Professional Documents
Culture Documents
agencija „Zlaja"
Aleksandar Milinković
TESLA - ČAROBNJAK
I GENIJE
BEOGRAD
2005. GODINE
Svakog dana ostvaruje se neka nova Teslina vizija
Držao je u malom prstu znanja stara hiljadama godina
Verovaoje da ništa ne znamo o prirodi elektriciteta
Tvrdio je da u atomu nema energije i da postoje atomi
duše. Stvorio je najmoćnija oružja i predviđao da će ih
umesto ljudi koristiti roboti. Vojna industrija SAD ne bi
postojala bez Teslinih patenata, kao što ni svet neće
imati budućnost ako ne ovlada „Teslinim energijama".
Genije svih vremena, za koga samo Srbi misle da je -
umro!
Izdavač:
Samostalna izdavačka agencija „Zlaja"
Za izdavača:
Zlatomir Krstić
Autor:
Aleksandar Milinković
Urednik
Aleksandra Bucalovic
Štampa:
KONA - Sopot
Plasman:
011/684 - 4 1 0
063/26 20 30
Ti raž:
500
10
ŽIVOT
16
ugovor o nenapadanju. Od tog vremena (1976.), na-
vodno, širom sveta mogu se registrovati neobične
emisije na frekvencijama od četiri do 26 ciklusa u se-
kundi. Vazdušna špijunaža Pentagona je potvrdila da
su izvori emisija raspoređeni u oblasti Lutve, Kijeva i
Sibira. Istovremenim delovanjem oni su stvarali
džinovski stojeći talas dužine oko 1.600 km (1000
milja), ali se o stvarnoj prirodi ovih emisija i danas
samo nagađa.
Treće, Tesla je više puta, u šali (sa Mark Tvenom,
na primer) i u zbilji (izazivao je blage zemljotrese
na Menhetnu, delu Njujorka u kome je radio), de-
monstrirao raznovrsne mogućnosti primene svog
oscilatora. Taj uređaj je mogao da izazove vibracije
tla na kontrolisanoj frekvenciji. Govorio je, na pri-
mer, da bi podešavanjem oscilatora na nivo prirod-
ne vibracije Zemlje, posle izvesnog vremena mogao
da dovede do toga da se planeta bukvalno prepolo-
vi. Međutim, takav oscilator je mogao da ima i sa-
svim različitu svrhu i otuda nije čudno što ga jedan
od autora pisama koja su završila u arhivi FBI-a
smatra osnovom za tzv. „zrake smrti" ili Teslin ,,va-
zdušni štit".
Na žalost, sada već izgleda izvesno da su ova i ne-
ka druga Teslina dostignuća vremenom potpuno
prešla u posed vrlo sumnjivih istraživača. Možemo
samo da nagađamo da li je to posledica nečijeg
znanja i upornosti koja im je pomogla da iščitaju Te-
sline zapise između redova ili su, o čemu je i Tesla
govorio, uspeli da uoče tajne veze između Teslinih
patenata i da ih, kao kocke za mozaik, slože u pot-
puno nove slike. Iz jedne od takvih slika moglo bi
da nastane i „oružje za uništavanje na daljinu". Te-
17
sla se, doduše, nadao da se tako nešto nikada neće
dogoditi:
„Smatram da je nemoguće da drugi prisvoje novo
načelo pošto se u njegovom sastavu nalazi preko 50
pronalazaka" (u pismu sestriću, Nikoli Kosanoviću,
27. februara 1941.).
Od O Nila, 1943, do Margaret Čejni, 1981, veliki
je broj istraživača i pisaca koji je znao da Huverov
biro zna šta se dogodilo sa delom Teslinih rukopisa
i gde se oni danas nalaze. Zapravo, čitava arhiva je
beskrajan niz dokaza da se od javnosti i dalje skri-
vaju suštinski Teslini projekti. Oni su takve prirode
da sobom nose, mimo naučnih, nesagledive poli-
tičke i ekonomske posledice. Možete li da zamislite
bilo koju vladu u svetu koja bi dopustila da se od su-
tra zatvore sve elektrane i drugi, veštački energetski
izvori - samo zato što je neki „manijak" smislio da
sve to može jeftinije, odnosno džabe!?
Zbog čega bi, otuda, svi ovi napori da se dođe do
novih Teslinih dokumenata imali bilo kakvu
važnost? Nama lično može biti potpuno svejedno
da li će od sutra nestati Soni, Tošiba ili Kavasaki i da
li će čitav Japan da se vrati ribolovu i samurajskim
vrednostima. Međutim, ako neko doista ostvaruje
sve što su Teslini projekti posredno ili neposredno
mogli da ponude - a najvećim delom su primenljivi
i u vojnoj industriji - onda je šali došao kraj. Kada
bi se ispunio samo deo njegovih „proročanstava" -
potpuna kontrola klimatskih uslova na planeti,
ovladavanje ogromnim količinama slobodne energi-
je u prostoru, na primer - i ako bi se to našlo u ru-
kama samo jedne ili male grupe zemalja, konačno
bi smo dobili „velikog brata", a Orvelova vizija naj-
18
Mark Tven pomaže u eksperimentu u Teslinoj laboratoriji
24
Tesla 1885. godine
41
činilo neobičnim, sve do poslednjeg dana pred
početak eksperimenta. Kada su nam rekli da u
slučaju neke neobične pojave ili događaja zabo-
ravimo na svoje vojne obaveze i da postupamo po
42
sopstvenom nahođenju. Od tog trenutka bilo nam
je jasno da ćemo učestvovati u nečemu što je i
krupno i opasno.
I samo nekoliko minuta posle početka eksperimenta
„to" se i dogodilo. Odjednom, pojavila se neobična,
plavičasta izmaglica, koja je za tren obavila čitav
brod. Brat i ja smo pokušali da potražimo nekog od
oficira i pitamo šta se događa. Na naše zaprepašćenje,
čitav brod kao da je utonuo u san. Svi su ležali na
podu, na mestima gde su se trenutno zatekli. I brat
i ja smo bili odlični plivači. Obala nije bila daleko i
tako smo odlučili da napustimo brod jer smo očeki-
vali da bi i nešto gore moglo da se dogodi. Kao što
sam vam već rekao, dogodila se jedna od onih stvari
za koje se kaže da su „gore od goreg".
Bielek dalje tvrdi da zna koji veliki naučnici su
učestvovali u eksperimentui:
Nikola Tesla: On je rukovodio čitavim projektom,
šifrovanim pod nazivom „Projekat duga", sve do
1942. godine, kada je namerno počeo da ga ometa i
sabotira, a zatim se potpuno povukao, jer je shvatio
da će mornarica i ljude na brodu upotrebiti kao zam-
orčiće. Za Bieleka je indikativno da je nekoliko me-
seci pre eksperimenta (avgust 1943), Tesla pronađen
mrtav (7. januar 1943.) u svojoj hotelskoj sobi. Tesla
je počeo da razmišlja o „nevidljivom radaru" 1931.
godine, polazeći od studije Džona Hodžisona „Kako
da stvari postanu nevidljive" (John Hodgison). Dve
godine kasnije, kaže Bielek, Ruzvelt, Teslin lični pri-
jatelj, pozvao ga je na razgovor i predložio mu finan-
sijsku podršku da nastavi istraživanja. Tako je osno-
van poseban institut u Prinstonu, na kome će Tesla
sarađivati sa Ajnštajnom, voditi institut, ali neće biti
43
zvanično zaposlen; Mnogo godina kasnije, Bielek
tvrdi da je američki naučnik, Kenet Korum (Keneth
Corum) uspeo, na osnovu Teslinog projekta i uređaja
kakve je i Tesla koristio, da na nekoliko minuta jedan
model broda učini nevidljivim.
Dr Džon fon Nojman (John Von Neumann):
Navodno Teslin zamenik i čovek koji je bio zadužen
da 1947. obnovi projekat, pošto je od posade iz
čuvenog Rouzvel incidenta dobio nekoliko
dragocenih informacija. Bielek tvrdi da je tada pro-
jekat iz analognog prebačen u digitalni;
Tomas Tounsend Braun (Thomas Townsend
Brown): Jedan od najvećih fizičara sveta, poznat po
tzv. Bifeld-Braunovom efektu, tendenciji kretanja ka
pozitivnom polu u kondenzatorima velikog elek-
tričnog naboja. Manje je poznat njegov rad na elek-
trogravitaciji u kome je dokazao da u laboratorijskim
uslovima, mali diskovi gube težinu , pa čak i lete,
kada poseduju elektrostatički naboj.
