odlomku koji čak i egiptolozi nazivaju "istinski mesijanskim",
Opomene govore o "vremenu koje će doći", kada će se pojaviti neimeno­
vani Spasitelj— "bog-kralj". Najprije će imati malo sljedbenika, a ljudi će
o njemu govoriti:
On unosi vedrinu u srca,
On je pastir svih ljudi.
Njegova su stada možda mala,
No život će provesti skrbeći za njih...
Zatim će ustati protiv zla i uništiti ga.
48
EGIPATSKA PROROČANSTVA, LJUDSKE SUDBINE
"Ljudi će pitati: 'Gdje je danas? Spava li? Zašto se njegova moć ne oči­
tuje?'" - napisao je Ipu-Wer i odgovorio: "Pazite, slava njegova vidjeti se ne
može, (ali) vlast, spoznaja i pravda su sa njim."
Ipu-Wer je u svojim proročanstvima objavio da će tim idealnim vreme­
nima prethoditi njihove vlastite mesijanske porođajne muke: "Čitavu će ze­
mlju zahvatiti pomutnja, u neobuzdanoj galami ljudi će ubijati jedni druge,
mnogi će ubiti nekolicinu." Ljudi će pitati: "Zar Pastir želi smrt?" Ne, on
je odgovorio: "zemlja je ta koja traži smrt," međutim nakon godina razdora
prevladat će pravednost i ispravno štovanje. To je, zaključuje papirus, ono
"što je Ipu-Wer rekao odgovorivši na veličanstvenost Gospoda."
Ne samo opis događaja i mesijanskih proročanstava nego se i sama for­
mulacija teksta na tom drevnom egipatskom papirusu čini zapanjujućom.
Ali ima toga još. Stručnjaci znaju za još jedan proročki/mesijanski tekst koji
je do nas došao iz Starog Egipta, međutim smatraju da je zapravo napisan
nakon događaja o kojima govori te samo glumi da je proročanski, predsta­
vljajući se starijim nego što jest. Konkretno, tekst navodno donosi proro­
čanstva nastala za vrijeme Sneferua, faraona Četvrte dinastije (oko 2.600
g. pr. n. e.), međutim egiptolozi smatraju da je zapravo napisan za vrijeme
Amenemheta Prvog iz Dvanaeste dinastije (oko 2.000 g. pr. n. e.) — nakon
događaja o kojima tobože prorokuje. Unatoč tome, "proročanstva" služe
kao potvrda tih prethodnih zbivanja. Nadalje, mnoge pojedinosti i način
izražavanja u tim proročanstvima najbolje se mogu opisati kao sablasni.
Proročanstva je kralju Sneferuu navodno izrekao "veliki svećenik-vi-
dovnjak" po imenu Nefer-Rohu, "ugledan čovjek, pisar vješt s prstima".
Pozvan kralju da pretkaže budućnost, Nefer-Rohu je "posegnuo u kutiju s
pisaćim priborom, izvadio svitak papirusa" i zatim na njega, slično Nostra-
damusu, počeo zapisivati ono što je predviđao:
Gle, ima nešto o čemu govore ljudi;
Grozno je...
To što će doći nije bilo nikad prije.
Zemlja potpuno strada.
49
 POSLJEDNJI DANI
EGIPATSKA PROROČANSTVA, LJUDSKE SUDBINE

Kopno razoreno, ništa preostalo nije.

Jedno vrijeme jedino sigurno mjesto bio je Lagaš, Ninurtino "sredi­
Nema sunčeve svjetlosti daje ljudi vide,
šte kulta" iz kojeg su se odbijale strane gutejske trupe. Svjestan Mardu-
Pod gustim oblacima sve umire.
kovih neumoljivih ambicija, Ninurta je odlučio ponovno istaknuti svo­
Vjetar sjeverac sudara se s južnjakom.
je pravo na rang pedeset te je naložio tadašnjem kralju Lagaša Gudeji da
Egipatske su rijeke prazne...
za njega u gradskom Girsu (svetoj četvrti) podigne nov i drugačiji hram.
Ra mora nanovo položiti temelje Zemlje.
Ninurta — ovdje zvan NIN.GIRSU, "Gospodar Girsua" — ondje je
već imao svoj hram, kao i poseban ograđeni prostor za svoju "božansku
Prije nego što Ra obnovi "temelje Zemlje", dogodit će se invazije, rato­
crnu pticu", odnosno leteći stroj. Gradnja novog hrama zahtijevala je
vi i krvoprolića. Zatim će nastupiti nova era mira, spokoja i pravde. Uvest
posebnu dozvolu od Enlila koji ju je naposljetku i dao. Iz zapisa saznaje­
će je onaj što ga sada zovemo Spasitelj, Mesija:
mo da je novi hram morao imati posebne osobine koje su ga povezivale
s nebesima i omogućavale promatranje određenih nebeskih pojava. U tu
Zatim suveren će doći —
svrhu Ninurta je u Sumer pozvao boga Ningišzidu ("Totha" u Egiptu),
Ameni ("nepoznati"),
Božanskog arhitekta i Čuvara tajni piramida u Gizi. Činjenica da je
Pobjednik će ga zvati.
Ningišzida/Toth bio brat kojeg je M a r d u k oko 3100. godine prije Kri­
Sin Čovjekov njegovo će ime na vijeke vjekova biti...
sta natjerao u izgnanstvo svakako nije bila nebitna za sve uključene.
Nestat će nepravde;
O zapanjujućim okolnostima najave, planiranja, izgradnje i posve­
Pravda zamijenit će je;
ćenja E.NINNU-a ("Dom/Hram pedesetorice") vrlo se podrobno govo­
Ljudi njegova vremena sretni će biti. ri u Gudejinim zapisima. Iskopani su na ruševinama Lagaša (to mjesto
danas se zove Telio) i opsežno citirani u knjigama Zemaljskih kronika.
Zapanjujuće je takva mesijanska proročanstva apokaliptičnih vre­ Ono što je očito iz opsežnog teksta (na jasnom sumerskom klinastom
mena, iza kojih će slijediti nestanak nepravdi i dolazak — to jest po­
pismu urezanog na dva glinena cilindra, slika 17) je činjenica da su od
vratak - mira i pravde, pronaći na papirusu napisanom prije otprilike
najave pa sve do posvećenja svaki korak izgradnje novog hrama i svaku
4 . 2 0 0 godina. Sablasno je u njima pronaći terminologiju vrlo sličnu
njegovu pojedinost diktirali različiti nebeski aspekti.
onoj iz Novog zavjeta — o nepoznatom, trijumfalnom spasitelju, Sinu
Ti posebni nebeski aspekti bili su povezani i sa samim vremenom po­
čovječjem.
četka gradnje hrama. Bilo je to vrijeme, kao što zapisi jasno objavljuju, kada
To je, kao što ćemo vidjeti, spona u međusobno povezanim događaji­
se "na nebesima određivahu zemaljske sudbine":
ma koji se protežu tisućljećima godina.

U vrijeme kada se na nebesima

određivahu zemaljske sudbine,
U Sumeru je razdoblje kaosa, strane okupacije, oskvrnjivanja hramova
"Lagaš će se podići prema nebesima
i pomutnje oko toga gdje će biti prijestolnica i tko će biti kralj nastupilo
u skladu s Velikom tablicom sudbina"
nakon kraja Sargonske ere Ištar, 2.260. g. pr. n. e.
odluči Enlil u korist Ninurte.

51
 POSLJEDNJI DANI
EGIPATSKA PROROČANSTVA, LJUDSKE SUDBINE

(dan i noć) i "razvlači mjerničko uže" za orijentaciju novog hrama. Takve

nebeske okolnosti dominirale su projektom Eninnu od početka do kraja.
Gudejina priča počinje sa snom-vizijom koji nalikuje epizodi televizij­
ske serije Zona sumraka. Naime, iako je nekoliko bogova koji su mu došli u
san nestalo nakon što se probudio, različiti predmeti koje su mu bogovi u
snu bili pokazivali ostali su fizički ležati uz njega!
U tom snu-viziji (prvom u nizu) bog Ninurta pojavio se na točki izla­
ska sunca, a Sunce je bilo poravnato s Jupiterom. Bog je progovorio i oba­
vijestio Gudeju da je izabran da izgradi novi hram. Zatim se pojavila božica
Nisaba koja je na glavi nosila prikaz strukture hrama; u rukama je držala
ploču na kojoj je bilo nacrtano zvjezdano nebo, te pero kojim je stalno
pokazivala na "pogodnu nebesku konstelaciju". Treći bog Ningišzida (tj.
Toth) imao je pločicu lazura na kojoj je bio urezan tlocrt hrama; držao je i
glinenu opeku, kalup za izradu opeka te graditeljsku korpu. Kada se Gudeja
probudio, troje bogova je nestalo, no arhitektonska ploča mu je bila u krilu,
a opeka i kalup za nju ležali su mu do nogu! (Slika 18)

SLIKA 17

Posebno vrijeme kada su se zemaljske sudbine određivale na nebesima

je ono što smo nazvali Nebesko vrijeme, odnosno Zodijački sat. Da je takvo
određivanje bilo povezano s danom ekvinocija jasno je iz ostatka Gudejine
priče kao i iz Tothovog egipatskog imena Tehuti, Onaj koji uravnotežuje Slika 18

52
53
 EGIPATSKA PROROČANSTVA, LJUDSKE SUDBINE
POSLJEDNJI DANI

Gudeja je trebao pomoć božice-proročice i još dva sna-vizije da otkrije

U Maganu i Meluhi ljudi će zbog njega govoriti:
značenje svega toga. U trećem snu-viziji prikazana mu je animirana demon­
Ningirsu ("Vladar Girsua"),
stracija izgradnje hrama slična hologramu. Krenula je s prikazivanjem po­
Veliki junak iz Zemalja Enlilovih,
četnog usklađivanja s naznačenom točkom na nebesima, pa s polaganjem
Bog je kojemu nema ravna;
temelja, kalupljenjem opeka i tako dalje — korak po korak, pokazan mu je
On je vladar čitave Zemlje.
cjelokupan proces gradnje. I početak gradnje i završna ceremonija posve­
ćivanja trebali su se, po uputama bogova, održati u točno određene dane;
Magan i Meluha bili su sumerska imena za Egipat i Nubiju, dvije
oboje su pali na dan Nove godine, što znači na dan proljetnog ekvinocija.
zemlje bogova Egipta. Svrha Eninnua bila je da čak i tamo, u Mardu-
Hram se "podigao prema nebesima" u uobičajenih sedam faza, me­
kovim zemljama, uspostavi Ninurtino nenadmašno gospodstvo: "Bog
đutim — što je neobično za sumerske zigurate koji imaju ravne gornje
kojemu nema ravna, vladar cijele Zemlje."
dijelove — vrh mu je morao biti zašiljen, "u obliku roga". Stoga je Gudeja
Proklamiranje Ninurtine (a ne Mardukove) vrhovne vlasti zahti­
na vrh hrama morao postaviti vršni kamen! Njegov oblik nije opisan, no
jevalo je da Eninnu ima posebne značajke. Ulaz zigurata morao je biti
po svoj prilici to je bio piramidion, sličan vršnom kamenju na egipatskim
okrenut prema Suncu točno na istoku, a ne, kao što je bilo uobičaje­
piramidama (slika 19). K tome, umjesto da zid od opeke ostavi gol, kao
no, na sjeveroistoku. Na najvišoj razini hrama Gudeja je morao podići
što je bilo uobičajeno, Gudeja ga je morao obložiti fasadom od crvenkastog
SHU.GA.LAM — "tamo gdje se naviješta sjaj, mjesto otvora, mjesto
kamenja, zbog čega je sličnost egipatskoj piramidi još veća. "Hram je izvana
određivanja," iz kojeg je Ninurta mogao vidjeti "Ponavljanje iznad ze­
izgledao kao gora."
malja." To je bila odaja s dvanaest položaja, svaki je bio označen zodija-
čkim simbolom, s otvorom za promatranje nebesa — drevni planetarij
usklađen s konstelacijama zodijaka!
U dvorištu hrama Gudeja je dao izgraditi dva kamena kruga za
promatranje nebesa povezana prolazom okrenutim prema izlasku sun­
ca. Jedan krug je imao šest, a drugi sedam kamenih stupova. Budući
da se spominje samo jedan prolaz, pretpostavlja se da su krugovi bili
jedan unutar drugoga. Kada čovjek proučava svaki izraz, terminologiju
i strukturalne pojedinosti postaje očito da je ono što je uz pomoć Nin-
gišzide/Totha izgrađeno u Lagašu bio kompleksan no praktičan kameni
SLIKA 19
opservatorij čiji jedan dio, u potpunosti posvećen zviježđima zodijaka,
podsjeća na sličan kameni opservatorij otkriven u Denderahu u Egiptu
Da je podizanje građevine koja nalikuje egipatskoj piramidi imalo svoju
(slika 2 0 ) , a da je drugi, usklađen s nebeskim izlascima i zalascima,
svrhu jasno je iz riječi samog Ninurte. Novi će se hram, rekao je Gudeji, "vidjeti
pravi Stonehenge na obali rijeke Eufrat!
izdaleka; njegova zadivljujuća pojava sezat će do nebesa; mom hramu divit će se
posvuda, njegovo nebesko ime izgovarat će se u zemljama na krajevima svijeta:

55
54
 POSLJEDNJI DANI EGIPATSKA PROROČANSTVA, LJUDSKE SUDBINE

Sunce. To je bila glavna svrha čitave te kompleksne instalacije — određivanje

zodijačkog doba preciznim opažanjem.

SLIKA 21

U Stonehengu je takav pravac gledanja išao (i još uvijek ide) od sre­

SLIKA 20
Poput Stonehenga na Britanskom otočju (slika 2 1 ) , i opservatorij
izgrađen u Lagašu imao je markacijsko kamenje za promatranje solisticija i
ekvinocija, međutim njegova najvažnija vanjska značajka bilo je nastajanje
"pravca gledanja" koji je išao od središnjeg kamena, između dva kamena
stupa, pa niz prolaz sve do drugog kamena. Takav pravac gledanja, precizno
orijentiran prilikom planiranja građevine, omogućavao je da se u trenu­
tku helijakalnog izlaska odredi u kojoj se zodijačkoj konstelaciji pojavljuje
dišnjeg kamenog stupa zvanog oltarni kamen, između dva kamena stupa
poznata kao Sarsenovo kamenje broj 1 i 30, te niz prolaz do takozvanog
"markacijskog kamena". Općenito se smatra da Stonehenge, njegov dvoj­
nik Krug u Bluestonu te markacijski kamen kruga nazvanog Stonehenge
II datiraju iz razdoblja između 2200. i 2100. g. pr. n. e. U to isto vrijeme
— točnije, 2160. godine — izgrađen je i "Stonehenge na rijeci Eufrat"!
To nikako nije mogla biti slučajnost. U isto vrijeme, na drugim mjesti­
ma na Zemlji podizani su drugi kameni opservatoriji slični tim dvama zodi-
jačkim opservatorijima. Građeni su na različitim mjestima u Europi, Južnoj

56 57
 EGIPATSKA PROROČANSTVA, LJUDSKE SUDBINE
POSLJEDNJI DANI

Ostavimo li po strani jasan krajnji rezidtat koji taj kalendar sinkronizi­

Americi, na Golanskoj visoravni sjeveroistočno od Izraela, pa čak i u dalekoj
ra s kršćanskom erom, čovjek ne može a da se ne zapita je li puka slučajnost
Kini (gdje su arheolozi u provinciji Shanzi otkrili kameni krug iz 2100. g.
da se Ištar-Ninurtina era okončala 2.160 godine ili negdje oko te godine,
pr. n. e. s trinaest stupova usklađenih sa zodijakom). Sve su to bili Ninurtini
baš kada je, prema gore navedenom zodijačkom kalendaru, završavalo doba
i Ningišzidini promišljeni protupotezi u božanskoj igri šaha s Mardukom:
Bika, tj. Enlilovo doba? Vjerojatno nije; Marduk svakako nije to mislio.
željeli su pokazati čovječanstvu da je zodijačko doba i dalje doba Bika.
Dostupni podaci sugeriraju da je Marduk bio siguran da je po Nebeskom
vremenu nastupilo vrijeme njegove vlasti, njegovo doba. (Suvremena istra­
živanja mezopotamske astrologije doisra porvrduju da je zodijački krug bio
Različiti tekstovi iz tog vremena, uključujući jedan Mardukov autobi­
podijeljen na 12 kuća s po 30 stupnjeva svaka, što je bila matematička po­
ografski tekst i dulji tekst poznat pod nazivom Erra Epos pojasnili su Mar-
djela, a ne podjela nastala na temelju izravnog promatranja nebesa.)
dukova putovanja izvan Egipta zbog kojih je postao poznat kao "Onaj koji
Različiti tekstovi koje smo spomenuli pokazuju da je Marduk za vrije­
je skriven". Osim toga, tekstovi nam otkrivaju da je Marduk bio uporan i
me svojih lutanja izvršio još jedan upad u središnje područje Enlilita (po­
agresivan u svojim traženjima zato što je bio uvjeren da je došlo vrijeme nje­
tomci Enlila, op. prev.) te je praćen sljedbenicima ušao u Babilon. Umjesto
gove vlasti nad Zemljom. "Nebesa navješćuju moju slavu kao Gospodara"
da pribjegnu oružanom sukobu, Enliliti su angažirali Mardukovog brata
- njegova je izjava. Zašto? Zato što je, kako je objavio, doba Bika, Enlilovo
Nergala (čija supruga je bila Enlilova unuka) da dode u Babilon iz Južne
doba, okončano; počelo je doba Ovna, Mardukovo doba. To je, baš kao što
Afrike i nagovori svog brata da ode. U svojim memoarima poznatima kao
je Ninurta bio rekao Gudeji, bilo vrijeme kada se na nebesima odlučivalo
Erra Epos Nergal je izvijestio da je Mardukov glavni argument bio da je
o sudbinama na Zemlji. Zodijačka doba su, sjetit ćete se, posljedica feno­
stiglo njegovo vrijeme, doba Ovna. No, Nergal mu je odgovorio protuar-
mena precesije, kašnjenja Zemlje u orbiti oko Sunca. U sedamdeset i dvi­
gumentom da to zapravo nije tako, da doba Ovna u stvari nije stiglo. Heli-
je godine nakupi se jedan stupanj kašnjenja. Proizvoljna podjela "Velikog
jakalni izlazak, rekao je Marduku, i dalje je u konstelaciji Bika.
kruga" na dvanaest isječaka od po trideset stupnjeva svaki znači da zodijački
Razjaren, Marduk je posumnjao u točnost opservacija. "Sto se dogo­
kalendar, matematički, iz jednog doba u drugo prelazi svakih 2160 godina.
dilo s točnirn i pouzdanim instrumentima iz vremena prije Potopa, koji su
Budući da se prema sumerskim tekstovima potop dogodio u dobu Lava,
bili instalirani u Donjem svijetu?" - pitao je Nergala. Nergal mu je objasnio
naš Zodijački sat mogao je započeti otprilike 10.860. g. pr. n. e.
da je Potop instrumente uništio. "Dodi i sam se uvjeri koje se zviježđe u
Ako u tom matematički određenom 2160-godišnjem zodijačkom ka­
zoru određenog dana vidi na istočnom obzoru!" - pozvao je Marduka. Je li
lendaru za početnu točku umjesto 10.860 uzmemo 10.800 g. pr. n. e.,
Marduk otišao u Lagaš radi te opservacije nije nam poznato, međutim ipak
dobivamo zapanjujući raspored.
je otkrio uzrok nepodudarnosti.
Iako se matematički izmjenjuju svakih 2160 godina, kada ih proma­
10.800. do 8.640. — doba Lava
tramo, doba se u stvari ne izmjenjuju u točno tom intervalu. Naime, zvije­
8.640. do 6.480. — doba Raka
žđa zodijaka, u kojima su zvijezde grupirane proizvoljno, nisu iste veličine.
6.480. do 4.320. — doba Blizanaca
Neka zauzimaju veći dio nebeskog svoda, a neka manji. "Slučaj" je htio da
4.320. do 2.160. — doba Bika
konstelacija Ovna bude jedna od manjih, stisnuta između većih konstela-
2.160. do 0. — d o b a Ovna

59
58
 POSLJEDNJI DANI
cija Bika i Riba (slika 22). Kada gledamo nebesa konstelacija Bika, koja
zauzima više od trideset stupnjeva nebeskog svoda, zadržava se barem dva
stoljeća dulje od onoga koliko bi matematički trebala trajati.
SLIKA 22
U dvadeset i prvom stoljeću pr. n. e. nebesko vrijeme i mesijansko
vrijeme nisu se podudarali.
"Idi u miru i vrati se kada nebesa objave tvoje doba" - rekao je Nergal
Marduku. Pokoravajući se svojoj sudbini, Marduk je doista otišao, ali ne
predaleko.
A s njim je, kao poslanik, glasnogovornik i glasnik, bio njegov sin,
čija je majka bila Zemljanka.
Četvrto poglavlje
O BOGOVIMA
I POLUBOGOVIMA
M ardukova odluka da ostane u spornim zemljama odnosno u njihovoj
blizini te da u borbu za naklonost čovječanstva uključi svog sina uvjerila
je Enlilite da glavni grad vrate u Ur, središte Nannarovog (Su-en ili Sin na akad-
skom, op. a.) kulta. To je bio treći put da je Ur izabran za prijestolnicu i stoga
su ga u tom razdoblju zvali "Ur III".
Taj je potez odnose sukobljenih bogova povezao s biblijskom pričom
0 Abrahamu, taj isprepleteni odnos utječe na religiju i dandanas.
Jedan od mnogih razloga da se Nannar/Sin izabere za enlilitskog prvaka
bila je spoznaja da je borba s Mardukom nadišla sferu božanskih odnosa i prera­
sla u borbu za srca i umove ljudi — samih onih Zemljana koje su bogovi stvorili
• koji su sada sačinjavali vojske koje su ratovale u ime svojih stvoritelja...
Za razliku od drugih Enlilita, Nannar/Sin nije sudjelovao u ratovima bo­
gova, njegov izbor trebao je ljudima posvuda, čak i onima u "pobunjeničkim
zemljama", poručiti da će pod njegovim vodstvom početi era mira i napretka.
On
i njegova supruga Nergal (slika 23) bili su vrlo omiljeni medu Sumerani-
m
a> a sam Ur je odisao napretkom i blagostanjem; samo njegovo ime, u znače-
n
ju "urbano, pitomo mjesto", počelo je značiti ne samo "grad", nego i grad nad
gradovima — urbani dragulj drevnih zemalja.
 POSLJEDNJI DANI O BOGOVIMA I POLUBOGOVIMA

SLIKA 23

Tamošnji hram Nannara/Sina, zigurat koji je parao nebesa, gradio

se u fazama. Bio je smješten unutar zidinama ograđene svete četvrti
gdje su razne vrste građevina služile kao boravište bogova te kao re­
zidencije i funkcionalne zgrade za legiju svećenika, službenika i slugu
koji su se brinuli za potrebe božanskog para i organizirali održavanje
vjerskih obreda za kralja i ljude. Izvan tih zidina širio se veličanstveni
grad s dvije luke i kanalima koji su ga povezivali s rijekom Eufrat (slika
24) — veliki grad s kraljevskom palačom, administrativnim zgradama
(uključujući zgrade za pisare i vođenje arhiva te za ubiranje poreza), pri­
vatnim nastambama na više razina, radionicama, školama, trgovačkim
skladištima i stajama — sve na prostranim ulicama na čijim su mnogim
raskrižjima bila izgrađena molitvena svetišta koja su bila otvorena za sve
SLIKA 25
putnike namjernike. Veličanstveni zigurat sa svojim monumentalnim
stepeništem (rekonstrukcija, slika 25), iako već dugo u ruševinama, čak No, postojao je još jedan snažan razlog. Za razliku od suprotstavljenih
i nakon 4.000 godina još uvijek dominira čitavim krajolikom. Ninurte i Marduka, koji su obojica na Zemlji bili "imigranti" s Nibirua,
Nannar/Sin je rođen na Zemlji. On ne samo da je bio Enlilov prvorođeni

62 63
 POSLJEDNJI DANI
sin na Zemlji, on je pripadao prvoj generaciji bogova rođenih na Zemlji.
Njegova djeca, blizanci Utu/Šamaš i Inanna/Išcar te njihova sestra Ereški-
gal, koji su pripadali trećoj generaciji bogova, svi su rođeni na Zemlji. Svi su
bili bogovi, no istovremeno su bili i rođeni Zemljani. U svjetlu nadolazeće
borbe za privrženost ljudi, sve je to nesumnjivo imalo svoju težinu.
Novog kralja koji je trebao ponovno započeti kraljevanje u Sumeru i iz
Sumera također se pomno biralo. Prošli su dani kada je Inanna/Ištar, koja je
Sargona akadskog izabrala da započne novu dinastiju zato što joj je bio do­
bar ljubavnik, imala odriješene ruke da bira koga želi. Novoga kralja, nazva­
nog Ur-Nammu ("Radost Ura"), pažljivo je izabrao Enlil, a odobrio Anu, i
on nije bio obični Zemljanim On je bio sin — i to "ljubljeni sin" — božice
Ninsun; ona bijaše, čitatelj će se sjetiti, Gilgamešova majka. Budući da se ta
božanska genealogija uvijek iznova ponavlja u zapisima iz Ur-Nammuove
vladavine, u prisutnosti Nannara i drugih bogova, moramo pretpostaviti da
je ta tvrdnja istinita. To je Ur-Nammua učinilo ne samo polubogom nego
i — kao što je bio slučaj s Gilgamešem — dvije trećine božanskim. Doista,
tvrdnja da mu je majka božica Ninsun stavila je Ur-Nammua u isti rang s
Gilgamešem čiji pothvati su bili glasoviti i čije ime se i dalje štovalo. Njegov
je izbor tako bio poruka, kako prijateljima tako i neprijateljima, da su se
vratili slavni dani nesporne vlasti Enlila i njegova klana.
Sve to je bilo važno, možda čak i krucijalno, zato što je i sam Marduk
posjedovao atribute zbog kojih je bio privlačan masama čovječanstva. Či­
njenica koja je Zemljanima bila posebno privlačna je to da je Mardukov
glavni savjetnik i voditelj kampanje bio njegov sin Nabu — koji ne samo da
je bio rođen na Zemlji, nego gaje rodila majka koja je sama bila Zemljanka.
Doista, Marduk je još davno, u pretpotopnom vremenu, prekršio sve obi­
čaje i tabue te uzeo Zemljanku za zakonitu ženu.
To da su mladi Anunnakiji uzimali Zemljanke za žene ne treba nas
posebno iznenaditi jer o tome lijepo piše u Bibliji koja je svima dostupna.
Ono što je čak i stručnjacima malo poznato, budući da se ti podaci nalaze
64
O BOGOVIMA 1 POLUBOGOVIMA
u tekstovima koji su zanemareni i mora ih se potvrditi u kompliciranim
Popisima bogova, jest činjenica da je upravo Marduk dao primjer koji su
slijedili "sinovi bogova":
Kad su se ljudi počeli širiti po Zemlji
i kćeri im se narodile,
opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale,
pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.
P O S T A N A K 6: 1-2
Biblijsko objašnjenje razloga za Potop u prvih osam zagonetnih redaka
šeste glave Knjige Postanka jasno ukazuje na međusobne brakove i potom­
stvo iz takvih brakova kao uzrok božanskog gnjeva:
U ona su vremena — a i kasnije — na Zemlji bili Nefili,
kad su sinovi Elohima općili s ljudskim kćerima
pa im one rađale djecu.
(Čitatelji mojih knjiga možda će se sjetiti da sam kao dječak postavio
pitanje zašto se Nefili — što doslovno znači "Oni koji su se spustili" [s ne­
besa na Zemlju; op. a.} — obično prevodi kao 'divovi'. Mnogo kasnije sam
shvatio da je hebrejska riječ za divove, Anakim, u stvari inačica sumerskog
Anunnaki.)
Biblija jasno navodi takve međusobne brakove — "uzimati za žene"
•— između mladih sinova božjih (sinovi Elohima, Nefili) i Zemljanki ("kćeri
ljudskih") kao Božji razlog da potopi čovječanstvo: "Neće moj Duh u čo­
vjeku ostati dovijeka; jer čovjek je tjelesan i griješio je... I Bog se pokaja i u
svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na Zemlji, i reče: Ljude koje sam
stvorio izbrisat ću s lica Zemlje."
Sumerski i akadski tekstovi koji nam govore o Potopu objašnjavaju
da su u tu dramu bila uključena dva boga: Enlil je bio bog koji je pokušao
Potopom uništiti čovječanstvo a Enki ga je spriječio potajno naloživši Noi
65
 POSLJEDNJI DANI
da izgradi spasonosnu arku. Kada uđemo u pojedinosti nalazimo da Enlilov
gnjev zato što je čovječanstvo "prevršilo svaku mjeru" s jedne strane i Enki-
jevi protunapori s druge strane nisu bili samo stvar načela. Jer sam Enki je
bio taj koji je počeo spolno općiti sa ženama Zemljankama i raditi im djecu,
Marduk, Enkijev sin, pružio je primjer sklapanja brakova s njima.
Kada je anunnakijska Misija Zemlja bila u punom jeku, na Zemlji je
bilo stacionirano šesto Anunnakija; povrh toga, tri stotine njih, koji su bili
poznati kao IGI.GI ("Oni koji promatraju i vide") upravljali su usputnom
planetarnom postajom — na Marsu! — i letjelicom koja je povezivala dva
planeta. Nadalje, znamo da je Ninmah, glavna anunnakijska medicinska
službenica, došla na Zemlju na čelu skupine medicinskih sestara (slika 26).
Ne navodi se koliko ih je bilo, kao ni je li bilo drugih anunnakijskih žena,
međutim jasno je da medu Anunnakijima nije bilo mnogo žena. Takva
situacija zahtijevala je stroga pravila glede seksa i nadzor starješina, i to u to­
likoj mjeri da su (prema jednom tekstu) Enki i Ninmah morali vršiti ulogu
bračnih posrednika te određivati tko će se s kime oženiti.
SLIKA 26
Sam Enlil, inače zagovornik čvrste discipline, postao je žrtva nestašice
žena kada je nakon ljubavnog sastanka silovao mladu medicinsku sestru. Za
to je čak i on, glavni zapovjednik na Zemlji, bio kažnjen izgonom; kazna je
naknadno ublažena kada je pristao uzeti Sud za zakonitu bračnu družicu.
66
O BOGOVIMA I POLUBOGOVIMA
Ona je ostala njegova jedina supruga do samog kraja.
Enki je, s druge strane, u mnogim tekstovima opisivan kao ljubakalo
s božicama svih dobi, no uvijek mu je uspijevalo da ga u tome ne uhvate.
a Štoviše, jednom kada su se razmnožile "kćeri ljudske", nije zazirao ni od
seksualnih odnosa s njima... Sumerski spisi veličali su Adapu, "najmudrijeg
medu ljudima" koji je odrastao u Enkijevom kućanstvu, Enki ga je naučio
pisati i računati. Adapa je bio prvi Zemljanin koji je bio odveden u nebesa
da posjeti Anua na Nibiruu, a spisi također otkrivaju da je Adapa bio tajni
Enkijev sin iz odnosa sa Zemljankom.
Apokrifni spisi izvještavaju nas da je kada se rodio Noa, biblijski junak
Potopa, mnogo toga vezanog uz dijete i njegovo rođenje Noina oca Lameka
navelo da se zapita nije li pravi otac djeteta jedan od Nefila. Biblija navodi
samo da je Noa bio genealoški "savršen" čovjek koji je "Hodao s bogovima".
Sumerski tekstovi, u kojima se junak Velike poplave zove Ziusadra, sugeri­
raju da je on bio polubog, sin Enkija.
Tako se Marduk jednog dana požalio majci da su njegovi drugovi do­
bili žene, a on nije: "Nemam ženu, nemam djecu." Rekao joj je i da je
zavolio kći "visokog svećenika, vrsnog liječnika" (Sve govori da je to bio
Enmeduranki iz sumerskih spisa, pandan biblijskog Enoha.) Kada su se
uvjerili da se mlada Zemljanka — ime joj bijaše Tsarpanit - slaže, njegovi
su mu roditelji dali dopuštenje.
U braku su dobili sina kojem je ime bilo EN.SAG, "Uznositi Gospo­
din." No, za razliku od Adape, koji bijaše polubog Zemljanin, Mardukov
je sin bio uključen u sumerski popis bogova, gdje su ga zvali i "božanski
MEŠ", što je pak izraz koji se koristio (npr. u GilgaMES) da se označi polu­
bog. Tako je on bio prvi polubog koji je bio bog. Kasnije, kada je u očevo ime
vodio mase čovječanstva dobio je nadimak Nabu — Glasnik, Prorok — jer
to je doslovno značenje te riječi, isto kao i značenje hebrejske riječi Nabih,
koja se također prevodi kao "prorok".
Nabu je stoga bio sin božji i sin ljudski iz drevnih spisa, onaj čije
samo ime znači Prorok. Kao u ranije citiranim egipatskim spisima, nje­
govo ime i uloga postali su povezani s mesijanskim očekivanjima.
 POSLJEDNJI DANI
I tako je u, danima prije Potopa, Marduk pružio primjer drugim
mladim i neoženjenim bogovima: pronađite si Zemljanku i oženite j e . . .
Prekid tabua posebno se svidio Igigi bogovima koji su većinu vremena
bili na Marsu, a glavna postaja na Zemlji im je bilo mjesto slijetanja na
Cedrovoj planini. Čim se pojavila prilika — možda poziv da dođu na
proslavu Mardukovog vjenčanja — ugrabili su Zemljanke i odveli ih na
Mars kao svoje žene.
Nekoliko izvanbiblijskih knjiga poznatih kao Apokrifi, na primjer
Knjiga jubileja, Knjiga Henokova i Knjiga Noina, bilježe incident s bra­
kovima Zemljanki i Nefila te donose nove pojedinosti. Otprilike dvje­
sto "Nadglednika" ("Onih koji promatraju i vide") organizirali su se u
dvadeset skupina, a svaka je skupina imenovala vodu. Jedan od njih,
zvan Samyaza, bijaše zapovjednik sviju. Poticatelj prijestupa, "onaj koji
je zaveo sinove božje, doveo ih na zemlju i zaveo ih pomoću kćeri ljud­
skih," zvao se Yeqon... Izvori potvrđuju da se to dogodilo za Henoko-
vog vremena.
Usprkos njihovih nastojanja da sumerske izvore uklope u monote­
ističke okvire — vjerovanje u samo jednog Svemogućeg Boga — sasta­
vljači hebrejske Biblije završili su taj dio u šestoj glavi Postanka s prizna­
njem činjeničnog ishoda. Sto se tiče potomaka iz tih miješanih brakova,
Biblija iznosi dva priznanja: kao prvo, da je do međusobnih brakova
došlo prije Potopa, "a i kasnije"; i kao drugo, da su od potomstva "došli
od starine po junaštvu glasoviti ljudi". Sumerski tekstovi pokazuju da su
poslijepotopni kraljevi-junaci doista bili takvi polubogovi.
No, nisu oni bili samo potomci Enkija i njegova klana: ponekad su
kraljevi u enlilitskoj regiji bili sinovi enlilitskih bogova. Na primjer, Su­
merski popis kraljeva jasno navodi da je na početku kraljevanja u Uruku
(jednom od enlilitskih regija) za kralja izabran MESH, polubog:
Meškiagašer, sin Utua,
Postade visoki svećenik i kralj.
68
O BOGOVIMA I POLUBOGOVIMA
Utu je naravno bio bog Utu tj. Šamaš, Enlilov unuk. Niže na istoj
dinastičkoj liniji nalazio se slavni Gilgameš, "dvije trećine bog", sin enli-
litske božice Ninsun od oca visokog svećenika Uruka, Zemljanina (U toj
liniji je još nekoliko vladara, kako u Uruku tako i u Uru, koji su nosili
naslov "Meš" ili "Mes".)
U Egiptu su također neki faraoni tvrdili da imaju božansko podrijetlo.
Mnogi u 18. i 19. dinastiji dobivali su teoforična imena 1 s prefiksom ili
sufiksom M S S (prevedeno kao Mes, Mose, Mojsije), koji znači "potječe od"
ovog ili onog boga — otuda imena Ah-rnes ili Ra-mzes (RA-MeSes — "po­
tječe od", potomak od boga Ra). Slavna kraljica Hatšepsut koja je, iako je
bila žena, uspjela steći naslov i sve privilegije faraona, ostvarila to pravo na
temelju toga što je bila polubog — veliki bog Amon, kako je isticala u za­
pisima i na crtežima u njezinom golemom hramu u Deir el Bahriju, "uzeo
je lik njegova veličanstva kralja", supruga njezine kralj ice-majke, i "spolno
općio s njom", nakon čega se rodila Hatšepsut, njegova polubožanska kći.
Kanaanski tekstovi sadrže priču o Keretu, kralju koji je bio sin boga Ela.
Zanimljiva varijanta takvih običaja da polubog postane kralj je slučaj
Eannatuma, sumerskog kralja u Ninurtinom Lagašu tijekom ranih "juna­
čkih" vremena. U jednom zapisu koji je kralj stavio na svoj glasoviti spome­
nik ("Stela strvinara"), njegov status poluboga se pripisuje umjetnoj oplodnji
koju je proveo Ninurta (Gospodar Girsua, svete červrti), te pomoći Inanne/
Ištar i Ninmah (ovdje zvane njezinim nadimkom Ninharsag):
Gospodin Ningirsu, ratnik Enlilov,
u utrobu (...)
umetnu sjeme Enlilovo za Eannatuma.
Na (rođenju) njegovom bijaše Inanna,
koja ga nazva "Uglednik u Eanninom hramu"
I položi u sveto krilo Ninharsagino.
Imena koja u sebi sadrže ime Boga ili nekog posebnog božanstva; op. prev.
 POSLJEDNJI DANI
Ninharsag mu ponudi svoju svetu dojku.
Ningirsu se radovao Eannatumu —
sjemenu koje je on sam u utrobu umetnuo.
Premda spominjanje "sjemena Enlilovog" ostavlja nejasnim smatra li
se tu Ninurtino/Ningirsuovo sjeme "sjemenom Enlilovim", budući da je
on bio Enlilov prvorođenac, ili se za oplodnju koristilo Enlilovo vlastito
sjeme (što je slabo vjerojatno), u zapisu jasno stoji da je Eannatumova
majka (čije je ime na steli nečitko) umjetno oplođena, tako da je polubog
začet bez općenja — što je slučaj bezgrešnog začeća u Sumeru trećeg
milenija pr. n. e.!
Da umjetna oplodnja bogovima nije bila strana potvrđuju egipatski
tekstovi u kojima stoji da je, nakon što je Set ubio i raskomadao Ozirisa,
bogToth izvukao sjeme iz Ozirisova falusa i oplodio njime Ozirosovu ženu
Iziđu, koja je zatim rodila Horusa. Crtež tog pothvata prikazuje Totha i
božice rađanja koje drže dvije niti upotrijebljene DNK te Iziđu s novoro-
denčerom Horusom u naručju (slika 27).
SLIKA 27
"0
O BOGOVIMA 1 POLUBOGOVIMA
Jasno je, dakle, da su nakon Potopa i Enliliti/Enlijanci prihvatili i spol­
no općenje sa Zemljankama i plodove tog općenja, potomke koje su sma­
trali "po junaštvu glasovitim ljudima", pogodnima da budu kraljevi.
To je bio početak kraljevskih "loza" polubogova.
Jedan od prvih Ur-Nammuovih zadataka bilo je provođenje moralnog
i vjerskog preporoda. I u tome se, također, slijedilo prijašnjeg kralja koji je
i dalje bio štovan i ostao u dobrom sjećanju. Tako je objavljen novi zakonik
sa zakonima o moralnom ponašanju, zakonima o pravdi — o pridržavanju,
stajalo je u zakoniku, zakona za koje su Enlil i Nannar i Samaš željeli da ih
kralj nametne, a ljudi da po njima žive.
O karakteru tih zakona, popisu pravila ponašanja, može se suditi na
temelju Ur-Namuove izjave da zbog tih pravednih zakona "siroče ne pade
žrtvom bogataša, udovica ne pade žrtvom moćnika, čovjek s jednom ovcom
ne bi izručen čovjeku s jednim volom... u zemlji se uspostavila pravda."
U tome je oponašao — ponekad upotrebljavajući potpuno iste fraze
— prethodnog sumerskog kralja, Urukaginu Lagaškog, koji je tri stotine
godina ranije objavio zakonik kojim su bile provedene društvene, pravne i
ekonomske reforme (između ostalog, pod patronatom božice Bau, Ninurti-
ne supruge, osnovane su sigurne kuće za žene.) To su, mora se naglasiti, bila
ista ona načela pravde i moralnosti čije su provođenje u sljedećem tisućljeću
biblijski proroci zahtijevali od kraljeva i ljudi.
Kada je počela era Ura III. došlo je do očitog pokušaja da Sumer (sada
Sumer i Akad) obnovi svoju staru slavu i vrati se u dane prosperiteta, mo­
ralnosti i mira, vremena koja su prethodila posljednjem sukobljavanju s
Marđukom.
Zapisi, spomenici i arheološki nalazi potvrđuju da je za vrijeme Ur-
Nammuove vladavine, koja je započela 2113. g. pr. n. e., došlo do opse­
žnih javnih radova, obnove riječne plovidbe te ponovne izgradnje i zaštite
prometnica u zemlji: "Izgradio je ceste koje su išle od donjih do gornjih
zemalja" - glasio je zapis. Sve to rezultiralo je boljom trgovinom. Došlo je
71
 POSLJEDNJI DANI
do velikog napretka u umjetnosti, obrtništvu i školstvu te u socijalnom i eko­
nomskom životu (uključujući uvođenje točnijeg sustava tegova i mjera). Spo-
razumi sa susjednim vladarima na istoku i sjeveroistoku proširili su napredale
i blagostanje. U čast velikih bogova, posebno Enlila i Ninlila, obnovljeni su i
prošireni hramovi te se, po prvi put u povijesti Sumera, svećenstvo Ura udružilo
sa svećensrvom Sippara, što je dovelo do procvata religije.
Svi stručnjaci se slažu da je na praktički svaki način razdoblje Ura III po­
čelo kada je Ur-Nammu doveo sumersku civilizaciju na novu razinu. Taj je
zaključak samo pojačao zbunjenost koju je izazvala predivno izrađena škrinjica
što su je iskopali arheolozi: njezine intarzije, s prednje i stražnje strane, prikazu­
ju dvije kontradiktorne scene iz života Ura. Dok jedna intarzija (sada poznata
kao "Mirovna intarzija") prikazuje gošćenje, trgovanje i druge prizore iz građan­
skog života, druga ("Ratna intarzija") prikazuje vojnu kolonu od naoružanih
vojnika s kacigama i bojnih kola koja ide u rat. (slika 28).
SLIKA 28
O BOGOVIMA I POLUBOGOVIMA
Pažljiv pregled zapisa iz tog vremena otkriva nam da iako je Sumer pod
Ur-Nammuovim vodstvom sam Sumer doista doživio procvat, neprijatelj­
stvo "pobunjeničkih zemalja" prema Enlilitima/Enlijancima nije se sma­
njivalo nego je samo raslo. Situacija je očito bila takva da se nešto moralo
poduzeti, jer prema Ur-Nammuovim zapisima, Enlil mu je dao "božansko
oružje koje bez milosti hrpimice kosi pobunjenike," da njime "napadne
neprijateljske zemlje, uništi zle gradove i očisti ih od protivnika." Te "pobu­
njeničke zemlje" i "grješni gradovi" nalazili su se zapadno od Sumera. Bile
su to zemlje Mardukovih sljedbenika Amorejaca, ondje je "zlo" — nepri­
jateljstvo spram Enlila — raspirivao Nabu koji je išao od grada do grada i
okupljao pristaše za Marduka. U enlilitskim zapisima zvali su ga "Ugnjeta-
vač ", čiji se utjecaj na "grješničke gradove" mora uništiti.
Ima nekih naznaka da mirovna i ratna intarzija u stvari prikazuju sa­
moga Ur-Nammua: na jednoj se gosti te slavi mir i prosperitet, a na drugoj
je u kraljevskim bojnim kolima i vodi svoju vojsku u rat. Njegovi vojni
pohodi odveli su ga daleko izvan sumerskih granica u zapadne zemlje. No,
Ur-nammu — veliki reformator, graditelj i ekonomski "pastir" kakav je bio
— razočarao je kao vojskovođa. Usred birke njegova su bojna kola zapela
u blatu; Ur-Nammu je pao s njih, "međutim kola poput oluje pojuriše
preko njega," ostavivši kralja iza sebe, "napuštenog poput razbijenog vrča."
Tragedija je postala još veća kada je brod koji je prevozio Ur-Nammuovo
tijelo natrag u Sumer "potonuo na nepoznatom mjestu; valovi ga potopiše
skupa s njime."
Kada su vijesti o porazu i tragičnoj pogibiji Ur-Nammua stigle do Ura,
tamo je počelo veliko žalovanje. Ljudi nisu mogli razumjeti kako je tako re­
ligiozan kralj, pravedni "pastir" koji je samo slijedio božje upute, s oružjem
koje su oni stavili u njegove ruke, mogao skončati na tako nečastan način.
"Zašto ga Gospodin Nannar nije pridržao za ruku?", pitali su; "Zašto Inan-
na, Gospa od Nebesa, nije ovila svoju plemenitu ruku oko njegove glave?
Zašto mu smioni Utu nije priskočio u pomoć?"
Sumerani, koji su vjerovali da su svi događaji predodređeni, pitali su
se: "Zašto su ti bogovi stajali po strani kada se odlučivalo o Ur-Nammuovoj
73
 POSLJ EDNJI DANI
gorkoj sudbini?" Ti su bogovi, Nannar i njegova blizanačka djeca, zacijelo
znali što su Anu i Enlil određivali, a ipak nisu rekli ništa da ga zaštite. Za to
može postojati samo jedno objašnjenje, zaključili su ljudi Ura i Sumera dok
su plakali i jadikovali: Veliki bogovi zacijelo su pogazili svoju riječ:
Kako se sudba junaka promijeniti mogla!
Anu promijeni svoju svetu riječ.
Enlil ispodmukla izmijeni svoju odluku!
To su teške riječi koje velike enlilitske bogove optužuju za podmuklost
i prijevaru! One nam pokazuju koliko je veliko bilo razočaranje ljudi.
Ako je tomu bilo tako u Sumeru i Akadu, možemo samo zamisliti ka­
kva je reakcija bila u pobunjenim zapadnim zemljama. Enlilijanci/Enliliti
su posustajali u bitci za srca i umove čovječanstva. Nabu, "glasnogovornik
", pojačao je kampanju za svog oca Marduka. Status mu je bio poboljšan i
promijenjen: njegova pso,rma, božanskost sada se slavila mnoštvom obožava-
lačkih epiteta. Poznat i kao Nabih, Prorok, Nabu je inspirirao proročanstva
o budućnosti, o onome što će se dogoditi, koja su se počela širiti zemljama
oko kojih su se vodili sukobi.
Znamo o čemu su ta proročanstva govorila jer je pronađeno mnogo
glinenih pločica na kojima su bila zapisana starobabilonskim klinastim pi­
smom. Stručnjaci su ih grupirali u takozvana Akadska proročanstva odno­
sno Akadske apokalipse. Zajedničko svim tim proročanstvima je gledište
da su prošlost, sadašnjost i budućnost dijelovi kontinuiranog toka do­
gađaja; da unutar okvira predodređene sudbine postoji nešto mjesta za slo­
bodnu volju; da o sudbini čovječanstva odlučuju bogovi Nebesa i Zemlje; i
da stoga događaji na Zemlji odražavaju zbivanja na nebesima.
Kako bi se proročanstva učinila uvjerljivima, tekstovi su ponekad pre-
tkazanje budućih događaja vezali za neki poznati prošli događaj ili enti­
tet. Zatim se opširno govori o tome što je pogrešno u sadašnjosti, zašto je
O BOGOVIMA I POLUBOGOVIMA
promjena potrebna. Tekući događaji pripisuju se odlukama jednog ili više
velikih bogova. Pojavit će se božji Poslanik, Glasnik; proročanski tekst
možda su njegove riječi koje je zapisao pisar, ili pak očekivani proglasi; vrlo
često, "sin će govoriti u ime svog oca." Pretkazani događaj (i) bit će povezani
s kobnim predznacima na primjer, sa smrću kralja ili nebeskim znamenjem:
pojavit će se nebesko tijelo i proizvoditi grozan zvuk; "oganj plameni" spu­
stit će se na Zemlju; "zvijezda će poput buktinje sijevnuti iz nebesa;" i,
najvažnije, "planet će se pojaviti prije svoga vremena."
Loše stvari, apokalipsa, prethodit će konačnom događaju. Bit će kata­
strofalnih kiša, golemih, razornih valova, ili pak suša, zamuljivanja kanala,
najezdi skakavaca i gladi. Majka će se okrenuti protiv kćeri, susjed protiv
susjeda. Gradovi će biti napadnuti i ostat će pusti. Kraljevi će umirati, biti
rušeni s vlasti i zarobljavani; "jedno prijestolje svrgavat će drugo." Svećenici
i službenici bit će ubijani; hramovi će biti napušteni; obustavit će se obredi
i žrtvovanja.
Zatim će uslijediti pretkazani događaj — velika promjena, nova era,
novi vođa, Otkupitelj. Dobro će prevladati zlo, prosperitet će zamijeniti
patnju; gradovi će se ponovno naseliti, preostali raseljeni ljudi vratit će
se svojim kućama. Hramovi će biti obnovljeni i ljudi će izvoditi ispravne
vjerske obrede.
Kao što je bilo za očekivati, ta babilonska ili promardukova proročan­
stva prst krivnje za nedjela uperila su na Sumer i M a d (kao i na njihove
saveznike Elam, zemlju Hetita i morske zemlje) i navela Amurru Zapadnja­
ke kao instrument božje osvete. Nabrojana su Elilitska "središta kultova"
Nippur, Ur, Uriik, Larsa, Lagaš, Sippar i Adab; oni će biti napadnuti i
opljačkani, a njihovi hramovi napušteni. Enlilitski bogovi opisani su kao
zbunjeni ("izmučeni nesanicom"). Enlil zaziva Anua, no ignorira Anuov
savjet (neki prevodioci tu riječ prevode kao "zapovijed") da objavi edikt
misharu — naredbu za "dovođenje stvari u red". Enlil, Ištar i Adad bit će
prisiljeni da promijene kralja u Sumeru i Akadu. "Sveti obredi" preselit će
se iz Nippura. Na nebeskom planu, u zviježđu Ovna pojavit će se "veli­
ki planet". Riječ Marduk će prevladati; "on će pokoriti Četiri regije, čitav
75
 POSLJEDNJI DANI

planet trest će se na spomen njegova imena... Nakon njega sin će njegov

vladati kao kralj i postati gospodar cijele Zemlje."
U nekim proročanstvima određena su božanstva predmet konkretnih
predviđanja: "Pojavit će se kralj," prorokovao je jedan tekst u vezi s kra­
ljicom Ištar, "udaljit će božicu zaštitnicu Uruka od Uruka i natjerati je da
prebiva u Babilonu... U Uruku će uspostaviti Anuove obrede." Igigi se
također posebno spominju: "Uobičajena žrtvovanja za Igigi bogove, koja Peto poglavlje
su obustavljena, ponovno će se uspostaviti."

ODBROJAVANJE DO
Kao što je bio slučaj s egipatskim proročanstvima, većina stručnjaka
SUDNJEG DANA
"akadska proročanstva" smatraju "pseudoproročanstvima" odnosno teksto­
vima post aventum —zapravo napisanima dugo nakon "pretkazanih" do­
gađaja. Međutim, kao što smo zamijetili glede egipatskih tekstova, reći da
događaji nisu prorokovani jer su se već bili dogodili znači samo nanovo
potvrditi da su se događaji sami po sebi dogodili (bilo da su pretkazani
ili ne), a to je ono što je nama najvažnije. To znači da se proročanstva jesu
K atastrofalno dvadeset i prvo stoljeće pr. n. e. počelo je s tragičnom i
preranom smrću Ur-Nammua 2096. g. pr. n. e, a kulminiralo je 2024.
g. pr. n. e. besprimjernom katastrofom koju su izazvali sami bogovi. Vre­
menski raspon između ta dva datuma je sedamdeset i dvije godine — točno
obistinila.
onoliko koliko je potrebno za precesijski pomak od jednog stupnja. Ako
A ako je tako, najturobnije proročanstvo (u tekstu poznatom kao Pro­
je to bila samo slučajnost, tada je to bila samo još jedna u nizu "slučajnih"
ročanstvo "B"J je:
pojava koje su na stanovit način dobro usklađene...
Nakon tragične smrti Ur-Nammua prijestolje Ura preuzeo je njegov
Strašno oružje Erra
sin Sulgi. On nije mogao imati status poluboga, ali je (u svojim zapisima;
stuštit će se na zemlje i ljude
op. a.) ustvrdio kako je on svejedno rođen pod božanskim pokroviteljstvom:
kao božja kazna.
sam bog Nannar uredio je da dijete bude, snošajem između Ur-Nammua i
Enlilove visoke svećenice, začeto u Enlilovom hramu u Nippuru, "tako da
To doista jest najturobnije proročanstvo, jer prije nego što je za­
dijete, 'mali Enlil', bude prikladan za kralja i prijestolje."
vršilo dvadeset i prvo stoljeće pr. n. e., stigla je "božja kazna za zemlje
Ta genealoška tvrdnja nije bila za odbaciti. Sam Ur-Nammu, kao što
i ljude," kada je bog Erra ("Razoritelj") — to je Nergalov nadimak
je već spomenuto, bio je dvije trećine božanski budući da mu je majka bila
— upotrijebio nuklearno oružje i doveo do kataklizme koja je predsta­
božica. Premda visoka svećenica koja je bila Sulgijeva majka nije imenova­
vljala ostvarenje proročanstava.
na, sam njezin položaj sugerira da je ona također bila od neke svete loze,
jer bila je kraljeva kći izabrana da bude EN.TU; a kraljevi Ura, počevši od

76
 POSLJEDNJI DANI
prve dinastije, vukli su podrijetlo od polubogova. To što je sam Nannar
organizirao da se snošaj odvije u Enlilovom hramu u Nippuru također je
bilo značajno. Kao što je već navedeno, pod Ur-Nammuovom vladavinom
svećenstvo Nippura po prvi se put udružilo sa svećenstvom nekog drugog
grada, konkretno sa svećenstvom Ura.
O mnogo toga što se događalo u Sumeru i oko njega u to vrijeme sa­
znalo se iz takozvanih "Datumskih formula" — kraljevskih zapisa u kojima
je svaka godina vladavine nekog kralja zabilježena najvažnijim događajem
te godine. U Sulgi jevom slučaju poznato je mnogo više budući da je on
iza sebe ostavio i druge kratke i duge zapise, uključujući poeziju i ljubavne
pjesme.
Ti zapisi pokazuju da je Sulgi ubrzo nakon što se uspeo na prijestolje
— možda u nadi da će izbjeći očevu sudbinu na bojnom polju — napra­
vio potpuni zaokret u odnosu na militantnu politiku svog oca. Poveo je
pohod u susjedna područja, uključujući "pobunjeničke zemlje", međutim
umjesto da se služi oružjem on je nudio trgovinu i mir, kao i svoje kćerke
na udaju. Smatrao se nasljednikom Gilgameša te je njegova ruta obuhvatila
dva odredišta tog slavnog junaka: Sinajski poluotok (na kojem se nalazila
svemirska luka) na jugu te Mjesto slijetanja na sjeveru. Poštujući svetost
Četvrte regije, Sulgi je zaobišao poluotok i iskazao počast bogovima na
njegovoj granici, na mjestu opisanom kao "Veliko utvrđeno mjesto bogo­
va". Krećući se prema sjeveru zapadno od Mrtvog mora, radi bogoštovlja se
zaustavio na "Mjestu blistavih proročišta" — mjestu koje danas poznajemo
kao Jeruzalem — i tamo izgradio oltar "bogu koji sudi" (epitet koji se obi­
čno koristi za Utua/Samaša). U "Mjestu prekrivenom snijegom" na sjeveru
izgradio je oltar i prinio žrtve. Nakon što se tako "povezao" sa svim mjesti­
ma povezanim sa svemirom, slijedio je "plodni polumjesec" — trgovački i
migracijski put između istoka i zapada čiji su oblik luka diktirali geografija
i izvori vode — a zatim je nastavio prema jugu, u ravnicu Tigrisa i Eufrata,
natrag u južni Sumer.
Kada se vratio u Ur, Sulgi je imao mnogo razloga da vjeruje da je
kako bogovima tako i ljudima donio "mir za sva vremena" (da upotrijebim
78
ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA
suvremenu analogiju). Bogovi su mu dodijelili naslov "Visoki svećenik
Anuov, svećenik Nannarov". Utu/Samaš mu je postao prijatelj, a Inan-
na/Ištar mu se udvarala (u ljubavnim pjesmama se hvalisao da mu je u
svom hramu darovala svoju stidnicu.).
M e đ u t i m , dok se Sulgi umjesto državnim poslovima bavio osobnim
užicima, nemir u "pobunjeničkim zemljama" se nastavljao. Nespreman
za vojnu akciju, Sulgi je zamolio svoje elamitske saveznike da mu ustu­
pe svoje trupe, nudeći za nagradu jednu od svojih kćerki da se uda za
njihovog kralja te sumerski grad Larsu kao miraz. S tim elamitskim
trupama pokrenut je veliki vojni pohod na "grješne gradove" na zapadu;
trupe su došle do Utvrđenog mjesta bogova na granici Četvrte regije.
Šulgi se u svojim zapisima razmetao pobjedom, no u stvari je nedugo
nakon toga počeo graditi utvrđeni zid kako bi zaštitio Sumer od napada
sa zapada i sjeverozapada.
Datumske formule nazivale su ga Veliki zapadni zid, a stručnjaci
smatraju da je išao od Eufrata do Tigrisa sjeverno od mjesta gdje se
danas nalazi Bagdad, blokirajući upade u plodnu dolinu između dviju
rijeka. Bila je to obrambena mjera starija od Kineskog zida, koji je izgra­
đen zbog sličnih razloga, za gotovo dvije tisuće godina!
Godine 2 0 4 8 . pr. n. e. bogovima na čelu s Enlilom dozlogrdili su
Sulgijevi državnički neuspjesi kao i njegov osobni dolce vita. Utvrdivši
da "nije proveo božje uredbe", osudili su ga na "smrt grješnika". Ne zna­
mo kakva je to vrsta smrti bila, međutim povijesna je činjenica da ga je
te godine na prijestolju Ura zamijenio njegov sin Amar-Sin, o kojemu iz
zapisa znademo da je pokretao jedan vojni pohod za drugim — kako bi
ugušio pobunu na sjeveru i borio se sa savezom pet kraljeva na zapadu.
Kao i kod mnogo čega drugog, glavni uzroci onoga što se događalo
nalazili su se u katkada vrlo davnim, prošlim vremenima i događajima.
Naime, "pobunjeničke zemlje" su, iako su bile u Aziji i stoga na podru­
čju enlilitskih zemalja Noinog sina Šema, bile su naseljene različitim
"Kanaancima" — potomcima biblijskog Kanaana koji je, iako je po­
tekao od Hama (i stoga pripada Africi), zaposjeo dio Semovih zemalja
79
 POSLJEDNJI DANI ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA

{Postanak, glava 10). Da su "zemlje Zapada" duž obale Sredozemnog

mora nekako bile sporni teritorij pokazuju i drevni egipatski tekstovi
koji spominju ogorčeni sukob Horusa i Seta oko Sinaja i istih spornih
zemalja koji je završio zračnim bitkama između njih dvojice.
Vrijedi zapaziti da su u svojim vojnim pohodima, čiji je cilj bio da
pokore i kazne "pobunjeničke zemlje" na zapadu, i Ur Nammu i Sul­
gi dospjeli do Sinajskog poluotoka, međutim nisu ulazili u tu Četvrtu
regiju. Tamošnja vrednota bilo je mjesto zvano T I L . M U N — "Mjesto
raketa" — mjesto poslijepotopne svemirske luke Anunnakija. Kad su
završili Ratovi piramida, sveta Četvrta regija povjerena je neutralnoj
Ninmah (koja je tada preimenovana u NIN.HAR.SAG — "Gospa pla­
ninskih vrhova"), iako je stvarno zapovjedništvo nad svemirskom lukom
stavljeno u ruke Utua/Samaša (ovdje prikazanog u njegovoj krilatoj uni­
formi, slika 29, kako zapovijeda "ljudima-orlovima", slika 30). SLIKA 30

No, čini se da se to promijenilo kada se borba za prevlast intenzivirala. Nije

jasno zašto, ali različiti sumerski tekstovi i "popisi bogova" počeli suTilmun po­
vezivati s Mardukovim sinom Ensagom/Nabuom. U to je očito bio uključen
Enki, jer u tekstu koji se bavi aferom između Enkija i Ninharsag navodi se da su
njih dvoje odlučili dodijeliti to mjesto Mardukovom sinu: "Neka Ensag bude
vladar Tilmuna", rekli su.
Drevni izvori navode da se iz sigurne svete regije Nabu kretao na opasna
putovanja u zemlje i gradove duž obale Sredozemnog mora, čak i na neke Sredo­
zemne otoke, razglašavajući posvuda poruku o nastupaj ućoj Mardukovoj vlasti.
On je, dakle, bio zagonetni "Sin ljudski" iz egipatskih i akadskih proročanstava,
Božanski sin koji je istovremeno bio i ljudski sin, sin boga i Zemljanke.
Enliliti, razumije se, nisu mogli prihvatiti takvo stanje stvari. Tako su,
upravo u trenutku kada je Amar-Sin nakon Šulgija zasjeo na prijestolje Ura,
ciljevi i strategija vojnih pohoda Ura III promijenjeni — sada je valjalo nanovo
uspostaviti enlilitsku vlast nad Tilmunom, odsjeći svetu regiju od "pobunje­
ničkih zemalja" i zatim silom oružja odbiti te zemlje od utjecaja Nabua i
SLIKA 29

