UVOD U CITANJE SOFOKLOVE »ANTIGONE«

I . .sQf~kl?va tra e "a Anti onak®_() je od onih remek-~jela t svjetske!m -nevnost" _ oja vee mnoga ·stolje.ca_-!}g prestajui:1a svo'. [om umjetniekoni snagom i dubinom svoi zna~en' a rivla~e a-

zn'umnogobrojnih l:italaca sirom svi' Nastala sr inom stol~~ na e ere - u Isto vrijeroe, dakle, kad i veleljepni hram Partenon na atenskom Akropolu, u doba drzavnika Perikla, velikog vajara Fidije i slavnog filozofa Anaksagore - ta drama kao da __ ~!aZ~licinu ne saIn0 jednog eieIlPjl;kPL' L'enij(vMij~~ -kultVF.t= kOJa Je~~~~~~da bila.u"l?!IDOI!Ul~u..~O zato,

"'kaa je danas eitamo, morami:nmaU na umu da je ona dio_kdreYDe,

od nas daleke kulture i dionjene umj~!!l_i~l{~~t:r~~~~~l __ k~ja je bila_ bitno drukeija nego nasa, u!g:atkO- -c:U.Qjednog ilitQtijski posebnog i neponovljivog naeina ljudskog zivota. I zato, da bi-smo -dotlvjeli ono sto [e u Sofoklovoj drami umjetnicki trajno, sto i nama danas nesto kazuje i znaei, mi joj moramo pristupiti sa sto potpunijirn razumijevanjem, svjesni onih specificnosti koje joj je utisnuo zivot, tradicija i kultura u kojim je ona nastala.

Anticka drama i pozoriste

Antigon2lj~_jedna_.od samo tridesetak tra{edij~ koje su preostale od nevjerovatnog obilja drarnskog stvaranja u Grekoj u V u IV stoljecu prije nase ere. Strucnjaci danas znaju imena 141 tragicara iz tog vremena i naslove 387 njihovih tragedija. Od svega toga do nas je u cjelini doslo 7 Eshi lovih tragedija od 90, koliko je, izgleda, napisao, 7 od l_~OSofok1ovih i 17 od 66 Euripidovih. Mazema se sarno nadati da su ueeni prepisivaci kroz istoriju sacuvali upravo

5

najbolja djela tog bogatog grekog dramskog stvaranja. Izvjesno je, ipak, da su bas ta trojica grckih tragieara bila u svom vremenu najslavnija i da su njihova djela najvise hvalili oni koji su, kao filozof Aristotel, jos imali puni uvid u to obilje grckih drama toga vremena. Uostalom, mozda su, zahvaljujuci toj kritiekoj selekciji, upravo njihove drame i saeuvane za nas do danas.

Ziveci u istom stoljecu, Eshil (oko 525 - oko 455), Sofokle (ok.Q. 495 - 406) i Euripid (480 - 406) u svojim djelima su "do izraza3a' dovodili svu individuaInost svojih, medusobno razlicitih naravi:

Eshil - svoju uzvisenu moraInost i nepokolebivu, pomalo mistieku i arhaienu religioznost; Sofokle - svoju sklonost ka razmisljanju o eovjekovom mjestu u svijetu u kojem ima preni"il()s.y]etlosti;-Euripid - svojiikriticnost prema tradiciji i svoj smisao za ljudsku reaInost. Ali u isto vrijeme, u njihovim djelima su do izrazaja dosla i tri razlieita razdoblja atenske povijesti, jer Eshil je stvarao u herojsko doba grekog odbrambenog rata s Persijancima, &"fQkle 11 vrijeme!l:ajveceg procvata atenske demokratije pod peri kJOID, a Euripid u vrijeme njene krize u burna doba peloponeskog rata i kritiekog preispitivanja svih tradicionaInih grekih vrijednosti. Medutim, uprkos svim tim razlikama u zivotnoj stvarnosti koja je, posredno ili neposredno, nalazila odraza u njihovim dramama i uprkos svim onim razlikama u individuaInosti njihovih Iienosti koje su se u njima na osoben naein izrazavale, Eshil, Sofokle i Euripid uistinu predstavljaju jedinstven »trolist- jednogCistog, ni sa

eim uporedivog, istorijskog i umfep'lil:k(}gJ~l_lQ~,e!l~~"~~i!se riaziva anticka tragedija i koji ima samo sebi svojstven duh i oblik.

Opeenito se smatra da se anti~ka tragedijarazvila iztzv.'mtiramba, horske pjesme U taslUionis~i-:-l:)0.Ba viI1aT2lQ<!l:1.~sti~~mQSta- 10m, i inie»lragedlJa« - w:.-t~~o~~a,Qd tiagos,jara~,J.~9~ie~"I!l~' ukazuje nil njefiopOrife1ilo,j~rjeTara¢ bioIriiltIl~~iyotinja koju su Grcipoveziva1fS DionlsOVffiipratiOc~satirima), Ditiramb je bio pjesma-'Uz Igrul sVlrku, ona se u poCefKu' sastojala od naizmjenienog istupanja hora i horovode, koji je, vjerovatno, olil:avao boga sto ga je hor slavio iii zazivao. Navodno je pjesnik Arion (oko 600 g. prije n. e.) u tu tradicionaInu grcku obrednu pjesmu unio nesto od pozorisne igre, jer je hor maskirao u Dionisove pratioce satire i tako mu dao da glumi. Medutim, po nekim drugim misljenjima, porijeklo gr~~"~ tragedijefiiili}!JXaZiIfiikuttn:.heroja, tj. u obrednomproslavljanju i~taknutih predakl!,_l_{_gje i~J)..ili> uobieajeno sirom Greke I u kojem su ueesnici obreda ta!9der predstavljali - tj. gluniI1I':'::11~nosti Ii legen,<:ti:' ~go kako bilo, za stare

6

~!me, za Grke u V stoljecu prije n. e. dramske predstave su bile dio jednog kolektivnog rituala, zajedniekog obrednog okupljanja u t!ast boga Dionisa, kojim se svakog marta u Ateni proslavljalo proljetno budenje prirode.Tom ;rilikO~ priredivana su dramska takmicenja, na koj!IDa au sVaki ;ut lsh(ata tn pjesnika sa po tfi tragedije (trilo i 'om) i jedno a tirskomTr0:i.?"...m-

s om, ve im 1 om..e_an om' '. u kojoj su

OogOVl i 'fieiOji"6n~'eni u burleslmo, dionisilsko lakrdijanje). U poeetku su te tri tragedije u trilogiji morale biti povezane u jednu tematsku i rnisaonu ejelinu. (Od njih je saeuvana sarno Eshilova trilogija Orestija, u koju ulaze tragedije Agamemnon, Hoefori i Eumenide). Ali je vee Sofokle na tim natjecanjima istupao s tri medusobno neovisne drame. (Ranije se smatralo da su tri njegove tragedije koje se sizejno nadovezuju pr$tavJ.iaJe td1ogijll' Kr~ ,!qm .. Edip na KgJglW tAut_a. Ali je dokazano da je svaka od njlh napisana i izvedena u razlieito vrijeme).

Ta dramska takmieenja koja su organizovana u okviru dionisijskih svetkovina privlacila su veliki broj ljudi, pa su za tu priliku podizana prostrana otvorena gledalista (theatron), koja su mogla primiti eijeli zivalj grada. Tako je »Dionisovo pozoriste« u Ateni moglo primiti 17.000 gledalaca. Ispred gledalista nalazio se - u pocetku kruzni, a zatim polukruzni - prostor (orhestra), u cijem sredistu je bio Dionisov zrtvenik, oko kojeg se i odvijala predstava. Iza tog prostora za igru bila je zgrada koju su Grei zvali skene (odatle nase »scena«) a koja je sluzila za presvlaeenje glumaca i pripremu rekvizita. Njen prednji zid je iskoristen kao kulisa, koja je obieno predstavljala ulaz u hrarn ill u dvorrDrugog dekora nije bilo, a kako se igralo po. danu, .nije bilo potrebe ni za seenskim osvjetljenjem. Zato je stvaraiije'tzv. pozorisne iluzije u punoj mjeri palaudio pjesnikovoj rijeei, ali i glumeevo] igri, 0 kojoj zato takoder, treba nesto reci.

Prostranost gledalista zahtijevala je od glumea da na noge navuee visoke »koturne« ida na lice stavi stiliziranu i izdaleka [asno vidljivu »tragienu masku«, te da igra sirokim i jednostavnim gestarna i govori povisenim i na pose ban naein »pojaeanim« glasom, cija je dikeija bila daleko od razgovome intonacije kakvu danas obieno ocekujemo u pozoristu, Za to su se, uostalom, pobrinuli sami pjesnici, koji su svoje tragedije pisali svecanim, uzvisenim, dostojanstvenim i u velikoj mjeri artificijelnim jezikom, primjerenim herojskoj velieajnosti njihovih dramskih sizea.,u svojim poznijim dramama (sto se vidi i u Antigoni) Sofokle je

pisao manje pateticnirn i znatno prefinjenijim jezikom, ali je i njegov stil jos uvijek bio uzvisen i daleko od obicnog razgovornog jezika. (Tek je Euripid tezio prirodnijem govoru, ali su time i njegove tragedije izgubile nesto od one svecane uzvisenosti karakteristicne za Sofokla, a pogotovo za Eshila). Bez sumnje, i

nacin glumaeke igre i stil pjesnickog jezika znatno su doprinijeli tome da nam najpoznatiji likovi grcke tragedije, Prometej, Agamemnon i Klitemnestra, Orest i Elektra, Edip i Antigona, Medeja i Ifigenija, izgledaju pomalo neprirodno u svojoj uzvisenoj i svecanoj, nadljudski stamenoj cvrstini i usudnosti. Vee i zbog na~ cina njihovog pojavljivanja na grckoi pozornici oni nisu ni mogli biti koncipirani u intimnosti, tananosti i gipkosti, vet jedino u herojskoj monumentalnosti i masivnosti. Uostalom, sarno takvi - uzdignuti na »koturne«, s maskama na lieu, u stilizovanim kostimirna, s povisenim govorom i postavljeni u [edan, za nas pomalo operski mizanseen - ti su likovi mogli pokrenuti i uzbuditi svoje golemo gledaliSte.

Kako su bile dio jednog ustaljenog obreda - a obred podrazurnijeva da svaki ueesnik, pa, u ovom slueaju, i pozorisni gledalac, unaprijed zna sta moze ocekivati - greke tragedije su imale evrsto utvrden oblik, koji se - uprkos znaeajnim razlikarna izmedu Eshila, Sofokla i Euripida - nije bitno rnijenjao u svom vanjskom izgle-

duo ..r9.J!ra,yfuJ. ... _kag_~dj~~g.~~lp..9.£mk' ~.)~U~~1'!l.,:~?~~J!!!:«), koji govori glllI!!;.~,J!,~m...Q!!2!.~.ll,l, J>~ .. l .. lJ_y.u~J.l,.S.I,J,nJ~.

'~~~~~~;'~~~O~Q~~~·~?t:z[!~:~~~~~~~~o~o~~~~;~·

cija se p_a!;.q~Cl.j?)tU.azn~,. p'~eslIla«(~ obicno diJeii, na strofu (str~fe ..:. okret pnplesu) I ~n,ttStr.ofU· ~~o¥et na ~gtlf>1r~~)' ,~a.bm dolazinizepUiidfr!!, diJatoskihptl~o.r~ !;l!roj!roJ~)i.e_r~wu::~i!iWa, ~ koji su razdvojeni Iirskim ume~~~or (t~_~_~,~im - »stajaea pjesrna«):ReaovaIFposlupak l~·t"dus.!-govor·gltmflTfli; koji izviestava 0 bnomesrosedogo(filo'vanscene;Terse'nasarnor seeni nije desavaio mnogo'fiZiClurd'adnj['(horbf; u'6ijalija i om).

- ~i' 'ki:~iq;_ riakOJ.1."posIjedfijeg· . staslina, dolazi ekso~a (» izlazna pjesma«), kojim se ra~la,z.~Vriava"paglurnci i hor napustaju scenu. Toje dramaturski oblik u kojem su napisane i izvodene

sve anti~ke tragedife, paiSoloKlova'Antigona.'·- _ .

Ali ritualni karakter grcke drame ne pokazuje sarno funkeija koju je hor u njoj imao, niti, pak, sarno ta - uistinu obredna - utvrdenost njenog oblika. (Tu treba imati na umu da se svaka novina, kao i svako iznenadenje, kosi s prirodom rituala, u kojem

8

9

sve mora biti unaprijed odredeno}. Nairne, i sam sadrzaj grcke tragedije, njena utemeljenost u mitologiji, daje nam na znanje da se radi 0 jednom pozorisom einu za koji se niposto ne moze reci da je gledaocima pruzao sarno zabavu, pa ni eisto umjetnieki uzitak, Nairne, greki tragieari su iz svetkovine u svetkovinu prikazivali drame zasnovane na poznatim pricama 0 legendarnim herojima iz grckog mitskog predanja, A treba imati na umu da stari Grci nisu imali svetih knjiga, koje bi ih vodile u njihovoj religiji i zivotnoj mudrosti, kao sto su ih kasnije imali Jevreji, Hi hriseani i muslimani. Za stare Grke »sveta istina« 0 ljudima i bogovima bila je u njihovim mitovima i legenadama, u poeziji drevnih pjesnika Homera i Hesioda, ali takoder i u tragedijama Eshila i Sofokla. Pa kada je u IV st. prije n. e. Platon napao tragi eke pjesnike, jer stvaraju krivu sliku 0 svijetu, on se, u stvari, kao filozof jednog novog doba pobunio protiv tradicionalnog uvjerenja da su mit i poezija - izvor prave mudrosti. Medutim, sa ike· Eshila i Sofokla tragedija je imala

. ?otovo istf~~!.¥_!r~?,!.!!om~~~:~t~~~a 1 DaJme:uviJelt"

iznova. PQct&i~!J! na ~lll1J_aro§lJmti •.. :t!~ ... ~y"e!.~l ... ~akralna znaeenja ,mitskih priea, navodeci ih da se preko ti~ .£rj~ §ie~~ 1ll0tl!.m...~gJ religibinogp~~~~-U:.~~~,]ygiJ::.lio.soya. U takvoj funkciji treba shvatiti i onu, onako znaeajnu iiIogU koju je imao hor u greko] tragediji, ali i one njeno iskljueivo oslanjanje na mitske sizeje i njeno neprestano obnavljanje mitskog svijeta.

To je dobro osjetio jos komediograf Antifon Solunski (s kraja V i pocetka IV stoljeca prije n. e.), kad je sa zaviseu pisao 0 tragediji:

Sve 0 cemu ona govori poznato je gledaocima jos mnogo prije nego sto ona i naumi da izusti svoje prve rijeei, Nakon toga ostaje joj da u sjecanju gledalaca osvjezi pricu, Uzmimo na primjer Edipa. Treba samo izgovoriti to ime i sve ostalo ni za koga nije tajna. Svi znaju ko mu je otac, ko majka, koliko ima kceri, koliko sinova, sta ee s njim biti, sta je pocinio, Na isti nacin, kad spomenes Alkmeona, i djecurlija ce u horu povikati: »On je sisao s uma i u nastupu ludila ubio svoju majku! «

Mitska utemeljenost grcke tragedije

Junaci grekih tragedija pojavljivali su se na pozornici pred svojim golemim gledalistem kao svima poznati likovi, tako reci kao slike jedne kolektivne svijesti, kao arhetipovi jednog zajedniekog saznanja, koje je vee mitologija bila uoblicila u mastovne slike .

Ovdje, medutim, treba bib oprezan u zakljueivanju, jer bi bilo pogresno smatrati da su greki tragieari u mitu nalazili sve: i prieu, i gotove karaktere i dublji njihov smisao, Jer, mit je u sustini izraz jednog iracionalnog saznanja, i bio je vise zasnovan na nekom predosjecanju stvari nego na njihovom jasnom videnju. Zbog toga su tragieki pjesnici mogli uvijek iznova »tumaeiti« svirna dobro znani mit, prikazujuei poznate mitske junake u novom i intenzivnijem osvjetljenju, u kojem ce njihovi postupci i njihova sudbina biti dramski »objasnjeni«. lako vezani za mit, ti pjesnici su u svojim tragedijama imali dovoljno slobode za vlastito stvaralastvo i za iskazivanje vlastitog dozivljaja svijeta, sto cemo malo kasnije i na primjeru pokazati.

Ipak, mit na koji se tragedija oslanjala odredivao je onaj opci duhovni horizont koji je uokviravao dramski svijet na grckoj tragickoj pozornici. Naime, grcka mitologija je razvijala sliku jednog slozenog i viSestrukog kosmosa, ciji je tek mali i najbeznacajniji dio bio - ljudski svijet. Taj je kosmos bio nastanjen mnogim neshvatljivo mocnim silama (olicenim u mnogim »gornjim« i »donjim« bogovima), koje upravljaju svim ovozemaljskim stvarima, pa i ljudskim zivotom. Medutim, za grcku mitologiju je karaktensticno da se bavila ne toliko samim tim »onostranim«, i »vanzemaljskim« silama, koliko njihovim tajanstvenim, ali moenim prisustvom u ljudskom zivotu. Moglo bi se eak reei da je prava tema grekog mita ipak bio covjek i njegov zivot u tom

Uistinu, grcki tra~cari su za redmet svo'ih _1;! .1l,Z~i

.isklj~.~2 s!~.;J1ero,w m te t:ndi i . ()_g_'p'!~d~ia. (iedino EshiloVl P'erszjancl O1)faaii'ju' IS to IS orijski aoga(faj. Ali ni tu dramu ne treba posebno izdvajati, jer je za stare Grke mitsko predanje bilo isto sto i istorija, jer [e i istorija u to vrijeme imala oblik mitskog predanja). A upravo tom svojom utemeljnoscu u mit greka tragedija je zadobila istovremeno i jednu mjeru univerzalnosti i jednu mjeru misaone dubine. Jer, mit na koji se ona oslanjala vee je i sam po sebi predstavljao tumacenje zivota, ito na osnovu jednog drevnog, kolektivnog saznanja; zato licnosti iz mitova nisu individualnosti za sebe vee arhetipovi, tj. slikovna olieenja opeeljudskog iskustva. A upravo takvi oni su iz mita ulazili u tragediju, noseei sa sobom breme svog mitskog znaeenja.

10

11

komplikovanom kosmosu. A u tom smislu je takoder karakteristicno da se od svih grckih tragedija sarno jedna, Eshilov Okovani Prometej zbiva u svijetu bogova. Ali i u njoj se Prometej vidi prvenstveno kao simbol samog eovjeeanstva

Iako nama danas grcki mitoloski svijet izgleda nekakako prenastanjen, nepregledan i haotiean u svom obilju, sami Grci su taj svoj kosmos vidjeli u nekoj sveeanoj harmonienosti, kao poredak u kojem je sve utvrdeno i u kojem je sve na svome mjestu. Mozda se upravo zato njihovi mitovi toliko i bave onim herojima koji su na neki naein »iskakali« iz tog utvrdenog poretka i svojim postupcima »izazivali« sile koje njime vladaju. Zaista, mnoge grcke mitske junake karakterise neka gordost, oholost, drskost (gr. hybris), koja ih tjera da prekoraeuju graniee koje su im kao ljudskim bieima bile zadate, zbog eega su onda morali biti kaznjeni od bogova. Cinjenica je da su upravo mitovi 0 takvim herojima najvise privlaeili tragieke pjesnike. Uostalom, za Aristotela je upravo takav morao i biti tipican junak tragedije: ni okorjeli zlocinac, ni sveti pravednik, vee eovjek koji je na neki nacin kriv pred svijetom i koji zbog toga mora da strada. Taj Aristotelov pojam »tragieke krivice« (hamartia), koji je kljucan u njegovom tumaeenju tragedije, nije bio zasnovan na etiekom pitanju dobra i zla, vee na covjekovoj odgovornosti pred utvrdenim poretkom samog kosmosa. Uostalom, ni junak mita ni [unak tragedije nisu za svoje postupke odgovarali pred sudom smrtnih ljudi, niti po njihovim promjenljivim mjerilima dobra i zla.

Ti gordi heroji grekog mita, eija je hamartia bila u drskosti s kojom su »iskakali« iz onog uredenog i urednog svijeta u kojem obiean covjek smjerno zivi, ulazili su u tragediju nekako dvoznaeno: s jedne strane, oni su takvim svojim postupcima i svojim konaenim stradanjem podsjecali na zadatu mjeru ljudskih moei, preko koje se ne smije iei; s druge strane, oni su samim iskoraeenjem preko tih utvrdenih granica i ispastanjem zbog toga uznosili svoju ljudskost iznad ravni prosjecnosti i svakodnevice, zbog eega su i bili slavljeni kao heroji. Vjerovatno su takvi, u toj svojoj dvoznaenosti, u kojoj istovremeno i zastrasujuce opominju i saosjecajno prrvlace, naveli Aristotela da sustinu tragedije vidi u izazivanju jednog dvostrukog osjecanja - straha i sazaljenja, te da njen konacni smisao shvati kao katarzu (»oCiseenje«), tj. kao gledaoeevo oslobodenje, iii rasterecenje, od one napetosti koju su takva osjecanja u njemu izazvala.

Tragicki pjesnici su, dakle, u mitskom predanju nalazili ne sarno gradu za svole dramskepriee veci duhovno jezgro svijeta koji su izvodili na pozornieu: eovjekovo suocavanje sa okolnostima kojim ne upravlja njegova volja vee volja bogova, ill pak sarna Sudbina (gr. Moira), kao sila [aea i od bogova, zbog eega svaki eoviekov »neposluh«, svako njegovo prekoraeenje zadatih ljudskih granica, svaka njegova oholost, njegov hybris, postaje njegova »tragicka krivica«, a on sam - svoja sopstvena zrtva, osudena na stradanje i patnju. A to je upravo ono sto mi danas - slufeci se grekom rijecju i na osnovu te greke dramske poezije - nazivarno tragikom i tragickim osjecanjem svijeta. Medutim, u grcko] tragediji tragieno je na neki naein uvijek uzviieno,·· [er 'njen [unak svojim dostojanstvom zadivljuje i onda kada strada, i to mozda ponajvise upravo onda kad strada, jer narn se coo da tim svojim konaenim stradanjem uzvisuje svoju Ijudskost do jedne mjere kad 0 njemu s postovanjem morarno reei: »To je tovjek!«

Inaee, od mnogih grckih mitova najvise tragedija (od onih koje su sacuvane) bave se tzv. »trojanskim krugom«, tj. onim §to se dogadalo poslije trojanskog rata, 0 kojem govori Homerova flijada (Eshilov Agamemnon, Sofoklov Ajant i Filoktet, Euripidove Trojanke, Hekuba i Andromaha, na primjer). Odmah za tim dolazi tzv. »tebanski krug« s legendom 0 Edipu i njegovoj djeci. Kako tu pripada i Sofoklova Antigona, korisno je upoznati se s tom legendom, koju ovdje prenosimo iz knjige Roberta Grevsa Grcki mitovi (»Nolit«, Beograd, 1969).

Edip i njegova djeca

(Tebanska legend a)

Labdokov sin Laj ozenio se Jokastom i vladao Tebom, ali nije imao sinova. Ozaloseen zbog toga, ort se tajno obrati prorocistu u Delfima, koje ga obavijesti da je ta toboze nesreea pravi blagoslov, posto bi dijete koje bi rodila J okasta postalo njegov ubica. Laj se zbog toga otudio od Jokaste, ne iznoseei joj razloge. To je nju do te mjere razalostilo da ga je jedne noci, posto ga je prethodno napila, namamila u svoje narueje. Devet mjeseci kasnije Jokasta je rodila sina. Laj je dijete istrgnuo iz dadiljinib ruku, probo mu stopala ciodom, svezao ih jedno uz drugo i ostavio dijete na Gori Kiteron.

