DEFINICIJA DEVIZNOG KURSA

Devizni kurs je cijena strane valute izražena u domaćem novcu. Devizni kurs pokazuje
koliko treba platiti jedinica domaćeg novca za jednu ili (sto) jedinica stranog novca (npr. 1
USD = 50 KONVERTIBILNIH MARAKA). Ovakav način izražavanja cijene strane valute
(direktno notiranje) se najčešće koristi. Malobrojne su zemlje koje devizni kurs iskazuju kao
cijenu jedne jedinice domaćeg novca izraženu u stranoj valuti (1 FGB = 2,80 USD).

Za razliku od domćeg novca koji je na domaćem tržištu samo mijera vrijednosti ili mijerilo
cijena kojim se izražavaju cijene sve robe, dakle, on na domaćem tržištu nije roba, strani
novac je na domaćem tržištu roba kao i svaka druga roba i on ima svoju cijenu tj. devizni
kurs. Ali pošto ta specifična roba predstavlja istovremeno i mijerilo cijena u zemlji koja je taj
novac emitovala, to će kod formiranja cijena te valute biti od značaja i uticaja ne samo u
odnosu ponude i tražnje ove valute nego i mijere ekonomske politike zemlje koja je tu valutu
emitovala.

Nivo na kojem će se formirati devizni kurs zavisi od ponude i tražnje strane valute na
domaćem tržištu. Ponuda strane valute dolazi od izvoza, a tražnja za stranom valutom dolazi
od uvoza. S obzrom da ponuda i tražnja strane valute dolazi od platnog bilansa, opšti obrazac
formiranja deviznog kursa u osnovi se zasniva na platnobilansnom metodu definisanja
deviznog kursa.

Ako platni bilans teži ka suficitu, devizni kurs strane valute će ispoljavati tendenciju
pada usljed porasta ponuda deviza, i to će voditi povaćanju interesa domaćeg kupca za
uvoznom robom jer su inostrani proizvodi izraženi u domaćoj valuti jeftiniji. Odliv sredstava
međunarodne likvidnosti vršit ce pritisak ka uravnotežavanju platnog bilansa (smanjivanje
suficita). U slučaju ako platni bilans teži ka deficitu, devizni kurs strane valute će pokazivati
tendenciju porasta uslijed tražnje deviza i to će voditi smanjivanja interesa domaćeg kupca za
inostranom robom jer su inosrani proizvodi izraženi u domaćoj valuti jeftiniji.

Prliv sredstava međunarodne likvidnosti vršit će pritisak ka uravnotežavanju platnog

bilansa (smanjivanja suficita). U slučaju ako platni bilans teži ka deficitu, devizni kurs strane
valute će pokazivati tendenciju porasta uslijed traženja deviza i to će voditi smanjivanju
interesa domaćeg kupca za inostranom robom jer su inostrani proizvodi izraženi u domaćoj
valuti skuplji. Smanjivanje odliva sredstava međunarodne likvidnosti će djelovati
uravnotežavajuće na platni bilans. Ovo je opšti model formiranja deviznog kusa. Devizni kurs
formiran na predhodno opisan način predstavlja ustvari devizni kurs ravnoteže.

( BODIROŽA M. , ACIN R. Brčko 2005, "Međunarodna ekonomija" str. 218, 219 )

 Devizni kurs ravnoteže, definisan po platnobilansnom metodu predstavlja kurs koji
ispunjava slijedeće uslove:

1. DA ODRŽAVA PLATNI BILANS U RAVNOTEŽI U JEDNOM STANDARDNOM

PERIODU, (najčešće perod konjunkturnog ciklusa, postoje mišljenja da je dovoljan period od
3 godine),
2. DA ODRŽAVA PLATNOBILANSNU RAVNOTEŽU BEZ UVOZNI OGRANIČENJA
3. DA ODRŽAVA TU RAVNOTEŽU BEZ INFLACIJE I NEZAPOSLENOSTI.