80 81
 POSLJEDNJI DANI ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA

Marduka. Počevši od 2047. g. pr. n. e., sveta Četvrta regija postala je cilj a Haranu se rodio Lot.
i pijun u borbi Enlilita s Mardukom i Nabuom. Kao što otkrivaju kako Potom je Haran umro prije oca svog Terah a
biblijski tako i mezopotamijski tekstovi, taj je sukob eskalirao u najveći me­ u zemlji gdje se rodio, u Uru Kaldejskom.
đunarodni "svjetski rat" drevnih vremena. Taj "Rat kraljeva" obuhvatio je A Abram i Nahor uzeli su sebi žene.
i Hebreja Abrahama te mu dodijelio središnju ulogu u međunarodnim Ženi Abramovoj bilo je ime Saraja,
događajima. dok je ženi Nahorovoj bilo ime Milka...
Godine 2 0 4 8 . pr. n. e. životni putovi utemeljitelja monoteizma Abra­ Poslije toga Terah je uzeo sina svojega Abrama
hama i anunnakijskog boga Marduka susrele se u mjestu zvanom Haran. unuka svojega Lota, sina Haranova,
i snahu svoju Šaraju,
ženu sina svojega Abrama,
Haran — "Karavanseraj" (stjecište karavana; op. prev.) — od pradavnih i oni su s njimpo'sli iz Ura Kaldejskoga
je vremena bio važno trgovačko središte u Hattiju (zemlji Hetita; op. a.). i krenuli u zemlju Kanaan;
Nalazio se na raskrižju glavnih međunarodnih trgovačkih i vojnih kopne­ Nakon nekog vremena stigli su u Haran i ondje se nastanili.
nih putova. Budući da je bio smješten na gornjem toku rijeke Eufrat, bio je POSTANAK, I I: 27-31
i žarište riječnog prometa koji je išao nizvodno sve do samog Ura. Okružen
plodnim livadama navodnjavanima iz Eufratovih pritoka, rijeka Balikh i Tim recima hebrejska Biblija započinje ključnu priču o Abrahamu
Khabur, bio je središte ovčarstva. Slavni "trgovci iz Ura" dolazili su onamo — kojega su u početku nazivali po njegovom sumerskom imenu Abram.
po haransku vunu, a u zamjenu su donosili glasovitu ursku vunenu odje­ Njegov je otac, rečeno nam je ranije, potekao iz patrijarhalne loze koja ide
ću. Slijedila je trgovina metalima, kožama, drvetom, lončarskom robom i sve do Šema, najstarijeg sina Noe (junaka Potopa); svi ti Patrijarsi imali su
začinima. (Prorok Ezekijel, koji je u babilonskim vremenima bio izgnan duge živote: Šem je živio do dobi od 600 godina, njegov sin Arpakšad do
iz Jeruzalema na područje rijeke Khabur, spomenuo je haranske "trgovce 438. godine, a naredni muški potomci živjeli su redom 433, 460, 239 i 230
biranih tkanina, izvezenih plavih ogrtača i šarenih sagova."). godina. Nahor, otacTeraha, živio je 205 godina. Jedanaesta glava Postanka
Haran (u Turskoj, blizu granice sa Sirijom, postoji grad tog istog ime­ objašnjava da su Arpakšad i njegovi potomci živjeli u zemljama koje su
na i ja sam ga 1997. godine posjetio) je u drevnim vremenima bio poznat kasnije postale poznate kao Sumer i Elam te područjima oko njih. Stoga je
i kao "Ur daleko od Ura"; u središtu grada stajao je veliki hram posvećen Abraham, kao Abram, bio pravi Sumeranin.
Nannaru/Sinu. Godine 2095. pr. n. e., kada je Šulgi preuzeo prijestolje Već samo ti genealoški podaci pokazuju da je Abrahamovo podrijedo
Ura, svećenik po imenu Terah bio je iz Ura poslan u Haran da služi u tom bilo vrlo posebno. Njegovo sumersko ime, AB.RAM, značilo je "Očev vo­
hramu. Sa sobom je poveo i svoju obitelj, uključujući sina Abrama. O Tera- ljeni", što je ime prikladno za sina koji se napokon rodio sedamdesetogodi-
hu, njegovoj obitelji i njihovom putu iz Ura u Haran saznajemo iz Biblije: šnjem ocu. Očevo ime Terah potječe od sumerskog epitetskog imena TIR-
H U ; ono je označavalo Svećenika proročišta — svećenika koji je promatrao
A ovo su događaji iz života Terahova: nebesko znamenje ili primao proročanske poruke od boga i objašnjavao ih
Terahu su se rodili Abram, Nahor i Haran, ili prenosio kralju. Ime Abramove žene Saraja (kasnije Sara na hebrejskom)

82 83
 POSLJEDNJI DANI ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA

značilo je "Princeza"; ime Nahorove žene Milka značilo je "Kao kraljica", Abraham izabran da provede božanske naredbe da ode iz Harana i požuri
oba imena, dakle, daju naslutiti kraljevsku genealogiju. Budući da je kasnije u Kanaan, veliki bog Marduk poduzeo je presudan korak preseljenja u Haran.
otkriveno da je Abrahamova žena bila njegova polusestra — "kći mog oca, Godine 2 0 4 8 . pr. n. e. odigrala su se dva poteza: Mardukov dolazak u
ali ne i moje majke", kako je objasnio — iz toga proizlazi da je Sarajina/Sa- Haran da bi tamo kratko proboravio i Abrahamov odlazak iz Harana
rina majka bila kraljevske krvi. Porodica je stoga pripadala najvišim slojevi­ u daleki Kanaan.
ma Sumera, objedinjujući u sebi kraljevsko i svećeničko podrijetlo.
Još jedan značajan trag za utvrđivanje povijesti Abrahamove porodice
je to što je sam Abraham više puta, kada se sastajao s vladarima u Kanaanu
i Egiptu, za sebe govorio da je Ibri — "Hebrej". Riječ potječe od korijena
AboR — 'doći prijeko, prijeći' — pa su bibličari pretpostavili da to znači
da je prešao s jedne strane rijeke Eufrat na drugu, to jest da je došao iz
Mezopotamije. Pa ipak, osobno mislim da je taj izraz bio konkretniji. Ime
koje se koristilo za sumerski "Vatikan", Nippur, akadska je izvedenica izvor­
nog sumerskog naziva NI.IBRU, "Veličanstveno mjesto prelaska". Abram
i njegovi potomci, koji se u Bibliji nazivaju Hebrejima, pripadali su obitelji
koja se predstavljala kao "Ibru"— Nippurijanci. To bi značilo da je Terah
najprije bio svećenik u Nippuru, da se zatim preselio u Ur i naposljetku u
Haran, vodeći sa sobom svoju obitelj.
Usklađivanjem biblijskih, sumerskih i egipatskih kronologija (kao što
je detaljno objašnjeno u Ratovima bogova i ljudi) odredili smo da je 2123.
g. pr. n. e. godina Abrahamova rođenja. Odluka bogova da središte kulta
boga Nannara/Sina - Ur - postane glavni grad Sumera te da njegovo pri­
jestolje dođe Ur-Nammu donesena je 2113. g. pr. n. e.. Nedugo zatim po
prvi su put udružena svećenstva Nippura i Ura; vrlo je vjerojatno da se SLIKA 31
upravo tada nipurski svećenik Tirhu preselio zajedno sa svojom obitelji,
uključujući desetogodišnjeg dječaka Abrama, kako bi služio u Nannarovom Iz Knjige Postanka znademo da je Abram imao sedamdeset i pet go­
hramu u Uru. dina, stoga je to bila 2048. g. pr. n. e., kada mu je Gospod rekao: "Idi iz
Godine 2095. pr. n. e. kada je Abraham imao dvadeset i osam godina zemlje svoje i iz roda svojega i iz doma oca svojega" — dakle, ostavi za
i već bio oženjen, Terah je prebačen u Haran, kamo je poveo i svoju obitelj. sobom Sumer, Nippur i Haran — i idi "u zemlju koju ću ti pokazati." Sto
Ne može biti puka slučajnost da je te iste godine Sulgi naslijedio Ur-Nam­ se tiče Marduka, dugačak tekst poznat kao Mardukovo proročanstvo kojega
mua. Scenarij koji se nazire je da su kretanja te obitelji bila na stanovit je naslovio na građane Harana (glinena pločica, slika 31) predstavlja trag
način povezana s geopolitičkim događajima te ere. Doista, kada je sam koji potvrđuje činjenicu da je vrijeme njegove selidbe u Haran — upravo

84 85
 POSLJEDNJI DANI
2048. g. pr. n. e. Te dvije selidbe nikako ne mogu biti međusobno ne­
povezane.
No, 2048. g. pr. n. e. bila je i godina kada su se enlilitski bogovi odlu­
čili riješiti Sulgija te ga osudili na "smrt grješnika". Bio je to potez koji je
označio kraj nastojanja da se problemi riješe na miroljubiv način i povratak
agresivnim sukobima; ni to, također, nikako ne može biti slučajnost. Ne, ta
tri poteza — Mardukov odlazak u Haran, Abrahamov odlazak iz Harana
u Kanaan te uklanjanje dekadentnog Šulgija — morala su biti međusobno
povezana: tri istovremena i povezana poteza u božanskoj partiji šaha.
Bili su to, kao što ćemo vidjeti, koraci u odbrojavanju do Sudnjeg dana.
Sljedeće dvadeset i četiri godine — od 2048. do 2024. g. pr. n. e.
—vrijeme su vjerskog žara i vrenja, međunarodne diplomacije i intrige,
vojnih saveza i sudara vojsci te borbe za stratešku nadmoć. Svemirska luka
na Sinajskom poluotoku te druga mjesta povezana sa svemirom stalno su
bili u središtu događaja.
Zapanjujuće je što su različiti zapisi iz drevnih vremena preživjeli sve
do danas te nam ne pružaju samo glavne crte događaja, nego mnoštvo po­
jedinosti o bitkama, strategijama, raspravama, argumentima, sudionici­
ma i njihovim potezima, kao i o presudnim odlukama koje su uzrokovale
najveći prevrat na Zemlji nakon Potopa.
Potkrijepljeni Datumskim formulama i različitim drugim izvorima,
glavni izvori za rekonstrukciju tih dramatičnih događaja jesu relevantna
poglavlja u Knjizi Postanka; Mardukova autobiografija poznata kao Mar-
đukovo proročanstvo; skupina pločica iz "Spartolijeve zbirke" u British
Museumu poznata kao Kedor-Laomerovi zapisi i dugački povijesno-auto-
biografski tekst što ga je bog Nergal izdiktirao povjerljivom pisaru, tekst
poznat pod naslovom Erra Epos. Kao u filmu — najčešće kriminalisti­
čkom trileru — u kojem različiti svjedoci i sudionici isti događaj opisuju
na ne baš dokraja isti način, no iz čijih se opisa nazire prava priča, tako i
mi u ovom slučaju možemo doći do jednakog rezultata.
86
ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA
Mardukov glavni šahovski potez 2048. g. pr. n. e. bilo je uspostavljanje
zapovjednog mjesta u Haranu. Time je Nannaru/Sinu oduzeo to sjeverno
raskrižje važnih putova i odsjekao Sumer od sjevernih hetitskih zemalja.
Osim što je imao vojnu važnost, taj je potez Sumer ujedno lišio trgovačkih
veza koje su bile ključne za njegovu ekonomiju. Također, omogućio je Na-
buu da "zavlada svojim gradovima i zaputi se prema Velikom moru". Nazivi
mjesta u tim tekstovima daju naslutiti da su glavni gradovi zapadno od
rijeke Eufrat, uključujući i najvažnije Mjesto slijetanja, dolazili pod punu
ili djelomičnu vlast tima otac-sin.
Abramu/Abrahamu bilo je zapovjeđeno da ode u najnaseljeniji dio Ze­
malja zapada — Kanaan. Otišao je iz Harana zajedno sa svojom obitelji i
nećakom Lotom. Hitro je putovao prema jugu, zaustavljajući se samo da
bi na odabranim mjestima podao slavu svom Bogu. Odredište mu bijaše
Negev, suho područje koje graniči sa Sinajskim poluotokom.
No ondje se nije dugo zadržao. Č i m je Šulgijev nasljednik Amar-Sin
2047. godine pr. n. e. doveden na prijestolje Ura, Abramu je naloženo da
se vrati u Egipat. Ondje su ga odmah odveli da se sastane s faraonom te ga
opskrbili "ovcama, volovima i magarcima, slugama i sluškinjama, magari-
cama i devama." Biblija ne govori ni riječi o razlozima takvog kraljevskog
tretmana, izuzev nagovještaja da je faraon, nakon što mu je rečeno da je
Saraja Abrahamova sestra, pretpostavio da mu je nude da se njome oženi
— što sugerira da se razgovaralo o sporazumu. Da su se između Abrama i
egipatskog kralja vodili pregovori na tako visokoj međunarodnoj razini čini
se uvjerljivim kada čovjek shvati da je godina kada se Abram nakon sedmo­
godišnjeg boravka u Egiptu vratio u Negev — 2040. pr. n. e. — bila upravo
godina u kojoj je tebanska princeza iz Gornjeg Egipta porazila prethodnu
dinastiju iz Donjeg Egipta i tako uspostavila egipatsko ujedinjeno Srednje
kraljevstvo. Još jedna geopolitička slučajnost!
Abram se, sada ojačan u ljudstvu i devama, vratio u Negev u pravi čas,
njegov„zadatak sada je bio jasan: obraniti Četvrtu regiju zajedno sa sve­
mirskom lukom. Kako nam otkriva biblijska priča, sada je sa sobom imao
elitne snage Ne'arim — izraz što se najčešće prevodi kao "mladići" — me-
87
 POSLJEDNJI DANI
đutim mezopotamski su tekstovi analogni izraz LU.NAR ("NAR-ljudi")
koristili za naoružane jahače. Moja je sugestija da je Abraham, nakon što
su ga u Haranu izvrsni ratnici Hetiti podučili vojnoj taktici, u Egiptu do­
bio udarnu jedinicu koja se sastojala od brzih ratnika na devama. Baza u
Kanaanu ponovno mu je bio Negev, područje koje graniči sa Sinajskim
poluotokom.
Učinio je to u posljednji trenutak jer moćna vojska — legije saveza
enlilitskih kraljeva — bila je na putu ne samo da uništi i kazni "grješne
gradove" koji su promijenili stranu i priklonili se "drugim bogovima", nego
i da osvoji svemirsku luku.
Sumerski tekstovi koji se bave vladavinom Amar-Sina, Sulgijevog sina
i nasljednika, obavještavaju nas da je on 2041. g. pr. n. e. započeo svoj naj­
veći (i posljednji) vojni pohod protiv Zapadnih zemalja koje su potpale pod
Marduk-Nabuov utjecaj. U sldopu tog pohoda međunarodni je savez izvršio
invaziju ne samo na ljudske gradove nego i na uporišta bogova i njihovih
potomaka.
Doista, bio je to tako velik i besprimjeran događaj da mu je Biblija po­
svetila čitavo poglavlje — Postanak, glava 14. Bibličari tu glavu nazivaju "Rat
kraljeva", budući da kulminira ratom između "četiri kralja Istoka" i udru­
ženih snaga petorice "kraljeva Zapada" i naposljetku s izvanrednim vojnim
pothvatom Abrahamove brze "konjice".
Biblija svoj izvještaj o tom velikom međunarodnom ratu započinje popi­
som kraljevstava i kraljeva s Istoka koji su "došli i započeli rat" na Zapadu.
Tako se dogodilo
kad Amrafel bijaše kralj Sineara
Ariok kralj Elazara,
Kedor-Laorner kralj Elarna,
i Tidal kralj Gojima.
88
ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA
Asirolog Theophilus Pinches 1897. godine na predavanju u Victoria In­
stitute u Londonu prvi je upozorio stručnjake na skupinu pločica nazvanu Ke-
dor-Laomerovi zapisi. Oni jasno opisuju one iste događaje, doduše s mnogo
više pojedinosti, koji sačinjavaju međunarodni rat iz četrnaeste glave Postanka;
doista, sasvim je moguće da su te pločice poslužile kao izvor autorima Biblije.
Te pločice "Kedor-Laomera kralja Elama" identificiraju kao elamitskog kralja
Kudur-Lagamara, koji je poznat iz povijesnih zapisa. "Ariok" je identificiran
kao ERI.AKU ("Sluga boga Mjeseca"), koji je stolovao u gradu Larsi (biblij­
skom "Elazaru"), a Tidal je identificiran kao Tud-Gula, vazal kralja Elama.
O identitetu "Amrafela kralja Sineara" dugo su se godina vodile ra­
sprave; prijedlozi su išli čak do Hamurabija, babilonskog kralja što je živio
stoljećima kasnije. Sinear je bilo stalno biblijsko ime za Sumer, a ne za Babi­
lon, i tko je onda, u Abrahamovo vrijeme, bio njegov kralj? U svojoj knjizi
Ratovi bogova i ljudi uvjerljivo sugeriram da na hebrejskom treba stajati ne
Amra-Fel, nego Amar-Fel, a od sumerskog AMAR.PAL — što je inačica od
AMAR.SIN — čije Datumske formule potvrđuju da je 2041. g. pr. n. e.
doista pokrenuo rat kraljeva.
Tu potpuno identificiranu koaliciju su prema Bibliji predvodili Elamiti
— tu pojedinost potvrđuju mezopotamski zapisi koji ističu da je Ninurta po­
novno preuzeo vodeću ulogu u borbi. Biblija, također, tu Kedor-Laomerovu
invaziju datira opaskom da se dogodila četrnaest godina nakon prethodnog
upada Elamita u Kanaan — još jedna pojedinost koju potvrđuju zapisi iz Sul­
gijevog vremena.
Ovaj put je ruta invazije, međutim, bila drukčija: skraćujući udaljenost iz
Mezopotamije riskantnim prolaskom kroz pustinjsko područje, napadači su
izbjegli gusto naseljenu obalu Sredozemnog mora tako što su napredovali isto­
čnom stranom rijeke Jordan. Biblija nabraja mjesta gdje su se te bitke odvijale
i s kim su se enlilitske snage tamo borile; ti podaci pokazuju da je došlo do po­
kušaja izravnavanja računa sa starim neprijateljima — potomcima bogova Igigi
koji su sklapali međusobne brakove s ljudima, te čak s potomcima Uzurpatora
Zua — koji je očito podupirao ustanke protiv Enlilita. Ipak, iz vida se nije
gubio glavni cilj: svemirska luka. Invazorske snage napredovale su takozvanim
89
 POSLJEDNJI DANI ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA

Putem kralja, koji je pod tim imenom poznat od biblijskih vremena, od sjevera Grad na ulazu u poluotok, Dur-Mah-Ilani ("Veliko utvrđeno mjesto
prema jugu po istočnoj strani rijeke Jordan. No, kada su skrenuli na zapad pre­ bogova") — Biblija ga naziva Kadeš-Barnea — Kedor-Laomerovi zapisi ja­
ma vratima u Sinajski poluotok, naišli su na snage koje su im zapriječile put. To sno navode kao mjesto gdje je zapriječen put:
su bili Abraham i njegovi ratnici na devama (slika 32)
Svećenikov sin,
kojega su bogovi po svom najboljem nahođenju pomazali,
pljačku spriječio je.

Po mom mišljenju, "sin svećenika" kojeg su pomazali bogovi bio je

Abram, sin svećenika Teraha.
Pločica s Amar-Sinovom datumskom formulom ispisana je s obje stra­
ne (slika 33) te sadrži njegovo hvalisanje o tome kako je uništio NE.IB.
RU.UM — "Ovčarsko mjesto Ibru'uma. "Međutim, pred svemirskom lu­
kom zapravo nije bilo nikakve bitke: sama prisutnost Abrahamove udarne
jedinice na devama uvjerila je osvajače da se okrenu — bogatijim i uno­
snijim ciljevima. Ako taj navod doista govori 0 Abramu, tada je to još jedna
izvanbiblijska potvrda Patrijarških zapisa, bez obzira na to tko je pobijedio.

90 m
 POSLJEDNJI DANI ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA

Nakon što je spriječena u ulasku na Sinajski poluotok, vojska Istoka kre­ Veliki bogovi tada su pozvani na hitno vijećanje na kojem su odo­
nula je prema sjeveru. Mrtvo more u to je vrijeme bilo kraće; njegov sadašnji brili izvanredne mjere koje su zauvijek promijenile budućnost.
južni dio još nije bio pod vodom: u to je vrijeme to bila plodna ravnica bogata
obradivom zemljom, voćnjacima i trgovačkim središtima. Tamošnja naselja
uključivala su pet gradova, između ostalih i zloglasne Sodomu i Gomoru.
Okrenuvši se prema sjeveru, osvajači su se sada suočili s udruženim snaga­
ma, kako ih je Biblija nazvala, "pet grješnih gradova". Tamo su, kazuje nam
Biblija, četiri kralja pobijedila petoricu kraljeva. Pljačkajući gradove i uzima­
jući zarobljenike, osvajači krenuše natrag, ovaj put zapadnom stranom rijeke
Jordan. Usredotočenost Biblije na te bitke mogla je završiti tim povratkom
da nije činjenice da je među zarobljenicima bio i Abramov nećak Lot. Nakon
što je izbjeglica iz Sodome Abramu ispričala što se dogodilo, on je "naoružao
svoje uvježbane ljude, njih tristo osamnaest, i dao se u potjeru." Njegovi ja­
hači sustigli su napadače tek na sjeveru, blizu Damaska (vidi sliku 32), gdje je
Lot oslobođen, a opljačkani plijen vraćen. Biblija o tom pothvatu kaže da je
Abram "do nogu potukao Kedor-Laomera i kraljeve koji bijahu s njim."
Povijesni zapisi sugeriraju da "Rat kraljeva", ma koliko smion i opsežan,
nije uspio zaustaviti Marduk-Nabuovo nadiranje. Amar-Sin je, kao što zna­
mo, umro 2039. g. pr. n. e.: nije pao od protivnikovog koplja već od uboda
škorpiona. Godine 2030. pr. n. e. zamijenio ga je njegov brat Su-Sin. Podaci
o devet godina njegove vladavine bilježe dva vojna pohoda prema sjeveru,
međutim nijedan prema zapadu; govore većinom o obrambenim mjerama
koje je poduzimao. Tu se najviše oslonio na gradnju novih dijelova "Zapa­
dnog zida" koji je sprječavao najezde Amorejaca. Međutim, bedemi su se
svaki put premještali prema središtu Sumera, a teritorij kojim se upravljalo iz
Ura stalno se smanjivao.
Kada se sljedeći (i posljednji; op.a.) vladar dinastije Ura III, Ibbi-Sin, po­
peo na prijestolje, napadači sa zapada su se probili kroz obrambeni zid i unu­
tar sumerskog teritorija se borili s Urovom "Stranom legijom," elamitskim
trupama. U njihovom napredovanju prema dragocjenom cilju Zapadnjacima
je rukovodio Nabu. Sam Marduk, njegov božanski otac, na ponovno zauzi­
manje Babilona čekao je u Haranu.

92 93
 PROHUJALO S VIHOROM

svojoj privrženosti Enlilitima i u njegovom sumerskom uporištu Eriduu

počnu štovati Enkija. Odsutnost bogova također je oslabila vlast nad ela-
mitskom "Stranom regijom", pa zapisi govore o "oskvrnućima" što su ih
počinile elamitske trupe. Zbog svega toga bogovi i ljudi bili su sve više
ogorčeni.
Posebno bijesan bio je Marduk koji je primio vijesti o pljačkama, ra­

Šesto poglavlje zaranjima i oskvrnućima u njegovom voljenom Babilonu. Kao što je već
rečeno, posljednji put kada je Marduk bio tamo njegov polubrat Nergal
nagovorio ga je da ode na miran način i pričeka dok nebesko vrijeme ne
dođe na doba Ovna. Marduk je to učinio nakon što mu je Nergal obećao
PROHUJALO S VIHOROM
da u Babilonu ništa neće biti poremećeno i oskvrnavljeno, no dogodilo se
suprotno. Marduk se razbjesnio kada je saznao da su "nevrijedni" Elamiti
oskvrnavili njegov tamošnji hram: "Od babilonskog hrama napraviše brlog

O pasnost od upotrebe "oružja za masovno uništenje" na Bliskom isto­

ku u osnovi je straha od ispunjenja proročanstava o armagedonu.
Tužna činjenica je da je eskalacija sukoba — između bogova, ne između
za stotine pasa; glasno kriješteći lete gavrani i ispuštaju ondje svoj gnjus."
Iz Harana je vapio drugim bogovima: "Dokad?" Nije li Vrijeme već
stiglo, pitao je u svojoj proročanskoj autobiografiji:
ljudi —dovela do upotrebe nuklearnog oružja, na tom istom mjestu, prije
četiri tisuće godina. Ako je ikada postojao čin maksimalno vrijeđan žaljenja
O, veliki bogovi, čujte moje tajne:
koji je imao potpuno neočekivane posljedice, to je bio taj.
Ja sam božanski Marduk, veliki bog.
Da je nuklearno oružje na Zemlji prvi put upotrijebljeno ne 1 9 4 5 .
Bijah izgnan zbog svojih grijeha,
g. n. e. nego 2024. g. pr. n. e. je činjenica, a ne fikcija. Taj kobni događaj
i u planine otiđoh.
zabilježen je u mnogo različitih drevnih zapisa na temelju kojih se može
U mnogim sam zemljama lutalica bio,
doći do odgovora na pitanja što, kako, tko i zašto, te ih staviti u pravi
skitao se od kraja do kraja svijeta.
kontekst. Jedan od tih drevnih izvora je hebrejska Biblija, budući daje prvi
Dođoh u gorje Hattija,
židovski patrijarh Abraham bio svjedok te grozomorne katastrofe.
u zemlji Hattiproroči'stepronađoh;
To što rat kraljeva nije rezultirao pokoravanjem "pobunjeničkih ze­
i u njemu zavapih — "Dokad?"
malja" dakako da je obeshrabrilo Enlilite a ohrabrilo Mardukite, no doga­
đaji su učinili i više od toga. Po Enlilovim uputama, Ninurta se prihvatio
"Dvadeset i četiri godine u Haranu se gniježđah", nastavio je Marduk,
izgradnje alternativne svemirske luke na drugoj strani svijeta, čak u Južnoj
"moje je vrijeme isteklo!" Došao je čas, rekao je, da se zaputi prema svom
Americi, na području današnjeg Perua. Tekstovi navode da je i sam Enlil na
gradu (Babilonu), "da ponovno izgradim svoj hram i trajno prebivalište
duga vremenska razdoblja izbivao iz Sumera. Takve selidbe bogova navele
osnujem." U vizionarskom zanosu govorio je kako vidi svoj hram E.SAG.
su posljednja dva sumerska kralja, Su-Sina i Ibbi-Sina, da se pokolebaju u
ILA ("Hram uzvišenog krova") kako se poput planine uzdiže s platforme

95
 POSLJEDNJI DANI
u Babilonu. Nazivao ga je "Kuća mog zavjeta". Pretkazao je da će Babilon biti
vječan, s kraljem po njegovu izboru, da će to biti grad pun radosti, s Anuovim
blagoslovom. Mesijanska vremena, prorokovao je Marduk, "otjerat će zlo i ne­
sreću i donijeti čovječanstvu majčinsku ljubav."
Godina u kojoj je dvadesetčetverogodišnjem boravku u Haranu došao
kraj bila je 2024. g. pr. n. e.. Točno sedamdeset i dvije godine prije toga
Marduk je bio pristao mirno otići iz Babilona i pričekati na prorokovano
nebesko vrijeme.
Mardukov vapaj "dokad?" upućen velikim bogovima nije bio uzaludan jer
vodstvo Anunnakija stalno se savjetovalo, kako neslužbeno tako i na službenim
vijećima. Zabrinut zbog pogoršanja situacije, Enlil se je žurno vratio u Sumer,
šokiravši se kada je saznao da su čak i u samom Nipptiru stvari krenule po
zlu. Ninurta je pozvan da objasni nedolično ponašanje Elamita, no on je svu
krivnju svalio na Marduka i Nabua. Pozvan je Nabu i "pred bogove dode sin
svoga oca." Njegov glavni op tužitelj bio je Utu/Samaš koji je, opisujući strašnu
situaciju, rekao: "Sve to skrivio je Nabu." Govoreći u ime svog oca, Nabu je
okrivio Ninumi i oživio stare optužbe protiv Nergala zbog nestanka pretpoto­
pnih instrumenata za nadgledanje nebesa te neuspjeha da spriječi oskvrnuća u
Babilonu. Počeo je vikati kako bi nadglasao Nergala te je, "stao bez poštovanja
govoriti .. .grozote protiv Enlila: 'Nema pravde, razaranje je bilo planirano, En­
lil je potaknuo zlu zavjeru protiv Babilona.'" Bila je to nečuvena optužba protiv
Gospodara zapovjednika.
Zatim se javio Enki, no govorio je u obranu sina, a ne Enlila. "Za što su
Marduk i Nabu u stvari optuženi?" Njegova srdžba bila je usmjerena osobito na
njegova sina Nergala: "Zašto ne nastaviš s potporom?"- pitao gaje. Njih dvojica
su se toliko prepirali da je Enki naposljetku viknuo na Nergala da se udalji.
Vijećanje bogova prekinulo se u neredu.
Međutim, sve te raspre, optužbe i protuoptužbe odvijale su se usprkos
sve očitijoj činjenici — onome što je Marduk nazivao nebeskim proročištem
— da se - kako vrijeme prolazi, s presudnim pomakom precesijskog sata za
jedan stupanj - na nebesima doba Bika, zodijačko doba Enlila, privodi kraju,
a počinje se pomaljati doba Ovna, Mardukovo doba. Marduk je to nazivao
PROHUJALO S VIHOROM
nebeskim proročištem. Ninurta je dolazak novog doba mogao vidjeti u svom
hraniti Eninnu u Lagašu (što ga je izgradio Gudeja); Ninigšzida/Toth mogao ga
je potvrditi pomoću svih kamenih krugova koje je podigao drugdje po Zemlji;
za njegov su dolazak znali i ljudi.
Tada je Nergal — nakon što su ga Marduk i Nabu oklevetali, a vlastiti otac
istjerao — "savjetujući se sam sa sobom", došao na ideju da upotrijebi "strašno
oružje". Nije znao gdje je skriveno, no znao je da se nalazi negdje na Zemlji,
spremljeno na tajnom podzemnom mjestu (prema zapisu katalogiziranom kao
CT-xvi, reci 44-46, negdje u Africi, na području brata mu Gibila):
Tih sedam u planinama leže;
U šupljini pod zemljom počivaju.
Na temelju današnjeg stupnja tehnološkog razvoja može se reći da je to
bilo sedam nuklearnih naprava: "Užasom ispunjene, s bljeskom lete." Bile su
davno donesene na Zemlju s Nibirua i skrivene na nekom tajnom, sigurnom
mjestu. Enki je znao gdje, no znao je i Enlil.
Ratno vijeće bogova nadglasalo je Enkija i prihvatilo Nergalov prijedlog
da se Marduku zada teški udarac. Postojala je stalna komunikacija s Anuom:
"Od Anua ka Zemlji riječi su putovale, od Zemlje do Anua riječi su stizale."
On je jasno dao do znanja da je njegovo odobrenje tog koraka bez presedana
ograničeno na to da se Marduka liši sinajske svemirske luke, ali da se pri tome
ne smije naškoditi ni bogovima ni ljudima. "Anu, vladar bogova, smilovao se
Zemlji", stoji u drevnim tekstovima. Izabravši Nergala i Ninurtu da izvrše
misiju, bogovi su im više nego jasno dali do znanja da je misija ograničenog
i uvjetovanog opsega.
No, stvari se nisu odvijale tim putem: došlo je do katastrofalnih neželje­
nih posljedica.
Nakon katastrofe koja je rezultirala smrću nebrojenih ljudi i opustoše-
njem Sumera, Nergal je povjerljivom pisaru izdiktirao svoje viđenje događa-
97
 POSLJEDNJI DANI
ja, pokušavajući se osloboditi krivnje. Taj dugački tekst poznat je kao Erra
Epos jer Nergala naziva epitetom Erra ("Uništavatelj"), a Ninurtu Ishum
("Pržitelj"). Do istinite priče možemo doći kada tom tekstu pridodamo
podatke iz nekoliko drugih sumerskih, akadskih i biblijskih izvora.
Tako saznajemo da je Nergal odmah po donošenju odluke, ne če­
kajući Ninurtu, požurio u Gibilovo afričko područje kako bi pronašao
oružje. Ninurta je na svoje zaprepaštenje saznao da se Nergal ne obazire
na zadana ograničenja misije te da namjerava upotrijebiti oružje nekon­
trolirano kako bi izravnao osobne račune: "Uništit ću sina i ostaviti oca
da ga pokopa; zatim ću uništiti i oca, kojeg neće imati tko pokopati",
hvalisao se Nergal.
Dok su se on svađali, stigla im je vijest da Nabu ne miruje: "Iz svog
hrama krenuo je svim gradovima svojim zavladati, prema Velikom moru
zaputio se; u Veliko more ušao je i zasjeo na prijestolje što njegovo nije."
Nabu ne samo da je obraćao zapadne gradove, nego je zauzimao sredo­
zemne otoke i imenovao se njihovim vladarom! Nergal/Erra zbog toga je
prigovarao da uništenje svemirske luke nije dovoljno: Nabua i gradove
koji su mu pristupili također treba kazniti — treba ih uništiti!
Budući da su sada imali dvije mete, Nergal i Ninurta našli su se pred
još jednim problemom: neće li razaranje svemirske luke upozoriti Nabua
i njegove grješne sljedbenike da pobjegnu? Rješenje su pronašli u razdva­
janju: Ninurta će napasti svemirsku luku, a Nergal će napasti obližnje
"grješne gradove". No, tek što je sve dogovoreno Ninurta se počeo premi­
šljati. Inzistirao je da treba upozoriti ne samo Anunnakije koji upravljaju
svemirskim instalacijama nego čak i neke ljude: "Hrabri Erra" - rekao je
Nergalu - "zar ćeš i nevinoga iskorijeniti s krivim? Hoćeš li s onima koji sa
griješili protiv tebe uništiti i one koji nisu griješili?"
Prema drevnom tekstu, Nergal/Erra je bio nagovoren: "Erri se riječi
Ishumove svidješe kao fino ulje." I tako su jednog jutra njih dvojica, podi­
jelivši između sebe sedam nuklearnih naprava, krenuli na svoju konačnu
misiju:
m
PROHUJALO s VIHOROM
Uto junak Erra naprijed krenu
pamteći riječi Ishurnove.
Ishum također u bitku pode
u skladu s danom riječi,
tjeskoba u srcu njegovome.
Dostupni nam tekstovi čak govore tko je otišao na koji cilj: "Ishum se
zaputi prema najvišoj planini" (da je svemirska luka bila pokraj te planine
znamo iz epa o Gilgamešu). "Ishum podigne ruku svoju, planina se sruši
... Ono što bijaše podignuto za ispaljivanje prema Anuu bijaše uništeno,
pročelje mu izbrisano, oko njega sve opustošeno." Ninurta je izbrisao sve­
mirsku luku i njezine instalacije jednim nuklearnim udarcem.
Drevni tekst zatim opisuje što je učinio Nergal: "Slijedeći Ishumov
primjer, Erra pođe Putem kralja te gradove dokrajči, u pustoš ih pretvori";
njegovi ciljevi bili su "grješni gradovi" čiji kraljevi su sklopili savez protiv
Kraljeva istoka. Ti gradovi nalazili su se na ravnici južno od Mrtvog mora.
Tako je 2 0 2 4 . godine pr. n. e. na Sinajskom poluotoku i obližnjoj
ravnici Mrtvog mora upotrijebljeno nuklearno oružje: uništena je sve­
mirska luka i pet gradova.
S obzirom na naše objašnjenje Abrahamove misije u Kanaanu to nije
čudno, međutim ipak zaprepašćuje kako se upravo u tom apokaliptičnom
događaju spajaju Biblija i mezopotamski tekstovi.
Iz mezopotamskih tekstova koji opisuju te događaje znamo da su, kao
što je zatraženo, Anunnakiji koji su čuvali svemirsku luku bili upozoreni:
"Njih dvojica (Nergal i Niinurta, op. a.), na zlo nahuškani, natjeraše nje­
gove čuvare u stranu, bogovi tog mjesta napustiše ga — zaštitnici njegovi u
nebeske visine otiđoše." Ipak, iako mezopotamski tekstovi ponavljaju da su
"dvojica natjerala bogove u bijeg, da pobjegnu od izgaranja", dvosmisleni
su u pogledu toga je li to upozorenje dano i ljudima u gradovima osuđeni­
ma na propast. Tu nam Biblija daje pojedinosti koje nedostaju: u Postanku
99
 POSLJEDNJI DANI PROHUJALO S VIHOROM

možemo pročitati da su i Abraham i njegov nećak Lot doista bili upozoreni, "Sutradan ujutro Abraham ...upravi pogled prema Sodomi i Go­
no ne i drugi stanovnici "grješnih gradova." mori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom, kao
Biblijski izvještaj, osim što rasvjetljava različite "katastrofalne" aspekte dim kakve klačine."
događaja, sadrži pojedinosti koje nam na nevjerojatan način rasvjetljavaju Abraham je tada imao devedeset i devet godina; kako je bio rođen
kako bogove općenito tako i njihov odnos s Abrahamom. Priča počinje u 2123. g. pr. n. e., to je morala biti 2024. g. pr. n. e.
18. glavi Postanka kada Abraham, tada u devedeset i devetoj godini života, Podudaranje mezopotamskih zapisa s biblijskim Postankom što se tiče
dok je jednog vrućeg poslijepodneva sjedio na ulazu u svoj šator, "podigavši uništenja Sodome i Gomore u isti je mah jedna od najznačajnijih potvrda
pogled, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega." Premda ih se opisuje vjerodostojnosti Biblije općenito te posebno potvrda statusa i uloge Abra-
kao anashim, što znači "ljudi", bili su na neki način drukčiji odnosno neo­ hama. Pa ipak, podudarnost je to koje se teolozi i drugi stručnjaci najvi­
bični budući da je Abraham izjurio iz šatora i poklonio im se do zemlje te še klone, budući da dio o događajima na dan prije uništenja, kada su tri
im — nazivajući se njihovim slugom — oprao noge i ponudio ih hranom. božanska bića ("anđela" koji su izgledali poput ljudi) posjetila Abrahama,
Kako se ispostavilo, trojica su bili božanska bića. neodoljivo podsjeća na priču o "drevnim astronautima". Oni koji sumnjaju
Dok su odlazili njihov vođa, sada identificiran kao Gospodin Bog, u Bibliju, a mezopotamske tekstove smatraju pukim mitovima pokušali su
odlučuje otkriti Abrahamu njihov zadatak: utvrditi jesu li Sodoma i Go- uništenje Sodome i Gomore pripisati nekoj prirodnoj katastrofi, među­
mora doista grješni gradovi čije uništenje je opravdano. Dok su dvojica od tim biblijska verzija priče dva puta potvrđuje da "uništenje... sumpornim
trojice nastavili prema Sodomi, Abraham prilazi Bogu i prigovara mu (!) ognjem" nije bilo prirodna katastrofa nego unaprijed smišljeni, odgodivi te
riječima koje su identične onima u mezopotamskom tekstu: Hoćeš li iskori­ čak opozivi događaj: jednom kada se Abraham pogađao s Gospodom da
jeniti i nevinoga s krivim? (Postanak 18:23). poštedi gradove kako ne bi nevine uništio s krivima, te ponovno kada je
Zatim je uslijedilo nevjerojatno pogađanje čovjeka i Boga. "Možda ima zbog njegovog nećaka Lota uništenje odgođeno.
pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti
zbog pedeset nevinih koji budu ondje?" - pitao je Abraham Boga. Kada mu
je Bog odgovorio da će, u redu, grad biti spašen ako u njemu živi pedeset
nevinih, Abraham je pitao, a što ako ih ima samo četrdeset? A ako ih ima
samo trideset? I tako se to spustilo sve do deset... "I čim je završio razgovor
s Abrahamom Jahve ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto."
Druga dva božanska bića — u nastavku priče u 19. glavi naziva ih se
malachim, što doslovno znači "izaslanici", ali se obično prevodi kao "anđeli"
— navečer su stigli u Sodomu. Ono što se zbivalo u Gomori potvrdilo je
iskvarenost tamošnjih ljudi, i u zoru su dvojica pozvala Abrahamovog neća­
ka Lota da pobjegne zajedno s cijelom svojom obitelji, "jer će Jahve uništiti
grad." Obitelj je oklijevala pa je jedan od "anđela" pristao da se uništenje
odgodi dok Lot i njegova obitelj ne dođu do sigurnosti planina.

100 101
 POSLJEDNJI DANI PROHUJALO s VIHOROM

Fotografije Sinajskog poluotoka snimljene iz svemira (slika 34) i dalje

pokazuju golemu šupljinu i raspuklinu na površini na mjestu gdje je došlo
do nuklearne eksplozije. Po tom području je i dandanas razasuto razlomlje-
no, izgorjelo i zacrnjeno kamenje (slika 35); to kamenje sadrži neuobičaje­
no visok udio izotopa urana-235, što prema mišljenjima stručnjaka ukazuje
na naglo izlaganje golemoj toplini nuklearnog podrijetla.

SLIKA 35

Uništenje gradova na ravnici Mrtvog mora izazvalo je rušenje južne

obale mora, što je dovelo do poplavljivanja nekoć plodnog područja koje je
i dandanas, kao dodatak, od mora odvojeno barijerom zvanom "El-Lissan"
("Jezik") (slika 36). Nastojanja izraelskih arheologa da istraže tamošnje
morsko dno urodila su otkrićem zagonetnih podvodnih ruševina, međutim
Hašimidska Kraljevina Jordan, na čijoj polovici Mrtvog mora se ruševine
SLIKA 36
nalaze, zaustavila je daljnja istraživanja. Zanimljivo je da relevantni mezo­
potamski tekstovi potvrđuju tu topografsku promjenu te čak sugeriraju da Erra i Ishum su, kako se ispostavilo, izazvali mnogo više od uništenja

je more postalo mrtvo kao posljedica nuklearne eksplozije: Erra je, navode, svemirske luke i "grješnih gradova": kao posljedica nuklearnih eksplozija,
"kopao kroz more i podijelio ga na dvoje; doveo je do izumiranja svega što
u njemu živi, čak i krokodila." Oluja, zao vjetar
kružio je nebom.

102 103
 POSLJEDNJI DANI
I počela je lančana reakcija neželjenih posljedica.
Povijesni zapisi pokazuju da je sumerska civilizacija doživjela slom
u šestoj godini Ibbi-Sinove vladavine u Uru — 2 0 2 4 . g. pr. n. e.. To je,
čitatelj će se sjetiti, bila godina kada je Abraham imao devedeset i devet
godina...
Povjesničari su isprva pretpostavljali da su sumersku prijestolnicu Ur
pregazili "barbarski osvajači"; međutim ne postoje dokazi o takvoj razornoj
invaziji. Zatim je otkriven tekst pod naslovom "Jadikovka nad uništenim
Urom" koji je zbunio stručnjake. Naime, u njemu se nije oplakivalo fizičko
uništenje Ura, nego njegovo "napuštanje": bogovi koji su tamo boravili na­
pustili su ga, ljudi koji su tamo živjeli otišli su, njegove staje su se ispraznile.
Hramovi, kuće i obori bili su nedirnuti — cijeli, no prazni.
Zatim su otkriveni i drugi tekstovi s jadikovkama. U njima se jadiko-
valo ne samo nad Urom, nego i nad čitavim Sumerom. I opet su govorili
0 "napuštanju": ne samo da su bogovi Ura, Narmar i Ningal, napustili Ur;
Enlil, "Divlji Bik", napustio je svoj voljeni hram u Nippuru; njegova druži­
ca Ninlil također je bila otišla. Ninmah je napustila svoj grad Keš; Inanna,
"kraljica Ereha", napustila je Ereh; Ninurta je napustio svoj hram, Eninnu;
njegova supruga Bau također je otišla iz Lagaša. Jedan sumerski grad za
drugim nabrajani su kao "napušteni" — bez svojih bogova, ljudi i životinja.
Stručnjaci su sada pokušavali odgonetnuti kakva je to "strašna katastrofa",
tajanstvena nesreća pogodila cijeli Sumer. Sto je to moglo biti?
Odgovor na zagonetku nalazio se u samim tekstovima: Prohujalo s
vihorom.
Ne, nije to igra riječi povezana s naslovom slavnog romana/igranog
filma. To je bio refren u tekstovima jadikovki: Enlil je napustio svoj hram,
"nestao s vihorom". Ninlil je "nestala s vihorom" iz svog hrama. Nannar je
napustio Ur — njegovi obori za ovce su "ispražnjeni vihorom"; i tako dalje,
1 tako dalje. Stručnjaci su pretpostavili da je to ponavljanje riječi literarno
sredstvo, refren koji su naricatelji ponavljali kako bi naglasili svoju žalost.
104
PROHUJALO S VIHOROM
Međutim, to nije bilo literarno sredstvo — to je bila doslovna istina: Sumer
i njegovi gradovi doslovno su bili ispražnjeni djelovanjem vihora.
Digao se "zao vihor", kako se navodi u jadikovkama (i drugim tekstovi­
ma), i prouzročio da "katastrofa, dotad nepoznata ljudima, pogodi zemlju."
To je bio Zao vihor koji je "opustošio gradove, opustošio kuće, opustošio
staje, ispraznio obore za ovce." Došlo je do opustošenja, ali ne i razaranja;
praznine, ali ne i ruševine; gradovi su bili ondje, kuće su bile ondje, staje
i obori za ovce bili su ondje — međutim nije ostalo ništa živoga. Čak je i
"sumerskim rijekama tekla vođa koja je bila gorka, nekoć obrađivana polja
obrasla su u korov, bilje na livadama je uvelo." Sav život je nestao. Bila je to
katastrofa kakve nikad prije nije bilo:
Zemlju Sumer zadesi katastrofa
ljudima nepoznata.
Katastrofa nikad viđena,
za izdržati nemoguća.
Nošena Zlim vihorom, to je bila smrt od koje nije bilo bijega: smrt
"koja tumara ulicom, koja je puštena na cestu... Najviši zid, najdeblji zid,
prolazi kao poplava; nijedna vrata ne mogu je zadržati, nijedan kračun zau­
staviti." Oni koji su se skrili iza zatvorenih vrata popadali su u kućama; oni
koji su pobjegli na krovove pomrli su na krovovima. Bila je to nevidljiva
smrt: "Stoji kraj čovjeka, a ipak je nitko ne može vidjeti; kad uđe u kuću,
ne zna se da je došla." Bila je to strašna smrt: "Kašalj i sluz oslabiše im prsa,
usta im puna pljuvotine, najednom malaksali i ošamućeni postadoše...
strašna malaksalost... i glavobolja." Kada je Zao vjetar ščepao svoje žrtve,
"usta im bijahu oblivena krvlju." Mrtvi i umirući ležali su posvuda.
Tekstovi jasno ističu da Zao vihor, koji je "nosio beznađe od grada do
grada", nije bio prirodna katastrofa; bio je izravna posljedica odluke velikih
bogova. Prouzrokovala ga je "velika oluja što naredi je Anu, (odluka) iz srca
Enlilovog." Nadalje, bila je to posljedica pojedinačnog događaja — "naje­
danput, u bljesku munje izazvan" — do kojeg je došlo daleko na zapadu:
105
 POSLJEDNJI DANI PROHUJALO s VIHOROM

"Došlo je iz planina, došlo je preko Ravnice ne-milosti... Poput gorkog izazvali ne uništenje nego tiho istrebljenje, donoseći s radioaktivnim zra­
otrova od bogova, došlo je sa zapada." kom smrt svemu što je živjelo.
Da je uzrok "zlog vihora" bilo nuklearno uništenje na Sinajskom polu­ Iz svih relevantnih tekstova je razvidno, možda uz izuzetak Enkij a, koji
otoku i u njegovoj blizini postaje jasno kada tekstovi navode da su bogovi je upozoravao i prosvjedovao protiv upotrebe Strašnog oružja, da nijedan
znali njegovo podrijetlo i uzrok — udar, eksplozija. od bogova nije očekivao takav ishod. Većina ih je bila rođena na Zemlji i
za njih su priče o nuklearnim ratovima na Nibiruu bile "priče starijih". Je
Zao udar najavi oluju kobnu, li Anu, koji je trebao biti pametniji, možda mislio da će oružje, nakon što
Zao udar bijaše njezin preteča. je toliko dugo bilo skriveno, biti poluupotrebljivo ili posve neupotreblji­
Moćno potomstvo, sinovi junački, vo? Jesu li Enlil i Ninurta (koji je bio došao s Nibirua) pretpostavili da će
glasnici pošasti bijahu. vjetrovi, ako uopće, odnijeti nuklearni oblak prema nenaseljenim pustinja­
ma koje obuhvaća današnja Saudijska Arabija? Ne postoji zadovoljavajući
Autori tekstova s jadikovkama, sami bogovi, ostavili su nam zoran odgovor; tekstovi tek navode da su "veliki bogovi problijedjeli vidjevši ko­
prikaz onoga što se dogodilo. Čim su Ninurta i Nergal iz nebesa lansirali liko golema je oluja." Ipak, jasno je da su, čim se shvatilo koliko je snažan
Strašno oružje, "ono je proizvelo strašne zrake što sve su opržile poput va­ nuklearni otrov i kuda ga vjetrovi nose, svi na njegovom puru — kako
tre." Nastala je oluja koja se "stvorila u bljesku munje". Zatim se u nebesa bogovi tako i ljudi — upozoreni da bježe i spase život.
digao "gust oblak što propast donosi" — nuklearna gljiva — a iza nje su Panika, strah i metež koji su u Sumeru i njegovim gradovima zavladali
slijedili "udari vjetra... oluja što spržila je nebo." To je bio dan koji se ne kada je oglašena uzbuna živopisno su opisani u nizu jadikovki, kao što su
smije zaboraviti: Urska jadikovka, Jadikovka nad pustošenjem Ura i Sumera, Nipurska jadi­
kovka, Uručka jadikovka i druge. Sto se tiče bogova, čini se da je uglavnom
Tog dana, vrijedilo načelo "svatko za sebe". Pomoću svojih različitih letjelica i plovila
nebo je zdrobljeno odlazili su zrakom i morem ne bi li izbjegli nuklearni oblak. Sto se ljudi
a zemlja razorena, tiče, bogovi su ih upozorili prije no što su pobjegli. Kao što stoji u Uručkoj
lice joj istrto u vihoru — jadikovki: "Ustajte! Bježite! Sakrijte se u stepu!" ljudima je rečeno usred
Kada se nebo zacrnilo noći. "Spopadnuti strahom, odani građani Uruka bježali su ne bi li spasili
i pre krilo nas sjenom — živu glavu, no Zli vihor ih je svejedno pokosio."
tog dana rodio se Zao vihor. Slika doduše nije posvuda bila jednaka. U Uru, glavnom gradu, Nan-
nar/Sin je bio tako skeptičan da nije povjerovao da je sudbina njegovog
Različiti tekstovi otrovni vjetar uporno pripisuju eksploziji "na mjestu grada zapečaćena. Njegov dugački i emotivni apel njegovom ocu Enlilu da
gdje bogovi uzlaze i spuštaju se" — uništenju svemirske luke, a ne razara­ spriječi katastrofu zabilježen je u Urskoj jadikovki (koju je sastavila Ningal,
nju "grješnih gradova". Tamo je, "usred planina", u jakom bljesku došlo do Nannarova supruga). Zabilježeno je i Enlilovo izravno priznanje neizbje­
nuklearne eksplozije u obliku gljive — i odande su vjetrovi sa Sredozemnog žnosti:
mora donijeli otrovni nuklearni oblak prema istoku, do Sumera, te tamo

106 107
 POSLJEDNJI DANI
Uru je podarena kraljevska čast —
Vječna vladavina podarena mu nije...
Nespremni prihvatiti neizbježno i previše privrženi građanima Ura da
bi ga napustili, Nannar i Ningal odlučili su ondje ostati. Bio je dan kada
je Zli vihor došao do Ura; "i dalje drhtim na spomen tog dana", napisala
je Ningal, "no od nečistog zadaha tog dana nismo pobjegli." Kada je došao
sudnji dan, "u Uru se digla gorka jadikovka, no nismo pobjegli od nečisti.
Božanski je par noć noćnih mora proveo u "termitnjaku", podzemnoj
prostoriji duboko ispod njihova zigurata. Ujutro, kada je otrovni oblak
"odnesen iz grada", Ningal je opazila da je Nannar bolestan. Žurno se
odjenula i naredila da se boga iznese iz Ura i odnese daleko od grada kojeg
su oboje voljeli.
Zli vihor naškodio je još barem jednom božanstvu; bila je to Ninur-
tina supruga Bau, koja je bila sama u Lagašu (budući da je njezin suprug
bio zauzet uništavanjem svemirske luke). Omiljena u svom narodu koji ju
je zvao "Majka Bati", bila je liječnica i jednostavno se nije mogla natjerati
da ode. Jadikovke bilježe da je "tog dana oluja sustigla Gospu Bau; kao da
bijaše smrtnica, oluja ju pogodi." Nije jasno koliko teško je bila pogođena,
međutim kasniji zapisi iz Sumera sugeriraju da nije dugo poživjela.
Enkijev grad Eridu, smješten najdalje na jugu, očito je bio na rubu
puta kojim je prolazio Zli vihor. Iz Eriduške jadikovke saznajemo da je Nin-
ki, Enkijeva supruga, odletjela iz grada i sklonila se u Enkijevom afričkom
Abzuu: "Ninki, Velika Gospa, odletje poput ptice i napusti svoj grad." Me­
đutim, sam Enki se sklonio tek onoliko koliko je potrebno da se makne
s puta Zlom vihoru: "Gospodar Eridua stajao je kraj svog grada... zbog
sudbine njegove gorke je suze lio." Mnogi građani Eridua su ga slijedili te,
utaborivši se u poljima, sa sigurne udaljenosti dan i pol promatrali kako
oluja "zahvaća Eridu."
Začudo, najmanje pogođen od svih glavnih sumerskih središta bio je
Babilon jer je ležao izvan sjevernog ruba oluje. Kada je oglašena uzbuna
Marduk je kontaktirao svog oca i zamolio ga za savjet: 'Sto da rade gra­
zes
PROHUJALO S VIHOROM
dani Babilona?' - pitao ga je. 'Oni koji mogu bježati trebaju ići na sjever',
odgovorio mu je Enki; jednako kao što su dvojica "anđela" savjetovala Lota
i njegovu obitelj da se ne osvrću kada su bježali iz Sodome, tako je i Enki
uputio Marduka da kaže svojim sljedbenicima "da se ne okreću i ne osvr­
ću". Ako bijeg nije moguć ljudi trebaju potražiti zaklon pod zemljom:
"Skloni ih u odaju pod zemljom, u tamu", glasio je Enkijev savjet. Budući
da su poslušali taj savjet i zbog smjera vjetra, Babilon i njegovi građani
prošli su bez posljedica.
Kada je Zao vihor prošao (njegovi ostaci, kako iz zapisa saznajemo,
doprli su najistočnije do planine Zagros), ostavio je iza sebe opustošen i
iznuren Sumer. "Oluja je opustošila gradove, opustošila kuće." Mrtvi su
ostali ležati, nepokopani, tamo gdje su se srušili: "Mrtvaci su, kao mast
na suncu, sami od sebe nestajali." Na ispaši "stoka sitna i krupna nestade,
svi živi stvorovi skončaše." Obori za ovce "padoše žrtvom Zlom vjetru."
Obrađena polja su se osušila; "na obalama Tigrisa i Eufrata samo bolestan,
nezdrav korov bješe rastao, u močvarama trstika trunula je u smradu." "Ni­
tko putovima ne kroči, nitko ne ide cestama."
"O, hramu boga Nannara u Uru, gorka je tvoja pustoš!" jadikovalo
se u pjesmama; "O, božice Ningal, čija zemlja je stradala i natjerala srce
tvoje u plač!"
Grad je ostao stran grad,
kako da čovjek sada živi?
Kuća je postala kuća suza,
to tjera srce moje u plač.
Ur i hramovi njegovi,
padoše žrtvom Zlog vihora.
Nakon dvije tisuće godina velika sumerska civilizacija zauvijek je ne­
stala s vihorom.
109
 POSLJEDNJI DANI PROHUJALO S VIHOROM

Posljednjih godina arheolozima su se pridružili geolozi, klimatolozi i

drugi znanstvenici koji proučavaju zemlju te zajednički, u multidisciplinar-
nim projektima, pokušavaju riješiti enigmu naglog sloma Sumera i Akada
krajem trećeg tisućljeća prije nove ere.
Studija pod naslovom "Klimatske promjene i slom Akadskog carstva:
dokazi iz dubokog mora", objavljena u znanstvenom časopisu Geologija od
travnja 2000. godine koju je provela međunarodna multidisciplinarna sku­
pine od sedam znanstvenika pokrenula je nove trendove. U sklopu istraži­
vanja proveli su kemijsku i radiološku analizu pradavnih slojeva prašine iz
tog razdoblja s različitih lokaliteta na Bliskom istoku, no prvenstveno s dna
Omanskog zaljeva. Došli su do zaključka da je neobična klimatska pro­
mjena na područjima uz Mrtvo more uzrokovala olujne vjetrove s oblacima
guste prašine s isušenog tla (engl. dust storms) te da je prašina — neobična
"atmosferska mineralna prašina" — bila nošena zračnim strujama preko ju­
žne Mezopotamije do Perzijskog zaljeva i dalje (slika 37), a upravo je to bio
put sumerskog "Zlog vjetra". Određivanje starosti neobične "atmosferske
prašine" pomoću ugljika dovelo je do zaključka da je ona nastala kao po­
sljedica "neuobičajenog, dramatičnog događaja koji se dogodio prije otprilike
4025 godina. " To, drugim riječima, znači "otprilike 2025. g. pr. n. e. "
— upravo 2024. godine koju smo naveli!
Zanimljivo je da su znanstvenici koji su sudjelovali u tom istraživanju
primijetili da je "razina Mrtvog mora u to vrijeme naglo pala za sto metara."
Tu stavku ostavljaju bez objašnjenja — no očito je da proboj južne barijere
Mrrvog mora i poplavljivanje ravnice, kao što smo to opisali, objašnjava što
SLIKA 37
se dogodilo.
Znanstveni časopis Science broj od 27. travnja 2001. posvetio je svjet­ Sudbonosna godina, potvrđuje suvremena znanost, bila je 2 0 2 4 .
skoj paleoklimi. U dijelu koji se bavio događajima u Mezopotamiji poziva g. pr. n. e.
se na dokaze iz Iraka, Kuvajta i Sirije o tome da je do "masovnog napuštanja
aluvijalne ravnice" između rijeka Eufrata i Tigrisa došlo zbog "oluja prašine
koje su započele prije 4025 godina. Studija ne objašnjava uzrok nagle "kli­
matske promjene", međutim navodi za nju isti datum: 4025 godina prije
2001. godina n.e..

no ili
 S U D B I N A JE IMALA PEDESET IMENA

s glavom bika koji su obrubljivali procesijski put prema velikim hramovima u

Karnaku (slika 39) koje su faraoni novo uspostavljenog Srednjeg Carstva po­
čeli graditi odmah po uspostavi Raove/Mardukove vrhovne vlasti. To su bili
faraoni koji su nosili teoforična imena u čast Amona/Amena, tako da su i
hramovi i kraljevi bili posvećeni Marduku/Rau kao Amonu, Nevidljivom,
budući da je Marduk, povukavši se iz Egipta, za svoj Vječni grad izabrao
Babilon u Mezopotamiji.
Sedmo poglavlj

SUDBINA JE IMALA
PEDESET IMENA

P ribjegavanje nuklearnom oružju na kraju dvadeset i prvog stoljeća pr. n. e.

najavilo je — "s praskom", mogli bismo reći — Mardukovo doba. To je u
gotovo svakom pogledti bilo istinski Novo doba, čak i u današnjem smislu tog
pojma. Najveći paradoks sastojao se u tome što je ljude nagnalo da gledaju na
nebesa, dok je istovremeno bogove s nebesa dovelo na Zemlju. Promjene koje
je izazvalo to Novo doba utječu na nas i dandanas.
Za Marduka je Novo doba predstavljalo ispravak nepravde, ostvarenje am­
bicije, ispunjenje proročanstava. Cijena koja je za nj plaćena — opustošenje
Sumera, bijeg njegovih bogova i desetkovanje njegovog naroda — nisu bili nje­
govo djelo. U najmanju ruku, oni koji su patili bili su kažnjeni zbog ometanja
Sudbine. Nepredviđena nuklearna oluja, "zao vjetar", i njezina putanja po kojoj
kao da je bio selektivno voden nekom nevidljivom rukom samo su potvrdili
ono što su najavila nebesa: stiglo je doba Marduka, doba Ovna.
Prijelaz iz doba Bika u doba Ovna posebno se slavio i obilježavao u Mar-
dukovoj domovini - Egiptu. Na astronomskim prikazima nebesa (kao što je
hram u Denderi, vidi sliku 20.) konstelacija Bika bila je središnje mjesto zodija-
čkog cildusa. Popis zodijačkih konstelacija nije počinjao s Bikom kao u Stune-
ru, nego s Ovnom (slika 38). Najdojmljivije manifestacije bili su redovi sfingi

113
 POSLJEDNJI DANI
SLIKA 39
I Marduk i Nabu preživjeli su nuklearnu oluju neozlijeđeni. Iako je
Nabua želio uništiti Nergal/Erra osobno, on se najvjerojatnije sakrio na ne­
kom od sredozemnih oroka i tako se spasio. Zapisi koji potječu iz vremena
nakon toga kažu da mu je u Mezopotamiji bilo dodijeljeno vlastito središte
kulta po imenu Borsippa, novi grad smješten u blizini Babilona koji je bio
središte kulta njegova oca, međutim Nabu je nastavio putovati i obožavali
su ga u njemu omiljenim Zapadnim zemljama. Njegovom obožavanju u
Zapadnim zemljama i u Mezopotamiji svjedoče sveta mjesta nazvana nje­
mu u čast — kao što je planina Nebo blizu rijeke Jordan (na kojoj je kasnije
preminuo Mojsije) — kao i teoforična kraljevska imena (na primjer, Nabo-
pol-asar, Nebo-šad-nezar i mnoga druga) koja su se dodjeljivala kraljevima
Babilona. Njegovo je ime, kao što smo već istaknuli, postalo sinonim za
"proroka" i proročanstvo diljem drevnog Bliskog istoka.
Sam Marduk, sjetit ćete se, kada je došlo do sudbonosnih događaja, iz
svog se Zapovjednog mjesta u Haranu zapitao: "Do kada?" U svom auto-
114
S U D B I N A JE IMALA PEDESET IMENA
biografskom tekstu Mardukovo proročanstvo predvidio je dolazak mesijan­
skog doba, kada će bogovi i ljudi priznati njegovu vrhovnu vlast, u kojem
će mir zamijeniti rat, a obilje prognati siromaštvo, te kada će kralj kojeg će
on izabrati "Babilon učiniti najnaprednijim", s hramom Esagilom koji (kao
što njegovo ime govori) će se dizati do nebesa:
Pojavit će se kralj babilonski;
moj hram podići će se do nebesa,
Usred grada mog Babilona;
Esagil, velik k'o planina, kralj će izgraditi,
Plan Nebo-Zemlja
za Esagil, velik k'o planina, narisat će;
l nebeska će se otvoriti vrata.
U mom gradu Babilonu kralj pojavit će se;
U obilju stolovat će;
Za ruku primit će me
I u procesijama voditi me ...
U grad svoj i hram Esagil
na vijeke vjekova ću ući.
Ta nova Babilonska kula nije, međutim, bila sagrađena kao lansirni toranj
(kao što je to bio slučaj s prvom babilonskom kulom). Njegova vrhovna vlast,
uvidio je Marduk, sada nije proistjecala samo iz vlasti nad fizičkom vezom sa
svemirom, nego iz Nebeskog znamenja — iz zođijačkog Nebeskog vremena, iz
položaja i kretanja nebeskih tijela, kakkabu (zvijezda/planeta) na nebesima.
Slijedom toga, predvidio je da će njegov budući hram Esagil postad glavni
astronomski opservatorij, te učiniti suvišnima Ninurtin Eninnu i različite 'sto-
nehengove što ili jeToth podigao. Kada je Esagil naposljetku dovršen, to je bio
zigurat sagrađen prema iscrpnim i preciznim planovima (slika 40): njegova vi­
sina, razmještaj njegovih sedam razina i njegova orijentacija bili su takvi da mu
je vrh bio usmjeren direktno prema zvijezdi Iku — glavnoj zvijezdi zviježđa
Ovna — oko I960, g. pr. n. e.
115
 POSLJEDNJI DANI S U D B I N A JE IMALA PEDESET IMENA

Poznavatelji znamenja popet će se na nj.