Po Bieleku, Braun je bio zadužen za specijalan
antenski sistem na Eldridžu. Međutim, doživeo je
nervni slom, samo dva meseca pre početka eksperi-
menta.
Albert Ajnstajn: Tih godina, verovalo se da je
Ajnstajn odlučio da se potpuno povuče iz naučnog
rada. I zaista iz tog perioda ne postoji nijedan njegov
objavljen rad ili bar naučna izjava. Ipak, on je
učestvovao u projektu u svojstvu naučnog savetnika.
Prema Bielekovoj knjizi o ovom događaju, sledeći
rezultate ostvarene u „Projektu duga", od 1963. su
započeli radovi na stvaranju vremenskog tunela, koji
bi omogućio usmereno kretanje napred i nazad kroz
vreme. Dalje, njegova priča više liči na naučno fan-
44
EXPER1MENTER
SCIENCE AND INVENTION
50
Spomenik Nikoli Tesli, rad Ivana Meštrovića, ispred
Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu
52
vao da 1943. nikako nije trebalo da bude godina
njegove smrti. Da su mu i sve zvezde bile naklonje-
ne kao što je bio ostatak kosmosa, Tesla bi umro tek
julskih dana (rođen je u noći između 9. i 10. jula
1856.) 1996. godine!
Govorio je da će živeti 140 godina i pažljivo se
pripremao za naredne decenije, ali jedna sao-
braćajna nezgoda (1939. godine) bila je ozbiljna fi-
zička trauma za čoveka njegovih godina i verovat-
no mu je drastično skratila život. Da je ostao živ,
svet bi verovatno izgledao drugačije, kao što se na-
glo izmenilo i njegovo doba, kada je na ovu plane-
tu „uveo" struju.
NA VEST O TESLINOJ SMRTI "*"""^
Posle Tesline smrti razmenjeno je ne-
koliko telegrama između agenata FBI-
a, Foksvorta, i direktora njujorškog bi-
roa. Sledećeg dana pošto je utvrđena
Teslina smrt, Foksvort je izveštavao:
„Nikola Tesla, istaknuti naučnik u oblasti elektro-
nike, umro je sedmog januara 1943. u hotelu „Nju-
jorker" u Njujorku. Tokom života obavio je mnoge
eksperimente u vezi sa bežičnim prenosom elek-
trične energije i... sa tzv. zracima smrti. Prema iz-
veštaju koji je sačinio iz Njujorka, beleške i ob-
jašnjenja Teslinih eksperimenata i formula, zajedno
sa nacrtima uređaja, nalaze se sa ostalom Teslinom
svojinom i do sada nije ništa učinjeno da se sklone
i sačuvaju od ljudi - koji su neprijateljski raspo-
loženi prema ratnim naporima Ujedinjenih naro-
da..." (FBI je u to vreme primio poruku potpredsed-
nika SAD Henrija Valasa, u kojoj se kaže da je vlada
53
Patentni zavod u Vašingtonu, 1900. godine
57
ni činovnici" bili tu ranije...Bravar je ponovo na-
meštao prekidače za novu kombinaciju koju je napi-
sao i predao Nikoli Kosanoviću. Ova kombinacija mi
je data, ubrzo kasnije, na čuvanje i nije bila koriščena
do 12. jula 1952. godine kada je Kosanović ponovo
otvorio sef u zgradi, u Beogradu, koja će postati Te-
slin muzej... Sef je prvi put otvoren kombinacijom
koju sam sada predala komitetu preko Save Kosano-
vića, budući da se pretpostavljalo da sadrži ključeve
koji bi bili potrebni za otvaranje raznih drugih kutija,
sanduka itd. Međutim, svežanj ključeva nije bio u fi-
58
Teslini generatori u hidroelekrani na Nijagarinim vodopadima
67
mišljeno da se povodom četiristote godišnjice Kolum-
bovog otkrića Amerike izlože sve sprave i izumi, da se
pokaže kako su i naši naučnici jako mudri. Izložbu je
posetilo dvadeset pet miliona ljudi, ličilo je to na cir-
kus. Tamo je prikazan prvi rajsferšlus, prvi vašarskii
točak, sva čuda novog doba. Tesla je bio zadužen za
Vestmghausov deo koji je nosio naziv „Kolumbovo ja-
je". Sećam se da sam ušao salu i video visokog čoveka
obučenog u beli smoking kako stoji na podijumu i ob-
raća se publici sa nekim čudnim akcentom - srpskim,
kako se kasnije ispostavilo - i beskrajno tužnim gla-
som. Izvodio je trikove sa elektricitetom, mala metal-
na jaja vrtela su se po stolu, s vrhova prstiju sevale su
mu varnice. Gledali smo ga bez daha, nikada tako
nešto nismo videli. To su bili dani borbe između jed-
nosmerne i naizmenične struje, između Edisona i Ve-
stinghausa, tako da je Teslina predstava imala i pro-
pagandnu svrhu. Tesla je otkrio naizmeničnu struju
nekih desetak godina pre toga - obrtno magnetno polje
- i to je bio veliki
PrviTeslin indukcioni motor, 1891. godina
napredak u odnosu
na jedno-smernu koju je Edison koristio. Ta struja je
bila mnogo moćnija. Za jednosmernu struju bile su
potrebne električne centrale na gotovo svaka dva kilo-
metra, za naizmeničnu je bila
68
dovoljna samo
jedna iz koje se
napaja ceo grad.
Kada je Tesla stigao
u Ameriku,
pokušao je da
proda svoj izum
Edisonu, ali ga je
taj magarac iz
Montaža Teslinog generatora za Menlo Parka odbio.
elektranu na Nijagari Mislio je da će
zbog toga njegova
sijalica postati
suvišna. Onda je
Tesla svoju
naizmeničnu struju
prodao
Vestinghausu i
počeli su da grade
hidroelektranu na
Nijagarinim vodo-
padima, najveću
električnu centralu
u zemlji.
Edison je krenuo u napad. Naizmenična struja je
suviše opasna, rekao je, može da ubije ako joj se
priđe suviše blizu. Da bi potkrepio te tvrdnje, raza-
slaoje svoje ljude po čitavoj zemlji da izvode oglede po
vašarima. I sam sam prisustvovao jednom dok sam
još bio sasvim mali, upiškio sam se od straha. Na sce-
nu su izvodili životinje i ubijali ih strujom. Pse, svin-
je, čak i krave. Ubijali su ih naočigled svih. Tako je
izmišljena električna stolica. Edison je sve to smislio
da bi dokazao koliko je naizmenična struja opasna, a
onda je izum prodao Sing Singu gde se i danas kori-
69
sti. Ljupko, zar ne? Da ovaj svet nije tako divan, mo-
gli bismo bez po muke svi postati cinici."
73
svog novog otkrića, struja visoke frekvencije, mo-
gao da stvori uređaje uz pomoć kojih bi bilo mo-
guće uspostaviti kontakt sa frekventnim poljem
ljudskog organizma, a zatim lečiti, tako što bi se no-
vim aparatima uspostavila poremećena energetska
ravnoteža.
Jedan od takvih uređaja je vibrirajuća mehanička
platforma. Glas o ovom „zapanjujućem" otkriću prvi
je raširio čuveni američki pisac Mark Tven, pošto se
jednom prilikom lično uverio u blagotvornost novog
izuma njegovog velikog prijatelja. Blage vibracije
izazivaju vrlo prijatno osećanje i izazivaju po-
boljšanje cirkulacije i protoka energije u organizmu.
Takve, izmenjene platforme se i danas mogu videti
na ulicama Pariza, Londona, jer umorni prolaznici
rado koriste usluge rezonatora kako bi osveženih
nogu mogli da nastave svoj pešački pohod. Nekoli-
74
Šematski prikaz malog Teslinog pojačala snage
80
Tesla je verovao da će se u našem veku ratovi voditi samo robotima
2Oc 2Oc
85
njihovog stalnog straha je tvrdoglavo odbijanje
bilo kakvog istraživanja koje ima veze sa psi-
hičkim razvojem."