Pri utvrđivanju deviznog kursa ravnoteže potrebni su slijedeći činioci:

1. platni bilans po tekućem računu

2. raspoloživi resursi
3. opremljenost tehnologija i troškovi u zemlji u poređenju sa inostranstvom
4. normalni stepen zaposlenosti
5. normalni stepen carinske zaštite s gledišta sadašnjih i perspektivnih predvidivih
proizvodnih troškova
6. ciljevi domaće ekonomske politike, posebno socijalne investicione i kreditne politike
7. predvidljiva spremnost i sposobnost zemlje za uzimanje i davanje dugoročnih zajmova
inostranstvu u doglednoj budućnosti
8. plaćanje dospijelih obaveza po starim kreditma i eventualno primanje otplata po
kreditima odobrenim u inostranstvu
9. veličina sadašnjih i perspektivno sagledivih monetarnih rezervi.

Najzad, u vezi sa pitanjem deviznog kursa često se pominje pitanje deviza i valute.
Deviza predstavlja svako potraživanje strane valute kod sranih banaka.
Valuta je gotov novac u zemlji koja nije zemlja njegovog porijekla otuda postoje kursne liste
za devize i kursne liste za valute.

U međunarodnim palaćanjima plaćanja se obavljajui između rezidenata dviju zemalja.

Po pravilu plaćanja se vrše u valuti prodavca. To zanči da klupac mora za svoju valutu da
kupi valutu prodavca da bi mogao da plati robu koju je kod njega kupio. Stoga je potrebno
prije nego što se pređe izvršavanju ekonomskih transakcija da bude poznat i taj odnos. To
dakle rađa problem pretvaranja jedne nacionalne valute u drugu. I odnos u kome će se to
pretvaranje izvršiti, a to je sadržaj problema intervalutarnog kursa odnsno odnosa vrijednosti
različitih tradicionalnih valuta.

Poznavanje ovog odnosa može se zasnivati na saznanju da iza jedne jedinice

nacionalne valute svakog učesnika stoji određena kupovna snaga na odnose nacionalnim
tržištima ili na saznanju da je vrijednost nacionalne valute definisana od strane moneterniih
vlasti odnosne zemlje.
( BODIROŽA M. , ACIN R. Brčko 2005, "Međunarodna ekonomija" str.219, 220 )
 FORMIRANJE I VRSTE DEVIZNIH KURSEVA

Cijena strane valute izražena u domaćoj valuti može se formirati na slijedeći način:

1. U jednom fiksnom iznosu koji odgovara odnosu valuta prema jednom

konvencionalnom izabranom zajedničkom imenitelju. Ovakav sistem formiranja
deviznih kurseva naziva se sistem fiksnih deviznih kurseva;

2. U jednom varijabilnom iznosu koji odgovara odnosu ponude i tražnje strane valute taj
sistem naziva se fluktuirajući deviznih kurseva;

3. U jednom relativno fiksno iznosu koji odgovara odnosima kupovnim snagama stranog
i domaćeg novca. Ovaj metod formiranja kuseva poznat je pod imenom sistem pariteta
kupovnih snaga.

SISTEM FIKSNIH DEVIZNIH KURSEVA

Sistem fiksnih deviznih kurseva predstavlja takav sistam formiranja kurseva u kojem
se cijena jedinice strane valute izražava u domaćoj valuti ustanovljena u jednom fiksnom
iznosu koji odgovara odnosu valuta prema jednom konvencionalnom izabaranom
zajedničkom imenitelju.

Po definiciji valutni paritet predstavlja spoljnu vrijednost nacionalne valute. U

uslovima konvertibilnosti postoji usaglašenost unutrašnje i spoljašnje vrijednosti valute.
Postoji razlika u održavanju konformnosti spoljne i unutrašnje vrijednosti valuta u uslovima
savramene konvertibilnosti valuta u uslovima zlatnog standarda.

U uslovima nekonvertibilne papirne valute valutni paritet po pravilu ne održava realnu

kupovnu moć, dakle ne postoji usaglašenost unutrašnje i spoljne vrijednosti valuta. Valuta je
precijenjena ili podcijenjena.