Slijeva i zdesna, na suprotnim stranama,
stajat će odvojeno.
Zatim će doći kralj;
Zakonitog Esagilovog kakkabua
iznad zemlje opazit će.

Rođena je Zvjezdana religija. Bog — Marduk — postao je zvi­

jezda; zvijezda (mi ga zovemo planet) — Nibiru — postao je "Mar­
duk". Religija je postala astronomija, a astronomija je postala astro­
logija.
U skladu s novom Zvjezdanom religijom, ep o stvaranju Enurna
Elisu svojoj je babilonskoj verziji revidiran tako da je u njemu Marduku
dodijeljena nebeska dimenzija: on ne samo da je došao s Nibirua, on jest
Nibiru. U tom epu napisanom na "babilonskom", dijalektu akadskog
jezika (materinjeg jezika Semita), Marduk je izjednačen s Nibiruom,
matičnim planetom Anunnakija, a ime "Marduk" dano je Velikoj zvije­
zdi/planetu koji je došao iz dalekog svemira da bi se osvetio i nebeskom
Eau i Eau na Zemlji (slika 4 1 ) . To je "Marduka" učinilo "Gospodarom"
kako na nebesima tako i na Zemlji. Njegova sudbina — na nebesima to
je njegova putanja — bila je najveća od svih nebeskih bogova (drugih
planeta) (vidi sliku 1). Istovremeno, bio je predodređen da postane naj­
veći među anunnakijskim bogova na zemlji.
Revidirani ep o stvaranju javno se čitao četvrte noći svetkovine
Nuklearna apokalipsa i njezine neželjene posljedice doveli su do iznena­
Nove godine. U njemu se Marduku pripisuje pobjeda nad "čudovištem"
dnog kraja spora oko toga čije zodijačko doba je bilo na snazi; Nebesko vrijeme
Tiamatom u Nebeskoj bitci, stvaranje Zemlje (slika 42) i preoblikova­
sada je bilo Mardukovo vrijeme. No, planet bogova, Nibiru, i dalje je kružio i
nje Sunčevog sustava (slika 43), što su sve pothvati koji su se u izvornoj
određivao Božansko vrijeme — i Mardukova se pozornost preusmjerila na to.
sumerskoj verziji, kao dio sofisticirane znanstvene kozmogonije, pripi­
Kao što je jasno istaknuto u njegovim proročanstvima, sada je pretkazao da će
sivali Nibiruu. Nadalje, nova je verzija Marduku pripisivala čak i "vje­
svećenici-astronomi s različitih razina zigurata na nebesima tražiti "Esagilov
što oblikovanje Čovjeka", izum kalendara te odabir da Babilon bude
pravi planet":
"Pupak Zemlje."

116 117
 POSLJEDNJI DANI S U D B I N A JE IMALA PEDESET IMENA

SLIKA 41

SLIKA 43

Festival Nove godine — najvažnija svetkovina u godini — počinjao je

SUDARA
prvog dana mjeseca Nissana, koji se podudarao s proljetnim ekvinocijem.
SLIKA 42
Na babilonskom se taj festival zvao Akiti i u Babilonu se iz sumerskog de-

us 119
 POSLJEDNJI DANI
setodnevnog A.KI.TI-ja (donosi život na Zemlju) razvio u proslavu dugu
dvadeset dana. Izvodio se prema temeljito definiranim ceremonijama i pro­
pisanim obredima koji su (u Sumeru) nanovo uprizorivali priču o Nibiruu
i dolasku Anunnakija na Zemlju, kao i (u Babilonu) priču o Mardukovom
životu. Priča je uključivala i epizode iz Ratova piramida, kada je bio osuđen
na smrt u zapečaćenoj grobnici, te njegovo "uskrsnuće", kada je izašao iz nje
živ; njegovo izgnanstvo uslijed kojeg je postao "Nevidljivi"; i naposljetku,
njegov pobjedonosni povratak. Procesije, dolasci i odlasci, pojavljivanja i
nestanci, čak i uprizorenja "pasije" u kojoj su glumci ljudima živopisno
predstavljali Marduka kao boga patnika — koji pati na Zemlji, ali napo­
sljetku pobjeđuje i stječe vrhovnu vlast preko svog nebeskog pandana. (No-
vozavjetna priča o Isusu toliko je slična da su teolozi u Europi još prije sto
godina raspravljali nije li Marduk "Isusov prototip".)
Ceremonije su se sastojale od dva dijela. Prvi je uključivao Mardukovu
samotnu vožnju čamcem preko rijeke, do građevine zvane BitAkiti ("Kuća
Akitija"), a drugi se odvijao u samom gradu. Očito je da je samotni dio sim­
bolizirao Mardukovo nebesko putovanje s lokacije na njegovom matičnom
planetu u dalekom svemiru u unutrašnjost Sunčevog sustava — putovanje
u čamcu/brodu po vodama, što je u skladu s drevnim konceptom da je
međuplanetarni prostor praiskonska "vodena Dubina" koju se može prijeći
"nebeskim brodovima" (svemirskim letjelicama) — taj je koncept grafički
predočen u egipatskoj umjetnosti, u kojoj su nebeski bogovi prikazivani
kako putuju nebom u "nebeskim lađama" (slika 44).
SLIKA 44
120
S U D B I N A JE IMALA PEDESET IMENA
Javne svečanosti počinjale su nakon Mardukovog uspješnog povratka
iz dalekog i samotnog Bit Akitija. Te javne i vesele ceremonije počinjale su
tako što su drugi bogovi stojeći na molu pozdravljali Marduka, a zatim su
ga kraljevi i svećenici pratili u svetoj procesiji kojoj su se pridruživala sve
veća mnoštva. Opisi procesije i put kojim je ona prolazila bili su toliko
podrobni da su se upravo njima vodili arheolozi koji su iskopali drevni
Babilon. Na temelju zapisa urezanih na glinene pločice te iz otkopane to­
pografije grada pokazalo se da se sveta procesija radi obavljanja propisanih
obreda zaustavljala na sedam postaja. Postaje su nosile i sumerska i akadska
imena. Simbolizirale su (u Sumeru) putovanja Anunnakija unutar Sunče­
vog sustava (od Plutona do Zemlje, sedmog planeta) i (u Babilonu) "posta­
je" u Mardukovom životu: njegovo božansko rođenje u "Cistom mjestu";
kako mu je uskraćeno njegovo pravo po rođenju, pravo na vrhovnu vlast;
kako je osuđen na smrt; kako je zakopan (živ, u Veliku piramidu); kako je
spašen i uskrsnut; kako je protjeran u izgnanstvo; te kako su se čak i veliki
bogovi Anu i Enlil pokorili sudbini te ga proglasili vrhovnim.
Izvorni sumerski ep o stvaranju obuhvaćao je šest glinenih pločica
(koje se podudaraju s biblijskih šest dana stvaranja). Prema Bibliji, Bog se
sedmog dana odmarao i iskoristio ga za pregled svog djela. Babilonska do­
rada epa kulminirala je sedmom pločicom koja je bila u cijelosti posvećena
glorifikaciji Marduka kojem je dodijeljeno pedeset imena — to je čin koji
je simbolizirao njegovo dobivanje Ranga pedeset koji je do tada bio Enlilov
(i kojega je sljedeći trebao dobiti Ninurta).
Počevši s njegovim tradicionalnim imenom MAR.DUK, "sin Čistog
mjesta", imena — koja su naizmjence bila sumerska i akadska —pripisivala
su mu epitete koji su se kretali od "Stvoritelja svega" pa do "Gospodina
koji je oblikovao nebesa i Zemlju" te drugih titula što su se odnosile na
nebesku bitku s Tiamatom i stvaranje Zemlje i Mjeseca: "Najistaknutiji
medu bogovima", "Djelitelj zadataka Igigijima i Anunnakijima" i njihov
Zapovjednik, "Bog koji održava život... bog koji oživljava mrtve", "Gospo­
dar svih zemalja", bog čije odluke i dobrohotnost održavaju čovječanstvo,
ljude koje je stvorio, "Onaj koji omogućuje kultivaciju", koji donosi kiše
121
 POSLJEDNJI DANI SUDBINA JE IMALA PEDESET IMENA

kako bi poboljšao usjeve, raspoređuje polja i "stvara obilje", kako za bogove

tako i za ljude.
Napokon, dodijeljeno mu je ime NIBIRU, "Onaj koji će držati prije­
laz između nebesa i Zemlje":

Kakkabu koji na nebesima blješti...

Onaj koji neumorno juri Vodenom dubinom —
neka "Prijelaz" bude njegovo ime'.
Neka održava putanje /upravlja putanjama zvijezda na nebesima,
Neka bude pastir nebeskim bogovima kao ovcama.

"Rang 'Pedeset' bogovi mu dodijeliše; Onoga čije ime je 'Pedeset' bo­

govi proglasiše najvišim," stoji u zaključku dugačkog teksta.
Kada je otprilike u zoru cjelonoćno čitanje sedam pločica bilo dovršeno, sve­
SLIKA 45
ćenici koji su obavljali obrednu službu izgovarali su sljedeće propisane proglase:
ljude i zvjerad, koji je stvorio voćke, pašnjake i podario život stoci — bog
"za kojega se slavi šesti dan." Podudarnosti s mezopotamskim i biblijskim
Neka se pedeset imena pamti...
pričama su očigledne.
Neka mudri i učeni govore o njima.
Prema tim izrazima vjere, Ra/Marduk na Zemlji, u Egiptu, nije bio vi­
Neka ih otac recitira sinu,
dljiv zato što je njegovo glavno boravište bilo drugdje: jedan dugački hvalo­
Neka uši pastira slušaju.
spjev u stvari je naveo Babilon kao mjesto u kojem bogovi slave Mardukovu
Neka se vesele Marduku, "Enlilu" medu bogovima,
pobjedu (stručnjaci međutim pretpostavljaju da se tu ne govori o mezopo-
Čija odluka je čvrsta, zapovijed nepromjenjiva;
tamskom Babilonu nego o gradu istog imena u Egiptu). Na nebesima nije
Čiju riječ nijedan bog ne može promijeniti.
bio vidljiv zato što se nalazio "daleko na nebesima," zato što je otišao "s onu
stranu obzora... u visinu nebesa". Vladajući simbol Egipta — krilati disk,
Kada bi se Marduk pojavljivao pred ljudima bio je odjeven u veličan­
obično okružen dvjema zmijama — najčešće se objašnjava kao Sunčev disk
stveno ruho koje je postiđivalo jednostavnu vunenu odjeću starih bogova
"budući da je Ra bio Sunce"; međutim, u drevnom svijetu to je u stvari bio
Sumera i Akada (slika 45).
širokorasprostranjeni simbol za planet Nibiru (slika 46), i upravo je Nibiru
Iako je Marduk u Egiptu bio nevidljivi bog, ondje je prilično brzo bio nebesko tijelo koje je postalo daleka, nevidljiva "zvijezda".
došlo do njegovog prihvaćanja i štovanja. Hvalospjev Rau-Amonu, koji je
Budući da Marduka/Raa fizički nije bilo u Egiptu, u Egiptu se njegova
po uzoru na akadskih Pedeset imena boga slavio nizom različitih imena, na­
Zvjezdana religija razvila u svom najčišćem obliku. Tamo je Aten, "Zvi­
zivao ga je "Bog nad bogovima, koji ga gledaju nasred obzora" — nebeski
jezda milijuna godina" koja je predstavljala nebeski aspekt Raa/Marduka,
bog — "koji je stvorio čitavu Zemlju", kao i bog na Zemlji "koji je stvorio

122 123
 POSLJEDNJI DANI S U D B I N A JE IMALA PEDESET IMENA

SLIKA 46
postao Nevidljiv jer je bio "daleko na nebesima," zato što je otišao "s onu
stranu obzora."
U enlilitskim zemljama prijelaz u Mardukovo Novo doba i novu re­
ligiju nije protekao tako glatko. Kao prvo, južna Mezopotamija i zapadne
zemlje koje su se našle na putu otrovnog vjetra morale su se oporaviti od
njegova djelovanja.
Katastrofa koja je pogodila Sumer, sjetit ćete se, nije bila nuklearna
eksplozija sama po sebi nego radioaktivni vjetar nastao uslijed nuklearne
eksplozije. Gradovi su ostali bez svojih stanovnika i stoke, međutim fizički
su bili neoštećeni. Vode su bile zatrovane, međutim protok dviju velikih
rijeka ubrzo je to ispravio. Tlo je upilo radioaktivni otrov i tu je oporavak
trajao dulje, no i to se s vremenom popravilo. Tako su ljudi polagano mogli
ponovno naseljavari tu opustošenu zemlju i ondje živjeti.
Prvi zabilježeni administrativni vladar na opustošenom jugu bio je
bivši vladar Marija, grada sjeverozapadno od rijeke Eufrat. Saznajemo da
on "nije bio sumerskog podrijetla"; njegovo ime Išbi-Erra u stvari je bilo
semitsko. On je uspostavio svoj stožer u gradu Isinu i odatle nadgledao
nastojanja da se ožive drugi veliki gradovi, međutim taj je proces bio spor,
težak i povremeno kaotičan. Obnoviteljske napore nastavilo je nekoliko
njegovih nasljednika koji su također imali semitska imena, takozvana "Isin-
ska dinastija." Sveukupno im je trebalo gotovo stoljeće da ožive Ur, go­
spodarsko središte Sumera, i naposljetku Nippur, tradicionalno religijsko
središte zemlje. Međutim do tada je taj proces grad-po-grad počeo nailaziti
na otpore od drugih lokalnih vladara i gradova, tako da je prijašnji Sumer
postao rascjepkana i razbijena zemlja.
Čak je i sam Babilon, iako nije bio izravno na putu Zlog vjetra, trebao
nanovo oživljenu i naseljenu zemlju ako se želio uzdići do imperijalne veli­
čine i statusa te prilično dugo nije postigao veličanstvenost iz Mardukovih
proročanstava. Moralo je proći više od jednog stoljeća da prva formalna
dinastija, koju stručnjaci nazivaju Prva babilonska dinastija, zasjedne na
svoj tron (oko 1900. godine pr. n. e.). Još jedno stoljeće moralo je proći
da babilonsko prijestolje zauzme kralj koji će ispuniti pretkazanu veličinu
— njegovo ime bilo je Hamurabi. Najpoznatiji je po zakoniku koji je pro­
glasio — zakonima zabilježenim na kamenoj steli koju su otkrili arheolozi
(i koja se sada nalazi u pariškom Louvreu).
Ipak, trebala su proteći otprilike dva stoljeća da se obistini Mardukova
proročanska vizija o Babilonu. Oskudni dokazi iz vremena poslije kata­
strofe — neki stručnjaci razdoblje nakon propasti Ura nazivaju mračnim

124 125
 POSLJEDNJI DANI S U D B I N A JE IMALA PEDESET IMENA

dobom mezopotamske povijesti — sugeriraju da je Marduk drugim
bogovima, čak i svojim protivnicima, dao da se pobrinu za oporavak
i ponovno naseljavanje starih središta njihovih vlastitih kultova, me­
đutim nije jasno jesu li oni prihvatili njegov poziv. Oporavak i obnova
koje je započeo Išbi-Erra počeli su u Uru, ali nema spomena o povratku
Nannara/Sina i Ningal u Ur. Ninurtina povremena prisutnost u Sumeru
se spominje, posebno u vezi s postavljanjem trupa iz Elama i Gucija,
ali nema podataka o tome da su se on ili njegova supruga Bau ikada
vratili u svoj voljeni Lagaš. Nastojanja Išbi-Erra i njegovih nasljednika
da obnove središta kultova i njihove hramove kulminirala su — poslije
sedamdeset i dvije godine — u Nippuru, ali nema spomena da su Enlil
i Ninlil nastavili živjeti u tom gradu.
Kamo su nestali? Jedan način da se odgovori na to intrigantno pi­
tanje je utvrditi što je sam Marduk — sada vrhovni bog koji izdaje
zapovijedi svim Anunnakijima — bio planirao za njih.
Tekstualni i drugi dokazi iz tog vremena pokazuju da Mardukovo
preuzimanje vrhovne vlasti nije okončalo mnogoboštvo — vjerovanje
u više bogova. Upravo suprotno, njegova vrhovna vlast zahtijevala je
nastavak mnogoboštva jer da bi bio najviši među svim drugim bogo­
vima bilo je nužno da postoje drugi bogovi. Njemu je bilo u interesu
da ih ostavi na miru sve dok su njihovi prerogativi bili podložni njego­
voj kontroli. Na jednoj babilonskoj pločici (na njezinom neoštećenom
dijelu) zabilježen je sljedeći popis božanskih atributa koji su od tada
pripadali Marduku.
Drugi bogovi su se zadržali, njihovi atributi su se zadržali — međutim
sada su nosili Mardukove atribute, atribute koje im je on dodijelio. On je
dopustio da se njihovo štovanje nastavi; samo ime privremenog vladara
na jugu, Išbi-Erra ("Errov svećenik", tj. Nergalov svećenik) potvrda je te
tolerantne politike. No, ono što je Marduk očekivao bilo je da oni dođu i
ostanu s njim u Babilonu kakvog ga je pretkazao, kao zatvorenici u zlatnim
kavezima, moglo bi se reći.
U svojim autobiografskim Proročanstvima Marduk je jasno naveo svoje
namjere u vezi s drugim bogovima, uključujući svoje protivnike: oni su tre­
bali doći i živjeti uz njega, u babilonskoj svetoj četvrti. Svetišta ili paviljoni
za Sina i Ningal, u kojima su oni trebali živjeti — "zajedno sa svojim bla­
gom i imovinom"! — posebno se spominju. Tekstovi koji opisuju Babilon
i tamošnja arheološka iskapanja pokazuju da je u skladu s Mardukovim
željama babilonska sveta četvrt sadržavala i rezidencije-hramove posvećene
Ninmah, Adadu, Samasu te čak Ninurti.
Kada se Babilon napokon — za Hamurabija — uzdigao do imperi­
jalne moći, njegov zigurat-hram doista je dodirnuo nebo; pretkazani veliki
kralj na vrijeme je sjeo na svoje prijestolje; međutim u svetu četvrt punu
svećenika bogovi nisu navalili.

Ninurta je Marduk motike

Nergal je Marduk napada
Zababa je Marduk borbe
Enlil je Marduk gospodstva i savjeta
Sin je Marduk koji osvjetljuje noć
Samaš je Marduk pravde
Adad je Marduk kiše SLIKA 47

126 127
 POSLJEDNJI DANI S U D B I N A JE IMALA PEDESET IMENA

Na steli na kojoj je napisan Hamurabijev zakonik (slika 47) vidimo iduća dva tisućljeća koristili njihove blagodati. Doista, iako je Sumer kao
Hamurabija kako prima zakone od nikoga drugog nego Utua/Šamaša — fizički entitet bio uništen, njegova postignuća ostala su s nama sve do danas
prema gorenavedenom popisu, upravo onoga čiji su prerogativi Boga pra­ —pogledajte samo svoj kalendar s dvanaest mjeseci, provjerite vrijeme na
vde sada pripadali Marduku; nadalje, preambula napisana na steli prizivala vašem satu koje je zadržalo seksagezimalni sustav ("baza šezdeset"), ili se
je Anua i Enlila — onoga čije je "gospodstvo i savjet" po svemu sudeći povežite u svojoj napravi na kotačima (automobilu).
preuzeo Marduk — kao bogove kojima je Marduk dužan za svoj položaj. Dokazi o široko rasprostranjenoj sumerskoj dijaspori s njezinim jezi­
kom, spisima, simbolima, običajima, poznavanjem nebesa, vjerovanjima
Uzvišeni Anu, i bogovima javljaju se u raznim oblicima. Pored glavnog dijela — religije
Bog nad bogovima koji s nebesa došao je, zasnovane na panteonu bogova koji su došli s nebesa, božanskoj hijerarhiji,
I Enlil, Bog neba i Zemlje, božjih imena-epireta koji znače isto na različitim jezicima, astronomskog
Koji određuje sudbine zemalja, znanja koje je obuhvaćalo matični planet bogova, zodijaka s dvanaest kuća,
Dodijelio je Marduku, prvorođencu Enkijevom, praktički identičnih priča o stvaranju te sjećanja o bogovima i polubogo­
Enlilove ovlasti nad čitavim čovječanstvom. vima koje znanstvenici tretiraju kao "mitove" — mnoštvo je zapanjujućih
specifičnih sličnosti koje se mogu objasniti jedino stvarnom prisutnošću
To priznanje kontinuiranih ovlasti enlilitskih bogova dva stoljeća na­ Sumerana.
kon što je počelo Mardukovo doba odražava pravo stanje stvari. Oni nisu
otišli u mirovinu u Mardukovu svetu červrt. Rastjerani iz Egipta, neki su
se pridružili svojim sljedbenicima na svim stranama svijeta; drugi su se za­
držali u blizini i okupljali svoje sljedbenike, stare i nove, ne bi li nanovo
ugrozili Marduka.
U božanskim uputama Abramu iz Nippura u predvečerje nuklearne
kataklizme — da "semitizira" svoje ime u Abraham (kao i ime svoje žene
Saraje u Sara), te da se trajno naseli u Kanaanu — više nije bilo jasnih
aluzija o Sumeru kao domovini. Abraham i njegova žena nisu bili jedi­
ni Sumerani kojima je bilo potrebno novo utočište. Nuklearna katastrofa
pokrenula je migracije dotad neviđenih razmjera. Prvi val ljudi išao je iz
pogođenih zemalja; njegov najznačajniji aspekt, kao i aspekt s najtrajnijim
učinkom, bilo je raspršivanje ostataka sumerske civilizacije izvan Sumera. SLIKA 48
Sljedeći val migranata išao je u tu napuštenu zemlju, dolazeći u valovima
iz svih smjerova. Njihova prisutnost izražena je u širenju Ninurtinog simbola dvostru­
Kojim god da su smjerom migracijski valovi išli, plodove dvije tisuće kog orla (slika 48) po Europi. Činjenici je da su tri europska jezika — ma­
godina stare sumerske civilizacije sada su usvajali drugi narodi koji su u đarski, finski i baskijski — slični jedino sumerskom; Ta je prisutnost i u

128 129
 P O S L J E D N J I DAN I
širom svijeta — čak i u Južnoj Americi — rasprostranjenim prikazima Gil-
gameša kako goloruk svladava dva divlja lava. (slika 49).
SLIKA 49
Na Dalekom istoku nalazimo jasnu sličnost između sumerskog kli­
nastog pisma i pisma u Kini, Koreji i Japanu. Sličnost nije samo u pismu:
mnogi slični "glifi" identično se izgovaraju te imaju i ista značenja. U Ja­
panu se civilizacija pripisuje zagonetnom praplemenu zvanom AINU. Za
carsku obitelj se smatra da pripada lozi polubogova koji su potekli od boga
130
S U D B I N A JE IMALA PEDESET IMENA
Sunca, a ceremonije ustoličenja novih kraljeva uključuju tajni, samotni no­
ćni boravak s božicom Sunca — ritualna ceremonija koja sablasno nalikuje
obredima Svetog braka u drevnom Sumeru, kada je novi kralj provodio noć
s Inannom/Ištar.
U prijašnje Četiri regije migracijski valovi različitih naroda izazvani
nuklearnom kataklizmom i Mardukovim Novim dobom, slično nabujalim
rijekama i rječicama nakon olujnih kiša, ispunjavali su stranice narednih
stoljeća usponima i padovima naroda, država i država-gradova. U ptistoš
Sumera dolazile su pridošlice sa svih strana; njihova arena, njihova središnja
pozornica, i dalje su bile zemlje koje s pravom možemo zvati zemljama Bi­
blije. Doista, do pojave suvremene arheologije o većini njih se znalo malo
ili ništa osim onoga što se spominje u hebrejskoj Bibliji. Ona je dala ne
samo zapise o tim različitim narodima, nego i o njihovim "nacionalnim
bogovima" — i ratovima što su se vodili u ime tih bogova.
S druge strane, narode kao što su Hetiti, države kao što je Mitani ih
kraljevske prijestolnice kao što su Mari, Karkemiš i Susa, koji su bili za­
gonetke pune nepoznanica, doslovno je iskopala arheologija; na njihovim
ruševinama pronađeni su ne samo znakoviti artefakti nego i na tisuće ispisa­
nih glinenih pločica koje su iznijele na svjetlo dana kako njihovo postojanje
tako i razmjere njihove zaduženosti sumerskoj ostavštini. Gotovo posvuda
u svijetu sumerski pronalasci i dosezi u znanosti i tehnologiji, literaturi i
umjetnosti, na području kraljevanja i svećeničke uloge bili su temelji na
kojima su se razvile kasnije kulture. U astronomiji su se zadržali sumer­
ska terminologija, orbitalne formule, popisi planeta i zodijački koncepti.
Sumersko klinasto pismo ostalo je u upotrebi još više od tisuću godina.
Proučavao se sumerski jezik, sastavljani su sumerski rječnici, prepisivali su
se i prevodili sumerski epovi o bogovima i junacima. Nadalje, jednom kada
su dešifrirani različiti jezici tih naroda, ispostavilo se da su njihovi bogovi,
sve u svemu, pripadnici starog anunnakijskog panteona.
Jesu li sami enlilitski bogovi slijedili svoje sljedbenike kada je došlo
do takvog prijenosa sumerskog znanja i vjerovanja u dalekim zemljama?
Podaci o tome nisu sasvim određeni. No, ono što je historijski sigurno je da
131
 POSLJEDNJI DANI

su za dva ili tri stoljeća Novog doba, u zemljama koje su graničile s Babi-
lonijom, oni koji su trebali postati Mardukovi umirovljeni gosti pokrenuli
jedan novi oblik religioznosti: nacionalne religije.
Marduk je možda skupio Pedeset božanskih imena; no to nije spri­
ječilo da se, od tada na dalje, narod bori protiv naroda i da se ljudi
međusobno ubijaju "u ime Boga" — njihovog boga.

Osmo poglavlje

U IME BOGA

A ko nam proročanstva i mesijanska očekivanja koja su pratila Novo

doba iz dvadeset i prvog stoljeća prije nove ere zvuče poznaro, ni boj­
ni pokliči u stoljećima iza toga neće nam biti nepoznati. Ako se u trećem
tisućljeću pr. n. e. bog borio protiv boga koristeći vojske ljudi, u drugom
tisućljeću pr. n. e. ljudi su se borili protiv ljudi "u ime boga".
Trebalo je svega nekoliko stoljeća od početka Mardukovog Novog
doba da se pokaže da se njegova proročanstva o grandioznosti Sumera
neće ostvariti bez poteškoća. Znakovito je da otpor nisu toliko pružali
raštrkani elilitski bogovi koliko ljudi, mnoštva njihovih privrženih štova­
telja! Trebalo je proći više od stoljeća od vremena nuklearne kataklizme da
se grad Babilon na povijesnoj pozornici pojavi kao Babilonija — država
— kojom je vladala njezina Prva dinastija. Tijekom tog razdoblja južna
Mezopotamija — stari Sumer — ostavljena je da se oporavi u rukama
privremenih vladara sa sjedištem u Isinu i poslije u Larsi; njihova teofo-
rična imena — Lipit-//tar, \Jr-Ninurta, Rim-5/w, Enlil-Bahi — hvastala
su se njihovom lojalnošću Enlilitima. Njihovo glavno postignuće bila je
obnova nipurskog hrama točno sedamdeset i dvije godine nakon nukle­
arne katastrofe — još jedna indikacija njihove lojalnosti, kao i indikacija
zođijačkog računanja vremena.

132
 POSLJEDNJI DANI
Ti nebabilonski vladari bili su potomci kraljeva koji su govorili se-
mitski, iz grada-države po imenu Mari. Pogledamo li kartu koja pokazuje
države iz prve polovice drugog tisućljeća pr. n. e. (slika 5 0 ) , jasno je da su
tada nemardukitske države držale Veliki Babilon u snažnom stisku: Elam i
Guteja bili su na jugoistoku i istoku, Asirija i Hatti na sjeveru, i kao zapa­
dno uporište obruča, Mari na srednjem dijelu rijeke Eufrat.
SLIKA 50
Medu tim državama Mari (grad-država) je bio "najsumerskiji" te je
jednom čak bio sumerski glavni grad, deseti otkako je ta funkcija počela
rotirati medu velikim gradovima Sumera. Mari je bio drevni lučki grad na
134
U IME BOGA
rijeci Eufrat i kao takav važno stjecište ljudi, dobara i kulture iz Mezopo­
tamije na istoku, mediteranskih zemalja na zapadu i Anatolije na sjevero­
zapadu. Njegove spomenike krasili su najljepši primjeri sumerskog pisma,
a njegova golema središnja palača bila je ukrašena muralima u čast božice
Ištar zapanjujuće umjetničke razine (slika 5 1 ) . (Poglavlje o Mariju i mom
posjetu njegovim ruševinama možete pročitati u knjizi The Earth Chronicles
Expeditions.)
SLIKA 51
Njegov kraljevski arhiv s tisućama glinenih pločica otkrio je kako je
Babilon u nastajanju najprije koristio Marijevo bogatstvo i međunarodne
veze s drugim gradovima-državama, a zatim ga iznevjerio. Nakon što je
vladarima Marija najprije dodijeljena obnova južne Mezopotamije, babi­
lonski su se kraljevi — hineći mir i neizazvani — počeli prema Mariju
postupati kao prema neprijatelju. Godine 1760. pr. n. e. babilonski kralj
Hamurabi napao je, opljačkao i uništio Mari, njegove hramove i palače.
To je postignuto, hvalio se Hamurabi u svojim analima, "uz pomoć silnog
Marduka."
Nakon pada Marija plemenski vode iz "Morskih zemalja" — močvar­
nih područja Sumera uz Donje more (Perzijski zaljev) — kretali su u osva­
jačke pohode prema sjeveru i s vremena na vrijeme preuzimali kontrolu nad
svetim gradom Nippurom. No, to su bili samo privremeni dobici i Hamu­
rabi je bio siguran da je njegova pobjeda nad Marijem zaokružila političku
135
 POSLJEDNJI DANI
i vjersku dominaciju Babilona u starom Sumeru i Akadu. Dinastija kojoj je
on pripadao, a koju stručnjaci nazivaju Prva babilonska dinastija, započela
je stoljeće prije njega i preko njegovih nasljednika trajala još dva sroljeća. U
tim turbulentnim vremenima bio je to nemali uspjeh.
Povjesničari i teolozi se slažu da je 1 7 6 0 . g. pr. n. e. Hamurabi, koji je
sebe nazivao "Kralj Četiri kraja", "proslavio Babilon" i lansirao Marduko-
vu posebnu Zvjezdanu religiju.
Nakon što je tako uspostavljena politička i vojna premoć Babilona bilo
je vrijeme za uspostavu i jačanje njegove vjerske dominacije. U gradu čija
se raskoš veliča u Bibliji i čiji vrtovi su se smatrali jednim od čudesa dre­
vnog svijeta, sveta četvrt, sa ziguratom-hramom Esagilom u središtu, bila
je zaštićena vlastitim zidinama i čuvarima na vratima. U njoj su u skladu
sa zahtjevima vjerskih ceremonija bili uređeni procesijski purovi i svetišta
izgrađena za druge bogove (za koje je Marduk očekivao da će bid njego­
vi nedobrodošli gosti). Kada su arheolozi iskopali Babilon, pronašli su ne
samo ostatke grada nego i takozvane "projektne pločice" na kojima su se
nalazili opisi i planovi grada. Iako su mnoge građevine ostaci iz kasnijih
vremena, ovaj umjetnički prikaz središta svete červrti (slika 52) dobro nam
predočava Mardukovo velebno sjedište.
SLIKA 52
136
U IME BOGA
Kao što dolikuje "Vatikanu", u svetoj četvrti također se nalazio impre­
sivan broj svećenika čije se vjerske, ceremonijalne administrativne, političke
i fizičke zadaćama mogu razaznati iz njihovih raznovrsnih grupacija, klasi­
fikacija i određenja.
Na dnu hijerarhije bilo je uslužno osoblje Abalu — "Nosači" — koji
su čistili hram i sporedne zgrade, osiguravali oruđa i potrepštine koje su
trebali drugi svećenici i radili kao opskrbno i skladišno osoblje, osim za
vuneno predivo koje se povjeravalo isključivo svećenicima Shu'uru. Posebni
svećenici, kao na primjer Mushshipu i Mulillu, obavljali su usluge ritualnog
pročišćavanja, osim što su ugrize zmija morali rješavati Mushlahhu. Uman-
nu, Zanatlije, radili su u radionicama u kojima su se izrađivali umjetnički
vjerski predmeti; Zabbu je bila skupina svećenica-kuharica koje su pripre­
male obroke. Druge svećenice djelovale su kao (profesionalne) narikače na
sprovodima — Bakate su znale kako liti gorke suze. I zatim, postojali su
Shangu — jednostavno "svećenici" — koji su nadgledali sveukupno funkci­
oniranje hrama, brinuli se za glatko odvijanje rituala i rukovanje sa žrtve­
nim darovima, ili oni koji su bili odgovorni za odjeću bogova, i tako dalje,
i tako dalje.
"Baderske" usluge rezidentnim bogovima pružala je mala, posebno
izabrana elitna skupina svećenika. Postojali su Ramaqu koji su bili zaduženi
za obrede pročišćavanja vodom (koji su se slavili kupanjem boga), te Nisaku
koji su izlijevali upotrijebljenu vodu. Pomazivanje boga "svetim uljem" —
delikatnom mješavinom posebnih aromatičnih ulja — bilo je prepušteno
stručnim rukama, počevši od Abaraku koji su miješali masti, i uključujući
Pashishu koji su izvodili pomazivanje (u slučaju pomazivanja božice svi su
svećenici bili eunusi). Zatim su postojali sasvim drugi svećenici i svećenice,
uključujući Sveti kor: Naru koji su pjevali, Lallaru koji su bili pjevači i
muzičari te Munabu, čija specijalnost su bile žalopojke. U svakoj skupini
nalazio se Rabu — starješina, voda skupine.
Kao što je Marduk predvidio, jednom kada se zigurat-hram Esagil
podigao prema nebesima njegova je glavna funkcija bila neprekidno mo­
trenje neba. I doista, najvažniji hramski svećenici bili su oni čiji je zadatak
137
 POSLJEDNJI DANI U IME BOGA

bio promatrati nebesa, pratiti kretanja zvijezda i planeta, bilježiti posebne li događati u istim intervalima (vidi gornje i prethodna poglavlja), sugerira
pojave (kao što su planetarne konjunkcije ili pomrčine) te pratiti nalazi li da se nastavilo pratiti zodijački sat, u kojem su sedamdeset i dvije godine
se na nebesima kakvo znamenje i ako se nalazi, tumačiti što to znamenje bile potrebne da dođe do precesijskog pomaka od jednog stupnja, i ravnati
pretkazuje. se po njemu.
Svećenici-astronomi, generalno zvani Mashmashu, obuhvaćali su razli­ Iz svih astronomskih (i astroloških) tekstova iz Babilona vidi se da su
čite specijalnosti; svećenik Kalu, na primjer, bio je specijaliziran za motre­ njegovi svećenici-astronomi zadržali sumersku podjelu nebesa na tri puta
nje zviježđa Bika. Dužnost svećenika Lagaru bila je voditi podrobne dne­ ili staze, od kojih svaka zauzima šezdeset stupnjeva nebeskog svoda: Enlilov
vne bilješke o promatranjima neba i prenositi informacije kadru svećenika put za sjeverno nebo, Eaov put za južno nebo te Anuov kao središnji pojas
tumača. Među njima su — sačinjavajući vrh svećeničke hijerarhije — bili (slika 53). U potonjem su bile smještene zodijačke konstelacije i tu se "Ze­
Ashippu, stručnjaci za znamenje, Mahhu, "oni koji mogu čitati znakove" mlja sastajala s nebesima" — na obzoru.
i Baru — "istinozborci" koji su "poznavali misterije i božanske znakove."
Specijalni svećenik Zaqiqu bio je zadužen za prenošenje božjih riječi kralju.
Nadalje, na čelu tih svećenika astronoma i astrologa nalazio se Urigallu,
Veliki svećenik, koji je bio svetac, čarobnjak i liječnik, čija je bijela odora
imala fino izrađene, obojane porube.
Kada je pronađeno sedamdesetak glinenih pločica koje su tvorile kon­
tinuirani niz nebeskih opservacija i njihovih značenja, nazvanih po uvo­
dnim riječima Enuma Anu Enlil, one su razotkrile kako prijenos iz sumer-
ske astrologije tako i postojanje proročanskih formula koje su određivale
što koja pojava znači. S vremenom se hijerarhiji pridružilo mnoštvo gata-
oca, tumača snova, vračara i sličnih, no oni su bih u kraljevoj službi, a ne
u službi bogova. Osim toga, s vremenom se promatranje neba degradiralo
na astrološko znamenje za kralja i zemlju, znamenje koje je pretkazivalo
rat, razdoblje mira, svrgnuća, dugotrajan život ili smrt, obilje ili pošasti, SLIKA 53
božanske blagoslove ili božji gnjev. No, u početku su opservacije nebesa bile
u cijelosti astronomske i bile su od velike važnosti bogu — Marduku — a Možda zato što je Marduk stekao vrhovnu moć prema Nebeskom
tek sekundarno kralju i ljudima. vremenu, zodijačkom satu, njegovi su svećenici-astronomi neprekidno
Nije slučajno da je svećenik Kalu bio specijaliziran za promatranje svih motrili nebo na obzoru, sumerski AN.UR, "Nebesku bazu". Nije bilo
svrhe promatrati sumerski AN.PA, "Vrh nebesa", zenit, jer je Marduk kao
nepovoljnih pojava u Enlilovoj konstelaciji Bika, jer glavna svrha Esagila
"zvijezda", Nibiru, tada već bio otišao i nije ga se moglo vidjeti.
kao opservatorija bilo je zodijački promatrati nebesa i paziti na Nebesko
Međutim, kao orbitirajući planet, iako tada nevidljiv, bilo mu je su­
vrijeme. Činjenica da su se važni događaji prije nuldearnog udara dogodili đeno da se vrati. U varijaciji teme Marduk-je-Nibiru, egipatska inačica
u intervalima od sedamdeset i dvije godine, te da su se nakon udara nastavi­

la 139
 POSLJEDNJI DANI
Mardukove Zvjezdane religije ocvoreno je obećavala da će doći vrijeme kada
će se bog-zvijezda ponovno pojaviti kao ATEN.
Upravo taj aspekt Mardukove Zvjezdane religije — povratak do kojeg će
s vremenom doći —izravno je izazvao babilonske protivnike Enlilita i žarište
sukoba prebacio na obnovljena mesijanska očekivanja.
Od postsumerskih aktera na pozornici Starog svijeta četiri koja su se
uzdigla do imperijalnog statusa ostavili su najdublji trag u povijesti. To su
Egipat, Babilonija, Asirija i Hatti (zemlja Hetita). Svaka od tih zemalja imala
je svog "nacionalnog boga".
Prve dvije pripadale su taboru Enki-Marduk-Nabu; druge dvije bile su
zadužene Enlilu, Ninurti i Adadu. Njihovi nacionalni bogovi zvali su se Ra-
Amon i Bel/Marduk, Ašur i Tešub. U ime tih bogova neprekidno su se vo­
dili dugi i krvavi ratovi. Ratovi su, povjesničari će možda reći, bili potaknuti
uobičajenim razlozima za rat: prirodni resursi, teritorij, potreba, pohlepa.
Međutim kraljevski anali koji su detaljno opisali te ratove i vojne pohode
prikazali su ih kao vjerske ratove u kojima se bog jednih slavio, a suprotstavlje-
no božanstvo ponižavalo. No, očekivanja Povratka pretvorila su te ratove u
teritorijalne kampanje koje su za svoje ciljeve imale točno određena mjesta.
Prema kraljevskim analima svih tih zemalja, ratove je pokretao kralj "na
zapovijed svog boga", tog i tog; vojni pohodi su se pokretali "u skladu s proro­
čanstvom" ovog ili onog boga. I, nerijetko, do pobjede se dolazilo uz pomoć
oružja kojemu se je nemoguće suprotstaviti ili uz neku drugu izravnu božju po­
moć. Jedan egipatski kralj u svojim je ratnim bilješkama napisao: "Ra me voli,
Amon me podržava" te da su mu oni naložili da "krene na neprijatelje koje Ra
prezire." Asirski kralj u zapisima o porazu što ga je nanio protivničkom kralju
hvali se kako je slike gradskih bogova u gradskom hramu zamijenio "slikama
mojih bogova i proglasio ih bogovima te zemlje od sada na dalje."
Zoran primjer vjerskog aspekta tih ratova — kao i namjernog odabi­
ra ciljeva — može se pronaći u hebrejskoj Bibliji, u Drugoj knjizi o kra­
ljevima, glava 18-19, gdje je opisana opsada Jeruzalema od strane vojske
140
U IME BOGA
asirskog kralja Sanheriba. Nakon što je opkolio grad asirski je zapovjednik
započeo psihološki rat kako bi branitelje grada natjerao na predaju. Vičući
na hebrejskom kako bi ga svi na gradskim zidinama mogli razumjeti, pre­
nio im je poruku asirskog kralja: Nemojte da vas vaši vode zavaraju da će
vas Jahve zaštititi; "Jesu li bogovi drugih naroda ikada izbavili svoje zemlje
iz ruku kralja asirskoga? Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi
sefarvajimski, henski i ivski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samari ju iz
ruke moje? Koji su medu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz
moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?" (Jahve je, povijesni
podaci pokazuju, to učinio.)
Oko čega su se vodili ti vjerski ratovi? Ti ratovi, i nacionalni bogovi
u čije ime su vodeni, imaju smisla tek kada shvatimo da je u središtu tih
sukoba bilo ono što su Sumerani zvali DUR.AN.KI — "Veza nebo-zemlja."
Drevni tekstovi uvijek iznova govore o katastrofi "u kojoj se Zemlja odvo­
jila od nebesa" — kada je svemirska luka što ih je povezivala bila uništena.
Pitanje od kolosalne važnosti koje se pojavilo nakon nuklearnog udara bilo
je sljedeće. Tko — koji bog i njegov narod — sada može ustvrditi da
jedini na Zemlji posjeduje vezu s nebom?
Za bogove je uništenje svemirske luke na Sinajskom poluotoku bio ma­
terijalni gubitak objekta koji je trebalo zamijeniti. Međutim, možete li za­
misliti utjecaj — duhovni i vjerski — te okolnosti na čovječanstvo? Sasvim
iznenada, obožavani bogovi nebesa i Zemlje bili su odsječeni od nebesa...
Sada kada je svemirska luka bila uništena, u Starom svijetu ostala su
samo tri mjesta povezana sa svemirom: Mjesto slijetanja u cedrovini plani­
nama; poslijepotopno Zapovjedno mjesto misije koje je zamijenilo Nippur
i Velike piramide u Egiptu koje su bile jedna od markacijskih točaka sletnog
koridora. Sada kada je svemirska luka bila uništena jesu li ta druga mjesta
još uvijek bila upotrebljiva za povezivanje s nebesima pa stoga i vjerski zna­
čajna?
Na to pitanje donekle znamo odgovor jer se sva tri mjesta još uvi­
jek nalaze na Zemlji te čovječanstvo izazivaju svojim tajnama, a bogove
dižući se prema nebesima.
141
POSLJEDNJI DANI U IME BOGA

Najpoznatije je Velika piramida u Gizi i njezine pratilje (slika 54).

Njezina veličina, geometrijska preciznost, unutarnja kompliciranost, uskla­
đenost s nebeskim tijelima i drugi zapanjujući aspekti dugo su bacali su­
mnju na tvrdnju da ju je izgradio faraon koji se zvao Keops — koju podupi­
re jedino pronalazak hijeroglifa njegovog imena unutar piramide. U Stepe­
ništu do neba predstavio sam dokaze da su ti znaci suvremena krivotvorina.
U toj i drugim knjigama objavljen je obiman tekstualni i slikovni dokazni
materijal koji objašnjava kako su i zašto Anunnakiji projektirali i izgradili te
piramide. Nakon što su tijekom ratova bogova ostale bez radijacijske opre­
me za navođenje, Velika piramida i njezine pratilje nastavile su služiti kao
fizički signali za Sletni koridor. Nakon što je svemirska luka bila uništena,
one su ostale samo nijemi svjedoci nestale prošlosti i nema naznaka da su
ikada postale sveti vjerski objekti.
Mjesto slijetanja u cedrovoj šumi ima drukčiju povijest. Gilgameš,
koji je došao do njega gotovo tisućljeće prije nuklearne kataklizme, tamo
je svjedočio lansiranju rakete. Feničani u obližnjem gradu Biblosu na obali
Sredozemnog mora na novčiću (slika 55) su prikazali raketu postavljenu na
posebnoj zatvorenoj platformi na tom istom mjestu, gotovo tisuću godina
poslije nuklearnog ekscesa. Dakle, Mjesto slijetanja nastavilo je biti u
funkciji i bez svemirske luke.
Mjesto Ba'albek ("Baalova dolina ") u Libanonu u drevnim se vreme­
nima sastojalo od goleme (površine od oko četiristo i pedeset tisuća kva­
dratnih metara) platforme popločene kamenjem na čijem sjeverozapadnom
uglu se prema nebu uzdizala golema kamena građevina. Bila je izgrađena od
savršeno oblikovanih golemih kamenih blokova od kojih je svaki težio šesto
do devetsto tona, a njezin zapadni zid bio je posebno utvrđen najtežim
kamenim blokovima na Zemlji, uključujući tri bloka teška nevjerojatnih
tisuću i sto tona svaki, poznata kao Triliton (slika 56). Zapanjujuća činje­
nica o tim divovskim kamenim blokovima je da su izvađeni s mjesta oko tri
kilometra dalje u dolini, gdje jedan takav blok, čije vađenje nije dovršeno,
još uvijek strši iz tla. (slika 57).

143
POSLJEDNJI DANI U IME BOGA

Grci su to mjesto još od vremena Aleksandra Makedonskog štovali

kao Heliopolis (Grad Boga sunca); Rimljani su ondje izgradili najveći hram
posvećen Zeusu. Bizantinci su ga pretvorili u veliku crkvu; muslimani su
nakon njih tamo izgradili džamiju; a današnji maronitski kršćani štuju to
mjesto kao relikt iz Vremena divova. (Posjet tom mjestu i ruševinama, te
kako je funkcioniralo kao lansirni toranj, opisani su u knjizi The Earth
Chro n icles Expeditions.)
I dandanas najsvetije i najštovanije je mjesto koje je služilo kao Zapo­
vjedni centar misije — Ur-Shalem ("Grad Sveobuhvatnog Boga"), Jeruza­
lem. I tamo, slična onoj u Baalbeku, ali manja, velika kamena platforma
počiva na temelju od stijene i izrezanog kamenja, uključujući masivni zapa­
dni zid s tri divovska bloka koji teže oko šest stotina tona svaki (slika 58).

SLIKA 58

Na toj, otprije postojećoj platformi kralj Salomon je izgradio Jahvin hram,

čija Svetinja nad svetinjama je sa Zavjetnim kovčegom počivala na svetoj
stijeni iznad podzemne komore. Rimljani, koji su u Baalbeku izgradili naj­
veći hram posvećen Jupiteru svih vremena, namjeravali su i u Jeruzalemu
izgraditi hram posvećen Jupiteru, na mjestu hrama posvećenog Jahvi.

145
 POSLJEDNJI DANI
(Jeruzalemskim) Brdom hrama danas dominira Kupola na stijeni (sli­
ka 59) koju su izgradili muslimani: njezina pozlaćena kupola prvotno je
prekrivala muslimansko svetište u Baalbeku, što je dokaz da je postojala
snažna veza između dva mjesta povezana sa svemirom.
Je li u tegobnim vremenima nakon nuklearne katastrofe Mardukov
Bab-Ili, njegova "Vrata bogova" mogao biti zamjena za stara mjesta "veze
nebo-zemlja"? Je li Mardukova nova Zvjezdana religija mogla ponuditi
odgovor zbunjenim masama?
Drevna potraga za odgovorom se, kako se čini, nastavila sve do dana­
šnjeg vremena.
SLIKA 59
Najneumorniji neprijatelj Babilona bili su Asirci. Njihovo područje,
oko gornjeg dijela toka rijeke Tigris, u sumerskim se vremenima zvalo
Subartu i bilo je najsjeverniji dio Sumera i Akada. Po jeziku i rasnom
podrijetlu čini se da su Asirci bili srodni Sargonu akadskom, i to u tolikoj
mjeri da su - kada je Asirija postala kraljevstvo i imperijalna sila - neki od
146
U IME BOGA
njezinih najpoznatijih kraljeva uzeli ime Šaru-kin — Sargon — kao svoje
kraljevsko ime.
Sve to, izvučeno iz arheoloških nalaza iz protekla dva tisućljeća, po­
tvrđuje kratke navode iz Biblije (Knjiga postanka, glava 10) koji Asirce
svrstavaju medu potomke Šema, a asirsku prijestolnicu Ninivu i druge gla­
vne gradove opisuju kao one "koji proizlaze iz" — kao izdanke, proširenja
— Sineara (Sumera). Njihov je panteon bogova bio sumerski panteon, nji­
hovi bogovi bili su Anunnakiji Sumera i Akada, a teoforična imena asirskih
kraljeva i visokih dužnosnika ukazivala su na štovanje bogova Ašura, Enlila,
Ninurte, Sina, Adada i Šamaša. Njima u čast gradili su se hramovi. Isto se
činilo i za božicu Inannu/Ištar, koju se također štovalo u velikoj mjeri. Je­
dan od njezinih najpoznatijih crteža, na kojem je prikazana kao pilotkinja s
kacigom (slika 6 0 ) , pronađen je u njezinom hramu u Ašuru (gradu).
SLIKA 60
147
 POSLJEDNJI DANI
Povijesni dokumenti tog vremena upućuju na to da su se Asirci sa sje­
vera prvi vojno suprotstavili Mardukovom Babilonu. Prvi zabilježeni asirski
kralj Ilušuma vodio je oko 1900. g. pr. n. e. uspješan vojni pohod niz rijeku
Tigris prema jugu, sve do granice s Elamom. Njegovi natpisi navode da
mu je cilj "dovesti slobodu u Ur i Nippur". I doista, na neko je vrijeme te
gradove oslobodio Mardukova stiska.
Bila je to samo prva borba između Asirije i Babilonije u sukobu koji se
nastavio tijekom više od tisuću godina i trajao sve do kraja obje strane. To
je bio sukob u kojem su asirski kraljevi najčešće bili agresori. Kako su bili
susjedi te govorili isti akadski jezik, i budući da su i jedni i drugi nasljeđivali
sumerske temelje, Asirci i Babilonci razlikovali su se samo po jednoj ldjli­
čnoj razlici - svom nacionalnom bogu.
Asirija je samu sebe zvala "Zemlja boga Ašura" ili jednostavno AŠUR,
po njezinom nacionalnom bogu, jer njegovi kraljevi i stanovnici taj su reli­
gijski aspekt smatrali najvažnijom stvari. Njezina prva prijestolnica također
se zvala "Ašurov grad" ili jednostavno Ašur. To ime je značilo "Onaj tko
vidi" ili "Onaj koji je viđen". Pa ipak, pored nebrojenih njemu posvećenih
himni i molitvi te drugih spominjanja boga Ašura 4 osraje nejasno tko je
točno, u sumersko-akadskom panteonu, on bio. Na popisima bogova bio
je jednakovrijedan Enlilu; na drugim mjestima ponekad se sugerira da je
on bio Ninurta, Enlilov sin i nasljednik. Međutim, budući da je kad god
bi se spominjala njegova supruga njezino ime uvijek bilo Ninlil, nameće se
zaključak da je Asirac "Ašur" ipak bio Enlil.
Povijesni zapisi o Asiriji su zapisi o osvajanjima i agresiji protiv mnogih
drugih naroda i njihovih bogova. Njihove nebrojene vojne kampanje pro­
tezale su nadaleko i naširoko i vodile su se, naravno, "u ime boga" — nji­
hovog boga Ašura: "Na zapovijed mog boga Ašura, velikog gospodara" bila
je uobičajena uvodna izjava u zapisima asirskih kraljeva o nekoj njihovoj
vojnoj kampanji. Ali kada govorimo o ratu s Babilonom zapanjujući aspekt
asirskih napada bio je njihov glavni cilj: to nije bilo tek smanjivanje Ba-
bilonovog utjecaja — nego stvarno, fizičko uklanjanje samog Marduka
iz njegova hrama u Babilonu!
148
U IME BOGA
Pa ipak, osvajanje Babilona i zarobljavanje Marduka pothvat je koji nije
pošao za rukom Asircima nego njihovim susjedima na sjeveru — Hetitima.
Oko 1900. g. pr. n. e. Hetiti su se počeli širiti iz svojih uporišta u sjever­
nom dijelu središnje Anatolije (današnjeTurske), postali su velika vojna sila te
se pridružili lancu enlilitskih država suprotstavljenih Mardukovom Babilonu.
U relativno kratkom vremenskom razdoblju ostvarili su imperijalni status
pa su se područja pod njihovom vlašću proširila na jug i obuhvaćala većinu
biblijskog Kanaana.
Arheološko otkriće Hetita, njihovih gradova, zapisa, jezika i povijesti
zapanjujuća je i uzbudljiva priča o otkrivanju i potkrepljivanju postojanja
ljudi i mjesta koja su dotada bila poznata samo iz hebrejske Biblije. Hetiti se
opetovano spominju u Bibliji, međutim bez prijezira ili nipodaštavanja rezer­
viranih za štovatelje poganskih bogova. Biblija govori o njihovoj prisutnosti
širom zemalja u kojima se odvijala priča o židovskim patrijarsima i njihova
povijest. Oni su bili Abrahamovi susjedi u Haranu i od hetitskih zemljopo­
sjednika u Hebronu, južno od Jeruzalema, on je kupio pogrebnu špilju na
poljani Makpeli. Batšeba, za kojom je u Jeruzalemu žudio kralj David, bila
je žena hetitskog časnika u njegovoj vojsci; i od hetitskih je poljodjelaca (koji
su to mjesto koristili za mlaćenje pšenice) David kupio platformu za hram
na planini Moriji. Također, kralj Salomon kupio je konje za bojna kola od
hetitske princeze te se oženio jednom od hetitskih kćeri.
Biblija je smatrala da Hetiti genealoški i povijesno pripadaju narodi­
ma zapadne Azije, dok suvremeni stručnjaci smatraju da su bili doseljenici
u Malu Aziju te da su vjerojatno došli iz predjela s druge strane kavkaskog
gorja. Budući da je za njihov jezik, nakon što je dešifriran, urvrđeno da pri­
pada indoeuropskoj skupini jezika (kao i grčki jezik s jedne strane te sanskrt
s druge), došlo se do zaključka da su Hetiti nesemitski "Indoeuropljani". No,
jednom kada su se naselili, Hetiti su svom posebnom pismu dodali sumersko
klinasto pismo, a u vlastitu terminologiju sumerske "posudenice". Nadalje,
proučavali su i prepisivali sumerske "mitove" i epove te prihvatili sumerski
panteon — uključujući zbroj od dvanaest "Olimpijaca". U stvari, neke od
najstarijih priča o bogovima na Nibiruu i s Nibirua otkrivene su samo u
149
 POSLJEDNJI DANI
svojim hetitskim verzijama. Hetitski bogovi nesumnjivo su bili sumerski
bogovi te su na spomenicima i kraljevskim pečatima bili beziznimno pri­
kazivani zajedno s vrlo raširenim simbolom Krila tog diska (vidi sliku 46),
simbolom Nibirua. Ti su se bogovi u hetitskim tekstovima ponekad nazi­
vali po njihovim sumerskim ili akadskim imenima: pronalazimo kako se
opetovano spominju Anu, Enlil, Ea, Ninurta, Inanna/Ištar te Utu/ŠamaŠ.
U drugim slučajevima bogovi se nazivaju hetitskim imenima. Na čelu im
je bio hetitski nacionalni bog Tešub — "onaj koji puše vjetar" ili "Bog olu­
ja". On nije bio nitko drugi nego Enlilov najmlađi sin IŠKUR/Adad. Na
crtežima u ruci kao oružje drži munju, re obično stoji na biku — simbolu
nebeske konstelacije njegova oca (slika 6 1 ) .
SLIKA 6 I
150
U IME BOGA
Biblijske navode o velikom širenju i vojnoj vještini Hetita potvrdila su
arheološka otkrića kako na hetitskim lokalitetima tako i u zapisima drugih
naroda. Znakovito je da su Hetiti u svom širenju prema jugu obuhvatili
dva mjesta povezana sa svemirom: Mjesto slijetanja (današnji Baalbek) i po-
slijepotopni Zapovjedni centar misije (Jeruzalem). To ih je širenje ujedno
dovelo nadomak Egiptu, zemlji Raa/Marduka. Tako su bili ispunjeni svi
uvjeti da se dvije strane upuste u oružani sukob. U stvari, njihovi međuso­
bni ratovi uključivali su neke od najpoznatijih bitaka drevnog svijeta koje
su se vodile "u ime boga".
No, umjesto da napadnu Egipat, Hetiti su priredili iznenađenje. He­
titska vojska, najvjerojatnije prva koja je u vojne kampanje uvela bojna kola
koja su vuldi konji, oko 1595. g. pr. n. e. potpuno se neočekivano spustila
niz rijeku Eufrat, osvojila Babilon i M a r d u k a odvela u zatočeništvo.
Iako bi bilo dobro da su otkriveni detaljniji zapisi iz tog vremena, ono
što je poznato upućuje na to da hetitski napadači nisu kanili zauzeti Babi­
lon i vladati njime: povukli su se ubrzo nakon što su prodrli kroz gradske
linije obrane, ušli u svetu četvrt i odveli Marduka sa sobom, neozlijeđenog,
ali očito pod stražom, u grad po imenu Hana (tek ga treba iskopari) u okru­
gu Terka uz rijeku Eufrat.
Mardukova ponižavajuća odsutnost iz Babilona trajala je dvadeset i
četiri godine — točno onoliko koliko je Marduk bio u izgnanstvu iz Hara­
na pet stoljeća ranije. Poslije nekoliko godina zbrke i nereda, kraljevi koji
su pripadali dinastiji zvanoj Kasitska dinastija preuzeli su vlast nad Babi­
lonom, obnovili Mardukovo svetište, "uzeli Marduka za ruku" i vratili ga
u Babilon. Kako god bilo, povjesničari smatraju da je hetitsko pljačkanje
Babilona označilo kraj kako slavne Prve babilonske dinastije tako i staroba-
bilonskog razdoblja.
Iznenadni hetitski upad u Babilon i privremeno uklanjanje Marduka
ostaje neriješena povijesna, politička i vjerska zagonetka. Je li nakana iza tog
napada bila samo da se osramoti i oslabi Marduka — "sreže" njegov ego,
151
 POSLJEDNJI DANI

zbuni njegove sljedbenike — ili je postojao mnogo dalekosežniji cilj — ili

uzrok?
Je li moguće da je Marduk postao žrtva poslovičnog "uhvatiti se u
vlastitu stupicu"?

OBEĆANA ZEMLJA

M ardukovo zarobljavanje i odvođenje iz Babilona imalo je geopoli­

tičke reperkusije i na nekoliko je stoljeća težište zbivanja iz Mezo­
potamije premjestilo prema zapadu, na zemlje duž Sredozemne obale. U
vjerskim okvirima bilo je to jednako tektonskom poremećaju: sva Mardu-
kova velika očekivanja da će se pod njegovom egidom okupiti svi bogovi
i sva mesijanska očekivanja njegovih sljedbenika odjednom su se srušili
poput kule od karata.
Međutim, kako u geopolitičkom tako i u vjerskom smislu, glavnina
previranja može se rezimirati kroz priču o tri planine — tri mjesta poveza­
na sa svemirom koja su Obećanu zemlju smjestila u središte svega: planina
Sinaj, planina Morija i planina Libanon.
Od svih zbivanja nakon događaja bez presedana u Babilonu, ono
glavno i najtrajnije bio je Izlazak Zidova iz Egipta, kada su po prvi put
mjesta koja su dotada bila samo božja povjerena ljudima.
Kada su se Hetiti koji su odveli Marduka u zarobljeništvo povukli iz
Babilona, iza sebe su ostavili politički nered i vjersku enigmu: Kako se to
moglo dogoditi? Zašto se dogodilo? Kada su se ljudima događale loše stvari
rekli bi da su bogovi ljuti; a što sada kada su se loše stvari događale bogovi­
ma? Marduku? Postoji li Bog iznad vrhovnog boga?

152
 OBEĆANA ZEMLJA
POSLJEDNJI DANI

U samom Babilonu Mardukovo oslobođenje do kojeg je naposljetku dogodili su se zato što se Marduk "uhvatio u vlastitu stupicu": ono isto

došlo i njegov povratak nisu dali odgovor na to pitanje. U stvari, samo su opravdanje koje je upotrijebio da preuzme vrhovnu vlast sada je uzrokovalo

pojačali misterij, jer "Kasiti" koji su dopratili zarobljenog Marduka nazad u njegovu propast.