Znamo već da Tesli nikada nije bilo dosadno dok
je bio među nama, ali tek u Parhelionu je našao
društvo i prijatelje kakvi mu i pripadaju. Redovno se
sastaje sa Galilejom, Keplerom, Leonardom da
Vinčijem, Openhajmerom, a sa Ajnštajnom živi
u istoj kući. Svako od njih, po nekim vekovima
utvrđenim planovima radi na nekom projektu, često
i sasvim različitom od njihovih, nama poznatih,
ovozemaljskih projekata.
Ajnštajnov vanzemaljski opus
Izgleda da se Ajnštajn trenutno bavi mnogo
složenijim istraživanjima jer o svojim teorijama go-
vori samo usput:
„Sada razumem zašto sam imao problema da
stvorim sistem zasnovan na opštoj teoriji relativite-
ta. Da bi se nauka dalje razvijala, neophodan je pot-
puno novi matematički koncept. Pod novom mate-
matikom mislim na razumevanje i novo tumačenje
odnosa između fizičkog atoma i njegovog „dvojni-
ka" izotopa - duhovnog atoma. Tu se nalazi ključ
razvoja nauke."
Teslin bežični prenos energije
Možda na Teslin nagovor ili zbog nekih „viših" ko-
smičkih ciljeva, Ajnštajn se potpuno posvetio razvo-
ju uređaja za bežični prenos ebergije, za koji smo
svi do sada verovali da je Teslino originalno dostig-
nuće. Međutim:
„Na tzv. kosmičkoj centrifugi radi se već nekoliko
hiljada hiljada godina, prema vašem zemaljskom si-
stemu merenja vremena. Mada je ovde priroda nje-
86
gove funkcije odavno poznata, istražuje se na tome
da se on preradi za rad na materijalnom planu, u
ograničenim usovima sa samo 101. atomskim ele-
mentom.
Centrifugalna akcija je ključ funkcionisanja
uređaja.
Biće potrebno da se za centrifugu ili, bolje rečeno,
generator podigne posebna zgrada koničnog oblika
i od materijala, jedne nove vrste plastike, koju
ćemo, u međuvremenu „preneti" na Zemlju. Fre-
kvencija energije stvorene u generatoru biće iz-
menjena da bi mogla dalje da se prenosi putem la-
serskih zraka. Na vrhu građevine biće postavljene
neke vrste antena od kristala za prijem i emitovan-
je energije. Energija će putovati duž trajektorija do
nekoliko „podstanica" razmeštenih širom svakog
kontinenta. Kuće, fabrike, automobili, avioni i svi
drugi potrošači energije će biti snabdeveni malim
demodulatorima - ne većim od tranzistora - za pre-
vođenje energije na nižu, upotrebljivu frekvencu.
8 West40''
NEWYORK
87
Dakle, spolja će generator delovati baš onako kako
je Tesla govorio dok je boravio na Zemlji."
Openhajmerova intervencija
Čitav razgovor je pratio i Robert Openhajmer, je-
dan od indirektnih tvoraca atomske bombe. On će
Ajnštajnovom tumačenju dodati i sledeće:
„Uređaj koji vam je opisao Ajnštajn funkcioniše
na sličnim principima kao veliki generator kakav je
nekada postojao u Atlantidi i Lemuriji. Mi ovde
imamo minijaturni generator - i zovemo ga „malo
sunce" - umesto velike piramide, kao u Atlantidi.
Proizvedena čista energija je na frekvenciji koja
trenutno nije poznata na Zemlji, niti na Zemlji
može da postoji.
Kosmički sat
„Ovaj mehanizam se može objasniti kao neka vr-
sta sata-kalendara, a koristiće se na sličan način kao
današnje enciklopedije. Ali, umesto da listate enci-
klopediju i tražite ono što vas zanima, moj aparat će
omogućiti da informaciju dobijete istog trena i da
informacije koje želite dobijete uživo - slično da-
našnjim TV aparatima. Pre upotrebe korisnik će
jedino morati da zna vremenski period, zemlju ili
ime ličnosti ili događaja o kome traži podatke.
Uzmite, na primer, godinu 1435. pre naše ere,
vreme vladavine kraljice Hatšepsut u Egiptu.
Mesto: palata. ručak, tog i tog dana. Na ekranu se
pojavljuje slika i teku stvarni događaji na ručku iz
tog vremena.
Tesla me je inspirisao da razvijem ovaj uređaj. Sat
nije ograničen samo na prošlost. Zapravo, treba da
znate, prošlost, sadašnjost i budućnost su tvorevine
vašeg materijalnog uma i čovekove svesti. Ovaj
uređaj ne poznaje takve prepreke. Njegova jedina
88
granica je znanje onoga ko je koristi. Sat, kao i
mnogi drugi pronalasci, počeće da se koriste na
Zemlji pred kraj devedesetih godina."
,,I šta na kraju reći?" Tesla se pred kraj života zai-
sta bavio stvarima kojima se nijedan naučnik ni ta-
da ni danas nije usuđivao ni da približi. Većina
naučnika koji se danas bave Teslom, zapravo, sada
već sa imbecilnom radošću, samo opisuju Teslina
očigledna i već uveliko ostvarena dostignuća. Mno-
ge naučne idiote današnjice još uvek ekstatično uz-
buđuju Teslini „rani radovi", kada je na leđima svog
mačka prvi put otkrio magiju elektriciteta ili kada je
u potočiću kraj roditeljske kuće otkrio da se „ipak
okreće". Oni koji su otišli korak dalje i dalje nas uče
da je Teslin bežični prenos energije, prenos energije
bez - žice. A u suštini misle da je čovek u životu,
najblaže rečeno, imao i svojih loših trenutaka.
Sve je to neko, verovatno, otkucao Tesli. I evo šta
se dogodilo.
BOG ILI ENERGIJA DUHA
Teslina istraživanja „slobodne energije" tridesetih
godina, kada je došao do nekih otkrića zbog koji će
dobiti nadimak „čudak iz Menlo parka", dovela su
ga na trag i nekih neobičnih pojava. Jedna od njih
je i takozvana X energija. Rudolf Štajner je pokušao
da tu tajanstvenu energiju, čijim su opisima i
tumačenjima krcati drevni okultni i spiritualni do-
kumenti, opiše jezikom koji se već znatno približio
jeziku i delu njegovog savremenika Nikole Tesle. On
je, ne znajući za Tesline radove, tvrdio da postoje
četiri eterske stvaralačke sile, kao različiti oblici
89
tajanstvene energije - životni eter, hemijski eter,
svetlosni eter i toplotni eter. Uopšteno govoreći,
međutim, svi različiti nazivi nepoznate energije (či,
prana, mana, baraka, jesod, orenda, mgebe, sveti
duh, orgonska energija, životinjski magnetizam, bi-
oplazma, odijska sila...) ukazuju da postoji i jedan
drugi princip u prirodi - duhovni - sa kojim moder-
na nauka i danas nerado pristaje da se suoči, ali ko-
ji, izgleda, zaista jeste kreativna životna sila. Pret-
postavlja se da je to peta sila u prirodi, pored već
poznatih: elektromagnetizma, gravitacije, slabe sile
jezgra i jake sile jezgra. Prema svim opisima, to je
sila koja direktno utiče na različite aspekte super-
čulnih sposobnosti i glavna i verovatno jedina sila u
polju psihičkih aktivnosti. Na njeno delovanje nema
uticaja nijedna od ostale četiri sile; i, mada nesum-
njivo univerzalna u prirodi, ona se može posmatra-
ti, meriti i istraživati samo u biološkom polju.
Zanimljiva je i teorija kretanja ove energije. U
ljudskom telu, još pre pet hiljada godina, u drev-
nom kineskom medicinskom kodeksu, opisana je
90
kao fenomen koji mi danas nazivamo akupunktura.
Ona protiče ljudskim telom duž takozvanih meridi-
jana. Isti proces se odvija i na planu čitave planete.