12

13

II Edip (OJ dip) navodno znaci: »oteeenih stopala«.

puzi cetvoronoske, evrsto stoji na dvjema nogama kao odrastao covjek, i postapa se u starosti.« N_a to se. S.finga mrtva stropost~ u podnozje planine i sva se razbi u dolini. Zbog toga zahv~lm Tebanci proglasise Edipa kraljem, a on se ozeni J okastom 1 ne znajuei da mu je ona majka.

Tebom uskoro zavlada kuga. Jos jedanput morali su da se obrate Delfiskom prorocistu. Odgovor [e bio: »Prognajte Lajovog ubicu!« Edip, koji nije znao koga je onda u tjesnacu bio susreo,

prokle Lajovog ubicu i osudi ga na progonstv.~:. .. .

Slijepi Tiresija, u ono vrijeme najeuveniji vidoviti eovjek u

Grckoj, zatrazi da ga Edip primi. . .

(Neki kazu da je Tiresiju oslijepila boginja Aten~ zato sto J~ je slueajno vidio kako se kupa, ali dirnuta molb~a ~]e~ov~ ~a]~~: uzevsi zmiju Erihtonija iz svog stita, ~aI?0vjedi: .)~O~lS~l USI Tires~ll svojim jezikom, tako da moze da euje 1 razurmje [ezik p~oro~kih ptica.« Drugi, opet, kazu, da je Tiresiju oslijepila Hera, jer ]e on jednu njenu raspravu sa Zevsom presudio u Zevsovu ~o~st,. zbog cega mu je ovaj, nakon osljepljenja, darovao unutrasnji vid 1 pro-: duzio mu vijek na sedam pokoljenja.)

Tiresija se pojavio na Edipovom dvoru, oslanjajuci se na drvenu palicu koju mu [e dala Atena. On otkri Edipu volju bogova: kuga ee prestati kad Teba kazni onog ~oji je u~io oca i ?zenio se majkom. »Znaj, kraljice Jokasta, da je to tvo] muf Edip!« U poeetku niko nije vjerovao Tiresiji, ali je ~je~ove rije~i. ~brzo potvrdilo Peribojino pismo iz Korinta. Ona je pisala da ]0] iznenadna smrt kralja Poliba dozvoljava da objavi kako je Edip postao njihov usvojenik; i ona to ueini navodeei porazn~ pojedinosti, Tada se Jokasta objesi od srama i bola, a Edip sebe oslijepi ciodom sa njene odjece,

Neki kazu da je Edip, iako su ga Erinije mucile optuzbama" vladao Tebom iOS izvjesno vrijeme, dok nije slavno pao u borbi. Po drugima, medutim, Jokastin brat Kreont prognao je Edipa. Ova] je prije toga prokleo Eteokla i Polinika - koji su mu bili u isto vrijeme i sinovi i braca - zato sto su ga uvrijedili poslavsi mu nedostojno paree zrtvene zivotinje - but, umjesto kraljevsku plecku, uskratlvsi mu, toboze time pravo da dalje vlada. Sinovi su, zato, suvih oeiju posmatrali Edipa kako napusta grad. Posto je godinama lutao kao slijepi prosjak po cijeloj Grl!koj, praeen odanom ~£e!~om Ant!gC?.t:J:C?~, Edip l\ajzad stigne u Kolon na Atici, gdje su

21 Erinije _ Srde pamtilje ( rimske furije), Pomagacice Dike (Pravde), pamte svako nedjelo i zlocinca progone buktinjama i bicevirna od zmija.

Ali Sudaje odlucise da djecak dozivi rnladicko doba. Nasao ga je jedan korintski pastir, nazvao ga Edip, jer su mu stopala bila unakazena ranama od ciode!', i odveo ga u Korint, gdje je u to vrijeme vladao kralj Polib.

(Po jednoj drugoj verziji ave price, Laj nije ostavio Edipa u gori, vee ga je zatvorio u koveezic, koji je sa broda spusten u more. Koveeg je dospio do obale Sikiona, gdje ga je nasla Periboja, zena korintskog kralja Poliba. Buduci bez djece, kraljica odnjeguje dijete kao svog sina.)

Jednoga dana Edip se uputi u Delfe da u proroeistu dozna sta mu priprema buducnost, posto mu se jedan mladi Korineanin narugao sto nimalo ne liN na svoje toboznje roditelje. »Kloni se svetilista, bijedniee!« - doviknula mu je Pitonka sa gnusanjem. - »Ti ces ubiti oca i ozenices se majkom! «

Posta je Edip volio Poliba i Periboju u uzasavao se da im nanese nesreeu, on odmah odluei da se ne vraca u Korint. Ali u uskom klancu izmedu Delfa i Daulide dogodi se da sretne Laja, koji mu ostro naredi da se skloni sputa i ustupi prolaz boljem od sebe (treba pomenuti da se Laj vozio koeijama, a da je Edip isao pjesice). Edip odgovori da on ne poznaje boljih od bogova i svojih roditelja.

»Tim gore po tebe!« uzviknu Laj i naredi svom koeijasu Polifantu da produzi. Jedan ad toekova prignjeei Edipovo stopalo i on, obuzet bijesom, ubi Polifonta svojim kopljem. Zatim zbaci Laja na drum i, osinuvsi upregnute konje, natjera ih da ga onako spetIjanog usmrte, vukuei ga za sobom.

Laj je bio isao u prorociste da se raspita kako bi mogao da oslobodi Tebu Sfinge. Ovo CUdoviste bilo je kei Tifona i Ehidne, ili, neki kazu, kei psa Orta i Himere, i doletjelo [e u Tebu iz najudaljenijih krajeva Etiopije. Mogio se lako prepoznati po svojoj zenskoj glavi, lavljem trupu, zmijskom repu i orlovskim krilima. Sfinga se smjestila u Gori Fikiji, u neposrednoj blizini grada, i presretala [e svakog putnika koji je isao u Tebu postavljajuci mu zagonetku naucenu od triju Muza: »Koje zivo biee, sa sarno jednim glasom, ima nekad dvije noge, nekad tri, katkad cetiri, a najslabije je kad ih ima najvise?« Sfinga je one koji nisu umjeli da odgonetnu zagonetku smjesta rastrzala.

Priblizavajuei se Tebi neposredno poslije umorstva Laja, Edip je dao taean odgovor: »Covjek- - odgovorio je on - »[er kao dijete

14

15

ga Erinije, koje tu imadahu sVOJ grad, rastrgle. Tezej mu je sahranio tijelo u hramu Svecanih u Ateni, gdje ga je Antigona dostojno ozalila.

Poslije progonstva Edipa Polinik i njegov brat blizanac Eteokle bili su izabrani kao suvladari-xraljevi Tebe. ani su se bili dogovorili da vladaju naizmjenicno, ali Eteokle, na koga je prvo dosao red, nije htio da napusti prijesto na kraju godine. To odbijanje je opravdavao nepovoljnim predskazanjima Polinikove sudbine i prognao ga iz grada. Polinik se sklonio na dvor argivskog kralja Adrasta, koji mu je dao svoju kcer za zenu i obecao mu da ce mu povratiti prijesto. Tako je Polinik, zajedno sa Tidejom, kalidonskim princom, koji je i sam bio prognan iz svoga grada, kraljem Adrastom i eetvoricom njegovih voiskovoda, krenuo na Tebu.

Stigavsi u Kiteron, Adrast posla Tideja kao svoga glasnika Tebancima, zahtijevajuei da Eteokle ustupi prijesto Poliniku. Kad na ovo u Tebi nisu prlstali, Tidej je izazivao njihove vode jednog za drugim na pojedinaeni dvoboj, i iz svakog obraeuna izlazio je kao pobjednik. Uskoro Tebanci ne smjedose da prlhvate izazove. Argivci se tada priblizise zidinama Tebe i svaki od sedmorice voda zauze polozaj prema jednoj od sedam gradskih kapija.

Tiresija, prorok s kojim se Eteokle savjetovao, prorekao je da ee Tebanci pobijediti jedino ako kraljevic iz kraljevske kuee dobrovoljno ponudi sebe za zrtvu bogu rata Aresu. To je ueinio Menokej, Kreontov sin, ubivsi se pred gradskim kapijama. Ohrabreni Tebanci u bijesnom juri§u ubise cetvoricu argivskih voda. Tada Polinik da bi sprijeeio dalja krvoprolica, ponudi da se odluka 0 nasljedstvu prijestola prepusti ishodu dvoboja izmedu njega i Eteokla. Eteokle p~vati ~azov, i u zestokoj borbi oni smrtno ranise [edan drugog. Njihov ujak Kreont preuze komandu nad tebanskom vojskom i protjera argivsku vojsku.

Vidjevsi da su svi pobijeni, argivski kralj Adrast sjede na svog krilatog konja Ariona i pobjeze. Kasnije, kada je euo da Kreont nije htio dozvoliti da se ubijeni neprijatelji pokopaju, ode u Atenu i preklinjanjem nagovori Tezeja da krene na Tebu i kazni Kreonta zbog nepoAtovanja bogova. Tezej osvoji grad iznenadnim napadom zarobi Kreonta i vrati mrtve ratnike njihovim zemljacima i rodacima da ih sahrane.

Ali prije nego §to je Tezej stigao u Tebu, Antigona, Eteoklova i Polinikova sestra, nije poslusala Kreontovo .... nBre(!erije i tajno je nalozila lomaeu da spali tijelo svoga brata Polinika. Gledajuei s prozora svoje palate, Kreont uoei slabi sjaj vatre, koji kao da

Je dolazro S pogrebne lomace, 1 pode da vidi sta se dogada, . pa tako iznenadi Antigonu u cinu nepokomostl. On pozva svoga sma Hemona, kome je Antigona bila obecana, i naredi mu da je zivu sahrani u Polinikov grob. Posto je Kreont ostao neumoljiv, ~mon

ubije i s~be i Antigonu. .

(Robert Grevs, Grcki mitovi)

Mit 0 Edipu i njegovoj djeci u obradi grckih tragicara

Ova tebanska legend a 0 Edipu i njegovoj djeci bila je dio sveukupne grcke rnitologije, dakle onog kolektivnog predanja u kojern su stari Grci kroz price 0 pojedinim tradicionalnim junacima, ill, pak, 0 bogovima, izrazavali svoju svi~est 0 kosmic.kom poretku svijeta i narocito 0 covjekovorn polozaju u tom svijetu. Bez surn~Je, zalosna prica 0 Edipu i njegovoj dje~i i nama danas nenaI?etlJI~o sugeriseJeIDf6-pol;resno saznanje)o.postnjanill.nekih nadllUdski? sila koje se bezdusno poigravaju Ijudima i njihovom sreeom, all, taJroder, i 0 omm lZuZetrum pOJediricima I«ipsuirstahjU"da, tim silarna uprkos,dostojanstveno prozive svoj zi,,~!! kroz svoje str~danje steknu slavu, kao oni koji su prevazisli nametnuta ogrameenja i sivu prosjernostnll~eegz"istericije i svojim zivotorn zadobili mjesto u Hramu Slavnih kao heroji 0 kojima pokoljenja prieaju. Doduse, mi ne mozemo sa sigurnoseu znati kakvo je sve znaeenje za stare Grke imao ovaj mit 0 Edipu i njegovoj djeci. Ali da im je on bio vrlo blizak i da je pruzao moguenost razlieitog dozivljavanja i tumaeenja, potvrduje narn to sto su sva tri velika grcka tragicara obradivala taj mit. Eshil ga je obradio u trilogiji (Laj, Edip i Sedmorica protiv Tebe), od koje je, na zalost, sacuvan samo posljednji dio. Sofokle je u svom slavnom Kralju Edipu prikazao kako je Edip dosao do poraznog saznanja da je ubio oca i ozenio se majkorn i kako je sam sebe zbog toga oslijepio. U svojoj kasnijoj drarni Edip na kolonu Sofokle je prikazao prognanog slijepog Edipa koji na kraju zivota nalazi smirenje i spokojnost u smrti. U jednoj od svojih prvih zrelih drama, u Antigoni, on se bavi sudbinorn Edipove djece: Antigona se su rotstavra naredbi krara Kreonta

da se les njenogbrat lID a, ko'i . e ro lasen' ., om 0 i

nesa ranJen, z og east i ana i Kreont, ko'i 'e izdao vu

'nare u. s u emu obradio je i Euripi, I je 0 njegove »Antigone- sacuvan sarno kratak fragment, Medutim, saeuvane su dvije

16

17

druge njegove drame u kojim je on obradio iste dogadaje kao i Eshil u Sedmorici protiv Tebe. U Eenicankama Euripid govori o borbi Edipovih sinova za vlast u Tebi i njihovoj pogibiji u medusobnom dvoboju. U Pribjegarkama on govori 0 zabrani Tebanaca da se sahrane oni koji su poginuli u napadu na njihov grad, te o njihovom popustanju pred molbama majki mrtvih ratnika koje je zastupao atenski junak Tezej. U stvari, od ukupno trideset sacuvanih njihovih tragedija cak se sest bave nekim od dogadaja 0 kojima govori ova tebanska legenda.

Medutim, iako su i Eshil, i Sofokle i Euripid obradivali ovaj mit koji su njihovi gledaoci dobro poznavali, oni su vrlo slobodno pristupali tumaeenju i dramaturskoj obradi te price. Uostalom, i u svojim drugim dramama oni su - kao sto smo vet rekli - siZeje preuzimali iz mitologije, iz svima znanih starih priea, koje su nalazili kod Homera, Hesioda i drugih, nama nepoznatih greki epskih pjesnika, iIi pak u lokalnim kultnim predanjima 0 pojedinim drevnim grckim junacima (Heraklu, Tezeju i dr.). Ali crpeei gradu za svoje drame iz tih mitova, oni su ih slobodno preradivali, po mjeri vlastite stvaralaeke individualnosti i vlastitog dozivljaja ljudskog zivota, To se naroeito jasno vidi u onim njihovim saeuvanim dramama u kojima sva trojica obraduju istu pricu: Eshilova tragedija Hoe/ore (drugi dio trilogije 0 Orestu, koji se, sveti majci Klitemnestri i njenom ljubavniku Egistu zbog ubistva njegovog oca, kralja Agamemnona) ima isti siZe kao i Sofoklova Elektra i

<:::.Euripidova)tragedija s istim naslovom (Elektra je Orestova sestra kOla ga je i podstakla na osvetu). Ali iako je u sve tri drarne siZe isti, one su medusobno veoma razlieite, jer je svaki od ta tri velika dramatieara kroz istu prieu izrazavao svoj vlastiti stvaralaeki genii i svoje vlastito videnje covjeka i njegove sudbine. Kao ~to su neki kriticari pokazali, Eshilova Elektra smisao zivota nalazi u oeekivanju osvetnieke pravde i njegovanju vlastitog gnjeva, da bi bratu Orestu, kad se vrati kuei, ulila snagu za neumoljivo izvrsenje kazne; Sofoklova Elektra, pak, stupa u zestoke sukobe s majkom Klitemnestrom, odlueno se suprotstavljajuei svakom njenom opravdavanju svoga zloeina (ubistva Agamemnona); Euripidova je, pak, Elektra sarno slaba zena koju napusta snaga pred: uzasnim izvrsenjem eina osvete. A u tim razlieitim videnjima jednog istog lika lako se otkrivaju razlieite temeline crte ove trojice dramaticara: Eshilova duboko religiozna vjera u neumoljivu »vjeeitu pravdu« koja uvijek dostize gresnika i strasno ga kazniava; Sofoklov smisao za Ijudske sukobe, koje on vidi kao eovjekovo

I dno koprcanje u tami svijeta; Euripidovo realistieko slikanje

uza u di In' li d kim

l'udskih naravi i njegova skepsa prema tra lClOna. im )U s.

/ bozanskim »zakonima« koji odreduju covjekov .ZlV?t. A .te l~te temeljne crte ova tri velika grcka. tragic~ra ?tkriva)u se 1 ~n~ niihovim dramama u kojima su om obradivali legendu 0 Edipu 1

njegovoi djeci, . . .

U ovoj prilici zanimljivo je uporediti Eshilovu dramu Sedmo-

rica protiv Tebe i Sofoklovu Antigonu, jer ova druga. dr~~ po~ cinje upravo na onom mjestu gdje se prva zavrsava. E~pOVl sinovi Polinik i Eteokle poginuli su u medusobnom dvoboju; ostale su rastuZene njihove sestre Antigona i Izmena da sahrane braeu; medutim, nnvoustolieeni tebanski kralj Kreont zabranjuje da se Poliniku, koji je pao kao izdajica svoga grada, odaju pogrebne

poeasti.

Eshilova tragedija Sedmorica 1!:oti~ Tebe.

i njen sporni zanrketak: kao uvod u C'ltan}e Antzgone

Kao sto je receno, tragedija Sedmorica protiv T_ebe je zavrsni, jedini sacuvani dio Eshilove trilogije 0 Edipu i n)egov~m ro~';l' (Trilogija je, navodno, bila izvedena P~ p~t 467. go~e ~n)e n. e., donijevsi Eshilu prvu nagradu na pjesniekom ~~cen)u u okviru Velikih Dionisija u Ateni). SadrZaj te tragedije je, ukra-

tko, ovakav: ~ .

Izgnan iz Tebe, 1.t:Q.4.@k,)sa jo~ sestoricom V?js~o~oda, udara s vojskom na rodni grad. Kao sto jedan moderni .kribcar ~ap~~a, »nijedno drugo dramsko djelo ne prikazuje s toliko usredisniene snage situaciju u jednoj Ijudskoj zajednici koja je suoeena sa sverazornim ratom«. Prokletstvo Edipovog roda nadvilo se nad cijeli grad, i EteokleIIloz:lidaE()de-u~ul'ir:~t_~_vgjgLsu~bini; da udari na vlastitog brata i da obo}ica padnu u~om dvo?oJ~. S~stre Antigona i Izmena, zajedno s horom tebans~. fena 1 ~levol~ka, plaeu nad tijelima mrtve brace i nesreeom koja je zadesila Edipov rod: »Istu sudbu dodijeli im bog i unisti taj rod sve do u samu srz! «, Lesevi brace, koji su na sceni polozeni jedan kraj drugog, predstavljaju zastrasujuei znak »nesmiljene Sudbe«, koja je konaeno sustigla Edipov rod: »Kletva [e kliknula pobjedni krik i stubokom urusila njihov dom! «. Nakon svega, ljudima ostaje da oplakuju, ali i slave stradanje Edipa i cijelog njegovog roda kao zrtava »crne boginje Ate«, tj. boginje nesrece i obmane, koja eovjeka navodi na zlo i onda ga survava u propast.

18

19

Po svemu sudeci, Eshilova tragedija se zavrsava scenorn kad se sestre spremaju da sahrane bracu, nad cijom nesrecom je nadvijena »Edipova sjena«:

Dakle, uz oca nek pocinu svog, groba im ne znam dostojnijeg!

sahranit makar sarna, nasut cu mu grob, i nece bit me strah ne poslusati vIast, zbog neposIuha nece osuti me stid.

Iz utrobe smo iste, snazan to je spoj

po krvi oca bijednog i po majeinoj.

I trpi, duso moja, voljom zivom svom,

za brata koji - mrtav - volje nema sam. Komadat nece njega ptica, pas ni vuk, grabezljivice kljun, ni gladne zvijeri zub, a ja cu, kako rekoh, visok nasut hum,

rna zemlje trun po trun pod halje krlIa skut. I nece smest me vIast u einu poboznom,

jer [aka je i zena kad je hrabrost s njom.

Medutim, tekst tragedije koji je dosao do nas zavrsava se jednom dodatnom scenom, koju - tvrde poznavaoci - nije napisao sam Eshil, vee ju je neko naknadno dopisao, i to upravo na osnovu Sofoklove Antigone. Ako je tako, utoliko je zanimljivije procitati tu scenu, koja nam na taj naein prenosi bar neka od onih znaeenja koja su, mozda, jos Sofoklovi savremenici otkrivali u sukobu Antigone i Kreonta kako ga je Sofokle prikazao. Sporni zavrsetak Sedmorice protiv Tebe stvarni [e pocetak Antigone, pa zato predstavlja dobar uvod u citanje te Sofoklove drame:

GLASONOSA

Pogrebna povorka lagano odlazi. Dolazi glasonosa gradskog vijeca

Ja svjetujem ti: Nemoj prkos tjerat Iud!

GLASONOSA

ANTIGONA

Objavljujem yam glas i zakliucaka rijee sto Kadmovoga grada donese ih vlast":

Eteokla, sto gradu vjeran osta svom, pokopati vam valja s casCu svakojom,

jer dusmanina mrzec izabro' je smrt

i pao za domaju, pravedan i eist,

onako kako dicno junak pada mlad. Toliko 0 njem kaze gradskog vijeea skup. A njegov brat Polinik, ovaj ovdje les,

nek wan zida bude ovaj baeen tren,

nek razvlaee ga psi, nek njima bude plijen, jer on bi bio propast grada tebanskog

da ne slomi mu silu dobri neki bog.

A odgovor je moj: Ne zbori uzalud!

GLASONOSA

Oslobodene zemlje sud je strog i hud!

ANTIGONA

Pa nek je' AI' ovom ja cu nasut grob!

GLASONOSA

ANTIGONA

Pokopat ce~ ga zar, a say ga mrzi puk?

A ja toj vlasti kazem: Brata cu svog

ANTIGONA

:n Ktulmo _ legendarni osnivac grada Tebe.

Po milosti je bozijo] i on bio kralj!

20

21

GLASONOSA

da ne oplacem ovoga ida mu ne naspem grob! Silan me hvata strah

sto mi ga ulijeva vlast.

No dotle tek dok ovaj ne ugrozi grad!

ANTIGONA

(Prema Eteoklu)

Na uvrede je sarno uzvracao on.

GLASONOSA

Tebe ce mnogi pratit sa suzama,

a ovoga nitko pogrebnim pjesmama, jedino sestra bolnom zalopojkoml Da li ee itko se zdruziti s njom?

Osvecujue se svima za pojedinca cin,

ANTIGONA

Zbor se podijeli nadvoje. Prua polovina prati Antigonu i mrtvog Polinika, a druga Izmenu i Eteokla.

No dosta sad je svade, nikad kraja njoj, a ovog eu sahranit, zalud napor tvoj.

VODA PRVE POLOVINE ZBORA

GLASONOSA

Pa dobro! Ali pamti opomene glas!

Kazni li ili ne kazni grad one sto plaeu Polinikov pad, mi cemo sprovod mu biti,

i spremiti njemu grob.

Jer ovo je sviju gradana jad,

a one sto gradska nareduje vlast eesto se promijeni drugi vee dan.

Glasonosa ode. Antigona se obraea Izmeni i Zboru da joj pomognu sahraniti Polinika

ZBOROVODA

Jao i vaj!

o vi Erinije ohole,

sto eitave nistite rodove, sto ste do korijena samoga istrijebile Edipov rod,

sto mi je sada poeeti,

sto li je meni uraditi,

,

VODA DRUGE POLOVINE ZBORA

(Prema Poliniku)

A mi cemo pratiti ovoga, kako nareduje drzava

i kako smatra pravednim,

Jer osim Zeusa i ostalih bogova grad nam ovaj od propasti sacuva

da - stranom nasrtljivom vojskom preplavljen - ne bude moru u bezdan strovaljen.

hoeu li moci odoljeti

(Preveo Bratoljub Klaic)

22

23

Sto ee proizaci nakon ovog razdvajanja tebanskog zbora nadvoje, iz tih njegovih nedoumica pred naredbom Kreonta i gradskOg vijeca i pred Antigoninom odlukom da slijedi zahtjeve srea, krvi i roda i da - uprkos silama vlasti - oda pogrebnu pocast svom mrtvom bratu Poliniku - 0 tome, eto, govori Sofoklova tragedija ANTIGONA.