Babilon bili su nebabilonski stranci. Babilon su nazivali "Karduniaš" i imali "Stupica" je bila Mardukova početna tvrdnja da je došlo vrijeme nje­

su imena poput Barnaburiaš i Karaindaš, međutim o njima i njihovom gove vrhovne vlasti na Zemlji zato što je na nebesima došlo doba Ovna,

izvornom jeziku zasad se još ne zna mnogo. Ni dandanas nije jasno otkuda njegovo doba. No, kako je zodijački sat nastavio kucati, doba Ovna po­

su došli i zašto je njihovom kraljevima dopušteno da oko 1 6 6 0 g. pr. n. e. čelo se polagano privoditi kraju. Fizički tragovi iz tih zagonetnih vremena

zamijene Hamurabijevu dinastiju i da od 1 5 6 0 . g. pr. n. e. do 1 1 6 0 . g. pr. i dalje postoje i mogu se vidjeti u Tebi, drevnoj egipatskoj prijestolnici

n. e. vladaju Babilonom. Gornjeg Egipta.

Suvremeni stručnjaci razdoblje nakon Mardukovog poniženja nazivaju Osim velikih piramida u Gizi, najdojmljiviji i najveličanstveniji spo­

"mračno doba", ne samo zbog nereda koje je ono prouzročilo, već ugla­ menici drevnog Egipta kolosalni su hramovi u Karnaku i Luxoru u južnom

vnom zbog malog broja babilonskih zapisa iz tog vremena. Kasiti su se brzo (Gornjem) Egiptu. Grci su to mjesto zvali Thebai, od čega je izvedeno nje­

integrirali u sumersko-akadsku kulturu, uključujući jezik i klinasto pismo, govo ime na engleskom (hrvarskom; op.p.) jeziku — Thebes (Teba). Drevni

međutim nisu bili ni pedantno vodili bilješke poput Sumerana, niti su bili Grci zvali su ga Amonov grad jer su hramovi u njemu bili posvećeni tom

ravni prijašnjim babilonskim piscima kraljevskih ljetopisa. Naime, većina nevidljivom bogu. Hijeroglifski zapisi i crteži na njihovim zidovima, obe-

od nekolicine kraljevskih zapisa kasitskih kraljeva pronađeni su ne u Babi­

lonu nego u Egiptu, i to glinene pločice u arhivu kraljevske koresponden­
cije u El-Amarni. Zanimljivo je da su se na tim pločicama kasitski kraljevi
egipatskim faraonima obraćali s "moj brate".
Taj izraz, premda figurativan, nije bio neopravdan, jer Egipat je s Ba­
bilonom dijelio zajedničko obožavanje Raa-Marduka te je, kao i Babilonija,
također prolazio kroz "mračno doba". Stručnjaci to razdoblje u Egiptu na­
zivaju Drugo međurazdoblje. Započelo je u Srednjem kraljevstvu otprilike
1780. g. pr. n. e. i trajalo do otprilike 1 5 6 0 . g. pr. n. e. Kao i u Babiloniji,
obilježila ga je vladavina stranih kraljeva poznatih kao "Hiksi". Ni tu nije
izvjesno otkuda su došli ni kako su njihove dinastije mogle više od dva
stoljeća vladati Egiptom.
Podudaranje Drugog međurazdoblja (s njegovim mnogim nerazjašnje­
nim aspektima) s datumima pada Babilona — od Hamurabijevih pobjeda
(1760. g. pr. n. e.) do Mardukovog zarobljavanja i nastavka obožavanja u
Babilonu (oko 1 5 6 0 . g. pr. n. e.) — najvjerojatnije nije slučajnost. Ti slični
SuKA 62
i vremenski paralelni razvoji događaja u Mardukovim glavnim zemljama

155
 POSLJEDNJI DANI OBEĆANA ZEMLJA

liscima, pilonima i stupovima (slika 62) veličaju boga i slave faraone koji
su hramove gradili, nadograđivali, proširivali i stalno mijenjali. Tamo je
dolazak doba Ovna objavljen redovima sfingi s glavom ovna (vidi sliku
39); nadalje, sami tlocrti tamošnjih hramova otkrivaju skrivenu nedoumicu
egipatskih sljedbenika Ra-Amona/Marduka.
Kada sam jednom prilikom bio u posjetu tim mjestima sa skupinom
simpatizera, stao sam u središte hrama mašući rukama kao prometnik. Za­
panjeni gledatelji pitali su se: "Tko je ovaj luđak?," međutim ja sam svojoj
skupini pokušavao skrenuti pozornost na činjenicu da su hramovi u Tebi,
koje je gradilo više faraona, stalno mijenjali orijentaciju (slika 63). Sir Nor­
man Lockyer u 1890-ima prvi je uočio važnost tog arhitekturnog aspekta i
tako udario temelje discipline zvane arheoastronomija.

SLIKA 64

Hramovi koji su bili orijentirani prema ekvinocijima, poput Salomo-

novog hrama u Jeruzalemu (slika 64) (i stare bazilike sv. Petra u Vatikanu),
bili su trajno okrenuti prema istoku te su godinu za godinom na dan ekvi­
nocija gledali prema Suncu a da ih nije bilo potrebno ponovno orijentira­
ti. Međutim, hramove orijentirane prema solisticijima, poput egipatskih
hramova u Tebi ili kineskog Hrama nebesa u Pekingu, bilo je potrebno
periodički ponovno orijentirati zbog precesije, uslijed koje se izlasci Sunca
na dan solisticija tijekom stoljeća vrlo polagano mijenjaju — kao što se
može ilustrirati na Stonehengu, na kojem je Lockyer primijenio svoja ot­
krića (vidi sliku 6.) Dakle, sami hramovi koje su sljedbenici Raa/Marduka
bili podigli njemu u čast pokazivali su da su nebesa bila kolebljiva glede
dugoročnosti tog boga i njegova doba.
SLIKA 63

156 157
 POSLJEDNJI DANI
Sam Marduk — koji je bio toliko svjestan zodijačkog sata kada je u
prošlom tisućljeću ustvrdio da je došlo njegovo vrijeme — pokušao je pro­
mijenio vjerski fokus uvođenjem Zvjezdane religije "Marduk je Nibiru."
Međutim, njegovo zarobljavanje i poniženje sada su potaknuli pitanja gle­
de tog nevidljivog nebeskog boga. Pitanje "Dokad će trajati Mardukovo
doba?" promijenilo se u: 'Ako je u svom nebeskom aspektu Marduk nevi­
dljivi Nibiru, kada će se on pokazati, ponovno pojaviti, vratiti?
Kako su događaji pokazali, i vjerski i geopolitički fokus u sredini dru­
gog tisućljeća pr. n. e. premjestio se na komad zemlje koji se u Bibliji naziva
Kanaan. Kada se povratak Nibirua počeo pojavljivati u vjerskom fokusu,
mjesta povezana sa svemirom također su bila sve više u središtu interesa,
a i Mjesto slijetanja i prijašnji Kontrolni centar misije zemljopisno su bili
smješteni u geografskom "Kanaanu".
Povjesničari o događajima koji su uslijedili govore u smislu uspona
i padova nacionalnih država re sudara imperija. Oko 1 4 6 0 . g. pr. n. e.
zaboravljena su kraljevstva Elam i Anšan (kasnije poznata kao Perzija,
istočno i jugoistočno od Babilonije) udružili u novu i moćnu državu,
sa Sušom (biblijski Sušan) kao prijestolnicom i Ninurtom, nacionalnim
bogom, kao Shar Ilani-jem — "Gospodarom bogova". Ta nova samosvje­
sna nacionalna država odigrat će odlučujuću ulogu u okončanju premoći
Babilona i Marduka.
Najvjerojatnije nije bila slučajnost da se otprilike u isto vrijeme na
području Eufrata, gdje je prije dominirao Mari, pojavila nova moćna drža­
va. Tamo su biblijski Horijci (stručnjaci ih nazivaju Hurijancima) osnovali
moćnu državu zvanu Mitanni — "Anuovo oružje" — koja je osvojila ze­
mlje na području današnjih Libanona i Sirije te je predstavljala geopoliti­
čku i vjersku prijetnju Egiptu. Toj se prijetnji izuzetno žestoko suprotstavio
egipatski faraon Tutmozis III, kojeg povjesničari opisuju kao "egipatskog
Napoleona."
Isprepleten sa svim tim bio je izlazak Zidova iz Egipta, najvažniji
događaj u tom razdoblju, ako ni zbog čega drugog onda zbog njegovih du­
gotrajnih posljedica koje se osjećaju i dandanas, po religije, društvene i mo-
158
OBEĆANA ZEMLJA
ral ne kodekse čovječanstva, te Jeruzalem kao središte zbivanja. Vrijeme nije
bilo slučajno jer su svi ti događaji bili povezani s pitanjem tko će kontroli­
rati mjesta povezana sa svemirom kada dođe do povratka Nibirua.
Kao što smo vidjeli u prethodnim poglavljima, Abraham nije slučajno
postao židovski patrijarh nego je bio izabrani sudionik važnih međunaro­
dnih zbivanja. Nadalje, mjesta u koja nas je priča o njemu odvela — Ur,
Haran, Kanaan, Jeruzalem, Sinaj, Sodo ma i Gomora — bili su glavni loka­
liteti univerzalne priče o bogovima i ljudima u drevnim vremenima. Izra-
elitski izlazak, kojeg se ljudi židovske vjere prisjećaju i slave ga za vjerskog
blagdana Pashe, isto tako je bio integralni aspekt zbivanja koja su se tada
odvijala diljem drevnog svijeta. I sama Biblija je Izlazak, daleko od toga
da ga tretira samo kao "židovsku" priču, jasno stavila u kontekst egipatske
povijesti i međunarodnih događaja tog vremena.
Hebrejska Biblija priču o židovskom Izlasku iz egipatskog sužanjstva
otvara u svojoj drugoj knjizi, Knjizi Izlaska, podsjećajući čitatelja da su
Zidovi u Egiptu prisutni otkada su se Jakov (kojeg je anđeo preimenovao
u Izrael) i njegovih jedanaest drugih sinova oko 1833. g. pr. n. e. u Egiptu
pridružili Jakovljevom sinu Josipu. Cijela priča o tome kako se Josip, odvo­
jen od svoje obitelji, od roba uzdigao do kraljevskog namjesnika i kako je
spasio Egipat od strašne gladi ispripovijedana je u posljednjim poglavljima
Postanka, a moj pogled na to kako je Josip spasio Egipat i o dokazima koji o
tome postoje i dandanas pronaći ćete u The Earth Chronicles Expeditions.
Podsjetivši čitatelja kada je i kako počela židovska prisutnost u Egiptu,
Biblija daje do znanja da se do vremena Izlaska sve to izgubilo i zaboravilo:
"I umre Josip, a pomru i sva njegova braća i sav onaj naraštaj." Nisu davno
nestali samo oni, nego čak i dinastija egipatskih kraljeva povezanih s tim
vremenima. Na vlast je došla nova dinastija: "Uto u Egiptu zavlada novi
kralj koji nije poznavao Josipa."
Biblija točno opisuje promjene vlasti u Egiptu. Dinastije Srednjeg kra­
ljevstva sa sjedištem u Memfisu nestale su, a nakon pometnje Drugog me-
159
 POSLJEDNJI DANI
đurazđoblja prinčevi Tebe započeli su dinastije Novog kraljevstva. I doista,
pojavili su se posve novi kraljevi koji su vladali Egiptom, nove dinastije u
novoj prijestolnici, "koje nisu poznavale Josipa."
Zaboravivši doprinos Izraelka opstanku Egipta, novi je faraon u njiho­
voj prisutnosti sada vidio opasnost. Protiv njih je zapovjedio niz opresivnih
koraka, uključujući ubijanje sve muške djece. Ovo su bili njegovi razlozi:
/ reče on svome puku:
"Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojniji i moćniji od nas.
Hajde, postupimo mudro s njima: spriječimo im porast,
da se u slučaju rata ne pridruže našim neprijateljima,
da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje. "
IZLAZAK 1:9-10
Bibličari cijelo vrijeme pretpostavljaju da su narod kojeg su se
Egipćani bojali, "sinovi Izraelovi", bili Židovi koji su kratko boravi­
li u Egiptu. Međutim, to nije u skladu niti s danim brojevima niti s
doslovnom formulacijom biblijskog teksta. Izlazak započinje popisom
imena Jakova i njegove djece koja su sa svojom djecom došla u Egipat
da se pridruže Josipu, te navodi da je "u svemu Jakovljevih potomaka
bilo sedamdeset duša, ne brojeći Josipa, koji je već bio u Egiptu." (Za­
nimljiv detalj o kojem valja razmisliti je da ih je s Jakovom i Josipom
ukupno bilo sedamdeset i dvoje.) "Kratak boravak" potrajao je četiri
stoljeća a, prema Bibliji, broj Zidova koji su odlazili iz Egipta bio je
šesto tisuća. Nijedan faraon takvu skupinu ne bi smatrao "brojnijom
i moćnijom od nas " ("želite li saznati više o identitetu tog faraona i
"faraonove kćeri" koja je odgojila Mojsija kao svog sina, pogledajte
knjigu Divine Encounters.)
Priča govori o faraonovom strahu da će se u slučaju rata Zidovi
"pridružiti našim neprijateljima, udariti na nas i otići iz zemlje. "To nije
strah od "pete kolone" u Egiptu nego od siromašnih egipatskih "sinova
Izraelovih" koji odlaze kako bi ojačali neprijateljsku naciju s kojom su
160
OBEĆANA ZEMLJA
povezani, s obzirom da su u egipatskim očima svi oni "sinovi Izraelovi".
No, koja je to druga nacija "sinova Izraelovih" i o kakvom ratu govori
egipatski kralj?
Zahvaljujući arheološkim otkrićima kraljevskih bilješki obiju strana u
tim drevnim sukobima i sinkronizaciji njihovog sadržaja, sada znamo da je
Novo kraljevstvo faraona vodilo dugotrajan rat protiv države M i t a n n i . Po­
čeo je oko 1560. g. pr. n. e. s faraonom Ahmozisom, nastavili su ga faraoni
Amenofis I, Tutmozis I i Tutmozis II, a pod Tutmozisom III, oko 1460. g.
pr. n. e., napori su intenzivirani i egipatske su vojske nadirale u Kanaan,
napredujući na sjever prema Mitanniju. Egipatske kronike o tim bitkama
često kao krajnji cilj spominju Naharin — područje oko rijeke Khabur
koje Biblija naziva Aram-Naharajim ("Zapadna zemlja dvije rijeke"), čije je
glavno urbano središte bio Haran!
Proučavatelji Biblije sjetit će se da je tamo ostao Abrahamov brat Na­
hor kada je Abraham nastavio prema Kanaanu. Iz Harana je došla Rebeka,
nevjesta Abrahamovog sina Izaka — ona je u stvari bila Nahorova unuka.
Nadalje, u Haran je Izakov sin Jakov (preimenovan u Izrael) otišao potražiti
suprugu te se naposljetku oženio za svoje sestrične, dvije kćeri (Leu i Rahe-
lu) od Labana, brata njegove majke Rebeke.
Te izravne obiteljske veze između "sinova Izraelovih" (tj. Jakovljevih)
iz Egipta i onih koji su ostali u Naharinu/Naharajimu ističu se u prvim
recima Izlaska — popis Jakovovih sinova koji su s njime došli u Egipat
uključuje i najmlađeg Ben-Yamina (Benjamina), jedinog Josipovog rođe­
nog brata budući da su obojica bili sinovi njegove žene Rahele (sve ostale
Jakovove sinove rodila je njegova žena Lea i dvije konkubine.) Iz pločica
diiave Mitanni danas znamo da se glavno pleme na području rijeke Khabur
zvalo Ben-Yaminil Dalde, ime Josipovog rođenog brata bilo je mitannijsko
plemensko ime. Nije, dalde, čudo da su Egipćani "sinove Izraelove" i u Egi­
ptu i "sinove Izraelove" u Mitanniju smatrali jednom združenom nacijom,
brojnijom i moćnijom od nas."
To je bio rat kojim su Egipćani bili zaokupljeni, to je bio razlog za
e
gipatsku vojnu zabrinutost: ne mali broj Izraelka u Egiptu u slučaju da
161
 POSLJEDNJI DANI
ostanu, nego opasnost da "odu iz zemlje" i zauzmu teritorij sjeverno od
Egipta. Doista, sprječavanje Židova da odu je, kako se čini, bila središnja
tema drame Izlaska. Tamo su navedeni brojni Mojsijevi apeli vladajućem
faraonu da "pusti moj narod" i faraonovo opetovano odbijanje, usprkos
deset uzastopnih božjih kazni ne bi li udovoljio tom zahtjevu. Zašto? Da bi
odgovor bio jasan, zapletu moramo dodati vezu sa svemirom.
Egipćani su u svom nadiranju prema sjeveru prešli preko Sinajskog
poluotoka i krenuli prema Putu mora, a to je pravac (Rimljani su ga ka­
snije zvali Via Maris) koji je omogućavao prolaz kroz božju Četvrtu regiju
po obali Sredozemnog mora bez da se ude dublje na poluotok. Nadalje,
napredujući kroz Kanaan prema sjeveru, Egipćani su više puta dolazili do
libanonskih Cedrovih planina i vodili bitke kod Kacle'sa, "Svetog mjesta".
Naša je pretpostavka da su to bile bitke za nadzor nad dva sveta mjesta po­
vezana sa svemirom — prijašnjim Kontrolnim centrom misije (Jeruzalem)
u Kanaanu i Mjestom slijetanja u Libanonu. Faraon Tutmozis III je, na
primjer, u svojim ratnim analima Jeruzalem {"la-ur-sa'), u kojem je držao
garnizon kao'mjestu koje seže do vanjskih rubova Zemlje", nazivao — "Pu­
pak Zemlje". Opisujući svoje vojne kampanje dalje na sjeveru, zabilježio je
bitke kod Kadeša i Naharina te govorio o zauzimanju Cedrovih planina,
"Planina božje zemlje"'koje "podupiru stupovlje do neba. "Ta terminologija
po njihovim svemirskim atributima nepogrješivo identificira dva spome­
nuta mjesta povezana sa svemirom, za koja faraon tvrdi da h je osvojio "za
velikog boga, svog oca Raa/Amona."
A koja je svrha Izlaska? Riječima samog biblijskog Boga, to je njegovo
obećanje Abrahamu, Izaku i Jakovu da će njihovim potomcima podariti
"vjekovni posjed" (Izlazak, 6: 4-8); "od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, ri­
jeke Eufrata"; "svu zemlju kanaansku," {Postanak 15:18, 17:8); "od pustinje
i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata do Zapadnog mora {Ponovljeni zakon
11:24) — čak "velike gradove, s utvrdama do nebesa" u kojima i dalje žive
"potomci Anakovaca" — A n u n n a k i j a {Potiovljeni zakon 9: 1-2).
Obećanje dano Abrahamu obnovljeno je na prvoj židovskoj postaji, na
Har-Ha-Elohimu, "gori Elohima/bogova". Zadatak je bio doći do druga dva
162
OBEĆANA ZEMLJA
mjesta povezana sa svemirom — koja je Biblija neprestano povezivala (kao
u Psalmima 48:3), nazivajući brdo Sion u Jeruzalemu Har Kodshi, "Moja
sveta gora," a drugo, na vrhu Libanona Har Zaphon, "Tajna sjeverna gora"
— i zauzeti ih.
Obećana zemlja očito je obuhvaćala oba mjesta povezana sa svemirom:
njezina podjela između dvanaest plemena područje Jeruzalema dodijelila je
plemenima Benjamina i Jude, a teritorij današnjeg Libanona plemenu Aše-
ra. U svojim oproštajnim riječima plemenima prije nego Što je umro, Moj-
sije je podsjetio Ašerovo pleme da je sjeverno mjesto povezano sa svemirom
na njihovoj zemlji. Oni će, kao nijedno drugo pleme, vidjeti "konjanika
po oblacima što prema nebesima jezdi" (Ponovljeni zakon 33:26). Osim
dodjele teritorija, Mojsijeve riječi impliciraju da će to mjesto u budu­
ćnosti biti u funkciji i da će se koristiti za "ježdenje" prema nebesima.
Sasvim je očito i nedvosmisleno da su "sinovi Izraelovi" trebali biti
čuvari dva preostala anunnakijska mjesta povezana sa svemirom. Taj
savez s ljudima odabranima da obave zadatak obnovljen je na najvećoj po­
znatoj teofaniji, na brdu Sinaj.
Svakako nije bilo slučajno da je do teofanije došlo ondje. Od samog
početka priče o Izlasku — kada je Bog pozvao Mojsija i povjerio mu zada­
tak Izlaska — to mjesto na sinajskom poluotoku imalo ja najvažniju ulogu.
U Izlasku 3:1 čitamo da se to dogodilo na "brdu Elohima"— planini pove­
zanoj s Anunnakijima. Rutu Izlaska (slika 6 5 ) odredili su bogovi tako što
su židovskom mnoštvu pokazivali put "danju stupom od oblaka, a noću
stupom od ognja." Sinovi Izraelovi "krenuli su u pustinju Sinaj po Jahvinoj
zapovijedi", jasno stoji u Bibliji; u trećem mjesecu putovanja "došli su do
Božjeg brda i tamo se utaborili"; a tri dana poslije toga Jahve se u svom
Kabodu "spustio na Sinajsko brdo tako da ga svi mogu vidjeti."
To je bilo isto ono brdo koje je Gilgameš, kada je stigao na mjesto s
kojeg su uzlijetali i na koje su se spuštale rakete, nazvao "brdo Mashu. "To je
također bilo isto ono brdo, brdo "s dvostrukim vratima prema nebesima",
na koje su odlazili egipatski faraoni kako bi se u zagrobnom putovanju pri­
družili bogovima na'planetu milijuna godina." Bila je to planina kod koje
163
POSLJEDNJI DANI OBEĆANA ZEMLJA

je bila smještena prijašnja svemirska luka; tamo je obnovljen savez s naro­

dom izabranim da bude čuvar dva preostala mjesta povezana sa svemirom.

Kada su se Židovi poslije Mojsijeve smrti pripremali da prijeđu rijeku

Jordan, granice Obećane zemlje ponovno su objavljene novom vođi Jošui:
obujmivši mjesta povezana sa svemirom, granice su nedvosmisleno uključi­
vale Libanon. Biblijski je Bog rekao Jošui:

Sada ustani i prijeđi preko tog Jordana,

Ti i sav taj narod,
U zemlju koju dajem sinovima Izraelovim.
Svako mjesto na koje stupi vaša noga
dajem vam, kao što obećah Mojsiju:
Od pustinje i od Libanona
pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata,
i sve do Velikog mora na sunčanom zapadu —
sve će to biti vaše područje.
JOŠUA i: 2-4

S obzirom na tolika politička, vojna i vjerska previranja koja su danas

prisutna u zemljama Biblije, te s obzirom na samu Bibliju koja nam služi
kao ključ za prošlost i za budućnost, mora se istaknuti napomena glede
Obećane zemlje koju je umetnuo biblijski Bog. Granice područja koje se
prostiralo od pustinje na jugu do libanonskog lanca na sjeveru te od Eufra­
ta na istoku do Sredozemnog mora na zapadu bile su ponovno potvrđene
Jošui. To je, rekao je Bog, bilo obećano područje. Međutim, da bi ta dodjela
zemlje postala činjenična, trebalo ju je ostvariti zauzimanjem. Slično istraži­
vačima koji su u nedavnoj prošlosti "zabijali zastavu", Izraeliti su mogli po­
sjedovati i zadržati onu zemlju na koju su efektivno stupili svojom nogom.
Dakle, Bog je Izraelcima zapovjedio da ne oklijevaju i ne čekaju nego da
prijeđu rijeku Jordan te neustrašivo i sustavno nasele obećanu zemlju.

165
 POSLJEDNJI DANI
No, kada je dvanaest plemena pod vodstvom Jošue završilo s osva­
janjem i naseljavanjem Kanaana, zauzet je bio tek dio područja istočno
od rijeke Jordan, a nisu bile osvojene i naseljene ni sve zemlje zapadno
od rijeke Jordan. Sto se tiče dva mjesta povezana sa svemirom, njihove
priče bile su potpuno drukčije: Jeruzalem — koji se posebno navodi
{Jošua — 12:10, 18:28) — bio je čvrsto u rukama plemena Benjamina.
Međutim, nije poznato je li u napredovanju na sjever obuhvaćeno i
Mjesto slijetanja u Libanonu. Biblija kasnije to mjesto naziva "Safonov
vrh" ("tajno sjeverno mjesto"), a tako su ga zvali i stanovnici tog podru­
čja, Kanaanci i Feničani. (U kanaanskim epovima to je bilo sveto mjesto
boga Adada, Enlilovog najmlađeg sina).
Prijelaz rijeke Jordan — porhvat ostvaren uz pomoć nekoliko čuda
— dogodio se "nasuprot Jerihona", utvrđeni grad Jerihon (zapadno od
Jordana) bio je prvi cilj Izraelaca. U biblijskoj priči o njegovim zidina­
ma i osvajanju spominje se i Sumer {Šinear na hebrejskom): usprkos
zapovijedi da ne uzimaju ratni plijen, jedan od Izraelaca nije mogao
odoljeti iskušenju da "zadrži vrijednu šinearsku odoru."
Osvajanje Jerihona, kao i grada Aja južno od Jerihona, otvorilo je
Izraelcima put prema najvažnijem i neposrednom cilju - Jeruzalemu, u
kojem se nalazila platforma kontrolnog centra misije. Zadaće Abrahama
i njegovih potomaka te Božji savezi s njima nikad nisu gubili iz vida
ogromnu važnost tog mjesta. Kao što je Bog rekao Mojsiju, u Jeruzale­
mu treba biti njegovo zemaljsko prebivalište; sada se ta pretpostavka-
proročanstvo moglo ispuniti.
Zauzimanje gradova na putu prema Jeruzalemu, zajedno s brdskim
gradićima koji su ga okruživali, pokazalo se golemim izazovom, u pr­
vom redu zato što su u nekima od njih, posebno u Hebronu, živjela
"djeca Anakovaca" — potomci Anunnakija. Jeruzalem je, podsjetit ću
vas, prestao funkcionirati kao Kontrolni centar misije kada je, više od
šest stoljeća ranije, uništena svemirska luka na Sinaju. Međutim, prema
Bibliji, potomci Anunnakija koji su ondje bili stacionirani i dalje su
živjeli u rom djelu Kanaana. I rada se "Adoni-Sedek, jeruzalemski kralj"
166
OBEĆANA ZEMLJA
udružio s čeriri druga kralja gradova-država kako bi zaustavili napredova­
nje Izraelaca.
Bitka koja je uslijedila, kod Gibeona u dolini Ajalona sjeverno od Jeru­
zalema, odvila se na jedinstveni dan — na dan kada se Zemlja zaustavila.
Veći dio tog dana "Sunce je stajalo i mjesec se zaustavio" (Jošua 10:10-14),
omogućivši tako Izraelcima da pobijede u roj presudnoj bitci. (Usporedna
ali suprotna pojava, kada je noć trajala dodatnih dvadeset sati, odigrala se
na suprotnoj strani svijeta, u Americi; o tome je riječ u Izgubljenim kraljev­
stvima). Dakle, po Bibliji, sam Bog se pobrinuo da Jeruzalem dode u ruke
Izraelaca.
Č i m je pod Davidom uspostavljeno kraljevstvo, Bog mu je zapovjedio
da raskrči plaro na brdu Morija i posveri ga za Jahvin hram. I od vreme­
na kada je Salomon tamo izgradio taj hram, Jeruzalem/brdo Morija/Brdo
hrama ostao je jedinstveno sveto mjesto. Doista, nema drugog objašnjenja
zašro je Jeruzalem — grad koji nije veliko raskrižje, koji je daleko od vode­
nih putova i nema prirodnih resursa — od davnina bio toliko željen i svet,
zašto ga se smatralo rijetkim gradom, "Pupkom Zemlje."
U opsežnom popisu osvojenih gradova u Jošui, glava 12, Jeruzalem
je naveden kao treći grad, nakon Jerihona i Aja, koji je čvrsro u rukama
Izraelaca. Priča je međutim drukčija u pogledu sjevernog mjesta povezanog
sa svemirom.
Libanonske Cedrove planine prorezu se u dva lanca, Libanon na za­
padu i Antilibanon na istoku, odvojenih dolinom Bekka — takozvanim
"Rascjepom", dolinom nalik kanjonu koja je od kanaanskih vremena po­
znata kao "Božji rascjep" odnosno Baal-Bekka — otuda Baalbek, sadašnje
ime lokacije na kojoj se nalazilo Mjesto slijetanja (na rubu istočnog lan­
ca, nasuprot dolini). Kraljevi "brdovitih krajeva na sjeveru" nabrojani su u
KnjiziJošuinoj kao poraženi; mjesto zvano Baal-Gad"u dolini libanonskoj"
nabrojano je kao osvojeno; međutim, može biti da je Baal-Gad "u dolini
libanonskoj" samo još jedno ime za Baal-Bekku. U Knjizi o sucima (1:33)
nam se kaže da pleme Naftali "nije otjeralo stanovnike Bet-Semeša" ("Pre­
bivalište Šamaša," boga Sunca), i tu bi se moglo raditi o Mjestu slijetanja,
167
 POSLJEDNJI DANI
jer Grci su ga kasnije nazivali Heliopolis, "Grad Sunca". (Iako su se kasnije
područja pod kraljevima Davidom i Salomonom proširila te uključila Bet-
Semeš, to je bilo samo privremeno.)
Prvotni neuspjeh u uspostavljanju izraelske hegemonije nad sjever­
nim mjestom povezanim sa svemirom učinio ga je "dostupnim" drugima.
Stoljeće i pol nakon Izlaska to "dostupno" Mjesto slijetanja pokušali su
zaposjesti Egipćani, međutim otpor im je pružila hetitska vojska. Epska
bitka opisana je riječima i ilustracijama (slika 66) na zidovima hramova u
Karnaku. Poznata kao bitka kod Kadeša, okončana je egipatskim porazom,
međutim rat i bitka toliko su iscrpili obje strane da je Mjesto slijetanja
ostalo u rukama lokalnih feničkih kraljeva Tira, Sidona i Biblosa (biblijskog
Gebala). (Proroci Ezekijel i Amos, koji su ga zvali " mjesto bogova" kao i
"rajsko boravište," identificirali su ga kao feničko).
SLIKA 66
Fenički kraljevi iz prvog tisućljeća prije nove ere bili su posve svjesni
važnosti i svrhe tog mjesta — pogledajte njegov crtež na feničkom novčiću
iz Biblosa (slika 55). Prorok Ezekijel (28: 2, 14) prekorio je kralja Tira
zbog toga što je, nakon što je bio na tom svetom mjestu Elohima, bahato
povjerovao da je i sam postao bog:
168
OBEĆANA ZEMLJA
I ja te postavit) na svem goru Božju;
Gdje bio si poput boga,
Hodio si posred ognjena kamenja...
Tvoje se srce uzoholi,
Ti reče: "Ja sam bog
Na prijestolju Elohima (=bogova) sjedio sam":
Iako si samo čovjek, a ne bog.
U to vrijeme je prorok Ezekijel — dok je bio u izgnanstvu u "staroj
zemlji," u blizini Harana na rijeci Khabur — vidio božanske vizije i nebe­
ska kola, "leteći tanjur", međutim tu priču moramo odgoditi za jedno od
kasnijih poglavlja. Ovdje je važno istaknuti da su od dva mjesta povezana
sa svemirom Jahvini sljedbenici zadržali samo Jeruzalem.
Prvih pet knjiga hebrejske Biblije, poznatih i kao Tora ("Učenja"), po­
krivaju priču od Stvaranja, Adama i Noe do patrijaraha i Josipa u Postanku.
Ostale četiri knjige — Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon
— s jedne strane pripovijedaju priču o Izlasku, a s druge strane navode pra­
vila i propise nove Jahvine religije. Jasno se daje do znanja da nova religija
uključuje nov, "svećenički" način života: "Nemojte raditi kako se radi u
zemlji egipatskoj, gdje ste boravili; niti radite kako se radi u zemlji kana-
anskoj, kamo vas vodim; ne povodite se za njihovim običajima" {Levitski
zakonik 18: 2-3)
Nakon utvrđivanja temeljnih principa vjere ("Nemoj imati drugih bo­
gova uz mene") te njezinog moralnog i etičkog kodeksa u samo Deset zapo­
vijedi, slijede stranica za stranicom s detaljnim zahtjevima koji se tiču ishra­
ne, pravilima za svećeničke obrede i odjeću, medicinskim naucima, naput­
cima za poljoprivredu, arhitekturalnim smjernicama, pravilima obiteljskog
i seksualnog ponašanja, imovinskim i krivični zakonima, i tako dalje. Sve
to otkriva izvanredno znanje u gotovo svakoj znanstvenoj disciplini, stru-
169
 POSLJEDNJI DANI
čnost u radu s metalima i proizvodnji rekstila, poznavanje pravnih sustava i
socijalnih problema, upoznatost s drugim zemljama, s poviješću, običajima
i bogovima drugih naroda, kao i određene numerološke sklonosti.
Na primjer, očir je motiv broja dvanaest— kao kod dvanaest izraelskih
plemena ili dvanaest mjeseci u godini. Očita je i osobita sklonost broju
sedam, koja je najisraknutija na području sverkovina i rituala, te u usposta­
vljanju tjedna od sedam dana i posvećivanju sedmog dana kao Sabbath a.
Nadalje, četrdesetJe poseban broj, na primjer kod čerrdeset dana i čerrdeser
noći koje je Mojsije proveo na brdu Sinaju, ili kod četrdeset godina koliko
je trajalo lutanje Izraelaca u sinajskoj pusrinji. Ti su nam brojevi poznari
iz sumerskih priča: dvanaestorica Sunčevog sustava i nipurski kalendar s
dvanaest mjeseci; sedam kao planerarni broj Zemlje (budući da su Anun-
nakiji brojali izvana prema unutra) i broj Enlila kao zapovjednika Zemlje;
te četrdeset kao Eaov/Enkijev brojčani rang.
Broj pedeset je također prisutan. Pedeser je, kao što čitatelji znaju, bio
broj s "osjetljivim" aspektima — to je bio izvorni brojčani rang Enlila, ali i
Ninurte koji je kao njegov nasljednik čekao na taj rang. I šro je još važnije,
u danima izlaska raj je broj podrazumijevao simbolizam Marduka i njego­
vih pedeset imena. Stoga je kada naidemo na "pedeset" potrebna posebna
pažnja, jer rom se broju pridavala izuzerna važnosr — upotrijebljen je za
stvaranje nove vremenske jedinice, pedesetogodišnjeg Jubileja.
Iako je nipurski kalendar očito bio prihvaćen kao kalendar po kojem
su se održavale svetkovine i drugi izraelski vjerski obredi, za svaku pedesetu
godinu vrijedila su posebna pravila; dano joj je posebno ime, jubilejska
godina: "I taj jubilej mora vam biti svet" (Levitski zakonik, glava 25). U
takvoj godini trebale su se ostvariti nezapamćene slobode. Brojiri se trebalo
novogodišnje Dane pomirenja, sedam puta po sedam godina, četrdeset i
devet puta. Zatim su se, na Dan pomirenja sljedeće godine - pedesete godi­
ne - diljem zemlje trebale oglasiti trube od ovnova roga i proglasiri slobodu
cijeloj zemlji i svima koji u njoj žive: svi ljudi tada su se trebali vratiti svo­
jim obiteljima; vlasništvo se trebalo vratiti njegovim prvotnim vlasnicima
— svi prodani posjedi i kuće trebali su se moći otkupiti, a njihove prodaje
170
OBEĆANA ZEMLJA
poništiti; robove (s kojima se uvijek moralo postupati kao s unajmljenim
radnicima!) imalo se osloboditi, a sloboda se imala dati i samoj zemlji tako
što će je se te godine ostaviti neobrađenom.
Koliko god koncept "godine slobode" bio nov i jedinsrven, izbor broja
pedeset kao kalendarske jedinice čini se neobičnim (mi smo kao prikladnu
vremensku jedinicu usvojili broj sto — stoljeće). Nadalje, naziv nadjenut
takvoj pedesetgodišnjici još je intriganrniji. Riječ u hebrejskoj Bibliji koja
se prevodi kao "jubilej" glasi Yovel i znači "ovan". Dakle, možemo reći da
je ono što je bilo proglašeno bila "godina OfM/z" koja se ponavljala svakih
pedeser godina i koja se najavljivala zvukom ovnovog roga. I izbor broja
pedeser za novu vremensku jedinicu i njezino ime navode na neizbježno
pitanje: Je li tu postojao neki skriveni aspekr povezan s Mardukom i njego­
vim dobom Ovna?
Je li Izraelcima rečeno da broje "pedesetgodišnjice" sve do nekog va­
žnog božanskog događaja, povezanog bilo s dobom Ovna ili s nositeljem
ranga pedeset — kada će se sve vratiti na novi početak?
Premda se u tim biblijskim poglavljima ne nudi jasan odgovor, ne mo­
žemo a da rješenje zagonetke ne pokušamo pronaći istraživanjem značaj­
ne i vrlo slične godišnje jedinice na drugoj strani svijera: ne pedeset, nego
pedeset i dva. To je bio tajni broj srednjoameričkog boga Querzalcoatla
koji je, prema legendama Maja i Asteka, podario tim narodima civilizaciju,
uključujući njihova tri kalendara. U Izgubljenim kraljevstvima Querzalcoa­
tia smo identificirali kao egipatskog bogaTotha, čiji sveti broj je bio pedeset
i dva: to je broj zasnovan na kalendaru te predstavlja pedeset i dva tjedna u
solarnoj godini.
Najstariji od ta tri srednjoamerička kalendara poznar je pod nazivom
Dugo brojenje: on broji dane od "Prvog dana", za kojeg su stručnjaci odre­
dili da je bio 13. kolovoza 3113. g. pr. n. e. Pored tog kontinuiranog, ali
linearnog kalendara postojala su dva ciklička kalendara. Jedan od njih, po
imenu Haab, bio je kalendar zasnovan na solarnoj godini i sastojao se od
365 dana podijeljenih na osamnaest mjeseci od po dvadeset dana te pet po­
sebnih dana na kraju godine. Drugi kalendar je bio Tzolkin, sveti kalendar
171
 POSLJEDNJI DANI
od svega dvjesto i šezdeset dana, sastavljen od dvadesetodnevne vremenske
jedinice koja se rotira trinaest puta. Dva ciklička kalendara zatim su bila
isprepletena jedan s drugim, poput dva zupčanika (slika 67), te su zajedno
činili Sveti ciklus od pedeset i dvije godine. Kada su se ta dva brojenja vrati­
la na svoju zajedničku početnu točku brojenje bi kretalo ispočetka.
SLIKA 67
Taj "skup" od pedeset i dvije godine bio je najvažnija vremenska jedinica, a
budući da je bila povezana s Quetzalcoadovim obećanjem (on je u nekom tre­
nutku bio otišao iz Srednje Amerike) da će se vratiti na svoju Svetu godinu.
Srednjoamerički narodi stoga su se svake pedeset i dvije godine okupljali
na planinama te čekali na obećani Povratak Quetzalcoatla. (Jedne takve
Svete godine, 1519. g. n. e., bjeloputi i bradati Španjolac Hernando Cortes
pristao je na obalu meksičkog poluotoka Yucatana gdje ga je astečki kralj
Montezuma srdačno dočekao kao boga koji se vratio; kao što sada znamo,
bila je to skupa pogreška.)
172
OBEĆANA ZEMLJA
U Srednjoj Americi "skup godina" služi za odbrojavanje do obećane
"Godine Povratka", pa se postavlja pitanje je li i "jubilejska godina" bila
namijenjena sličnoj svrsi?
U potrazi za odgovorom otkrili smo da kada se linearnu pedesetogo­
dišnju vremensku jedinicu ispreplete sa zodijačkom cildičkom jedinicom
od sedamdeset i dvije godine — vrijeme potrebno za precesijski pomak
od jednog stupnja — dolazimo do brojke 3.600 (50 x 72 = 3.600), što je
(matematički) orbitalno vrijeme Nibirua (vrijeme za koje Nibiru jednom
prođe svoju orbitu, op. prev.).
Je li povezivanjem jubilejskog i zodijačkog kalendara s Nibiruo-
vom orbitom biblijski Bog govorio: "Kada uđete u Obećanu zemlju,
počnite odbrojavati do Povratka"?
Prije otprilike dvije tisuće godina, u dobu velikog mesijanskog žara,
uočeno je da je Jubilej božanski nadahnuta vremenska jedinica namijenjena
predviđanju budućnosti — za računanje kada će isprepleteni kotači vre­
mena najaviti Povratak. To otkriće provlači se kroz jednu od najvažnijih
postbiblijskih knjiga poznatu kao Knjiga jubileja.
lako je danas dostupna samo u grčkom i kasnijim prijevodima, izvor­
no je napisana na hebrejskom jeziku, kao što potvrđuju njezini fragmenti
pronađeni među svicima iz Mrtvog mora. Zasnovana je na ranijim izvanbi-
blijskim raspravama i svetim predajama i u stvari je prerada Knjige postan­
ka i dijela Knjige izlaska u sldadu s kalendarom zasnovanim na jubilejskoj
vremenskoj jedinici.
Bio je to rezultat, slažu se svi stručnjaci, mesijanskih očekivanja u vre­
menu kada je Rim okupirao Jeruzalem, a svrha je bila da posluži kao sred­
stvo za predviđanje kada će doći Mesija — kada će doći Posljednji dani.
Upravo tog zadatka smo se i mi prihvatili.
173
 KRIŽ NA OBZORU

Tut-Ankh-Amen) nasravili su uključivanje Ra/Amona u svoja teoforična

imena. Č i m je Akhenaten otišao, nova prijestolnica te njezini hramovi i
palača bili su srušeni i sustavno uništeni. Bilo kako bilo, ostaci koje su arhe­
olozi pronašli dovoljno govore o Akhenatenu i njegovoj religiji.
Ideja da je šrovanje Arena bio oblik monoreizma — štovanja Jednog
univerzalnog srvorirelja —porječe uglavnom iz nekih hvalospjeva u čast
Atenu koji su pronađeni, a koji sadrže srihove popur "O, jedini bože kome
Deseto poglavlje
nijedan drugi sličan nije... Svijer je nastao od ruke tvoje." Činjenica da
je predstavljanje tog boga u čovjekolikom obliku bilo strogo zabranjeno,
šro je jasno odstupanje od egipatskih običaja, zvuči vrlo slično Jahvinoj
K R I Ž NA OBZORU
zabrani iz Deset zapovijedi proriv izrade i obožavanja bilo kakvih "ku­
mira". Osim roga, pojedini dijelovi hvalospjeva Arenu kao da su kopije
biblijskih psalama:
ezdesetak godina nakon židovskog Izlaska u Egiptu je došlo do kraj­
Š nje neobičnih vjerskih zbivanja. Neki povjesničari ta zbivanja smatraju
pokušajem da se uvede monoreizam, možda pod urjecajem otkrivenja na
O, živi Atenu,
Kako je mnogo djela tvojih!
Sinajskoj gori. Ono šro oni imaju na umu je vladavina Amenhorepa (po­
Skrivena su od pogleda ljudi.
nekad se prevodi kao Amenofis) IV koji je napusrio Tebu i njezine hra­
O, jedini bože, pokraj kojega nema drugog!
move, odrekao se obožavanja Amona i proglasio ATEN-a jedinim bogom
Zemlju si po želji svojoj stvorio
stvorireljem.
dok sam si bio.
Mi ćemo pokazati da to nije bio odjek monoteizma nego još jedan
vjesnik očekivanog Povratka — povratka Planeta križa.
Slavni egiptolog James H. Breasted {The Dawn of Conscience) uspore­
Spomenuti faraon poznatiji je po svom novom imenu koje je bio na­
dio je gorenavedene srihove s psalmom 104, počevši sa stihom 24:
knadno preuzeo — Akhen-Aten ("Atenov sluga/štovatelj), a nova prijesrol-
nica i vjersko središte koje je utemeljio, Akhet-Aten ("Aten obzora"), pozna­
Kako je mnogo djela tvojih, Gospodine!
tije je po suvremenom nazivu rog mjesra - Teli el-Amarna (gdje je pronađen
Sve si premudro stvorio;
glasoviri drevni arhiv međunarodne kraljevske korespondencije).
puna je zemlja blaga tvojega
Akhenaren, potomak egipatske glasovite osamnaeste dinastije, vladao
je od 1379. do 1362. g. pr. n. e . , no njegova vjerska revolucija nije potraja­
Ta sličnost, međutim, nije nastala zato što egipatski hvalospjev i psa­
la. Amonovo svećensrvo u Tebi joj se usprotivilo, navodno zbog toga što je
lam iz Biblije kopiraju jedno drugo, nego zato što oboje govore o istom ne­
ostalo bez moći i bogatstva, ali naravno, moguće je da su primjedbe doista
beskom bogu iz sumerskog epa o stvaranju — Nibiruu — koji je oblikovao
bile vjerske prirode, jer Akhenatenovi nasljednici (od kojih je najpoznatiji
nebesa te stvorio Zemlju i podario joj "sjeme života".

175
 POSLJEDNJI DANI
Praktički svaka knjiga o drevnom Egiptu objasnit će vam da "Atenov" disk
kojeg je Akhenaten učinio glavnim predmetom obožavanja predstavlja benevo­
lentno Sunce. Ako je tako, čudno je što je Akhenaten, napadno odstupajući od
egipatske arhitekture hramova koja je hramove orijentirala prema solsticijima
na osi jugoistok-sjeverozapad, orijentirao svoj hram na osi istok-zapad, ali tako
da gleda prema zapadu, nasuprot simca prilikom izlaska. Ako je očekivao po­
novno pojavljivanje nekog nebeskog djela iz smjera suprotnog onome gdje izlazi
Sunce, tada očekivano nebesko tijelo nije moglo biti Sunce.
Pomno čitanje hvalospjeva otkriva da Akhenatenov "bog-zvijezda" nije bio
Ra kao Amon "Nevidljivi", nego jedna druga vrsta Raa: to je bio nebeski bog
koji je "postojao od iskona... Onaj koji se obnovi"kada. se nanovo pojavi u svoj
svojoj slavi, nebeski bog koji "odlazi daleko i vraća se". Kada bi to bilo na dne­
vnoj bazi, te bi se riječi doista mogle odnositi na Sunce, međutim dugoročno
taj je opis odgovarao samo Rau kao Nibiruu: on jest postao nevidljiv, stajalo je
u hvalospjevima, zato što je bio "daleko na nebesima", zato što je otišao "onkraj
obzora, u nebeske visine." I sada se, najavio je Akhenaten, vraćao u svoj svojoj
slavi. Hvalospjevi Atenu pretkazivali su njegov ponovni dolazak, kako će se
vratiti "prekrasan na nebeskom obzoru... Blistav, prekrasan, snažan" te najaviti
vrijeme mira i blagonaklonosti za sve. Te riječi odaju jasna mesijanska očekivanja
koja nemaju veze sa Suncem.
SLIKA 68
176
KRIŽ NA OBZORU
U prilog objašnjenja "Aten je Sunce" podastiru se različiti crteži Ak-
henatena; na njima (slika 68) se on i njegova žena mole zvijezdi iz koje se
šire zrake svjedosti, ili ih pak zvijezda blagoslivlja. 'To je Sunce, lože većina
egiptologa. Hvalospjevi doista govore o Atenu kao o manifestaciji boga Ra,
što egiptolozima koji drže da je Ra Sunce znači da je i Aten predstavljao
Sunce. Međutim, ako je Ra bio Marduk, a nebeski Marduk Nibiru, tada je i
Aten predstavljao Nibiru, a ne Sunce. Tome u prilog govore i karte neba od
kojih su neke naslikane na poklopcima ljesova (slika 6 9 ) , koje jasno prika­
zuju zodijačke konstelacije, sunce iz kojeg idu sunčeve zrake i druge članove
Sunčevog sustava. Ali planet Ra, "Planet milijuna godina", prikazan je kao
posebni planet u vlastitoj velikoj zasebnoj nebeskoj lađi s druge strane Sunca,
a u sebi je imao simbol za "boga" —Akhenatenovog "Atena"..
SLIKA 69
177
 POSLJEDNJI DANI
Što je dakle bila Akhenatenova novina ili, bolje rečeno, odstupanje
od službene vjerske linije? U svojoj srži njegov je "prijestup" bio povezan
s istom starom raspravom o vremenu povratka koja se bila vodila prije 720
godina. Tada je pitanje glasilo: Je li došlo vrijeme za vrhovnu vlast Mardu-
ka/Raa, je li na nebesima počelo doba Ovna? Akhenaten je fokus s nebe­
skog vremena (zodijački sat) premjesrio na božansko vrijeme (vrijeme za
koje Nibiru jednom prođe svoju orbiru), re pitanje promijenio u: Kada će
se nebeski bog kojeg se ne može vidjeti (nevidljivi) ponovno pojaviti i postati
vidljiv — "prekrasan na nebeskom obzorju"?
U očima Raovog/Amo novog svećenstva najveća Akhenatenova hereza
bilo bi to što je izgradio poseban spomenik u čast Ben-Benu — objektu
koji je ranije naraštajima štovan kao vozilo u kojem je Ra s nebesa došao
na Zemlju (slika 70). Mi smatramo da ro ukazuje na to da je ono što je on
očekivao u vezi s Atenom bio Ponovni dolazak, povratak ne samo Planeta
Bogova, nego još jedan dolazak, Ponovni dolazak samih bogova!
SLIKA 70
Moramo zaključiti da je upravo ro bila ta razlika, novina koju je uveo
Akhenaten. Usprkos svećeničkom establišmentu, i bez sumnje preuranje­
no po njihovom mišljenju, najavljivao je dolazak novog mesijanskog doba.
Tu herezu još težom čini činjenica da su Akhenatenove objave o povratku
178
KRIŽ NA OBZORU
Atena bile praćene njegovim rvrdnjama o samome sebi: Akhenaten se sve
više nazivao božjim sinorn-prorokom, onim koji je potekao iz božjeg tijela", te
jedinim kojemu su poznati božanski planovi:
Nitko drugi ne poznaje te
osim Akhenatena, sina tvog;
Ti si ga učinio mudrim u planovima svojim.
To je također bilo neprihvatljivo Amonovim svećenicima u Tebi. Cim
je Akhenaten otišao (nepoznato je kako je do toga došlo...), oni su obnovili
štovanje Amona — Nevidljivog boga — te uništili i srušili sve šro je Akhe­
naten izgradio.
Da je egipatska epizoda s Atenom kao i uvođenje Jubileja — "Godine
Ovna" — bila uvod u šire očekivanje Povratka nebeskog "boga zvijezde"
vidljivo je iz još jednog biblijskog navoda o Ovnu, još jedne manifestacije
odbrojavanja do povratka.
To je zapis o neobičnom incidentu na kraju Izlaska, priča koja je
puna zbunjujućih aspekata i koja završava božanski nadahnutom vizijom
budućih događaja.
Biblija opetovano proglašava da su gatanje iz životinjskih iznutrica,
zazivanje duhova, čitanje sudbine, čaranje i tomu slično djela "odvratna
Gospodinu", da sve te vračarije koje prakticiraju drugi narodi Izraelci
moraju izbjegavati. Istovremeno tvrdi — citirajući samog Jahvu — da su
snovi, proročansrva i vizije legitimna sredstva komunikacije s Bogom. Ta
distinkcija objašnjava nam kako to da su u biblijskoj Knjizi brojeva tri duga
poglavlja (22-24) posvećena da bi se ispričala — odobravajući! — priču o
nežidovskom vraču i proroku po imenu Bileam.
Događaji opisani u tim poglavljima odvili su se kada su Izraelci (u Bi­
bliji "sinovi Izraelovi"), nakon što su prešli Sinajski poluorok, idući prema
sjeveru, prolazili s istočne strane Mrrvog mora. Kada su naišli na mala kra-
179
 POSLJEDNJI DANI
Ijevstva koja su zauzimala zemlje istočno od Mrtvog mora i rijeke Jordan,
Mojsije je od njihovih kraljeva zatražio dozvolu za miran prolaz, što mu
je, sve u svemu, bilo odbijeno. Nakon što su upravo bili porazili Amonite,
koji ih nisu željeli pustiti da mirno prođu, Izraelci su se sada "utaborili na
moapskim poljanama, s onu stranu Jordana, nasuprot Jerihonu" čekajući
dozvolu moabitskog kralja da prođu kroz njegovu zemlju.
Ne želeći pustiti "horde" da prođu, no istovremeno u strahu od sukoba s
njima, moapskom kralju Balaku, sinu Siporovom, sinula je izvrsna ideja. Poslao
je svoje emisare po međunarodno priznatog vrača Bileama, sina Beorovog, i od
njega tražio "prokuni mi ovaj narod," kako bi ih mogao poraziti i otjerati.
Bileama se moralo nekoliko puta moljakati prije nego što je prihva­
tio poziv. Bileamu se najprije u njegovom domu (negdje u blizini rijeke
Eufrat?), a zatim na putu za Moab pojavljuje Anđeo Božji (riječ na hebrej­
skom, Mal'ach, doslovno znači "glasnik") i upliće se u događaje; ponekad
je vidljiv, a ponekad nevidljiv. Anđeo dopušta Bileamu da prihvati zadatak,
ali tek nakon što mu naredi da im govori samo ono što mu on kaže" — bo­
žanski nadahnute poruke. Zbunjujuće je što Bileam, ponavljajući taj uvjet
najprije kraljevim knezovima a zatim i samom moabitskom kralju, Jahvu
naziva "svojim bogom".
Potom slijedi niz priprema za davanje proročanstva. Kralj odvodi Bi­
leama na brdo s kojeg može vidjeti cijeli izraelski tabor, te po vračevim
uputama podiže sedam žrtvenika, na svakome žrtvuje po jednog junca i po
jednog ovna i čeka proročanstvo. No, iz Bileamovih usta ne dolaze optužbe
nego pohvale na račun Izraelaca.
Uporni moabitski kralj zatim odvodi Bileama na drugo brdo, s kojeg
se mogao vidjeti samo rub izraelskog tabora, i tamo se postupak pona­
vlja. Međutim, Bileamovo proročanstvo ponovno blagoslivlja umjesto da
prokune Izraelce: Vidim ih kako izlaze iz Egipta dok ili Bog štiti ovnovim
rozima, kaže — to je narod predodređen za kraljevstvo, narod koji će se
"uzdići poput lava".
Odlučan da pokuša ponovno, kralj sada Bileama odvodi na vrh brda
s kojeg se pruža pogled na pustinju, u smjeru suprotnom od izraelskog
180
KRIŽ NA OBZORU
tabora; "Možda će bogovima biti pravo da mi ga odande prokuneŠ," rekao
je. Ponovno se podiže sedam žrtvenika i na njima žrtvuje ukupno sedam
junaca i ovnova. Međutim, Bileam sada Izraelce i njihovu budućnost vidi
ne ljudskim očima nego "viđenjem Svemoćnoga". Po drugi put vidi kako
Bog izvodi izraelski narod iz Egipta pod zaštitom ovnovih rogova, i vidi
Izrael kao narod "koji će se uzdići poput lava."
Kada moabitski kralj prosvjeduje, Bileam mu objašnjava da bez obzira
koliko zlata i srebra mu ponudi, može izgovarati samo riječi koje mu u usta
stavi Bog. Tako frustrirani kralj odustaje i pušta Bileama da se vrati. No,
sada Bileam nudi kralju besplatan savjet: Dopusti mi da ti kažem što nosi
budućnost, kaže kralju — "što će se dogoditi ovom narodu i tvom narodu
u posljednjim danima. I počne opisivati božansku viziju budućnosti pove­
zujući je sa "zvijezdom":
Vidim ga, ali ne sada:
Motrim ga, al' ne iz blizine:
Ja kovova zvijezda izlazi,
Od Izraela žezlo se diže.
On Moabu razbija bokove
I svu djecu Setovu zatire!
BROJEVI 24:17
Bileam se tada okrenuo i upravio pogled na Edomce, Amalečane, Ke-
nijce i druge kanaanske narode, i zatim objavio proročanstvo: Oni koji pre­
žive Jakovov gnjev past će u ruke Asiraca; zatim će doći red na Asiriju i ona
će zauvijek nestati. I, nakon što je objavio to proročanstvo, "Bileam ustade
te se uputi natrag u svoj kraj. A i Balak ode svojim putem."
Iako je epizoda s Bileamom, dakako, bila predmet rasprava i polemika
bibličara i teologa i dalje je zbunjujuća i nerazjašnjena. U tom se tekstu gla­
tko prelazi između spominjanja Elohima — "bogova" u množini — i Jahve,
jednog boga, kao božanske prisutnosti. Nadalje, to poglavlje ozbiljno krši
najtemeljitiju biblijsku zabranu dodjeljujući Bogu koji je Izraelce izveo iz
181
 POSLJEDNJI DANI
Egipta fizički lik, a zatim pogoršava taj prijestup prikazujući ga u liku "ovna
raširenih rogova" šro je bio egipatski prikaz Amona (slika 7 1 ) ! Blagonaklon
srav prema profesionalnom vraču u Bibliji, koja zabranjuje proricanje, za­
zivanje duhova, čaranje i rako dalje, pojačava dojam da je čirava priča nei-
zraelskog podrijetla i daje svejedno uključena u Bibliju, zauzimajući u njoj
značajan prostor, rako da se raj incident i njegovu poruku zacijelo smatralo
važnim nagovještajem izraelskog zauzimanja Obećane zemlje.
U tekstu se sugerira da je Bileam bio Aramejac koji je živio negdje uz
rijeku Eufrat. Njegove proročanske poruke proregnule su se od sudbine Ja-
kovljevih sinova, preko Izraelovog mjesta medu narodima do proročanstava
o drugim rakvim narodima — čak o dalekoj i još neposrojećoj carskoj Asiri-
ji. Proročanstva su tako bila izraz širih neizraelskih očekivanja tog vremena.
Uključivanjem te priče Biblija je sudbinu Židova spojila s univerzal­
nim očekivanjima Čovječanstva.
SLIKA 71
182
KRIŽ NA OBZORU
Ta očekivanja, pokazuje priča o Bileamu, bila su dvojaka: s jedne stra­
ne bila su povezana sa zodijačkim ciklusom, a s druge sa Zvijezdom koja
se vraća.
Najisraknuriji navodi o zodijaku su oni o dobu Ovna (i njegovom
bogu!) u vrijeme Izlaska, a proročki postaju dok vrač Bileam pretkazuje
budućnost, kada se invociraju simboli zodijačkih konsrelacija Bika i Ovna
("junci i ovnovi za sedmerostruka žrtvovanja") a zatim Lava ("kada se u
Izraelu začuje kraljevska truba") {Brojevi, glava 23). I upravo kada Bileam
pretkazuje daleku budućnost, u tekstu se za vrijeme na koje se odnose pro-
ročansrva korisri značajan izraz u posljednjim danima (Brojevi, 24:14)
On izravno povezuje ta neizraelska proročanstva sa sudbinom Jako-
vovog potomstva, budući da ga je i sam Jakov upotrijebio kada je legao na
svoju smrtnu postelju i okupio oko sebe svoju djecu da čuju proročansrva
o svojoj budućnosri (Postanak, glava 4 9 ) . "Skupite se," rekao je, "da vam
kažem što će vas snaći u posljednje dane. Ta proročansrva, izrečena poje­
dinačno za svako od dvanaest budućih izraelskih plemena, mnogi smatraju
povezanima s dvanaest zodijačkih konstelacija.
A što je s Jakovovom zvijezdom — eksplicitnom Bileamovom vizijom?
U znanstvenim biblijskim raspravama ona se u najboljem slučaju pro­
matra u asrrološkom, a ne u astronomskom kontekstu, te je često prisutna
tendencija da se navod o "Jakovovoj zvijezdi" smatra čisto figurativnim. Ali,
što ako je to doista navod o "zvijezdi" koja putuje svojom orbitom, planer
kojeg su proročke oči vidjele iako još nije bio vidljiv?
Što ako je Bileam poput Akhenatena govorio o povratku odno­
sno ponovnom dolasku Nibirua? Takav bi povratak, mora biti jasno, bio
izvanredan događaj do kojeg dolazi jednom u nekoliko tisućljeća, događaj
koji je opetovano označavao najveće prevrare u odnosima bogova i ljudi.
To nije samo reroričko pitanje. Zapravo, događaji koji su se odvijali
sve su više nagovještavali da je na pomolu nešto nevjerojarno značajno. U
otprilike jednom stoljeću zaokupljenosti "Planetom koji se vraća" i s njim
183
 POSLJEDNJI DANI KRIŽ NA OBZORU

povezanim pretkazanjima koje nalazimo u pričama o Izlasku, Bileamu i babilonski kraljevski astronomi došli do zaključaka u vezi s Nibiruovim po­
Akhenatenovom Egiptu, i sam Babilon počeo je pokazivati znakove takvih vratkom bez egipatske pomoći te da su čak bili ispred Egipćana. Bilo kako
masovnih očekivanja, medu kojima je najistaknutiji bio Simbol križa. bilo, u trinaestom stoljeću pr. n. e. kasitski su kraljevi počeli na različite
U Babilonu je tada vladala Kasitska dinastija o kojoj smo pisali u ra­ načine nagovještavati vlastite fundamentalne vjerske promjene.
nijim poglavljima. Od njihove vladavine u samom Babilonu nije ostalo Godine 1260. na prijestolje u Babilonu uspeo se novi kralj i uzeo ime
mnogo i, kao što je ranije rečeno, kasitski se kraljevi nisu isticali u vođenju Kadašman-Enlil — teoforično ime koje začudo iskazuje štovanje Enlila.
kraljevskih zapisa. Ipak, iza sebe su ostavili znakovite crteže i — međunaro­ To nije bila efemerna gesta, jer njega su na prijestolju tijekom sljedećeg
dnu korespondenciju s pismima na glinenim pločicama. stoljeća slijedili kasitski kraljevi koji su nosili teoforična imena koja su
Na ruševinama Akhet-Atena, Akhenatenove prijestolnice — lokaciji iskazivala štovanje ne samo prema Enlil u nego i prema Adadu — što je
koja je danas poznata kao egipatski grad Teli el-Amarna — pronađene su iznaneđujuća gesta koja daje naslutiti želju za božanskim pomirenjem.
slavne "pločice iz el-Amame". Od tristo i osamdeset glinenih pločica sve Da se očekivalo nešto neobično vidljivo je i iz tekstova na komemorati-
osim tri bile su ispisane na akadskom jeziku koji je bio tadašnji jezik među­ vnim spomenicima zvanim kudurru — "zaobljeno kamenje" — koji su
narodne diplomacije. Dok su neke pločice bile prijepisi kraljevskih pisama postavljani kao kameni međaši.
poslanih s egipatskog dvora, glavni dio bila su originalna pisma primljena
od stranih kraljeva.
Pronađeno spremište bio je Akhenatenov kraljevski diplomatski arhiv
i pločice su najvećim dijelom bile korespondencija koju je primao od kra­
ljeva Babilona!
Je li Akhenaten tu razmjenu pisama sa svojim pandanima u Babilo­
nu koristio da ih obavijesti o svojoj novoj religiji štovanja Atena? Mi to
doista ne znamo, jer sve što imamo su pisma babilonskog kralja upućena
Akhenatenu u kojima se on žali da je količina zlata koja mu je poslana bila
premala, da su njegovi poslanici opljačkani na putu u Egipat, ili da ga je
egipatski kralj propustio upitati o njegovu zdravlju. Pa ipak, česte razmjene
izaslanika, čak i ponude međusobnih ženidbi, kao i obraćanje babilonskog
kralja egipatskom s "brate moj" nužno navode na zaključak da je hijerarhija
u Babilonu bila dobro upoznata s religijskim zbivanjima u Egiptu. I ako se
Babilon zapitao: "Čemu svo to komeŠanje oko 'boga Ra kao zvijezde koja se
vraća?'", morao je shvatiti da se radi o "Marduku kao planetu koji se vraća"
— o Nibiruu koji dolazi.
S obzirom na to da je tradicija promatranja nebesa u Mezopotamiji
bila mnogo starija i naprednija nego u Egiptu moguće je, dakako, da su SLIKA 7 2

184 185
 POSLJEDNJI DANI KRIŽ NA OBZORU

Kudurru je na sebi imao ispisan tekst s uvjetima graničnog sporazuma

(ili dodjele zemlje) i zakletvama danim da se sporazum održi, re je bio po­
svećen simbolima nebeskih bogova. Na crtežima su se često nalazili božan­
ski zodijački simboli —svih dvanaest (slika 72); iznad njih su bili znakovi
za Sunce, Mjesec i Nibiru. Na drugom crtežu (slika 73) Nibiru je prikazan
u drušrvu Zemlje (sedmog planera) i Mjeseca (simbol sjekača pupčane vr­
pce za Ninmah).