U tokovima akupunkturnih linija Zemlje, od prai-
storije do danas, nalaze se stecišta drevnih idolopo-
klonika, gde su obavljali svoje rituale, žrtvovanja ili
molili za dobru godinu i plodnost. I Druidi i veštice
pohodili su ista mesta, i cigani i gnostici i hrišćani i
sledbenici Novog doba.
Mnoga su mesta širom sveta od pamtiveka poznata
kao naročito važna i moćna. Nazivaju ih svetim me-
stima. Ima ih u svakoj zemlji i svuda im se pridaje
neko magijsko značenje. Između njih, pretrpane
zemljom i zarasle korovom, prostiru se kilometrima
duge linije koje ih povezuju. U centrima i duž linija
vladaju snažne prirodne sile - toliko snažne da mogu
da utiču na ljudski um, dušu i svest.
Kako su ljudi pre nekoliko hiljada godina i u svim
mogućim kutovima sveta mogli da znaju za tajne sile
prirode? I zašto su na određenim mestima po-
stavljali gomile kamenja, megalita, dolmena, pira-
mide, crkve i katedrale? Bezbrojna iskustva i ispiti-
vanja potvrđuju da linije zaista prate energetske to-
kove Zemlje.
PRIKRADANJE NLO-A
Sva energija je elektromagnetske pri-
rode; sva čvrsta materija u našoj okolini
sastavljena je od energije; naše oči
registruju samo delić elektromagnet-
skog spektra; a elektromagnetski talasi na bezbroj
različitih frekvencija postoje na našoj planeti i
širom kosmosa. Džon Kil, jedan od najpoznatijih
91
3D Ilustracija Savo Katalina
94
im ritmičnim zvukom kao sa naizmeničnom strujom.
Zatim navodi: „...pri tome je čudno da taj zvuk može
da se čuje i sa brojem promena znatno većim od
10000 u sekundi, što mnogi smatraju granicom
čujnosti." Ovo je bila prva novost!
Dalje nastavlja: „...Kao posledica sopstvene induk-
tivnosti namotaja i visoke frekvencije, struja je mala
a odgovarajući porast napona je znatan... Struja je
tako mala da, po mišljenju i nehotično stečenom
iskustvu pisca, pražnjenje čak i vrlo velikog namo-
taja ne može da izazove ozbiljnije povrede." Ovo je
već bilo zapanjujuće otkriće!
U to vreme, pri elektroterapiji sa jednosmernom
strujom, dešavale su se bolna grčenja mišića, pa čak
i smrtni slučajevi pacijenata. Takode, 6. aprila 1890,
izvršena je prva smrtna kazna na električnoj stolici
sa naizmeničnom strujom. A Tesla nalazi da pri
mnogo višem naponu sa VF strujama nema opas-
nosti!
Tesla dalje nastavlja. „Iskustvo koje ima sam pisac
pokazuje, što je viša frekvencija, to je veća i količina
el. energije koja se može propustiti kroz telo bez
ozbiljne nelagodnosti" .
Ovako delovanje VFE struja zaista niko nije mogao
da predvidi!
Tesla se trudi da pronikne u prirodu ovih zbivanja
i objašnjenje traži u ponašanju tela (!): „...iz tog bi
se moglo zaključiti da tkiva ljudskog tela deluju kao
kondenzatori".
Ovo, naravno, zna i Tesla i u svom radu od 18. marta
1891 (4) dalje navodi: „Tražio sam dokaz daje način
prostiranja struje kroz telo razlog slabijih fizioloških
efekata". Tesla navodi dosta ekeperimenata i daje
95
jedno objašnjenje: „No postoje razlika potencijala pri
prolazu date struje kroz telo vrlo mala, efekti se ne
mogu sasvim potpuno pripisati prostiranju struje pri
površini,...".
Ovde prvi put Tesla pominje mogućnost prostiran-
ja struje po površini tela!
Osamnaestog aprila daje i treći rad o VF strujama,
gde ne daje ništa novo o fiziološkom dejstvu struja .
Dvadesetoga maja 1891. god, na Kolumbija
Koledžu u Njujorku drži predavanje: „Eksperimenti
sa naizmeničnim strujama vrlo visokih frekvencija i
njihova primena u metodama veštačkog osvetljenja".
Ovo predavanje je, pored ostalog, bazirano na nje-
gova navedena tri članka i prvi put se javno, eksper-
imentalno, prikazuje neškodljivost VFE struja.
Profesor S.H. Monel (Monell), lekar, u svojoj knjizi
„Visokofrekventne električne struje u medicini i
zubarstvu" izdatoj 1910. god. iznosi svoje utiske sa
tog predavanja, pošto mu je prisustvovao kao mlad
elektroterapeut:
„Jedne nezaboravne noći maja 1891. god, Nikola
Tesla, Slaven, mlad i entuzijasta, sa poetskim nadah-
nućem i izgledom jednog genija, stajao je ispred
Američkog instituta električnih inženjera, paleći sijal-
ice sa strujom koja je neškodljivo prolazila kroz nje-
govo telo i grejala do usijanja žice dodirom njegove
ruke ... Sa veselim držanjem i bez fizičkog naprezanja
Tesla se uključio u električno kolo struje koja bi. po
svim zakonima jednosmerne i naizmenične struje,
dovela predavanje do kraja jer bi dragi predavač bio
mrtav! Ipak, on se izvukao, zapanjujući gledaoce,
prikazujući sve više i više razna neuobičajena elek-
trična pražnjenja, novorođena u nauci o elektricite-
96
tu i krštena imenom 'Visoke frekvencije'. Ovo pre-
davanje je proslavilo Teslu u svetu".
Osam svetskih časopisa je objavilo u julu iste godine
ovo predavanje, i nalazi se u 4 knjige, dve na
engleskom i dve na srpskom jeziku.
Posle ovog predavanja, Tesli se obratilo više poz-
natih lekara u Americi tražeći objašnjenje fizičkog
dejstva ovih struja. Zbog toga je Tesla napisao kratak
članak „ 'Masaža' sa strujama visoke frekvencije" koji
je izašao 23. decembra iste godine. Tesla piše: „...ja
sam prikazao u svom predavanju, da telo potpuno
izolovano u vazduhu, može biti zagrejano jednos-
tavno svojim spajanjem sa izvorom visokog elek-
tričnog potencijala i visoke frekvencije". „Grejanje će
biti, naravno, po površini, tj. po koži". „Sa ovakvim
uređajem, pravilno uzemljenim, zar ne bi bilo
moguće za jednog veštog lekara da u ovakvom
uređaju nađe sredstvo za uspešno lečenje raznih vrsta
bolesti".
Izvod iz rukopisa za knjigu „Teslin doprinos medici-
ni", pokojnog Dejana Bajića, profesora Tehnološko-
metalurškog fakulteta u Beogradu
PURPURNA PLOČA
Teslina istraživanja „slobodne ener-
gije" dovela su i do otkrića tzv. ,,pur-
purne ploče" - čuda u kome su još nje-
govi savremenici naslutili eliksir života.
Pokojna Linda Gudman, jedan od najvećih savre-
menih astrologa, koristila je ploču čitavog života.
Na osnovu svojih i iskustava prijatelja, napisala je
tekst koji je uvrstila u knjigu „Zvezdani Znaci":
„Postoji niz načina da se i običan smrtnik pridruži
97
Različiti oblici
Teslinih
purpurnih ploča
105
tovanog studenta koji se opredelio za područje 'Vel
sologije'. Ako ne to, verujem da je u prolaznom za-
nimanju za moje delo ostala nekolicina onih u čijim
umovima još gori plamičak interesovanja za
književne ostatke iz prošlog veka.
U svakom slučaju, molim te da ozbiljno shvatiš
priču koja sledi i da uprkos neverici, koju svakako
razumem, ipak učiniš ono što ću te na kraju zamo-
liti (a nije ni opasno, ni skupo, ni teško). Ako to ne
možeš, nema potrebe da čitaš dalje ali te molim da
pismo ustupiš nekom drugom.
