Professional Documents
Culture Documents
Odziv prostorije na zvučnu pobudu posmatra se preko njenog impulsnog odziva h(t), pri čemu se
prostorija posmatra kao prenosni sistem čiji je ulaz na mestu zvučnog izvora a izlaz na mestu
prijemnika. Uobičajeni način posmatranja impulsnog odziva prostorije je postavljanjem zvučnog izvora
i mikrofona u prethodno definisane tačke. Odziv prostorije se posmatra analizom dobijenog električnog
signala na izlazu iz mikrofona kada se ona iz izvora pobudi Dirakovim impulsom Odziv prostorije je
definisan zvučnim pritiskom na mestu mikrofona p(x,y,z,t), a analiza se vrši posmatranjem signala v(t)
koji se javlja na izlazu mikrofona kada na njega deluje taj pritisak.
Fizički proces formiranja sukscesivnog niza refleksija zvuka koje ispunjavaju impulsni odziv duž
vremenske ose naziva se reverberacija. Reverberacija je osnovna karakteristika zvučnog polja u
prostorijama.
Po uključenju zvučnog izvora intenzitet zvuka povećava po eksponencijalnom zakonu, težeći svojoj
maksimalnoj vrednosti J . Vrednost J je intenzitet za vreme stacionarnog stanja u prostoriji. Proces
s s
uspostavljanja intenziteta zvuka u prostoriji nakon uključenja izvora grafički je ilustrovan na slici
Maksimalna vrednost intenziteta koja se dostiže u stacionarnom stanju je J=4Pa/A
Vidi se da ta vrednost zavisi i od izvora i od prostorije. Direktno je srazmerna snazi izvora, a obrnuto
srazmerna apsorpciji. Brzina kojom se uspostavlja zvučno polje nakon uključenja izvora definisana je
članom u eksponentu koji je cA/4V. Dakle, proces uspostavljanja zvučnog polja isključivo je
karakteristika prostorije, odnosno njene veličine, izražene preko zapremine, i apsorpcije. Porast
intenziteta je brži što je apsorpcija u prostoriji veća, a sporiji što je zapremina prostorije veća.
brzina opadanja zvuka nakon isključenja zvučnog izvora iskazana je vremenom reverberacije
predstavlja karakteristiku prostorije i ne zavisi od zvučnog izvora.
Šta su sopstvene frekvencije (modovi) porostorije i koji frekvencije postoje
U talasnoj teoriji talasna jednacina ima resenje razlicito od nule samo za diskretan skup vrednosti
konstante k, odnosno za diskretan skup vrednosti frekvencije ω (jer je k = ω/c). Te frekvencije nazivaju
se sopstvene frekvencije prostorije
Rešenja talasne jednačine mogu se predstaviti kao p (x,y,z), gde je indeks n parametar koji označava red
n
sopstvene frekvencije.
Objasniti geometrijski model prostorije i definisati koje metode simulacije zvučnog polja postoje
u ovom modelu?