SISTEM FLUKTUIRAJUĆIH DEVIZNIH KURSEVA

Ovaj sistem predstavlja takav sistem deviznih kurseva u kojem se kursevi formiraju u
zavisnosti od ponude i tražnje deviza. Ovaj sistem kurseva se ne zasniva na odluci nadležnih
organa u jednoj zemlji, nego predstavlja neograničeno kretanje kurseva prema odnosu ponude
i potražnje.

Fluktuirajući devizni kursevi ostavljaju domaće cijene bez promijena samo u prvoj
fazi. Kod skokova kurseva cijene domaćoj robi računato u stranoj valuti padaju i to podstiče
izvoz, dok u isto vrijeme cijene stranoj robi, računate u domaćoj valuti rastu, što obeshrabruje
uvoz ovakvo kretanje deviznog kursa će dovoditi do uspostavljanja ravnoteže u platnom
bilansu ako je on do tada bio deficitaran.

Kod pada deviznog kursa (veća izvozna tražnja od uvozne tražnje) cijene domaćoj
robi, računate u stranoj valuti rastu i to destimulativno djeluje na izvoz, dok u isto vrijeme
cijene stranoj robi, računate u domaćoj valuti, padaju što stimuliše uvoz. Opadanje izvozne
tražnje uticaće na smanjenje cijena tih proizvoda na domaćem tržištu. Osim toga, pad cijena
uvoznoj robi djelovat će u pravcu da i cijene domaćoj robi počnu padati.

Argumenti u korist fluktuirajućih kurseva svode se na slijedeće:

1. smatra se da će tržišne snage najbolje utvrditi vrijednost pojedinih valuta; - sistem

fluktuirajućih kurseva bolje štiti domaću privredu od inostrane konkurencije ( pritisaka
spolja )
2. ovaj sistem deviznih kurseva ostavlja u prvo vrijeme domaće cijene stabilnijim.

Postoje i mnogi argumenti protiv sistema fluktuirajućih deviznih deviznih kurseva. To su

slijedeći razlozi:

1. Fluktuirajući devizni kursevi predstavljaju dodatne poteškoće proizvođačima,

prodavcima i kupcima, jer ne mogu unaprijed da predvide njihova kretanja (s obzirom
na česta kolebanja) i nisu podesni za kalkulacije u međunarodnim ekonomskim
transakcijama,

2. ovaj sistem unosi i poremećaj u tokove međunarodne trgovine, jer roba ulazi u tokove
prema situaciji na tržištu deviznih kurseva. Pomjeraju se izvozna i uvozna tačka pri
kojoj se isplati izvoziti odnosno uvoziti

3. fluktuirajući devizni kursevi su znatno viši nego fiksni što je rezultat špekulativnih
kretanja.

( BODIROŽA M. , ACIN R. Brčko 2005, "Međunarodna ekonomija",str.. 221, 222 )

 FUNKCIJE DEVIZNIH KURSEVA U MEĐUNARODNIM
PLAĆANJIMA

U međunarodnim plaćanjima devizni kurs služi kao sredstvo za obračunavanje odnosa

između nacionalnih valuta jednog rezidenta i nacionalne valute druge zemlje.
Ovaj odnos vrijednosti pojedinih nacionalnih valuta može se zasnivati na saznanju o
vrijednosti valuta na nacionalnom tržištu ili taj odnos može biti ustanovljen od strane
monetarnih vlasti odnosni zemalja.

Kada se vrijednost nacionalne valute utvrđuje od strane monetarne vlasti odnosne zemlje
ostaje otvoreno pitanje o izboru kriterijuma za utvrđivanje ovih vrijednosti. S obzirom da je to
najčešće stvar konvencije, javlja se neophodnost međunarodne saradnje u ovoj sferi. Prema
inicijalnom kriterijumu međunarodnog monetarnog fonda paritet nacionalne valute se
izražava u zlatu, odnosno SAD dolaru.