Tebi je poznata moja naučna i romantična priča
„Vremeplov", u kojoj putnik uspeva da napravi
uređaj i otputuje u budućnost. Ali, ukoliko se moj
putnik još nije vratio (a molim se Bogu, u koga ne
verujem, da jeste) i ako vremeplov već nije postao
stvarnost, siguran sam da niko stariji od 12 godina
neće verovati da je tako nešto uopšte moguće.
Kada sam počeo da razmišljam o vremeplovu ma-
lo su me zanimali naučni detalji za ostvarenje ta-
kvog uređaja; za mene je to bila samo jedna čelična
armatura nošena vetrom ljudskih želja. Međutim,
mislio sam da je ipak dobro da priču opremim i ne-
kim novijim naučnim dostignućima i da tako na
svoj način u nekoliko pomognem i usponu opšteg
znanja.
Pisao sam gospodinu Nikoli Tesli u Americi, vrlo
poznatom zbog svog otkrića rotacionog magnetnog
polja, naizmenične struje i drugih pronalazaka u
oblasti elektriciteta i radijacije. Tesla je bio genije i
vizionar kome ništa nije bilo nemoguće i neostvari-
vo. Planirao je, na primer, bežični prenos energije
na ogromne razdaljine, a jednom je govorio kako bi
106
mogao da osvetli čitavu planetu i ostvari komunika-
ciju sa stanovnicima Marsa, za koje je verovao da
postoje i da su izvor signala koje su primali njegovi
uređaji. Pretpostavljao sam da će ga moja ideja za-
interesovati.
Veliki čovek mi je sa kurtoaznim poštovanjem od-
govorio ali me je za dalja istraživanja uputio na svoju
štićenicu, mladu ženu, Tatjanu Čerenkovu, za koju
me je uveravao da je briljantan um, predo-
dređena da jednog dana prevaziđe i njega samog.
„Već sada", pisao mi je svojim ekstravagntnim en-
gleskim, „zašla je u teritorije u koje ni ja još nisam
stupio, već vidim kako njena svetlost baca senku na
moj nejaki um. Predviđam da će ova mlada žena za-
panjiti civilizaciju svojim otkrićima."
Tada sam mislio da je ovo samo uobičajeno prete-
rivanje, tipično za jugo-evropljane, i način da se
oslobodi jednog od mnoštva dosadnih tipova kakvi
su mu nesumnjivo često tražili svakakve usluge (a
ja sam u to doba bio poznat samo uskom krugu lon-
donskih prijatelja).
Ipak, Čerenkova i ja smo počeli da se dopisujemo.
Ispričala mi je mnogo više nego što sam ja želeo da
znam o teorijama o vremenu, električnom polju,
gravitaciji, elektromagnetskim talasima, i sličnim
stvarima. Za moju fantastičnu priču to su bili isu-
višni detalji, tako da na kraju nisam smatrao da je
potrebno čak ni da pomenem njenu pomoć u pri-
premanju rukopisa. Međutim, kada je knjiga objav-
ljena, poslao sam joj potpisan primerak knjige, a
jadna devojka - tada je imala samo dvadeset tri go-
dine - odgovorila mi je sa najdubljim poštovanjem
i divljenjem.
107
Kada je Tesla doputovao u London, 1897, dve go-
dine pošto je „Vremeplov" objavljen, sa sobom je
doveo i Tatjanu. Sa Tatjanom sam se dogovorio da
se nađemo. Ja sam se tada venčao svojom drugom
ženom, Ami Ketrin Robins i još uvek „do ušiju" zal-
jubljen, ali ipak nisam mogao da odolim Tatjaninim
108
čarima. Tako je postala i moja ljubavnica. Iznajmio
sam joj malu kuću u Bromton roudu i na svaki način
joj pomagao da nastavi istraživanja koja su krenula
ka novom i neželjenom pravcu.
Opsednuta mojim fantastičnim predstavama o pu-
tovanju kroz vreme, sve dublje je zalazila u teorij-
ske i praktične pretpostavke takvog poduhvata.
Pretpostavljam da je često konsultovala Teslu ali
mislim da mu nije objasnila šta zaista smera. Jed-
nog dana me je obavestila da je uverena da je ideja
o vremenskoj mašini ostvariva. Govorila je da je to
mnogo jednostavnije nego što se može zamisliti.
Bila je čak toliko uverena da je strahovala da bi
neko mogao da je pretekne. U početku mi se činilo
da je projekat čista ludost - više posledica njene ve-
zanosti za mene i odsustva Tesline podrške i oslon-
ca. Nije me, dakle, posebno interesovao ali ona
lično me je i dalje zanimala pa sa joj pomagao i da-
vao novac. Tesla joj omogućio podršku lorda Rejle-
ja (Ravleigh) i drugih u Kraljevskom društvu,
pričajući o njoj kao o novoj Mariji Kiri, što je, uisti-
nu, i izgledalo da jeste. Dali su joj laboratoriju i
omogućili usluge mašinista i tehničara.
Na izvestan način i neprimetno sam i ja bio uvučen
u projekat. Dok sve ovo pišem čovek je već pustio sa
lanca sile atoma i usmerio ih prema sopstvenoj rasi.
Izgleda da još niko nije bio svestan da postoji i dru-
gi put do energije atoma, vrlo jednostavan put sa sa-
mo nekoliko namotaja žice, ćupova i elektrolita sa
dodatkom jednog retkog elementa.Ona je pronašla
taj jednostavan energetski izvor koji će iskoristiti za
pokretanje uređaja kome je dala ime „generator
polja za vremensko izmeštanje" - njen vremeplov.
109
S obzirom da sam znao gde vodi takav pronalazak,
sve do sada sam o tome ćutao, ali sada, u nadi da je
ona još živa, moram da preikinem zavet.
Naravno, ja nisam naročito verovao u njen uspeh.
Moj jedini motiv je bio da sa njom provedem što
više vremena. Ova idila me je okupirala jednom ili
dva puta nedeljno, više od godinu dana. Ali, posle
više od petnaest meseci neminovno se dogodilo:
umorio sam se sa Tanjom i njenim generatorima.
110
Počeo sam da se povlačim i glavom i srcem. Ipak,
povremeno smo se viđali, a poslednji put to je bilo
pred novu godinu, 1899.
Bilo je rano popodne. Tanja me je telefonom po-
zvala da hitno dođem. Kada sam stigao, bila je vid-
no uzbuđena, oči su joj blistale, gotovo je drhtala.
„Uspela sam", rekla je. „Generator polja je završen.
Danas će se otisnuti na svoj medeni mesec. Sa ovom
mašinom može se otputovati u raniju fazu postojan-
ja. Danas te napuštam HG. Vraćam se u svoju mla-
dost i nevinost."
Znao sam da je pomutila umom. Sama mi je
više puta govorila da je putovanje u prošlost ne-
moguće i da bi se moglo ostvariti samo kretanjem
unapred. Jedan od razloga, koji sada svaki sf pi-
sac besomučno ponavlja, je činjenica da bi tako
svaki putnik u prošlost mogao da ode i ubije svog
oca i time spreči svoje rođenje ili da učini bilo ka-
kvu drugu glupost koja bi uticala na tokove bu-
dućnosti.
Tog čudnog popodneva rekla mi je da polazak pla-
nira 31. decembra 1900. Ako uspe, vratila bi se za
trenutak za poslednji pozdrav, a onda bi otputovala
u 31. decembar 1897, njenu prvu zimu u Londonu,
kada smo bili samo kolege. Zatim je nameravala da
uništi vremeplov i time okonča projekat. Kasnije bi
sa Teslom, u Njujorku, pokušala da sve detaljno
naučno analizira. Podsetio sam je da je sama govo-
rila da je nemoguća regresija u vremenu. Nasmešila
se, kao neko ko zna veliku tajnu.
„Više ne verujem u to. Vreme nije konstanta kao
što sam nekada verovala. Njegovo kretanje nije li-
nearno. Putovanje prostorom utiče na zakrivljenost
111
vremena. Vreme zavisi od brzine i putanje. Moguće
je, čak, da stigneš negde i pre nego što si završio od-
lazak (to su 2000. godine, i potvrdili naučnici u Fi-
renci i Prinstonu, a Tesla još 1900. - prim. aut.)".