Albin Leski

Zdenko LESIt

SOFOKLOVA »ANTIGONA«

(Odlomak iz knjige »Greka tragedija«)

U ovoj drami, koja jCqyje..r.Oyg,t:Q.9_,napisana442. g., dogadaji opisani u Eshilovoj Sedmorici protiv _T~be I!¥.2..~.iF._._P!~~~2.~ti. Teba je osrob()(l~na od opa~Il9stL~.Qja joj j~",prii~tilai muskopotomstvo prokletog roda izumrlo je u bratoubojstvu. Ali Eteoltla su smatrali braniocem-svo~£aaa:a:VoliliIka napcia8:tem.'Zo·0g-t'5ga njegov Ie!; treba d~'o~_ane iZlofenKii<[pfilen. psuna n>£icama. Ovakvo narec1enje, k'oje je -iZdao "Kroont, novi v1adilr; neUmjer~o [e, ito ne kao prekoraeenje plemenHosti koje jebil()- sam~'Po sebi shvatljivo, iako iskal':e iz opeih okvira zivota, .v~~srijehprotiv bozanske zapovijedi da se mrtvimamora odati potast. Zbog toga Antigona ne dvoumi.W~.sena seeni' pojavljuje ~to rijesena da sahrani svoga brata. Njen karakter i njena rijesenost U ostrojsu suprotnosti sa stavom njene sestre Izmene, . koja ne ispril':ava Kre- ', ontovu zabranu, ali joj 'se -podvrgava. Istina je dah~.=_p~k zelio stvoritiefektan kontrast, ali se time ne iserpljuje smisao te njihovesup,rots~ffoSfi1Usp()redb-a-riani'dov~dr'u"sVijes("shk1i tipienog SolOKfovognerofa:; s njegovom beskompromisnom odluenoseu, za koga svaka spremnost na kompromis, proraeun i povlacenje mac poraz, ali.iis~enjekoje ga ne moze pokolebati. I kada u toku te scene Izmena okrene seslri leda, pa Antigonaostaje da djela potpuno sama,nri postajemo sVjedoCi one.~EoFti koja karakterizira sve vcli._lt~.~ot0k!~Y~J.Mto_y~. L.i)lt._ __ ~ ~a

svijetuveliJio:--,;.'··'·"~ .,<,.,.' _..,,,"'L_""'~'''''' - ...

U"- .~.: •. "<,,, •• ,; '··'·~l~"..,t;tl'll·"·'~

,. " U prvom dijelu drame Hernon, Kreontov sin i zarucnik Antigo-

nin, ostaje potpuno po strani, a u cijeloj drami nema ni jedne scene U kojoj se oni zajedno pojavljuju. Bez sumnje, uSofoklovoj drami nema .mjesta za Eros kao subjektivni dozivlja]; a osim toga scena izmedu Hemona i Antigone bila bi nespojiva s njenom usamljenoscu.

24

25

U pjesmi zahvalnosti i slave koju pjeva hor tebanskih staraca ima jedan ton radosti zbog oslobodenja grada. A onda Kreont objavljuje svoju zabranu. Odmah zatim jedan od strazara, postavljenih blizu Polinikovog lesa, izvjestava da je naredba prekrsena: nepoznata osoba posula je les prahom, da bi tim simboliekim pogrebom dusa mrtvog mogla naci mir u podzemnom svijetu. Kreont pobjesni zbog krsenja njegove -naredbe, on podozrijeva izdaju i podmicenost, pa prijeti strazaru strasnom kaznom ako se krivac ne pronade. Sretan sto je ipak bar za trenutak izbjegao gospodarevom bijesu, strazar odlazi sa scene. Tu je Sofokle divno ocrtao prepredenog, brbljivog starca niskog porijekla i osrednje pameti.

Zatim dolazi oda 0 opasnostima covjekove velieine, Struenjaci su pokusavali da je povezu s nekim odredenim dijelom radnje. A to je, u stvari, jedan od onih odjeljaka U kojim se atenski tragiear s pozornice Dionisovog teatra obraea Ateni svoga vremena, upozoravajuei, preklinjuei. U vrijeme kada je Antigona bila izvedena vee je dosao do izrazaja onaj pokret koji [e prijetio da razori same korijene »nomosa«, postovanja zakona u svim sferama zivota. Ono sto je od nezapamcenih vremena izgledalo nepokolebivo, sto je bilo posveeeno tradicijom, sto nijedan razuman eovjek nije dovodio u pitanje, sad je bilo podvrgnuto racionalnom ispitivanju vrijednosti. Trebalo je da sam razum prosudi sta je zastarjelo i sta treba odbaciti, trebalo je da razum bude graditelj nove ere, u kojoj ce ~ovjek odbaciti okove tradicije i krenuti putem savrsenstva. Bio je to program filozofa sofista, A tipieno je da se u vrijeme kada se Atena bila uzdigla do ponosite i opasne velicine postavilo pitanje kuda takav razvoj moze odvesti.

Eto tada je Sofokle pisao svoju odu 0 eovjekovoj opasnoj sposobnosti da siri opseg svoje moci nad prirodom i da simbole svoje vladavine protegne do krajeva zemlje. Takva neiscrpna zudnja za moei zbunila ga je i uznemirila. Posljednja strofa te ode je oeigledno uperena protiv sofista, koji su svojoj razornoj kritici bili podvrgli cak i vjeru u bogove i u vrijednosti koje su oni olieavali, Ta posljednja strofa je [edno od najvecih svjedocanstava vjere u apsolutne vrijednosti.

Na sceni se opet pojavljuje strazar, privodeci Antigonu, koju je iznenadio u drugom pokusaju da sahrani brata. Dva puta je ona usla do bratovog tijela. Prvi put je vee bila izvela ono sto je naumila. A sad je dosla da na sebe preuzme posljedice. Ovdje se moramo diviti Sofoklovoj tehnici - Tycho von

Wilamowitz ie ukazao na takvo majstorstvo u mnogim drugim odjeljcima; ali to nije ona vrsta tehnike koja naprosto sluzi dramskim efektima i dokazuje pjesnikovo umijeee; njena nesumnjiva svrha je u tome da iznese na vidjelo sarno jezgro drame.

Kreont~tigona._~~_ID1Protstavljajujedn0 drug om u nepomirljiVoiil ~=Sofokte"sEf;S1'tiZiSfiokimplanom. Anttgona objasrilavii- za sto se ona bori i strada: za velike nepisane zakone bogova, sto sramnim cine svaki ljudski zakon koji ih omalovazava. Te rijeei opet izraZavaju duboko shvatanje bezvremene vrijednosti; a nije potrebno posebno isticati koliko je i za nase vrijeme relevantan taj protest protiv svemoci drZave i etiekog konformizma; one zvuce kao da su danas izgovorene:

Za mene takav nalog nije dao Zevs.

Niti je pravda, sustanarka bogova podzemlja, Odredila da takve zakone ljudi postuju.

I ne mislim da su tvoji nalozi tako jaki

Da ti, smrtnik, mozes prestupiti

bozanske nepisane i nepogresive zakone. Nisu oni od danas, niti od [uce, vjeeni su

i niko ne zna od kada suo

Zato me strah od bilo ~ije oholosti ne moze navesti da ih pogazim."

Ova velika scena sukoba sadrzi jos jedan pasus koji izgleda da predstavlja pjesnikov govor. On tu jos jednom isti~e da se mrlnja, taj neprijatelj svega Ijudskog, mora obuzdati, ali sada to eini [os izrazajnije i sa sirirn znacenjem nego u Ajantu gdje je to govorio

Odisej", jer sada [eto zena koja kaze: :-'

Za ljubav, ne za mrznju ja sam rodena.'

CUdno svjetlo na skorasnju kulturnu istoriju baca emjenica da su nauenici vrio uporno pokusavali da ograniee znaeenje tih rijeci

11 Prevod ovih Antigoninih rijeci razlikuje se od Klaicevog u tekstu drame koji je u ovoj knjizi stampan.

" Na kraju Sofoklove tragedije Ajant Odisej se odupire Agamemnovoj odl~Cl da se ne sahrani les Ajanta, koji je bio S oruzjem ustao protiv svojih nekadasnjih saboraca. Iako mu je za zivota bio glavni supamik, Odisej svoj stay prema mrtvom Ajantu brani ovim rijecima: »Mrzio sam ga dok je imalo smisla mrziti ga..

26

27

na samog Polinika, odrieuei im primjenljivost na siri ljudski plan, sto mi smatramo tipieno sofoklovskim.

Ali moe je na strani novog vladara, i Antigona mora wnrijeti.

S Izmenom, koja joj se sada pridruzila, odvode je u palatu. Sve do ovog trenutka Hemon se ne uplice, ali ni njegova preklinjanja, ni prijekori, ni pozivanje na mnijenje svih Tebanaca ne mogu pokolebati tiraninovu odluku. Ono §to Hemona podstiee da govori jeste njegova ljubav prema Antigoni, ali on to ne pominje: Sofoklova pozornica iskljucuje takav subjektivan istup. Pa kada Hor, kao u nekom odjeku te scene, pjeva 0 Erosu, onda je to kosmieki Eros, koji ima moe nad Ijudima i ~ivotinjama, pa ~ak i nad bogovima i koji vlada §irom cijeloga svijeta.

Antigonu vode u smrt - biee fiva sahranjena. Tu poeinje njena zalopojka. lJ<!ug.oj tufaljci,?na zajedno s horom oplakuje svoj zivot kojern je uskraeeno da se ispuni u udaii..... To je ona ista Antigona koja je bila tako odlucna u akciji, ali tek sada mi mozemo procijeniti stvarnu velicinu njenog tina. On nije bio podstaknut tvrdokornim pridrZavanjem principa, niti muskom borbenoseu koja je sklona da se opire sill drZave; Antigona je zena kao Izmena, i kao svih tebanskih zena, i njena nadanja i prizeljkivanja bila su tipieno zenska, Tek u tom ovom komosu

(horskoj igri) ona se pojavljuje u punoj ljudskosti, otkrivajuei time svu obimnost svoje zrtve .. Qnue~JmQ~,ij.Q_..it~v.~iqQ_~, i svoju lirsku tmaljku zavrsava sazeto obrazlozenim opravdanjem·1!ien:z.:,~jM~M d~~~d9_m.e~~ na gQ.l;>I9 __ ,q~l.It.tgubita}t J!!u.ta i we£e, !IlJ1ikad 1>rntikJIll moramo smatrati, kao i Gete, -~udnim. Vjerovatno je Herodot, -s-kojIin se Sofokle poznavao, uti-

cao na njega svojom prieom 0 teni Intafernesovoj. Ali i pored toga mi ne smijemo potcijeniti valjanost koju je za Grke imalo ovo racionaIno obrazlaganje velicine sestrinske Ijubavi.

Otkako je Hegel pokusao u Antigoni naei objektivni sukob izmedu dva podjednako valjana zahtjeva, zahtjeva driave i zahtjeva porodice, sliena objasnjenja su se cesto eula, Ali potpuno odbacivanje Kreonta u sljedeeem odjeljku pokazuje nam da opovrgava sam tekstv Ono za sto se Antigona uistinu bori nepisani su zakoni bogova, zakoni s kojim - kako to sarna kaze - polis,;., (grad-drzava) nikad ne smije doci u sukob. Ali Kreant ne djeluje kao predstavnik polisa, koji [e, u stvari, [ednodusno na Antigoninoj strani; njegova odluka je nasilnieka i oPak~VeC prva scena nakon sto je Antigona odvedena u smrt ne'mavlja sumnje u to. Tiresija, prorok, dolazi i objavljuje da je Kreant,

zabranjujuCi sahranu, okaljao sebe i svoj grad strasnim zlocinorn. Sami bogovi govore kroz njega, ali i tada Kreont odbija da odstupi: »Sve kad bi ga i orli Zeusovi ko plijen razvuei htjeli cak pred Zeusov prijesto sam, ni od tog grijeha ne bi spopao me strah da pristanem na ukop.«L.t~jPPQP~.prijetni9m1i~ne nesrece on zurno, ali uzalud, mijenja svoju odluku. 'Antigonu treba oslobodiji, ali ana sevec objesila, Hernon se 'ubio kraj tijela svoje drage, E.iiJ:i~ka, lena Kreontova, umire kadto s~na, a Kreorit'cistaje sam. kao piika sjenka, pa njegov fizicki opstanak ne znaci ni!ita,j~r j"e njegov dusevni slom' potpim.Vj~~n,j-=~akon~ su potVrdeni .. Z!!~I? ~~i8..?.~'.:~_~oj~l~ .. s.y..oj ~_iv~t uloiila..1I nIIJi,_ i propascu ~~?~~"~<>']~~ se ~~PEo~~~a.YI~

(Albin Lesky, Die Griechische Tregoedie, Stuttgart, 1964)

28

29

ANTIGON A

(PROLOG)

I. c i n

(Svice. lz kraljevskog dvora izlazi Antigona.

Poslije nje Izmena.)

Osobe

ANTIGONA: Izmena draga, sestro moja, da li znas, imade li na svijetu [oste kakav [ad, sto n~ svali na pleme Edipovo Zeus. Jer nema nieeg ruznog niti sramotnog,

ni bolnog, niti bijednog, niti neeasnog, 5

eeg ne bi bilo medu ovim nasim zlom.

Pa 1 sad kazu, da je opet vladar na§

ovjavio po gradu neku zapovijed.

Da l' znas il' ne znas vijest, da bratu mom i tvom namjenjuje se kob ko stvoru dmmanskoI'!!.?J 10

IZMENA; Ne saznah nista jo§ i nikakav mi glas, Antigona, ne d6de dobar niti lo§

o nasoj braei, otkad ono isti tren

u dvoboju su nasl uzajamnu smrt.

I nista drugo ne znam, vee da ovu noe 15

napustise Argivci opsjednut nam grad,

i sve mi je svejedno, ne brinem se tim.

ANTIGONA; To znadoh, pa te amo pozvala sam stag, pred vrata ovog dvora, da mi ruje§ rijee.

IZMENA: A sto je? Sto to muti duse tvoje mir? 20

ANTIGONA: Pokopat jed n 0 g brata dade Kreont kralj,

a d rug 0 m bratu ne da da se naspe grob. Eteoklu [e.vele, kako trafi red

i zakoni i pravda, d a 0 vjeroi stan,

ANTIGONA } ke . Edi

IZMENA cert pove

KREONT, njihov ujak, kralj tebanski EURIDlKA, zena njegova

HEMON, njihov sin

TffiESIJA, prorok

STRAZAR

PRVI GLASNIK

DRUGI GLASNIK

ZBOR staraca tebanskih PRATNJA Kreontova i Euridikina DJECAK Tiresijin

E,I\SU 1 ... 1.. ~( ...... \

Pozornica prikazuje kraljevski dvor u Tebi l';j\,.;"W\J....,~~\ \:.~.",-~

33

da mrtvi caste njeg u svijetu podzernnom. Polinika pak, stone jadan nade kr~ zabranio je, kazu, gradanima svim ukopati i suzom oplakati nje~

Da nepokopan i ni od kog ozaljen pticurinama gladnim slatki bude plijen. Ovakvu, kazu, tebi dobri Kreont rijee

i meni, da, i meni nalaze, da znas,

I sada amo ide, da bi od nj eg svak,

tko [oste ne zna toga, jasan CUO glas.

A nade li se tko da krsi nalog taj,

tog kamenovat ima eitav ovaj grad. Ovako stoji stvar, i sada ide cas

da dostojna se kazes casnog roda svog.

IZMENA: Kad tako je, 0 jadna, gdje [e meni moe

da mogu spletat Hi raspletati Cvort_ ANTIGONA: Porazmisli, da l' mozes skupa sa mnom poe.

IZMENA: Za kakvim poslom to? I sto je naum tvoj?

ANTIGONA: Da pomognes mi mrtvom bratu nasut grob.

IZMENA: Sahraniti ga kanis mimo zapovijed?

ANTIGONA: Dakako, kao brata moga, a i tvog,

kad neces ti. Jer ja ne mogu izdat njeg.

IZMENA: 0 jadnice! Iako Kreont ne del tog?

ANTIGONA Od duznosti me mojih nece odbit on. IZMENA: --+0 [ao, sestro moja, zar zaboiavlja]

. -

na oca nam, sto golem snasao ga rug, .

kad vlastitom je voljom otkrio svoj grijeh, i vlastitom si rukom oduzeo vid.

A majka, s kojom braeni savio [e log, spletenom omeom stvori kraj zivotu svom. "I treee, oba brata, nesretnika dva,

u istom casu ista zatekla je smrt,

.~~ jedanprotiv drugog podigose mac.

Bez ikoga smo sad, i gledaj, kakav jad

34

25 ocekuje nas grozan, povrijedimo l' vlast
i odluku vladara prekrsimo svog. 60
I promisli, da mi smo zenski porod slab,
s muskarcima nam nije lako biti boj
Ta nasom sudbom ravna uvijek netko jak,
30 pa podnijetvalja to, a iios tezu bol.
Pomolit cu se stoga svijetu podzemnom, 65
nek oprost meni da, jer sili ustupam,
i poslusat ell vlast, Ta l}.lie_.!!!..uda!_st,,-~r,
i tko preko svojih snag a zeli k ciljg stic, ~.
\ ,- .' ""~ . ._ ..... ,,-.-.,.,,,.--- ... - ..•.. ---------~--~- •.. ~.'Lt· ~
35 ANTIGONA: Pa dobro! Kad bi sada ti i htjela, znaj,
suradnje tvoje cin mi ne bi bio drag. 70
Ti misli kako hoces, ali ja cu poe
i onoga sahranit, za to rado mrem.
Da draga njemu dragom il grob legnem s njim
40 poeiniv sveti grijeh. Ta podzemni nam svijet
postovat vise valja vee zemaljski red, 75
jer vjecni nam je dom. A ti, kad takav.sud
u dusi nosis svojoj, gazi bozju cast!
IZMENA: Ma ne gazim je [a, vee stvor sam slabasan,
45 da opirem se volji grada eitavog.
ANTIGONA: To izgovor je tek. A ja se dizem sad 80
i idem bratu dragom grobni nasut hum.
IZMENA: o jadnice! Koliko za te me je strahl
ANTIGONA: Za mene nemaj straha! Svoju brini skrb!
50 IZMENA: Bar nemoj nikom naum povjeriti svoj,
nek tajna hude to. I ja cu drlat rijec. 85
ANTIGONA: o jao! Kazuj svima! MrZa ces mi bit,
presutis li, vee ako razglasis mi ein.
IZMENA: Sad hladan treba urn, a tohom hara strast.
55 ANTIGONA: No znadem, k 0 m e treba tim da omilim.
IZMENA: Dakako, ali traZis nemogueu stvar. 90 St. 89. Bogovima jer je najveei grijeh ostaviti mrtvaca bez ukopa.

35

ANTIGONA: No kusat moram, makar i dozfvim slom.

IZMENA: Ne valia niti PQtetcin--ne<i6stiZan.

ANTIGONA: Zamrzit cu te, ako tako nastavis,

i omrznut ~e~ s pravom bratu pokojnom. A sada me prepusti nerazumu mom

i muci ovoj strasnoj. Zbilo se Ato god,

za easnu ja cu stvar skoneanje casno naco

IZMENA: Pa kada hoees, idi! Ali emom tim

ti pothvat vrAiA Iud, no - mio mrtvim svim. (Odu.)

36

95

UIazna pjesma

Prva strofa

ZBOR:

Sunce predrago, nikad jo~ takav ne zasji jutra sjaj gradu T~bi sedmovratno].

Ti jedva nam jednom ogranu, o oko zlatnog dana,

iduc sa Dirkine izvor-vode. Osvajaea srebrb~titnog,

sto amo posla grad ga Arg,

u divlji ti nam nagna bijeg potresav uzdom snaZnijom.

U nMu zemlju dozva Pollnik, kog je zbog sporova spopao bijes, a onaj ko Draa srebmih krila

uz krestanje prodomo zApoce let i brzo stize od Arga do T~be.

U ruci mu ubojni mac,

na glavi konjbgrivni ~ljem.

115

100

105

110

St. 100. Zbor pjeva radosnu pjesmu, jer [e neprijatelj odbijen.

St. 102. Teba je imala sedmoro vra~a. Na svaka je od njih [urisala po [edna neprijateljska eeta. Polinik se borio na petim vretima, a argivski kralj Adrast, voda eitave vojske, na sedmim. Eteoklo je s tebanske strane [urio od vrata do vrata, boreei se

i poticuet svoje suborce na hrabrost i izdriljivost.

St. 105. Dirkino vrelo - izvor na zapadu od Tebe; po okrutnoj nimfi Dirki, koja je za kaznu zbog svojih nedjela bila privezana za divljeg bika i izdahnula; vucarana po gori, u najvetim mukama. Njezino tijelo pretvori bog Dioniz u izvor.

37

Prva antistrofa

na jednu i drugu stranu medu Argivce smrt. Kad sedam branica sa sedmorih vrata jedan krai drugog prmijese plijen

na zrtvu Zeusu, sto pobjedu dade,

ne bjese s njima zlosretne brace,

od istog sto oca i matere iste

dodose na svijet. Padose oba

u dvoboju Ijutom u isti cas.

Ponad krovova sletje on, Vrata sedmora opsjede kopljima svojim krvozednim. No ode jos prije no zasiti nasom krvlju eeljusti,

i prije nego vatre tar

po utvrdama rasu plam. Takav nasta Aresov trijes, tezak se bio s dusmanom boj i kad nam vee okrete leda.

A hvastava rijec se ne mill Zeusu

,

pa stoga, kad on je vidio njih .

da naviru zvekcuci oruzjem zlatnim i prezira puni, pusti svoj grom

i obori onog od argivske vojske, sto se uz pobjedni klik

na nas vee popeo zid.

120

Druga antistrofa

125

Ali je preslavna Pobjeda dosla nama, bogatu kolima Tebu ona voli.

Stoga svaki sad rat

neka u zaborav padne,

u bozje hramove hajdmo

i plesimo eitavu noc,

nek sva se Teba trese, Bakho nek bude nam vod.

No evo nam novog zemlje glavara Kreonta, sto je Menekeju sin,

po bozjoj je volji sada nam kraljem. Dolazi say uduben u misli.

Na vanredan saziv ovo nas sazva, svakom je jednaki poslao poziv, , da skupi se ovdje starjesina zbor.

130

Druga strofa

Nauznak na zemlju srusi se onaj s trijeskom drzeci baklju za palez, a kako je sarno ludo srnuo poput vjetra

pomaman za bojem.

A neumorni Ares

strijelama sigurnim sije

135

St. 124. Ar~sov t~jes - ljuti boj. St. 133. OVI se stihovi odnose na Kapaneja, stria Hiponojeva i Laodi-

kma: Jedno~ od sedmorice voda eargivske vojske; on je jurisao na sesta vr~ta 1 dovukao je visoke opsadne ljestve, pa se s bakljom za

p~lez. u ruci poeeo uspinjati na zid vieuci, da ga ni Zeusov grorn neee zadrzati u zelji da razori Tebu, Zeus ga n~ to .p()godi rnunjorn, tr- mu Sf' raskidani udovi razletjese svuda naokolo, a tijelo mu se u plamenu stroposta na zemlju.

145

150

155

160

St. 159. Kreont je sada kralj, jer od izravne kialjevske loze nema vi!le rnuskog potorrika.

38

39

(PRVA EPISODIJA)

D. ein

(Dolazi Kreont sa dva pratioca.)

KREONT 0, ljudi, silan potres uzljiiljei nam grad, no sad mu opet bozi potporanj su evrst, Po glAsnlcima eto amo sazvah vas

u prvom redu stog sto davno znadem vee da §tovali ste vlast, kad vladao je Laj. Kad ovoj zemlji Edip zatim posta vod,

vi bili ste mu vjerni. A kad pade on, spram djece ste mu isti zadrZali stav.

Sad oba sina, sto ih Edip rodi kralj,

u jednom danu snade uzajamna smrt, mednsobno jer jedan drugom proli krv.