Sadržinu zlata odnosno dolarsku vrijednost nacionalne valute ne treba shvatiti u smislu da je
data količina zlata odnosno SAD dolara bila i materijalno opredmećena u nacionmalnioj
valuti već se samo preko ovog izražava paritet odnosni nacionalnih valuta.
U istoriji međunarodnih monetarnih odnosa kao što je već rečeno postojali su sistemi u
kojima je ustanovljena količina zlata bila opredmćena u novčanoj jedinici. Tako da je odnos
nacionalnih valuta bio ustvari odnos njihov kovničkih stopa.

U savremenom monetarnom sistemu paritet jedne valute omogućuje da se jedna jedinica

nacionalne valute može u svako doba na zahtijev imaoca te valute pretvoriti u drugu valutu i
to prema nominalnioj definiciji svake te valute u zlatu odnosno njenoj vrijednosti na deviznim
tržištima. Pitanje se svodi na utvrđivanje i poznavanje intervalutarnog odnosa, s obzirom da je
izvšilac plaćanja rezident jedne zemlje, a priamlac plaćanja rezident druge zemlje.

Otuda je potrebno i jednom i drugom licu, tj. izvršiocu i primaocu palaćanja da unaprijed
bude poznat odnos njihovih nacionalnih valuta. Taj odnos se naziva intervalutarnim kursom.
Funkcija deviznog kursa u međunarodnim plaćanjima se ispoljava i u uspostavljanju veze
između domaće i inostranih cijena kao i veze između domaće strukture cijena i strukture
svijetskih cijena.

Da bi u potpunosti ostvario ovu funkciju devizni kurs treba da sadržava osobine

deviznog kursa ravnoteže. Ukoliko takvo stanje ne postoji izravnavanje domaće i inostranih
cijena je vještačka kategorija i pruža lažnu sliku o odnosima domaćih i inostranih cijena i o
njihovoj međusobnoj cijenovnoj konkurentnosti.

( BODIROŽA M. , ACIN R. Brčko 2005, "Međunarodna ekonomija", str. 225,226 )

Korist međunarodne razmjene

„Korist međunarodne razmjene – efikasnija upotreba proizvodnih snaga svijeta.“

Razmijena promiče specijalizaciju i specijalizacija povećava produktivnost. Tijekom

dugog roka, povećana razmijena i veća produktivnost povećavaju svačije standarde življenja.
Postupno, zemlje su uvidjele da je međunarodna razmijena jedan između najsigurnijih puteva
u ekonomski napredak.

Ipak, razmjena nije čisto blaženstvo. Pri rastućoj razmjeni, uvoz istiskuje domaću
proizvodnju i zaposleni gube svoja radna mjesta. Tako se dogodilo milijunima radnika u
industrijama kao što su industrija čelika, industrija automobila i industrija odjeće. I desetljeće
je golemih deficita u razmjeni pokrenulo Sjedinjene Države, predhodno najveću državu
vjerovnika na svijetu. Te promjene danas čine područje međunarodne razmjene i financija
osobito značajnim. Ovo poglavlje ispituje zašto države razmjenjuju dobra i usluge, kako se
određuju tečajevi i kako se mjere tokovi razmjene između država.

MEĐUNARODNA U ODNOSU NA UNUTARNJU RAZMJENU

Koliko se analiza međunarodne razmjene razlikuje od analize unutarnje razmjene?

Postoje tri razlike:

Proširene mogućnosti razmjene. Širenje je obzorja razmjene glava prednost

međunarodne razmjene. Kada bi pučanstvo bilo prisiljeno trošiti samo ono što proizvede u
zemlji, svijet bi bio siromašniji i na materijalnom i na duhovnom stupnju. Kanađani nebi
mogli piti vino, amerikanci nebi mogli piti kafu i pretežano bi dio svijeta bio bez coca cole
holivudskih filmova itd.

Suverenitet država. Razmjena preko granica isprepliće pučanstvo i preduzeća i

različitih država. Svaka je država suverena cijelina koja regulira tokove ljudi, roba i imovine
što prelaze njezine granice. Kadkada se ispred ramjene dižu političke zapreke kada se
pogođene skupine protive razmjeni s inozemstvom. S toga države nameću carine ili kvote.