Tek sada vidim da je ona predvidela neke od za-
ključaka koje će Ajnštajn objaviti tek 1905. Ali u to
doba tako nešto se smatralo budalastim. Mislio
sam da joj je potreban odmor, ali ona nije htela ni
da čuje. Nagovarao sam je da pošalje praznu
mašinu ili da u nju stavi psa. Rekla mi je da bi pre
dozvolila da je odmah ubijem. Uveravala me je da
ne treba da brinem. Mašina je imala i autonomni
sistem koji je garantovao sigurnost u slučaju da
operator unese pogrešne podatke o pravcu kretan-
ja. Ona sama ga je podesila da se u bilo kom
slučaju vrati na polazno mesto, tačno za sto godi-
na. Verovala je da će do tog vremena nauka već to-
liko napredovati da će ljudi bez čuđenja i panike
moći da prihvate njen povratak. Ipak, i dalje su mi
kroz glavu prolazile svakojake ideje kako da je
sprečim da otputuje. Na kraju, shvatio sam da ne
mogu ništa da učinim.
Neću ni pokušavati da opišem samu mašinu. Reći
ću samo da je izgledala kao čudovište, masivno,
grubo, nezgrapno. Ako veruješ u ono što pišem,
uskoro bi trebalo i sam da ga vidiš.
Mašina je radila ili, da tako kažem, uspela je da
nestane ali se nije vratila iako sam čekao do ranog
jutra. Ni posle godinu dana ništa se nije dogodilo.
Pisao sam i gospodinu Tesli i obavestio ga da je
Čerenkova nestala bez traga. Zamolio sam ga da
mi javi ako stupi u vezu sa njim, ali ni to se nije do-
godilo.
112
Sada već pola veka nosim taj teret odgovornosti
za njenu sudbinu. Znam da ću uskoro umreti. Kada
bih objavio čitavu priču rekli bi da je to siguran
znak potonuća mog zdravog razuma. Zbog toga
sam odlučio da ovako postupim.
Otiđi u ulicu Midnapore Mews, broj 26, SVV3, ili
što je moguće bliže tom mestu, ukoliko više zgra-
da ne postoji (znam samo daje preživela rat). Bu-
di tamo najkasnije do 6 sati popodne i budi spre-
man da ostaneš do zore. S obzirom da 1900. go-
dina nije bila prestupna, izračunao sam da bi tre-
balo da se vrati prvih meseci 21 veka. Možda ćeš
pomisliti da sam lud, ali te molim da učiniš to što
ti tražim i da spaseš devojku koju sam tako ružno
zloupotrebio.
H. G. W., 13 Hanover Terrace,
„potpis"
RS. Ne treba da govorim koliko bi se tvoj napor
isplatio ukoliko se devojka vrati. Pa čak i ako
113
vremeplovi više nisu tajna, mašina bi predstav-
ljala dragocen eksponat u muzeju istorije nauke.
U zaglavlju pisma, u formi testamenta, stoji logotip
advokatske kancelarije Riddle and Barclav, Soli-
citors and Commissioners for Oaths, St John's Wo-
od. Pismo ima potpis Herberta Džordža Velsa i no-
si datum: maj, 2, 1946. Njegova autentičnost do
danas nije potvrđena.
DEDIN PARADOKS
Šta bi se stvarno dogodilo kada bi
čovek mogao da putujete u prošlost? :
Naučnicima se ova ideja unapred ne
dopada, jer strahuju da bi tako mogli
da se naruše zakoni uzroka i posledice (zakon ,,uz-
ročnosti"). Usput, taj problem je već dugo vremena
predmet i rasprave i zabave među naučnicima i po-
znat je kao tzv. „dedin paradoks".
Problem se može postaviti ovako: putnik kroz vre-
me odlazi u prošlost i spletom okolnosti ili sa po-
grešnom namerom, ubija svog dedu, u doba kada je
još bio mladić i kada nije imao decu. To znači da je-
dan od roditelja putnika nikada nije mogao biti
rođen - pa, dakle, ni sam putnik. Ako nikada nije
postojao, onda nije ni mogao da ubije svog dedu.
Najlakši je način da se odgovori da, na osnovu
ovog paradoksa, putovanje u prošlost nije moguće.
Međutim, s obzirom da vremenske rupe omo-
gućavaju prolaz u oba smera, ova opcija otpada.
Realnije je objašnjenje po kome je bilo kakva in-
tervencija u prošlosti nemoguća, pa putnik u
prošlost neće moći da ubije dedu - jer će se isprečiti
neki događaji koji će dedi spasiti život „od nasrtaja
114
nekog nepoznatog čoveka", što će putnik moći da
proveri u porodičnim analima.
Nije, ipak, nemoguća ni verzija po kojoj bi i deda
stradao i putnik preživeo. Već sam ulazak putnika u
prošlost automatski izaziva promenu istorije koja se
odvija paralelno sa originalnim vremenskim tokom.
Dakle, postojaće stvarna istorija i nova istorijsko-
vremenska linija, koja se otvara ulaskom „uljeza". Iz
svoje vremenske dimenzije putnik bi mogao da iz-
vrši bilo kakve promene - čak i sebe da ukloni iz
prošlosti - a da to nema uticaja, na njegovu ličnu
prošlost.
U trećoj varijanti - ako bi i ubio dedu, pa time i se-
be uklonio iz postojanja - zakoni koji vladaju uni-
verzumom sprečili bi paradoks, tako što bi putnika
automatski vratili u jednu raniju tačku u vremenu -
na primer u trenutak kada se prvi put pojavio u
prošlosti. Prema teoriji haosa nijedna akcija putnika
kroz vreme, nikada se ne može ponoviti na potpu-
no isti način i putnik ne bi mogao da ubije dedu.
Sam čin povratka u raniju fazu izazvao bi i „reseto-
vanje" sećanja putnika, tako da on može da se seti
pokušaja da „ukloni" dedu, ali nikada ne bi saznao
da li je u tome uspeo.
Sve ove teorije imaju jednu zajedničku nit: do-
puštaju mogućnost putovanja kroz vreme, ali ne i
mešanje u zakone uzročnosti.
TESLINI „MALI" PROJEKTI
Svedočanstvo Artura Metjusa (Arthur
Mathews), poslednjeg Teslinog asisten-
ta, u periodu 1933. do 1943. Zabele-
ženo u Kvebeku, Kanada.
115
„...Pored većih otkrića, koja su našla primenu
širom sveta, Tesla je izumeo i čitav niz manjih
uređaja. Jedno od takvih, vrlo značajnih otkrića, je
sistem za startovanje automobila koji se danas
nalazi u svim motornim vozilima. Ovo otkriće je s
početka 20. veka i do danas niko nije pronašao
bolji sistem. Brzinometar je takođe njegov izum.
Između ostalog, neko vreme se ozbiljno bavio pri-
menom visokofrekventnih struja u lečenju i
sprečavanju bola, posebno kod išijasa,
reumatizma i sličnih poremećaja. Tako je nastao
njegov mali električni vibrator (primerak je izložen
u Teslinom muzeju u Beogradu).
Drugi od njegovih pronalazaka je električni
automobil. Prvi je konstruisao 1897. i testirao ga
na putovanju od Njujorka do Bafala i nazad.
Mogao je da se kreće brzinom od 160 km na čas.
Ovakav automobil, kada bi se konstruisao danas,
ne bi trošio više od 10 dinara po kilometru, a za
održavanje ne bi bilo nikakvih troškova, jer osim
točkova i mehanizma za upravljanje nisu mu bili
potrebni drugi delovi kakve koristi običan auto-
mobil. Pokretao ga je njegov električni motor na
alternativnu struju (danas ugrađen u gotovo sve
kućne električne aparate) sa neverovatnih
30.000 obrtaja u minutu koji se smanjuju na
1.800 obrtaja, a uz pomoć tečnog sistema za
transmisiju koji je taođe izumeo Tesla. Posebna
karakteristika automobila je da ne koristi aku-
mulator. Motor je skladištio struju u tzv. primar-
nu bateriju. Poznato je da jedini deo baterije koji
se vremenom potroši je negativna ploča. U
običnim baterijama, kakve koristimo za bateri-
116
kola Tesla i Artur Metjus (umro 1986)
118
uveče prikazivao te slike na zidu. Tek kasnije sam
razumeo da su to bile preteče televizora i televiz-
ijske kamere.