J a kao prvirodakdomakraljevskog pravu drZim vlast i drevni prijesto taj.

, 0 nikome se ne zna sree, um i cud -

edokle gbti 0 njemu ne steknemosud; da uvijek zeli nac sa zakonima sklad.

Odavno znadem dobro po iskustvu svom, da najgori je onaj od vladara svib

U~?.. ne man za savjet ljudi razumnih

i ne kaze sto rrusli, jer ga prije~i strait. nome vise zna~i neki njegov drug

no domovina, taj [e eovjek nevrijedan. Nek svjedok meni bude sveznajuei Zeus, da ne bib mirno gledo kako gradu mom

40

165

priblizuje se smak, a lie iz bijede spas. Nit ikada mi dusman moze biti bliz,

jer zemlja nasa nama jedini je ~tit. 190

U plovidbi, dok isti pravae nam je s njom,

i prijatelja nasih veei bit ee broj.

Na takav naein zelim vladat zemljom tom is tim se slaze moga naredenja glas

o sinovima naseg kralja negdasnieg. 195

Eteokla, na koplju borca [unaekog,

sto pade ovdje za nas boreei se grad,

nek sabrane i svaku odaju mu cast,

da §tuje ga visoko i pod zemljom svijet.

A drugi brat.::... I?2!~ctn.~!~t!l:>.Q~ sad, 200 sto iz tudine na svOjpodiZe se dom

i ognjem htjede sazgat i stubokom strt bozanstva nam i zemlju, bratsku prolit krv i robljem nasueinit, za nj zapovijedam

da nepokopan bude i neoplakan, 205

da ostane bez groba i neozalien,

ptieurinama plijen ipsima·zaIogaj

i svakom oku liZas tako nakazan.

To presuda je moja, I dok god sam ziv, neklIaai.ilir:oi1se uvijek sklanja s putamog, 210 a tko je cijelim srcem gradu~Y_()1ll sklon,

tog Hvog cu ~ mrtvog dusom stovat svom.

ZBOROVOOA: Razumjesmo sto reee nama, kralju nas, o dobrom stvoru svakom i 0 rdavom.

Primijenit zakon svaki tvoja moze moe 215

na zive i na mrtve sve u zemlji toj.

KREONT: Nad naredenjem mojim vas ce bdjeti skhp.

ZBOROVOOA: Naredi nekom mladem, da se bavi tim.

KREONT: UZ mrtvog tamo stoji odred ~ruZan.

ZBOROVOOA: A sto nam onda imas naredivat jos? 220

KREONT: Pa ustreba li kog na pravi svrnut put.

170

175

180

185

ZBOROVOElA: zar je itko Iud da svoju zeli smrt?
KREONT: Dakako smrt! No ima ljudi pohlepnih,
pa nada na dobitak cesto goni njih.
(Dolazi strazar.)
STRAZAR: 0, kralju, necu rec da probija me znoj 225
i poskocan da amo dognao me trk.
Razmisljah mnogo iduc amo dvoru tvom
I osvrtah se eesto zelec natrag poe
sve slusajuci mnogi savjet srca svog:
ne zuri, jadan, tamo, gdje te ceka bol! 230
A zatim: zasto stojis? Ako od drugog
saznade Kreont sve, zar minut ce te jad?
Razmfsljajiici tako, krok mi bjese spor
i odiiljI se meni ovaj kratki hod.
Na kraju se odlucih svrsit nalog svoj 235
iako pravo ne znam sto ti imam rec.
I sad sam tu u nadi da ee moja vijest
izazvat sarno ono sto je usud mojo
KREONT: A sto te tako tisti, te si slomljen sav?
STRAZAR: Za sebe zelim tebi reei prije sveg, 240
da djela ne pocinih, nit mu krivca znam,
pa ne bi bilo pravo da me kaznis stog.
KREONT: U obrani si, vidim, vojnik pouzdan,
no kao da mi nosis neki novi glas.
STRAZAR: Jezovit glas, pa otud strah me hvata ljut. 245
KREONT: Ta reci jednom vee i nek te nosi bijes!
STRA:<':AR: I reci cu. Bas sada netko pokri les
i nestade. Po tijelu posii prah mu suh
te time, kako treba, obred svrsi svet.
KREom: Sto velis? Tko se drznu ein izvrsit taj? 250
STRAZAR: Ja ne znam. Ni trnokop mogao se cut,
ni sjekira, ni vidjet neutrtim tlom
od kola usjek neki. Svuda suhi prah,
a nigdje krivcu djela bilo kakav znak.
42 Kad prvi dnevni strazar obavijestl nas, 255

zapanjismo se svi na mucan dogadaj.

On pokrit [e, doduse, no to nije grob,

tek ozgo malo praha, vrlo tanak sloj,

da izbjegne se grijeh. A nigdje uokrug

ni zvijeri niti psu grabezljivome trag. 260

Oborismo se ostro jedan na drugog,

strazaru strazar mnogu gorku rece rijee,

i pobismo se najzad, ljut se razvi boj,

a ne bijase nikog da razvede nas.

Jer svaki medu nama djelu bjese kriv, 265

a nitko 0 njem nista nije znao bas.

I spremni bjesmo rukom drzat celik vruc kroz oganj prot i zaklet bozima se svim, da nismo krivci djelu, nit da nam je znan

nadahnitelj tog cina ni zlocinac sam. 270

Kad uvidjesmo da nam zaludan [e trud,

tad jedan reee nesto, cime nagna nas

da pokunjimo glave u neznanju svom,

da l' odbit nam je iii primit prijedlog taj.

On predlozi da tebi valja poslat vijest 275

i nista ne zatajit 0 slucaju tom.

Mi poslusasmo njeg i mene izbra zdrijeb da odem ida, jadan, okusam tu slast. Ne dodoh rado ja, nit ti si meni rad,

[er takav glasnik nije dobrodosli gost. 280

ZBOROVODA 0, kralju, vee mi davno razum veli moj,

da bozji prst u djelu osjeca se tom.

KREONT Usuti, da me ne bi obuzeo gnjev, ne ispadaj i star i lad u isti mah.

o bozjem prstu zbor je nesnosan i giup. 285

st. 270. Okrivljenici su se u stara vrc-mr-na podvrgavali tzv. ,.bozjem sudu«, Golom hi rukom hvatali usi-

jano zeljezo iii prolazili kroz plamen, vjerujuci da im. se nece nista dogoditi ako su nevini.

43

Za onog zar da brine ikoji se bog, KREONT: Zar ne shvaeas da dosta rekao si vee?
da pokapa ga kao stvora zasluznog, sTRA1AR: Da l' uho ti il sree rnoja dira rijee? 320
a dosao je amo da sazeze grad KREONT: Ne naklapaj rni tu 0 sijelu bola rnog!
i hramove i dare bozima u cast, sTRA1AR: Poeinitelj ti dira sree, a [a sluh.
i zakone i srecu zavieaja svog. 290 KREONT: o brbljavea li jednog, ljudi, dosadnog!
Zar mislis da ce bozi stvora stovat zlog? sTRA1AR: Nos onirn djelorn nernam posla nikakvog.
Dakako, ne! No davno znano mi je vee !{REONT: Zaveden srebrom dusu prodao si, znam. 325
da ima 11 tom gradu ljudi buntovnih, sTRA1;AR: Jao!
sto gundaju na mene. Nece sagnut vrat l:;_tJ::9_b(J1;aje kad sud dOIJ.ese krivi sud!
i meni se na radost u moj svrstat red. 295 KREONT: cMa ne igrafse rije~m.a! Krivea zelim znat.
Ti buntovnici nekog noveern, dobro znam, Ne odate li njeg, iskusit eete tad
podmitise, da ein izvede zabranjen. da krivo steeen novae zao rada plod. 330
~~ __ ~_~~ _ _Qilllo~_~_~~~B:v nema svijet, sTRA1;AR: o da mi ga je nat! No bilo kako god
on gradove ce srusit i razorit -svii<r- - jer valja imat srece trazee kriveu trag
. l~b~g njegmnog:i__~q_~ek napusta svoj dom. 300 tek ja pred ovog nikad vise neeu doc .
U n()Veu_leZi.r.aA()g_~ogih djela zlili, - A sad, kad ziv izmakoh nevoljama tim,
I on ueitelj je los i ljudi eestitih _ nek bogovima bude hvala olimpskim, 335
i kazuje imniske Iukavostiput, (Ode)
_i postupak u svakom ~fuu bezboznom. Prva s t a j a c a pjesma
A oni sto za novae nasuli su grob, - 305
dozivjet ce da budu kaznjeni rna kad, Prva strofa
(Strazaru) ZBOR: Mnogo je sila na svijetu tom,
I ako ikad za me ista bjese Zeus, no najjaei od sveg ljudski je soj!
ti dobro znaj, sad [a se tebi kunem njim: Kad morem puse juZnjak jak
ne pronadete l' onog tko je ovorn kriv i hueni svuda diZe sum,
i ne stvorite Ii se s njime preda mnom, 310 po niemu covjek vodi brod. 340
ni jednog nece stici sarno tako smrt, A zemlju, boginju najvisu,
vee visit cete, dokle dahom posljednjim 5tO vjeena viecan nosi plod,
ne prokazete krivea i dok razum vas preorava stalno c0':1ekov plug,
ne spozna g d j e dobitak lezi mu i spas, uz konjski snazni spreg.
i da od novca ima stvari vaznijih. 315
I znaj, da mnogi koga srebra mami zvek, Prva antistrofa
postradat moze prije nego sreeu stec, Pttca lakokrilih pernati rod 345
sTRA1;AR: Da l' dopustas rni zborit il' da idem sad? njegovim zamkama postaje plijen,
44 45 zivotinjski pred njim rusi se skot i ispod pucine podvodni svijet. Sve lovi mrezom pletenom domlsljat eovjek svemu vjest. Vjestfnom svojom sili on

na sluzbu sebi divlju zvijer, a konj i silni gorski bik

pod njegov jaram saginju vrat.

Druga strofa I krilatu on stvori rijee,

i umnih misli stvori splet, i drzavnog zivota red.

Taj umnik sebi nade stit od studeni i dazda zlog,

i nenadano nista ne zbiva se s njim.

No premda zna za mnogi bolestima lijek, od_s~i nij~.nik~4 . .E!onilsa~~~

Druga antistrofa I voljom on je slobodan,

te moze zivot imat cist,

~ moze bit i poroean.

Tko ~tuje red i bozju rijee, taj svojoj zemlji bit ee stup,

. a nepostenjf:!covjek gradu svome jad.

Nek gresan covjek nA'mojn~ javi se prag, '- ne zelim nikad biti iste misli s njim.

46

(DRUGA EPISODIJA)

350

m. e i n

(Dolazi strazar nodeei Antigonu.)

355

ZBOROVODA: Bozanskog Ii euda! Neodluean stojim, zatajit ne mogu, jer dobro je znam. Antigonu vode, kraljevsku keer.

° nesretno dijete

Edipa nesretnog oca! 375

Ta valjda te nisu zatekli tamo

da cinis onaj nepromisljen ein

i krsi~ nalog vladara svog?

STRAZAR: Dovedoh varn zlocmca. Uz mrtvacev les

zatecenog na cinu. Nego gdje je kralj? 380

ZBOROVODA: U pravi tren iz dvora vraea nam se bas.

KREONT: A sto je? Zasto velis da je pravi tren?

STRAZAR: 0, kralju! Smrtnik ne sm'je nl na sto se klet

jer u lat ee ga stjerat neki sluea] nov.

Ja rekoh da ti vise nikad necu doc, 385

kad odagna me ono tvojih prijetnja huk .

sad u sreci silnoj, sreei nenadnoj,

ja dodoh, premda krsim zakletve si rijec, i vodim djevu ovu zateeenu bas

kad kitila je grab. Ja ne cekah na zdrijeb, 390

otkrice krivca tog je pothvat sarno mojo

I evo ti [e, kralju, pa sad kako znas,

donesi sud, a meni dopustenje daj

da iz te bijede odem cist i slobodan.

360

365

370

47

KREONT: A gdje i kako zlocin otkrio si njen? 395 a i za ovo sad, i ona prizna ein.
sTRA2AR: Zakapala je les, I to je sve sto znam. Kollko god priznanju radovah se tom, 430
KREONT: Da l' siguran si it to? Ili zboris laZ? u svom sam sreu ipak osjetio bol.
sTRA2AR: Bas ona bjese to sto kopala je grob. Ta svaki eovjek voli zla se rijesit sam,
Razumijes li sada jasni govor moj? no zalim ja i onog s kim suosjeeam.
KREONT: A kako spazi nju i pribliZi se njoj? 400 Al' sto se moze tu kad od rodenja svog
STRAUR: Opisat eu ti sve. Kad s drugovima tad za sebe marim vise nego za drugog. 435
od tebe odoh silnom grdnjom izruzen, KREONT: Ti dakle ti, sto oei it tle upires,
ometosmo s mrtvaea odmah onaj prah da l' tajis ili djelo svojim priznajes?
i odgrtosmo dobro polutruli les, ANTIGONA: Ueinih to, ne tajim, ein je ovo moj.
U zavjetrinu tada sjedosmo na hrld, 405 KREONT: (Strazaru)
da do nas ne bi od njeg dopirao vonj. Ti slobodan si sad, od svake sumnje prost,
I tu se cuo eesto izraz neki strog, pa odmah moze~ poe kud gbd te vodi put. 440
kad vidjesmo na strazi labavost kod kog. (Antigoni)
To potraja sve dotle dok suneanl krug A ti mi reci kratko - necu govor dug
ne dospje nasred neba i dok zege zar 410 Da l' znala si za nalog naredenja mog?
nad zemljom ne ovlada. Ali it taj hip ANTlGONA: Dakako da sam znala. Svima bjese znan.
sa zemlje silan vihor dize praha stup, KREONT: Pa kako da se drznu i unatoe tom?
strahotu bozju, koja prekri polje svud ANTIGONA: J er nalog. o kom .zboris, ne proglasi Zeus, 445
i srusi eitav gaj i ispuni say zrak, nit Pravda, ukueanka svijeta podzemnog,
te moradosmo zmiree trpjeti taj jad. 415 vee oni drugi zakon dase ljudstvu svem.
Kad napokon se smiri bijesni uzas taj, Jane smatrah tvoj nalog tako svesilnim,
tad djevojka se ja._vi gorak cvilec evil da mogao bi smrtnik bozji krSit glas,
i sitno tuzee nalik ptici zalosnoj, sto vjeeit je i ako nikad neptsan, 450
!ito ostavsi bez ptica lezaj nade pust. Ne zivi bozja rijec od dana danasnjeg
Kad opazi da mrtvae opet lezi nag, 420 i nije tek od [ueer, vjecan joj je vijek
u suzama prokletstvom prokle pregroznim i nitko ne zna otkad za njll znade svijet.
sve one sto mrtvaeev otkrili su Ies, Pa stog za bilo crju obijest ne htjedog
I rukama tad na njeg suhi nAsu prah, navuci na se bozji opravdani gnjev.
te dire mjeden, lijepo okovani vre Da umrijet moram, to, dabome, dobro znam,
i trostruk izli dar: mlijeko, vino, med. 425 sve i bez tebe, Ali prije reda mrijet
Kad spazismo je, odmah priskoetsmo k njoj, za korist sma tram svoju i za blagodat.
no nikakav nam ona ne pokaza strah.
Optuzismo je tad za ono prvi put, st. 446. Pravda brani i sveta prava mrtvih, a ne sarno !tivih Ijudi.
48 4 Antigona 49 Jer kom je~o meru" zivot sarno jad~ zar t~~~_~!k.smrt na spas i dobrobit? Pa stag tugovat necu nad sudbinom zlom zbog prerane mi smrti. Ali kad bi sin

od iste majke mojim stavom nemarnim bez groba osto, to bi zadalo mi bol.

A cim Ii se tebi da [e stav milud, jarruslifu. d~rmilucralfliidim smatra cin.

ZBOROVOOA: Od osofiiogaoca osorna se cua-~' u keeri javija. Ne zna jadu ustuk naco

KREONT: Tvrdoglavae~~~ci~a.~1ra<iatpl'ij~~_~Yih,

jer -_::_ kako valjda znades -::_oolik odvee tvrd i odvee ognjem kaljen, biva vrlokrt,

pa najlakse se lomi, satire u trun.

A znam. da malom uzdom ponajzesci konj obuzdati se moze. Takva obijest stog

u ljudskom drustvu rada plodom vrio zlim. Vee onda, kada prvu izdah zapovijed, prekrsila [e ona javni nalog moj,

a sad i dalje prkos tjera svoj i strast

i prestupkom se hvali, smije se na grijeh. Zar ne bih bio zena ja, a ona muz, ) da drzak njezin ein bez kame ostavimt. Sve nek mi je ad sestre kci i bliza jos

no bilo tko, kog stiti isti kueni Zeus, pretrpjet mora sudbu, ne sm'je izbjee smrt ni ona ni Izmena, koju skupa s njom okrivljujem da ukop smislila je taj. Dozovite i njd, u dvoru eno mom

iskaljuje svoj bijes i stvara krs i lorn. (Sluge odu po Izmenu.)

U nistavnih se ljudi dub, ko kakav tat, unaprijed odat zna, kad snuju pothvat los. Ne trpim kad se netko sluzi Iaskanjem,

50

a onda ga u cinu podlom zateknem.
460 ANTIGONA: Da l' zelis nesto vise nego moju smrt?
KREONT: Bas nista vise. To [e sve s,to zahtijevarn.
ANTIGONA. Pa cemu onda krzmas? Nikad, pa ni sad
ni jedna tvoja rijecca nije nasla put
do stca mog, a niti moja k sreu tvom.
465 Zar ikada bih mogla vecu slavu stee
~ ove §fo sanr-anih brata rodenog?
I svi bi ovi tu od2bti]rmr~
kid jezlka im ne bi sal2injao s~.
A n~a vlada l!Plo'Yj iiii~ :f'
470
pa~a eC j dieJ~S4lPodno . . i.
KREONT: Ti sarna tako mnis od Tebanaea svih.
ANTIGONA: I oni, ali sute mukom poniznim.
KREONT: Odvajat se od sviju, zar te nije stid?
AN11GONA. Ni stid ni sram kad svoja postuje se krv.
475 KREONT: A nije l' ista krv i onaj drugi brat?
AN'TIC-ONA. Dakako, iste majke, istog oea sin.
KREONT. Tvoj bezbozni bi ein osudio ion.
ANTIGONA: To ne vjerujem [a 0 bratu pokojnom.
KREON'l': Ti postujuci onog, ovom gazis cast.
480 A.."lTIGONA: Ko brat je pao on, a ne ko neki rob.
KRf,ONT' No ovaj kao dusman, onaj kao stit.
A:-<n~;()NA. A ipak isti zakon za sve trazi Had.
KREOl,i Zar jednako za zlcg ko i za cestitog?
ANTIGON.'. A znamo li sto bozi misle 0 svem tom?
485 KREONT: I mrtvog dusmanina mrzim srcem svirn.
Al'.lTGO~iA J! ja za Iju6av sarno na taj do doh sVijetJ
KREONT. U podzemlju tad ljubi jednog i drugog,
al' tu mi neces vladat za zivota mog.
ZBOROVODA Gle, eno pred vratima tamo Izmene,
gdje grea od ljubavi sestrinske njezne,
490 a podbuhle oei od plaea crvene
nagrduju lice 495

500

505

510

515

520

525

51

natapajuc suzama umiljat lik.

KREONT: Ha, ti, 5tO nalik nekoj guji otrovnoj u potaji sred doma grizla si me mog,

te tako dvostruk zator za svo] gajih tron,

da l' priznat ees da i tl spremi ukop taj, 530

il' zakletvom ces nijekat da ne znades za nj,

"IZME~: KadPiizIlajemrsestra, ni ja ne skrivam, -. " --

podvrgavam se svem ko saueesnik njen.

ANTIGONA: Ne zbori laz! Ti nisi sudionik moj,

nit htjede ti, nit ja izvrsih s tobom ein, 535

IZMENA: Ne krati mi u svojoj sudbi nesretnoj,

da s tobom plovim sad i zlo da podnosim.

ANTIGONA: U podzemlju se zna, t k 0 onaj stvori grob, a meni nije drag, tko r i j e (: j u ljubi tek.

IZMENA: 0, ne smatraj me, sestro, sad nedostojnom, 540 da s tobom mrem i tako mrtvog posvetim.

ANTIGONA: Ti neces sa mnom mrijet. I cin nedotaknut

svojatat nemoj. Bit ce dosta moja smrt.

IZMENA: A na sto zivot moj kad ti me ostavis?

ANTIGONA: To Kreont ce ti rec, [er slusala si njeg. 545

IZMENA: Zalostis me, a sebi tim ne koristis.

ANTIGONA: Ja smijem se, no smijeh gnusobe mi je pun.

IZMENA: No kako da ti barem sada pomognem?

ANTIGONA: Da spasis sebe. Nisam kivna na tvoj spas.

IZMENA: ° jao, zar da skupa s tobom ne umrem?t 550

ANTIGONA: Ti Izabra da zivis, ja izabrah smrt.

IZMENA: Ne rekoh li ti razlog takvom stavu svom? ANTIGONA:Ze~~!QJ)ie_§etvoh a moj bozanslg stav.

IZMENA: Ta nije Ii nam krivnja podjednaka sad?

ANTIGONA: Primiri se! Ti zivis, dok [e davno vee 555

moj mrtvi duh na sluzbi svijetu podzemnom. ~~ re dJevojke su, mrsnrn, 06je hioebar, .... ----

Izmena sad, a ova od rodenja svog.

IZMENA: U nesretnih se ljudi, gospodaru moj,

KREONT:

IZMENA KREONT:

IzMENA:

KREONT:

IZMENA:

KREONT:

IZMENA:

KREONT IZMENA:

KREONT:

IZMENA:

KREONT:

poremetiti mora urodeni urn.

Dakako, kad sa zlima putenxkrocis zlim. Zar bez nje ima za me smisla zivot moj? Ni rijeei <> njoj. Dna pokojna [e vee.

Zar zaruenicu hoces sina ubit svog?

Za njegovu ee sjetvu jos se njiva nae.]

No nigdje takvog sklada kao izmed' njih. N e zelim, da mi 10Bu zenu uzme sin.

0, Hemone, sto l' otae tebe skvrni tvoj! Vee navrh glave si mi 1 tI 1 taj brak.

Ta zar je hoces otet sinu vlastitom?

Do tog vieneania Had pomrsit ee im put. Koliko mi se eini, nema spasa njoj.

I meni to se eini. Ded, na poso sad,

vi sluge moje, u dom otjerajte njih,

a ne da zive poput ljudi slobodnih.,

I najveei [unaci rado snuju bijeg, ~ kad ugledaju blizu svog zivota kraj.; (Odvode .Antigonu i lzmenu.)

560

565

570

575

Druga s t a j a e a pjesma

Prva strofa

ZBOR: Blago stvorenju 5tO ne spozna zla!

A jao si ga onom kojemu dom

potrese bog, taj jadan je sam i ertav mu soj. 580 Jedan za drugim valja se [ad,

jednako kao kad vjetar ljut

iz Trakije dune i uzbiba val

St. 564. Antigona je zaruenica Kreontova sina Hemona.

st. 565. T.j. irna i drugih zena, koje mogu Hemonu roditi djecu.

52

St. 577. Dalja sudbina Izmenina nije poznata; pretpostavlja se da [e umrla neudata ill bez djece, i tako je izumro ~itav nesretni rod LabdakoviCa.

53

i pijesak iz bezdana izdigne ern te jekom morski odjekuje prud.

585

i cesto tjesit njom, no bit ce prevaren, jer spoznat ce tad a tek [ad,

kad opali mu noge zarkog ognja zar. Vee da~o ne1li.2...n~£e ovu slavnu rijee: fuiadiIjudi kojfzlo--~"

za dobro drze sarno stog"

sto misle da ga salje bog.