Tečajevi. Većina država ima svoju vlastitu valutu. Ja želim platiti japanski automobil
dolarima, dok Nissan želi da se kola plate japanskim jenima. Sustav međunarodnih financija
mora osigurati neometani tok dolara, jena i drugih valuta - ili će se riskirati prekid razmjene.

( SAMUELSON P. A. NORDHAUS, W. D. Ekonomija, petnaesto izdanje, "Mate" d. o. o.

str. 663, 664 )
EKONOMSKA OSNOVA MEĐUNARODNE RAZMJENE
KRETANJE RAZMJENE S INOZEMSTVOM

Ekonomija koja je u značajnom iznosu uključena u međunarodnu razmjenu zove se

otvorena ekonomija. Odnos izvoza ili uvoza i GDP-a korisna je mjera otvorenosti. Stupanj je
otvorenosti mnogo veći u mnogim industrijama Sjedinjenih Država, kao što su industrija
čelika, industrija tekstila, elektronska namjenjena potrošačima i u industrija automobila, nego
ekonomiji Sjedinjenih Država kao cijelini.

IZVORI MEĐUNARODNE RAZMJENE DOBARA I USLUGA

Države smatraju da je u međunarodnoj razmjeni korisno sudjelovati zbog nekoliko razloga:

zbog raznolikosti uvjeta proizvodnje, zbog opadajućih troškova proizvodnje i razlika između
naroda.

Raznolikost uvjeta proizvodnje. Razmjena se može odvijati zbog raznolikosti

proizvodnih mogućnosti među zemljama. Djelomično te razlike, održavaju na količine
prirodnih izvora. Jedna zemlja može biti obdarena ponudom nafte, dok druga može imati
velike količine plodne zemlje. Ili, planinska zemlja može imati velike količine hidroelektrične
energije koju predaje svojim susjedima, dok zemlja s lukama dubokih gazova može postati
centar brodogradnje.

Opadajući troškovi. Prosječni se troškovi proizvodnje smanjuju kada se količina

proizvodnje povećava. S toga neka zemllja može proizvoditi velike količine posebnog
proizvoda uz male troškove kada preuzme prednost u proizvodnji tog proizvoda. Ekonomija
opsega daje joj veliku troškovnu i tehnološku prednost ispred dugih zemalja, koje nalaze da je
jeftinije kupovati od vodećeg proizvođača nego da same proizvode proizvod.

Kao primjer uzmite potrošačku elektroniku. Preduzeće bi kao što je GE ili IBM moglo
proizvesti videokasetni magnetofon (VCR) u Sjedinjenim Državama ako bi to htijelo. No, ono
ga nebi moglo proizvesti dovoljno jeftino da konkurira japanskim proizvođačima poput sonya
koji ima prednost golemih količina i drugog iskustva u proizvodnji potrošačke elektronike.
Zbog toga Sjedinjene Države uvoze gotovo sve svoje VCRs.

( SAMUELSON P. A. NORDHAUS, W. D. Ekonomija, petnaesto izdanje, "Mate" d. o. o.

str. 664, 665 )
 Razlike u ukusima. Treći uzorak razmjene leži još u željama. Čak kada bi uvjeti
proizvodnje bili indentični u svim područjima, zemlje bi se mogle uključiti u razmjenu kada
bi njihovi ukusi za proizvod bili različiti. Na primjer, predpostavite da Norveška i Švedska
love ribu i da na zemlji proizvode meso u približno jednakim količinama, ali Šveđani više
vole meso dok su Norvežani skloni ribi. Uzajamno bi koristan izvoz mesa iz Norveške i ribe
iz Švedske odigrao ulogu. Obje bi zemlje dobivale iz te razmjene. Veličina se ljudske sreće
povećava, baš kao kad Jack Sprat razmjenjuje masno meso za nemasno meso svoje žene.