Ipak, uređaj koji me je posebno fascinirao je bio
tzv. gravitacioni „motor". Uređaj smo izgradili u
šumi na imanju majora Henrija Senforda, daleko u
brdima iznad Kvebeka. Bio je to, zapravo, vrlo jed-
nostavan sistem utega razvijen između tri visoka i
međusobno povezana stabla. Teg je predstavljao
običan kamen koji se kretao od vrha ka tlu i tako
pokretao sistem koji je proizvodio struju. Znao
sam da je i Leonardo da Vinči napravio sličan sis-
tem za proizvodnju energije. Problem ovog jed-
nostavnog motora bio je što je stalno, ručno, tre-
balo da se navija.
Imali smo ponekad vremena da pričamo sa
Teslom. Jednom prilikom sam ga pitao odakle
crpi sve te ideje za svoje izume. Pretpostavljao
sam da je to neka posebna i malo poznata stručna
literature koju bih i sam voleo da upoznam.
Međutim, dobio sam potpuno neočekivan odgov-
or. „Biblija", rekao mi je. Tako je, na primer,
mikrotalase otkrio čitajući četvrto poglavlje
otkrovenja. Na mnogim mestima u svojim radovi-
ma, Tesla zaista navodi da je do mnogih zamisli
došao pročavanjem Biblije. Ideju o naizmeničnim
strujama dobio je čitajući jevanđelje po Mateju.
Drugim recima, u svetom trojstvu. Rekao mi je
takođe da mikrotalasi nisu ono što mnogi misle da
jesu. To nisu talasi, već dimenzija. Stvarna dimen-
zija snopa. Dakle, mikrotalas je snop koji postaje
sve manji tako da dostiže prečnik koji je manji od
prečnika dlake iz kose...."
119
Tesla, grafika Emanuele Bulatović
120
TESLA U UMETNOSTI
Tesla je kao inspiracija ostavio dubok trag u našoj
umetničkoj, a posebno u književnoj baštini. Već
godinama, na primer, u beogradskom Narodnom
pozorištu izvodi se drama Stevana Pešića »Tesla ili
upokojenje anđela«, a pre petnaestak godina SANU
je organizovala sjajnu izložbu sa temom »Tesla kao
inspiracija likovnih umetnika«. Milica Novković,
dramski pisac, posvetila je Tesli posebno delo, »Naš
Nikola Tesla«. Manje je poznato da je i Miloš
Crnjanski napisao dramu o Tesli, pod imenom
»Tesla« koja, kao i drama Milice Novković, nikada
nije izvedena. Od Zmaja do Desanke Maksimović i
nebrojenih narodnih pesnika i guslara, o Tesli je
napisano na stotine pesama i poema. Tesla je i sam
bio opčinjen narodnom poezijom. Naša epska i lirska
poezija prvi put se čula u Americi zahvaljujući
Teslinim prevodima.
MILOŠ CRNJANSKI
Izvodi iz drame »Tesla«:
Lica u ovom činu
NIKOLA TESLA. Pronalazač električar star 44
godine. Visok šest stopa i dva inča. Čovek suh,
koštunjav, snažan, lepe glave, s profilom grčkih
skulptura. Ima crnu, valovitu, meku kosu, s onovre-
menim razdeljkom na temenu; meke, guste,
raščešljane, nevezivane brke; krupne oči, s pogle-
dom kao u hipnotizera. Tesla je bio skroman, ali
ponosit. A katkad i plahovit. Prema Amerikancima
ponaša se vrlo uljudno, ali kao stranac. Glas mu je
bio oštar. Sve to ne znači da Tesla i na pozornici
121
mora biti ovakav...
ELLEN (Sprema se da ide. Tesla joj pridržav;
večernji ogrtač. Ona mu, u tom trenutku, očigledno,
nudi sebe). Vi ste, Tesla, moj anđeo čuvar, dok mi se
ne vrati brat. Jako smešan anđeo. Kažu da ste sin
jednog popa. Nije čudo. (Ona seda još jednom na
fotelju i govori Tesli, koji se uplašio i naslonio na
sto, odgurnuvši neku pepeljaru i butelju). Mi
Amerikanke, međutim, kad hoćemo da nešto
proslavimo, to ne krijemo. Ja sam slušala da ste
čudan čovek, Tesla, da živite čudnovato, ali nisam
mogla da zamislim, da čovek, kao što ste vi, može
znati o ženama, o ženi, tako malo. Žene nerado
pristaju da izgube - da im uzmu - čak i igračku, a
kamoli sen - moram reći vrlo efikasnu sen - (smeje
se) koju iza sebe u pozorišnoj loži, dve godine
verno, imaju. Neću da vas izgubim, Tesla. To ste
valjda, čak i vi, mogli razumeti, posle mog dolaska
u ovu ružnu kuću. Tesla, počelo je proleće, napolju.
TESLA (Pobegao do transformatora i govori
otuda, tužno). Znam. Bili ste proleće, Ellen, koje
je kod mene ušlo. Nisam ja slep. Imam toliko
briga. Nemam vremena. Moje je mesto ovde. A
baš ovaj vaš dolazak me je probudio. Ja vidim
dva-tri trenutka, kad se probudim, u mraku. Vaše
dobro ime, vaš dobar glas je, Ellen, u pitanju. Vi
ste veliko dete. Kad se vaš brat vrati, moći ćemo
da proslavimo.
ELLEN Čega ste se uplašili, Tesla? Meni je sasvim
svejedno šta o meni brbljaju, ili novine pišu. Mi se.
Amerikanke, ničeg ne bojimo. A sentimentalne smo.
To, da ste izostali, da niste došli po mene, do suza me
je dovelo. (Smeje se.) Westinghouse kaže da ste u
122
neke finansijske teškoče zapali, i da, kao doseljenik,
imate teškoća, mnogo. George, međutim, kaže i to, da
ste vi najveći naučnik, najveći pronalazač, u našem
stoleću. Čudo. Pre ste imali uvek vremena za mene.
Dolazili ste čak da mi čitate i pesme, onog vašeg zeml-
123
Princeza Parlagi, autor Teslinog
portreta (ulje na platnu) koji do
danas nije pronađen
Nikoli Tesli
Kakoje moguće, tvorce zemnih sunaca i mesečina,
rođače Peruna i gromovnik-Ilije,
koji si išao od ljudskog nesna do nesna,
svetleći dok se formula sazvežda ne sračuna,
dok se ne zabeleži tek rođena pesma,
kako je moguće da i tebe tama skrije!
Zar je i tebe
koji si krao oganj vasiona,
koji si osvetljavao po bespuću lađe,
punio bleskom koncertne dvorane,
gnjurao ruke u matice ozona,
morala sudbina drugih ljudi da snađe!
Prerana otkrića
Praktični uspeh neke ideje, nezavisno od njene
prave vrednosti, zavisi od naklonosti savremenika.
Ako se pojavljuje baš u pravo vreme, brzo je prihva-
ćena; ako ne, onda će proći kao pupoljak upravo iz-
nikao iz zemlje ohrabren toplim suncem, da bi na-
kon toga bio povređen i usporen u rastu mrazom
koji dolazi.
Put do istine
Moje ideje su uvek racionalne jer je moje telo jedan
izvanredno tačan prijemni instrument. Sve njegove re-
akcije su samo odgovori na podsticaje spolja i pravil-
no tumačenje tih uticaja dovodi, neizbežno, do istine.
141
Ideje
Nije mi žao što drugi kradu moje ideje, nego mi je
žao što nemaju svoje.
Svet je nedovršen
... Nijedna stvar na svetu nije potpuna i ni jedna
ideja nije potpuno ostvarljiva.
KosmičM zraci
Još pre nego što je razvijena teorija elektrona ja
sam utvrdio da se radioaktivni zraci sastoje od de-
lića prvobitne materije koja se ne može dalje ras-
tvarati, i prvo je pitanje na koje trebalo dati od-
govora bilo je, da li je sunce napunjeno sa dovol-
jno visokim naponom da bi moglo izbacivati ova-
kve deliće i da proizvede zapažena dejstva. Ovo
je iziskivalo dalja istraživanja koja su dovela do
činjenice da je napon na suncu 216 biliona volti
i da sva tako velika topla nebeska tela eniituju ko-
smičke zrake.