I sretni su u jadu svom.

610

Prva a n t i s t r o f a

Tako sad vidim gdje nevolja splet gomila se opet na Labdakov rod, za koljenom koljeno obara bog

i nikakav tome se ne javlja spas.

I evo sad posljednjem izdanku tom, tom traeku nade za Edipov dom, podzemnih bogova krvavi mal:

vee priprema grob, jer ostru joj rijec u usta stavlja i u sree strast.

590

Druga strofa

0, Zeuse, tko je tako jak 595

da tvoju silnu skrsi vlast!

To ne moze ni san, sto j~ci ie od sveg,

ni mijene mjes~ci·sVih. .. ....

Gospodar nepromjenljiv, vladar vieeno mlad,

u olimpskome sjaju svijetom vladas svim, 600

Pa odsad ko i dosad sved

za sve ce vrijedit zakon tvoj: dok god je ziv, ni jedan stvor bez patnja nece zivjet mac.

Druga antistrofa

A katkad nadom varavom zanosit ce se eovjek slab

605

St. 587. Labdakov rod - potomci pova, pradjeda Eteoidova, PoliniLabdaka, oca Lajeva, djeda Edi- kova Antigonina i Izmenina.

54 55

(TRECA EPISODIJA)

IV. ~ i n

(Dolazi Hemon.)

ZBOROVOflA: Gle Hemona, sina mladahnog tvog!

Zar amo ga vodi preteska bol

zbog t~g no Antigoni sprema se smrt i tim osuiecuje nada u brak?

KREONT: Za easak eemo znati jasnije no vrae, Ne dolazis mi, sine, valjda na me ljut, §to saznade za svoje zaruCnice kob? Zar ne, da drag je tebi svaki ocev tin?

HEMON: 0 o~e, ja sam tvoj, i svaki dobar ein, sto ucini!!, dakako, meni bit ceo drag. I vi§e sj mi ti no bilo kakav brak,

dok god mi u zivotu pravi kaZea smjer.

KREONT: I treba da mi znades, dragi sine moj,

da oca svoga valja slusat iznad sv~g.

Zar ne traZi od. boga eovjek molitvom,

da poslusna mu djeca uvijek rese dom, sto dusmanina znat ce s praga odbit svog, a prijatelje §tovat ko i otac njin.

Tko zao rada porod, priznat c~ i sam, zar ista drugo rada nego sebi jad,

a dusmanima predm.et zlliig i za smtjeh. i zato neka nikad Ijubavna te slast

sa puta ne zavede, nego, sine, znaj,

od zl~ te zene hladan eeka zagrljaj

56

ZBOROVOflA: Ja mislim, ako starost ne vara mi duh, da sve sto god izreee, mudar bjese zbor. Od bogova je, oee, Ijudstvu razum dan,

od svih darova bozjih ponajveei dar.

620

625

630

635

HEMON:

u domu tvom. Jer nieeg nema strasnijeg no kada s tobom zivi neki rdav drug Antigonu odbaci, [er je dusman tvoj,

u Hadu ce se drugi zenik za nju naco Zatekoh [e gdje ona jedina od svih prekrsila je nalog naredenja mog.

Pa kako necu da me lascem smatra grad, pogubit cu je. Zalud Zeusa ee mi zvat, cuvara krvnog srodstva. Zar bi mogo puk da slusa me kad viastit ne slU§a me rod. Jer sarno onaj tko je strog u domu svom, \ taj sudit ee i drugdje rijetju pravednom._) Tko silom gazi zakon i tko rusi red .

i zeli imat vecu nego vladar vlast,

za toga imam samo pokudu i rug.

A tko je vjeran kralju, koga Izbra grad, iako bas u svem i ne slaze se s njim, taj, kako slusat znade, ja se nadarn bar, i vladat ce valjano, kad mu dode cas.

U b6jnaj on ee vrsti drzat polozaj,

na stra§fiu mjestu ostat kao subojnik. Jer najgori je jad od svega neposIuh, on mnogi rusi grad i mnogi satre dom i kida bojni red i nagoni na bijeg,

A gdje se zna za posluh i za zapovijed, pokornost tu ce mnogoj glavi biti spas. Stog uvijek valja slusat naredenja rijee I.

i ne dopustit zeni vladu nad sobom, .

nek svlada nas muskarac, treba li vee past.;

da ne kazu da zena obori nam vlast, \

.. j

640

645

650

655

660

665

670

57

I ja ne mogu reei da u zboru svom govorio si ista sto hi bilo laz.

No ima joste njih sto jasan im je urn. A ja ell saznat, lakse nego ti, sto svud o tebi misli svijet i kakav mu je sud.

Jer pred tobom govorit nas se strasi puk i nece izrec rijec sto ti ne zelis cut.

Po strani stojec ja, odasvud cujem glas da djevojku tu zali citav narod nas,

jer ona, ad svih zena najeistiji evijet, za diean mora cin osramocena mrijet.

-Zar----netreba joj odat iznad sv~ga_caSt, jer brata, sto u boju svoju nade smrt, bez groba ne htje pustit kao jadni plijen pticurinama svirn i psirna pornamnim. Ovako zbori narod saptorn tihanim.

Za mene nerna, oce, nieeg vrednijeg

_DO vidjet tebe sretna medu pukom tim.

Jer dican otae djeci najveca [e slast,

_ bas isto kako oeu glas 0 djeei lijep.

Stog ne daj da te vodi sarno vlastit urn, vee spoznaj, da i drugt ima razbor svoj. Tko rnisli, da je sarno njemu razum zdrav i govor dooai-sv.ed:-a_dTIigi· (faje 'glup,

,kad o!_kri~~e mal_Q_-::-J_>~~t~u z]apig,uh. -::"Anll.ldar eovjek uN <:ijel<?g_yijeka svog

: i foCi,; ~ .. ~ow:j~ skromansfvor.

\ , ~ .L.L'-" ~""'~. ---.-- .l.

- Bujica kada zimi silom grune svom,

savitljivo ee drvo spasit i svoi list,

a s korijenorn ce propast nesavitljiv hrast. I brodar, koji jedru zateg sapne evrst

i nece ga na vjetru pustit olujnom,

sa izvrnute krme svoj ce ravnat brod. Popusti I ti sad, izmijeni nalog svoj,

58

675

ZBOlI'Y;ODA:

680

KREONT

HEMON:

685

KREONT:

HEMON KREONT:

HEMON:

690

KREONT:

HEMON:

KREONT:

HEMON:

KREONT:

HEMON:

KREONT:

HEMON:

KREONT:

HEMON:

KREONT:

HEMON:

KREONT:

HEMON:

KREONT:

HEMON:

KREONT:

695

700

705

i ako hoces slusat mene, sto sam mlad, tad znaj da od svih ljudi ponajveea cast iskazuje se onom tko je znanja pun.

A koji nema znanja, sto je slucaj cest, taj neka drugih ljudi mudru slusa rijec. (Kreontu)

o poslusaj mu, kralju, govor razurnan. (Hemonu)

A i ti slusaj oca, mudar je ion.

Zar mi, sto U ovakvu vee smo zasli dob, da ueimo od stvora tako nezrelog?

Ne rekoh nista lose, premda sam jos mlad, a ti ne sudi dob, vee same stvari srz,

Pa srZ i jest u njenom stavu otpornom.

Ne zelim nl ja pocast stvoru nevrijednom. A ona t 0 bas hoce, t 0 je zahtjev njen. No ne slaze se s tobom puk u Tebi say. Zar puk da meni kaze sto da ucinim?

Na dijete si mi nalik takvim govorom.

Da l' svojom vIadam voIjom ili njihovom? Zar pojedinac sam da vlada drzavom? Vladarova je zemlja, koji vlada njom. BeZ-P6dfulikaondavlidaj sebi sam!-Sad uvidam da ti si zeni saveznik.

Da, ako ti si zena. Tvoj me muci jad.

0, gade, zar ces s oeem pravdu tjerat sad? Jer vidim da si pravdi pogazio trag.

Zar grijeh je kada eovjek svoju stuje vIast? Dakako, ako time bozju gazi cast.

o pogane Ii cudi, sto je zeni rob!

No neces me ni u cern zatec sramotnom. Ne govoris Ii sve tek za probitak njen? I za probitak bozji i za mo] i tvoj.

No za zivota njena neces bit joj muzo

710

715

720

725

'730

735

59

Pa dobra, a!' ni ana nece sarna mrijet. U drskosti se svojoj sad i prijetis jos.

Ta nije prijetnja korit neki naum los. Zar ludak da me uei misli razumnoj? Da ne stujem te, [a bih reko, da si Iud. Nek ne Iaska mi, tko je zeni podlozan. A ti poslusnost trazec, neces slusat sam. Zar tako meni ti? No Olimpa mi mog,

veseliti te nece dugo lavez taj. (Pratnji)

Dovedite mu odmah onaj njegov skot, nek umre tu pred licem zarucnika svog.

Ni pomisliti nemoj, da ee ovdje mrijet, a ni mog lica neces nikad vidjet vee.

I Iud se goropadi tu pred skupom tim, pred drugovima bijednim, tebi pokornim. (Ode)

ZBOROVOOA: 0, kralju, mladic ode gnjeva silnog pun,

!'Qpaw.w_j~,.~~",a,~a mlade dme bo .

Nek radi i nek nus pre 0 s a svih,

no nieirn nece spasit djevojaka tih. ZBOROVOOA: Zar obadvjema ti namijenio si smrt?

KREONT: Ah, da! Izmena nije niti takla les.

ZBO:QOVOOA: A kakva smrt imade onu drugu snae?

KREONT: Neprtstupaean kraj nek njojzi bude dom, gdje zivu ce je skriti kamenita hrid.

Nek hrane dadu njoj, tek toliko da grijeh, da ubismo je gladom, ne padne na grad, Nek tamo moli Hada - postovanog svog

i jedinog svog boga - do joj po§lje spas.

TI' neka tamo spozna da je jalov trud postovat one dolje sto ih krije Had.

(Ode)

HEMON:

KREONT:

HEMON;

KREONT:

HEMaN:

KREONT:

HEMaN:

KREONT:

HEMaN:

KREONT:

60

Treca s t a j a c a pjesma

740

Strofa

ZBOR;

0, Erose, svuda nalazis plijen, ti nisi nikada pobijeden,

na djevojke obrazu umilnom u potaji sebi nalazis dom.

I preko mora putujes,

i ratara posjecuies,

ni jedan tebi ne izbjegne bog, zbog tebe mahnrta smrtnik svak, kada strijelu bacis na nj.

775

770

745

750

Antistrofa

755

Zbog tebe ce mnogi pravedni stvor napustiti eestite staze put.

I ova smutnja tvoj je ein,

kad zavadi se s oeem sin,

jer nevjestinog oka car,

uzbuduje u momlru zar,

pa pred vladarom brani je on. Kad Afrodita poigra se s kim, pobjeda je uvijek s njom.

785

780

760

765

St. 769. Eros - bog ljubavi, sin boginje Afrodite; prikazivali su ga kao krilata djeeaka s lukom i strijelama; koga on pogodi svojom strijelom, taj usplamti od Ijubavi.

St. 785. Afrodita - kl:i Zeusa i Dione, boziceetera; po drugoj priei rodena je iz morske pjene. Afrodita je bozica zenske ljepote i ljubavi.

61

(CETVRTA EPISODIJA)

Prva antistrofa

ANTIGONA: J a cula sam za tuzan udes Niobin, za Tantalovu [adnu kcer,

po kojoj kao brsljan gust

na onom vrhu sipilskom

Izraste pokrov kamenit.

I kazu da [e kvasi dazd,

ida je vjeean tamo snijeg,

a suze ispod vjeda njoj

po stijeni teku kamenoj.

Ovakav sad stjenovit log

i meni za leza] sprema bog.

ZBOROVODA No Nioba je soja nebeskog,

a mi smo Ijudi, smrtan nam je rod. Pa ipak ti u stradanju si svom dozivjela i svagda pratit ce te glas, da tvoj je udes isti kao njen.

v. ~ i n

(Dovode Antigonu.)

ZBOROVODA: Ne mogu vise ni ja sam

da kraljev nalog ne pogazim i potoke suza zaustavim.

Jer gle, Antigona upravlja hod

__ d_Q_g[Q_b~L~tQ . svima.aam vjeeni je stan.

ANTIGONA: 0, gledajte me, ljudi rodnog grada mog gdje putem kroeim posljednjim

i zadnji suncev gledam trak,

da ne vidim ga nikad vee.

Jer zivu me u nepovrat

do Aheronta vodi Had.

I pjesmom mene svatovskom i1 mo] novi ne prate dom, pred loznicom necu cuti poj,

jer Aheront je zenik moj.

No uzvisena.i ",. "iIi

ti polazis u carstvo pokojnih

nesavladana bolestima zlim, neposjeeena macem ubojnim, vee jedina od ljudi samrtnih po svojoj volji odlazis u Had.

790

795

810

815

820

Druga strofa

800

ANTIGONA: 0, tesko meni! Nemoj, bogova ti svih,

iz mene cinit ruglo, dok sam ziva bar! 825

ZBOROVODA:

St. 808. Nioba, kraljica tebanska, bila je kci Tantala, jedinoga od ljudi koji je bio pripusten stolu bogova, a zena Amfiona, koji je od Muza dobio liru, na ciju se svirku sarno od sebe slagalo karnenje tebanskih gradskih zidova, Imala je cetrnaestoro djece, sedam sinova i sedam keeri, zbog eega je sarna sebe smatrala najsretnijom majkom na svijet~ . (';1 razlicitim je pricama razIicit 1 bro] Niobine djece). No kad se ~e~om narugala boginji Leti, koja je nnala sarno dvoje djece, Apolona i Artemidu, postrijelja joj Apolon si-

805

St. 797. Aheront - rijeka u podzemnom svijetu (isp. bilj, uz st. 178. drame Kralj Edip).

St. 798. Nevjestu su stari Grci pra-

tili iz roditeljske kuce u mladozenjin dom pjevajuci himenej (svatovac), svirajuci u £rule i udarajuei u kitare.

62

nove, a Artemida keeri, na sto muz njezin Amfion probode sebi grudi macem, Nioba se od boli okarnenila, u njoj se ugasio say zivot, sarno su joj iz karnenih oNju neprekidno tekle suze. Tada duhne jaka oluja i ponese kamen na goru Sipil u Lidiji, odakle je Nioba bila podrijetlom. Iz karnena nije nikad prestala teei voda - Niobine suze (isp. nMU narodnu pjesmu 0 zidanju Skadra).

St. 823. Zbor tjesi Antigonu, da dozivljava istu sudbinu kao i jedna od boginja (Niobin otac Tanta! bio je sin Zeusov).

63

0, grade, 0, gradani svi. 0, prebogati svime!

0, Dirkino vrelo i gaju

kolima slavne Tebe, svjedoci budite meni, da nevin a i bez pratnje i placa svojih bliznjih

u mraenu tamnicu idem, u tako neobiean grob.

0, jao, jadna jar

Jo~ nisam mrtva, ali nit sam ziva vee, nit itko ziv ni mrtav nece bit mi drug.

ZBOROVODIlZVdila smjelo si pravedan ein

i popela samoj se Pravdi na prag, no nesto te, dijete, survalo tad.

N e trpls Ii mozda za svog oca grijeh?

Druga antistrofa

ANTIGONA: U najljucu si ranu dirnuo me sad, u teski [ad i udes dragog oca mog i naseg koljena sveg,

sto Labdakov rastaee rod. o majeina posteljo braena, u kojoj je rodena mati rodenog grlila sina, nesretnog oca moga,

i rodila nesretnu mene!

J a k njima sad prokleta idem i nevjeneana k tom.

0, jao, brate moj!

Ti zlosretan i ern priredio si pir i mrtav meni zivoj donio si smrt.

ZBOROVODA: Postovanje mrtvih zakon je svet,

64

no stovati valja i vladarsku vlast i slobodno nije oduprijet se njoj. A tebe je satrla otporna Cud.

Epoda

830

835

ANTIGONA Neoplakanu i bez ikog svog 860

neispraeenu pjesmom svatovskom

na pripremljen ce sad me povest put. I nikad jadna necu vidjet vee

tu svetu zjenu, jasni sunea sjaj.

A nitko da bi suzom Ijednom 865

procvilio nad mojim udesom.

(Dolazi Kreont.)

KREONT: Da" prestao bi ikad plakat ljudski stvor, kad znao bi da plaeem moze izbjec smrt. Odvedite je smjesta! I u grobni mrak

zatvorite [e, kako izdah zapovijed. 870

Nek ostavljena od svih zivot svrii svoj

il' zakopana Ziva fivi bude grob.

I sto se tiee nje, ne peee savjest nas, jer liz nas tu fivota nema vise njoj,

ANTIGONA: 0, grobnico, 0, bracna loznico, ti dom 875

pod zemljom iskopan i vjeeno zatvoren

za mene si, i u te sada polazim.

Do svojih dragih idem, kojih velik broj neprtrodna je smrt otpremila u Hid.

Pa I ja, gle i od svih ponajgore mrem, 880

u podzemlje se spustam prije no je red.

No nadom [a se krijepim, da eu ocu svom

i majci pokojnoj zacijelo draga doe,

i tebi, mill brate, Eteoklo moj!

840

845

850

855

St. 859. Zbor, koji je u posljednjim nu, ocito opaza da dolazi Kreont, pa stihovima stao na Antigoninu stra- mijenja stav.

~ AnUgona

65

Kad vas je snasla smrt, tad rukom svojom tom 885 uredih vas i umih, zrtven prinijeh dar

na grobu vam. A sad, Polinice, zbog tog,

sto tebi odah cast, ovako umirem.

Po sudu mudrih ljudi ein mi bjese pray:

jer da sam Majka ja, pa da mi umre sin, 890

il' da mi mrtav negdje raspada se muz,

ja stovala bih naIog, sto ga izda vIast.

No zakonu se visem ja podredujem:

da muz mi umre, Iako drugoga [e naco

i dijete mogu rodit s novim muzem tim, 895

no kad mi oca mog i majku krije grob,

od koga ce se meni drugi rodit brat?

Po zakonu te takvom stovah iznad sv~g, a Kreontu je, brate, to zloemstva znak.

I sad me hvata svojom rukom surovom 900

i lisava vjeneanja s pjesmom svatovskom,

i nikad necu spoznat materinstva car.

Vee samotna, bez svojih prijatelja svih,

za svog Zivota jos u rAku polazim.

A kakav to prestupih bozji zakon svet? 905

I kojem da se bogu jadna obratim

i pomoe istem, kada ein mi pobozan ocjenjuje se tu ko bezboznost i grijeh. No ako moj je usud bogovima drag,

otkupit eu se smreu za taj prijestup svoj, 910

a ako 0 v i grijese, neka stigne njih

ovakva kob, sto meni spremise je sad.

ZBOROVODA: Jos uvijek joj istog vihora vir obuzima dub i vrtlozi svijest.

KREONT: Zbog ovih ce rijeei njene vodiee 915 obuzeti plae za korake spore.

ANTIGONA: 0, jao, ova potvrduje rijec,

da smrt mi je blizu.

KREONT

Sokolit te necu ni nadu razgarat, da nece se tako zavrsiti to.

0, zavicaju moj, 0, grudo tebanska, 0, bogovi predaka rnojih,

vode me sad, a [a se ne opirem. Gledajte nasega grada prvaci,

gdje jedini odvjetak kraljevskog roda ovako strada i joste od koga!

A stog sto izvrsih pobozan cin. (Odvedu je.)

920

ANTIGONA:

925

Cetvrta s t a j a e a pjesma

Prva s t r o f a

ZBOR: I sarna Danaja morade nekoe

suneev ostavit sjaj i zaei u mraeni dvor,

da zivi skrivena od svih u kuli nalik na grbb, 930 A i njo], dijete drago, ugledan bjeSe rod

i zlatan je nosfla dazd - plemenit Zeusov plod. Ali je sudbe moe jaca no eovjek i bog;J

- nece joj izbjec bogatas, a niti Ares sam.

Ona ee tvrdavu strti i cmi razbiti brod, 935

sto ga uz mora sum silni zapljuskuje val.

Prva antistrofa

RaspIamtljivog Likurga, traekog vladara,

sto sAsu porugljivi bijes na Bakha i njegov zbor,

St. 928. Danaja - ko argrvskoga kralja Akrisija, unuka osnivaea Arga Danaja; Akrisiju je bilo proreeeno da Ce mu kl:i roditi unuka koji l:e ga ubiti. Zato Akrisije zatvori keer u podzenmu odaju ali Zeus dode k njoj u obliku ziatne kiAe,

i ona rodi sina Perzeja. Akrisije na to stavi kcer i unuka u kovceg i baei ih u more, ali ih Zeus spasi na otok Serif. Kasnije je Perzej sasvitn. slueajno ubio svoga djeda pogodivAi ga diskom prigodom jednog natjeeanja.

66

67

u tamnicu kamenu baci silni Dioniz bog. Da tamo ga mahnitost mine i ludila splasne

mu zar, 940 da spozna i uvidi da je u jarosnom gnjevu svom boga povrijedio svoga rijetju nedolicnom

guWi zanos Menada i njihov radosni klik, gaseci njihovih sjajnih Z11blja rasplarxsali plam i razbje~njujuc Muze, ~to vole svirale zvuk. 945

nad majkom, sto bijase drevnog i slavnog

Erehteja krv. 955 A odrasla bjese na hridi, na vihoru oca svog, vilovito cedo vjetra Boreja sjevernog.

Pa ipak., predraga keeri, Mojre dosudise njoj da boravi u crnoj tami tamniekoj.

Druga strofa

Uz obale Crnoga mora, uz bosporski kameni zal, tame gdje stoji Salmfdes, traeanski znani grad, vidjet je mogao Ares, kome je ovdje stan,

u Flnejevih sin6va oeinji unisten vid.

To maeeha okrutna stvori uzevsi u rUke mac, 950

da zatim tkalaekim cunkom udarac doda nov.

I sad za sljepocu tu svud osvetni ori se zov.

Druga antistrofa

U svojoj bijedi djeeaci nad svojim narfcahu zlom i nad majkom sto rodi u braku ih nesretnom

St. 937. Likurg - sin Drijantov, kralj Edonaca u Trakiji oko rijeke Strimona (danas Struma); prema priei protjerao je sveteni.ce Dionizove (Bakhove), kad su htjele da uvedu Movanje Dioniza u njegovoj zemlji. Dioniz ga za kazou zatvori u kamenu peemu, gdje je od gladi umro. (po drugoj pricr oduzeo mu je sam Zeus OCinji vid.)

St. 943. Menade - v. bilj. uz st. 205. drame Kralj Edip.

St. 945. Muze - k~ Zeusa i Moemosine; zaAtitnice umjetnosti.

St. 947. Salmides - obala uz Cmo more s istoimenim gradom; poradi mnogih plieina mjesto opasno za

68

plovidbu i staga puno gusara; smatralo se da tamo rado boravi bog rata Ares.

St. 949. Finej - kralj u Trakiji, orenio se Kleopatrom, krerkom Boreja, sjevemog vjetra, i Oritije, krerke atenskoga kralja Erehteja. Kleopatra rodi Fineju dva sins, Pandiona i Pleksipa. Kasnije Finej zapusti Kleopatru, baci je u tamnico i o!eni se Idejom, krerkom Dardanovom, a ova zamrzi Kleopatrine sinove i optufivAi ih da su je htjeli o~titi, nagovori Fineja i on dopusti, da ih maeeha oslijepi i u tamnici umori gladom.

St. 9?8. Mojre - boginje usuda, sudenice, keert No6 ill Temide i Zeusa (Kloto - prede nit fivota,

Lahezis - baca Mrijeb i dodjeljuje sudbinu, Atropos - presijeca nit zivota).