SLIKA 73

SLIKA 74
Tu je značajno da Nibiru više nije bio prikazivan simbolom Krilarog
diska, nego na nov način — kao planet blještavog križa — što odgovara
onome kako su ga u "Davnim danima" opisali Sumerani, kao blješravi pla­
net koji će uskoro postati "Planet križanja".
Takav način prikazivanja Nibirua, koji dugo nije bio vidljiv, simbolom
blještavog križa postajao je sve rašireniji i uskoro su kasitski kraljevi iz Babi­
lona raj simbol pojednostavili samo na znak križa te na svojim kraljevskim
pečatima njime zamijenili simbol krilatog diska (slika 74). Taj simbol kri­
ža, koji izgleda kao kršćanski "malteški križ" mnogo kasnije, u istraživa­
njima drevnih rezbarija u kamenu poznat je kao "kasitski križ". Kao šro SLIKA 75

pokazuje drugi prikaz, simbol križa odnosio se na planet koji očigledno nije S početkom prvog risućljeća pr. n. e. Nibiruov simbol križ se iz Ba-
bio Sunce, koje je prikazano zasebno, uz polumjesec i simbol Marsa u obliku bilonije proširio na pečate u obližnjim zemljama. U odsutnosti kasitskih
šesterokrake zvijezde (slika 75). vjerskih ili književnih tekstova, stvar je prerpostavke kakva mesijanska oče­
kivanja su mogla prariti takve promjene u prikazima. Kakva god bila, inten-

187
186
 POSLJEDNJI DANI
zivirala su silinu napada enlilitskih država — Asirije, Elama — na Babilon
i njihovo opiranje Mardukovoj hegemoniji. Ti su napadi usporili, ali ne i
spriječili konačno prihvaćanje znaka križa u samoj Asiriji. Kao što otkrivaju
kraljevski spomenici, asirski su ga kraljevi nosili, vrlo istaknuto, na svojim
prsima, blizu srca (slika 76), kao što pobožni katolici danas nose križ. To
je bila izuzetno značajna gesta kako u vjerskom tako i u astronomskom
smislu. Da je to također bila rasprostranjena pojava sugerira činjenica da
su i u Egiptu pronađeni prikazi s kraljem-bogom koji poput svojih asirskih
pandana na prsima nosi znak križa, (slika 77).
SLIKA 76
Prihvaćanje znaka križa za simbol Nibirua u Babilonu, Asiriji i drugdje
nije bilo iznenađujuća novina. Taj znak bio je korišten i prije — upotre­
bljavali su ga Sumerani i Akađani. "Nibiru — neka 'Križanje bude njegovo
ime!"stoji u Epu o stvaranju. U sldadu s tim se njegov simbol - križ - u su-
188
KRIŽ NA OBZORU
merskim kamenorezima koristio za označavanje Nibirua, ali tada je uvijek
označavao njegov Povratak u vidljivost.
SLIKA 77
Enuma Eliš, Ep o stvaranju, jasno navodi da je nakon nebeske bitke s
Tiamatom Napadač prošao veliku orbitu oko Sunca i vratio se na poprište
bitke. Kako jeTiamat kružio oko Sunca na ravnini zvanoj eldiptika (kao što
to čine i drugi članovi planetarne obitelji našeg Sunca), Invazor se morao
vratiti na to mjesto na nebesima; a kada to čini, orbitu za orbitom, prilikom
svakog prolaska njegova se orbita križa s ravninom ekliptike. Jednostavan
način da se to ilustrira je prikazati orbitu poznatog Halleyjevog kometa
(slika 78) koja, u vrlo smanjenom mjerilu, oponaša orbitu Nibirua: nje­
gova nagnuta orbita dovodi ga, dok se približava Suncu, s juga, s donje
strane ekliptike, blizu Urana. Zatim pravi luk iznad ekliptike te zaokreće
oko Sunca, "pozdravljajući" Saturn, Jupiter i Mars; zatim se spušta i siječe
189
 POSLJEDNJI DANI KRIŽ NA OBZORU

ekliptiku blizu mjesta Nibiruove nebeske bitke s Tiamatom — na mjestu planeta Anunnakija — otprilike svakih 3.600 godina, i uvijek u ključnim
Klizanja (označeno s "X") — i nestaje, da bi se opet vratio kada mu to pro­ trenucima u povijesti Zemlje i Čovječanstva. U takvim je trenucima planet
piše njegova orbitalna sudbina. bio nazivan Nibiru te je na kamenorezima — čak i u ranim sumerskim
vremenima — prikazivan kao križ.
JUPITER
MARS Povijesni zapisi o rome počinju s Poropom. Nekoliko zapisa koji se
bave poropom povezali su tu katastrofu s pojavom nebeskog boga, Nibirua,
u dobu Lava (oko 10.900 godina pr. n. e.). "Zviježđe Lava odmjerilo je
vodeni bezdan", stoji u jednome. Drugi tekstovi opisali su kako se u trenu­
tku potopa Nibiru pojavio kao blješrava zvijezda te je i slikovno prikazan u
skladu s tim opisom (slika 79):

SLIKA 78

SLIKA 79
Ta točka na nebesima i u vremenu je Križanje — tada, navodi se u
Enumi Elisu, planet Anunnakija postaje Planet križa:
Kada viknu "poplava!"
Planet NIBIRU: To je bog Nibiru...
Raskrižje nebesa i Zemlje zauzet će... Gospodin čija je sjajna kruna stravom prožeta;
Planet NIBIRU: Svakog dana unutar Lava on je u plamenu.
Središnje mjesto on drži...
Planet NIBIRU: Planet se vratio, ponovno pojavio, i ponovno posrao "Nibiru" kada je
Sto se neumorno s Tiamatom križa, čovječanstvu podareno rararsrvo i stočarstvo, sredinom osmog risućljeća pr.
Neka "Križanje" bude njegovo ime! n. e.. Slikovni prikazi (na cilindričnim pecarima) s temom početka poljo­
privrede imali su znak križa koji je predstavljao vidljivi Nibiru na zemalj­
Sumerski tekstovi koji obraduju prijelomne događaje u sagi čovječan­ skom nebu (slika 8 0 ) .
stva pružaju nam specifične naznake u pogledu periodičnih pojavljivanja

190 191
 POSLJEDNJI DANI
SLIKA 80
Naposljetku, i za Sumerane najnezaboravnije, planet je još jedanput
bio vidljiv kada su Anu i Antu oko 4000 g. pr. n. e., u dobu Bika, došli na
Zemlju u državnički posjet. U njihovu je čast utemeljen grad koji je kasnije
tisućljećima bio poznat kao Uruk. Izgrađen je zigurat i s njegovih se terasa,
kada se smračilo, promatralo nebo. Kada se pojavio Nibiru, odjeknuo je
povik: "Pojavi se lik Stvoritelja!" i svi prisutni počeli su pjevati hvalospjeve
u čast "planeta Gospodina Anua".
SLIKA 8
Nibiruova pojava na početku doba Bika značila je da je u trenutku he-
lijakalnog izlaska — kada sviće zora, ali je obzor još uvijek dovoljno taman
da se vide zvijezde — zviježđe u pozadini bilo zviježđe Bika. Međutim,
192
KRIŽ NA OBZORU
Nibiru se, brzo krstareći nebesima dok je obilazio oko Sunca, brzo ponovno
spustio i na mjestu "Križanja" prešao na drugu stranu planetarne ravnine
("ekliptike"). Tamo se prelazak vidio na pozadini koju je tvorilo zviježđe
Lava. Na nekoliko je prikaza, na cilindričnim pečatima i na astronomskim
pločicama, za označavanje Nibiruovog dolaska kada je Zemlja bila u dobu
Bika, a njegov se prelazak vidio ispred pozadine zviježđa Lava, upotrijebljen
znak križa (prikaz na cilindričnom pečatu, slika 8 1 , i kao što je nacrtano
na slici 82).
3760 PR. N. E.
P R O L J E T N I EKVINOCIJ
SLIKA 82
Promjena iz simbola krilatog diska u znak križa stoga nije bila novina:
to je bio povratak na način na koji je nebeski Gospodin prikazivan u rani­
jim vremenima, ali samo onda kada je na svojoj velikoj orbiti prošao kroz
ekliptiku i postao Nibiru.
Kao i u prošlosti, ponovno prikazivanje znaka križa označavalo je
ponovnu pojavu, ponovni dolazak u vidno polje, POVRATAK,
193
 DAN GOSPODINOV

Povezanost Židova s Jeruzalemom i posebno s planinom Morijom

vuče korijene još iz vremena Abrahama. Kada je on ispunio svoj zadatak za­
štite zračne luke za trajanja Rata kraljeva, pozdravio ga je Melkizedek, kralj
Ir-Shalema (Jeruzalema), "koji je bio svećenik Boga Svevišnjega". Tamo je
Abraham blagoslovljen, a zauzvrat se zavjetovao "pred Bogom Svevišnjim,
stvoriteljem neba i zemlje". Tamo je također, kada je Abrahamova vjera sta­
vljena na kušnju, Bog sldopio s njime savez. Pa ipak, prošlo je cijelo tisućlje­
Jedanaesto poglavlje
će dok nisu nastupili pravo vrijeme i prave okolnosti da se izgradi hram.
Biblija navodi da je hram u Jeruzalemu bio jedinstven, što on doista
jest: njegova je svrha bila sačuvati "Vezu nebesa i Zemlje" koju je jednom
DAN GOSPODINOV
činio DUR.AN.K1 u sumerskom Nippuru.

Četiri stotine i osamdesete godine

P očetkom posljednjeg tisućljeća prije nove ere, pojava znaka križa bila
je vjesnik Povratka. U to je vrijeme također hram posvećen Jahvi u
Jeruzalemu zauvijek povezao sveto mjesto na kojem je izgrađen s tijekom
poslije izlaska sinova
četvrte godine
Izraelovih
kraljevanja svoga
iz zemlje egipatske,
nad Izraelom,
drugog mjeseca,
povijesnih zbivanja i mesijanskim očekivanjima čovječanstva. Vrijeme i
počeo je Salomon graditi dom Jahvin.
mjesto nisu bili slučajnost: skorašnji Povratak diktirao je pretvaranje bivšeg
Kotrolnog centra misije u hram.
Tako biblijski tekst u prvoj Knjizi o kraljevima (6: 1) govori o zname­
U usporedbi s moćnim imperijalnim silama tog vremena — Babiloni-
nitom početku Salomonove gradnje Jahvinog hrama u Jeruzalemu i daje
jom, Asirijom, Egiptom — hebrejsko je kraljevstvo bilo patuljak. U odnosu
nam točan datum tog događaja. To je bio krucijalan, odlučujući korak čije
na velebnost njihovih gradova — Babilona, Ninive, Tebe — s njihovim
posljedice još uvijek osjećamo; nadalje, mora se naglasiti da je to bilo
svetim četvrtima, ziguratima, hramovima, procesijskim putovima, bogato
vrijeme kada su Babilon i Asirija prihvatili znak križa za navjestitelja
ukrašenim vratima, veličanstvenim palačama, visećim vrtovima, svetim
Povratka...
bazenima i riječnim lukama — Jeruzalem je bio mali grad s na brzinu
Dramatična priča o jeruzalemskom hramu ne počinje s kraljem Sa-
izgrađenim zidinama i nepouzdanom opskrbom vodom. Pa ipak, tisućlje­
lomonom nego s kraljem Davidom, Salomonovim ocem. A priča o tome
će kasnije Jeruzalem je živi grad, u našim srcima i na naslovnicama novi­
kako je on postao kralj Izraela je priča koja otkriva božanski plan: priprema
na, dok se grandioznost prijestolnica drugih naroda pretvorila u prašinu
za budućnost uskrsavanjem prošlosti.
i razmrvljene ruševine.
Davidova ostavština (nakon četrdeset godina vladavine) uključivala je
Sto se promijenilo na stvari? Hram posvećen Jahvi što je izgrađen
bitno uvećano kraljevstvo koje je na sjeveru sezalo sve do Damaska (i uklju­
u Jeruzalemu, te njegovi proroci čija su se proročanstva obistinila. Zato
čivalo Mjesto slijetanja!), mnoge sjajne psalme i temelje za Jahvin hram. U
smatramo da njihova proročanstva još uvijek nose ključ za budućnost.
stvaranju ovog kralja i njegovog mjesta u povijesti ključnu su ulogu odigrala

195
 POSLJEDNJI DANI DAN GOSPODINOV

tri božanska poslanika, koji su u Bibliji navedeni kao "prorok Natan, vidjelac
Samuel i vidjelac Gad." Samuelu, svećeniku zaduženom za čuvanje Zavjetnog
kovčega, Bog je naložio da "odvede mladog Davida, sina Jišajevog, od čuvanja
ovaca da bude pastir Izraelov" i Samuel je "uzeo rog pun ulja i pomazao ga
da vlada Izraelom."
Odabir mladog Davida, koji se brinuo za srado svog oca, da bude pastir
Izraelov dvostruko je simboličan, budući da nas vraća u zlatno doba Sumera.
Njegovi kraljevi nazivali su se LU.GAL, "Veliki ljudi", međutim nastojali su
zaraditi cijenjeni naslov EN.S, "Pravedni pastir". To je, kao što ćemo vidjeti,
bio tek početak Davidove i Hramove povezanosti s prošlošću Sumera.
David je svoju vladavinu započeo u Hebronu, južno od Jeruzalema, šro
je također bio odabir ispunjen povijesnim simbolizmom. Prijašnji naziv He-
brona, kako se u Bibliji više puta ističe, bilo je Kiryat Arba, "urvrđeni grad
Arbe." A rko je bio Arba? "Arba bijaše velik čovjek među Anakovcima" — dva
biblijska izraza koji su hebrejski prijevodi od sumerskih LU.GAL i ANUN-
NAKI. Počevši s odlomcima u Knjizi brojeva, a zatim i u Jošui, Sucima i Lje­
topisima, Biblija izvještava da je Hebron bio središte potomaka "Anakovaca,
koji se kao Nefili broje" i tako ih povezuje s Nefilima iz šeste glave Postanka
koji su se ženili s ljudskim kćerima. U Hebronu su u vrijeme Izlaska i dalje
živjela trojica Arbinih sinova, te je Kaleb, sin Jefoneov, osvojio grad i poldao
ih u Jošuino ime. Davidovim odabirom da bude kralj u Hebronu njego­ SLIKA 83

vo je kraljevstvo bilo direktan nasljednik kraljeva povezanih sAnunna- Ojađen prorokovom porukom David je otišao i "sjeo pred Jahvu"
kijima iz sumerske predaje. ispred Zavjernog kovčega (koji je i dalje bio smješten u šatoru). Prihvaća­
U Hebronu je vladao sedam godina, a zatim je svoju prijestolnicu pre­
jući Božju odluku, zatražio je nagradu za svoju vjernost: jamstvo, znak da
selio u Jeruzalem. Sjedište njegova kraljevsrva— "grad Davidov" — izgrađen
će doista Kuća Davidova biti ta koja će izgraditi hram i bid zauvijek bla­
je na planini Sion, malo južnije od planine Morije (na kojoj su Anunnakiji
goslovljena. Te noći, dok je sjedio ispred Zavjernog kovčega kraj kojega je
izgradili platformu), od koje ga dijeli mala dolina (slika 83). Izgradio je Mi-
Mojsije bio razgovarao s Bogom, primio je Božji znamen: dan mu je Tavnit
loh, "ispunjenje, kako bi ispunio prosror između dvije planine, a kao prvi
— maketa budućeg hrama!
korak prema izgradnji, na platformi, Jahvinog hrama; međudm, sve što mu je
Tu priču lako bismo mogli smarrati neistinitom da nije činjenice da
bilo dopušteno da izgradi na planini Moriji bio je žrtvenik. Božja riječ, preko
je ono što se te noći dogodilo kralju Davidu i njegovom projektu hrama
proroka Natana, glasila je da, budući je prolijevao krv u brojnim ratovima,
bilo identično "priči iz Zone sumraka" sumerskog kralja Gudeje, kojem
hram neće izgraditi on nego njegov sin Salomon.

196 197
 POSLJEDNJI DANI DAN GOSPODINOV

je više od tisuću godina prije toga, također u viziji-snu, dana pločica s (dvorana) bio je dug šezdeset lakata (otprilike trideset metara), dvadeset
arhitektonskim nacrtom i kalup za opeke za izgradnju hrama u čast boga (šezdeset dijeljeno sa tri) lakata široka i sto dvadeset (šezdeset množeno sa
Ninurte u Lagašu. dva) lakata visoka. Svetinja nad svetinjama bila je dvadeset lakata dugačka,
Pred kraj života kralj David pozvao je u Jeruzalem sve izraelske vođe, dvadeset lakata široka, taman dovoljno da primi Zavjetni kovčeg te dva
uključujući plemenske poglavare i vojne zapovjednike, svećenike i poglava­ zlatna kerubina na njemu ("s krilima koja im se dodirivahu"). Pisani mate­
re od redova koji su služili kralja, te im ispričao o obećanju koje mu je dao rijali i arheološka istraživanja pokazuju da je Kovčeg bio postavljen točno
Jahve i naočigled okupljenih predao svom sinu Salomonu "Tavnit hrama na izvanrednu stijenu na kojoj je Abraham bio spreman žrtvovati svog sina
i svih njegovih dijelova i ćelija... Tavnit koji je primio po Duhu." Bilo je Izaka; njezin hebrejski naziv, Even Shatiyah, znači "kamen temeljac" i pre­
toga još, jer David je Salomonu predao i "sve što mi Jahve napisa vlastitom ma židovskim legendama od njega će se nanovo stvoriti svijet. U današnje
rukom da bi razjasnio djelo za koje on pribavi tavnit": Dakle, upute za vrijeme prekriven je i okružen Kupolom na stijeni (slika 84). (O svetoj
upotrebu koje je napisao Bog. (1 Ljetopisi, glava 28). stijeni te njezinoj zagonetnoj špilji i tajnim podzemnim prolazima čitatelji
Hebrejski izraz Tavnit se. u engleskoj Bibliji kralja Jamesa prevodi kao mogu pronaći više u The Earth Chronicles Expeditions.)
"uzorak" (engl. pattern; op. pre v.), a u recentnijim prijevodima kao "plan",
što sugerira da je Davidu dana neka vrsta arhitektonskog nacrta. No, he­
brejska riječ za "plan" je Tokhnit. Tavnit je, s druge strane, izvedeno od ko­
rijenskog glagola u značenju "konstruirati, izgraditi, podići", pa je ono što
je dano Davidu i što je on dao svom sinu Salomonu bio "izgrađeni model",
današnjim rječnikom - maketa. (Među arheološkim nalazima s drevnih
lokaliteta diljem Bliskog istoka doista se mogu naći makete bojnih kola,
brodova, radionica te čak makete velikih zigurata.)
Biblijske Knjige o Kraljevima i Knjige Ljetopisa navode precizne mjere
i konstrukcijske pojedinosti Hrama, kao i arhitektonska rješenja korištena
pri njegovoj gradnji. Os hrama išla je smjerom istok-zapad, čime je "vje­
čni hram" bio poravnat s ekvinocijem. Sagrađen je po sumerskom modelu
gradnje hramova te se sastojao od tri dijela: prednjeg dijela (Ulam na he­
brejskom), velike središnje dvorane (Hekhal na hebrejskom, što potječe od
sumerskog E.GAL, "Veliko boravište") i Svetinje nad svetinjama za Zavje­
tni kovčeg. Ta najunutarnjija sekcija zvala se Dvir ("Govornik") budući da
se putem Zavjetnog kovčega Bog bio obratio Moj siju.
SLIKA 84
Kao i kod sumerskih zigurata, koji su tradicionalno bili građeni na
način da izražavaju seksagezimalnu koncepciju "baze šezdeset", Salomo- Iako u usporedbi s neboderskim ziguratima njegove mjere nisu bile
nov hram također je u svojoj konstrukciji usvojio broj šezdeset: glavni dio monumentalne, jeruzalemski je Hram, kada je dovršen, bio istinski veličan-

198 199
 POSLJEDNJI DANI
stven; bio je različit od bilo kojeg drugog tadašnjeg hrama u tom dijelu svijeta.
Za njegovo podizanje na platformu nije korišteno željezo ni željezna oruđa (kao
ni pri njegovoj izgradnji: sve alatke bile su od bakra ili bronce), A građevina
je iznutra bila obložena zlatom, čak su i zakovice kojima su zlatne ploče bile
pričvršćene bili od zlata. Količine upotrijebljenog zlata (samo "za Svetinju nad
svetinjama šest stotina talenata suhog zlata; za zakovice pedeset zlatnih šekela")
bile su enormne, tolike da je Salomon naručio posebne brodove koji su zlato
dopremili iz Ofira (za koji se vjeruje da je u jugoistočnoj Africi).
Biblija ne daje nikakvo objašnjenje: ni neku zabranu korištenja bilo čega
izrađenog od željeza niti kakav propis u sldadu s kojim bi sve unutar Hrama
moralo biti obloženo zlatom. Možemo samo nagađati da se željezo izbjegavalo
zbog njegovih magnetskih svojstava, a da se zlato koristilo jer je najbolji vodič
elekrrične struje.
Znakovito je da se jedina dva druga primjera hramova iznutra obloženih
zlatom nalaze na drugoj strani svijera. Jedan je veliki hram u Cuzcu, prijestolni­
ci Inka u Peruu, u kojem je bio obožavan Virakoča, veliki bog Južne Amerike.
Hram se zvao Korikanča ("Zlatna ograda"), jer je njezina Svetinja nad sveti­
njama bila potpuno optočena zlatom. Drugi je Puma-Punku na obali jezera
Titikaka u Boliviji, u blizini glasovitih ruševina Tiwanakua. Tamošnje ruševine
sastoje se od ostataka četiri kamene zgrade (nalik komorama) čiji su zidovi,
podovi i srropovi, svaki, bili izrezani od po jednog golemog kamenog bloka.
Četiri građevine bile su iznutra u cijelosti obložene zlatnim pločama koje su
bile pribijene zlatnim čavlima. Opisujući te lokalitete (i to kako su ih Španjolci
opljačkali) u svojoj knjizi Izgubljena kraljevstva, sugerirao sam da su 4000. g. pr.
n. e. u njemu boravili Anu i Antu.
Prema Bibliji, na tom golemom pothvatu sedam su godina morali raditi
deseci tisuća radnika. Što je, dakle, bila svrha rog Doma Jahvinog? Kada je sve
bilo spremno svećenici su uz mnogo pompe i ceremonije donijeli Zavjerni kov­
čeg i postavili ga u Svetinju nad svetinjama. Čim je Kovčeg spušten, a zastori
koji su Svetinju nad svetinjama odvajali od velike dvorane navučeni, "oblak
ispuni dom Jahvin i svećenici ne mogaše od oblaka stajati i nastaviti službe."
Tada je Salomon izgovorio molitvu zahvalnicu:
200
DAN GOSPODINOV
"Gospođe koji odluči prebivati u oblaku:
Izgradih ti uzvišen dom
da u njemu zauvijek prebivaš...
Iako nebesa tebe ne mogu obuhvatiti,
Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa, naše prošnje. "
"Potom se Jahve ukaza Salomonu noću i reče mu: 'Uslišao sam tvoju
molitvu i izabrao ro mjesro da mi bude dom šrovanja... S nebesa uslišar ću
molitve mog naroda i oprostiti mu grijehe... Sada sam, dakle, izabrao i po­
svetio ovaj dom da moj Shem bude ramo zauvijek" (II Ljetopisi, glave 6-7).
Riječ Shem — ovdje i ranije, kao na primjer u uvodnim recima šeste
glave Postanka — najčešće se prevodi kao "ime". Još u svojoj prvoj knjizi
Dvanaesti planet sugerirao sam da se raj izraz izvorno i u relevantnom kon­
tekstu odnosi na ono što su Egipćani zvali "nebeski brod", a Sumerani MU
— "lereći srroj" — bogova. U skladu s tim, hram u Jeruzalemu, izgrađen
na kamenoj platformi, sa Zavjetnim kovčegom postavljenim na tu stijenu,
trebao je služiti kao zemaljska veza s nebeskim božanstvom — kako za ko­
munikaciju tako i za slijetanje njegovog letećeg stroja!
U cijelom Hramu nije bilo nijednog kipa, idola ili kumira. Jedini pre­
dmet u njemu bio je sveti Zavjetni kovčeg, a "u kovčegu nije bilo ništa osim
dviju ploča koje su dane Moj siju na Sinaju."
Za razliku od mezoporamskih hramova zigurata, od Enlilovog u Nip-
puru do Mardukovog u Babilonu, ovaj hram nije bio mjesto boravka bo­
žanstva, mjesto u kojem je bog živio, jeo, spavao i kupao se. To je bila Kuća
štovanja, mjesto kontakta s božanskim; to je bio hram za božansku
prisutnost Onoga koji boravi u oblacima.
Kaže se da slika govori tisuću riječi; to je svakako točno kada imamo
malo odgovarajućih riječi, no mnogo relevantnih slika.
Otprilike u vrijeme kada je jeruzalemski hram dovršen i posvećen
Onome koji boravi u oblacima, tamo gdje su takvi prikazi božanskog bili
201
 POSLJEDNJI DANI DAN GOSPODINOV

uobičajeni i dozvoljeni — prije svega u Asiriji — u svetim rezbarijama u

kamenu došlo je do zamjetne promjene. Kao "Onoga koji boravi u oblaci­
ma" prikazivali su, sasvim očito, boga Ašura, pokazujući njegovo puno lice
ili samo njegovu ruku, često kako drži luk — što je prikaz koji podsjeća na
jednu od biblijskih priča o luku u oblaku koji se pojavio kao božji znamen
u vremenu nakon Potopa.

SLIKA 86b
Otprilike stoljeće kasnije u asirskim prikazima pojavila se nova inačica
Boga u oblaku. Klasificirani kao "božanstvo u krilatom disku", jasno su
prikazivali božanstvo unutar simbola krilatog diska, samostalno (slika 86a)
ili u društvu Zemlje (sedam točaka) i Mjeseca (polumjesec) (slika 8 6 b ) .
Budući da je Krilati disk predstavljao Nibiru, to je moralo biti božanstvo
koje dolazi s Nibiruom. Tada je jasno da su ti prikazi implicirali očekiva­
nja ne samo skorog dolaska planeta nego i njegovih božanskih stanovni­
ka, vjerojatno na čelu sa samim Anuom.
Promjene u rezbarijama i simbolima koje su počele sa znakom križa
bile su izraz dubljih očekivanja, sveobuhvatnih promjena i opsežnijih pri­
prema koje je zahtijevao očekivani Povratak. Međutim, očekivanja i pri­
preme u Babilonu nisu bili isti kao u Asiriji. Kod jednog su mesijanska
očekivanja bila usredotočena na boga, ili bogove, koji su već bili tamo; kod
drugoga su se očekivanja odnosila na boga, odnosno bogove, koji se trebaju
uskoro vratiti i ponovno pojaviti.
U Babilonu su očekivanja bila uglavnom vjerska — Mardukov mesi­
janski preporod preko njegova sina Nabua. Oko 9 6 0 . g. pr. n. e. poduzeti
su veliki napori da se nastave stari obredi Akitu u sklopu kojih se javno čita­
la revidirana Enuma Eliš — koja je Marduku pripisivala stvaranje Zemlje,
SLIKA 86a preoblikovanje nebesa (Sunčevog sustava) i oblikovanje čovjeka. Dolazak

202 203
 POSLJEDNJI DANI
Nabua iz njegovog svetišta u Borsippi (malo južnije od Babilona) da odigra
krucijalnu ulogu u obredima bio je ključni dio preporoda. U skladu s tim,
babilonski kraljevi koji nisu vladali između 900. g. pr. n. e. i 730. g. pr. n.
e. nastavili su nositi imena povezana s Mardukom i, mnogi među njima,
imena povezana s Nabuom.
Promjene u Asiriji bile su više geopolitičke; povjesničari to vrijeme —
oko 9 6 0 . g. pr. n. e. — smatraju početkom neoasirskog carskog razdoblja.
Osim zapisa na spomenicima i zidovima palača, glavni izvor informacija
o tadašnjoj Asiriji ljetopisi su asirskih kraljeva u kojima su oni godinu za
godinom zapisivah što su činili. Sudeći po tim ljetopisima, njihova glavna
preokupacija bilo je osvajanje. S besprimjernom žestinom asirski su kraljevi
kretali na jedan vojni pohod za drugim, ne samo da bi zavladali starim
Sumerom i Akadom, nego i onime šro su smatrali ključnim za Povrarak:
Mjestima povezanim sa svemirom.
SLIKA 87a
Da je to bila svrha njihovih pohoda vidljivo je ne samo iz njihovih ci­
ljeva nego i iz velikih kamenih reljefa na zidovima asirskih palača iz devetog
i osmog stoljeća pr. n. e. (koje se može vidjeri u nekim od vodećih svjerskih
muzeja). Kao i na nekim cilindričnim pečatima, na njima su prikazani kralj
i visoki svećenik u prarnji krilatih kerubina — anunnakijskih "asrronaura"
204
DAN GOSPODINOV
— dok raspoređeni oko Drvera života dočekuju boga u Krilatom disku
(slike 87 a,b). Božanski dolazak očito je bio očekivan!
SLIKA 87b
Povjesničari početak tog neoasirskog razdoblja povezuju s uspostavom
nove kraljevske dinastije u Asiriji, kada je prijestolje u Ninivi zauzeo Ti-
glar Pileser II. Obrazac povećavanja moći i ugleda kod kuće re osvajanja,
razaranja i pripajanja u inozemsrvu posravili su njegovi sin i unuk, koji su
ga slijedili kao kraljevi Asirije. Zanimljivo je da je njihova prva mera bilo
područje oko rijeke Khabur, s njegovim važnim rrgovačkim i vjerskim sre-
dišrem — Haranom.
Njihovi nasljednici nasravili su rim putem. Cesto noseći ista imena kao
i prethodni proslavljeni kraljevi (otuda numeracije I, II, III i tako dalje),
sljedeći kraljevi proširili su asirsko područje u svim smjerovima, no s pose­
bnim naglaskom na obalne gradove i gorje La-ba-an (Libanon). Oko 8 6 0 .
g. pr. n. e. kralj Ašurnasirpal II — koji je na prsima nosio simbol križa (vidi
sliku 76) — hvalio se zauzimanjem feničkih obalnih gradova Tira, Sidona
i Gebala (Biblosa) re uspinjanjem na Cedrovu planinu s njezinim svetim
mjestom, starim anunnakijskim Mjestom slijetanja.
205
 POSLJEDNJI DANI
Njegov sin i nasljednik Šalmaneser III zabilježio je da je tamo podignuta
komemorativna stela koja to mjesto naziva Bit Adini. Njezino ime doslovno
znači "Rajsko boravište", i po tom istom nazivu bilo je poznato biblijskim
prorocima. Prorok Ezekijel podvrgnuo je kralja Tira oštroj kritici zato što se
smatrao bogom zbog toga što je bio na tom svetom mjestu i "kretao se po­
sred ognjena kamenja", a prorok Amos naveo ga je kada je govorio o skorom
Danu Gospodinovom.
SLIKA 88
Kao što se moglo očekivati, Asirci su svoju pozornost zatim usmjerili
na drugo mjesto povezano sa svemirom. Nakon Salomonove smrti, njegovi
suprotstavljeni nasljednici podijelili su njegovo kraljevstvo na "Judeju" (s Je­
ruzalemom kao prijestolnicom) na jugu i "Izrael" i njegovih deset plemena
na sjeveru. Na njegovom najpoznatijem ispisanom spomeniku, Crnom obe­
lisku, Šalmaneser III je zabilježio kako mu izraelski kralj Jehu odaje počast te
ga, u prizoru u kojem dominira simbol Nibirua, Krilati disk, prikazao kako
kleči, iskazujući podložnost (slika 88). I Biblija i asirski ljetopisi zabilježili su
kasniju invaziju Tiglat Pilesera III (744.-727. pr. n. e.) na Izrael, odcjeplji-
vanje njegovih boljih provincija i djelomični izgon njegovih voda. Zatim je,
206
DAN GOSPODINOV
722. g. pr. n. e., njegov sin Šalmaneser V pregazio ono što je ostalo od Izraela,
prognao sve Izraelce i zamijenio ih strancima: deset plemena je nestalo, njiho­
vo boravište ostalo je trajni misterij. (Zašto i kako je, na povratku iz Izraela,
Šalmaneser bio kažnjen te ga je na prijestolju naglo zamijenio još jedan sin
Tiglat Pilesera također je neriješen misterij.)
Nakon što su već osvojili Mjesto slijetanja, Asirci su sada bili nadomak
konačne nagrade, Jeruzalema; međutim ponovno su odgodili konačni na­
pad. Biblija to objašnjava tako što sve pripisuje volji Jahve; pregled asirskih
zapisa sugerira da je ono što su učinili u Izraelu i Judeji bilo sinkronizirano
s onime što su poduzeli glede Babilona i Marduka.
Nakon zauzimanja mjesta povezanog sa svemirom u Libanonu — no
prije pokretanja vojnih pohoda na Jeruzalem — Asirci su poduzeli be­
sprimjeran korak za pomirenje s Mardukom. Godine 729. pr. n. e. Tiglat
Pileser III ušao je u Babilon, otišao u njegovu svetu četvrt i "držao Mar­
duka za ruke". To je bila gesta od velike vjerske i diplomatske važnosti:
Mardukovi svećenici potvrdili su pomirenje pozvavši Tiglat Pilesera da
sudjeluje u Mardukovom pričesnom obroku. Nakon toga je Tiglat Pilese-
rov sin Sargon II, napredujući prema jugu, umarširao u područja starog
Sumera i Akada te se nakon zauzimanja Nippura vratio da uđe u Babilon.
Godine 710. pr. n. e. poput svog oca tijekom novogodišnjih obreda "pri­
mio je Marduka za ruke".
Zadatak osvajanja preostalog lokaliteta povezanog sa svemirom zapao
je Sargonovog nasljednika Sanheriba. Napad na Jeruzalem 704. g. pr. n. e.,
u vrijeme jeruzalemskog kralja Ezekije, obilato je zabilježen kako u Senhe-
ribovim ljetopisima tako i u Bibliji. No, dok Senherib u svojim zapisima
govori samo o uspješnom zauzimanju judejskih provincijskih gradova, Bi­
blija daje podrobnu priču o tome kako je moćna asirska vojska opsjedala
Jeruzalem i kako je bila čudesno uništena Jahvinom voljom.
Nakon što su opkolili Jeruzalem i uhvatili njegove stanovnike u klo­
pku, Asirci su započeli psihološki rat te braniteljima gradskih zidina izvi­
kivali obeshrabrujuće riječi, uključujući pogrde na račun Jahve. Šokirani
kralj Ezekija, ožalošćen je razderao svoju odjeću i u Hramu se molio "Jahvi,
207
 POSLJEDNJI DANI
Bogu Izraelovom, koji stoluje nad kerubima, Bogu jedinom nad svim ze­
maljskim kraljevstvima" za pomoć. Kao odgovor, prorok Izaija prenio mu
je Božju poruku: asirski kralj nikad neće ući u grad, nakon neuspjeha će se
vratiti kući i ramo će ga ubiri.
Te iste noći iziđe anđeo Jahvin
Ipobi u asirskome taboru
Stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi.
Ujutro kad je valjalo ustati, gle,
Bijahu ondje sve sami mrtvaci.
Sanherib podiže tabor i ode.
Vratio se u Ninivu.
KRALJEVI II, 19: 35-36
Kako bi se pobrinula da čitatelj shvati da se proročanstvo dokraja obi­
stinilo, biblijska priča nastavlja: "I Sanherib ode, i vrati se u Ninivu; jedno­
ga dana, kada se u hramu klanjao svome bogu... Adramelek i Sareser ubiše
ga mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin
mu Asar-Hadon."
Biblijski post skriptum zapanjujuće je ročan: Senheriba su doista ubili
njegovi vlastiti sinovi Adramelek i Sareser 6 8 1 . g. pr. n. e. Po drugi pur su
asirski kraljevi koji su napali Izrael ili Judeju bili mrrvi čim su se vrarili.
Dok je proročansrvo — pretkazanje onoga što se tek treba dogoditi
— u biti ono što očekuje prorok, proroci hebrejske Biblije bili su više do
toga. Od samog počerka, kao što je dano do znanja u Levitskom zakoniku,
prorok nije smio biti onaj "tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem
i čarobnjašrvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se
obraćao na pokojnike" — prilično opsežan popis različitih proricatelja iz
susjednih zemalja. Njihova misija kao Nabiha— "Glasnika" — bila je pre­
nositi kraljevima i narodima Jahvine riječi. Kao šro je jasno izraženo u Eze-
208
DAN GOSPODINOV
kijinoj molirvi, dok su Sinovi Izraelovi bili Njegov Izabrani narod, On je
bio "jedini Bog svim narodima".
Biblija govori o prorocima od Mojsija na dalje, medurim samo pe­
tnaest proroka ima vlastite knjige u Bibliji. Medu njima su tri "glavna"
— Izaija, Jeremija i Ezekijel te dvanaest "sporednih". Njihovo proročko
razdoblje započelo je s prorokom Amosom u Judeji (oko 7 6 0 . g. pr. n. e.)
te Hošejom u Izraelu (750. g. pr. n. e.), a završilo s Malahijom (oko 450. g.
pr. n. e.). Kako su očekivanja Povrarka poprimala oblik, rako su se geopoli­
tika, religija i aktualna zbivanja spajali da bi poslužili kao temelj biblijskog
proročansrva.
Biblijski proroci imali su funkciju Čuvara vjere, bili su moralni i eti­
čki kompas svojim kraljevima i narodu; nadalje, bili su promarrači i pre-
rkazivači događaja na svjetskoj pozornici re su posjedovali neobično točno
znanje o zbivanjima u dalekim zemljama, o dvorskim intrigama u stranim
prijestolnicama i o tome koji se bogovi gdje štuju, kao i zapanjujuće po­
znavanje povijesti, geografije, trgovačkih putova i vojnih pohoda. Takvo
poznavanje sadabijosti spajali su sa znanjem o prošlosti kako bi pre-
1'kazali budućnost.
Za hebrejske proroke Jahve nije bio samo El Elyon — "Vrhovni Bog"
— i nije bio samo Bog nad bogovima, El Elohim, nego univerzalni Bog
— Bog svih naroda, čitave Zemlje, svemira. Iako je njegovo boravište bilo
na nebesima, skrbio je za svoje djelo — Zemlju i njezine narode. Sve što se
je dogodilo bilo je po njegovoj volji, a njegovu volju provodili su poslani­
ci — bilo anđeli, bilo kralj, bilo narod. Prihvaćajući sumersku distinkciju
između predodređene sudbine i usuda kojeg karakrerizira slobodna volja,
Proroci su smarrali da se budućnost može prerkazari zaro što je sve una­
prijed isplanirano, ali da se na putu do toga srvari mogu promijeniti. Na
primjer, Asirija se povremeno nazivala "prurom Božjeg gnjeva" kojim su se
kažnjavali drugi narodi, ali kada bi posrupila nepotrebno okrutno odnosno
izvan dopuštenih granica, sama bi Asirija zbog roga bila podvrgnuta kazni.
Čini se da su proroci ne samo u pogledu tekućih događaja nego i u
pogledu budućnosti davali dvoznačnu poruku. Na primjer, Izaija je pro-
209
 POSLJEDNJI DANI
rokovao da će čovječanstvo zadesiti Dan gnjeva kada će se svim narodima
(uključujući Izrael) suditi, kada će se sve kazniti, ali i da se treba veseliti idi­
ličnom vremenu kada će vukovi živjeti zajedno s jaganjcima, ljudi prekovati
svoje mačeve u plugove, a Sion biti svjetionik svim narodima.
To proturječje zbunjivalo je generacije stručnjaka za Bibliju i teologa,
međutim pomno razmatranje prorokovih riječi dovodi nas do zapanjuju­
ćeg otkrića: o Sudnjem danu se govorilo kao o Danu Gospodinovom;
mesijansko vrijeme se očekivalo u posljednjim danima; također, to dvoje
nisu ni sinonimi niti su pretkazani kao istovremeni događaji. To su bila dva
različita događaja koja su se imala dogoditi u različitim vremenima:
Jedan, Dan Gospodinov, dan Božjeg suda, bio je blizu;
Drugi, koji najavljuje dobronamjerno doba, tek se trebao dogoditi,
negdje u budućnosti.
Jesu li riječi izgovorene u Jeruzalemu odjek rasprava u Ninivi i Babi­
lonu oko toga koji vremenski ciklus vrijedi za budućnost bogova i ljudi
— Božansko vrijeme povezano s orbitom Nibirua ili zodijačko nebesko
vrijeme? Kako se osmo stoljeće pr. n. e. bližilo kraju, u sve tri prijestolnice
nedvojbeno se znalo da ta dva vremenska ciklusa nisu jednaka; a u Jeru­
zalemu su biblijski proroci, govoreći o skorom Danu Gospodinovom u
stvari govorili o povratku Nibirua.
Sve otkako je u uvodnom poglavlju Postanka uvrstila skraćenu verziju
sumerskog epa o Stvaranju, Biblija prepoznaje postojanje Nibirua i njegovo
periodično vraćanje u blizinu Zemlje, te se prema njemu odnosi kao o još
jednom — u ovom slučaju nebeskom — izrazu Jahve kao univerzalnog
Boga. Psalmi i Knjiga o Jobu govore o nevidljivom Nebeskom Gospodi­
nu koji je "na visini nebeskoj izmjerio krug". Prisjećaju se prve pojave tog
Nebeskog boga — kada se sudario s Tiamatom (u Bibliji zvanog Tehom,
kao i Rahab ili Rabah, "Bahati"), uništio ga, stvorio nebesa i "zakovanu
narukvicu" (Asteoridski pojas), te "Zemlju objesio u praznini". Prisjećaju
se i vremena kada je nebeski Gospodin uzrokovao Potop.
210
DAN GOSPODINOV
Dolazak Nibirua i nebeski sudar, uslijed kojeg je Nibiru prešao na veću
orbitu, slavi se u veličanstvenom psalmu broj 19:
Nebesa slavu Božju kazuju,
Navije'sta zakovana narukvica djelo ruku njegovih...
Na nebesima suncu razape šator,
te ono k'o junak veselo teče po putu.
Polazi ono s jednog kraja nebeskog,
i na drugom kraju dovršava kruženje svoje.
Približavanje Nebeskog Gospodina u trenutku Potopa smatralo se pre­
tečom onoga što će se dogoditi sljedeći put kada se vrati nebeski Gospodin.
(Psalam 77: 6, 17-19):
Spominjem se djela Gospodinovih,
Sjećam se tvojih pradavnih čudesa...
Vode te ugledaše. Bože, ugledaše te vode i ustuknuše.
Strijele tvoje poletješe,
Oblaci zatutnjiše gromom.
Munje rasvijetliše krug zemaljski,
Zemlja se zatrese i zadrhta.
Proroci su te ranije pojave uzimali kao pokazatelj onoga što se može
očekivati. Očekivali su da će Dan Gospodinov (da citiram proroka Joela)
biti dan kada će se "zemlja tresti, sunce će i mjesec pomračiti i zvijezde će
ustegnuti svjetlost svoj... Dan velik i vrlo strašan."
Proroci su tijekom otprilike tri stoljeća riječ o Jahvi pronijeli Izraelom
i svim narodima. Najraniji od petnaest zapisanih proroka bio je Amos; on
je Božji glasnik ("Nabih') počeo biti oko 760. g. pr. n. e.. Njegova proro­
čanstva pokrila su tri razdoblja ili faze: pretkazao je asirske napade u bliskoj
budućnosti, skori Sudnji dan, te završno vrijeme mira i izobilja. Govoreći
u ime "Gospodina Jahve koji otkriva prorocima svoje tajne", opisao je Dan
211
 POSLJEDNJI DANI DAN GOSPODINOV

Gospodinov kao dan kada će "Sunce zaci u podne, a Zemlja bici u mraku Eniima Eliš kada se opisuje kako je napadač koji se sukobio s Tiamatom
u po' bijela dana. Obraćajući se onima koji "štuju planete i zvijezde bogova dobio ime NIBIRU: "Križanje će biti njegovo ime!"
svojih", usporedio je predstojeći Dan s događajima Potopa, kada se "dan Poslije Izaije i prorok Hošea predvidio je Dan Gospodinov kao vrije­
pretvorio u mrklu noć, a vode morske izlile se na površinu zemlje". Upozo­ me kada će nebesa i Zemlja "odgovoriti" jedno na drugo — dan nebeskih
rio je te štovatelje retoričkim pitanjem: (Amos 5: 18): pojava koje će se odražavati na Zemlji.
Daljnjim istraživanjem proročansrava kronološkim redoslijedom or-
Teško onima koji čeznu za Danom Gospodnjim! krivamo da su u sedmom stoljeću prije nove ere proročke objave dobile
Sto će za vas značiti Dan Gospodnji? hitniji ron i da su bile eksplicitnije: Dan Gospodinov bir će Sudnji dan za
Jer tada će biti tama, a ne svjetlo. sve narode, UKLJUČUJUĆI Izrael, međutim prvensrveno za Asiriju zbog
onog što je učinila, te za Babilon zbog onoga što će učiniti, i Dan je blizu,
Pola stoljeća kasnije prorok Izaija povezao je proročanstva o "Danu ide vrlo brzo —
Gospodnjem" s konkrernim geografskim lokaliretom, s "Planinom dogo­
vorenog vremena," mjestom "na sjevernim obroncima" te je kralju koji se Blizu je veliki dan Gospodinov —
ramo zapurio rekao sljedeće: "Evo, dolazi dan Gospodnji, strašan od bijesa Bližnje i žurno dolazi!
i od gnjeva usplamtjeloga, da zemlju u grozan prizor prervori i da grešnike Gorak je glas dana Gospodinova.
iz nje istrijebi." On je, osim roga, ono što će se uskoro dogoditi usporedio
Dan gnjeva, onaj dan!
s Potopom, prisjećajući se vremena kada je "Gospodin došao kao oluja od
Dan nevolje i tjeskobe!
bijesnih valova", te je dolazeći dan opisao kao nebesku pojavu koja će utje­
Dan užasa i pustošenja!
cati na Zemlju (Izaija 13: 10,13):
Dan pomrčine i naoblake!
Dan tmina i rnagluština!
Jer nebeske zvijezde a ni zvijezda njihova SEFANIJA I: 14-15
neće više sjati svjetlošću;
pomrčat će sunce ishodeći Neposredno prije 600. g. pr. n. e. prorok Habakuk molio se "Bogu
i mjesec neće više svijetliti... koji dolazi u godinama koje su blizu" i koji će unatoč svog gnjeva pokaza­
Nebesa će se potresti, ti milost. Habakuk je očekivanog nebeskog Gospodina opisao kao blješteći
maknut će se zemlja s mjesta; planet— isto kao što je Nibiru bio prikazan u Sumeru i Akadu. Pojavit će
Kada Gospodin nad vojskama bude na križanju se, rekao je Prorok, na južnim nebesima:
u dan kada se izlije gnjev njegov.
Bog stiže s juga...
U ovom proročanstvu je najuočljivija identifikacija Dana Gospodino­ Veličanstvo njegovo zastire nebesa,
vog s vremenom kada "Gospodin nad vojskama" — nebeski, planetarni zemlja mu je puna slave.
Bog — "bude na križanju". To su iste riječi koje su upotrijebljene u epu Sjaj mu je k'o svjetlost,

212 213
 POSLJEDNJI DANI

zrake sijevaju iz njegovih ruku,

ondje mu se krije sila.
Riječ pred njim ide,
a užareno ugljevlje ide za njim.
Stade da izmjeri zemlju;
Vide ga, i dršću narodi.
HABAKUK 3:3-6 Dvanaesto poglavlj

Hitnost proročanstava povećala se s početkom šestog stoljeća pr. n. e..

"Blizu je dan Gospodinov" - objavio je prorok Joel. "Dan Gospodinov bli­ PODNEVNA TAMA
zu je svim narodima"- izjavio je i prorok Obadija. Oko 570. g. pr. n. e. pro­
roku Ezekijelu dana je sljedeća hitna božanska poruka (Ezekijel, 30: 2-3):

Sine čovječji, prorokuj i reci:

Ovako govori Gospodin Bog:
D ok su hebrejski proroci pretkazivali podnevnu tamu, što su "drugi
narodi" očekivali s povratkom Nibirua?
Sudeći po njihovim zapisima i crtežima, očekivali su prekid sukoba
Kukajte: Jao dana!
bogova, blagonaklona vremena za čovječanstvo i veliku teofaniju. Čekalo
Jer se bliži dan.
ih je, kao što ćemo vidjeti, golemo iznenađenje.
Bliži se dan Gospodinov!
U anticipaciji velikog događaja, u Ninivi i Babilonu svećenički kadrovi
za promatranje nebesa mobilizirani su da opažaju nebeske pojave i tumače
Ezekijel je u to vrijeme, nakon što ga je babilonski kralj Nabukodono-
njihovo značenje. Pojave se pomno bilježilo i o njima izvještavalo kraljeve.
zor prognao zajedno s ostalim judejskim vodama, bio daleko od Jeruzalema.
Arheolozi su u ostacima kraljevskih i hramskih knjižnica pronašli pločice s
Mjesto progonstva gdje su se zbila Ezekijelova proročanstva i slavna vizija
takvim zapisima i izvještaje koji su u mnogim slučajevima bili razvrstani po
nebeskih kola bilo je na obalama rijeke Khabur, na području Harana.
temi ili planetu kojeg su promatrali. Među najpoznatijima je zbirka koja je
Ta lokacija nije bila slučajna, jer završni dio sage o Danu Gospo­
— u drevnim vremenima — sastavljena od sedamdeset glinenih pločica, a
dinovom — te o Asiriji i Babilonu — imao se odigrati ondje gdje je
poznata je pod nazivom Enuma Anu Enlil. U njoj su izvještaji o opserva­
Abrahamovo putovanje započelo.
cijama planeta, zvijezda i zviježđa razvrstani prema nebeskom Putu Anua
i Putu Enlila — koji obuhvaćaju nebesa od trideset stupnjeva do zenita na
sjeveru (vidi sliku 53).
Isprva su se opservacije tumačile uspoređivanjem pojava s astronom­
skim bilješkama iz sumerskih vremena. Premda napisane na akadskom jezi­
ku (jeziku Babilona i Asirije), u izvještajima o opažanjima nebesa koristilo

214
 POSLJEDNJI DANI
se mnogo sumerske terminologije i matematike, a ponekad su sadržavali
bilješku pisara da su prevedeni sa starijih sumerskih pločica. Takve pločice
služile su kao "priručnici za astronomiju", re su im na temelju prijašnjih
iskustava govorile kakvo je proročansko značenje pojedinog fenomena:
Kada se Mjesec u njegovo vrijeme ne bude vidio:
Doći će do napada na moćan grad.
Kada komet dođe na put Sunca:
Prinosi s polja će se smanjiti,
i dvaput će doći do previranja.
Kada Jupiter bude pratio Veneru:
Molitve naroda doprijet će do bogova.
Kako je vrijeme prolazilo, opažanja u izvještajima bila su sve češće
praćena vlastitim tumačenjima svećenika. "U noći se Saturn približio
Mjesecu. Saturn je planet Sunca. Ovo je značenje: To je pogodno za kra­
lja." Zamjerljiva promjena uključivala je poklanjanje posebne pozornosti
pomrčinama; pločica (sada se nalazi u British Museumu) sa stupcima bro­
jeva nalik računalnima služila je za predviđanje pomrčina Mjeseca pedeset
godina unaprijed.
Suvremena istraživanja dovela su do zaključka da se promjena na
novi, akrualni model astronomije dogodila u osmom stoljeću pr. n. e.,
kada je nakon razdoblja pustošenja i kraljevskih prevrara u Babilonu i
Asiriji sudbina re dvije zemlje stavljena u ruke novih, moćnih kraljeva:
Tiglar-Pilesera III (745.-727. pr. n. e.) u Asiriji i Nabunasara (747.-734.
g. pr. n. e.) u Babiloniji.
Nabunasar ("Onaj kojeg štiti Nabu") već je u drevnim vremenima sla­
vljen kao inovaror i pokretač na području astronomije. Jedan od njegovih
prvih poteza bila je obnova hrama posvećenog Samašu u Sipparu, "središtu
kulta" boga Sunca u drevnom Sumeru. K tomu, izgradio je opservatorij u
216
PODNEVNA TAMA
Babilonu, usavršio kalendar (naslijeđe iz Nippura) i uveo svakodnevno iz­
vještavanje kralja o nebeskim pojavama i njihovom značenju. Prvenstveno
je zbog tih njegovih poteza na vidjelo izašlo obilje astronomskih podataka
koji rasvjerljavaju kasnije događaje.
I Tiglat-Pileser je, na svoj vlastiti način, bio aktivan. Njegovi ljetopisi
sadrže opise gotovo neprekidnih vojnih pohoda te hvalisanja osvojenim gra­
dovima, brutalnim smaknućima lokalnih kraljeva i plemsrva re masovnim
progonstvima. Njegova uloga, te uloga njegovih nasljednika Salmanesera V
i Sargona II u propasti Izraela i progonstvu izraelskog naroda (deser izgu­
bljenih plemena), kao i Senheribov pokušaj da osvoji Jeruzalem, opisani
su u prethodnom poglavlju. Bliže domovini, ti asirski kraljevi sada su bili
zauzeti pripajanjem Babilonije "držanjem Marduka za ruke". Sljedeći asir­
ski kralj, Esarhadon (680.-669. g. pr. n. e.) objavio je da su mu "i Ašur i
Marduk dali mudrost", zavjetovao se u Mardukovo i Nabuovo ime re počeo
nanovo graditi hram Esagil u Babilonu.
U povijesnim udžbenicima Esarhadon se uglavnom pamti po svom
uspješnom napadu na Egipat (675.-669. g. pr. n. e.). Svrha napada, koliko
je ro moguće utvrditi, bila je zaustaviti egipatske pokušaje da se "upliću u
Kanaan" i dominiraju Jeruzalemom. U svjedu budućih događaja vrijedi
spomenuti rutu koju je Esarhadon izabrao: umjesro da ide najkraćim pu-
rem, na jugozapad, napravio je znatan obilazak i pošao prema sjeveru, do
Harana Tamo je, u srarom hramu boga Sina, zarražio božji blagoslov
njegovog osvajačkog pohoda. I Sin mu je, oslanjajući se na štap i u prarnji
Nuskua (božanskog glasnika bogova) dao svoj blagoslov.
Esarhadon je zatim krenuo prema jugu, silovito prodirući kroz istočni
Mediteran kako bi došao do Egipta. Znakovito je da je zaobišao grad kojeg
Senherib nije uspio osvojiti —Jeruzalem. Također je znakovito da je napad
na Egipat i obilaženje Jeruzalema — kao i, naposljetku, sudbinu same Asi-
rije — desetljećima ranije bio prorokovao prorok Izaija (10: 24-32).
Esarhadon je bio vrlo geopolitički aktivan i nije zanemarivao astro­
nomske zahtjeve tih vremena. Uz vodstvo bogova Samaša i Adada, u Ašuru
(gradu, asirijskom središtu kulta) podigao je "Kuću mudrosti" — opserva-
217
 POSLJEDNJI DANI PODNEVNA TAMA

torij — i na svojim spomenicima slikovno prikazao Sunčev sustav s dva­ Svi ti vjersko-politički potezi sugeriraju da su se Asirci pobrinuli da
naest članova uključujući Nibiru (slika 8 9 ) . Do još raskošnije svete četvrti naprave sve potrebno za bogove. Tako je potkraj sedmog stoljeća pr. n. e.
sada su vodila nova, monumentalna vrata koja su — prema prikazima na Asirija bila spremna za očekivani Povratak planeta i bogova. Otkriveni tek­
cilindričnim pečatima — bila izgrađena po uzoru na Anuov portal na Ni- stovi — uključujući pisma koja su kraljevima slali njihovi vodeći astronomi
biruu (slika 9 0 ) . To je naznaka o tome kakva su očekivanja u vezi s Povra­ — otkrivaju anticipaciju idiličnog, utopijskog vremena.
tkom bila u Asiriji.
Kada Nibiru dosegne vrhunac,
Zemlje će živjeti sigurno,
Zaraćeni kraljevi će se pomiriti;
Bogovi će saslušati molitve
I uslišati prošnje.

Kada Planet nebeskog prijestolja

Postane sjajniji,
Bit će poplava i suša.

Kada Nibiru dosegne svoj perigej,

Bogovi će podariti mir.
Teškoće će nestati,
Zapreke će se razmrsiti.