( SAMUELSON P. A. NORDHAUS, W. D. Ekonomija, petnaesto izdanje, "Mate" d. o. o.

str. 665 )

BILANCA MEĐUNARODNIH PLAĆNJA

Bilanca međunarodnih plaćanja neke zemlje sustavni je iskaz svih ekonomskih

transakcija između te zemlje i ostatka svijeta. Njezine su glavne sastavnice tekući račun i
račun kapitala. Osnovna je struktura bilance plaćanja je prikazana na tablici 34-3. U nastavku
se raspravlja o svakoj stavci u toj tablici.

Dugovanja i potraživanja. Poput drugih računa, bilanca plaćanja registrira svaku

transakciju ili kao plus ili kao minus. Opće je pravilo u računovodstvu bilance plaćanja
sljedeće: Ako transakcija za zemlju zarađuje inozemnu valutu ona se zove potraživanje i
registrira se kao stavka plus. Ako transakcija uključuje trošenje inozemne valute, to je
dugovanje i registrira se kao negativna stavka. Općenito izvoz je potraživanje, a uvoz
dugovanje.

( SAMUELSON P. A. NORDHAUS, W. D. Ekonomija, petnaesto izdanje, "Mate" d. o. o.

str. 672. )

Platni bilans predstavlja sistematiziran pregled ekonomskih transakcija rezidenata i ne

rezidenata za određen vremenski period uglavnom godinu dana, ili platni bilans predstavlja
egregirani popis vrijednosti svih transakcija rezidenata neke zemlje sa inostranstvom u toku
jedne godine.

Konvencionalno, platni bilans predstavlja pregled transakcija zemlje sa inostranstvom

za period od jedne godine. Iako se platni bilans uglavnom odnosi na period jedne godine, to
znači da su za sve transakcije koje su registrovane u platnom bilansu izvršena i plaćanja,
odnosno da su potraživanja naplaćena. Jedan dio transakcija koje su registrovane u platnom
bilansu neće nikada biti monetizovane ( preračunate u vrijednost npr. pokloni.)
Cijena je vrijednost robe izražena u novcu. Novac je mijera vrijednosti. Jedan dio transakcija,
realizovat će se u novčanoj formi u obliku, tek ( u narednoj godini izvoz robe na kredit ).
Zbog toga platni bilans ne predstavlja izvoz efektivne i aktuelne ponude i potražnje na
deviznom tržištu.

U transakcije koje doprinose prilivu deviza ili sticanju kupovne snage u inostranstvu
spadaju: uvoz robe, uvoz usluga, izvoz kapitala i uvoz monetarnog zlata.
Pored podijele na debitne i kreditne stavke, transakcije koje obuhvata platni bilans mogu se
klasifirati i na druge načine. Poseban analitički značaj ima podjela na tekuće i kapitalne
transakcije.

IS – LM MODEL MAKROEKONOMSKE RAVNOTEŽE U ZATVOENOJ EKONOMIJI

Pojam IS – LM modela

Dž. Hiks je razvio je 1937. IS –LM, na osnovu Kejnzovih teorijskih analiza, predpostavljajući
jednostavnu ekonomiju bez državnog sektora. Imamo dva IS- LM modela:

1. IS –LM MODEL OTVORENE EKONOMIJE

2. IS – LM MODEL OTVORENE EKONOMIJE

Cilj IS – LM modela je da prikaže šta i kako se određuje dohodak jedne zemlje za bilo koji
nivo cijena u zemlji. IS – LM model objašnjava kretanje kamatne stope i ukupne proizvodnje
( agregatna proizvodnja, odnosno agregatnog dohodka ). Predpostavke IS – LM modela
zatvorene ekonomije su slijedeće:

1. Kratkoročno promatrano ( makroekonomska ravnoteža u kratkom roku ),

2. Opći nivo cijena je fiksan ( konstantan ), pa je zbog zoga realna kamatna stopa jednaka
nomionalnoj kamatnoj stopi.

IS – LM model zatvorene ekonomije pokazuje istovremeno uspostavljanje uspostavljanje

dviju parcijalnih ravnoteža:

- Ravnoteža na tržištu roba i usluga, koja se izražava IS jednačinom tj. krivuljom.