69

(PETA EPISODIJA)

VI. c i n

(Dolazi Tiresija, a vodi ga djecak.)

TIRESIJA Prvaci grada Tebe, [a i djeeak taj

na jedne oci gledec put smo presli svoj, jer samo uz vodiea eovjek ide slijep.

KREONT: A kakav nov ee glas Tiresija nam ree?

TIRESIJA: Ja kazat cu, a ti me dobro saslusajl

KREONT: Ni dosad nisam savjet prezirao tvoj.

TIRESIJA: Pa zato gradom dobro vladao si tim.

KREONT: N a korist si mi bio eesto, priznajem.

TIRESIJA: I sad ti srecu drzi samo tanka nit.

KREONT: Govori! S tvoje rijeci, gle, protrnuh say.

TIRESIJA: Kad znamenja mi cujes, sve ces znati tad:

N a sletistu sam sjeo pticjem prastarom, odakle motrim uvijek svetih ptica let,

a ono cujem glas do sada nepoznat

i nerazumljiv graktaj, ljut i bijesan boj i eupanje i klanje, samrtnieki krik,

i lepet kriIa, po kom say razumjeh jad. Tad llbuze me strah i odmah isti cas

na Zrtveniku trtvu htjedoh prinijet svom. No ne htjede mi zrtvu zahvatiti plam,

po pepelu se razli rastopljena mast,

sve cijedec se i cvrcee i stlan diZuc dim. A zatim prsne ruc i otopi se loj,

sto njime ovih but, i pbkaza se kost.

70

960

To od djecaka doznah, a ti I sam znas,

da na zlo sluti zrtva, koju nece bog. 985

Taj djeeak vod je moj, a ja sam voda vas,

I znaj da nalog tvoj unistava nam grad,

jer Zrtvenik [e svaki i nas svaki dom Pollnikovom krvlju vee obeseascen,

sto raznose je psi i ptice zemljom svom. 990

Sa zrtverrika takvih zrtve nece bog,

nit molitava nasih saslusat ee glas,

i nije sretan znak ni jedne ptice klik, sto hrana joj je nekog pokojnika krv.

Ja rekoh ti, a ti sad pazi, sinko moj, 995

bez grijeha niti jedan nije ljudski stv~r.~'

a ako netko zgrijesi, pa spoznade grijeh

i primi dobar savjet, nije eovjek Iud

ni nesretan kad trazi svojoj zloei lijek. \

Stog ne budi tvrdoglav, to je moj ti sud, 1000

vee sluSaj savjet moj i daj pokopat les.

Ta kakvo je [unastvo mrtvom zadat smrt!

Sad euo si sto mnim i primi dobru rijee,

jer najveee je dobro mudar slusat svj~t.

0, starce, prorok svak ko strijelac u svo] cilj 1005 u mene gada, sto sam nevjest poslu tom.

Vee odavno me izda, davno proda vee

say proroeki yam rod ko robu u svijet tud. No ako yam je s voljom, idite u Sard,

u Indiju po zlato i po jantar zut, 1010

no onoga pokopat necete u grob.

Sve kad bi ga i orli Zeusovi ko plijen razvuei htjeli eak pred Zeusov prijesto sam, ni od tog grijeha ne bi spopao me strah

da pristanem na ukop. Jer ja dobro znam, 1015

~t. ~009. Sard - glavni grad Lidije na rijeci Paktolu i gori Tmolu (u objema je bilo mnogo zlata).

965

970

KREONT:

975

980

71

da eovjek nema moe okaljat boga svog.

No znaj, 0, starce moj, da mnogi smrtnik jak doZivjet moze pad i ponajgori sram,

kad zbog probitka Iienog losu brani stvar.

TIRESUA: 0, jao! 1020

Da I' itko zna od ljudi, da I' je svjestan tog ...

KREONT: A eega? Sto to zboris z~ rod ljudski sav?

TlRESUA: D~!1.:liY_~~-~ je_blago ljudstyurazum zdrav.>

KREONT: A luda pamet, mislim, naiveci je jad.-__.)

TIRESUA: I toga [ada ti si eto prepun sad. 1025

KREONT: Ja tebe vrijedat necu, jer si prorok nas.

TlRESUA: No vrijeda tvoj me sud, da prorokujem laz.

KREONT: Svi proroci za noveem lakomi su svud.

TlRESUA: A kraljevima svim tvrdoglava je cud.

KREONT: Da I' svjestan si, da s tobom vladar zbori tvoj? 1030

TIRESUA: Dakako, No po men i spasio si grad,

KREONT: Ti mudar si, no vrlo nepravedan vrae.

TlRESUA: Ti sili~ me, da kazem tajnu, koju znam.

KREONT: Pa kaai, sarno nemoj zbog probitka svog.

TlRESUA: I necu, jer se tebe tice, sto cu rec. - 1035

KREONT: No znaj da moga srca smamit neces tim.

TIRESUA: A i ti dobro znaj da nece mnogo put jo~ sunce u svom trku obic neba krug, a tvoga ee se roda jedan mrtvi clan

mrtvaeima pridruzit kao uzvrat brz. 1040

Jer ti u donj! svijet sa svijeta baci tog

eeljade zivo jo~ u neeastan mu grob,

dok onome mrtvaeu kratis ukop svet

i ne da~ da pod zemljom vjeeni nade mir.

A bogovi se gornji na tvo] gade ein, 1045

ne zele za se prava nad mrtvaeem tim,

pa zato oni sad i mrki s njima Had

na tebe salju strasnih osvetniea zbor,

Erinije, da tebi istu spreme kobo

I pazi, da l' iz mene srebra zbori glas, 1050

kad kaZem ti da skoro em ee doei dan,

kad svijet ee mlad i star u domu kukat tvom. A gradovi se svi na ovaj bune grad,

jer neprijatelj mnogi uz nas lezi zid.

da kida njega zvijer, il' pas, il' ptieji rod, 1055

sto raznosi nam svud po ognjistima smrad.

Zbog vrijedanja tvog bijesan [a ko strijelae vjest ovakve strijele snazne sasuh ti u grud

i neces moci izbjec njihov otrov hud.

(Djecaku)

0, djecaee, povedi mene u moj dom, 1060

a on nek nad kim mladim istresa svoj bijes.

Nek nauei da bolje jezik drzi svoj

i bolji stekne urn no sto ga ima sad (Tiresija ode s djecakom.)

ZBOROVODA: 0, kralju, ode on prorekav strasan [ad.

A znamo svi da otkad ovaj bijeli pram 1065

na glavi naso] smijeni nekad emu vlas,

taj starac nikad gradu n~ navijestI laz.

KREONT: To 1 ja znam, stog smucen u sreu sam svom Popustiti je zlo, a ako ustrajem,

ios gora eeka kob: prokletstvom ranjen duh. 1070 ZBOROVODA: 0, Kreonte, sad mudroj odluci je cas.

KREONT: A sto da einim? Reci, da te poslusam.

ZBOROVODA: Antigonu iz groba pusti podzemnog,

a odbaeenom bratu daj uredit grob.

KREONT Popustit, dakle, treba, to je savjet tvoj? 1075

ZBOROVODA: Sto prije, kralju moj, Erln!ja je zbor

brzonog, kad na krivca posalje ga bog.

!CREONT 0, jao, tesko mi [e, al' se svladavam

St. 1045. Gomji bogovi - bogovi neba: Zeus, Hera, Atena, Artemida, Apolon, Ares, Afrodita, Hefest, Hermo i dr.

St. 1056. Kreont je zapovjedio, da ostanu nepokopana i tjelesa drugih neprijatelja koji su pall pod Tebom.

72

73

Prva strofa

Kastalija, tebe prati blistavih bakalja sjaj, Visine nam ntsejske tebe, sto pune su brsljana, salju, i vinorodnl zeleni zali

uz klicanje rijeci bozanskih, kad tebanske staze pohadas,

Druga strofa Tebi i majci tvojoj,

sto Zeusov sazga je grom, najdraZi nas je grad.

I sad nam na pomoe budi, kad bijeda zahvati nas.

0, dodi nam s parnaske hridi il' preko morskog tjesnaca

i gradu donesi spas!

Druga antistrofa

1100

i pristajem, pred jacim evo popustam.

ZBOROVOf)A: Ne povjeri to nikom, sve izvedi sam. 1080

KREONT: Dakako, ovog casa. Brze, momci, hajd kollko gbd vas ima, budak uzmi svak, pozurite iskopat za mrtvaca grob.

A ja eu, [er izmijenih onaj nalog svoj,

sto svezah, i razrijesit svojom rukom tom. 1085

Jer bojim se da zbilja zakon mora svet

postovat svaki stvor do daha posljednjeg.

(Ode sa slugama.)

1105

Peta s t a j a e a pjesma

1110

ZBOR: 0 Bakho, sa mnogo imena, ti ponose majke Semele, i sine gromovnog Zeusa,

sto ltalijom slavnom nam vladas 1090

i Demetrinom dolinom

gostoljubnom Eleuzfnom,

sto s bakhantkinjama svojim u rodnoj stolujes Tebi

uz obale potoka izmenskog, 1095

gdje zmajevskih zuba niknu soj.

Prva antistrofa

0, VOGO treperavih zvijezda, sto nocni zasticujes klik,

sto Zeusu si visnjern sin!

0, dodi nam s otoka Naksa sa bakhantkinjama svim, sto eitave noci tebe, vladara Ijakha, slave plesanjem zanosnim.

1115

1120

Sa dvoglavog Parnasa, korieke gdjeno nimfe prebivaju, gdjeno je vrelo

St. 1088. Zbor zacinje radosnu pjesmu, jer se nakon Kreontove nove odluke ponadao u sretan svrsetak svih dogadaja. - Bakha (Dioniza) zvali su i Ijakhom, Bromijem, Lijejom, Melpomenom, Ditirambom i dr. - Semela, kei Kadmova i Ijubavnica Zeus ova, s kojim je rodila Dioniza Bakha; jednom je zafeljela da

vidi Zeusa u njegovu punom sjaju, i on joj se kao takav i pojavio, ali ju je time svojim munjama i ubio; umiruei rodila je Dioniza.

St. 1090. Italija - danasnja juzna Italija, tzv. Velika Grcka, gdje su Grci upravo u vrijeme prlkazivanja Antigone (god. 444. pro n. e.) osnovali naseobinu Turij.

St. 1092. Eleuzina - grad i opcina u Atici gdje se okupljalo mnogo naroda 0 svetkovinama boginje Demetre (eleuzinske misterije).

St. 1097. Korieke nimfe - po koriekoj peeini na Parnasu.

St. 1099. Kastalija - sveti izvor na Parnasu kod Delfa.

St. 1101. Visine nisejske - gora na

otoku Eubeji, gdje [e rasla eudotvorna loza.

St. 1117. Naks - najveei od kikladskih otoka, sjediste stovanja Dionizova; u njegovoj se pratnji nalaze naksijske nimfe (ovdje bakhantkinje).

St. 1120. Ijakho - jedno od mnogih imena Dionizovih (v. bilj. uz st. 1088 ).

74

75

(EKSODA)

VB. e Ln

(Dolazi glasnik.)

GLASNIK: 0, stanovnici grada ovog tebanskog,

~i jedan ljudski vijek, rna bio kakav god, ja hvalit vise necu, nit cu kudit njeg.

~er sudba ljude dize ili rusi njih, "=

1 sretnik stradat moze ko i nesretnik.

A niti jedan prorok ne zna udes nas:

Ta Kreontu je, mislim, usud bio sklon kad od neprijatelja ovaj spase grad '

i u njem uze vlast, da vlada zemljom tom a eestitom mu djecom sretan cvao dom. ' ~o sad mu ode sve. I on je mrtvac ziv,

jer ostane li tko bez slasti zivotnih

,

taj vise i ne zivi, po mom sudu bar. On moze biti bogat, ako hoees bas

i zivjeti u domu sjajem kraljevs~,

~o sve bez zadovoljstva, za me takav sjaj lOS manje je no sjena, koju baca dim.

St. 1131. Kreont je imao dva sina:

M~gar~ja (po nekim prieama Menekeja) 1 Hemona. Kada je zapoeeo bratoubilacki rat izmec:tu Eteokla i Polinika, .prore~~o je vrac Tiresija, da ee pobjeda bit! na strani Tebanaca, ako Megarej sam prolije svoju krv na Dirkinu vrelu. Kreont, uzasnut ovim proroeanstvom nago-

1125

ZBOROVODA: Zar opet neko zlo za kraljevski nam rod?

aLASNlK: Preminuse. A zivi skrivise im smrt. 1140

ZBOROVODA: Govori tko je mrtav? Tko je smrti kriv?

GLASNlK: Ubijen lezi Hemon rukom vlastitom.

ZBOROVODA: Od vlastitoga oca? Il' se ubi sam?

GLASNlK Od svoje ruke pade ljut na oca svog.

ZBOROVOf)A: 0, proroee, 0, kakvu pravu rete rijec! 1145

GLASNlK: Ja rekoh yam, a drugo sve je vasa stvar.

(Iz dvora izlazi Euridika s pratnjom.) ZBOROVODA: Gle Kreontova zena gdje iz dvora sad Euridika se blizi, [adan joj je lik,

da l' slucajno, il' zna, da mrtav joj [e sin?

EURIDlKA: 0, gradani, [a podoh da se pomolim, 1150

da Paladi se s molbom svojom obratim,

no tu na pragu zacuh ovaj govor vas.

I b~ kad maknuh zapor i otvorih dver, razabrah glas 0 kobi, koja stile nas.

Protrnuh sva od straha, Idonuh nauznak 1155

u nesvijesti na r1lke dvorkinjama tim,

Ponovite mi stoga, kakva bjese vijest,

da eujem, jer sam viena svakom glasu zlom.

GLASNIK: 0, gospo draga, ja ko svjedok toga sveg

isprieat eu ti sve, svu istinu cu rec. 1160

Ne vrijed.i oumanjivat tebe lijepim eim,

pa poslije ispast lazac, Toga ne volim.

Povedoh kao vodie kralja, muza tvog,

na visoravan, gdje Pollnikov je les

jos lezao, od pasa say iznakazen. 1165

1130

1135

vorl sina da bjen sto dalje od rodnog grada sve do svetista u Dodoni gdje neka zatrazi za!!titu tamomjeg proroeista. Megarej mu to obeca ali ne odrza obeeanje. Popne se na ~jviSi vrh gradskih bedema prokune neprijatelje, a onda probode sebi vrat bodezom i srusi se s visine na Dirkino vrelo.

St. 1145. T.j. Tire St. 1151. Palada vaka boginje AterSt. 1166. Hekata - Asterijina, tajno koja vlada na nel, zemljom; zato su je

vall sa Selenom (Mjesec), Artemidom i Perzefonom, ~nom podzemnog boga Plutona Hada; §tovana osobito kao boginja raskrsea.

St. 1167. Pluton - ,.Bogati« blaze ime za boga podzemlja Hada.

76

nd pridje-

'erzejeva i Jginja noei, 1 zemlji i pod ) zamjenji

77

Pomolivsi se tad Hekati podzemnoj

i uz to jos Plutonu, da ih mine gnjev, okupasmo ga zatim vodom posvetnom i spalismo na mladom granju zelenom i nasusmo do rodne zemlje visok hum. Antigoninu grobu pohitasmo tad,

sto sazdan je u onoj hridi kamenoj bez obreda i frtve, sto je trazi red.

No izdaleka joste netko zacu plac

i pozuri da 0 tom kralju javi vijest.

A Kreont idue bliZe bolan euie krik, pa jaukne, zavapi glasom pretuznim: »0 nesretna Ii mene! Zlo naslueujem

i mislim da od svega u zivotu svom sad ovo gazim stazom najnesretnijom. Ja osjeeam, da to je sina moga glas. ° pohitajte, momci, tamo gdje je grob, pronadite do rlike iskopani rov

i vidite kroz otvor da Ii to moj sin toliko vapi, il' me ovo kusa bog.«

Mi poslusasmo kralja prestravljenog rijee i vidjesmo: duboko 11 dnu groba tog Antigonu gdje visi sapevsi si vrat

od usukanog vela omcom platnenom. A Hernon, da [e spasi, grli njezin pas, i place svoju, dragu, koju ote Had,

i djelo oca svog - svoj nesudeni brak. Kad otae vidje sina, obuze ga vaj, unutra db njeg' stupi, strasan riknu rik: »0, zlosretnice, kakva posla imas s tim? I gdje Ii ti je urn? Zar zavede te strast? Izit1i, sine, otud, preklinjem te svim.«

A Hemon oea gledne divljim pogledom i prezirom ga ospe, ne rekne ni rije{:,

78

1170

vee trgne mal' i srne k roditelju svom, 1200

no promasi, jer ovog nagli spase bijeg.

Tad nesretnik u gnjevu, sam na sebe ljut,

u vlastite si grudi vlastit zari mae,

Pa njeno toplo tijelo, sve pri svijesti [os,

obuhvaca i grli rukom klonulom, 1205

i tada stane hropit. A crvena krv

iz grudi mu zartidi njezin obraz bIijed. Sad mrtav uz nju mrtvu lezi jadnik mlad, u Hadovu ih dvoru vjencan eeka dan.

No po njem~s_~ ~l:!ti3it~.~ Utl~~_l"od .. 1210

aa nWrece je zlo ne_Bromisljena el.l~.~~!

..... _... ._h._ .. _ .=- -_._ .. =-_-=.__ ;;oJ

(Euridika odlazi.) -_

ZBOROVODA: Sto mislis? Gospa eto 11 svo] ode dvor ne rekavsi ni zlu, ni dobru nama rijee.

GLASNIK: Zapanjih se i sam. No rado vjerujem

da {:uvsi za sudbinu dragog sina svog, 1215

ne zeIi da u tuzi sav je gleda svijet,

vee i1 kuei ee plakat s dvorkinjama svim, zabrazdit nece valjda, razuman je stvor.

ZBOROVODA: Jane znam, ali mislim: na zlo sluti muk

i opasan je isto ko i silan krik. 1220

GLASNIK: Pa vidjet eemo, da li dub joj uzbuden zatomljuje i taji neki novi [ad.

Ja idem Z8 njom 11 dvor. Dobar ti je sud, da moze donijet zlo i preveliki muk. (Ode.)

ZBOROVODA: Gle, vladar nam glavom dolazi sam, 1225

pod rukom mu oeite krivnje je znak.

Ne tude krivnje, vee - smijem Ii rec-

to vlastite njegove duse je grijeh.

(Dolazi Kreont, drzeci ruku na Hemonu, koga nose sluge.) Tuzaljka

1175

1180

1185

1190

KREONT:

Prva strofa

0, jao, grijesi bezumnog srca mog

·79

tvrdokorni i smrtonosn!' 1230
A krivac i zrtva ista su krv. a tarno drugi mrtvac lezi preda mnom.
0, jao, kobnu li odluku stvorih, 0, jao, bijedna majko! Jao, sine moj! 1260
0, sine, strasan li snade te kraj GLASNlK: Kraj zrtvenika sebi ostar zari mac,
u mladosti evijetu! Bez ikakve krivnje, i sklopi vjede pla cue prvog sina svog
vee bezumlje moje ti donese smrt. 1235 Megateja, sto slavnu nasao je smrt.
ZBOROVOf)A: ° odvee kasno, mislim, pravdu spoznajes. Za Hemonom tad gorak obuze [e plac,
KREONT: U stradanju [e spoznah, kad me svlada bog, a tebi prokle sve zbog eedomorstva tog. 1265
ina glavu mi surva tezak teret taj,
i nagna me da krocim stazom surovom Druga strofa
u tuzi, nogom zgaZen na tie oboren. 1240
0, koliko li pati jadni ljudski rod! KREONT: 0, jao, joj! Rasplinjujem se sav
(Glasnik se oraea iz dvora.) od uzasa. ° zasto nece tko
probosti mi grudi maeem dvosjekliml
Prva antistrofa 0, jadna li mene,
u strasne li zapadoh nesrece kal. 1270
GLASNIK: 0, gospodaru, vidim kako jedan jad GLASNIK: Na samrti za svoju krivila te smrt
u ruci drZis sad, a gle u domu tvom i za smrt onih drugih, tako dragih njoj.
oeekuje te drugi, kada stupi u nj. KREONT: Na kakav naein zivot skoncala je svoj?
KREONT: Zar ima gore zlo nad ovim ovdje zlom? 1245 GLASNlK: Pod sarno sree sebi zarila je mac,
GLASNlK; Mrtvaca ovog majka, jadna, ovaj tren kad sazna kako smrcu sin postrada njen. 1275
u dvoru sarna sebi zivot uze svoj. KREONT: 0, dovijek ce mene pratiti glas,
KREONT; 0, jao, zdrijelo Hada nezasitnog, a nikoga drugog 0 krivnji toj!
unistavas me ti i satires! Ja sam te ubih, [a, nesretnik, sam.
0, glasnice, kakav mi glas javljas em! 1250 Po istini velim! A vi, sluge, sad
I m~ne, mrtvog vee, ponovno u~ij~: sto brze me s mjesta vodite tog, 1280
I kaka-v-mrriov riaVje§cujes jad! jer nistav sam [a, upropasten stvor.
Jao, 0, jao! Sina izgubih, ZBOROVOf)A: Imade I' u zlu dobra, dobro zelis tim,
a sad zar i zeninu javljas mi smrt? ukloniti se zlu, to sma tram najboljim
(Otvore se dvorska vrata, vidi se mrtva Euridika.) Druga antistrofa
GLASNlK; 0, gledaj, kralju! Vise ne skriva je dom. 1255
KREONT: 0, jadan jar Sad evo drugu gledam bol, 0, dodi daj! 0, zadnji case moj,
KREONT:
i kakav li me joste udes ceka krut. osvani sad! Donesi suden kraj, 1285
U rukama mi ovdje mrtav dragi sin.
st. 1263. v. hili. uz st 1131.
80
6 Antigona 81 da muka se ovih teskih oslobodim. 0, dodi, 0, dodi!

Da vise novi ne ugledam dan!

GLASNIK: Buduenost znaju bozi, upravljaju njom,

a nama valja brinut ovu ovdje skrb. . 1290

KREONT: Za jedno tek se brinem: da mi dode kraj.

GLASNlK: Ne moli nista vise. Smrtnik, dok [e ziv,· ni jedan izbjec nece sudbi sudenoj.

KREONT: Odvedite odavde eovjeka nistavnog,

ne hoteci ubih te, sine moj. 1295

i tebe, zeno! 0, kud mi [e poe,

na k'Og da se obratim, kud da se zaklonim, sve mi se iskrivi, eega se prihvatim, strahovita na me se survala kobo

(Sluge gaQdvedu.)

ZBOBOVOflA: Prvi uvjet srece: razborit je urn 1300

i bogove postivat valja dusom svom.

A ohologa stvora preuzetnu rijec

sudbina ce oborit snagom velikom.

Pa kad pretrpi zlo,

osvijestit ce se tad, ma bio vee i star. 1305

(Svi odu.)

SOFOKLOV A »ANTIGONA« U KRITICKIM TUMACENJIMA

St. 1290. Tj. moraju pokopati mrtve.