Očito je da se očekivalo planet koji će se pojaviti, uzdići se na ne­

besima, postati sjajniji i na svom perigej u, na mjestu "križanja", postati
NIBIRU (Planet križa). Nadalje, kao što su pokazali portal i druge građevi­
ne, s povratkom Nibirua očekivala se repriza prijašnjeg Anuovogposjeta
Zemlji. Sada je bilo na svećenicima-astronomima da promatraju nebesa i
opaze pojavu planeta; međutim, gdje su ga u nebeskom prostranstvu trebali
tražiti te kako će prepoznati planet dok je još daleko na nebesima?
Sljedeći asirski kralj Ašurbanipal (668.-630. pr. n. e.) pronašao je rješenje.
Povjesničari smatraju da je Ašurbanipal bio najučeniji asirski kralj, bu­
dući da je osim akadskog poznavao druge jezike, uključujući sumerski, te
SLIKA 90 je čak tvrdio da može čitati "zapise od prije poplave". Hvalio se, osim toga,

219
218
 POSLJEDNJI DANI
d a j e naučio tajno znakovlje neba i Zemlje... i proučavao nebesa s maj­
storima proricanja."
Neki suvremeni istraživači smatraju i da je on bio "prvi arheolog", a
budući da je susravno sakupljao pločice s lokacija koje su već u to vrijeme
bile drevne — popur Nippura, Uruka i Sippara u negdašnjem Sumeru.
Uz to, slao je specijalizirane timove da razvrstavaju i pljačkaju takve plo­
čice u prijestolnicama zemalja koje su Asirci zauzeli. Pločice su na kraju
dolazile u glavnu knjižnicu gdje su ih rimovi pisara proučavali te prevodili
i prepisivali izabrane tekstove iz prijašnjih tisućljeća. (Posjetitelj Muzeja
drevnog Bliskog istoka u Istanbulu može pogledati izložbu tih pločica
koje su uredno posložene na originalnim policama, pri čemu je na po-
čerku svake police "karaloška pločica" s popisom svih drugih tekstova na
toj polici.)
Premda prikupljene pločice pokrivaju širok spekrar rema, pronađeno
pokazuje da se posebna pažnja posvećivala podacima povezanim s nebesi­
ma. Među isključivo astronomskim tekstovima nalazile su se pločice koje
su pripadale nizu pod naslovom " D a n Bela"— Dan Gospodinov! Nada­
lje, važnima su se smatrale epske priče i pripovijesti o dolascima i odlasci­
ma bogova, a posebno ako su rasvjerljavale prolaske Nibirua. Enurna Eliš
— Ep o srvaranju koji je opisao kako je planet koji je upao u Sunčev su­
stav postao Nibiru —prepisivao se, prevodio i nanovo prepisivao. Isro je
bilo i sa zapisima koji su govorili o Velikoj poplavi, kao šro su epovi Atra
Hasis i Gilgames. Iako se za sve njih čini da su legitiman dio prikupljanja
znanja u kraljevskoj knjižnici, slučajno su se sve pločice bavile slučajevima
Nibiruovihpojavljivanja — i stoga s njegovim sljedećim približavanjem.
Medu isključivo astronomskim tekstovima prevedene su i nedvoj­
beno pomno proučavane bile upute za opažanje Nibiruovog dolaska te
za njegovo prepoznavanje kada se pojavi. U babilonskom reksru koji je
zadržao izvornu sumersku terminologiju stoji:
Planet boga Marduka:
po njegovoj pojavi SHUL.PA.E;
220
PODNEVNA TAMA
na visini od trideset stupnjeva; SAG.ME.NIG.
Kada dođe na sredinu neba: NIBIRU.
Dok se za prvi navedeni planer (SHUL.PA.E) smatra da je Jupiter
(no mogao bi biti i Saturn), ime sljedećeg (SAG.ME.NIG) moglo bi biti
samo inačica za Jupiter, no neki smatraju da se radi o Merkuru ( ' ) . Slični
tekstovi iz Nippura, u kojima su sumerska imena planeta prevedena kao
UMUN.PA.UD.DU i SAG.ME.GAR, sugerirali su da će Nibiru "najavi­
ti" planet Saturn, te da će nakon dizanja na trideset stupnjeva biti blizu
Jupitera. Drugi tekstovi (npr. pločica poznata kao K.3124) navode da će
nakon prolaska planeta SHUL.PA.E i SAG.ME.GAR — za koje ja držim
da su Saturn i Jupirer — "Planet Marduk ući u Sunce" (rj. dosegnuti pe-
rigej, točku na putanji najbližu Suncu) i "postati Nibiru."
1 Iscrpni astronomski podaci koji su bili Otkriveni već u devetnaestom te početkom dvadese­
tog stoljeća privukli su pozornost, vrijeme i strpljenje velikih znanstvenih umova koji su „asirologiju"
briljantno spojili s astronomijom. U prvoj knjizi Zemaljskih kronika. Dvanaestom planetu, obrađen je
rad i uvrštena su postignuća ljudi poput, između ostalih, Franza Kuglera, Ernsta Weidnera, Ericha Ebe-
linga, Hermana Hilprechta, Alfieda Jeremiasa, Morrisa Jastrowa, Albertas Schotta i Th. G. Pinchesa.
Njihov je zadatak otežavala činjenica da je isti kakkabu (bilo koje nebesko tijelo, uključujući planete,
nepomične zvijezde i konstelacije) mogao imati više od jednog imena. Već sam tamo, također, ista­
knuo osnovni nedostatak njihova rada: svi su oni pretpostavili da Sumerani i drugi drevni narodi nisu
mogli znati (služeći se "golim okom") za planete iza Saturna. Zbog toga, kad god bi se spomenulo ime
planeta koje nije bilo jedno od prihvaćenih naziva za "sedam poznatih kakkabani"— Sunce, Mjesec,
Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn — pretpostavljalo bi se da je to još jedan naziv za nekoga od te
"poznate sedmorice". Glavna žrtva tog pogrešnog stava bio je Nibiru; kad god bi se navodio babilonski
ekvivalent "planeta Marduka", pretpostavljalo se da je to drugo ime za Jupiter odnosno Mars ili (prema
nekim ekstremnim mišljenjima) čak za Merkur. Nevjerojatno je da suvremeni astronomi glavne struje
nastavljaju svoj rad temeljiti na pretpostavci "samo sedam" usprkos golemoj količini dokaza koji govore
suprotno i pokazuju da su Sumerani poznavali pravi oblik i sastav našeg Sunčevog sustava, počevši od
imenovanja vanjskih planeta u epu Enurna Eliš, ili četiri tisuće i petsto godina starog prikaza potpu­
nog, dvanaesteročlanog Sunčevog sustava, sa Suncem u središtu, na cilindričnom pečatu VA/243 u
berlinskom muzeju (slika 91), ili prikaza dvanaest planetarnih simbola na asirskim ili babilonskim
spomenicima, i talio dalje.
221
 POSLJEDNJI DANI PODNEVNA TAMA

PROLJETNI

SLIKA 91

Drugi tekstovi daju jasnije indicije o Nibiruovoj putanji, kao i o vre­

menskom okviru njegovog pojavljivanja:

Od Jupitera, SLIKA 92
ku Raka"postaje Nibiru. To se, kao što priloženi shematski dijagram (koji
planet napreduje prema Zapadu.
nije u omjeru) pokazuje, moglo dogoditi samo kada je do izlaska Sunca na
dan proljetnog ekvinocija dolazilo u zodijaku Bika — a za trajanja zodija-
Od Jupitera,
čkog doba Ovna. (slika 9 2 ) .
planet povećava svoj sjaj,
Takve indicije o orbiti Nebeskog Gospodina i njegovoj ponovnoj po­
i u zodijaku Raka postat će Nibiru.
javi, koje kao kartu neba ponekad koriste zviježđa zodijaka, nalaze se i u
Veliki planet: odlomcima Biblije, tako pokazujući da je to znanje moralo biti rašireno na
Njegova pojava: tamno-crvena. internacionalnoj razini:
Dijeli nebesa napola "U Jupiteru će se vidjeti tvoje lice" - stoji u psalmu 17. "Gospodin će
Dok stoji u Nibiruu. s juga doći... njegovo blistavo veličanstvo sjat će kao svjetlost" - proriče
prorok Habakuk (glava 2). "Usamljen On kroči Nebesima, iznad najviših
Kada se uzmu zajedno, astronomski tekstovi iz vremena Ašurbanipala Dubina; prolazi kraj Velikog Medvjeda, Oriona i Siriusa i zviježđa Juga" -
opisuju planet koji se pojavljuje na rubu Sunčevog sustava, diže se i postaje stoji u Knjizi o Jobu (glava 9). A prorok Amos (5: 9) pretkazao je: "Njegovo
vidljiv kada dode do Jupitera (ili čak još prije, kod Saturna), a zatim zavija nasmiješeno lice uzdiže se iznad Bika i Ovna; od Bika ka Strijelcu On će
prema dolje, prema ravnini ekliptike. Na svom perigej u, kada je najbliže krenuti." Ti stihovi opisuju planet koji prolazi najvišim nebesima te krećući
Suncu (prema tome, i Zemlji), planet — na mjestu Križanja — "u zodija- se orbitom u smjeru kazaljke na satu — "retrogradno", rekli bi astronomi

222 223
 POSLJEDNJI DANI
— dolazi preko južnih zviježđa. To je putanja slična putanji Halleyjevog
kornera (vidi sliku 78), samo mnogo većeg razmjera.
Detaljni prijevodi sumerskih opisa ceremonija šro su pratile državni
posjet Anua i Antu Zemlji oko 4000. g. pr. n. e. na akadski jezik bilo je vrlo
indikativno za Ašurbanipalova očekivanja. Odlomci koji se bave boravkom
Anua i Anru u Uruku opisuju kako je u predvečerje na "najvišu razinu tornja"
bio postavljen promatrač koji je pazio na pojave planeta te ih jednu za dru­
gom objavljivao sve dok se nije pojavio "Planet velikog Anua od nebesa", na­
kon čega su svi bogovi, okupljeni da dočekaju božanski par, recitirali pjesmu
"Onome koji je sve sjajniji, nebeskom planeru Gospodina Anua" i pjevali hi­
mnu "Slika Stvoritelja se uzdigla". Dugi rekstovi dalje opisuju ceremonijalne
objede, povlačenje u noćne odaje, procesije sljedećeg dana i tako dalje.
Možemo opravdano zaključiti da se Ašurbanipal bavio prikuplja­
njem, uspoređivanjem, prevođenjem i proučavanjem svih starijih teksto­
va koji su mogli: a) svećenicima-astronomima dati smjernice kako da u
najranijem mogućem trenutku uoče povratak Nibirua i b) upoznati kralja
s procedurama za ono što nakon toga treba učiniti. Nazivanje Nibirua
"Planer nebeskog prijesrolja" vrlo je znakovito za kraljevska očekivanja,
a to su i prikazi asirskih kraljeva na veličansrvenim reljefima na zidovima
palača, na kojima pozdravljaju boga u krilatom disku dok ovaj lebdi iznad
drvera života (kao na slici 87).
Saznati za pojavljivanje planeta što je prije moguće bilo je važno zato
da bi se moglo pripremiti za dolazak velikog boga prikazanog na njemu —
možda samog Anua?— i biti blagoslovljen dugim, a možda čak i vječnim
životom.
Međutim, to nije bilo suđeno.
Nedugo nakon Ašurbanipalove smrti širom asirskog carstva izbile
su pobune. Njegovi su sinovi izgubili vlast nad Egiptom, Babilonijom i
Elamom. Na granicama asirskog carstva pojavile su se pridošlice izdaleka
— "horde" sa sjevera, Medijci s istoka. Svugdje su lokalni kraljevi preuzeli
vlast i proglasili nezavisnost. Od posebne važnosti — kako neposredne rako
i za buduće događaje — bilo je Babilonovo raskidanje dvojnog kraljevanja
224
PODNEVNA TAMA
s Asirijom. U sklopu novogodišnjih svetkovina 626. g. pr. n. e. babilonski
general čije ime — Nabupolasar ("Nabu čuva svoga sina") — implicira da
je tvrdio da je Nabuov sin bio je ustoličen za kralja nezavisne Babilonije.
Na jednoj pločici njegova je inauguracija opisana riječima: "Okupili su se
prinčevi zemalja; blagoslovili su Nabupolasara; otvarajući svoje šake, pro­
glasili su ga vladarom.
Ogorčenost zbog asirske brutalne vladavine bila je tolika da je Babilon
ubrzo pronašao saveznika za napad na Asiriju. Glavni i energični saveznik
bili su im Medijci (preci Perzijanaca) koji su bili doživjeli asirske provale i
brutalnost. Dok su babilonske snage prodirale u Asiriju s juga, Medijci su
napali s istoka re su 614. g. pr. n. e. — kao što su bili prorokovali hebrejski
proroci! — osvojili i spalili asirsku vjersku prijestolnicu Ašur. Kraljevska
prijesrolnica Niniva bila je sljedeća na redu. Do 612. g. pr. n. e. velika Asi­
rija bila je u rasulu. Asirija — zemlja "prvog arheologa" — sada je i sama
posrala zemlja arheoloških lokacija.
Kako se ro moglo dogodiri zemlji čije je samo ime značilo "Zemlja
Ašura"? Jedino rada moguće objašnjenje bilo je da su bogovi povukli svoju
zaštitu; mi ćemo pokazati da je srvar zapravo bila mnogo složenija: povukli
su se sami bogovi — iz Asirije i sa Zemlje.
Nakon toga počelo se odvijati posljednje i najnevjerojarnije poglavlje
sage o Povrarku, poglavlje u kojem će glavnu ulogu igrati Haran.
Zapanjujući slijed događaja propasti Asirije započeo je bijegom člano­
va asirske kraljevske obirelji u Haran. Tražeći ramo od boga Sina zaštitu,
bjegunci su okupili ostatke asirske vojske i jednoga od izbjeglica proglasili
"kraljem Asirije". Međutim bog, čiji je grad Haran bio od davnina, nije se
odazvao. Godine 610. pr. n. e. babilonske snage osvojile su Haran i uni­
štile preostale asirske nade.
Bitka za nasljedsrvo Sumera i Akada bila je gotova; sada je isključivo
pravo na njega, uz blagoslov bogova, imao kralj u Babilonu. Babilon je po­
novno vladao zemljama koje su jednom sačinjavale sveti "Sumer i Akad",
225
 POSLJEDNJI DANI
čak je u mnogim tekstovima tog vremena Nabupolasar nosio naslov "kralj
Akada". On je vladavinu iskoristio da promatranje neba proširi na Nippur i
Uruk, te su u narednim krucijalnim godinama neki od ključnih astronom­
skih tekstova došli iz ta dva nekadašnja sumerska grada.
Te iste sudbonosne godine, 610. pr. n. e. — znamenite godine pune
zapanjujućih događaja, kao što ćemo vidjeti — ponovno snažni Egipat
također je na svoje prijestolje postavio nepopustljivog imperatora po
imenu Neho. Samo godinu dana kasnije dogodio se jedan od najmanje
razumljivih geopolitičkih poteza tog vremena —najmanje razumljivih za
povjesničare, to jest. Egipćani, koji su prije bili na istoj strani kao i Babi­
lonci te se zajedno s njima suprotstavljali asirskoj vladavini, nagrnuli su iz
Egipta prema sjeveru i pregazili područja i sveta mjesta koje su Babilonci
smatrali svojima. Egipćane je njihov prodor na sjever sve do Karkemiša
doveo nadohvat Harana. K tomu, u ruke su im pala dva mjesta povezana
sa svemirom, u Libanonu i Judeji.
Iznenađeni Babilonci nisu to namjeravali trpjeti. Ostarjeli Nabupolasar
zadatak vraćanja ključnih mjesta povjerio je svom sinu Nabukodonozoru
koji je već bio stekao ugled na bojnom polju. U lipnju 605. g. pr. n. e. kod
Karkemiša Babilonci su potukli egipatsku vojsku, oslobodili "svetu šumu u
Libanonu koju su Nabu i Marduk željeli" te potjerali Egipćane natrag sve
do Sinajskog poluotoka. Nabukodonozor je zaustavio potjeru tek kad mu
je iz Babilona stigla vijest o očevoj smrti. Požurio je natrag i te iste godine
bio proglašen kraljem Babilona.
Povjesničari nemaju objašnjenje za iznenadnu egipatsku navalu i silinu
babilonske reakcije. Nama je, međutim, očito da je u srži tih događaja bilo
očekivanje Povratka. Doista, izgleda da se te 605. g. pr. n. e. smatralo da je
povratak neminovan, da možda čak kasni jer je te iste godine prorok Haba-
kuk u Jeruzalemu počeo propovijedati u Jahvino ime.
Pretkazujući budućnost Babilona i drugih nacija, prorok je upitao Ja-
hvu kada će doći Dan Gospodinov — dan kazne Božje za zemlje, uključu­
jući Babilon — a Jahve mu je ovako odgovorio:
226
PODNEVNA TAMA
Zapisi viđenje,
Urezi ga na pločice,
da ga čitač lako čita:
Jer ovo je viđenje samo za svoje zadano vrijeme:
Ispunjenju teži, ne vara;
Ako stiže polako, čekaj;
Jer odista će doći i neće zakasniti!
HABAKUK 2: 2-3
("Zadano vrijeme" je, kao što ćemo vidjeti, stiglo točno pedeset
godina potom.)
Četrdeset i tri godine Nabukodonozorove vladavine (605.-562. pr. n. e.)
smatraju se razdobljem dominantnog "neobabilonskog" carstva. To je bilo ra­
zdoblje odlučnih akcija i brzih poteza jer nije bilo vremena na gubljenje: sve
bliži Povratak sada je pripadao Babilonu!
Kako bi ga se pripremilo za očekivani Povratak, u Babilonu su ubrzano
provedeni opsežni renovacijski i graditeljski radovi. Njihovo žarište bila je
sveta četvrt u kojoj je obnovljen i nanovo izgrađen Mardukov hram Esagil
(sada zvan jednostavno Bel/Ba'al, "Gospodin"). Njegov zigurat sa sedam te­
rasa pripremljen je za promatranje zvjezdanih nebesa (slika 9 3 ) — baš kao
što je napravljeno u Uruku kada ga je oko 4000. g. pr. n. e. posjetio Anu.
Sagrađen je novi procesijski put koji je u svetu četvrt vodio kroz golema
nova vrata: zidovi su im bili ukrašeni i od vrha do dna prekriveni lijepim
glaziranim ciglama koje i dandanas privlače pozornost, budući da su suvre­
meni ekskavatori iskopali procesijski put i vrata te ih, nanovo sastavljene,
izložili u muzeju Vorderasiatiches Museum u Berlinu. Babilon, Mardukov
Vječni grad, bio je pripremljen za Povratak.
"Učinio sam grad Babilon najglasovitijim medu svim zemljama i na­
seobinama; njegovo sam ime uzvisio da bude najhvaljenije od svih svetih
gradova" - napisao je Nabukodonozor u svojim zapisima. Kako se čini, oče-
227
 POSLJEDNJI DANI PODNEVNA TAMA

SLIKA 93

kivalo se da će se bog koji dolazi s krilatim diskom spustiti na Mjesto slijeta­

nja u Libanonu, a zatim konzumirati Povratak ulaskom u Babilon kroz novi,
veličanstveni procesijski put i impozantna vrata (slika 94) — vrata nazvana
"Ištar" (alias IN.ANNA), koja je u Uruku bila "Anuova voljena", što je još
jedna indicija glede toga čiji Povratak se očekivao.
Istovremeno s tim očekivanjima Babilon je dobio ulogu novog Pupka
Zemlje — preuzevši pretpotopni Nippurov položaj DUR.AN.KI-ja, "veze
nebo-Zemlja". Da je to sada bila funkcija Babilona izraženo je time što je te­ SLIKA 94
meljnoj platformi zigurata bilo dodijeljeno sumersko ime E.TEMEN.AN.KI
("Hram temelja za nebesa-Zemlju), naglašavajući ulogu Babilona kao novog udaljenosti do drugih mjesta povezanih sa svemirom (vidi sliku 3). Naziva­
"Pupka Zemlje" — ulogu jasno prikazanu na babilonskoj "Karti svijeta" (vidi jući ga "pupkom Zemlje" (38: 12), prorok Ezekijel objavio je da je Jeruza­
sliku 10). To je bila terminologija koja je oponašala opis Jeruzalema s Kame­ lem za tu ulogu bio izabrao sam Bog:
nom temeljcem koji je služio kao veza između nebesa i Zemlje!
No ako je to bilo ono što je Nabukodonozor zamislio, tada je Ba­ Ovako veli Gospodin Jahve:
bilon morao zamijeniti postojeću poslijepotopnu vezu sa svemirom Ovo je Jeruzalem;
— Jeruzalem. Postavih ga u središte naroda,
Preuzevši nakon potopa ulogu Kontrolnog centra misije koju je prije Okruzih ga zemljama!
potopa držao Nippur, Jeruzalem je bio smješten u središtu koncentričnih EZEKIJEL 5: 5

228 229
 POSLJEDNJI DANI
PODNEVNA TAMA

Odlučan da tu ulogu preotme za Babilon, Nabukodonozor je poveo
svoje trupe na taj dotad neosvojivi plijen i 598. g. pr. n. e. zauzeo Jeruzalem.
Ovaj put je, kao što je bio upozorio prorok Jeremija, Nabukodonozor izvrša­
vao Božji gnjev na stanovnicima Jeruzalema zato što su se upustili u štovanje
nebeskih bogova: "Baala, Sunca, Mjeseca i zvijezda" (2 Kraljevi 23: 5) — po­
pis koji jasno uključuje Mardukov nebeski entitet!
Izgladnivši stanovnike Jeruzalema tri godine dugom opsadom, Nabu­
kodonozor je uspio pokoriti grad te zarobiti judejskog kralja Jojakima i
odvesti ga u Babilon. U progonstvo je odvedeno i judejsko plemstvo te
učena elita — između ostalih i prorok Ezekijel — kao i tisuće judejskih
vojnika i obrtnika. Naseljeni su na obale rijeke Khabur, u blizini Harana,
doma njihovih predaka.
Sam grad i hram ovaj su put ostali nedirnuti, no jedanaest godina
kasnije, 587. g. pr. n. e., Babilonci su se vratili u velikom broju. Taj put su
Babilonci, prema Bibliji, postupali po vlastitom nahođenju i spalili hram
koji je izgradio Salomon. Nabukodonozor u svojim zapisima za to nije dao
objašnjenje, osim uobičajenog — da udovolji željama "svojih bogova Na-
bua i Marduka". No, kao što ćemo uskoro vidjeti, pravi je razlog bio jedno­
stavan: uvjerenje da je Jahve otišao i da ga više nema.
Uništenje hrama bilo je šokantno i zlo djelo za koje su Babilon i njegov
kralj — kojeg su proroci ranije nazivali "prutom Jahvinog gnjeva" — trebali
biti oštro kažnjeni. "Osveta Jahve, Boga našega, osveta za hram njegov,
izvršit će se na Babilonu, objavio je prorok Jeremija (50: 28). Proričući pad
moćnog Babilona te njegovo uništenje od strane napadača sa sjevera — što
se obistinilo samo nekoliko desetljeća kasnije — Jeremija je također progla­
sio sudbinu bogova koje je Nabukodonozor bio zazvao:
Božja kazna za Nabukodonozora bila je razmjerna njegovom sveto­
grđu. Prema tradicionalnim izvorima, umro je 562. g. pr. n. e. u agoniji,
sluđen bubom koja mu je kroz nos ušla u mozak.
Ni Nabukodonozor niti itko od njegova tri krvna nasljednika (koji su
bili ubijeni ili na neki drugi način u kratkom roku odstranjeni) nisu živjeli
dovoljno dugo da vide dolazak Anua na babilonska vrata. U stvari, taj se
dolazak nikada nije ni dogodio, premda se Nibiru vratio.
Činjenica je da su na astronomskim pločicama iz tog istog vreme­
na zabilježena opažanja Nibirua odnosno "planeta Marduka." O ne­
kima je izviješteno kao o znamenju. Na primjer, pločica katalogizirana kao
K.8688 obavještava kralja da će, ako se Venera pojavi "ispred" (tj. ako izađe
prije) Nibirua, usjevi propasti, a ako Venera izađe "iza" (tj. poslije) Nibirua,
"usjevi u zemlji će uspjeti". Nas više zanima skupina "kasnobabilonskih"
pločica pronađenih u Uruku; na njima su podaci iskazani u dvanaest mje­
sečnih zodijačkih stupaca, a tekstovi su povezani sa slikovnim prikazima.
Na jednoj od tih pločica (VA 7 8 5 1 , slika 95) unutar planeta Marduka,

Objavite narodima!
Razglasite, ne tajite, recite:
'Zauzet je Babilon!
Bel je postiden: Marduk razbijen!
JEREMIJA 5 0 : 2 SLIKA 95

230 231
 POSLJEDNJI DANI PODNEVNA TAMA

smještenom između simbola za zviježđe Ovna s jedne i simbola za Zemlju

s druge strane, prikazan je sam Marduk. Drugi primjer je pločica VA 7847:
ona jedno konkretno opažanje u zvijezdu Ovna naziva "Danom kada
su se otvorila vrata velikog boga Marduka"— odnosno kada se pojavio
Nibiru; a žarim slijedi upis — "Dan boga Marduka"— kada se planer pre­
mjestio na svojoj putanji te bio viđen u Vodenjaku.
Čak još znakovitija od dolaska planeta "Marduka" u vidno polje s ju­
žnih nebesa i njegovog brzog posrajanja "Nibiruom" u središnjem nebe­
skom pojasu bila je jedna druga skupina, ovaj pur kružnih, pločica. Te su
pločice predstavljale "napredak unatrag" prema sumerskim astronomskim
postavkama te su nebesku sferu dijelile na rri puta (Enlilov put za sjeverni
dio nebesa, Eaov put za južni i Anuov put za središnji dio nebesa). Iznad ta
tri puta zatim je bilo položeno dvanaest zođijačko-kalendarskih segmenata,
kao što se vidi na otkrivenim fragmentima (slika 9 6 ) ; na stražnjim strana­
ma tih kružnih pločica bila su zapisana objašnjenja.
Godine 1900. Theophilus G. Pinches izazvao je senzaciju na sastanku
drušrva Royal Asiatic Society u Londonu u Engleskoj kada je objavio da je
uspio sastaviti čitav "astrolab" ("Uzimač zvijezda"), kako je nazivao pločicu.
Pokazao je daje to kružni disk podijeljen na tri koncentrična dijela i, poput
pite, na dvanaest segmenata, što rezultira poljem koje se sastoji od trideset i
šest odsječaka. Svaki od trideset i šest odsječaka sadržavao je ime s kružićem
ispod njega, što je pokazivalo da se radi o nebeskom tijelu, i broj. Svaki
odsječak također je nosio ime mjeseca, tako da ih je Pinches numerirao od
I do XII, počevši od mjeseca Nissan, (slika 9 7 ) .
Njegova je prezenracija, razumljivo, izazvala veliku senzaciju jer bio
SLIKA 96
im je predstavio babilonsku karru neba podijeljenu na tri staze - Enlilo-
vu, Anuovu i Eaovu/Enkijevu - koja pokazuje koji su se planeti, zvijezde starosti varirala su od prije dvanaestog i trećeg stoljeća pr. n. e., većina se,
i zviježđa na kojem području nebesa promatrali u kojem mjesecu cijele međutim, slagala da je astrolab pripadao eri Nabukodonozora ili njegovog
godine. Rasprava oko identiteta nebeskih tijela (u čijem korijenu čuči po­ nasljednika Nabunaida.
stavka "ništa iza Saturna") i značenja brojeva još nije okončana. Neriješeno Astrolab što ga je Pinches predsravio u narednim je raspravama bio
je i pitanje starosti — koje godine je astrolab napravljen re, ukoliko se radi identificiran kao "P," no kasnije je preimenovan u "Astrolab A", budući da
o kopiji starije pločice, koje je vrijeme na njemu prikazano? Mišljenja o je otada sastavljen još jedan, poznat kao "Astrolab B".

232 233
 POSLJEDNJI DANI
PODNEVNA TAMA

yi\ /

SLIKA 97
Iako ta dva astrolaba na prvi pogled izgledaju jednako, ipak su različiti.
Što se tiče naše analize, ključna razlika je u tome što se u astrolabu " B " planet
identificiran kao Mul Neberu d Marduk — "Planet Nibiru boga Marduka"
— nalazi na Anuovom putu, središnjem ekliptičnom pojasu (slika 9 8 ) , dok je
na astrolabu "A" planet identificiran kao MulMarduk— "Planet Marduk(ov) SLIKA 98
— prikazan na Enlilovom putu, na sjevernom dijelu nebesa (slika 9 9 ) .
Promjena imena i položaja apsolutno je ispravna ukoliko dva astolaba oji, došavši u vidno polje visoko na sjevernom dijelu neba (kao u astrolabu
prikazuju planet koji se kreće — "Marduk", kako su ga zvali Babilonci — - 1 A"), zavija nadolje prema ekliptici i postaje NIBIRU ("Križanje") kada

234
235
 POSLJEDNJI DANI PODNEVNA TAMA

Teksrovi (poznati kao KAV 218, srupci B i C) priloženi uz kružne pri­

kaze uklanjaju svaku sumnju glede identiteta Marduka/Nibirua:

[Mjesec] Adar:
Planet Marduk na Putu Anuovom:
Blistavi kakkabu sto izlazi na jugu
nakon "sto bogovi noći završe svoje zadatke,
i dijeli nebesa.
Taj kakkabu je Nibiru - bog Marduk.

SLIKA 99
presiječe ekliptiku na Anuovom putu (kao u " B " ) . Dokumentacija u dvije
faze koju nam pružaju ta dva astrolaba pokazuje upravo ono što mi tvrdimo
cijelo vrijeme!
Premda možemo bid sigurni — zbog razloga koji će uskoro biti po­
dastrijeti — da opažanja iz svih tih "kasnobabilonskih pločica" nisu mogla
biti obavljena prije 640. g. pr. n. e., možemo također biti sigurni da se nisu
dogodila nakon 555. g. pr. n. e. jer to je godina kada je čovjek po imenu
Nabunaid postao posljednji kralj Babilonije koji je tvrdio da su legirimnosr
njegove kraljevske časti potvrdila nebesa, da ga je "planet Marduk, visoko
na nebesima, bio pozvao po imenu." Pored te rvrdnje izjavio je i kako je
u noćnom viđenju vidio "Veliku zvijezdu i Mjesec." Pomoću Keplerovih
formula za putanje planeta oko Sunca izračunato je da je čiravo razdoblje
Mardukove/Nibiruove vidljivosti iz Mezopotamije trajalo svega nekoliko
kratkih godina; sroga Nabudaidova rvrdnja o vidljivosti planeta postavlja
njegov povrarak u godine neposredno prije 555. g. pr. n. e.
Dakle, koje je bilo točno vrijeme povrarka? U rješavanje te zago­
netke uključen je još jedan aspekt: proročanstva o "podnevnoj tami"
— pomrčini Sunca — na Dan Gospodinov. Takva pomrčina doista se
i dogodila - 5 5 6 . g. pr. n. e.!
Pomrčine Sunca mnogo su rjeđe od pomrčina Mjeseca, međutim nisu
posve neuobičajene; do njih dolazi kada Mjesec, dok na određeni način
prolazi između Zemlje i Sunca, privremeno prekrije Sunce. Tek mali dio
pomrčina Sunca su porpune pomrčine. Područje na kojem se pomrčina
vidi, njezino rrajanje te put potpune tame razlikuju se od prolaska do
prolaska zbog promjenjivog trostrukog orbiralnog plesa Sunca, Zemlje i

236 237
POSLJEDNJI DANI PODNEVNA TAMA

Mjeseca, te povrh toga zbog svakodnevnog kruženja Zemlje i promjene

nagiba njezine osi.
Ma koliko pomrčine Sunca bile rijetke, mezopotamska astronomi­
ja obuhvaćala je znanje i o toj pojavi koju je nazivala alalu sharnshi.
Tekstualni navodi sugeriraju da dio drevnog akumuliranog znanja nije
bila samo sama pojava, nego i njezin lunarni aspekt. U stvari, pomr­
čina Sunca čiji je put potpune tame prešao preko Asirije dogodila se
762. g. pr. n. e.. Slijedila ju je pomrčina 584. g. pr. n. e. koja se vidjela
diljem zemalja Mediterana, a potpuna pomrčina bila je nad Grčkom.
No zatim se, 556. g. pr. n. e., dogodila izvanredna pomrčina Sunca
"izvan očekivanog vremena." Ako do nje nije došlo uslijed predvidi-
vog kretanja Mjeseca, je li njen uzrok mogao biti neuobičajeno blizak
prolazak Nibirua?
Među astronomskim pločicama koje pripadaju seriji nazvanoj "Kada
je Anu planet Gospodinov" jedna pločica (katalogizirana kao VACh.Sha-
mash/RM.2,38 — slika 100), koja se bavi pomrčinom Sunca, ovako je
zabilježila opaženi fenomen (reci 19-20):

U početku je sunčev disk,

izvan očekivanog vremena,
postao taman,
u sjaju Velikog planeta.
Tridesetog dana (mjeseca) bila je
pomrčina Sunca.

Sto zapravo znače riječi da je zatamnjeno Sunce bilo "u sjaju Velikog
planeta"? Iako sama pločica ne navodi datum te pomrčine, naše je mišlje­
nje da ta konkretna, iznad naglašena, formulacija snažno ukazuje na to
daje neočekivanu i izuzetnu pomrčinu Sunca nekako uzrokovao povra­
tak Nibirua, "velikog sjajnog planeta". Međutim, je li neposredan uzrok
bio sam planet ili učinak njegovog "sjaja" (gravitacijskog ili magnetskog
privlačenja?) na Mjesec, tekstovi ne objašnjavaju.

23 9
23«
 POSLJEDNJI DANI PODNEVNA TAMA

Bilo kako bilo, astronomska je povijesna činjenica da se na dan
koji bi odgovarao 1 9 . svibnju 5 5 6 . g. pr. n. e. doista dogodila potpuna
pomrčina Sunca. Kao što pokazuje ova karta (slika 1 0 1 ) , koju je pripre-
mio NASA-in Centar za svemirske letove Goddard, ta je pomrčina bila
velika, vidjela se na vrlo širokom području, a njezin jedinstven aspekt je taj
da je zona potpune tame prolazila točno preko Harana!
Ta posljednja činjenica od iznimne je važnosti za naše zaključke — a u
tim zlokobnim godinama drevnog svijera bila je još važnija jer odmah nakon
toga, 555. g. pr. n. e., Nabunaid je proglašen kraljem Babilonije — ne u
Babilonu, nego u Haranu. On je bio posljednji babilonski kralj. Poslije nje­
ga, kao što je prorokovao Jeremija, Babilon je zadesila sudbina Asirije.
Prorokovana podnevna tama nastupila je 5 5 6 . g. pr. n. e.. Upravo
rada se vratio Nibiru; to je bio prorokovani DAN GOSPODINA.
Kada je došlo do povratka planeta nisu se pojavili ni Anu ni ijedan
drugi bog. Doista, dogodilo se upravo suprotno: bogovi, anunnakijski
bogovi, uzletjeli su i otišli sa Zemlje.

240 241
 KADA su BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE

Međutim, u starijim vremenima Haran je bio prosperiretno trgovačko,

kulrurno, vjersko i političko središre, i to u tolikoj mjeri da je čak prorok
Ezekijel (27: 24), koji je na tom području živio s drugim izgnanicima iz
Jeruzalema, govorio o Haranovoj reputaciji trgovačkog grada u kojem se
trgovalo "haljinama raskošnim, plaštevima istkanima od prediva plavog,
škrinjama punima nakira što su se vezivale užadi i bile izrađene od cedrovi­
Trinaesto poglavlje ne." To je bio grad koji je od sumerskih vremena nadalje bio "Ur daleko od
Ura", središte kulta "boga Mjeseca", Nannara/Sina. Abrahamova obitelj na
kraju je ostala ondje živjeti zato što je njegov otacTerah bio Tirhu, svećenik
K A D A SU BOGOVI za znamenje, prvo u Nippuru, zatim u Uru i naposljetku u Nannarovom/
Sinovom hramu u Haranu. Nakon šro je nuklearni Zli vjetar uništio Sumer,
OTIŠLI SA ZEMLJE
Nannar i njegova supruga Ningal preselili su se u Haran.
Iako Nannar ("Su-en"ili, skraćeno na akadskom, "Sin) nije bio Enli­
lov prvorodeni sin i zakoniti nasljednik — taj položaj pripadao je Ninurti

O dlazak anunnakijskih bogova sa Zemlje bio je dramatičan događaj

ispunjen reofanijama, fenomenalnim pojavama, božanskim kolebanji­
ma i ljudskom nevoljom.
— on je bio prvorodeni sin Enlila i njegove supruge Ninlil, Enlilov prvoro-
đenac na Zemlji. Bogovi i ljudi silno su obožavali Nannara/Sina i njegovu
suprugu; himne u njihovu časr za vrijeme sumerske slave, kao i žalopojke
Nevjerojarno je, ali raj odlazak nije ni nagađanje ni špekulacija, doku­
zbog opustošenosti Sumera općeniro a posebice Ura, odaju veliko divljenje
mentiran je i više nego dovoljno. Dokazi nam dolaze kako s Bliskog istoka
i ljubav ljudi prema rom božanskom paru. To što je mnogo stoljeća kasnije
tako i iz Amerike, a neki od najizravnijih, i svakako najdramatičnijih zapisa o
Esarhadon otišao s ostarjelim Sinom ("koji se oslanjao na štap") posavjeto-
odlasku drevnih bogova sa Zemlje, dolaze nam iz Harana. Dokazni marerijal
vari oko invazije na Egipat te što je prognano asirsko plemsrvo posljednji
ne sasroji se od glasina: sasroji se od izvještaja očevidaca, između ostalih
orpor pružilo u Haranu ukazuje na kontinuiranu važnu ulogu koju su Nan-
i proroka Ezekijela. Neki od tih izvještaja uvršreni su u Bibliju, a neki su
nar/Sin i Haran imali do samog kraja.
zapisani na kamenim srupovima. Na primjer, rekstovi koji se bave čudesnim
U ruševinama velikog haranskog hrama posvećenog Nannaru/Sinu,
događajima koji su doveli do ustoličenja posljednjeg babilonskog kralja.
hrama E.HUL.HUL ("Kuća dvostruke radosti"), arheolozi su pronašli četi­
Današnji Haran — da, i dalje je tamo, ja sam ga posjetio —dremljiv
ri kamena srupa ("stele") koji su nekoć stajali u hramu, po jedan u svakom
je gradić u istočnoj Turskoj, rek nekoliko kilometara od granice sa Sirijom.
kutu glavne dvorane za molirvu. Zapisi na srelama otkrili su da je dvije po­
Okružen je ruševinama zidina iz islamskih vremena, a njegovi sranovnici
digla hramska visoka svećenica Adda-Guppi, a dvije njezin sin Nabunaid,
žive u kolibama od blara koje imaju oblik košnice. Tradicionalni izvor na
posljednji babilonski kralj.
kojem je Jakov sreo Rahelu i dalje je ondje, u livadama izvan grada na ko­
Adda-Guppi s evidentnim osjećajem za povijest i kao stručna dužno­
jima pasu ovce, s najčišćom, prirodno svježom vodom koju čovjek može
snica hrama u svojim je zapisima navela točne datume zapanjujućih do­
zamisliti.
gađaja kojima je svjedočila. Datumi su, kao što je tada bilo uobičajeno,

243
 POSLJEDNJI DANI KADA su BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE

bili povezani s godinama vladavine poznatih kraljeva re su sroga mogli biti
— i jesu — potvrđeni od srrane suvremenih stručnjaka. Tako je pouzdano
ustanovljeno da je ona rođena 649. g. pr. n. e. te da je živjela u vrijeme vla­
davina nekoliko asirskih i babilonskih kraljeva, da bi preminula u poznoj
dobi od sto i četiri godine.
Evo što je na svojoj steli napisala o prvom u nizu zapanjujućih događaja:
Bila je šesnaesta godina Nabupolasara,
kralja Babilona, kada se Sin, vladar bogova,
naljutio na grad svoj i hram svoj
i otišao na nebesa;
a grad i ljudi u njemu su propali.
Šesnaesta godina Nabupolasara bila je 610. g. pr. n. e. — znamenka
godina, kao što će se čitatelj vjerojatno prisjetiti, kada su babilonske snage
osvojile Haran kojega su branili ostaci asirske kraljevske obirelji, re kada je
nanovo ojačani Egipar odlučio zauzeri mjesra povezana sa svemirom. Tada je,
napisala je Adda-Guppi, razljućeni Sin povukao i svoju zaštitu nad gradom,
spakirao se "i otišao na nebesa!"
Ono što se nakon toga dogodilo u osvojenom gradu ročno je sažeto: "A
grad i ljudi u njemu su propali." Dok su drugi preživjeli pobjegli, Adda-Guppi
je osrala. "Svakodnevno je, bez presranka, danju i noću, mjesecima, godinama"
bdjela u uništenom hramu. U ruži je "odbacila haljine od finog prediva, skinula
nakit, nije nosila ni srebro ni zlaro i odrekla se miomirisa i eteričnih ulja." Luta­
jući poput duha napuštenim hramom, "u poderanu odjeću bila sam odjevena;
bez zvuka sam ulazila i izlazila" - napisala je.
Tada je u pusroj svetoj červrd pronašla ogrtač koji je pripadao Sinu. Očaj­
noj svećenici raj je pronalazak predstavljao božanski znamen: bog joj je iznena­
da podario znak svoje fizičke prisutnosti. Nije mogla skinuti pogled sa svetog
ruha, nije ga se usuđivala dodirnuti, osim "primiri ga za rub". Kao da je sam bog
bio tamo da je čuje, legla je ničice i "u molitvi i poniznosti" izgovorila zavjet:
"Vratiš li se u svoj grad, svi crnoglavi ljudi štovat će tvoje božanstvo!"
"Crnoglavi ljudi" izraz je kojim su Sumerani nazivali sami sebe, a
uporreba rog izraza od strane visoke svećenice otprilike 1.500 godina nakon
propasti Sumera bila je iznimno znakovira: govorila je bogu da će, vrati li
se natrag, biti vraćen na položaj vrhovnog gospodara, da će ponovno po­
stati Gospodin bog obnovljenog Sumera i Akada. Adda-Guppi ponudila je
svom bogu ovakvu nagodbu: Ako se vrati i upotrijebi svoje božanske moći
da učini njezinog sina Nabunaida sljedećim kraljem koji će vladati svim
babilonskim i asirskim područjima, Nabunaid će obnoviti Sinov hram i u
Uru te proglasiri štovanje boga Sina službenom religijom u svim zemljama
crnoglavih ljudi!
Dodirujući rub božjeg ogrtača, molila se dan za danom. Naposljetku
joj se jedne noći bog pojavio u snu i prihvatio njezinu ponudu. Bogu Mje­
seca, napisala je Adda-Guppi, ideja se svidjela: "Sin, vladar- bogova nebesa i
Zemlje, zbog mojih me je dobrih djela pogledao sa smiješkom; čuo je moje
molitve; prihvario moj zavjer. Gnjev u njegovom srcu se stišao. Pomirio se
s Enhulhulom, svojim hramom u Haranu, božanskim boravištem u kojem
se njegovo srce veselili i predomislio se." Bog je, napisala je Adda-Guppi,
prihvatio nagodbu:
Sin, vladar bogova,
bio je naklon prema mojim riječima.
Nabunaida, mog jedinog sina, izdanka utrobe moje,
Pozvao je da bude kralj —
kralj Sumera i Akada.
Sve zemlje od granice s Egiptom,
od Gornjeg mora do Donjeg mora,
predao je u njegove ruke.
Obje strane održale su svoju stranu nagodbe. "Ja je smatram ispunje­
nom", izjavila je Adda-Guppi u zaključnom dijelu svojih zapisa: Sin je "odr­
žao riječ koju mi je dao" i 555. g. pr. n. e. doveo Nabunaida na babilonsko
prijesrolje. A Nabunaid je ispunio zavjet svoje majke i obnovio hram u Ha-

244 245
 POSLJEDNJI DANI KADA SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE

ranu, "usavršivši njegovu konstrukciju". Obnovio je štovanje Sina i Ningal Daje Sin, vladar bogova i božica,
(Nikkal, na akadskom) — "sve zaboravljene obrede nanovo je oživio." Što obitava na nebesima,
A zatim se dogodilo veliko čudo, pojava neviđena generacijama. Taj je Sišao s nebesa —
događaj opisan na dvije Nabunaidove stele, na kojima je on prikazan kako Pred očima Nabunaidovim, kralja babilonskog.
drži neobičan štap i gleda prema nebeskim simbolima za Nibiru, Zemlju i
Mjesec, (slika 1 0 2 ) : Sin se, izvještavaju zapisi, nije vratio sam. Prema tekstovima, ušao je u
obnovljeni hram Ehulhuku u ceremonijalnoj procesiji, u društvu supruge
Ningal/Nikkal i svog pomoćnika, božanskog glasnika Nuskua.

Čudesni Sinov povratak "s nebesa" potiče mnoga pitanja, a prvo bi

bilo: Gdje "na nebesima" je boravio pet ili šest desetljeća? Na ta pitanja
može se odgovoriti kombinacijom drevnih dokaza i postignuća suvreme­
ne znanosti i tehnologije. No, prije nego što prijeđemo na to, važno je
istražiti sve aspekte odlaska, jer Sin nije bio jedini koji se "naljutio" te,
napustivši Zemlju, "otišao na nebesa".
Izvanredni nebeski dolasci i odlasci koje su opisali Adda-Guppi i Na-
bunaid odvijali su se dok su oni bili u Haranu — a to je značajna stvar jer
je u isto to vrijeme na tom području bio prisutan još jedan očevidac. Bio
je to prorok Ezekijel koji je također imao mnogo za reći na tu temu.
Ezekijel, Jahvin svećenik u Jeruzalemu, bio je među aristokracijom
i obrtnicima koji su zajedno s kraljem Jojakimom bili protjerani nakon
Što je Nabukodonozor 598. g. pr. n. e. prvi put napao Jeruzalem. Silom
SLIKA 1 0 2
su odvedeni u sjevernu Mezopotamiji te su naseljeni na području rijeke
Khabur, nedaleko od doma svojih predaka u Haranu. Tamo je Ezekijel
To je veliko čudo Sinovo imao svoju slavnu viziju nebeskih kola. Kao kvalificirani svećenik, i on je
koje se od bogova i božica bilježio mjesta i datume događaja: to je bilo petog dana četvrtog mjeseca
nije dogodilo u zemlji, u petoj godini progonstva — 594/593. g. pr. n. e. — "kad bijah medu
od davnih dana i nepoznatih; izgnanicima na rijeci Khaburu, otvoriše se nebesa i ja ugledah viđenja
koje ljudi Zemlje Elohima ', naveo je Ezekijel na samom početku svojih proročanstava. Ono
nisu vidjeli ni našli zapisano što je ugledao u vihoru, s bljeskajućim svjetlima obavijena sjajem, bila su
na pločicama od davnih dana: božanska kola koja su mogla ići prema gore, prema dolje i postrance, a u

246 247
 POSLJEDNJI DANI
njima, "na nečemu poput prijestolja, bijaše netko kao čovjek zemaljski"; i
začuo je glas koji mu se obraćao kao "Sinu čovječjem" i objavio mu njegov
proročki zadatak.
Izraz u prorokovoj uvodnoj izjavi obično se prevodi kao "viđenja
Boga". Izraz Elohim, koji je množina, Tradicionalno se prevodi kao "Bog",
u jednini, čak i u slučajevima kada se Biblija očigledno prema njemu
odnosi kao da je u množini, kao na primjer: "I reče Elohim, načinimo
Adama na svoju sliku, da bude nama sličan (Posranak 1: 2 6 ) . Kao šro
čitatelji mojih knjiga znaju, priča o biblijskom Adamu inrerpreracija je
mnogo podrobnijih sumerskih tekstova o stvaranju, u kojima je skupi­
na Anunnakija predvođena Enkijem genetskim inženjeringom "srvorila"
Adama. Izraz Elohim, kao šro uvijek iznova pokazujemo, odnosio se na
Anunnakije; a Ezekijel je izvijestio o tome da je vidio anunnakijsku
nebesku letjelicu — u blizini Harana.
Ezekijel je nebesku lerjelicu koju je vidio opisao, u uvodnom pogla­
vlju i nakon njega, kao Božji Ka vod ("Ono što je teško") — istim izrazom
koji se u Izlasku koristi za božansku letjelicu koja je sletjela na planinu
Sinaj. Opis letjelice koji je dao Ezekijel nadahnuo je generacije učenjaka i
umjetnika, a crreži koji su nastali kao rezultat tog nadahnuća mijenjali su
se tijekom vremena onako kako je napredovala naša vlastita tehnologija
letećih vozila. Drevni tekstovi govore kako o svemirskim brodovima tako
i o letjelicama te opisuju Enlila, Enkija, Ninurtu, Marduka, Totha, Sina,
Samaša i Ištar, da navedem one najistaknutije, kao bogove koji su imali
letjelice i vršljali zemaljskim nebom - ili vodili zračne birke, kao šro je na
primjer ona između Horusa i Setha ili ona Ninurre i Anzua (da ne spomi­
njem indoeuropske bogove). Čini se da su od svih različirih teksrualnih
opisa i slikovnih prikaza "nebeskih brodova" Ezekijelovom viđenju vihora
najviše odgovaraju takozvana "vihorasra kola" nacrrana na lokalireru u
Jordanu s kojeg je prorok Ilija uznesen u nebesa (slika 1 0 3 ) . Ta je letjelica
nalik helikopteru zacijelo bila služila samo kao šati do mjesra na kojem se
nalazio pravi svemirski brod.
248
K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE
SLIKA 103
Ezekijelov zadarak bio je da prorokuje i upozori svoje prognane su­
narodnjake na dolazeći Sudnji dan kada će se ljudima suditi za sva sra-
morna djela i nepravde. Zatim se, poslije godinu dana, isti "netko kao
čovjek zemaljski" ponovno pojavio, pružio ruku, uhvario Ezekijela i pre­
nio ga sve do Jeruzalema, da tamo prorokuje. Jeruzalem je, sjetit ćete se,
pretrpio izgladnjujuću opsadu, ponižavajući poraz, bezobzirnu pljačku,
babilonsku okupaciju te izgnanstvo kralja i cjelokupnog plemstva. Kada
je onamo stigao, Ezekijela je zatekao prizor potpunog sloma vladavine
zakona i pridržavanja vjerskih obreda. Pirajući se šro se ro zbiva, naišao je
na jednog sranovnika koji je sjedio i jadikovao (8: 12, 9: 9)
Jahve nas više ne vidi
jer je Jahve napustio Zemlju!
Naše je mišljenje da je to bio razlog zbog kojeg se Nabukodnonozor
usudio ponovno napasti Jeruzalem i uništiti Jahvin hram. Taj vapaj je
praktički identičan onome o čemu je Adda-Guppi izvijestila iz Harana:
'Sin, vladar bogova, naljutio se na grad svoj, hram svoj i otišao je na
nebesa; a grad i ljudi u njemu su propali."
Ne može se sa sigurnošću reći kako ili zašto su događaji u sjevernoj
Mezopotamiji povezani s idejom u dalekoj Judeji da je Jahve također otišao
249
 K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE
POSLJEDNJI DANI

sa Zemlje, no očito je da su se vijesti o tome da su Bog odnosno bogovi oti­ Arahtu, rijeka izobilja, pretvorila se u bijesnu bujicu.

šli bila proširila nadaleko i naširoko. Doista, na pločici VAT 7847, koja je Golemi vodeni val, divlja poplava poput Potopa odnijela je grad,

ranije spomenuta u vezi sa sunčevom pomrčinom, u proročanskom dijelu njegove kuće i svetišta, i pretvorila ih u ruševine.

koji govori o velikim nesrećama koje traju dvjesto godina piše: Bogovi i božice se su se uplašili, napustili svoje hramove i kao
ptice odletjeli na nebo.
Bogovi će s tutnjem, leteći,
iz zemalja otići, Svim tim tekstovima zajedničke su tvrdnje: a) da su se bogovi naljutili

od ljudi se odvojiti. na ljude; b) da su bogovi "odletjeli poput ptica" i c) da su otišli na "nebo".

Ljudi će božja prebivališta u ruševinama ostaviti. Nadalje, izvještava nas se da su njihov odlazak pratile neobične nebeske po­

Suosjećanja i blagostanja će nestati. jave i određeni poremećaji na Zemlji. To su značajke Dana Gospodinovog

Enlil će u ljutnji uzletjeti. kakvog su pretkazali biblijski proroci: Odlazak je bio povezan s povra­
tkom Nibirua — bogovi su otišli sa Zemlje kada je Nibiru došao.

Poput nekoliko drugih dokumenata iz žanra "akadskih proročan­

stava", stručnjaci i ovaj tekst smatraju "proročanstvom poslije događaja"
— tekstom koji događaje koji su se već dogodili koristi kao osnovu za pre­ Tekst klasificiran kao VAT 7 8 4 7 sadrži intrigantan navod o razdo­

dviđanje drugih budućih događaja. Bilo kako bilo, ovdje imamo dokument blju velikih nesreća koje je trajalo dva stoljeća. Iz teksta nije jasno je li

koji znatno proširuje egzodus bogova: ljutiti bogovi, predvođeni Enlilom, to bilo pretkazanje o tome što će se dogoditi nakon odlaska bogova,

odletjeli su iz svojih zemalja; nije se samo Sin naljutio i otišao. ili su tijekom tog razdoblja narasli njihov gnjev i razočaranje zbog čo­

Postoji još jedan dokument. Premda ga stručnjaci klasificiraju kao
"proročanstvo u neoasirskim izvorima," njegove početne riječi sugeri­
raju da je njegov autor (babilonski?) štovatelj Marduka. Evo tog doku­
menta u cijelosti:
vječanstva, što je dovelo do odlaska. Čini se da je ovo posljednje slučaj
jer najvjerojatnije nije slučajnost da je era biblijskih proročanstava o
grijesima naroda i skorom sudu na Dan Gospodina počela s Amosom i
Hošejom oko 760./750. g. pr. n. e. — dva stoljeća prije povratka Nibi­
rua! Dva stoljeća proroci su, iz jedinog legitimnog mjesta "veze nebo-

Marduk, Enlil bogova, naljutio se. Um mu je postao gnjevan. Zemlja" — Jeruzalema — pozivali na pravdu i poštenje među ljudima i
mir medu narodima, osuđivali besmislene žrtve i obožavanje beživotnih
Skovao je zao plan razaranja zemlje i rastjerivanja njezinih naroda.
kumira, okrutna osvajanja i nemilosrdno razaranje te upozoravali sve
Njegovo Ijutito srce bilo je odlučno da sravni zemlju i uništi njezin
nacije — uključujući Izrael — na neizbježne kazne, ali bez rezultata.
narod.
Na njegovim se usnama našla gorka kletva. Ako je to bio slučaj, tada je ono što se dogodilo bilo postupno
nakupljanje gnjeva i razočaranja kod anunnakijskih bogova te njihov
Zli nagovještaji što ukazuju na poremećaj nebeskog sklada
zaključak "kad je dosta, onda je dosta" — bilo je vrijeme za odlazak.
počeli su se obilno pojavljivati i na nebu i na Zemlji.
Sve to podsjeća na odluku bogova predvođenih razočaranim Enlilom
Planeti na Enlilovom, Anuovom i Eaovom putu pogoršali su svoje
da zadrže Potop i njihovo odlijetanje u nebeskoj letjelici, nepoznatoj
položaje i opetovano pokaztdi nakazne predznake.

251
250
 POSLJEDNJI DANI
čovječanstvu; sada su, kada se Nibiru ponovno približavao, enlilski bogovi
planirali odlazak.
Tko je otišao, kako su otišli i kamo su orišli ako se Sin vratio nakon
nekoliko deserljeća? Da bi odgovorili na ra piranja moramo se vratiti na
početak.
Kada su Anunnakiji, predvođeni Eaom/Enkijem, prvi pur došli na Ze­
mlju zbog zlata koje im je trebalo da zaštite ugroženu atmosferu svog planeta,
zlato su namjeravali izvući iz Perzijskog zaljeva. Kada im ro nije pošlo za
rukom, prešli su na rudarske operacije u jugoistočnoj Africi te taljenje i rafi­
niranje zlata u E.DIN-u, budućem Sumeru. Broj na Zemlji im se povećao na
šesro, a tu je bilo i tri srotine Igigija koji su opsluživali nebesku letjelicu koja
je Zemlju povezivala s usputnom planetarnom postajom na Marsu, iz koje se
lakše mogla lansirati svemirska letjelica za daleka putovanja kojom su odlazili
do Nibirua. Došao je Enlil, Enkijev polubrar i suparnik za nasljeđivanje, te
je postavljen za vrhovnog zapovjednika. Kad su se Anunnakiji koji su crnčili
u rudnicima pobunili, Enki je predložio da se proizvede "Primitivni radnik",
što je učinjeno genetskim usavršavanjem postojećeg hominida. A zatim su
Anunnakiji počeli "općiti s ljudskim kćerima pa su im one rađale djecu" (Po­
stanak 6), re su Enki i Marduk prekršili rabu. Kada je došao potop, razjareni
Enlil je rekao: "Neka ljudi nestanu," jer "velika je čovjekova pokvarenosr na
Zemlji". Međutim Enki je preko Noe osujetio Enlilov plan. Ljudi su preži­
vjeli, namnožili se i s vremenom im je dana civilizacija.
Potop koji je poharao Zemlju poplavio je rudnike u Africi, no orkrio
je glavnu zlatnu žilu u južnoameričkim Andama, omogućivši Anunnakiji-
ma da lakše i brže, i bez porrebe za raljenjem i rafiniranjem, dođu do više
zlara budući da naplavinsko zlaro — čisre grumene zlata saprane s planina
— neba samo isprati iz pijeska i pokupiti. Potop je omogućio i smanjenje
broja Anunnakija potrebnih na Zemlji. Za trajanja svog državničkog po-
sjera Zemlji oko 4000. g. pr. n. e. Anu i Antu posjetili su poslijepotopnu
zemlju zlata na jezeru Titicaca.
Posjet im je poslužio kao prilika da počnu smanjivati broj Nibiruanaca
na Zemlji, a ujedno su porvrdili mirovne sporazume između suparničke po-
252
KADA su BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE
lubraće i njihovih zaraćenih klanova. Međutim, iako su Enlil i Enki prihva­
tili teritorijalnu podjelu, Enkijev sin Marduk nikada se nije odrekao borbe
za vrhovnu vlasr koja je uključivala kontrolu nad srarim mjestima poveza­
nim sa svemirom. Tada su Enlilovci/Enliliti počeli pripremati alternativnu
svemirsku luku u Južnoj Americi. Kada je 2024. g. pr. n. e. pretpotopna
svemirska luka razorena nuklearnim oružjem, instalacije u Južnoj Americi
bile su jedine koja su ostale potpuno u enlilovskim/enlilitskim rukama.
I tako, kada je frustrirano i zgadeno anunnakijsko vodstvo odlučilo da
je vrijeme da odu, neki su za odlazak iskoristili Mjesto za slijetanje. Drugi
su, možda s posljednjim velikim transportom zlata, morali upotrijebiti in­
stalacije u Južnoj Americi, blizu mjesra gdje su tijekom posjera tom podru­
čju boravili Anu i Anru.
Kao što je ranije spomenuro, to mjesto — danas poznato kao Puma-
Punku — nalazi se nedaleko od sada smanjenog jezera Titicaca (koje dijele
Peru i Bolivija), međutim tada je bilo na južnoj obali jezera, zajedno s insta­
lacijama pomorske luke. Njegove glavne ruševine sasroje se od reda od čeriri
ruševne građevine, od kojih je svaka izrađena od jedne divovske izdubljene
stijene (slika 104). Svaki takav izdubljeni sustav komora iznurra je bio u
potpunosti obložen zlamim pločama koje su bile pričvršćene zlatnim zakovi­
cama — kada su došli u šesnaestom stoljeću, to nevjerojatno blago odnijeli
su Španjolci. Ostaje tajna kako su te komore bile tako precizno izdubljene u
kamenu i kako su četiri goleme stijene dopremljene na to mjesto.
Taj lokalitet krije još jednu tajnu. Arheološki pronalasci na tom
mjestu uključivali su ogroman broj neobičnih kamenih blokova koji su
bili precizno izrezani, ižlijebljeni i isklesani s preciznim kutovima; neki od
njih su prikazani na slici 105. Čovjeku ne treba diploma iz strojarstva da
shvati da je to kamenje rezao, bušio i klesao netko s nevjerojatnim tehno­
loškim sposobnostima i sofisticiranom opremom. Doista, čovjek bi po­
sumnjao može li se kamenje danas tako oblikovati. Zagonetku usložnjava
tajnovita svrha kojoj su ra tehnološka čuda služila; ta svrha morala je biti
vrlo sofisticirana. Ako su trebali služiti kao kalupi za lijevanje složenog
oruđa, kakvo — i čije — je to oruđe bilo?
253
 POSLJEDNJI DANI K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE

Razumljivo, čovjeku padaju na pamet samo Anunnakiji kao oni koji

su mogli posjedovati tehnologiju za izradu tih "kalupa" te upotrebljavati
njih ili njihove proizvode. Glavna anunnakijska ispostava bila je smješte­
na nekoliko kilometara u unutrašnjosti, na lokalitetu koji je sada poznat
kao Tiwanaku (ranije se pisalo Tihuanacu) a nalazi se u Boliviji. Jedan
od prvih europskih istraživača koji su u modernom vremenu došli na
to mjesto bio je George Squier, koji ga je u svojoj knjizi Peru Illustrated
opisao kao "Baalbek Novog svijeta", ni ne znajući koliko je ta usporedba
blizu istine.

254 255
 POSLJEDNJI DANI
Sljedeći veliki suvremeni istraživač Tiwanakua Arthur Posnansky
(Tihuanacu — Kolijevka američkog čovjeka), došao je do zapanjujućeg
zaključka o starosti tog lokaliteta. Glavne nadzemne građevine u Tiw-
anakuu (ima i mnogo podzemnih) uključuju Akapanu, umjetno brdo
ispresijecano kanalima, vodovima i ustavama o čijoj se svrsi raspravlja
u Izgubljenim kraljevstvima. Turistički favorit je nadsvodeni prolaz zvan
Vrata Sunca, istaknuta građevina koja je također, preciznošću sličnom
onoj iz Puma-Punkua, izrezana iz jednog komada stijene. Najvjerojatnije
su imala neku astronomsku svrhu, a nedvojbeno kalendarsku, kao što
pokazuju na njima izrezbarene slike. Tim rezbarijama dominira veća slika
boga Virakoče koji u ruci drži munju, što jasno oponaša bliskoistočnog
Adada/Tešuba (slika 106). Doista, u Izgubljenim kraljevstvima obrazložio
sam da je Virakoča bio Adad/Tešub.
Vrata Sunca postavljena su tako da zajedno s trećom istaknutom gra­
đevinom u Tiwanakuu, onom zvanom Kalasasaya, oblikuju jedinicu za
256
K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE
astronomska opažanja. Kalasasaya je velika pravokutna građevina u čijoj
sredini je uleknuto dvorište, a okružuju je uspravni kameni stupovi. Posnan-
skyjevu pretpostavku daje Kalasasaya imala funkciju opservatorija potvrdili
su kasniji istraživači; njegov zaključak, zasnovan na arheoastronomskim na­
putcima sira Normana Lockyera, da astronomska usklađenost Kaiasasaye
potvrđuje da je izgrađena tisućama godina prije civilizacije Inka bio je tako
nevjerojatan da su njemačke astronomske ustanove poslale znanstvene ti­
move da to provjere. Njihov izvještaj i kasnije dodatne provjere (konkretno,
objavljene U znanstvenom časopis Baesseler Archiv, broj 14) pokazale su da
se Kalasasayina orijentacija nedvojbeno poklapala s nakrivljenošću Zemlje
ili 10.000. g. pr. n. e. ili 4.000. g. pr. n. e.
Meni odgovara, kao što sam napisao u Izgubljenim kraljevstvima, bilo
koji od ta dva datuma — raniji datum, nedugo nakon potopa, kada su
tamo počele operacije vađenja zlata, ili kasniji, kada je Anu posjetio Ze­
mlju. Oba se datuma poklapaju s aktivnostima Anunnakija na tom mjestu,
a dokaza o prisutnosti enlilitskih/enlijanskih bogova na tom lokalitetu ima
na sve strane.
257
 POSLJEDNJI DANI
Arheološka, geološka i mineraloška istraživanja provedena na lokalite-
tu i na širem području oko njega porvrdila su da je Tiwanaku služio i kao
metalurško središre. Na temelju različitih pronalazaka i slika na Vrarima
Sunca (slika 107a) te na osnovi sličnosti s prikazima na drevnim hetitskim
lokalitetima u Turskoj (slika 107b), sugerirao sam da je operacije vađe­
nja zlata (i kositra!) nadzirao Iškur/Adad, Enlilov najmlađi sin. Njegovo
područje u Srarom svijeru bila je Anarolija u kojoj su ga Hetiti obožavali
kao Tešuba, "boga vremena" čiji simbol je bila rašljasta munja. Takav go­
lemi simbol, tajansrveno urezan na obronku planine (slika 108), može se
iz zraka ili s oceana vidjeri u zaljevu Paracas u Peruu, prirodnoj luci ispod
Tivvanakua. Simbol nadimka Kandelabra dugačak je 125 i širok 72 merra,
a njegove crre, koje su široke 1,5 do 4,5 metara, urezane su u tvrde stijene
do dubine od oko pola merra. I nirko ne zna tko ga napravio i kako — osim
ako to sam Adad nije želio objaviti svoju prisutnost.
258
K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE
U unutrašnjosti sjeverno od zaljeva, u pustinji između rijeka Ingenio
i Nazca, istraživači su pronašli jednu od najtajnovitijih zagonetki drevnih
vremena, takozvane linije iz Nazce. Golemo područje (otprilike petsto če­
tvornih kilometara!) koje se od pampe proteže prema krševitim planina na
istoku, kao da je "netko" upotrijebio kao platno i nacrtao na njemu mnoš-
rvo slika — neki ih nazivaju "najvećim umjetninama na svijetu". Crteži su
toliko veliki da gledani s tla nemaju nikakvog smisla. Međutim, proma-
rra li ih se iz zraka jasno prikazuju poznate i imaginarne životinje i ptice
(slika 109). Izrađeni su uklanjanjem površinskog sloja tla debelog desetak
259
 POSLJEDNJI DANI K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE

centimetara i načinjeni unikurzalnom Linijom — neprekinutom linijom

koja zavija i krivuda a da ne prelazi preko same sebe. Svatko tko leti iznad
područja (turistima su ondje na raspolaganju mali zrakoplovi) bez iznimke
dolazi do zaključka da je "netko" tko je bio u zraku koristio poseban uređaj
i crtao po tlu ispod sebe.
Od neposredne važnosti za temu odlaska je, međutim, jedna druga,
još zagonetnija značajka Linija iz Nazce —same "linije" koje izgledaju
kao široka uzletišta (slika 1 1 0 ) . Ti besprijekorno pravilni, ravni potezi
— ponekad uski, ponekad široki, ponekad kratki, ponekad dugi — idu
ravno preko brda i dolina, bez obzira na konfiguraciju terena. Ima oko se-
damsto četrdeset ravnih "linija", ponekad spojenih s trokutastim "trapezoi-
dima" (slika 1 1 1 ) . Cesto se međusobno presijecaju bez ikakve pravilnosti,
a ponekad prelaze preko crteža životinja i tako otkrivaju da su napravljene
u različitim vremenima.