142
Zdrav život
... Šetajte se mnogo, jedite najbolju 'ranu i to po-
lagano. Dobro bi bilo da čitate što je lako i šaljivo.
Planeta je lopta
... Ova planeta, pored sve svoje ogromne veličine,
ne pretstavlja za električnu struju ništa više doli me-
talnu loptu...
Veliki mozak
Jednoga dana ćela zemljina kugla pretvoriče se u
jedan ogroman mozak. Cućemo i videćemo jedan
drugoga kao da smo lice u lice iako nas budu hiljade
milja razdvajale. (1934)
„Mali" provodnik
Koliko god daje to izgledalo nemoguće, ova se pla-
neta uprkos svojim ogromnim dimenzijama, ponaša
kao provodnik ograničene veličine.
Svetio iz oblaka
Proricanje dovoljne količine elektriciteta u podesnom
obliku, kroz gornje slojeve atmosfere, učinilo bi da va-
zduh svetli. Ćela bi Zemlja bila pretvorena u džinov-
sku sijalicu, a nebo bi noću bilo potpuno osvetljeno.
Carstvo energije
Razvoj i bogatstvo, uspeh naroda, napredak ćele
ljudske vrste, određeni su raspoloživom energijom.
Matematika
Da se nauka može ostvariti upražnjavanjem same
matematike je novost za mene, jer ja sam oduvek
smatrao da su činjenice koje se mogu demonstri-
rati simboličkim procesima malobrojnije i od manje
važnosti u odnosu na velike istine dosegnute is-
kustvom.
Videti je znati
Mnogo veći broj ljudi nije svestan šta se događa oko
njih i u njima i milioni postaju žrtve bolesti i umiru
pre vremena upravo zbog toga.
Nepotpuno zapažanje je samo oblik neznanja i od-
govorno je za mnoga bolesna shvatanja i pobede lu-
dih ideja.
144
Neprijatelji
Nemojte se svetiti neprijateljima zlom, niti se pro-
tiv njih borite nečasnim sredstvima. Starajte se da ih
časnim sredstvima i dobrom pobedite. (1926)
Mozak
Nije istina, kako Dekart misli, daje mozak akumu-
lator. Nema stalnog zapisa u mozgu, nema pohran-
jenog znanja. Znanje je slično odjeku koji traži po-
budu da bi nastao.
Mojsije - električar!
Mojsije je nesumnjivo praktičan i vest električar, da-
leko ispred svoga vremena. Biblija tačno i detaljno
opisuje mašinu kojom se elektricitet stvara pomoću
trenja vazduha o svilenu zavesu i skuplja u kutiju na-
pravljenu kao kondenzator. Moguće je pretpostaviti
daje sinove Aronove ubilo pražnjenje visokog napo-
na i da su vestalske vatre u Rimljana bile izazvane
elektricitetom.
S božijom pomoći
... Još od mladosti, pre spavanja, klečeći na golim
kolenima, molio (sam se) Bogu.
... tako sam se molio sve do svoje pedesete godi-
ne. Od toga se doba molim drugačije, no to je sve-
jedno, suština je ista, i ja se molim Bogu svakoga
dana.
Treptaji vaseljene
Nema mrtve materije, jer po celoj beskrajnoj vasel-
jeni sve se kreće, sve treperi, sve živi.
145
Da li je priroda mačka
Osetio sam potrebu da pomilujem Mačka po leđi-
ma. Ono što sam video bilo je čudo od kojeg sam za-
nemeo... Mačkova leda bila su pokrivena svetlošću,
a moja je ruka proizvela pljusak pucketavih iskri do-
voljno glasnih da bi se čuli po celoj kući.
Da li je priroda divovska mačka? Ako je tako ko nju
miluje po leđima? To može biti samo Bog, zaključio
sam.
Razumne mašine
... napraviti mašinu koja bi radila kao daje deo ljud-
skog bića ne samo mehanička šema, koja se sastoji
od ručki, šrafova, točkova, kvačila i ničeg više, već
mašinu koja otelotvoruje jedan viši princip, koji će
joj omogućiti da izvodi svoje dužnosti kao da pose-
duje inteligenciju, iskustvo, razum, rasuđivanje, du-
šu! Ovaj zaključak je rezultat mojih razmišljanja i po-
smatranja tokom čitavog mog života.
Maštovito
Pustite maštu da radi za vas.
Mesec
Mesec rotira, ali ne oko sopstvene ose, već oko ose
koja prolazi kroz centar teže sistema Zemlja-Mesec,
na daljini 4.600 kilometara od centra Zemlje.
148
strukciju, vršim ispravke na bolje, pa čak i radim sa
tim izumom. Iako nikada ne pravim crtež, ipak mo-
gu da dam radnicima potrebne mere svih delova, a
kada budu gotovi, onda svi delovi odgovaraju jedan
drugom tako tačno kao da sam izradio stvarne crte-
že. Menije svejedno da li radim sa mašinom samo
u duhu ili je zaista ispitujem u radionici.
Projekti u mislima
Ne žurim se da započnem s praktičnim poslom. Kad
mi se javi ideja, odmah je u svojoj mašti počinjem
graditi. Mijenjam konstrukciju, usavršavam je i već
je u mislima pokrećem. Sasvim mije nevažno pokre-
ćem li svoju turbinu u mislima, ili je ispitujem u la-
boratoriju. Čak primjećujem kad nešto nije u redu.
Nema nikakve razlike, štaviše, rezultati su isti. Tako
mogu brzo razviti i usavršiti zamisao, a da ništa ne
dodirnem.
Kad sam toliko odmakao u pronalasku da mogu sve
usavršiti i kad ne otkrijem nikakvu grešku, uobliča-
vam taj konačni proizvod uma. Moj pronalazak radi
upravo kako sam i zamislio, a provere teku tačno ka-
ko sam planirao.
149
VAŽNIJI DATUMI IZ ŽIVOTA I RADA
1856. (10. jula) Rodio se Nikola Tesla u
Smiljanu (Lika, Jugoslavija) 1862-
1866. Pohađa osnovnu školu u
Smiljanu i Gospiću 1866-1870. Pohađa
nižu gimnaziju u Gospiću 1870-1873. Pohađa višu
gimnaziju u Karlovcu 1875-1878. Studira na Višoj
tehničkoj školi u Gracu
1879. Prekida studije i radi neko vreme u jednom teh
ničkom preduzeću u Mariboru
1880. Nastavlja studije u Pragu
1881-1882. Radi u Budimpešti u Telefonskom društvu
1882. Otkriva u Budimpešti obrtno magnetno polje i po-
lifazne struje 1882. Dolazi u Pariz, gde se
zapošljava u Edisonovoj
evropskoj organizaciji, koja ga šalje u Strazburg
gde radi oko dve godine 1884. Odlazi u
Ameriku, i u Njujorku prve godine radi
kod Edisona. Usavršava lučne lampe i dinamo
mašine 1887. Patentira asinhrone motore i
prenos električne
energije, kao i generatore i transformatore višefa-
znih struja
1890. Radi na generatorima visokih učestanosti, otkriva
struje visokih učestanosti i njihovo fiziološko i
svetlosno dejstvo
1891. Patentira transformator za visoke učestanosti
1892. Boravi u domovini, Gospiću, Zagrebu i Beogradu
1894. Eksperimentiše sa radio-prenosom
1895. Počeo je rad prvi agregat na hidrocentrali na Nija-
gari po Teslinom sistemu
1896. Završena elektrana na Nijagari i proradio prvi da
lekovod do Bafala
150
1897. Prijavljuje patent bežičnog upravljanja na daljinu
1899-1900. Šalje radio-signale na daljinu u Kolorado
Springsu
1900-1905. Gradi veliku radio-stanicu sa visokim anten-
skim tornjem na Long Ajlendu kraj Njujorka
1909-1922. Pronalazi turbinu i razne druge izume u
oblasti mašinstva u Njujorku
1943. (7. januara) Umire Nikola Tesla
152