82

»Od svih Sofoklovih, pa mozda i od svih drugih grekih tragedija« - pise talijanski istoricar pozorista Silvio D'Amiko- »Antigona je najvise proueavana, prevodena i pretresana, dajuei povoda vrlo obilnoj kritickoj Iiteraturi.« II A engleski profesor H. D. F. Kito je tu kritieku literaturu na ovaj naein rezirnirao:

An~_!la je jedn<LQ.d..onili-m-ama koja-je doztvjela-raehcita tumacenja. Spoma nije bila njena.umjetniCkasnaga;'1'ri-_8jajno i prefinjeno slikanje karaktera, ni silina s kojorn je predstavljen sredisnji sukob. Sporno [e bilo to sto je njen sredisnji problem, iii - radije bismo- rekli - to kako da taj problem formulisemo i ria sta da stavirna naglasak. Je li to u sustini politicka drama: dri'tiva nasuprot svijesti jedinke? Bavi li se ona pojmom nepisanih zak?1I:0:, .~0E.rinoseci tako onovremenoj teoriji drzave i-prava? Ilijepak koncipirana u herojskoj tradiciji, kao studija jedne idealne herojine? ill je to aristotelovska tragedija karaktera; u cemu bi onda bila namar:: tia, »tragicka kriVlca«Antiganina?lli pak sredisnji lik i nije Antigona vee Kreont? Nisu svi ti stavovi neusaglasivi;paje mozda ipak sarno pitanje gdje da stavimo glavni akcenat.v"

ARISTOTEL

Doista, spora oko umjetnicke vrijednosti Sofoklove drarne nije nikada bilo~-Jos je Aristotel visoko cijenio Sofoklovo majstarstvo u vodenju dramske radnje, u kajoj [e sve logieki povezano i uvjerIjivo i ciji je rasplet posljedica nuznog toka zbivanja, a ne pjesniko-

Ii Silvio D'Amiko, Povijest dramskog teatrti, Zagreb, 1972, str. 46.

2) H. D. F. Kitto, Form and Meaning in Drama, London, 1956, str. 138.

85

ve samovolje. Isto tako, Aristotel je visoko cijenio Sofokla i zbog toga sto u njegovim dramama likovi nisu ocrtani u kontrastu »bii~log« i »crnog«J <!~bJ:"~_i_ ~la!_ pa se -:ru; istieu ni vrlinom, ni pravediio!cu, niti padaju u nesretu zbog svoje zloce i nevaljalstva.«, v~ stradaju. zbog je~.t:.~ ~t~~t~ 19i.Y!~~~.t.koi~ ..... bal_k.1!Q_J,J,.., Antigoninom slucaju, moze biti u moralnom smislu besprijekorna, ali koja je tako konfliktna da tragieki junak zbog nje mora da strada. U tom pogledu Aristotel je Sofoklovo vodenje radnje suprotstavljao onim dramaticarima koji, izlazeei u susret zeljama gledalaca, daju razlicit zavrsetak za dobre i za lose«, kaznjavajuci »rda~.e« i .. sp~avajuci »dobre«. U Sofoklovom videnju ljudske sudbine rnje bilo mjesta za »sretan zavrsetak«, koji [e, izgleda i onda naivnija publika toliko voljela. Najzad, Aristotel je prvi ukazao na jedan karakteristieni postupak u Sofoklovom razrjesavanju radnje, tzv, dramsku ironiju (kako se taj postupak danas naziva). Nairne, j.up.,ak Sofok!Qye tragedije (Edip u Kralju Edipu,

.ali. i ~~ u AntiQoni) zivi ';l u:t::i::; :~I :~j:;9vi ;ostUaii

lspr~vm. --:onda muse DcJjpkJ D'ti r 6 l:la9m ,

pa tQ. »tragIcko saznanje« (gr ana"norisis) dmrodj do »preokl:@ta« (gr. ~ri;Q~ _koji ga baca u nesre..£.~, patnju i stradanje." U tome, uostalo , i jeste tragieki duh Sofoklove (frame.

Kada su evropski humanisti s kraja XIV stoljeca ponovo otkrili anti~~u m:amu i poceli je iznova izucavati, oni su u cjelini prihvatili Aristotelov sud 0 Sofoklovom dramskom geniju, naglasavajuci uz to jos jedan njegov znacajan dramski postupak, tzv. stihomitiju, tj. dijalog u kojem se izmjenjuju kratke replike (od po jednog iIi najvise dva stiha), kao sto je to u dijalogu Kreonta i Antigone na poeetku III eina. Za razliku od dugih, zamornih monologa u Eshilovim dramama, Sofokle tim postupkom u dramski govor unosi zivost i dramaticnu napetost pravog dijaloga.

Zaokruzenost i jedinstvo Sofoklove radnje, njena koncentraci~a O~? jedn~ prelomn~, kritiene taeke eovjekovog zivota~ IfQllI]a S kOJom dola:lI do nuznog preokreta 11 C:ovjekovoj sudbini; Iikovi koji se .i po svojim karakterima i po svojirn tdnjama medusobno suprotstavljaju; sukobi i u radnji i u dijalogu - sve je to postalo uzor mnogim kasnijim dramskim piscima, koji su taj tzv. sofoklovski model drame prihvatiIi kao svoj dramaturski ideal. Uostalom, sva ta svojstva Sofoklove drame jednodusno je cijenila

i novija knjiZevna kritika kao neosporne vrline Sofoklovog dram-

skog genija, koje su naroeito dosle do izrazaja u dvije njegove najznatajnije drame, u Kralju Edipu i Antigoni.

Sto se Antigone tiee, podjednako [ednodusno ocijenjen je i Iik glavne junakinje. Doduse, vodila se polemika oko znacenja i dramske funkcije pojedinih Antigoninih rijeN i postupaka. Na primjer, najvise spora izazvao je Antigonin zavrsni monolog (stihovi 875-912), u kojem ona izjavljuje da ne bi povrijedlla zakone drzave da se radilo 0 njenom muzu Hi sinu, a ne 0 bratu. Posto je to u direktnoj suprotnosti s njenirn odluenim zastupanjem univerzalnih »nepisanih zakona«, koji zahtijevaju od porodice da dostojno sahrani svoga elana, neki su smatrali da ti stihovi nisu Sofoklovi, vee da ih je neko kasnije interpolirao. Medutirn, kad se zna da je upravo te stihove jos Aristotel citirao kao primjer Antigonine rjecito izrazene boli, onda ne treba sumnjati u njihovu autenticnost, veenastofati da se oni protumaee u funkciji dramske situacije u kojoj su izgovoreni: polazeei u smrt, Antigona se vise ne opravdava pred. ovozemaljskiIri sVlJetom, vee pokUsava objasniti

= t~ sam1 se~i 1 svoJO] ;a!l !?1m t t::: :::£:1:

sm. Mill" QP4 1 WEal§! I'll I· OJ I I . '

Sporilo se takoder i 0 nekim drugim pojedinostima u Antigoninom ponasanju (0 njenom pomalo grubom odnosu prema Izmeni, 0 njenom ponovnom vraeanju Polinikovom lesu nakon sto [e vee obavila ritualni pogreb posipanjem praha i s1.). _l\1etiutim, njen uzviseni karakter, sa svojom herojskom odluenoseu, duhovnom superiomoseu i nesebienom spremnoseu na zrtvu, uvijek je izazivan divljenje. Engleski romantieki pjesnik Seli rekao je povodom nje:. »Neki su _od. nas, u nekom ranijem zivotu, voljeli, jednu Antigonu; posljedica toga je da se vise ne mozemo zadovoljiti nikakvom drugom ljudskom vezom.« Medutirn, spor je nastao oko Kreonta i prave prirode Antigoninog sukoba s njim.

GETE

'I Vidi: Aristotel. 0 pesnicko] umetnosti, Beograd, 1949.

.yeliki njemaeki pjesnik J. V. Gete, u poznatim razgovorima sa svojim sekretarom Ekermanom, odlucno je osudio Kreonta kao tiranina. Isticuei, nairne, da je u osnovi svake tragedije »sukob koji ne dopusta ra~rjesenje« i koji »moze da nastane iz protivrjecnos~l izmedu bilo kakvih odnosa«, Gete odbija da sukob izmedu Antigone i Kreontavidi kao protivrjeenost izmedu duznosti prema porodici i visih ciljeva drzave:

410 tome: Maurica Bowra, Sophoclean Tragedy, Oxford, 1965, str. 93-97.

86

87

»Kreont i ne postupa iz drzavnieke vrline, nego iz mrznje pre ma mrtvom, AIm je T'')linik pokusao da povrati ocevinu iz koje su ga nasilno otjerali, u tome se nikako nije tako neeuveno ogrijesio .0 drzavu da njegova smrt ne bi bila dovoljna, vee je trebalo kazniti i neduzni les.

Postupak koji se ne slaze s vrlinom uopste nikad ne bi trebalo nazvati drzavniekom vrlinom, Ka~'nIIt zabranjuje da se pokopa Polinik i njegovim lesom u raspadanju ne kuzi samo vazduh nego je i uzrok stQ psi i grabljive zivotinje razvlaee otkinute komade mrtvaceva tijela pa njima opogane eak i oltare, onda takav postupak stQ vrijeda ljude i bogove niposto nije drzavnicka vrlina, nego drzavnicki zlocin. I cio taj pozorisni komad uperen je protiv njega. Protiv njega su drZavne starjesine koje saeinjavaju hor; protiv njega je narod u cjelini; protiv njega je Tiresija; protiv njega je njegova rodena porodica. Ali on ne slusa, nego tvrdoglavo nastavlja sa zloeinima, dok ne upropasti sve svoje i na kraju ni sam nije nista drugo do puka sjenka.

- Pa ipak - rekoh - kad ga eovjek slusa sta govori, gotovo bi povjerovao da je unekoliko u pravu.

- To je upravo ono - odgovori Gete - u cemu je Sofokle majstor i u eemu se uopste sastoji zivot dramatike. Sva njegova lica u komadu imaju takav govornieki dar i umiju motive svojih postupaka da razlazu tako ubjedljivo da je slusalac gotovo uvijek na strani onega koji je posljednji govorio ( ... )

- Nedavno sam negdje proeitao izrazeno miSljenje - rekoh - da je greka tragedija odabrala ljepotu etickog za SVQj poseban predmet.

- Ne toliko etiekog - odgovori Gete - koliko sustinski ljudskog u cijelom njegovom obimu; osobito pak u onim praveima gdje je, dosavsi u sukob sa grubom silom i zakonom, moglo da postane tragicne prirode. U toj oblasti je, dabogme, lezalc i QnQ etieko kao jedan od glavnih dijelova ljudske prirode.

Etieko u Antigoni, uostalom, nije izumio Sofokle, vee se ono nalazilo u samom predmetu, koji je pak Sofokle valjda izabrao utoliko radije sto je pored etieke ljepote imao u sebi obilje dramskog dejstva.

Gete [e zatim govorio 0 karakteru Kreonta i Izmene i 0 potrebi postojanja tih dviju figura za razvice junakinjine lijepe duse.

- Sve sto je plemenito - reee .on - samo po sebi je tihe naravi, pa je u drami potrebna neka protivrjeenost da tu plemenitost

probudi i izazove. Takva je proti~emost ~nt, ~oji je .tu djelimieno zbog Antigone, da bi se njena plemeruta priroda 1 pravo koje [e na njenoj strani istakli uz njega, a djelimiblo zbog njega samog, da bi nam se njegova kobna zabluda pokazala kao neMo sto zaslutuje mrtnju.

Ali buduCi da nam je Sofokle htio p.tikaQti uzviSenu duJu me jt! jlln'ii!!j~ !. prije izvIienog dfei8, morala je da postoji tu joi [edne protivrje6iost uz kOlU llf"Semogao razvijati njen karakter, a to je sestra Izmena. U njoj nam je pjesnik uzgred dao lijepu mjeru prosjeenosti, uz koju nam uzviAenost Antigone, daleko premaSujuCi takvu mjeru, postaje utoliko upadljivije ocevidna.«

(Ekerman, Razg01Jori s Geteom, 1827)

Geteov sud bio je odluean: Kreontova_ iiflF je sa- . mo kontrastna sjenka prenur Itol~l se ogl~ . Ii: t;meni~~ Ipak, Gete le zanemano &lerucu .~na u na kraju V &a i da joA puna dva ema Kreont ostaje na sceni, te da tek tada dolazi do onog »tragickog sazn.anja« koje izaziva »preokret«, 0 eemu je joi Aristotel govorio kao 0 kulminativnoj tal:ki u razvoju tragicke radnje. Doista, iill_~cma ima oblik diptiha, kako su istakli neki modemi kriticari: ona se na neki naem u sredini rasklapa, dovodeei u drugom dijelu u srediste pamje samog Kreonta. Da je on obiean tiranin, on nas vije ne bi interesovao niti bismo mogli saosjeeati s bolom koji je on sam sebi nehotiee prouzrokovao. Vjerovatno je zbog toga, viSe od Geteovog suda, na kasnije kritieare uticao stav njemaekog filozota Hegela, koji je u svojoj Estetici postavio ovu Sofoklovu dramu kao uzor prave tragedije.

HEGEL

Po Hegelu, dramski sukob ne predstavlja samo konflikt izdvojenih pojedinaca vee i suprotstavljanje nekih viSih zivotnih principa (»moralnih supstanci«), za koje se pojedinac vezuje svim svojim bicem: »Tragieki junak se prema svojoj individu-

88

89

alnosti nerazdvojno povezao sa rna kojom stranom one supstancijalne sadrline zivota, i to u teznji da se za nju zalozi.« A tragedija sarna po sebi uvijek razlaze ukupnu supstancijalnu sadrzinu zivota na izdvojene sile koje su u toj izdvojenosti, prividno protivrjeene. Zbog toga su tragicki junaci uvijek u polozaju da se bore sarno za jednu »supstancijalnu vrednost«, koja se nuzno pojavljuje nasuprot drugoj: za ciljeve porodice nasuprot ciljevima drZave, za ljubav nasuprot osjecanju duznosti i sl. Time se podsti~ sukobi koji se ne mogu izbjeci:

»Prvobitna tragicnost, dakle, sastoji se u tome sto u granicarna takvog sukoba obje protivnieke strane, uzete za sebe jesu u pravu, dok su, s druge strane, one jedino u stanju da prvu pozitivnu sadrzinu svoje svrhe i svoga karaktera proture sarno kao negaciju i povredu one druge isto tako opravdane strane, i zbog toga u svojoj moralnosti i na osnovu nje podjednako zapadaju u grijeh (tj. u harnartiju, Z. L.).«

Posto na taj naein obje strane u tragickom sukobu povreduju supstancijalnu harmoniju svijeta uopce, onda ishod tog sukoba ne moze biti sveden na pitanje zivota ill smrti, nagrade ill kazne pojedinih lienosti koje su se suprotstavile jedna drugoj, vee se na neki nacin mora podrazumijevati izmirenje samih tih supstancijalnih sila, kako bi se objelodanila sarnodjelatna moe vieenog zivota (ill, u Hegelovoj terminologiji, apsolutnog Duha), koji se upravo kroz suprotnosti probija do svoje sustinske harmonije:

»Izmirenje tragedija izaziva u nama na taj naein ~to nam pruza prizor vjeeite pravde, koja u svom apslolutnom gospodarenju preduzima stroge mjere nad relativnom opravdanoseu jednostranih ciljeva i strasti, jer ne moze trpjeti da sukob izmedu takvih moralnih sila koje su po svom pojmu skladne, pobjedonosno uspiju u stvarnosti i da se u njoj ustale.

fTakvo svoje tumaeenje tragedije Hegel [e ilustrovao upravo

Antigonom, u ko'o' 'unakinjina to' bra

sukob s nar .. om alla_.~ta, pa tako dvije jednako vrijedne 1fiOraIileslle(pravo porodice i pravo drlave) protivrjeee jedna drugoj u sukobu koji se ne moze izgladiti. Antigonin griieh ie " tome

to ·e· 0 rihvatila 'ednu moralnu silut a je tako povrije-

a onu drugu, koja takoder trazi svoja prav!j Sukob koji tako nastaje moze se razrijesiti sarno zrtvovanjem individue, koja je relativnost svoga prava proglasila apsolutnim pravom i tako ueinila nasilje nad harmonijom ,~,!Y.Q.t!, u kojem su sve moralne sile jednakopravne. Konacno izmirenje protivrjeenosti dolazi sa

nasim saznanjem da se iznad svih posebnih prava i zrvotnih ciljeva ljudskih jedinki izdize apsolutni Duh u svojoj konacno] harmonienosti. A velieina Sofoklove drame [e, po Hegelu, u tome sto i Antigona i Kreont moraju platiti vlastitim stradanjem za svoju jednostranost:

"Sarno ako se drzimo toga shvatanja, mozemo razumeti anticku tragediju. Zbog toga takav jedan zavrsetak ne smemo shvatiti ni kao neki (!isto moralni ishod, kao ishod u kome se zlo kaznjava a vrlina nagraduje. Tu apsolutno nije stalo do te subjektivne strane Iienosti, do njenog dobra i zla, vee, ako je sukob bio potpun, tu je stalo do neposred.nog saznanja afirmativnog izmirenja i podjednake vrednosti obeju strana koje su se borile.«

Ako se, dakle, jednostranost na kraju mora ukinuti, onda se i lienost koja se za tu jednu moralnu silu vezala mora zrtvovati:

»Jer, individum predstavlja sarno taj jedan zivot: ako on kao takav jedan nema stalne vrijednosti za sebe, onda je dotieni individuum skrhan.

Najpotpunija vrsta ovoga razvoja moguea je u slueaju kada individue koje se bore istupaju, shodno svome konkretnom zivotu, svaka za sebe kao totalitet, tako da one same po sebi stoje u vlasti onoga protiv eega se bore, te otuda narusavaju ono ~to bi prema vlastitoj egzistenciji trebalo da postuju, Tako, na primer, Antigona zivi pod Kreontovom drlavnom vlaseu: ona licno je hila kraljeva kei i sad je Hemonova verenica, taka da hi trebalo da se pokorava kraljevoj zapovesti. Ali ni Kreont, koji je, sa svoje strane, otac i muz, moran bi da postuj- svot inju krvi i da ne izdaje zapovesti koje stoje u protivrecn». 1 ;i!n pijetetom. Tako njima oboma imanentno je ono prot" &p .st. medusobno bune, te njih osvaja i slama upravo ono .fto $,..&& u oblast njihovog vlastitog zivota.Antigona umire pre nQ(o sta 'e bila u stanju da zaigra kao n~esla, a RIeom, LILutl~,

'va kafnjen smr 0 svoje supruge 0]1 se UOlJaJu"

1 to sin zbOg Arihgonme, a supruga zbog Hemollove SMI ti. {)q

'-sVili dlVIi1h iVillevhta i staFag i ft6T'6!I neta a 1& 1h skoro sve poznajem, a mislim da moze i treba da ih poznaje svaki - meni se eini da je Antigona u tom pogledu najsavrsenije umetnieko delo koje kao takvo zadovoljava u najveeem stepenu.«

(Hegel, Estetika, knj. ill, 1835 )

90

91

KJERKEGOR

nOV1Jem vremenu izgubila svoju tragicnu interesantnost, »jer je moe od koje dolazi patnja izgubila svoj znaea] i gledalac uzvikuje: pomozi samome sebi, pa ce ti i bog pomoci; drugim rijecima: gledalac je izgubio sazaljenje, a sazaljenje je - kako u subjektivnorn, taka i U objektivnom smislu - pravi izraz za tragieno.« S takvim shvatanjem tragedije, Kjerkegor pristupa i tumacenju Antigone.

Za razliku od Hegela, koji je tragicno u toj drami protumaeio kao sukob dviju ravnopravnih moralnih sila, Kjerkegor vidi dublju tragiku te Sofoklove drame u produzavanju prokletstva koje je

palo na Edipov rod: '

»To je eisto grcki. Zivotni odnosi su jednom zauvijek, dati kao nebo pod kojim zive. Ono moze biti mracno i naoblaceno, ali je ipak nepromjenljivo. Ono daje dusi osnovni ton, i to je tuga. Tragiena krivica koncentrise se kod Antigone u odredenoj taeki: da mora sahraniti svoga brata uprkos kraljevoj zabrani. Ako je uzmemo kao izdvojenu cinjenicu, kao sudar izmedu sestrinske ljubavi i pijeteta na jednoj strani, i samovoljne zabrane, na drugoj strani, onda bi Antigona prestala biti greka tragedija i bila bi potpuno moderna tragedija. U grekom smislu nastaje tragieka interesantnost time sto u bratovoj nesretnoj smrti, u sestrinom sukobu sa pojedinacnom Ijudskom zabranom odjekuje tuzna Edipova sudbina, to su, taka reci, sarno posljedice Edipove tragicne sudbine, koje se granaju u potomcima njegove porodiee. Ova cjelokupna slika eini gledaocevu tugu tako beskrajno dubokom. Ne propada samo jedna individua, nego mali svijet, to je objektivna tuga koja, oslobodena, sada napreduje u vlastitoj uzasno] dosljednosti kao prirodna sila, i u Antigoninoj tutnoj sudbini nalazi se, kao u odjeku oeeve sudbine, pojacana tuga. Tako kada se Antigona odlueuje da sahrani brata uprkos zabrani kralja, mi ne vidimo u tome toliko slobodnu radnju koliko, naprotiv, sudbonosnu nuznost koja od prestupa oeeva sustue djecu. Toliko je slobode, naravno, u tome da mozemo voljeti Antigonu zbog njene sestrinske Ijubavi, ali u nuznosti sudbine je dat, tako reei, visi smisao koji ne obuhvata samo Edipov zivot, nego i zivot njegovog roda«,

Sasvim drukeije tumaeenje Antigone ponudio je jedan drugi veliki filozof XIX stoljeca, Danae Sjeren Kjerkegor. Za razliku od Hegela, koji je u osnovi zivota vidio harmoniju i »vjeeitu pravdu« apsolutnog Duha, Kjerkegor je izrazavao jedno duboko tragieno osjeeanje zivota

»Ako u covieku nema svijesti 0 vjecnom, ako u osnovi svega lezi jedino divlje uzavrela snaga, koja, rveci se sa tamnim strastima, proizvodi sve sto je veliko i sve sto je beznaeajno, ako bezdana, nezasitljiva praznina skriveno Iezi ispod svega - ~ta bi onda bio zivot nego ocajanje« (Strah i,drhtanje).