Različiti pokušaji rješavanja misterija linija, uključujući pokušaje po­

kojne Marie Reiche, kojoj je to bio cjeloživotni projekt, uvijek su bili neu­
spješni kada se objašnjenje tražilo u okvirima pretpostavke da su "to učinili
peruanski Indijanci" — narod "kulture Nazca" ili narod "civilizacije Para-
cas". Istraživanja (uključujući neka koje je provelo društvo National Geo­
graphic) koja su nastojala utvrditi astronomsku orijentaciju linija — uskla­
đenosti sa solistici)ima, ekvinocijima, ovom ili onom zvijezdom — također
nisu nikuda dovela. Za one koji isključuju rješenje "astronauta iz davnina"
ta enigma ostaje nerješiva.
Iako šire linije izgledaju kao aerodromske piste s kojih pri uzlijetanju
(ili slijetanju) ridaju zrakoplovi, ovdje se ne radi o tome zato što "linije"
nisu horizontalno ravne — prolaze ravno preko neravnih terena, ne obazi­
rući se na brda, kotline i gudure. Naime, umjesto da je njihova svrha bila
SLIKA n o

260 261
 POSLJEDNJI DANI
omogućiti uzlijetanje, čini se da su one rezultat uzlijetanja letjelice koja je
prilikom uzlijetanja na tlu pod sobom ostavila "linije" što ih je napravio
ispuh njezinog motora. Kao što pokazuje kombinacija sumerskih piktogra­
ma DIN i GIR (čitaj DIN.GIR; slika 112) koja je označavala svemirske
bogove, anunnakijske "nebeske odaje" doista su imale takve ispuhe.
Osobno smatram da je to rješenje zagonetke "linija iz Nazce": Nazca
je bila posljednja anunnakijska svemirska luka. Koristili su je nakon što je
ona na Sinaju uništena, a zatim su je upotrijebili za konačni odlazak.
Ne postoje zapisi s izvještajima očevidaca o letjelicama i letovima u
Nazci; postoje, kao što smo pokazali, tekstovi iz Harana i Babilona o le­
tovima koji su nesumnjivo koristili Mjesto slijetanja u Libanonu. Medu
izvještajima očevidaca o tim odlaznim letovima i anunnakijskoj letjelici je i
svjedočanstvo proroka Ezekijela te zapisi Adde-Guppi i Nabunaida.
Nameće nam se neizbježan zaključak da su od barem 6 1 0 . g. pr. n. e.
do otprilike 560. g. pr. n. e. bogovi sustavno napuštali planet Zemlju.
Kamo su otišli nakon što su poletjeli sa Zemlje? To je, naravno, moralo
biti mjesto s kojega se Sin mogao relativno brzo vratiti jednom kada se pre-
262
K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE
domislio. To je mjesto bila dobra, stara usputna postaja na Marsu s koje
su brodovi za daleka putovanja jurili da presretnu Nibiru u njegovoj
orbiti i na nj slete.
Kao što je detaljno opisano u Dvanaestom planetu, sumersko znanje
o našem Sunčevom sustavu obuhvaćalo je i navode o anunnakijskom ko­
rištenju Marsa kao usputne postaje. To pokazuje izuzetna slika na 4.500
godina starom cilindričnom pečatu koji se danas nalazi u muzeju Hermi­
tage u St. Petersburgu u Rusiji (slika 1 1 3 ) . Slika prikazuje astronauta na
Marsu (šestom planetu) koji komunicira s astronautom na Zemlji (sedmi
planet, brojeći izvana prema unutra), a u svemiru između njih je svemir­
ska letjelica. Koristeći se, u usporedbi sa Zemljom, manjom gravitacijom
na Marsu, Anunnakiji su vidjeli da im je lakše i logičnije najprije sebe i
svoje terete u šatl-letjelici transportirati od Zemlje do Marsa i onda tamo
prijeći za put do Nibirua (i obrnuro).
Godine 1976. kada je sve spomenuto izneseno u knjizi Dvanaesti planet
Mars se još uvijek smatralo neprijateljskim planetom bez zraka, vode i života,
a rvrdnju da je ramo nekoć postojala svemirska baza srručni je establišment
smatrao ekstremnijom čak i od ideje o "drevnim astronautima". Godine 1990.
kada je objavljena Revizija postanka već je bilo dovoljno NASA-inih vlastitih
pronalazaka i fotografija s Marsa da popune cijelo jedno poglavlje pod naslo-
263
 POSLJEDNJI DANI K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE

vom "Svemirska baza na Marsu". Dokazi su pokazali da je na Marsu nekada

bilo vode i uključivali su fotografije građevina sa zidovima, cesta, kompleksa u
obliku kotača (na slici 1 1 4 samo su dvije takve fotografije) — i glasovitog lica
s Marsa (slika 1 1 5 ) .

264 265
 POSLJEDNJI DANI K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE

I Sjedinjene Države i Sovjerski Savez (sada Rusija) uložili su velike Mars je mogao služiti i služio je kao anunnakijska usputna svemirska
napore da dodu na Mars i istraže ga lerjelicama bez posade. Za razliku od postaja.
drugih svemirskih poduhvara, misije na Mars — od tada je u njima poče­ Bilo je to prvo obližnje odredište bogova koji su odlazili, kao što je
la sudjelovati i Europska unija — imale su neuobičajenu, uznemirujuću i porvrdio relativno brz Sinov povratak. Tko je još otišao, tko je ostao, tko
zagonetno visoku sropu neuspjeha, uključujući zbunjujuće, neobjašnjene se mogao vratiti?
nesranke svemirskih letjelica. Međutim, uslijed ustrajnih nastojanja u po­ Iznenađujuće je da neki od odgovora na ta pitanja također dolaze
sljednja dva desetljeća dovoljno je američkih, sovjetskih i europskih sve­ s Marsa.
mirskih letjelica bez posade uspjelo doći na Mars i istraživati ga tako da su
sada znanstveni časopisi — onih istih "nevjernih Toma" iz 1970-ih — puni
izvještaja, studija i fotografija koji govore o rome da je Mars nekada imao
priličnu veliku atmosferu, re da i dandanas ima ranki armosferski omorač;
da je nekoć imao rijeke, jezera i oceane re da na njemu i dalje ima vode, na
nekim mjestima neposredno ispod površine, a u nekim slučajevima čak i
vidljive u obliku malih smrznutih jezera, kao šro se vidi iz kolaža novinskih
naslova na (slici 1 1 6 ) . Godine 2005. NASA-ini marsovski roveri1 poslali
su na Zemlju kemijske i forografske dokaze koji potkrjepljuju te zaključke.
Zajedno s nekima od njihovih izvanrednih forografija na kojima se vide
ostaci građevina, na primjer zid prekriven pijeskom s jasno vidljivim pra­
vim kutovima (slici 1 1 7 ) , trebali bi ovdje biti dostatni za sljedeći zaključak:

1
Vozila specijalno izrađena za kretanje po površini Marsa i prikupljanje podataka o tamošnjem
c
'u i atmosferi; op. prev.

266 267
 POSLJEDNJI DANI

Četrnaesto poglavlje

POSLJEDNJI DANI

S jećanja čovječanstva na prijelomne događaje iz svoje prošlosti — za ve­

ćinu povjesničara to su "legende" ili "mitovi"— uključuju i priče koje
su bile dio kulrurnog ili vjerskog naslijeđa naroda širom svijeta te se stoga
smatraju "univerzalnima". Toj kategoriji pripadaju priče o prvom ljudskom
paru, potopu ili o bogovima koji su došli s nebesa, ali i priče o povratku U Srednjoj Americi darovatelj civilizacije bio je "Krilata zmija" Qtiet-

bogova natrag na nebesa. zalcoatl. Urvrdili smo da je to bio Enkijev sin Toth iz egipatskog panteona

Nas posebno zanimaju kolektivna sjećanja naroda iz zemalja u ko­ (Ningišzida za Sumerane), re da je on 3113. g. pr. n. e. u Srednju Ameriku

jima su se ti odlasci konkretno dogodili. Već smo obradili dokaze s doveo svoje afričke sljedbenike i tamo uspostavio civilizaciju. Premda vri­

drevnog Bliskog isroka; oni dolaze i iz Amerike, re obuhvaćaju kako jeme njegova odlaska nije navedeno, ono se moralo podudarati s odlaskom

enlilitske tako i enkiitske bogove. njegovih afričkih štićenika Olmeka i istovremenim ustankom domoroda­

U Južnoj Americi dominantno se božanstvo zvalo Virakoča ("Stvoritelj čkih Maja — oko 600. ili 500. g. pr. n. e. Dominantna legenda u Srednjoj

svega"). Indijanci Aymara s Anda za njega su rekli da mu je prebivalište u Tivv- Americi njegovo je obećanje, dano na odlasku, da će se vratiti — na oblje­

anakuu, te da je prvim dvama parovima brat-sestra dao zlatnu palicu kojom su tnicu svog tajnog broja 52.

trebali pronaći pravo mjesto za utemeljenje Cuzca (kasnije prijestolnice Inka), I tako je, otprilike sredinom prvog stoljeća pr. n. e., u jednom dije­

mjesto za opservatorij Machu Picchu i druga sveta mjesta. Nakon što je sve lu svijeta za drugim čovječanstvo ostalo bez svojih dugoštovanih bogova.

to učinio, otišao je. Veliki plan, koji je oponašao kvadratni zigurar s uglovima Uskoro je čovječanstvo počelo zaokupljati pitanje (koje su postavili i moji

usmjerenima prema glavnim stranama svijeta, zatim je označio smjer njegovog čitatelji): Hoće liše vratiti?
konačnog odlaska (slika 118). Boga Tivvanakua identificirali smo kao lešuba/ Poput obitelji koju iznenada napusti otac, čovječanstvo je poče­
Adada iz hetitsko/sumerskog panteona, Enlilovog najmlađeg sina. lo gajiti nadu u povratak. Zatim je, poput djeteta koje treba pomoć,

269
 POSLJEDNJI DANI
pokušalo pronaći spasitelja. Proroci su obećali da će se to sigurno
dogoditi — kada dođu posljednji dani.
Na vrhuncu njihove prisutnosti Anunnakija je na Zemlji bilo šesto, uz
tristo Igigija stacioniranih na Marsu. Nakon poropa njihov je broj počeo
opadari, posebno nakon Anuova posjera oko 4.000. g. pr. n. e. Kako su
tisućljeća prolazila, na Zemlji je ostalo malo bogova iz ranih sumerskih tek­
stova ili dugih Popisa bogova. Većina ih se vrarila na svoj matični planet, no
neki su — usprkos njihove uobičajene "besmrrnosti" — umrli na Zemlji.
Spomenimo poražene Zua i Setha, raskomadanog Ozirisa, Dumuzija koji
se uropio, te Bau koja se razboljela od nuklearne radijacije.
Iznimna vremena kada su bogovi živjeli u svetim četvrtima ljudskih
gradova, kada je faraon rvrdio da se bog s njime vozi u njegovim kolima
i kada se asirski kralj hvalisao da ima pomoć s nebesa bila su svršena. Već
u danima proroka Jeremije (626. - 586. g. pr. n. e.) narode oko Judeje
ismijavalo se što ne štuju "živućeg boga" nego kumire koje su zanatlije
izradili od kamena, drveta ili metala — bogove koje se moralo prenositi,
jer nisu mogli hodati.
Nakon što je došlo do konačnog odlaska, tko je od velikih anunnakij-
skih bogova ostao na Zemlji? Ako sudimo po tome tko se od njih spominje
u tekstovima i zapisima iz narednog perioda možemo biri sigurni samo za
Marduka i Nabua od enkiita; a od enlilita za Nannara/Sina, njegovu su­
prugu Ningal/Nikkal i njegovog pomoćnika Nuskua, a vjerojatno je ostala
i Ištar. Na svakoj strani velike vjerske podjele sada je bio samo jedan sam
Vrhovni bog nebesa i zemlje; Marduk za enkiite i Nannar/Sin za enlilite.
Priča o posljednjem kralju Babilonije odražavala je te nove okolno­
sti. Izabrao ga je Sin u svom središtu kidta Haranu, međutim on je tražio
pristanak i blagoslov Marduka u Babilonu, kao i nebesku porvrdu u vidu
pojave Mardukovog planeta; povrh toga, njegovo ime je bilo Nabu-Naid.
Ta božanska suvladavina možda je bila pokušaj dualnog monoteizma (da se
rako izrazim); no njezina nenamjerna posljedica bio je začetak Islama.
270
POSLJEDNJI DANI
Povijesni zapisi pokazuju da s rakvim stanjem srvari nisu bili zadovolj­
ni ni bogovi ni ljudi. Sin, čiji je hram u Haranu bio obnovljen, rražio je
da se nanovo izgradi i njegov veliki hram-zigurat u Uru te postane središre
obožavanja; a u Babilonu su Mardukovi svećenici bili ozlojeđeni.
Na pločici koja se sada nalazi u Brirish Museumu zapisan je tekst koji
su stručnjaci naslovili Nabunaid i svećenstvo Babilona. Tekst sadrži popis
optužbi babilonskih svećenika protiv Nabunaida. Optužbe su se prorezale
od građanskih stvari ("on ne razglašava zakon i red"), preko zanemarivanja
gospodarsrva ("poljoprivrednici su propali", "trgovačke cesre su blokirane")
i manjka javne sigurnosti ("plemiće se ubija") do najozbiljnijih opružbi
— sverogrđa:
Napravio je kumir boga kojeg nitko u zemlji prije nije vidio.
Stavio ga je u hram, podigao na pijedestal,
Zazvao ga po imenu Nannar, ukrasio ga lazurom,
Okrunio ga je tijarom u obliku pomračenog mjeseca,
Za ruku mu stavio demona.
Bila je ro, nasravljale su se opružbe, čudna statua božanstva, nikad
prije viđena, "s kosom koja je sezala do pijedestala". Bila je tako neobična i
nedolična, napisali su svećenici, "daje čak ni Enki i Ninmah (koji su, poku­
šavajući stvoriti čovjeka, bili stvorili čudnovate nemani nalik himeri) "nisu
mogli pojmiti". Bila je tako čudna da joj "čak ni učeni Adapa" — ikona
najvišeg ljudskog znanja — "nije mogao naći ime". Da srvari budu gore,
kao njegovi čuvari bile su oblikovane dvije neobične zvijeri — jedna je bio
"demon potopa", a druga divlji bik. Zatim je kralj uzeo to sramno djelo
i stavio ga u Mardukov hram Esagil. Još je uvredljivija bila Nabunaidova
objava da se festival Akitu, tijekom kojeg su se ponovno uprizorivali Mar-
dukova "smrr", uskrsnuće, izgnansrvo i konačna pobjeda, od tada pa na
dalje više neće slaviti.
Objavljujući da je Nabunaidov "bog zaštitnik postao neprijareljski na­
strojen prema njemu" re da je "bivši miljenik među bogovima sada osuđen
271
 POSLJEDNJI DANI POSLJEDNJI DANI

na nesreću", babilonski su svećenici prisilili Nabunaida da napusti Babilon U ugaritskim tekstovima bog Mjeseca naziva se EL — jednostavno
i ode u izgnanstvo "u daleku regiju". Povijesna je činjenica da je Nabuna- "Bog," preteča islamskog Alaha, a njegov simbol polumjesec nalazi se
id doista otišao iz Babilona te za vladara imenovao svog sina Bal-Taz-Ura na vrhu svake džamije. Nadalje, prema tradiciji uz džamije se i danda­
— Baltazara iz biblijske Knjige Danijelove. nas grade minareti koji oponašaju višestupanjske rakete spremne za
"Udaljena regija" u koju je Nabunaid otišao u samoizgnanstvo bila lansiranje, (slika 1 1 9 )
je Arabija. Kao što potvrđuju mnogi zapisi, u njegovoj sviti bili su Zidovi
iz redova judejskih izgnanika u haranskoj regiji. Njegovo glavno sjedište
nalazilo se u mjestu zvanom Teima, stjecištu karavana na sjeverozapadu
sadašnje Saudijske Arabije koje se nekoliko puta spominje u Bibliji. (U
nedavnim iskapanjima na tom području pronađene su klinastim pismom
ispisane pločice koje svjedoče o Nabunaidovom boravku.) Za svoje slje­
dbenike utemeljio je šest drugih naselja; pet od tih gradova su — tisućama
godina kasnije — arapski pisci naveli kao židovske gradove. Jedan od njih
bio je Medina, grad u kojem je Muhamed utemeljio!osnovao Islam.
"Židovski aspekt " u Nabunaidovoj priči dodatno je pojačan činjeni­
com da se u jednom odlomku svitaka s Mrtvog mora (pronađenih u Ku-
mranu na obali Mrtvog mora) spominje Nabunaid i navodi da je u Teimi
patio od "neugodne kožne bolesti" koja je izliječena tek nakon što mu je
"Židov rekao da oda počast najvišem Bogu". Sve je to potaklo spekulacije
da je Nabunaid razmišljao o monoteizmu; međutim njemu najviši bog nije
bio judejski Jahve nego njegov dobročinitelj Nannar/Sin, bog Mjeseca, čiji
je simbol polumjeseca preuzeo Islam. Praktički je sigurno da Islam vuče
korijene od Nabunaidovog boravka u Arabiji.
U mezopotamskim zapisima nakon Nabunaidovog vremena više se ne
govori o tome gdje se nalazi Sin. Tekstovi pronađeni u Ugaritu, "kana-
anskom" lokalitetu na Sredozemnoj obali u Siriji koji se sada naziva Ras Posljednje poglavlje sage o Nabunaidu povezano je s pojavom Perzija-
Shamra, opisuju da se bog Mjeseca, zajedno sa suprugom, odmarao u je­ naca na svjetskoj pozornici. Ime Perzijanci dano je mješavini naroda i drža­
dnoj oazi na stjecištu dviju voda, "blizu raspukline dvaju mora". Nakon što va na iranskom platou koja je uključivala drevne sumerske zemlje Anšan i
sam se dugo pitao zašto je Sinajski poluotok nazvan u čast Sina, a njegovo Elam, te zemlju kasnijih Medijaca (koja je imala udjela u propasti Asirije).
glavno središnje raskrižje u čast njegove supruge Nikkal (to mjesto se na U šestom stoljeću pr. n. e. Ahemejanci, kako su ih nazvali grčki po­
arapskom i dalje zove Nakhl), došao sam do zaključka da se ostarjeli par vjesničari koji su bilježili pothvate tog plemena, su se pojavili na sjevernim
povukao negdje na obale Crvenog mora i zaljeva Eilat. granicama tih teritorija, zauzeli ih i ujedinili u moćno, novo carstvo. Iako ih

272 2-J
 POSLJEDNJI DANI POSLJEDNJI DANI

rasno svrstavaju u "Indoevropljane", njihovo plemensko ime poteklo je od jeruzalemskog hrama te naredio povratak svih hramskih obrednih predme­
imena njihovog prerka, Hakharn-Anisha, što je na semitskom hebrejskom ta koje je bio popljačkao Nabukodonozor.
jeziku značilo "Mudrac". Ovu činjenicu neki pripisuju utjecaju židovskih Izgnanici koji su se vratili, pod vodsrvom Ezre i Nehemije, dovršili su
izgnanika iz Deset plemena koje su Asirci bili preselili na to područje. Sto ponovnu izgradnju hrama, koji je zbog toga bio poznat kao Drugi hram
se tiče vjere, izgleda da su ahemejski Perzijanci prihvatili sumersko-akadski — godine 516. pr. n. e. — ročno sedamdeset godina nakon što je razo­
panreon srodan njegovoj hurijsko-mitanskoj inačici, koja je korak do one ren Prvi hram, kao što je prorokovao Jeremija. Biblija je Cirusa smarrala
indoarijske iz indijskih Veda — zgodno pojednosravljenu mješavinu prema oruđem za provođenje Božjih planova, "pomazanikom Jahve". Povjesničari
kojoj su vjerovali samo u Najvišeg Boga kojeg su nazivali Ahura-mazda smatraju da je Cirus proglasio opću vjersku amnestiju koja je svakom na­
("Istina i Svjetlost"). rodu omogućila da štuje koga želi. Sto se tiče onoga u što je vjerovao sam
Kada je 560. godine pr. n. e. umro ahemejski kralj, na prijesrolju ga Cirus, sudeći po spomeniku koji je dao podići sebi u čast, čini se da se vidio
je zamijenio njegov sin Kuraš re ostavio trag u nadolazećim povijesnim kao krilatog kerubina (slika 120).
događajima. Mi ga zovemo Cirus; Biblija ga zove Koreš i smarra ga Jahvi-
nim poslanikom za osvajanje Babilona, svrgavanje njegova kralja i ponovnu
izgradnju razorenog hrama u Jeruzalemu. "Ja, Jahve, Bog Izraelov, koji re
zovem po imenu premda me znao nisi... pomažem ri premda me ne po­
znaš", rekao je biblijski Bog preko proroka Izaije (44: 28 do 45: 1-4).
Kraj babilonskog carstva na najdramatičniji je način prerkazan u Knji­
zi Danijelovoj. Jedan od judejskih izgnanika odvedenih u Babilon, Danijel,
služio je na babilonskom dvoru kralja Baltazara kada se za vrijeme kra­
ljevskog banketa pojavila lebdeća ruka i na zidu napisala MENE MENE
TEKEL UPHARSIN. Zapanjen i zbunjen, kralj je pozvao svoje vračeve i
vidovnjake da odgonetnu zapis, no nikome od njih to nije uspjelo. Kao po­
sljednja nada, pozvan je izgnani Danijel koji je kralju rekao što zapis znači:
Bog je procjenjivao Babilon i njegova kralja te je, našavši da su manjkavi,
odbrojio njihove dane; skončat će od perzijske ruke.
Godine 539. pr. n. e. Cirus je prešao rijeku Tigris i ušao u babilonski
teritorij, prodro do Sippara gdje je presreo Nabunaida koji je žurio natrag,
a zatim je — tvrdeći da ga je pozvao sam Marduk — ušao u Babilon bez
borbe. Dočekan od svećenika koji su ga smarrali spasiteljem od hererika
Nabunaida i njegovog omraženog sina, Cirus je u znak štovanja prema
bogu "primio Mardukove ruke". No rakođer je, u jednoj od svojih prvih
proklamacija, opozvao izgnansrvo Judejaca, dopustio ponovnu izgradnju

274 275
 POSLJEDNJI DANI
Cirus — neki povjesničari njegovom imenu dodaju epitet "veliki" — u
golemo je perzijsko carstvo uklopio sve zemlje koje su nekada bile Sumer
i Akad, Mari i Mittani, Hatti i Elam, Babilonija i Asirija. Njegovom sinu
Kambisu (530.-522. g. pr. n. e.) prepušteno je da carstvo proširi na Egipat.
Egipat se tada oporavljao od razdoblja nereda koje neki smatraju Trećim
međurazdobljem, tijekom kojeg se razjeđinio, nekoliko su mu se puta mi­
jenjale prijestolnice te je bio padao pod vlast nubijskih osvajača ili uopće
nije imao središnje vlasti. Egipat je bio u rasulu i s vjerske strane: njegovi
svećenici nisu bili sigurni koga da štuju, i to u tolikoj mjeri da je glavni kult
bio onaj mrtvog Ozirisa, glavno božanstvo bila je božica Neith čija titula je
bila Majka Božja, a glavni "objekt kulta" bio je bik, sveti bik Apis, za kojega
su se održavali obredni pogrebi. Kambis kao ni njegov otac nije bio vjerski
fanatik i dopustio je ljudima da štuju koga žele; čak je (prema ispisanoj steli
koja se sada nalazi u vatikanskom muzeju) naučio tajne štovanja božice
Neith i sudjelovao u obrednom pogrebu bika Apisa.
Takvom politikom nemiješanja u vjeru Perzijanci su osigurali mir u
carstvu, ali samo privremeno. Nemiri, ustanci i pobune stalno su izbijali
gotovo posvuda. Posebno problematične bile su sve jače trgovačke, kul­
turne i vjerske veze između Egipta i Grčke. (Mnogo podataka o tome
dolazi od grčkog povjesničara Herodota koji je iscrpno pisao o Egiptu
nakon što ga je posjetio oko 460. g. pr. n. e., što se podudaralo s poče­
tkom grčkog "zlatnog doba".) Perzijanci nisu mogli biti zadovoljni s tim
vezama, prvenstveno zato što su grčki plaćenici sudjelovali u lokalnim
ustancima. Posebno su ih brinule i provincije u Maloj Aziji (sadašnjoj
Turskoj), na čijem zapadnom vrhu su se Azija i Perzijanci suočavali s Eu­
ropom i Grcima. Tamo su grčki naseljenici oživljavali i učvršćivali drevne
naseobine. Perzijanci su, sa svoje strane, nastojali suzbiti problematične
Europljane zauzimanjem obližnjih grčkih otoka.
Sve jače napetosti buknule su u otvoreni rat kada su Perzijanci 490. g.
pr. n. e. napali grčko kopno i bili potučeni kod Maratona. U bitci kod Sa-
lamine deset godina kasnije Grci su odbili perzijski napad morem, a čarke
i bitke za vlast nad Malom Azijom nastavili su se još jedno stoljeće, čak i
276
POSLJEDNJI DANI
kada su se u Perziji promijenili kraljevi, a u Grčkoj se Atenjani, Spartanci i
Makedonci međusobno jedni s drugima borili za prevlast.
U tim dvostrukim borbama — jednoj između Grka s grčkog kopna i
drugoj s Perzijancima — podrška grčkim naseljenicima Male Azije bila je
vrlo važna. Č i m su Makedonci nadvladali na kopnu, njihov kralj Filip II
poslao je vojsku preko tjesnaca Helesponta (današnji Dardaneli) kako bi
osigurao lojalnost grčkih naseobina. Godine 334. pr. n. e. njegov nasljednik
Aleksandar ("Veliki") na čelu vojske od 15.000 ljudi na istom je mjestu
prešao u Aziju i započeo veliki rat protiv Perzijanaca.
Aleksandrove zapanjujuće pobjede i pokoravanje drevnog Istoka zapa­
dnjačkoj (grčkoj) vlasti podrobno su opisali povjesničari — počevši od onih
koji su Aleksandra pratili na njegovim pohodima — i ovdje ih nije potrebno
prepričavati. Ono što treba opisati su osobni razlozi Aleksandrovog pohoda
u Aziju i Afriku. Jer, osim geopolitičkih ili ekonomskih razloga za veliki
grčko-perzijski rat, tu je bila i Aleksandrova osobna misija: makedonskim
dvorom neprestano su kolale glasine da Aleksandrov pravi otac nije kralj
Filip, nego bog — egipatski bog - koji je kraljici Olimpiji došao prerušen
u čovjeka. Uz grčki panteon koji je proizišao s druge strane Sredozemnog
mora i na čelu mu je bilo (poput sumerske dvanaestorice) dvanaest olimpi­
jaca, te uz priče o bogovima ("mitove") koji su oponašali bliskoistočne priče
o bogovima, pojava jednog takvog boga na makedonskom dvoru nije se
smatrala nemogućom. Uz dvorski skandal s kraljevom mladom egipatskom
ljubavnicom te bračni razdor koji je uključivao razvod i ubojstva, "glasina­
ma" se vjerovalo. Prije svih, vjerovao im je sam Aleksandar.
Aleksandrov posjet proročištu u Delrima kako bi otkrio je li doista
sin boga, i stoga besmrtan, samo je produbio misterij. Savjetovan je da
odgovor potraži u egipatskom svetom mjestu. Zato je, čim su Perzijanci
potučeni u prvoj bitci, Aleksandar umjesto da pode za njima, ostavio
glavninu svoje vojske i požurio u oazu Siwa u Egiptu. Tamošnji svećenici
uvjerili su ga da je doista polubog, sin boga-ovna Amona. Proslavljajući
to saznanje, Aleksandar je izdao srebrne novčiće na kojima je prikazan s
ovnovim rogovima (slika 121).
277
 POSLJEDNJI DANI
No, što je s besmrtnošću? Dok su njegovo ratovanje i daljnja osvaja­
nja opisali službeni povjesničar njegovih pohoda po imenu Kalisten i dru­
gi, Aleksandrova osobna potraga za besmrtnošću uglavnom je poznata iz
izvora koji se nazivaju pseudo-Kalisteni odnosno "Aleksandrove avanture",
u kojima su činjenice izmiješane s legendom. Kao što je detaljno opisano u
Stepeništu do neba, egipatski svećenici uputili su Aleksandra iz Siwe u Tebu.
Tamo je, na zapadnoj obali rijeke Nil, u pogrebnom hramu koji je izgra­
dila Hatšepsut, vidio zapis koji je potvrđivao da je njezina majka s njom
zatrudnjela kada joj je bog Amon došao prerušen u njezina supruga kralja
— točno kao u priči o Aleksandrovom polubožanskom začeću. U velikom
hramu Ra-Amona u Tebi, u Svetinji nad svetinjama, Aleksandar je okru­
njen za faraona. Zatim je, slijedeći upute koje je dobio u oazi Siwa, ušao u
podzemne tunele na Sinajskom poluotoku i naposljetku otišao onamo gdje
je bio Amon-Ra alias Marduk — u Babilon. Nastavivši borbe s Perzijanci-
ma, Aleksandar je 3 3 1 . g. pr. n. e. došao do Babilona i ušao u grad vozeći
se na svojim bojnim kolima.
Požurio je do Esagila, hrama zigurata u Svetoj četvrti, da primi
Marduka za ruke kao što su to činili osvajači prije njega. No veliki bog
je bio mrtav.
Prema pseudoizvorima, Aleksandar je vidio boga kako leži u zlatnom
lijesu, a njegovo je tijelo bilo uronjeno (odnosno konzervirano; op. a.) u
posebnim uljima. Bilo to točno ili ne, činjenica je da Marduk više nije bio
278
POSLJEDNJI DANI
živ te da su kasniji priznati povjesničari bez iznimke njegov zigurat Esagil
opisivali kao njegovu grobnicu.
Prema Diodom iz Sicilije (prvo stoljeće pr. n. e.), za čije djelo Bibli-
otheca historica se zna da je prikupljeno iz provjerenih i pouzdanih izvora,
"učenjaci zvani Kaldejci, koji su stekli velik ugled u astrologiji i koji su vični
predviđanju budućih događaja metodom zasnovanom na drevnim opaža­
njima", upozorili su Aleksandra da će umrijeti u Babilonu, no da "može
izbjeći opasnost ako obnovi Belovu grobnicu koju su uništili Perzijanci".
(Knjiga XVII, 112.1). Svejedno ušavši u grad, Aleksandar nije imao ni do­
voljno vremena ni dovoljno ljudi da obavi popravke te je 323. g. pr. n. e.
doista u Babilonu i umro.
Povjesničar-geograf Strabo iz prvog stoljeća pr. n. e., rođen u grčkom
gradu u Maloj Aziji, opisao je Babilon u svojoj slavnoj Geografiji: njegovu
ogromnu veličinu, "viseći vrt" koji je bio jedno od sedam svjetskih čuda,
njegove visoke zgrade izgrađene od opeka i tako dalje, a u dijelu 16.1.5
rekao je sljedeće (naglasci su naknadno dodani; op. a.):
Ovdje također je Belova grobnica, sada u ruševinama
Nakon što ju je uništio Kserkso, kao što je rečeno.
To je bila četverokutna piramida od opeka.
Ine samo daje bila visoka kao stadion,
Nego je bila i široka kao stadion.
Aleksandar je namjeravao obnoviti tu piramidu;
No to bi bio velik zadatak
I trajao bi dugo vremena,
Tako da nije mogao završiti ono Što je pokušao.
Prema tom izvoru, ifr^zWMardukovu grobnicu uništio je Kserkso, per­
zijski car (i vladar Babilona) od 486. do 465. g. pr. n. e.. Strabo je, u knjizi 5,
ranije naveo da je Bel ležao u lijesu kada je Kserkso odlučio uništiti hram 482.
g. pr. n. e.. Marduk, dalde, nije umro mnogo prije toga (vodeći njemački astro­
lozi 1922. godine na konferenciji na Sveučilištu Jena zaključili su da je Marduk
279
 POSLJEDNJI DANI
484. g. pr. n. e. već bio u svojoj grobnici.). Negdje u isto ro vrijeme s povijesne
je scene nestao i Mardukov sin Nabu. I tako se privela kraju, gotovo ljudskom
kraju, saga o bogovima koji su stvarali povijest planeta Zemlje.
To što je kraj došao kada je doba Ovna bilo na izdahu najvjerojatnije
također nije slučajnost.
Poslije Mardukove smrti i nestanka Nabua više nije bilo nijednoga
od velikih anunnakijskih bogova koji su nekoć vladali Zemljom; na­
kon smrti Aleksandra nije više bilo ni pravih ili tobožnjih polubogova
koji su čovječanstvo povezivali s bogovima. Po prvi put nakon što je
stvoren Adam čovjek je ostao bez svojih stvoritelja.
U tim očajnim vremenima za čovječansrvo nada je stigla iz Jeruzalema.
Zadivljujuće je da je priča o Marduku i njegovom svršetku u Babilonu
ispravno prerkazana u bibhjskim proročansrvima. Već smo spomenuli da je
Jeremija dok je proricao slom Babilona istaknuo da je bog Bel/Marduk osu­
đen samo da "uvene" — da osrane, ali da osrari i posrane zbunjen, da se sme-
žura i umre. Ne treba nas iznenaditi da se i to proročansrvo ispunilo.
No, dok je Jeremija ispravno prerkazao propast Asirije, Egipta i Babi­
lona, uz ta je pretkazanja priložio i ona o ponovno usposravljenom Sionu,
nanovo izgrađenom hramu i "sretnom kraju" za sve narode kada dođu
posljednji dani. To će biti, rekao je, budućnosr koju je Bog svo vrijeme
planirao "u srcu svojemu", tajna koja će biti otkrivena čovječansrvu (23:
20) u predodređeno vrijeme u budućnosti: "u dane posljednje jasno ćete
to razumjeti" (30: 24), i "u to će se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje
Jahvino'; i svi će se narodi u njemu sabrati (3: 17).
Izaija je u svojoj drugoj zbirci proročanstava (koju ponekad zovu Dru­
gi Izaija), nazivajući babilonskog boga "bog koji se skriva" — šro je u stvari
značenje imena "Amon" — predvidio budućnost sljedećim riječima:
Pade Bel/ Sruši se Nebo!
Prte svoje kipove na životinje i stoku...
280
POSLJEDNJI DANI
Padaju, ruše se svi zajedno,
Ne mogu se spasiti od ropstva.
IZAIJA 4 6 : 1-2
Ta proročansrva su, kao i Jeremijina, sadržavala obećanje da će čovje­
čansrvu biti ponuđen nov počerak, nova nada; da će doći mesijansko vrije­
me kada će "vuk prebivari s janjerom". Nadalje, rekao je prorok, "dogodit
će se u posljednjim danima da će Gora hrama Jahvina bid postavljena vrh
svih gora, uzvišena iznad svih bregova; i k njoj će se stjecati svi narodi".
Tada će narodi mačeve prekovari u plugove, a koplja u srpove. Neće se više
dizat' mača proriv naroda nir' se više učir' ratovanju" (Izaija, 2: 1-4).
Tvrdnju da će nakon nevolja i mulca, nakon što će se ljudima i narodi­
ma suditi za njihove grijehe i prijestupe doći vrijeme mira i pravde iznosili
su i rani proroci, čak i kada su Dan Gospodinov prerkazivali kao Sudnji
dan. Među njima su bili Hošea, koji je pretkazaopovratak kraljevstva Božjeg
kroz Kuću Davidovu u posljednjim danima, te Mihej koji je — korisreći
iste riječi kao i Izaija — objavio: "dogodit će se u posljednjim danima."
Znakovito je da je i Mihej obnovu Božjeg hrama u Jeruzalemu i Jahvine
univerzalne vladavine preko Davidovog potomka smatrao preduvjerom,
apsolutno nužnim i predodređenim od samog počerka, koji "proizlazi iz
drevnih vremena, iz vječnih dana".
Prema tome, u proročanstvima o posljednjim danima bio je prisuran
spoj dva osnovna elementa: jedan je taj da će iza Dana gospodinovog, su­
dnjeg dana za Zemlju i narode, slijediti obnova, preporod i blagonaklona
era sa središtem u Jeruzalemu. Drugi element je taj da je sve predodređeno,
da je Bog već na Počerku isplanirao Kraj. Doisra, koncept kraja epohe,
vremena kada će se zaustaviti tok događaja — moglo bi se reći, preteča
sadašnje ideje "kraja povijesti" — i započeti nova epoha (gotovo sam u
iskušenju da kažem Novo doba), nov (i pretkazan!) ciklus, može se pronaći
već u najranijim poglavljima Biblije.
Hebrejski izraz Acharit Hayamim (ponekad se prevodi kao "posljednje
vrijeme," "svršetak dana", ali najtočnije je "posljednji dani") u Bibliji se
281
 POSLJEDNJI DANI
koristi već u Postanku (glava 49), kada je umirući Jakov sazvao svoje sinove i
rekao im: "Skupite se da vam kažem što će vas snaći u posljednje dane". To
je izjava (slijede je detaljna pretkazanja koja mnogi povezuju s dvanaest kuća
zodijaka) koja pretpostavlja proročanstvo time što je zasnovana na ranijem
poznavanju budućnosti. I opet, u Ponovljenom zakonu (glava 4 ) , kada Mojsije
prije smrti, govoreći o Izraelovom božanskom naslijeđu i njegovoj budućno­
sti, ovako savjetuje ljude: "U nevolji vašoj snaći će vas sve to, ali u posljednje
dane vi ćete se obratiti Jahvi, Bogu svome, i poslušati njegov glas."
Uloga Jeruzalema i važnost njegovog Brda hrama kao zvijezde-vodilje
prema kojoj će hrliti svi narodi neprekidno se naglašavala ne samo zbog
teološko-moralnih razloga. Naveden je vrlo praktičan razlog: potreba za
mjestom spremnim za povratak Jahvinog kavoda — taj isti izraz Ezekijel
koristi u Izlasku pri opisivanju Božjeg nebeskog vozila! Kavod koji će biti
čuvan u obnovljenom hramu, "iz kojega ću dati mir i koji će biti veći od
prvoga", rečeno je proroku Hagaju. Znakovito je da se dolazak kavoda u
Jeruzalem u Izaiji opetovano povezuje s drugim mjestom povezanim sa sve­
mirom — onim u Libanonu: Odande će Božji kavod doći u Jeruzalem, stoji
u stihovima 35: 2 i 60: 13.
Ne možemo izbjeći zaključak da se božji povratak očekivao u po­
sljednjim danima. No, kada su trebali nastupiti posljednji dani?
To pitanje — na koje ću ponuditi vlastiti odgovor — nije novo, već je
postavljano u drevnim vremenima, postavljali su ga čak i sami proroci koji
su govorili o posljednjim danima.
Izaijino proročanstvo o vremenu "kad zatrubit će velika trublja" i na­
rodi će se okupiti i "pokloniti Jahvi na Svetom brdu u Jeruzalemu" slijedilo
je njegovo priznanje da bez pojedinosti i vremenskog okvira ljudi ne mogu
razumjeti proročanstvo. "Jer pravilo po pravilo, pravilo je unutar pravila,
linija po linija, linija po linija, ovdje malo, ondje malo", tako se Izaija ža­
lio Bogu (28: 10). Kakav god odgovor da mu je dan, naređeno mu je da
zapečati i sakrije dokument. Ne manje od tri puta Izaija je riječ za "slova
282
POSLJEDNJI DANI
— Otioth — promijenio u Ototh, što znači "proročko znamenje," što pak
upućuje na neku vrstu "biblijskog koda" zbog kojega se božji plan ne može
razumjeti dok za to ne dođe pravo vrijeme. Na tajni kod Biblije možda se
ukazivalo kada je prorok boga — nazvavši ga "stvoritelj slova" — zamolio
"pročitaj nam slova unatrag" ( 4 1 : 23).
Prorok Sefanija — čije samo ime znači "kojega je kodirao Jahve"
— prenio je Božju poruku da će kada se okupe narodi On "govoriti
čistim jezikom". Ali to je bilo kao da je rekao: "Znat ćete kada bude
vrijeme da vam kažem."
Tada nije čudo da se u posljednjoj proročkoj knjizi Biblija bavi gotovo
isključivo pitanjem KADA — kada će doći posljednji dani? U Knjizi Da-
nijelovoj sam je Danijel za Baltazara odgonetnuo (i to ispravno) zapis na
zidu. Nakon toga je i Danijel počeo imati snove sa znamenjem i viđati apo-
kaliptične vizije budućnosti u kojima su "Pradavni" i njegovi anđeli imali
glavne tdoge. Danijel je, zbunjen, zamolio anđele za objašnjenja; odgovori
su se sastojali od proroštava budućih događaja koji su se trebali dogoditi
na kraju vremena ili su prema njemu vodili. A kada će biti kraj vremena?
— upitao je Danijel; odgovori, koji su se na prvi pogled činili preciznima,
postojećim su zagonetkama samo dodali nove.
U jednom slučaju anđel je odgovorio da će razdoblje budućih doga­
đaja, vrijeme kada će "bezbožni kralj pomišljati da promijeni blagdane
i Zakon" trajati "jedno vrijeme, vremena i polovinu vremena". Tek nakon
toga nastupit će obećano mesijansko vrijeme, kada će "Sveci Svevišnjega
ljudima dati kraljevstvo nebesko". Drugi put anđeo je odgovorio: "Se­
damdeset je sedmica i sedamdeset šezdesetica godina određeno tvom
narodu i tvom gradu da se dokrajči opačina i potvrdi viđenje proroka";
u opet drugom slučaju odgovorio je da će "nakon sedam sedmica, a
onda šezdeset i dvije godine, Mesija biti pogubljen, doći će vođa koji će
razorit grad, a svršetak će doći u poplavi."
Tražeći jasniji odgovor, Danijel je zatim zamolio božanskog glasnika
da mu precizno kaže: "Kada će doći kraj tim grozotama?" Ponovno je dobio
zagonetni odgovor da će kraj doći "Nakon jednog vremena, više vremena
283
 POSLJEDNJI DANI

i polovine vremena". Ali što je značilo "jedno vrijeme, vremena i polovina

vremena", šro je značilo "sedamdeser tjedana/sedmica godina"?
"Ja slušah, ali ne razumjeh", izjavio je Danijel u svojoj knjizi, "pa upi­
tah: 'Gospodaru, kako će to svršiti?'" Ponovno govoreći u šiframa, anđeo
je odgovorio: "Od časa kada bude dokinuta svagdašnja žrtva i posravljena
grozota pusroši: risuću dvjesta i devedeset dana. Blago onomu koji dočeka i
dosegne tisuću trista trideser i pet dana." Nakon što mu je dao taj podatak, Petnaesto poglavlje
anđeo — koji ga je prije zvao "sine čovječji" — mu je rekao: "A ri sada idi i
orpočini. Ustat ćeš da primiš svoju baštinu u posljednjim danima."
Naraštaji bibličara, učenjaka i teologa, astrologa pa čak i asrronoma — JERUZALEM: NESTALI KALEŽ
među potonjima i slavni sir Isaac Newron —popur Danijela su reldi: "Čuli
smo, ali nismo razumjeli". Zagonetka nije samo značenje "jednog vremena,
više vremena i polovine vremena" i tako dalje, zagonetka je i kada počinje
brojanje? Dvojba proizlazi iz činjenice da su Danijelu simboliku njegovih
viđenja (poput koze koja napada ovna, ili dva roga od koja nasraju čeriri i
U dvadeset i prvom stoljeću pr. n. e., kada je na Zemlji prvi pur uporrije-
bljeno nuklearno oružje, Abraham je u Ur-Shalemu bio blagoslovljen
vinom i kruhom u ime Boga Svevišnjeg te je proglasio prvu monoteističku
zatim se dijele) anđeli objasnili kao događaje koji se trebaju dogoditi daleko
religij u čovj ečans tva.
nakon Babilona Danijelovog vremena, nakon njegova predviđenog pada,
Dvadeset i jedno stoljeće kasnije odani Abrahamov baštinik je, poslije
čak nakon pretkazane obnove Hrama poslije sedamdeset godina. Uspon i
svetkovanja posebne večere u Jeruzalemu, na mjesto pogubljenja nosio na
pad Perzijskog carsrva, Aleksandrovo preuzimanje vodsrva nad Grcima, čak
svojim leđima križ — simbol određenog p l a n e t a — i postao začetnik nove
i podjela carsrva koje je osvojio između njegovih nasljednika — sve je to
monoteističke religije. Oko njega je i dalje mnošrvo pitanja: Tko je zapravo
prerkazano s takvom točnošću da mnogi stručnjaci smatraju da Danijelova
bio? Šro je radio u Jeruzalemu? Je li postojala urota protiv njega ili je on sam
proročansrva pripadaju žanru "proročanstva poslije događaja" — da je pro­
bio urotnik protiv samog sebe? Nadalje, što je bio kalež koji je potaknuo
ročki dio knjige napisan oko 250. g. pr. n. e., no da je predstavljen kao da
legende o "Svetom Gralu" (i potragu za njim)?
je napisan tri stoljeća ranije.
Posljednje večeri na slobodi svetkovao je zajedno sa svojih dvanaest uče­
Nepobitan argument je navod, izrečen tijekom jednog od susreta s
nika židovski blagdan Pashu na posebnoj obrednoj večeri (na hebrejskom
anđelima, da počne brojati od "časa kada bude dokinuta svagdašnja žrrva
se ta večera zove seder; op. a.), s vinom i beskvasnim kruhom. Taj su prizor
(u hramu; op. a.) i postavljena grozota pustoši." To se moglo odnositi jedino
ovjekovječili neki od najvećih slikara vjerske umjetnosti, a Posljednja večera
na događaje koji su se dogodili u Jeruzalemu 25. dana hebrejskog mjeseca
Leonarda Da Vincija najslavniji je primjer (slika 122). Leonardo je bio gla­
kisleva, 1 6 7 . g. pr. n. e..
sovit po poznavanju znanosti kao i po svojim teološkim spoznajama. Ono što
Taj datum je precizno zabilježen, jer tada je "grozota pustoši"
prikazuje njegova slika i dandanas je predmetom različitih rasprava, diskusija
postavljena u hram, označivši — kao što su mnogi tada vjerovali
i analiza, no sve ro samo produbljuje zagonetke umjesto da ih rješava.
— početak posljednjih dana.

284
 POSLJEDNJI DANI
SLIKA 122
Mi ćemo pokazati da ključ za razotkrivanje tajni leži u onome
što slika ne prikazuje; ono što na njoj nedostaje sadrži rješenja neu­
godnih zagonetki u sagi o Bogu i Čovjeku na Zemlji, te očekivanjima
mesijanskih vremena. Prošlost, sadašnjost, budućnost doista se spajaju
u dva događaja, odvojena dvadeset i jednim stoljećem. Za oba je ključan
Jeruzalem, a vremenski su povezani s biblijskim proročanstvima o poslje­
dnjim danima.
Da bi se razumjelo što se dogodilo prije dvadeset i jednog stoljeća
moramo se vratiti do Aleksandra, koji se smatrao božjim sinom, no ipak je
umro u Babilonu u mladoj dobi od trideset i dvije godine. Dok je bio živ,
kontrolirao je svoje međusobno suprotstavljene generale mješavinom na­
grada i kazni pa i prijevremenih smrti (neki su, u stvari, vjerovali da je sam
Aleksandar bio otrovan). Čim je umro, njegov četverogodišnji sin i njegov
skrbnik, Aleksandrov brat, ubijeni su, a posvađani generali i regionalni za-
28 6
JERUZALEM: NESTALI KALEŽ
povjednici podijelili su između sebe glavninu osvojenih zemalja: Ptolomej
i njegovi nasljednici, sa sjedištem u Egiptu, zauzeli su Aleksandrova afrička
područja; Seleuk i njegovi nasljednici vladali su Sirijom, Anatolijom, Me­
zopotamijom i dalekim azijskim zemljama; sporna Judeja završila je (zaje­
dno s Jeruzalemom) pod ptolomejskom vladavinom.
Ptolomejci su se, uspjevši preseliti Aleksandrovo tijelo kako bi ga se
pokopalo u Egiptu, smatrali njegovim pravim nasljednicima te su ugla­
vnom nastavili njegov tolerantni stav prema drugim religijama. Utemeljili
su slavnu Aleksandrijsku knjižnicu i zadužili egipatskog svećenika po ime­
nu Manetho da za Grke napiše dinastičku povijest i božansku pretpovijest
Egipta (arheologija je potvrdila postojanje onoga što je dandanas poznato
kao Manethovi zapisi). To je Ptolomejce uvjerilo da je njihova civilizacija
nastavak egipatske, a oni zakoniti nasljednici faraona. Grčki učenjaci poka­
zali su posebno zanimanje za religiju i židovske spise, i to u tolikoj mjeri da
su Ptolomejci organizirali prevođenje hebrejske Biblije (prijevod je poznat
kao Septuaginta) i dopustili Zidovima potpunu vjersku slobodu štovanja u
Judeji, kao i u njihovim sve većim zajednicama u Egiptu.
Poput Ptolomejaca, Seleukidi su također angažirali učenjaka koji je go­
vorio grčki jezik, bivšeg Mardukovog svećenika poznatog po imenu Beros,
da im sastavi povijest i pretpovijest čovječanstva i njegovih bogova prema
mezopotamskom znanju. On je istraživao i pisao u knjižnici pločica ispisa­
nih klinastim pismom koja se nalazila blizu Harana. Iz njegove tri knjige (o
kojima znamo samo iz fragmentiranih citata u drugim drevnim zapisima)
Zapadni svijet, Grčka i potom Rim saznali su za dolazak Anunnakija na
zemlju, pretpotopnu eru, stvaranje "Mudrog čovjeka" , potop i ono što
je poslije njega slijedilo. Tako se preko Berosa (što je kasnije potvrđeno
otkrićem i dešifriranjem pločica s klinastim pismom) otkrilo da božanska
godina "sar" iznosi 3.600 zemaljskih godina.
Godine 200. pr. n. e. Seleukidi su prešli ptolomejsku granicu i osvojili
Judeju. Kao i u drugim slučajevima, povjesničari su istražili geopolitičke
i ekonomske razloge rata a zanemarili vjersko-mesijanske aspekte. U Be-
rosovom izvještaju o Potopu izneseno je nekoliko zanimljivih podataka o
287
 POSLJEDNJI DANI
tome da je Ea/Enki naložio Ziusudri (sumerskom "Noi") da "sakrije sve
moguće zapise u Sipparu gradu Samaševom" i tako ih sačuva za vrijeme
poslije Potopa, zato što su to zapisi "opočecima, sredinama i krajevima".
Prema Berosu, svijet periodički prolazi kroz kataklizme, koje on povezuje
sa zodijačkim dobima, pri čemu je ono u kojem je živio Beros počelo 1.920
godina prije počerke seleukidske ere (tj. 312. g. pr. n. e.). To bi početak
doba Ovna smjestilo u 2232. g. pr. n. e. — tako da je tom dobu bilo suđe­
no da se brzo svrši, čak i kada bi trajalo u svojoj punoj marematičkoj duljini
(2232-2160=122. g. pr. n. e.)
Dostupni zapisi sugeriraju da je seleukidske kraljeve, koji su te izra­
čune povezivali s Povratkom koji se još nije dogodio, preuzela ideja da će
do Povrarka doći vrlo brzo te da se za nj moraju hitno pripremiti. Poha­
rani hramovi Sumera i Akada počeli su se grozničavo obnavljati, posebno
E.ANNA — "Anuov dom" — u Uruku. Mjesto slijetanja u Libanonu, koje
su oni zvali Heliopolis — grad boga Sunca — bilo je nanovo posvećeno
izgradnjom hrama u časr Zeusu. Tako nam se nameće zaključak da je razlog
rara za Judeju bila porreba da se za Povratak hitno pripremi i jeruzalemske)
mjesto povezano sa svemirom. Mi smatramo daje to bio grčko-seleukid-
ski način pripreme za ponovni dolazak bogova.
Za razliku od Ptolomejaca, seleukidski vladari čvrsto su odlučili da
u područjima pod njihovom vlašću nametnu helensku kulturu i religiju.
Najznačajnija promjena zbila se u Jeruzalemu gdje je odjednom bila staci­
onirana strana vojska, a vlasr hramskih svećenika ograničena. Helenistička
kultura i običaji bili su nasilno uvedeni; čak se moralo mijenjari imena,
počevši od visokog svećenika koji je bio primoran da ime promijeni iz Jošua
u Jason. Građanski zakoni u Jeruzalemu ograničavali su građanska prava
Zidovima, povišeni su porezi kako bi se njima financirali arlerika i hrvanje,
a ne Tora; a u provinciji su vlasri gradile svetišta grčkim božansrvima i slale
vojnike da silom nametnu štovanje u njima.
Godine 169. pr. n. e. u Jeruzalem je došao radašnji seleukidski kralj
Antioh IV (koji je dobio epitet Epifan). To nije bio kurtoazni posjet. Po­
vrijedivši sverosr hrama, ušao je u Svetinju nad svetinjama. Po njegovoj
288
JERUZALEM: NESTALI KALEŽ
naredbi, zaplijenjeni su zlarni ritualni predmeri koji su se čuvali u hramu,
zapovjednišrvo nad gradom dano je grčkom guverneru, a pokraj hrama
izgrađena tvrđava za stalni garnizon srranih vojnika. Kada se vrario u svo­
ju sirijsku prijestolnicu, Antioh je izdao proglas kojim se propisivalo da
se širom kraljevstva moraju štovati grčki bogovi, a u Judeji se je posebno
zabranilo svetkovanje subote i obrezivanje. U skladu s tim proglasom,
jeruzalemski hram trebao je postati hram u čast Zeusu. I 167. g. pr. n. e.,
2 5 . dana hebrejskog mjeseca Kisleva — stoje ekvivalent današnjem 25.
prosincu —sirijsko-grčki vojnici u hram su postavili kumir, kip Zeusa,
"Vladara nebesa," a veliki olrar je promijenjen i korišten za žrtve Zeusu.
Svetogrđe nije moglo biti veće.
Neizbježna židovska pobuna, koju je predvodio svećenik po imenu
Matatija i njegovih pet sinova, poznata je kao makabejski ili hasmonejski
ustanak. Ustanak je buknuo u provinciji, a ustanici su brzo nadvladali lo­
kalne grčke garnizone. Dok su Grci žurili po pojačanje, buna je zahvatila ci­
jelu zemlju. Makabejci su svoje slabe strane, brojčano stanje i naoružanosr,
nadomjestili žestinom vjerskog fanatizma. Događaji, opisani u biblijskoj
Knjizi o Makabejcima (opisali su ih i kasniji povjesničari), ne ostavljaju
sumnje da se borba nekolicine protiv moćnog carsrva vodila ročno odre­
đenim rasporedom: Bilo je neophodno da se do određenog zadnjeg roka po­
novno zauzme Jeruzalem, očisti hram i nanovo ga se posveti Jahvi. Nakon što
su 164. g. pr. n. e. uspjeli zauzeti samo Brdo hrama, Makabejci su očistili
hram i te je godine ponovno upaljen sveti plamen. Do konačne pobjede,
koja je dovela do potpune kontrole nad Jeruzalemom i obnove židovske
nezavisnosti, došlo je 160. g. pr. n. e.. Pobjedu i ponovnu posveru hrama
Židovi i dandanas slave kao blagdan Hanuka ("ponovna posveta") koji se
slavi dvadeset i prvog dana mjeseca kisleva.
Čini se da su slijed i vremenski raspored tih događaja povezani s pro-
ročansrvima o posljednjim danima. Od tih proročanstava su, kao šro smo
vidjeli, ona u kojima su dane određene brojčane indicije o posljednjim da­
nima, bila proročanstva koja su anđeli prenijeli Danijelu. No, manjka im
jasnoće jer su brojanja zagonerno izražena: ili u jedinici zvanoj "vrijeme" ili
289
 POSLJEDNJI DANI JERUZALEM: NESTALI KALEŽ

u "cjedilima godina" ili čak brojem dana. Možda se jedino u pogledu poto­
njega može reći kada računanje počinje, pa se može znati i kada završava. U
tom jednom slučaju brojanje je trebalo početi od dana kada bude "dokinuta
svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši" u jeruzalemskom hramu.
Takav grozomoran čin doista se i dogodio jednog dana 167. g. pr. n. e.
Imajući na umu slijed tih događaja, brojanje dana iz proročanstva da­
nog Danijelu moralo se odnositi na konkretne događaje povezane s hra­
mom: njegovo oskvrnuće 167. g. pr. n. e. ("kada bude dokinuta svagdašnja
žrtva i postavljena grozota pustoši"), čišćenje hrama 164. g. pr. n. e. (nakon
"tisuću dvjesta i devedeset dana") i potpuno oslobođenje Jeruzalema 160.
g. pr. n. e. ("Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet
dana"). Brojevi dana - 1290 i 1335 - u osnovi se poklapaju sa slijedom
događaja u hramu.
Prema proročanstvima u Knjizi Danijelovoj, tada je počeo otkuca­
vati sat Posljednjih dana.
U imperativu da se do 160. g. pr. ft. e. ponovno zauzme čitav grada
te da se s Brda hrama Liklone strani, neobrezani vojnici krije se još jedan
trag do rješenja zagonetke. Dok smo mi za datiranje događaja koristili uo­
bičajeno brojanje godina prije nove ere (pr. n. e.) i poslije nove ere (n. e.),
ljudi u tim vremenima očito nisu mogli i nisu koristili vremenski raspored
zasnovan na budućem kršćanskom kalendaru. Hebrejski je kalendar, kao što
smo spomenuli ranije, bio kalendar koji je potekao iz Nippura 3760. g. pr.
n. e., a prema tom kalendaru ono što mi zovemo 160. g. pr. n. e. bila je
točno 3600. godina!
To je, kao što čitatelj već zna, bio SAR, izvorni (matematički) orbitalni
period Nibirua. I premda se Nibiru bio pojavio četiri tisuće godina ranije,
dolazak godine SAR (3.600 zemaljskih godina) — kraj jedne božanske
godine — bio je od neizbježnog značaja. Onima kojima su biblijska proro­
čanstva o povratku Jahvinog kavoda na njegovo Brdo hrama bila neupitne
božanske objave, godina koju zovemo "160. pr. n. e." bila je ključni tre­
nutak istine: bez obzira na to gdje se planet nalazi, Bog je obećao da će se
vratiti u svoj hram, i hram mora biti očišćen i pripremljen za to.
Da se u tim turbulentnim vremenima nije gubio iz vida protok go­
dina u skladu s nipurskim/hebrejskim kalendarom svjedoči Knjiga jubileja,
izvanbiblijska knjiga za koju se pretpostavlja da je u godinama nakon ma-
kabejske bune u Jeruzalemu napisana na hebrejskom jeziku (sada je dostu­
pna samo u grčkim, latinskim, sirijskim, etiopskim i slavonskim prijevo­
dima). Ona prepričava povijest židovskog naroda od vremena Izlaska te pri
tome koristi vremensku jedinicu jubilej — pedesetogodišnju jedinicu koju
je Jahve proglasio na brdu Sinaj (vidi deveto poglavlje); nadalje, u Knjizi
jubileja predstavljeno je uzastopno kalendarsko računanje vremena koje je
otada poznato kao Annu Mundi — "godina svijeta", na latinskom — koje
počinje 3760. g. pr. n. e.. Stručnjaci (kao što je vlč. R. H. Charles, u svom
engleskom prijevodu knjige) pretvorio je takve "jubileje godina" i njihove
"tjedne" u brojanje prema Annu Mundi.
To da se takav kalendar koristio širom Bliskog istoka te da je, štoviše,
određivao kada se neki događaji trebaju dogoditi može se utvrditi jedno­
stavnim pregledom nekih prijelomnih datuma (često označenih podeblja­
nim slovima) navedenih u prethodnim poglavljima ove knjige. Izaberemo li
samo nekoliko tih ključnih povijesnih događaja, evo što se događa kada se
godine "pr. n. e." promijeni u godine "N. k." (nipurskog kalendara):
Pr. n. e. n. e. Događaj
3760. 0. Sumerska civilizacija. Počinje nipurski kalendar
3460. 300. Incident s babilonskim tornjem
2860. 900. Gilgameš ubija nebeskog bika
2360. 1400. Sargon: počinje era Akada
2160. 1600. Prvo medurazdoblje u Egiptu; Ninurtina era
(Gudeja gradi hram Pedesetorice)
2060. 1700. Nabu organizira Mardukove sljedbenike;
Abraham u Kanaanu; rat kraljeva

290 291
 POSLJEDNJI DANI JERUZALEM: NESTALI KALEŽ

1930. 1800. Mardukov hram Esagil u Babilonu ponovno bili potpuni vladari svoje svere prijesrolnice i posvećenog hrama,
1760. 2000. Nova dinastija ("srednje kraljevstvo") slobodni da imenuju vlastite kraljeve i visoke svećenike. Iako su se borbe na
u Egiptu; u Babilonu počinje vladati nova granicama nastavile, same granice sada su bile šire i obuhvaćale su većinu
dinastija ("kasitska") srarog ujedinjenog kraljevsrva iz Davidovog vremena. Uspostavljanje neza­
1460. 2300. Pojavljuju se Anšan, Elam i Mitanni i dižu visne židovske države s Jeruzalemom kao glavnim gradom pod Hasmonej-
proriv Babilona; cima bio je događaj trijumfalan u svakom pogledu, osim u jednom:
Mojsije na Sinaju, "gorući grm" Povratak Jahvina kavocla koji se očekivao u posljednjim danima nije
960. 2800. Utemeljeno neoasirsko carsrvo; se dogodio, iako se činilo da je odbrojavanje dana od vremena poniženja
u Babilonu obnovljen festival Akitu (odnosno "grozote pustoši", op. prev.) bilo ispravno. Mnogi su počeli su­
860. 2900. Ašurnasirpal nosi simbol križa mnjati u to da je "vrijeme ispunjenja" blizu. Osim toga, postalo je očito
760. 3000. S Amosom počinju proročansrva u Jeruzalemu da zagonetke drugih Danijelovih odbrojavanja, s "godinama", "tjednima
560. 3200. Anunnakijski bogovi dovršavaju svoj odlazak; godina" te "vremenom i vremenima" i rako dalje tek treba odgonetnuti.
Perzijanci napadaju Babilon; Cirus Ključevi zagonetki bili su u proročanskim dijelovima Knjige Dani-
460. 3100. Grčko zlatno doba; Herodot u Egiptu jeloue koji govore o usponu i padu budućih kraljevstava nakon Babilona,
160. 3600. Makabejci oslobađaju Jeruzalem, Perzije i Egipta — kraljevstava koja su se kriptički nazivala "južna," "sje­
hram ponovno posvećen verna," ili moreplovačko "Kittim"; i kraljevsrava koja će se odvojiri od
njih, boriti jedna s drugima, "razapeti sjajne svoje šatore između mora"
Nestrpljivi čitatelj jedva će dočekati sljedeće upise: — svih budućih entiteta koji su također kriptički predstavljeni različitim
životinjama (ovnom, kozom, lavom i tako dalje) i čije će se potomstvo,
60. 3700. Rimljani grade Jupiterov hram u Baalbeku, zvano "rogovi", ponovno razdvojiti i među sobom boriti. Koje su bile te
zauzimaju buduće nacije i koji rarovi su bili prerkazani?
Jeruzalem Prorok Ezekijel također je govorio da će doći do velikih biraka između
0. 3760. Isus iz Nazareta; počinje brojanje n. e. juga i sjevera, između neidentificiranog Goga i njemu suprotstavljenog Ma-
(nove ere) goga, a ljudi su se pitali jesu li se pretkazana kraljevsrva već pojavila na sceni
— Aleksandrova Grčka, Seleukidi, Prolomejci. Jesu li oni bili predmet pro­
ročanstava ili je to bio netko tko treba doći u još daljoj budućnosti?
Stoljeće i pol koje je prošlo od makabejskog oslobađanja Jeruzale­ Došlo je do teološke zbrke: Je li očekivanje kavoda kao fizičkog objekta
ma do događaja povezanih s Isusom nakon što je on došao u nj bilo je u jeruzalemskom hramu ispravno razumijevanje proročanstava, ili je pre­
jedno od najturbulentnijih razdoblja u povijesti drevnog svijeta, pose­ dmet očekivanog dolaska samo simboličnog, efemernog karaktera — duho­
bice židovskog naroda. vna prisutnost? Sto ljudi trebaju učiniti, ili će se ono što je suđeno dogoditi
To ključno razdoblje, događaji iz kojega urječu na nas i dandanas, po­ bez obzira na sve? Židovski vode bili su podijeljeni na vrlo pobožne i orto­
čelo je s razumljivim slavljem. Po prvi put nakon mnogih stoljeća Zidovi su doksne farizeje te liberalnije saduceje, koji su bili orvoreniji prema svijetu te

292 293
 POSLJEDNJI DANI JERUZALEM: NESTALI KALEŽ

su prepoznavali važnost židovske dijaspore koja se iz Egipta već bila proširi­

la u Anatoliju i Mezopotamiju. Osim te dvije glavne struje niknule su male
sekte, ponekad organizirane u vlastitim lokalnim zajednicama. Najpozna­
tija medu njima bili su Eseni (glasoviti po svicima s Mrtvog mora) koji su
se osamili u Kumranu.
U nastojanju da se odgonetnu proročanstva moralo se voditi računa i
o novoj sili — Rimu. Nakon što su više puta odnijeli pobjedu u ratovima
s Feničanima i Grcima, Rimljani su vladali Sredozemljem te su se počeli
miješati u stvari ptolomejskog Egipta i seleukidskog Levanta (uključujući
Judeju). Iza carskih izaslanika išla je vojska. Do 60. g. pr. n. e. Rimljani su,
pod vodstvom Pompeja, zauzeli Jeruzalem. Pompej je od Jeruzalema, kao i
Aleksandar prije njega, išao zaobilaznim putem preko Heliopolisa (odno­
sno Baalbeka) i tamo prinio žrtve bogu Jupiteru. Zatim je ondje, na ranije
izrađenim divovskim kamenim blokovima, izgradio najveći hram posvećen
Jupiteru u Rimskom carstvu (slika 123). Komemoracijski zapis pronađen
na lokalitetu upućuje na to da je car Neron 60. g. n. e. posjetio to mjesto,
što sugerira da je rimski hram u to vrijeme već bio izgrađen.
Nacionalna i vjerska previranja tog vremena odrazila su se kroz širenje
povijesno-proročkih tekstova kao što su, na primjer, Knjiga jubileja, Knjiga
Henokova, Zavjeti dvanaestoricepatrijaraha i Mojsijevo uznesenje (i nekoliko
drugih, sve zajedno su poznate kao Apokrifi ili Pseudoepigraji). Zajednička
tema im je vjerovanje da je povijest ciklična, da je sve predodređeno, da menitiji primjer pomazanja bio je onaj kada je svećenik Samuel, čuvar za­
će "posljednji dani" — vrijeme previranja i prevrata — označiti ne samo vjetnog kovčega, pozvao Davida, sina Jišajevog, i proglašavajući ga kraljem
svršetak povijesnog ciklusa nego i početak novoga, te da će se to "vrijeme milošću Božjom
preokreta" (da upotrijebim moderni izraz) manifestirati dolaskom "Poma-
zanika" — Mashi'ach na hebrejskom {Chrystos, prevedeno na grčki, odade ... uzeo rog s uljem i pomazao ga
'Mesija' ili 'Krist' na hrvatskom jeziku). usred njegove braće.
Duh Jahvin
obuze Davida od toga dana.
Čin pomazivanja novoustoličenog kralja sa svećeničkim uljem bio je I SAMUEL 16: 13
poznat u drevnom svijetu barem od vremena kralja Sargona. U Bibliji je
priznato kao čin posvećenja Bogu od najranijih vremena, međutim najzna-

294 295
 POSLJEDNJI DANI
Proučavajući svako proročansrvo i svaki proročki izraz, pobožni u Jeru­
zalemu pronašli su operovane navode o Davidu kao Božjempomazaniku,
kao i božansko obećanje da će od "njegova sjemena" — od nasljednika kuće
Davidove — u Jeruzalemu "u budućim danima"'ponovno bid uspostavlje­
no njegovo prijestolje. U Jeruzalemu će budući kraljevi, koji će morati biti
iz kuće Davidove, sjediti na "Davidovom prijestolju". A kada se to dogodi,
kraljevi i prinčevi iz cijelog svijeta u ime pravde, mira i riječi Božje okupit
će se u Jeruzalemu. To je, obećao je Bog, "rrajno obećanje", Božji zavjet "za
sve narašraje". Univerzalnost tog obećanja porvrdena je u Izaiji 16: 5 i 22:
22; Jeremiji 17: 25, 23: 5 i 30: 3, Amosu 9: 11; Habakuku 3: 13; Zahariji
12: 8; Psalmima 18: 50, 89: 4, 132: 10, 132: 17 i rako dalje.
To su snažne riječi, nepogrješive u svojem mesijanskom savezu s
kućom Davidovom, no one su ujedno prepune eksplozivnih aspekata
koji su doslovno diktirali tijek događaja u Jeruzalemu. S tim povezano
je pitanje p r o r o k a Ilije.
Ilija, zvan Tišbijac po imenu njegova grada u Gileadu, bio je biblijski
prorok aktivan u kraljevstvu Izraela (nakon odvajanja od Judeje) u deverom
stoljeću pr. n. e., za vrijeme vladavine kralja Ahana i njegove kanaanske
žene, kraljice Izebele. U skladu sa svojim hebrejskim imenom, Eli-Yahu
— "Moj Bog je Jahve" — bio je u neprekidnom sukobu sa svećenicima i
"glasnogovornicima " kananskog boga Baala ("Gospodara"), čije je štovanje
promicala Izebela. Nakon razdoblja osame na rajnom mjestu blizu rijeke
Jordan, gdje se zaredio za "Božjeg čovjeka", dan mu je "ogrtač od kostrijeti"
koji je imao čarobne moći re je pomoću njega mogao izvoditi čuda u Božje
ime. Njegovo prvo zabilježeno čudo (I Kraljevi, glava 17) bilo je ono kada
je učinio da malo brašna u posudi i ulja u vrču udovici bude dovoljno za
hranu do kraja života. Zatim je uskrsnuo njezina sina koji je bio umro od
teške bolesti. U sukobu s Baalovim prorocima na planini Karmelu pošlo
mu je za rukom da s neba prizove oganj. On je bio jedini Izraelac u Bibliji
koji je nakon Izlaska ponovno došao na brdo Sinaj: kada je spašavajući život
pobjegao od gnjevne Izebele i Baalovih svećenika, te ga je anđeo Gospodi­
nov sklonio u špilju na planini Sinaj.
296
JERUZALEM: NESTALI KALEŽ
Za njega Biblija kaže da nije umro nego je u vrdogu uznesen na nebo
da bude s Bogom. Njegov uzlazak, vrlo opširno opisan u drugoj glavi Dru­
ge knjige o kraljevima, nije bio ni iznenadan ni neočekivan događaj. Baš
suprotno, to je bila unaprijed planirana i organizirana akcija čije mjesto i
vrijeme su Iliji bili ranije priopćeni.
Mjesro određeno za uzlazak nalazilo se u dolini rijeke Jordan, na isto­
čnoj obali rijeke. Kada je došlo vrijeme da pođe ramo, njegovi učenici,
predvođeni onime po imenu Elizej, pošli su zajedno s njime. Ilija se zausra-
vio u Gilgalu (gdje je Jahve bio izveo čuda za Izraelce koje je vodio Jošua).
Tamo se pokušao orarasiti svojih pratioca, no oni su ga nastavili pratiti sve
do Beth-EIa. Premda zamoljeni da pusre Iliju da sam prijeđe rijeku, oni su
se zadržali uz njega i stalno pitali Elizeja je li "točno da će Gospodin danas
uznijeti Iliju na nebesa?".
Na obali rijeke Jordan Ilija je uzeo svoj čudorvorni ogrrač, smorao ga
i udario njime po vodi. Voda se razdvojila rako da je može prijeći. Drugi
učenici su ostali pozadi, no Elizej je čak i tada ustrajao da bude s Ilijom te
je s njim prešao rijeku:
/ dok su tako išli i razgovarali,
gle: ognjena kola i ognjeni konji
stadoše medu njih
i Ilija u vihoru uziđe na nebo.
Elizej je gledao i vikao:
"Oče moj, oče moji
Kola Izraelova i konjanici njegovi!"
I više ga nije vidio.
II KRALJEVI 2: n - 1 2
Arheološka iskapanja kod Teli Ghassula ("Prorokov humak"), mjesta
u Jordanu koje odgovara geografiji iz biblijske priče, otkrila su murale s
"vihorima" prikazanim na slici 103. To je jedini lokalirer na kojem su se
iskapanja vršila pod pokroviteljsrvom Varikana. (Moja potraga za njihovim
297
 POSLJEDNJI DANI
nalazima, koja je obuhvatila arheološke muzeje u Izraelu i Jordanu i
uključivala posjet lokalitetu u Jordanu, te je na kraju dovela do Pontifi-
kalnog biblijskog instituta u Jeruzalemu kojim upravljaju jezuiti — sli­
ka 1 2 4 — opisana je u knjizi The Earth Chronicles Expeditions!'Ekspedi­
cije zemaljskih kronika.)
SLIKA 124
Prema židovskoj predaji, preobraženi Ilija jednog će se dana vratiti kao
vjesnik konačnog izbavljenja izraelskog naroda, glasnik Mesije. Ta je pre­
daja bila zabilježena već u petom stoljeću pr. n. e. — u svom posljednjem
proročanstvu zabilježio ju je prorok Malahija. S obzirom da je prema toj
predaji špilja na brdu Sinaj kamo je anđeo odveo Iliju bila mjesto gdje se
Bog razotkrio Mojsiju, očekivalo se da će se Ilija vratiti na početku blagdana
pashe, kada se obilježava židovski izlazak iz Egipta. I dandanas se u sklopu
sedera, svečane večere kojom počinje sedmodnevni praznik Pasha, na stol
na kojem se objeduje postavlja i čaša s vinom za Iliju, kako bi pio iz nje
kada stigne. Ostavljaju se otvorena vrata kako bi Ilija mogao ući i recitira
se posebna himna kojom se izražava nada da će uskoro navijestiti "Mesiju,
sina Davidovog". (Kao što je slučaj kod kršćanske djece kojima se govori da
se Djed Mraz došuljao kroz dimnjak i donio im darove koje su pronašli,
tako se i židovskoj djeci govori da se, iako ga nisu vidjeli, Ilija došuljao 1
298
JERUZALEM: NESTALI KALEŽ
otpio gutljaj vina.) U skladu s običajem, "Ilijina čaša" je u stvari bogato
ukrašeni pehar, kalež koji se nikada ne koristi ni za što drugo osim za ritual
s Ilijom za trajanja pashalne večere.
Isusova "posljednja večera" bila je ta tradicionalna pashalna večera.
Iako je zadržala nešto nalik slobodi biranja vlastitog visokog svećenika
i kralja, Judeja je zapravo bila rimska kolonija. Njome se najprije vladalo
iz zapovjedništva u Siriji, a zatim su postavljeni lokalni upravitelji. Rimski
upravitelj zvan prokurator brinuo se da Židovi kao ethnarcha ("Poglavara
židovskog vijeća"), a u početku i "Kralja Židova" (ne "kralja Judeje" kao ze­
mlje) biraju ljude koji odgovaraju Rimu. Od 36. do 4. g. pr. n. e. kralj je bio
Herod, potomak edomskih obraćenika na judaizam, koji je bio izbor dvaju
rimskih generala (slavnih po Kleopatri): Marka Antonija i Oktavijana. He-
rodova ostavština bile su monumentalne građevine, uključujući poboljšanje
Brda hrama te palače-tvrdave Massade na Mrtvom moru. K tomu, pazio je
na želje prokuratora te je de facto bio vazal Rima.
Godine 33. pr. n. e. (prema prihvaćenom datiranju povjesničara) u
takav je Jeruzalem, uvećan i uveličan hasmonejskim i herodovskim gra­
đevinama i prepun hodočasnika za blagdan Pashu, došao Isus iz Nazareta.
U to vrijeme Židovima je bila dozvoljena samo vjerska vlast, vijeće od se­
damdeset starješina zvano Sanhedrin. U to vrijeme više nije bilo židovskog
kralja, zemljom, ne više židovskom državom nego rimskom provincijom,
upravljao je prokurator Poncije Pilat koji je bio udobno smješten u citadeli
Antoniji smještenoj pokraj hrama.
Napetosti između židovskog puka i rimskih gospodara zemlje rasle su,
pa je u Jeruzalemu izbio niz krvavih pobuna. Poncije Pilat, koji je u Jeru­
zalem došao 26. g. pr. n. e., pogoršao je situaciju dovevši u grad rimske
legionare s njihovim znakovljem obješenim na motkama i novčićima koji
su na sebi imali idole zabranjene u Hramu. Zidovi koji su pružili otpor bez
milosti su bili osuđivani na razapinjanje na križu, i to u tolikom broju daje
mjesto pogubljivanja nazvano Golgota — Mjesto lubanja.
299
 POSLJEDNJI DANI
Isus je i prije bio u Jeruzalemu: "Njegovi su roditelji svake godine o
blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaesr godina, uzidoše
po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak
osta u Jeruzalemu." (Luka 2: 41-43). Kada je Isus došao ovaj put (sa svojim
učenicima), situacija svakako nije bila očekivana, u skladu s obećanjima iz
biblijskih proročanstava. Pobožni Zidovi — što je Isus sasvim sigurno bio
— bili u odani ideji otkupljenja, spasenja koje će provesti Mesija, za koju
je ključna bila posebna i vječna veza između Boga i kuće Davidove. Ona
je jasno i nedvosmisleno izražena u veličanstvenom psalmu 89 (20-30) u
kojem Jahve, obraćajući se svojim vjernim sljedbenicima u viziji, kaže:
Izabranika iz naroda izdigoh;
nadoh Davida, slugu svoga,
svetim ga uljem svojim pomazah...
On će me zvati: "Oče moji
Bože moj i hridi spasa mojega."
Aja cugaprvorodencem učiniti,
najvišim medu kraljevima svijeta.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
I savez svoj vjeran.
Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim
I prijestolje mu [učiniti trajnim] kao Dani nebeski.
Nije li spominjanje "Dana nebeskih" rrag, poveznica između dolaska
Spasitelja i prorokovanih Posljednjih dana? Nije li ro bilo vrijeme kada će se
obistiniti proročanstva? Tako je Isus iz Nazareta, koji je sada sa svojih dva­
naest učenika bio u Jeruzalemu, odlučio da preuzme srvari u svoje ruke: ako
je za spasenje porreban pomazanik iz kuće Davidove, on će, Isus, biri taj!
Njegovo samo hebrejsko ime Yehu-šuah ("Jošua") — značilo je Jahvin
spasitelj; a što se tiče zahtjeva da pomazanik ("Mesija") bude iz kuće Davi­
dove, to je bio: sam prvi srih Novog zavjeta, u Evanđelju po Mateju, glasi:
"Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova". Nakon
300
JERUZALEM: NESTALI KALEŽ
toga se tamo, ali i u drugim dijelovima Novog zavjeta, navodi Isusovo ro­
doslovlje po narašrajima: četrnaest naraštaja od Abrahama do Davida; če-
rrnaest naraštaja od Davida do babilonskog izgnanstva i potom četrnaest
naraštaja do Isusa. Bio je kvalificiran, Evanđelja su sve uvjerila.
Naši izvori za ono što se dogodilo sljedeće su Evanđelja i druge knjige
Novog zavjeta. Znamo da su "izvještaji očevidaca" u srvari bili pisani dugo
poslije događaja; znamo da je kodificirana verzija rezultat odluka done­
senih na sinodu koji je sazvao car Konsrantin tri sroljeća kasnije; znamo
da "gnosrički" rukopisi, poput spisa Nag Hammadi i Judinog evanđelja,
pružaju drukčije verzije koje Crkva nasroji potisnuti; znamo čak — a to je
neosporena činjenica — da je najprije posrojala Jeruzalemska crkva kojoj
je na čelu bio Isusov brat i koja je bila usmjerena isključivo na židovske
sljedbenike, te koju je preuzela, isrisnula i eliminirala Rimska crkva koja se
obraćala nežidovima. Pa ipak, slijedit ćemo "službenu" verziju jer ona, sama
po sebi, jeruzalemske događaje s Isusom povezuje sa svim prošlim stoljeći­
ma i tisućljećima, kao što je do sada opisano u ovoj knjizi.
Kao prvo, ako postoje bilo kakve sumnje da je Isus u Jeruzalem došao u
vrijeme blagdana Pashe i da je "posljednja večera" bila pashalna večera seder,
re sumnje treba otkloniti. Matej 26: 2, Marko 14: 1 i Luka 22: 1 ciriraju
Isusa kako po dolasku u Jeruzalem govori svojim učenicima: "Znate da je za
dva dana Pasha"; "Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi"; i "Bližio se
Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha". Tri Evanđelja, u istim poglavljima,
zatim navode da je Isus uputio svoje učenike da odu u određenu kuću, u
kojoj će blagovati pashalnu večeru kojom počinje sverkovina.
Sljedeće čime se treba pozabaviti je pitanje Ilije, glasnika Mesije koji
će doći (u Luki 1: 17 čak su citirani relevantni stihovi iz Malahije). Prema
Evanđeljima, ljudi koji su čuli za Isusova čuda — čuda koja su bila jako nalik
onima koje je izvodio Ilija — isprva su se pitali nije li Isus Ilija koji se vratio.
Ne poričući, Isus je izazvao svoje najbliže učenike: "A vi, što vi kažete, tko sam
ja? Petar prihvati i reče: Ti si Pomazanik — Krist!" (Marko 8: 28-29).
Ako je tako, pitali su ga, gdje je Ilija, koji se trebao pojaviti prvi? I Isus
im je odgovorio: Da, naravno, ali on je već došao!
301
 POSLJEDNJI DANI JERUZALEM: NESTALI KALEŽ

Pa ga upitaju: Dakle, nema sumnje daje Ilijina čaša bila tamo, no Da Vincije
Zašto pismoznanci govore odlučio daje ne naslika. Na ovoj slici posljednje večere, koja je mogla biti
da prije treba da dode Ilija? zasnovana samo na stihovima Novog zavjeta, Isus ne drži krucijalnu čašu
A on im reče: i nigdje na stolu nema vinske čaše! Umjesto toga na njoj je neobjašnjiva
Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti... praznina Isusu zdesna (slika 125), a učenik s njegove desne strane je na­
Ali velim vam: Ilija je već došao. gnut na stranu kao da nekog nevidljivog pušta između njih:
MARKO 9: 11,13 Je li teološki potpuno korektan Da Vinci implicirao da je nevidlji­
vi Ilija doista došao kroz otvorene prozore iza Isusa i uzeo svoju čašu?
To je bila smiona izjava koja će uskoro doći na provjeru: jer, ako se Ilija se, slika tako sugerira, doista vratio; glasnik koji treba doći prije
Ilija doisra vratio na zemlju, ako je "već došao" \ tako ispunio preduvjet pomazanog Kralja iz kuće Davidove došao je.
za dolazak Mesije, t a d a se morao pojaviti na pashalnom sederu i otpiti Nakon što je tako potvrđen, Isus je uhićen i odveden pred rimskog
iz svoje čaše vina! upravitelja koji ga je upitao: Ti li si kralj židovski? On odgovori: "Ti kažeš"
Kao što su običaji i tradicija zahtijevali, na pashalni stol Isusa i nje­ (Matej, 27: 11). Osuda i pogubljenje na križu bili su neizbježni.
govih učenika bila je postavljena i Ilijina čaša s vinom. Seder je opisan u
14. poglavlju Evanđelja po Marku. Predvodeći blagdansku večeru, Isus
je uzeo beskvasni kruh (sada se takav kruh naziva maca), blagoslovio ga, Kada je Isus podigao čašu vina i izrekao potrebni blagoslov svojim je
razlomio i podijelio svojim učenicima. "I uze čašu, zahvali i dade im. I svi učenicima, prema Marku 14: 24, rekao: "Ovo je lav moja, krv novog Save­
su iz nje pili" (Marko 14: 23). za". AKO su to bile njegove doslovne riječi, on nije htio reći da trebaju piti
vino koje se pretvorilo u krv — što bi bila teška povreda jedne od najstro­
žih zabrana Judaizma od najranijih vremena, "jer krv je duša". Ono što je
rekao (ili htio reći) je da je vino u toj čaši, Ilijinoj čaši, zavjet, potvrda njego­
ve krvne loze. I da Vinci je to uvjerljivo prikazao njezinim nestankom, kao
da ju je uzeo Ilija koji je došao u posjet.
Nestala čaša stoljećima je bila omiljena tema autora. Priče su se pretvo­
rile u legende: tražili su je križari; Vitezovi Templari su je pronašli; donesena
je u Europu... čaša je postala pehar, kalež; kalež koji predstavlja kraljevsku
krv, Sang Real na francuskom, od čega je nastalo San Greal - Sveti Gral.
Ili pak nikada nije napustila Jeruzalem?
Kontinuirana podjarmljenost Zidova u Judeji i pojačana rimska re­
presija nad njima dovela je do izbijanja najopasnije pobune u Rimskom
carstvu; najvećim rimskim generalima i najboljim legijama trebalo je se­
SLIKA 125 dam godina da pobijede malu Judeju i prodru do Jeruzalema. Godine 70.

303
 POSLJEDNJI DANI

n. e. poslije duge opsade i žestokih bitaka prsa o prsa, Rimljani su probili

obranu Hrama. Glavni general Tit naredio je da se Hram spali. Iako se
otpor drugdje u Judeji nastavio još tri godine, veliki židovski ustanak bio je
gotov. Rimljani su bili toliko sretni zbog pobjede da su je obilježili serijom
novčića koji su svijetu objavljivali Judaea Capta — J u d e j a je osvojena — i
gradnjom slavoluka u Rimu na kojem su bili prikazani ritualni predmeti iz
opljačkanog hrama (slika 126).
Šesnaesto poglavlje

ARMAGEDON I PROROČANSTVA
O POVRATKU

H oće li se vratiti? Kada će se vratiti?

Ta pitanja postavljena su mi nebrojeno puta, pri čemu su "oni"
anunnakijski bogovi o kojima govore moje knjige. Odgovor na prvo pitanje je
- 'Da'. Postoje indicije na koje neba obratiti pažnju i proročansrva o povratku
koja se trebaju ispuniti. Odgovor na drugo pitanje zaokupljao je čovječanstvo
još od prijelomnih događaja u Jeruzalemu prije više do dvije dsuće godina.
Međutim, tijekom svake godine nezavisnosti bili su kovani židovski
No, piranje nije samo "hoće li" i "kada" će se vratiti. Sto će biti znale povra­
novčići s natpisom " prva godina," " druga godina," itd. "za slobodu Sio-
tka, što će povratak donijeti da sobom? Hoće li to biti dobronamjeran dolazak
na", a dekorativne teme na njima bili su plodovi zemlje. Novčići druge i
ili će — kao kada se spremao Potop — označiti kraj? Koja proročansrva će se
treće godine neobjašnjivo su na sebi imali sliku kaleža (si. 1 2 7 ) . . .
obistiniti: Mesijansko doba, nov početak - ili pak katastrofalna apokalipsa,
konačni kraj, armagedon...
U slučaju posljednje mogućnosti ta proročanstva više ne pripadaju samo
domeni teologije, eshatologije ili puke znatiželje, nego postaju pitanje samog
preživljavanja čovječanstva. Jer armagedon., izraz koji danas označava rar neza­
mislivih i katastrofalnih razmjera, u stvari je ime jednog mjesta u zemlji kojoj
se prijetilo nuklearnim uništenjem.
SLIKA 127 U dvadeser i prvom stoljeću pr. n. e. nakon rata "kraljeva s istoka" i
"kraljeva sa zapada" došlo je do nuklearne katastrofe. Dvadeser i jedno sto-
Je li "sveti gral" i dalje bio u Jeruzalemu?

304
 POSLJEDNJI DANI
ljeće kasnije, kada se "prije nove ere" (pr. n. e.) promijenilo u "nove ere" (n.
e.), strahovi čovječanstva bili su izraženi na svitku, skrivenom u špilji blizu
Mrtvog mora, koji je opisivao veliki i konačni "rat sinova svjetla protiv
sinova tame". Sada, u dvadeset i prvom stoljeću n. e. nuklearna prijetnja
ponovno stoji nad tim istim povijesnim mjestom. Pitanje je dovoljno smi­
sleno: Hoće li se povijest ponoviti — ponavlja li se povijest, na neki zagone­
tan način, svakih dvadeset i jedno stoljeće?
Rat katastrofalnih razmjera je kao dio scenarija posljednjih dana opisao
Ezekijel (poglavlja 38-39). Iako su "Gog iz zemlje Magoga" odnosno "Gog
i Magog" pretkazani kao glavni pokretači konačnog rata, popis sudionika
koji će biti usisani u nj obuhvatio je praktički sve spomena vrijedne nacije,
dok će žarište ratnog požara biti "žitelji pupka Zemlje"; prema Bibliji to su
žitelji Jeruzalema, no stanovnici "Babilona" kao zamijene za Nippur za one
kojima vrijeme staje tamo.
Spoznaja koja tjera strah u kosti je da Ezekijelov popis tih ši­
roko rasprostranjenih nacija (38: 5) koje će sudjelovati u konačnom
ratu — armagedonu — zapravo počinje s PERZIJOM, upravo onom
zemljom (današnji Iran) čiji vode danas pokušavaju doći do nukle­
arnog oružja kojim bi "izbrisali s lica Zemlje" narod koji živi ondje
gdje se nalazi Megiddo!
A tko je taj "Gog iz zemlje Magoga" i zašto proročanstvo staro dvije i
pol tisuće godina toliko sliči današnjim novinskim naslovima? Skrivaju li
takve točne pojedinosti iz proročanstva odgovor na pitanje "kada?", ukazu­
ju li na naše vrijeme, naše stoljeće?
Artnagedon, konačni rat Goga i Magoga, ključni je element scenarija
Posljednjih dana i novozavjetne proročke knjige Otkrivenja (čije puno ime
je Apokalipsa svetog Ivana Božanskog). Ona pokretače apokrifnih događaja
uspoređuje s dvije zvijeri, od kojih jedna "oganj spušta s neba, naočigled
ljudi". O njezinom identitetu daju se samo zagonetne naznake (13: 18):
U ovome je mudrost:
U koga je uma,
306
ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU
nek odgoneta broj Zvijeri:
Broj je to jednog čovjeka,
a broj muje šest stotina šezdeset i šest.
Mnogi su pokušali odgonetnuti tajanstveni broj 6 6 6 pretpostavljajući
da je to neka kodirana poruka koja se tiče Posljednjih dana. Budući da je
knjiga napisana u vrijeme kada je u Rimu počeo progon kršćana, prihvaće­
no je tumačenje bilo da je to šifra za tlačitelja cara Nerona, zato što numeri­
čka vrijednost njegova imena na hebrejskom (NeRON QeSaR) iznosi 666.
Činjenica da je on svemirsku platformu u Baalbeku, moguće da inaugurira
tamošnji Jupiterov hram, posjetio 60. g. n. e. možda je — a možda i nije
— relevantna za zagonetku broja 666.
Da bi 666 mogao kriti više od veze s Neronom sugerira intrigantna
činjenica da su 600, 60 i 6 osnovni brojevi sumerskog seksagezimalnog bro-
jevnog sustava, tako da bi se "šifra" mogla odnositi na neke starije tekstove.
Bilo je 600 Anunnakija, Anuov numerički rang bio je 60, Iškur/Adadov
rang bio je 6. Nadalje, ako se ta tri broja pomnože umjesto da se zbroje do­
bivamo 666 = 600 x 60 x 6 = 216.000, što je nama poznatih 2160 (trajanje
zodijačkog doba) pomnoženo sa 100 — dakle rezultat o kojem se može
beskonačno spekulirati.
Zatim je tu zagonetka da kada sedam anđela otkrivaju slijed budućih
događaja, ne povezuju te događaje s Rimom već ih povezuju s "Babilo­
nom". Uobičajeno objašnjenje bilo je da je, kao što je broj 666 bio šifra za
rimskog cara, "Babilon" bio šifra za Rim. Međutim, kada je napisano Otkri­
venje, Babilon već stoljećima nije postojao. Nadalje, Otkrivenje, govoreći o
Babilonu, proročanstva nepogrešivo veže za "veliku rijeku Eufrat" (9: 14) te
čak opisuje kako "šesti [anđeo] izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku" i tako
je isuši kako bi je mogli prijeći kraljevi s istoka i pridružiti se borbi (16: 12).
Govori se o gradu/zemlji na rijeci Eufratu, a ne na rijeci Tiberu.
Budući da proročanstva Otkrivenja govore o budućnosti, nameće nam
se zaključak da "Babilon" nije šifra — Babilon znači Babilon, budući
Babilon koji će se uključiti u rat "Armagedon" (stih 16 glave 16 ispravno
307
 POSLJEDNJI DANI ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU

objašnjava da je to "mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon" — Har-
Megiddo, planina Megiddo, u Izraelu) — rat koji uključuje Svetu zemlju.
Ako je taj budući Babilon doista današnji Irak, proročki stihovi pono­
vno su jezivo točni, jer uz to što predviđaju sadašnje događaje koji vode do
pada Babilona nakon kratkog ali strašnog rata, pretkazuju raspad Babilo­
na/Iraka na tri dijela! ( 1 6 : 19).
Poput Knjige Danijelove, u kojoj se predviđaju razdoblja velildh kušnji i
tegobni stadiji u mesijanskom procesu, tako i Otkrivenje pokušava zagonetna
starozavjetna proročanstva objasniti opisujući (glava 20) Prvo mesijansko doba
kao "prvo uskrsnuće" koje traje tisuću godina i slijedi ga vladavina Sotone duga
tisuću godina (kada će se "Gog i Magog" upustiti u golemi rat), a zatim dolazi
drugo mesijansko razdoblje i još jedno uskrsnuće (a tako i "drugi dolazak").
Ta proročanstva neizbježno su pokrenula grozničave spekulacije kada se
bližila 2000. godina n.e.: spekulacije o mileniju kao točki u vremenu, u povi­
jesti čovječanstva i Zemlje, kada će se obistiniti proročanstva.
Zatrpan milenijskim pitanjima dok smo se primicali 2000. godini, publici
na svojim predavanjima govorio sam sa se 2000. neće dogoditi ništa, i to ne
samo zato što je pravi trenutak milenija, onaj brojeći od Isusovog rođenja, već
prošao — s obzirom na to da se prema svim procjenama stručnjaka Isus rodio
6. ili 7. godine pr. n. e.. Glavni razlog za takvo moje mišljenje je to što se proro­
čanstva, kako se čini, nisu odnosila na linearni slijed događaja — prvu godinu,
drugu godinu, devetstotu godinu i tako dalje — nego na cikličko ponavljanje
događaja, u skladu s temeljnim vjerovanjem da će "prve stvari biti posljednje
stvari" — nešto što se može dogoditi samo kada se povijest i povijesno vrijeme
kreću u krugu, gdje je početna točka završna točka i obrnuto.
Tom cikličkom planu povijesti svojstven je koncept Boga kao vječnog
božanskog entiteta koji je bio prisutan na početku, kada su stvoreni nebesa i
Zemlja, i koji će biti prisutan u posljednjim danima, kada će na svojoj Svetoj
gori obnoviti svoje kraljevstvo. To je objavljeno mnogim izjavama od najranijih
biblijskih tekstova do posljednjih od proroka, kao, na primjer, kada je Bog
preko Izaije objavio ( 4 1 : 4 , 44: 6, 48: 12):
Ja jesam, ja sam prvi, ja sam i posljednji...
Onaj sam koji od početka svršetak otkriva
i unaprijed javlja što se još nije zbilo.
IZAIJA 4 8 : 12, 4 6 : 10
Isto stoji (na dva mjesta) i u novozavjetnoj Knjizi Otkrivenja:
Ja sam Alfa i Omega,
početak i kraj,
govori Gospodin Bog —
Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi.
OTKRIVENJE I: 8
Doista, osnova za proročanstvo bilo je vjerovanje da je kraj ukotvljen u
početku, da se budućnost može predvidjeti zato što je poznata prošlost— ako ne
čovjeku, onda Bogu: Ja sam "koji od početka svršetak otkriva", rekao je Ja­
hve (Izaija 46: 10). Prorok Zaharija (1: 4, 7: 7,7: 12) predvidio je Božje planove
za budućnost —posljednje dane— u odnosu na prošlost, prve dane.
Na to vjerovanje - koje se ponavlja u Psalmima, Mudrim izrekama i u
Knjizi o Jobu - gledalo se kao na univerzalni božanski plan za cijelu Zemlju
i sve njezine narode. Prorok Izaija je pretkazujući da će se narodi Zemlje
okupiti kako bi saznali što ih čeka opisao kako se narodi međusobno pitaju:
"Tko od nas može proreci budućnost tako da nam kaže ono što se dogo­
dilo prvo?" ( 4 1 : 22) Da je to bila univerzalna postavka vidljivo je iz zbirke
Asirskih proročanstava kada bog Nabu asirskom kralju Esarhadonu kaže:
"Budućnost će biti kao prošlost."
Taj ciklički element biblijskih proročanstava o povratku vodi nas do
jednog suvremenog odgovora na pitanje KADA.
Kružni tok povijesnog vremena nađen je, čitatelj će se sjetiti, u Sre­
dnjoj Americi, gdje je on rezultat "ispreplitanja", poput zubaca zupčanika,

308 309
 POSLJEDNJI DANI
dvaju kalendara (vidi sliku 67), uslijed čega nastaje "skup" od 52 godine,
a nakon što takav skup godina protekne određeni — nenavedeni — broj
puta, nastupa vrijeme obećanog povratka Quetzalcoatla. To nas dovodi
do takozvanih Majanskih proročanstava, prema kojima će kraj vremena
doći otprilike 2 0 1 2 . g. n. e.
Vjerojatnost da je prorokovana krucijalna godina vrlo blizu pobudila
je, naravno, ogromno zanimanje te zaslužuje razjašnjenje i analizu. Nave­
deni datum proistječe iz činjenice da će te godine (ovisi kako se računa)
trinaesti put proteći vremenska jedinica zvana baktun. Kako baktun traje
144.000 dana, to je na neki način vrlo važan događaj.
Treba istaknuti određene pogreške to jest pogrešne pretpostavke u tom
scenariju. Prva je da baktun ne pripada dvama "isprepletenim" kalendarima
s 52-godišnjim obećanjem (Haab i Tzolkin), nego trećem i mnogo starijem
kalendaru zvanom Dugo brojanje. Taj kalendar uveli su Olmeci—Afrikan-
ci koji su u Srednju Ameriku došli kada je Toth bio prognan iz Egipta — i
brojanje dana je u stvari počelo s tim događajem, tako da je prvi dan Dugog
brojanja bio ono što mi datiramo kao kolovoz 3113. g. pr. n. e. Glifi u tom
kalendaru predstavljali su sljedeći slijed vremenskih jedinica:
1 kin 1 dan
1 Uinal 1 kin x 20 20 dana
1 Tun 1 kin x 360 360 dana
1 Ka-tun = 1 tun x 20 7.200 dana
1 Bak-tun = 1 Ka-tun x 20 = 144.000 dana
1 Pictun 1 Bak-tun x 20 = 2.880.000 dana
Te jedinice, od kojih je svaka nastala množenjem prethodne, na taj se
način nastavljaju i iza baktuna te su predstavljene sve većim glifima. No,
budući da majanski spomenici nikad nisu došli do više od dvanaest baktu­
na, čijih 1.728.000 dana već nadmašuje majansku civilizaciju, čini se da je
trinaesti baktun prava prekretnica. Nadalje, Maje su navodno smatrali da
će sadašnje "Sunce" odnosno doba završiti s trinaestim baktunom, te kada
310
ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU
se njegov broj dana (144.000 x 13 = 1.872.000) podijeli s 365,25, rezultat
je razdoblje od 5.125 godina; a kada se od njega odbije 3.113 godina, ko­
načni rezultat je 2 0 1 2 . g. n. e.
To je koliko uzbudljivo toliko i zloslutno pretkazanje. No, taj su datum
već prije jednog stoljeća osporavali stručnjaci (kao na primjer Fritz Buck,
autor djela El Calendario Maya en la Cidtura de Tiahuanacu) koji su isticah
da kao što gore navedena lista pokazuje, množitelj, pa tako i djelitelj, treba
biti matematički savršenih 360, što koristi i sam kalendar, a ne 365,25. Na
taj način bi 1.872.000 dana rezultiralo s 5.200 godina — savršenim re­
zultatom, budući da predstavlja točno 100 "skupova" Tothovog magičnog
broja 52. Računa li se na taj način, magična godina Tothovog povratka
bila bi 2 0 8 7 . n. e. (5200 - 3 1 1 3 = 2087).
Čovjek bi mogao izdržati i toliko čekanje; jedina neprilika je u
tome što je Dugo brojanje linearno, a ne potrebno cikličko računanje
vremena, tako da bi njegovi izbrojeni dani prešli na četrnaesti baktun,
petnaesti baktun i tako dalje.
Sve to, međutim, ne umanjuje važnost proročanskog milenija. Bu­
dući da "milenij" kao eshatološka vremenska jedinica svoje ishodište ima
u židovskim apokrifnim spisima iz drugog stoljeća pr. n. e., potraga za
značenjem mora krenuti tim smjerom. U stvari, spominjanje "tisuće"
— milenija — u smislu definiranja doba svoje korijene vuče još iz Starog
zavjeta. Ponovljeni zakon (7: 9) je trajanju Božjeg saveza s Izraelom dodi­
jelio razdoblje od "tisuću naraštaja" — ta tvrdnja ponavlja se (l Ljetopisi,
16: 15) kada David donosi zavjetni kovčeg u Jeruzalem. Psalmi opetova­
no broj "tisuću" dodjeljuju Jahvi, njegovim čudima, pa čak i njegovim
božanskim kolima (Psalmi 68: 17).
Od izravne važnosti za pitanje posljednjih dana i povratka je izjava
u Psalmu 90: 4 — izjava pripisana samom Mojsiju — koja o Bogu kaže:
"tisuću je godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo". Ta
je tvrdnja potaknula spekulaciju (koja se pojavila nedugo nakon što su Ri-
311
 POSLJEDNJI DANI
mljani uništili jeruzalemski hram) da je to način da se dokuči kada će doći
tajanstveni mesijanski Posljednji dani: ako je, prema Postanku, srvaranje
svijeta, "Početak", trajao šest dana, a božanski dan traje risuću godina, re­
zultat je protok 6.000 godina od Početka do Kraja. Na temelju toga se
vjerovalo da će Posljednji dani doći 6000. godine Anno Mundi.
Primijeni li se to na hebrejski nipurski kalendar koji je započeo
3 7 6 0 . g. pr. n. e., to znači da će posljednji dani doći 2 2 4 0 . g. n. e.
(6000 - 3760 = 2 2 4 0 ) .
Ovo treće računanje posljednjih dana može nas ili razočarati ili utješiti,
ovisno o tome kakva su nam očekivanja. Ljepota tog izračuna je u rome šro
se savršeno slaže sa sumerskim seksagezimalnim sustavom (baza 60). U bu­
dućnosti bi se čak mogao pokazati točnim, no osobno nisam tog mišljenja,
ponovno zbog toga što je linearan a vremenska jedinica koju zahtijevaju
proročansrva je ciklička.
Kako nijedan od "modernih" predviđenih datuma nije upotrebljiv,
moramo se okrenuti drevnim "formulama" — učiniri ono što nam se
savjetuje u Izaiji, "promatrati znakove natraške". Imamo dva ciklička
izbora: Božansko vrijeme povezano s ophodnim vremenom Nibirua, re
Nebesko vrijeme povezano sa zodijačkom precesijom. Koji je pravi?
Da su Anunnakiji za dolazak i odlazak iskorisrili prigodu kada je
Nibiru došao na svoj perigej (na točku najbližu Suncu, a stoga i najbližu
Zemlji odnosno Marsu) toliko je očito da su neki moji čitatelji običa­
vali jednostavno oduzeti 3.600 od 4.000 (približna godina Anuovog
posjeta) i dobiti 4 0 0 . g. pr. n. e. ili oduzeti 3.600 od 3.760 (kada je
počeo nipurski kalendar) — kao što su to učinili Makabejci — te doći
do 160. g. pr. n. e. U svakom slučaju, sljedeći Nibiruov dolazak daleko
je u budućnosti.
U stvari, kao što čitatelji sada znaju, Nibiru je došao ranije, oko
560. g. pr. n. e.. Kada razmarramo tu "digresiju", moramo imati na umu
da je savršeni SAR (3600 godina) uvijek bio matematičko ophodno vri-
312
ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU
jeme budući da nebeske putanje — planeta, kometa, asteroida — zbog
graviracijskog privlačenja drugih planeta kraj kojih prolaze prilikom
svakog ophoda odsrupaju od svoje prerhodne puranje. Da upotrijebim
dobro isrraženi primjer Halleyjevog kometa, kao njegovo ophodno vri­
jeme uzima se 75 godina, međutim ono u stvari varira između 74 i 76
godina. Kada se posljednji pur pojavio 1986. godine, ophodno vrijeme
mu je bilo 76 godina. Primijenimo li Halleyjevo odstupanje na Ni-
biruovih 3.600 godina, dobivamo plus/minus od 50 godina prilikom
svakog prolaska.
Još je jedan razlog da se pitamo zašto je Nibiru toliko odstupao od
njegovog uobičajenog SAR-a: neuobičajena pojava potopa oko 10900.
g. pr. n. e.
Tijekom svojih 120 SAR-ova prije potopa, Nibiru je svojom pura-
njom prolazio a da nije prouzročio takvu katastrofu. Zatim se dogodilo
nešto neuobičajeno što je Nibiruovu puranju dovelo bliže Zemlji: u
spoju s nesrabilnim stanjem ledenog pokrova Anrarkrika došlo je do
potopa. Šro je bilo to "nešto neuobičajeno"?
Odgovor bi se mogao kriti dalje u našem Sunčevom sustavu, tamo
gdje prolaze putanje Urana i Neptuna, planeta među čijim mnogim
mjesecima su i neki koji neobjašnjivo kruže u "suprotnom" ("retrogra­
dnom") smjeru — u istom smjeru kao Nibiru.
Jedna od velikih tajni našeg Sunčevog sustava je činjenica da planet
Uran doslovno leži na svom boku — njegova os sjever-jug ide hori­
zontalno prema Suncu umjesto da je verrikalna. "Nešto" je, negdje u
njegovoj prošlosti, dobro udarilo Uran, rekli su NASA-ini znanstvenici,
ne usuđujući se nagađati što bi to "nešto" moglo biti. Često sam se pitao
je li to "nešto" također bilo ono što je napravilo veliki ožiljak u obliku
slova V i neobjašnjivu "uzoranu" površinu koje je NASA-in Voyager 2
1986. g orkrio na Uranovom mjesecu Mirandi (slika 128) — mjesecu
koji je na više načina drukčiji od svih drugih Uranovih satelita./« li sve
to mogao uzrokovati sudar s Nibiruom i njegovim mjesecima?
313
 POSLJEDNJI DANI
SLIKA 128
Posljednjih godina astronomi su utvrdili da veliki vanjski planeti
Sunčevog sustava nisu ostali na mjestu gdje su bili formirani nego su
"klizili" prema van, dalje od Sunca. Studije su došle do zaključka da je
taj pomak bio najizraženiji u slučajevima Urana i Neptuna (vidi skicu,
slika 1 2 9 ) . To bi moglo biti objašnjenje zašto se tijekom mnogih Ni-
biruovih prolazaka orbitom ništa nije dogodilo, a zatim iznenada jest.
Nije nevjerojatna pretpostavka da je na svojoj "potopnoj" orbiti Nibiru
314
ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU
naišao na Uran, te da je jedan od Nibiruovih mjeseca udario Uran,
nakrenuvši ga na bok. Čak je moguće da je "oružje" udara bio zagonetni
mjesec Miranda — Nibiruov mjesec — koji je nakon što je udario u
Uran završio zarobljen uz njegovu orbitu. Takav bi događaj utjecao na
orbitu Nibirua te bi ga usporio na oko 3.450 zemaljskih godina umjesto
prijašnjih 3.600, što bi rezultiralo sljedećim poslijepotopnim raspore­
dom dolazaka: oko 7 4 5 0 . g., oko 4 0 0 0 . godine i oko 550. g pr. n. e.
Ako je to ono što se dogodilo, to bi objasnilo "rani" dolazak Nibirua
556. g. pr. n. e. te sugeriralo da sljedeći dolazak Nibirua treba očekivati
oko 2 9 0 0 . g. n. e.. Onima koji prorokovane kataklizmičke događaje po­
vezuju s povratkom Nibirua — "planetom X" kako ga neki zovu — još se
ne moraju bojati.
Ipak, svaka tvrdnja da su Anunnakiji svoje dolaske i odlaske ogra­
ničili na pojedinačnu kratku priliku na Nibiruovom perigej u je, među­
tim, netočna. Oni su mogli dolaziti i odlaziti i u drugim razdobljima.
Drevni tekstovi bilježe brojne slučajeve putovanja bogova amo-tamo
bez naznaka o povezanosti s blizinom planeta. Nadalje, postoje mnoge pri­
če o putovanjima Zemljana sa Zemlje na Nibiru i natrag u kojima nema
nikakvog spomena o tome da se Nibiru vidi na nebesima (s druge strane,
kada je oko 4000. g. pr. n. e. Anu posjetio Zemlju, ta se vidljivost naglaša­
vala). U jednom slučaju je Adapa, Enkijev sin od žene Zemljanke, kojemu
je dana mudrost ali ne i besmrtnost, posjetio nakratko Nibiru u pratnji
polubogova Dumuzija i Ningišzide. Henok, pandan sumerskog Enmedu-
rankija, također je dolazio i odlazio, i to dva puta tijekom svog životnog
vijeka na Zemlji.
To je, kao što je prikazano na slici 130., bilo moguće na barem dva
načina: svemirskim brodom koji ubrzava na Nibiruovoj dolaznoj fazi (od
točke A) i stiže puno ispred vremena perigeja; a drugi je usporavanjem
svemirske letjelice (kod točke B) za trajanja Nibiruove "izlazne" faze, tako
da letjelica počne "padati" natrag prema Suncu (a tako i prema Zemlji i
Marsu). Kratak posjet Zemlji, poput onoga Anuovog, mogao se realizirati
kombiniranjem "A" za dolazak i " B " za odlazak. Kratak posjet Nibiruu
315
 POSLJEDNJI DANI
SLIKA 130
(kao onaj Adapin) mogao se realizirati obrnutom procedurom: odlaskom sa
Zemlje da bi presreo Nibiru kod točke A, i zatim odlaskom s Nibirua kod
točke B za povratak na Zemlju, i tako dalje.
Anunnakiji su se, dakle, mogli vratiti i onda kada nije bilo vrije­
me povratka planeta, zbog čega nam preostaje drugo cikličko vrijeme
— zodijačko vrijeme.
Ja sam ga u knjizi When Time Began nazvao nebesko vrijeme. Ono
je drukčije od zemaljskog vremena (ophodnog vremena našeg planeta) i
božanskog vremena (sata anunnakijskog planeta), ali služi kao veza između
njih. Ukoliko je povratak koji se očekuje povratak Anunnakija a ne nji­
hovog planeta, tada nam rješenje zagonetki bogova i ljudi valja potražiti
uz pomoć sata koji ih povezuje — cildičkog zodijaka nebeskog vremena.
Naposljerku, Anunnakiji su nebesko vrijeme osmislili kao način da pomire
dva ciklusa: njihov omjer — 3600 za Nibiru, 2160 za zodijačko doba — b i o
je zlatni omjer (zlatni rez; op. prev.) 10:6. Sugerirao sam da je iz njega pro­
izišao seksagezimalni sustav na kojem su zasnovane sumerska matematika i
astronomija (6 x 10 x 10 x 10 i tako dalje.)
316
ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU
Beros je, kao što smo naveli, zodijačka doba smatrao prekretnicama
za bogove i ljude, kao i da svijet periodički prolazi kroz apokaliptične kata­
strofe, bila to vatrena ili vodena stihija, čije je vrijeme događanja određeno
nebeskim pojavama. Poput svog pandana Manetha u Egiptu, i on je pre-
rpovijest i povijesr dijelio na božansku, polubožansku i postbožansku fazu, s
ukupnim zbrojem od 2.160.000 godina "postojanja ovog svijeta". To je — gle
čuda nad čudima — točno jedna tisuća — milenij! — zodijačkih doba.
Stručnjaci koji proučavaju drevne glinene pločice koje se bave ma­
tematikom i astronomijom bili su zapanjeni otkrićem da su pločice kao
početnu točku koristile fantastični broj 12960000 — da, 12.960.000.
Zaključili su da to može biti povezano jedino sa zodijačkim dobima
koja traju 2.160 godina, čiji umnošci su 12.960 (kada se 2.160 pomno­
ži sa 6 ) , 129.600 (kada se 2.160 pomnoži sa 6 0 ) i 1.296.000 (kada se
pomnoži sa 600) i — gle, čuda nad čudima! — fanrastičan broj s kojim
re drevne liste počinju, 12.960.000, umnožak je 2 . 1 6 0 i 6.000 — kao
u božanskih šest dana stvaranja.
Da su značajni, veliki događaji - kada su poslovi bogova utjecali na
poslove ljudi - bili povezani sa zodijačkim dobima opetovano je pokazano u
ovom svesku Zemaljskih kronika. S početkom svakog doba dogodilo se ne­
što izrazito važno: doba Bika označilo je početak ljudske civilizacije. Doba
Ovna započelo je nuklearnom kataklizmom a završilo Odlaskom. Doba
Riba sriglo je s unišrenjem jeruzalemskog hrama i počerkom Kršćanstva. Ne
bili pitanje koje bismo trebali postaviti moralo glasiti jesu li proročki
Posljednji dani u stvari Kraj (zodijačkog) doba?
Jesu li Danijelovi "jedno vrijeme, vremena i polovina vremena"'jednosta­
vno terminologija koja se odnosi na zodijačka doba? O toj mogućnosti prije
otprilike rri sroljeća razmišljao je nitko drugi do sir Isaac Newton. Newton
je najpoznatiji po svojoj formulaciji prirodnih zakona koji upravljaju kre-
ranjem nebeskih tijela — kao što su planeti koji kruže oko Sunca — me­
đutim zanimala ga je i vjerska misao te je pisao podulje rasprave o Bibliji
i biblijskim proročanstvima. Nebeska kretanja koja je formulirao smatrao
je "Božjom mehanikom" i čvrsto je vjerovao da su znanstvena otkrića koja
317
 POSLJEDNJI DANI ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU

su počela s Galilejom i Kopernikom, a on ih je nastavio, bila predodređena
da se dogode tada kada su se dogodila. To ga je navelo da posebnu pažnju
posveti "Danijelovoj matematici".
U ožujku 2003. godine britanski BBC {British Broadcasting Corpora­
tion) zaprepastio je znanstveni i vjerski establišment emisijom o Newtonu
koja je otkrila postojanje spisa, čiju prednju i stražnju stranu je on ispisao
rukom, a na kojem je kalkulacija posljednjih dana prema Danijelovim pro­
ročanstvima.
Newton je svoje numeričke kalkulacije ispisao na jednoj strani papira,
a svoju analizu kalkulacija u obliku sedam "propozicija" na drugoj strani.
Pažljiv pregled tog dokumenta — tj. njegove fotokopije koju sam privi­
legiran posjedovati — otkriva da brojevi koje je koristio u kalkulacijama
nekoliko puta sadrže 216 i 2160. To mi je pomoglo da shvatim način na
koji je razmišljao: mislio je na zodijačko vrijeme — za njega je ono bilo
mesijanski sat!
Svoje je zaključke — koristeći izraze "ne prije" i "ne kasnije od" — su­
mirao zapisavši tri vremenska okvira za Danijelove proročanske indicije:
U mojoj knjizi Revizija postanka objavljenoj 1990. godine javno je
razotkriven "Incident s Fobosom", događaj koji je bio zataškan. Incident se
ticao gubitka, iz 1989. godine, sovjetske letjelice poslane da istraži Mars i
njegov potencijalno šuplji prirodni mjesec zvan Fobos.
U stvari, nije izgubljena jedna nego dvije sovjetske letjelice. Nazva­
ne Fobos 1 i Fobos 2, u skladu s njihovom svrhom istraživanja Marsovog
mjeseca Fobosa, lansirane su 1988. godine, a do Marsa su stigle 1989.
godine. Premda je to bio sovjetski projekt, poduprli su ga NASA i europske
agencije. Fobos 1 jednostavno je nestao — nikad nisu objavljene nikakve
pojedinosti ni objašnjenje. Fobos 2 dospio je do Marsa i počeo na Zemlju
slati fotografije snimljene pomoću njegovih dviju kamera — obične i in-
fracrvene.
Začuđujuće je, ili pak uznemirujuće, da su među njima bile i fotografi­
je sjenke objekta u obliku cigare kako leti nebom planeta između sovjetske
letjelice i Marsove površine (slika 1 3 1 , fotografije dvije kamere). Sovjetski

• Između 2132. i 2370. godine prema jednoj indiciji koju je dao Danijel
• Između 2090. i 2374. prema drugoj indiciji
• Između 2060. i 2370. za ključno "jedno vrijeme, vremena i
pola vremena"

"Sir Isaac Newton je predvidio da će kraj svijeta biti 2 0 6 0 . go­

dine" objavio je BBC. Možda ne baš točno tada — no kao Što pokazuje
tablica zodijačkih doba iz jednog prijašnjeg poglavlja, s dva svoja datu­
ma "ne prije od" nije bio daleko od istine: to su 2 0 6 0 . i 2 0 9 0 . godina.
Original dokumenta tog velikog Engleza sada se čuva u Odjelu
za rukopise i arhive Židovske nacionalne i sveučilišne biblioteke — u
Jeruzalemu!
Slučajnost?

318 319
 POSLJEDNJI DANI
zapovjednici misije objekt koji je bacio tu sjenu opisali su kao "nešto što bi
neki mogli nazvati letećim tanjurom". Svemirskoj letjelici odmah je potom
naloženo da se udalji od Marsove orbite i pride prirodnom satelitu Fobosu
te ga s udaljenosti od pedeset metara bombardira laserskim zrakama. Po­
sljednja fotografija koju je Fobos 2 poslao prikazivala je projektil koji je
dolazio s Fobosa (slika 132). Neposredno poslije toga sovjetska se letjelica
počela vrtjeti te je prestala odašiljati — uništio ju je tajanstveni projektil.
"Incid ent s Fobosom službeno ostaje "neobjašnjeni incident". U
stvari, neposredno nakon njega počela je djelovati tajna komisija u ko­
joj su zastupljene sve vodeće svemirske sile. Komisija i dokument koji
je sastavila zaslužuju mnogo više pozornosti nego što su je dobili budući
da drže ključ za razumijevanje onoga što vodeće države svijeta znaju o
Nibiruu i Anunnakijima.
320
ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU
Geopolitički događaji koji su rezultirali formiranjem te tajne skupine
započeli su kada je IRAS - NASA-in infracrveni astronomski satelit, koji je
skenirao rubove Sunčevog sustava detektirajući nebeska tijela koja isijavaju
toplinu - godine 1983. otkrio "planet veličine Neptuna". Potraga za dese­
tim planetom bila je jedan od deset navedenih ciljeva skupine. I doista su ga
pronašli: utvrdili su da se radi o planetu zato što je, nakon što je detektiran
jedanput i zatim šest mjeseci kasnije, bilo jasno da se kreće u našem smjeru.
Novinski naslovi iz gornjih članaka glasili su - Nebesko tijelo astrono­
mima zadalo kozmičku zagonetku; U svemiru pronađen "misteriozan"
planet; Na rubu Sunčevog sustava tajnoviti divovski objekt; Misteriozni
planet zbunio astronome
321
 POSLJEDNJI DANI ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU

Vijesti o otkriću ispunile su novinske naslove (slika 133), no sutradan su
opovrgnute kao "nesporazum". Otkriće je, naime, bilo toliko šokantno da
je dovelo do iznenadne promjene u odnosima SAD-a i Sovjetskog Saveza,
do sastanka između predsjednika Reagana i Gorbačova, sklapanja sporazu­
ma o svemirskim operacijama te do javnih izjava američkog predsjednika
u UN-u i drugim forumima koje su uključivale i sljedeće riječi (dok ih je
izgovarao, prst mu je bio uprt u nebo):
Pomislite samo koliko lagan bi bio njegov i moj zadatak
na tim sastancima da se ovom svijetu iznenada pojavi pri­
jetnja od druge vrste, s planeta iz drugog dijela svemira...
S vremena na vrijeme razmišljam o tome kako bi brzo
nestale sve naše razlike kada bismo se suočili s vanzemalj-
skom prijetnjom iz drugog svijeta.
putem svojih robota — na Marsu, svojoj planetarnoj postaji još iz davnina.
To bi moglo ukazivati na dalekovidno planiranje, plan da na Marsu imaju
spremnu bazu za budući posjet. Sve zajedno sugerira namjeru povratka.
Za mene je cilindrični pečat sa Zemljom i Marsom (vidi sliku 139)
i opis prošlosti i pretkazivanje budućnosti, budući da na sebi nosi datum
— datum naznačen znakom dviju riba — doba Riba.
Govori li nam: Ono što se dogodilo u prethodnom dobu Riba po­
novno će se dogoditi u dobu Riba? Ako će se proročanstva obistiniti,
ako će prve stvari biti posljednje stvari, ako je prošlost budućnost — tada
odgovor mora biti - Da.
Još uvijek se nalazimo u dobu Riba. Povratak će se, kaže znamenje,
dogoditi prije svršetka sadašnjeg doba.

Radni odbor koji je osnovan uslijed tih bojazni obavio je nekoliko le­
žernih sastanaka i konzultacija — sve do incidenta s Fobosom u ožujku 1989-
godine nakon kojega je, već u travnju 1989. godine, užurbano formulirao
skup smjernica poznat kao Deklaracija o načelima koja se tiču aktivnosti
nakon otkrivanja izvanzemaljske inteligencije. Tom deklaracijom usuglašene
su procedure koje je potrebno slijediti nakon primanja "signala izvan­
zemaljske inteligencije ili nekog drugog dokaza o takvoj inteligenciji".
"Signal", otkrila je skupina, "možda neće biti samo signal koji ukazuje na
inteligentno podrijetlo, već bi to mogla biti i prava poruka koju će biti
potrebno dekodirati." Dogovorene procedure uključivale su i korake za
odgodu razotkrivanja kontakta javnosti za barem dvadeset i četiri sata prije
nego što se odgovori. To je svakako apsurdno ako bi poruka došla s planeta
udaljenog svjetlosnim godinama... Ne, to su bile pripreme za susret s dru­
gom vrstom nedaleko od nas!
Meni svi ti događaji od 1983. godine, uz sve dokaze s Marsa što su
ukratko opisani u prethodnim poglavljima, te projektil ispaljen s Marsovog
mjeseca Fobosa ukazuju na to da su Anunnakiji i dalje prisutni — možda

323
322
 POSTSKRIPTUM

Što je tu tako posebno bitno?

Lokalitet tog otkrića je Megiddo, u podnožju planine Megiddo
Har-Megiddo — ARMAGEDON.
Još jedna slučajnost?

POSTSKRIPTUM

U mjesecu studenom 2005. godine u Izraelu je došlo do važnog arheolo­

škog otkrića. Prilikom raščišćavanja tla radi gradnje nove zgrade, pronađeni
su ostaci velike drevne građevine. Pozvani su arheolozi da nadziru iskapanje.
Ispostavilo se da je građevina u stvari kršćanska crkva — najstarija dosad
pronađena u Svetoj zemlji. Zapisi na grčkom jeziku sugeriraju da je izgra­
đena (ili obnovljena) u trećem stoljeću nove ere. Kada su ruševine dokraja
iskopane i raščišćene otkriven je veličanstven podni mozaik. U njegovom se
središtu nalazila slika DVIJU RIBA — zodijački znak Riba (slika 134).

SLIKA 134

325
 O AUTORU

ZECHARIA SITCHIN međunarodno je priznati autor i istraživač čije

knjige pružaju dokaze da u našem Sunčevom sustavu nismo sami. Kao
jedan od nekolicine stručnjaka koji mogu čitati klinasto pismo sa su-
merskih pločica, spojio je arheologiju, drevne tekstove i Bibliju s po­
sljednjim znanstvenim otkrićima kako bi nanovo ispripovjedio povijest
i pretpovijest čovječanstva i planeta Zemlje. Njegove pionirske knjige
prevedene su na više od dvadeset jezika, dok njegova prva knjiga, često
citirani klasik, slavi tridesetogodišnjicu objave. Zecharia Sitchin diplo­
mirao je na University of London, niz godina je u Izraelu radio kao
novinar i urednik, a danas živi i piše u New Yorku.