A mislilac koji je na takav nacin dozivljavao ljudsku egzistenciju morao je imati drukeiji osjeeaj i za tragiku koju u sebi sadrzi Sofoklova drama. Razlikujuci antieko i moderno shvatanje svijeta. Kjerkegor je upozoravao da se u antiekom svijetu tragieka sudbina individue odvijala na jednoj siro] pozadini, na planu mitske religiozno-eticke svijesti eitave zajedniee: »Cak ako se Iienost jednako slobodno kretala, ona je ipak zavisila od osnovnih kategorija: drZave, porodice, sudbine.« I dok se u modernom svijetu raspalo sve sto je davalo koheziju ljudskoj zajednici, pa je individua ostala sama sa sobom, noseci na svojim pleeima »sav svoj zrvot kao posljedicu svojih postupaka«, u antieko] tragediji se sudbina jedinke ocrlava na jednoj siroj, epskoj pozadini, zbog cega tragieka radnja nije uslovljena samo karakterom i postupcima [unaka, vee sadrii i »epski momenat«, tj. ukljueenost jedinke u sudbinu one zajednice kojoj pripada. Upravo zato sto tragieka radnja ne dobiva potpuno objasnjenje u subjektivnoj svijesti i u odlukama individue, u antieko] drami dijalog se »nije razvio do stepena iscrpnog razmisljanja u kojem se sve stapa«, vee mu je bi pridodat hOT, koji govori 0 onome sto je sire od zivota individue i sto se ne moze do kraja rastvoriti u njenoj sudbini. Osim toga, posto tragicka radnja ima svoje objamjenje'na sirem planu nego sto je djelanje same individue, tragieka krivica ima u antici neophodnu dvosmislenost: tragtcki [unak je istovremeno i kriv i nije kriv, jer jednim dijelom odgovornost za njega preuzima sudbina: »~ , je upasti u r.uk.e h9g~ ~iyo.ta.~.= to.bise.m9_ilQ,Iefio gr¢k~jtraB~ii:._ U moderno] tragediji u kojoj je radnja potpuno uslovljena postupcima i karakterom junaka, pa je sam junak odgovoran za svoje djelanje, tragieka krivica gubi tu svoju dvosmislenost: junak je iIi kriv ili nije kriv. Time je, po Kjerkegoru, tragedija u

(Ili - ili, 1843)

OTOBRAM

Uporedujuei stavove Getea, Hegela i Kjerkegora, ne mosemo a da 'ne pomislimo kako velika djela svetske knjiZevnosti izazivaju

93

92

u razlieitim generacijama razlieite dojmove i kako se stalno rastvaraju za nova tumaeenja. Upravo je to istakao i njemaeki po~o.ri~~i reditelj Oto Bram (1856 -1912), koji je, povodom Antigone, lZ)a~O da s~kJa§i~~~.c!jet~ knjiZevn~~ ~~i~~.l,gQ~ Y.rije~~ z.l!: l00no i"'IJlliIin:ia kO)1.~ tYmCl:~~. TiJnaroClto vazi za dramska djela kola u pozoristu djeluju utoliko snaZnije i istinitije ukoliko iz njih vise progovara duh savremenosti - »bez obzira da Ii se prikazivao ~ekspir ili ~iler, 8ofokle ili Klajst«,

U svom tumacenju Antigone Bram je na zanirnljiv naein pomirio Geteovo i Hegelovo tumacenje te drame:

r »~ta je za nas danas vrijedno u djelima klasika - u Antigoni, na

primjer? Antigona nam je najbliZa od svih grckih tragedija, jer mi u sebi samima nalazimo isti onaj sukob koji prozima tu dramu: sukob izmedu prava individue i prava drustvene zajednice, izmedu osjeeanja ljudske jedinke i razloga drZave. U Antigoni mi vidimo dva podjednako opravdana stava koja se jedan drugom suprots~avljaj~ i o~ kojih je svaki podjednako strastven, gord i iskljueiv. Antigonino prkosno postovanje mrtvog brata sudara se s Kreontovim nepopustljivim nalogom; a pretjeranost njihove revnosti pokazala se tragienom za njih oboje. Me<1utim, mi tu tragediju na taj naein gledamo drukeije nego sto su je vidjeli stari Grci: za njih Antigona i Kreont nisu mogli biti heroji podjednake velieajnosti; ~jihove simpatije pripadale su Antigoni; Kreont je bio pozadina - fi~a pon:ebna kao kontrast glavnoj junakinji; on nije bio sam po sebi znaeajan karakter. Osvrt na druge dvije tragedije u toj trilogiji moze da to potvrdi: u Kralju Edipu u Edipu na Kolonu Kreont nije moean vladar. On je prepredenjak »s pakosnim i Zust~ jeziko~«, eovjek koji »vjeAto uspijeva da svemu da privid istine«. U tun dramama on je nistavan sam po sebi i sam za sebe· on j~ Edipov~ pozadina, kao sto je i Antigonina. Greki ga gled~oci rusu mogli smatrati ravnopravnim, jer je njegovu ulogu igrao »treei glumae«, dok je Antigoninu ulogu preuzimao »prvi glumae« (protagonist). I kao ~to se savremeni glumac koji u nekom komadu igra spored.nu ulogu ne moze nadati da ee osvojiti pamju naivnijeg dijela gledalista, koje je na galeriji uvijek spremno da mu zviZdi zbog uloge koju igra, tako su isto greki gledaoci unaprijed bili nenaklonjeni tritagonisti (»treeem glumeu«) tim bi se pojavio na sceni da igra svoju ulogu

Za nas je osnovni problem te tragedije u necem sasvim drugom. Njena kulminacija nas se doima na potpuno ne-greki naein, dok posmatramo preokret koji u Kreontovom stanju izaziva pro-

rok Trresija 1 dok onda, saosjecajuci. pr aumo vladarevu propast. Takvu promjenu raspolozenja msu voljeli grcki gledaoci; nju je mogao odigrati jedino »treci glumac«, U svojoj Tehnici drame Gustav Frajtag pise: »Grci su bili vrlo osjetljivi na nepostojanost neeije volje. Velieina njihovih heroja prije svega je u njihovoj nepokolebljivosti. Prvom glumcu bi zato bilo tesko odigrati lik koji sebi dopusta da - u ma kako vaznoj situaciji - njime upravljaju druge Iienosti u drami.« Ali mi u nasoj predstavi u »Njemaekom pozoristu« bivamo duboko potreseni kada se Kreont, uzdnnan stranim vraeevim predskazanjem, konacno skrha, plaeuci »Jao! Jao! « nad propaseu svoje vladarske kuce, A snazan realistieki kolorit te predstave sarno je pojaeavao takav nas dojam.«

(Stil i sadr~aj, 1912)

Bram je, bez sumnje, bio u pravu: svaka nova generacija vidi u djelima klasika nova znacenja. Stavise, po mnogima je velieina jednog knjiZevnog djela utoliko veea ukoliko je ono otvorenije za nova tumaeenja. A izgleda da je upravo ~ofoklova Antigona takvo jedno djelo. Veliki ruski reditelj Vsevold Mejerhold napisao je 0 njoj: »Ima drarna kao sto je Antigona koje bi moderni gledalac mogao razumjeti i cijeniti i kroz prizmu vlastitog vremena. Antigona se mogla igrati tak i u modernom kostimu.« Mejerhold je to napisao 1906. godine. U posljednjim decenijama, pak, Antigona je doista mnogo puta u pozoristu igrana upravo u modernom kostimu, i u tumaceniu koje odgovara savremenom osjeeanju zivota i modernom smislu za tragieno.

JANKOT

Me<1u brojnim savremenim tumaeenjima Sofoklove drame mozda je posebno zanimljivo ono koje je· ponudio poljski kriticar Jan Kot, poznat i kod nas po knjizi »~ekspir naS savremenik«, u kojoj je tragao za savremenim znacenjima ~ekspirovih drama. Sofoklovoj Antigoni Kot je pristupio na naein koji je blizi Kjerkegorovom nego Geteovom ill Hegelovom stavu: za njega je ona izraz one sveobuhvatne tragike ljudskog zivota koju moderni kritieari najradije nazivaju apsurdom:

94

95

)>'!I!t~_mno.go JQ~i,l sto je cudno, ali nista po svojoj cudnovatosti ne nadmasl!k_coYi~ka:;1 Takve su prve rijeci pjesrriezbora koja slijedl-priTe Antigonina dolaska uz pratnju strazara. Taj stasimon zbora zove se Oda odnosno Hirnna eovjeku. Sve sto eovjek posjeduje moze zahvaliti sebi, bogovi ovdje nisu spomenuti, Zemlju - Nasu Maiku ore s godine na godinu plug u koji je covjek upregao konja. Covjek je izumio govor, a njegova je misao brza od vjetra. Ovladao morem i kopnom, covjek je najrazboritiji i najjaei od svih stvorenja, Ali »eovjek, to razumno biee«, cudo i eudoviste na svijetu, »deinoton«, otuden je u odnosu na prirodu kojom je ovladao, otuden je u gradu koji je sarn podigao. Domovina mu je tudina. tovjekova pohlepnost nema graniea. On hoce i zna mijenjati buduenost, sarno za smrt nije jo~ izumio lijek. tovjek mijenja svijet, ali sarn ide u nistavost, Slava covjekovoj velieini zavrsava zaprepastenjem, To zaprepastenje zbog covjekove egzistencije prvi je uocio u zboru Antigone Martin Hajdeger. »Putujuci svugdje, neiskusan i bez poriva, on stife do nistavila. Nema tog bijega kojim moze pobjeei jednom jedinom napadu smrti, eak i ako je uspio izbjeei mukotrpnu bolest.«

Kamijev Mit 0 Siziju svodi se zapravo na jedno osnovno pitanje, koliko su Ijudi u pravu u moralnom i intelektualnom pogledu, a da ne izvrse sarnoubojstvo. Sve sacuvane Sofoklove tragedije, osim posIjednje Edip na Kolonu, prikazuju eovjeka kojemu tIo bjefi ispod nogu, a nebo je za njega prazno. Posljednji »agon« (sukob) dolazi u trenutku junakove agonije. Ova drama, cini se, da je koncentrirana oko jednog momenta, kada junak mora odlueiti: izvrsiti samoubojstvo ili zivjeti kao Edip i rugati se sudbini ( ..•. )

U Antigoni su tri sarnoubpjstva Prema klasieno] Hegelovoj interpretac1)i Antigona vcli tragi(:an izbor izmed:u vrijednosti kojesu_ med:usobno suprotne, ~J!l~~ bQz'e . . zak. Ali prava So 0 ova 1 akav izbor, jer za nju ne postoji nista sto je privremeno. Izbor vcli jedino Kreont, Iud u svom pragmatizmu, apsurdan u svojoj slijepoj tvrdoglavosti da moze spa-

siti nesto sto ).·.e .. n. emoguee spasiti .. .JCreont._.\1l' .. ·eru. je. d: ... ~e .. v1a.s. t .. neoeranicena, da Be m~Q v.lad~ti ne aamo nad Ijij:dti'", ~ i .Qi4,~

menom. Spor 0 granici siobode i vlasti, izmed:u bofjeg i prirodnog, Ijudskoi'Odvija se izmedu Kreonta i Hemona, izmedu Kreonta i Tiresije:

Hemon: To nije grad. k ad jednome say pripada. Kreont: Al' obieaj vlasnistvo vladaru daje.

Hemon: Ti i zemljom pustom sam bi krasno vladao. lli:

Kreont: Ti zboris, kao da ne znas gospodara svog! Tiresija: ( ... ) Ti gornji i donji svijet pornijesao si.

Izmedu Antigone i Kreonta nema dijaloga iii je to dijalog nagluhih. Od prve scene Antigona tvrdo lavo ponav1ja da svi morarno

umrijet a VlIDO es ona 0 . o~~o!,g~_.

'do_ani Antigonu n~ta ne ceka! 1 nikakav H--aronneee nas prebaciti na drugu obalu Stiksa. Kad bismo Sofoklovu Antigonu prenijeli u svijet nasih judejsk~-kr~c~~ shv~eanja morali bismo reci da je ona pobozna, ali ateistkinja, Anti-

~ak 11(; t'skaru! brata. ona ce sarno grudicu zem1je bacitfiia nje 0 10 tije10. ¥tigona vcli simbolicnu ges u. Ta gesta ne ml-

)en· a nista, je a gesta nametnuta pod pritis om s .. "

Antigona ·e m SmlS u, apsur a. ]a: on~ Zl~ __

... tQ~ 1 mog1a umrijeti. Dakle, sve 0 mo emo u lIll 1, to ~u ges~e.u

praznini. a" vrijednost zivota, apsurdna [unakinja

odabire simbolienu gestu pod pritiskom smrtne kazne.

Antigona mora umrijeti zbog gladi izedi· Vode je kroz .S!~d.

Svi ~talJl PUlZied ill uktetu dave nei u §m trenu~. Antii<>n~

'Shval!a da je ~tud:a« ne sarno u sutIjivom kozmosu vee da ]e »tud:a« 1 U gradu. Raniit je smrt_predstavJ.iaJanjen vlastiti izb?r, sad je.nainetI1\lti~drugih._C!_~B:.!~~ab.~ala_~ em bI data SlI~O svom zivotu shvatila je da nile moguce vredriovab ono Ata ]eograru~eno. KnO se samuDda-tun.-j'adnalmtigona,-evo,-vet je odvezalapofas -svOjena1jme. Antig()nin~samoubojs~o nepred-:

. stavl)a -iZOOr, to je ~in_QCjljam~. Apsurd je pobifeaIOAiilfgonu.-- --. - --Kreorifjevee promijenio milljenje, zurl d~ sahrani Po~a. i oslobodi Antigonu. Ako bi prvo isao po AntIgonu, moZda bi je jo§ nasao zivu. }J~tzQj$o~t se. smatra osnovom tr~g~je. Cini se, med:utim da se Sofokle svjesno i sa strasnom ironijom 00- lueio na Antigonino sarnoubojstvo, odnosno na ovaj pos1jednji ponos neizbjeznosti. Antigonino samoubojstvo nije, bilo potrebno. A sada ih je sve zarazila smrt, s maeem Zu.ri Hemon, iza njega Euridika, Kreont u strahu bjezi iz unistenog kraljevstva.

Tragedija se, med:utim, ne da izbjeCi. Unistenje ob~ju Io:alj~stava koja su viadala Tebom bilo je najavljeno. Meharuzam je djelovao. Sve Antigonine geste, herojske i neherojske, nisu mog1e

5) Vidi stihove 336-370, U Klaicevom prevodu poeetak ovog stasimona glasi drukcije: »Mnogo je sila na svijetu tom, no najjati od sveg Ijudski je soj!«

96

7 Antigona

97

(Ap.surd i greka tragedija)

les n' no brata ne razvlace divlje zvi eri, Kito postavlja u ~~ediste drame Kreon a, 0 0 azuje tragicki nedostatak razurmjevanja najosnovnijih Ijudskih nal!ela:_.Antigoninog osieeaia Wema

mrtvom bratu Izmenmog saosjecanja sa na smrt os . ~.e-

strom, Hemonove llu . . . _. . . : . . l)a,

~I~ii~lil!tipo§tmumj.e, Kreont=1rSVOJt>] tiranskoj samo-

voljr..:.:Vidi oko sebe samo urotu. . ., .,

-Po Kltou Meont se vee u prvoj seeni pojavljuje kao olicenje

samosvjesne ~ile. Njegovu odluku Zborovoda prima ovim rijet':ima:

Primijenit zakon svaki tvoja moze moe na zive i na mrtve sve u zemlji toj.

»Je li bas tako? - pita se Kito. - Senzibilitet obienog <?~k~ o.dbacio bi takvu politieku teoriju; upravo zbog toga je tiranija 1 bila omrznuta, [er je tiranin smatrao da moze do~ositi .z~one kakve hoee ne obaziruei se na tradicionalna prava 1 tradicionalne duZnosti. Ali ne treba misliti samo na zakone drZave - i Sofokle se zaista pobrinuo da ne mislimo samo na njih. Tokom eij~le drame nama se govori 0 nomosu, »svetom zakonu«; tako na kraju scene s Tiresijom Kreont kate:

Jer bojim se da zbilja zakon mora. sve~ postovat svaki stvor do dana posljednjeg.

»Primijenit zakon svaki tvoja moze moc«.- to je ~oktrina. s kojom se Kreont pojavljuje na pocetku, da ~1 na kraju s~vabo koliko je ona netaena; a mi sumnjamo da ]e gre~a ~ubli~a u pozoristu mogla 0 tome slusati a da joi se u svijesti ne lave dvije greke maksime: Sjeti se sta si i Sue sa m~eTo~ C· • -)

Kada se Antigona (u ill emu) brani na svol uzvisen 1 beskompromisan naein - njena odbrana je, doduse, isto .toliko ~apad na Kreonta koliko opravdavanje sebe, pa Kreontu 1 ne dale mnogo povoda da bude milostiv - zapanjuje nas k~ njega potpun~ odsustvo sposobnosti raze, ... jevanja. Ona se pozrva n~ ono ~to bI_Smo mogli zvati zahtievom prirodne ljubavi i humanosti; za mega )e to sarno neposlusnost. bezakonje, besmislica, i uz to bestidnost. Za takvo njegovo ponasanje nije dovoljno reci da ga ~~otkriva ~o tipienog tiranina. Naravno, i to; ali treba naglasiti da s~ t1m~ otkriva koliki je njegov nedostatak onoga sto su stari Grci nazivali ({J(J()Y1101 C; »razumijevanje«, - tu je njegova uskogrudost i njegov bezobzimi hybris.«

nista izrrujeniti, mozda su sarno ubrzal€ djelovanje mehamzrna. Kami ima pravo kad smatra apsurdom to sto je Edip spavao s vlastitom majkom i ubio svog oea, - apsurd je ~to je to bilo najavljeno, §to je bilo neophodno. »U tom pogledu - pisao je on - grcka tragedija sadrzi mnoge pouke. U tragienom djelu sudbina uvijek djeluje pod krinkom logike i prirodnosti. Edipova sudbina je unaprijed najavljena. Natprirodno je odluceno da ce on

.pot. ini .... it .. i .. wn.. orstvo i incest. C\~ja :ame je usredotol!ena na ,to da n~ .p"okate logjl:pj iii&tem,.prema kQjem ee, Od dedUkctte:J!Q..

aedukcije, junak~zaci~jlLD.j~g_QY!!.n~s..reca ... U buntu koji potresacoVjekaTpnsiljava ga da krle: To nije moquce postoji element oeajnieke izvjesnosti da je to moguee.«

MiSolovka je postavljena uz prethodno upozorenje misu. Upozoren je Laj, a poslije Edip. Zanimljivo je da je Sofokle izostavio sve motivaeije Lajeve krivnje, koje su bile vjerojatno prisutne u prvobitnoj verziji mita. Kokto je svoju verziju Kralja Edipa nazvao Pakleni stroj. Ali kod Sofokla mehanizam nije pokrenut od strane bogova, ni od strane demona. I upravo je zbog toga taj mehanizam apsurdan. Misolovka eeka misa, ali nitko tu misolovku nije postavio.

Edip, dakako, ima slobodu volje, Mis takoder. Jednom postavljena miAolovka ne odgovara misu, Imamo slobodu volje, a moramo umrijeti ( ... ) Misolovka moze eekati bez kraja, eeka mirno dok mis ne naeini gresku ( ... )

Elektra, Edip, Antigona - to su bile tragedije herojskog apsurda. Pad junaka bio [e svjedocanstvom eoviekova velil:anstva. Ovo su beznadne nade 0 kojima je pisao Kami.«

KITO

Engleski profesor H. D. F. Kito protumal:io je ovu Sofoklovu "strastVenu-pnru . (1 sukobu i stradanju« na naein koji je vi!e iSaoza pdljivim l!itanjem teksta nego za modernim idejama 0 apsurdnosti Ijudske egzistencije, kao sto je to u Kotovoj interpretaciji. Takvim postupkom Kito je otkrivao humanistieki smisao

Sofoklove tragedije. J

Insistirajuci na tome da se AntigonB aduprla..KrenntO"ej fl8- redbtne ram nekih apstraktnih »nep~~ z~().n_I!4_<k~~()~~~ svo-~~ toT reUgli)mosh poffiije, -veclz -najdublje Ijudskib- razloga - da

98

99

U osnovi tragieke radnje u Antigoni Kito vidi jednu ideju poretka, l!iji »ritam prozima sve ~to je ljudsko, i cijeli univerzum«. Grci su taj poredak svijeta nazivali Dike, »pravda«, sto za njih nije bio pojam ni etieki, ni pravni, vee je bio osnova same Prirode, i princip svekolikog njenog poretka:

»Zato ~to je prekriio taj poredak, Kreont se ogrijesio 0 Pravdu. Zato ga - kaze Tiresija - eekaiu Erinije, sluzbenice Pravde, i one ee ga nepogresivo kazniti ... Dike, Pravda, nije moralni kvalitet; ona je prirodni zakon. I on ce stupiti u dejstvo, na ovaj ili onaj naein. Drugi dio drame nam pokazuje naein na koji on u ovom slucaju djeluje. Erinije vrebaju Kreonta - ali se nista natprirodno tu ne upliee. Dogadaji idu svojim prirodnim tokom; Erinije jesu sluzbenice Dike, Dike, jeste zakon Prirode ... Ono sto je Kreon~. pot~o, zabranjujuei pogreb, prestup je protiv Prirode, proti· bozjih zakona, protiv poretka svijeta - a to je sve jedno t

isto ( ... ) "

Zivot ima svoje nepokolebive zakone, i u njemu, tek upola skrivene, strasne su sile. Moramo ih uvijek postovati, Samo nas jedna vrlina moze spasiti - »razumijevanje«, i uz to postovanje bogova, ~to u krajnjoj liniji znaei postovanje konaenih ljudskib prava, Kada je hor pomislio da su u pogreb bili umijesani bofji prsti, Kreont je gnjevno pitao:

BILJESKA 0 PISCU

Zdenko LeAi'::

sofokle (r. oko 495 - u. 406. prije n. e.) je u svom dugom~~yotu_i:~ao priliku ae: vuli ~ori1~~~d~.?!ia_UJ~:~aod]~a~-u.~estvo~ao je u 'proslavi pobjede nad Persijancima kod Salamme (480), koja le Atem~bezbijedila prvenstvo u citavom grckom svijetu onog vremena: a ~arno ~v:)e godine poslije njegove smrti Atena je porazena od sparte. u lserpl]u]ul!em peloponeskom ratu i vise nikada nije povratila svo!u slav~ l.~ t.og svog oz latnog stoljeea«, u kojem su dominirala imena Perikla, Fidije, Anaksagore,

Herodota, Eshila i Sofokla.

Citavog svog tivota Sofokle je i u ratu i u miru bio is~\l~ Uhlost

javnotf·~vQia,~~bio" jeY91ili9iQai.l'jlipJ9mata,. cijenieni. pj~nijt, pri.i~t~~j Perikla i Ijul?~,".ciiel~. ~~_e._:poslije smrti proslAv!l~ lekao h!m>].

Kao drmati~ar prvi put se takmieio na dio~~~~.~~~~"~vj!,l.~.a

469. g., OS~~i~E~.~_I.!,&:g1adtt."~dO smni n~lS8~ je, p~~a s~ izvorima,3 drame. U ~e1kU le u njima sam glumio, a 1 kasnije je za njih

komponovaomuziku. Svojim inovacijama znatno je unaprijedio greko pozoriste: poveeao je hor sa 12 na 15 elanova, uveo je slikani de.kor, odust~o je od do tada obaveznog trilogijskog povezivanja drama, §to je omogueilo ~vrSce komponovanje dramske radnje i preeiznije izveden dramski zaplet. Uz to, uveo je tzv. treceg glumca (do tada su u tragedijarna igrala sarno dvojica), ilto je, takoder, dop~ilelo~l~~.!:tE-Jem .E~i:mj'!l radnje, jer [e omogucilo da sepove~abror thaUiSkih likova i da se na sceni istoYnm1eno mogu pojaviti tri lica. Time je on, umjesto labave, or,atorij~ki komponovane

~?::ske tras~~tvori~_~~~~~~~.~~l~~!.. b~ti~or.~~~ It.~nijirn dramati~a.tiJ!la.Njegove tragedije Koncipirane su kao studije covie-

kovog kai-aktera u jednorn presudnorn trenutku njegovog :!ivota.

Sacuvano je samo 7 njegovih trag(!diil!.:..:1jqntl.Ant!,qon~ •. l'r.Il~i!lja~l£~.I, KralJTcf{p: 'kiektra, Filoktet rEdip rni KQIQrr.u.. Vecinu tih tragedija i cian9S

izvode mnoga pozorista sirom svijeta. Z L

o bozjem prstu zbor je nesnosan i glup. Za onog zar da brine ikoji se bog,

da pokapa ga kao stvora zasluznog,

a dosao je amo, da sde~e grad ... ?

Zar mislis da ee bozi stvora stovat zlog?

Odgovor [e: Da, jer i on je bio eovjek.«

(Oblik i zna~enje u drami)

Kito je, mislimo, bio u pravu: velieina Sofoklove Antigone u velikoj mjeri je zasnovana na tom dubokom humanizmu kojim je Sofokle prozeo svoju dramu.

100

101

SADRZAJ

UVOD U tITANJE SOFOKLOVE ,.ANTIGONE« Anticka drama i pozoriste . . . . . . Mitska utemeljenost greke tragedije

Robert Grevs: »Edip i njegova djeca« (tebanska legenda)

Mit 0 Edipu i njegovoj djeci u obradi grekih tragitara Eshilova tragedija »Sedmorica protiv Tebe« i njen sporni

zavrietak kao uvod u citanje »Antigone«

Albin Leski: Sofoklova »Antigona« .

.. ANTIGONA«, tragedija

SOFOKLOVA »ANTIGO~ KRlTItKIM TUMAtENJIMA

~$">~ (AristO~~'D.~t~l:,eg~t. K~er~e~or: ~t~ ~r~,. ~an. ~ot:

Biljffika 0 piscu . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

5 10 13 17

19 25 31

83

101