- Ravnoteža na tržištu novca, koja se izražava, LM jednačinom tj. krivuljom. IS krivulja
stimulira odnos između kamatne stope ( r ) i nivoa dohodka Y.

Ona kombinira: interakciju između investicija ( I ) i kamatne stope ( r ) izraženo pomoću

investicione funkcije I = I ( r ), te interakciju između investicija ( I ) i dohodka ( Y).

Jednačina IS krivulje je:

Y=C(Y–T)+I(r)+G

Gdje je Y = dohodak C = potrošnja (Y – T ) = raspoloživi dohodak,T = porezi I = investicije

kao funkcije kamatne stope ( r ), G =državne potrošnje.

Ravnoteža na robnom tržištu ( IS krivulja )

IS krivulja opisuje ravnotežu roba ( i usluga ). Is krivulja daje različite nivoe dohodka Y koji
datu kamatnu stopu ( r ) osiguravaju ravnotežu na tržištu roba – IS ravnoteža. Kod IS krivulje
dohodak je rastuća funkcija kamatne stope.

IS krivulja je negativnog je nagiba, zbog obrnuto proporcijalnog odnosa između kamatne

stope i dohodka ( što je kamatna stopa veća, to se ravnoteža na robnom tržištu ostvaruje na
nižem nivou dohodka ). Određuju je slijedeće determinante: fiskalna politika, a pomiču je
porezi i državna potrošnja.

Svaki faktor koji pri zadanoma nivou kamatne stope dovodi do smanjenja ravnotežnog
dohodka Y, pomiče IS krivulju ulijevo.
Kada dođe do neravnoteže na tržištu roba ( IS neravnoteže ) tada promijena kamatne stope
dodvodi do uspostavljanja IS ravnoteže ( vraća IS model u prvobitno stanje ).
Imamo dva slučaja neravnoteže IS krivulje:

1. Ako je Y > C + I ( r ) + G slijedi da kamatna stopa opada što dovodi do povećanja

investicija I, sve dok se ne postigne ravnoteža Y = C + I ( r ) + G.

2. Ako je Y < C + I ( r ) + G tada slijedi da kamatna stopa raste, investicije opadaju, sve
dok se ne uspostavi ravnoteža Y = C + I ( r ) + G.

Faktori pomaka IS krivulje su:

 1. Promijena autonamonog dijela funkcije potrošnje C, ( C = a + By, gdje je a =
autonomna potrošnja ), čiji rast izaziva pomak IS krivulje desno,
2. Promijena kamatne promijena autonomnih investicija I ( neovisno od kretanje
kamatne stope ), gdje rast I izaziva pomak IS krivulje udesno,
3. Promijena neto izvoza NX = X – M ( nezavisno od kretanja kamatne stope ), gdje
porast NX dovodi do pomaka IS krivuljke udesno,
4. Promijena državne potrošnje G, pri čemu G dovodi do pomaka IS krivulje udesno,
5. Promijena poreza.

Ravnoteža na novčanom tržištu ( LM krivulja )

LM KRIVULJA ( jednačina ili model ) pokazuje tačke jednakosti tražnje i ponude

novca. Ili LM predstavlja skup kombinacija nivoa realnog dohodka ( agregatne proizvodnje,
outputa) Y i nominalnih kamatnih stopa ( r ), uz koje je tržšte za realnim novcem M/P u
ravnoteži, tj. kada su realna ponuda novca i tražnja za novcem jednake.

LM krivulja je pozitivnog nagiba jer su kamatna stopa i nivo tražnje za novcem u

proporcijalnom odnosu, tj. porast dohodka Y pri istom nivou kamatnih stopa dovodi do
povećanja tražnje za novcem, budući da je ponuda novca fiksna mora doći do porasta
kamatnih stopa kako bi se uspostavila ravnoteža ponude i potražnje novca. Kod krivulje LM
kamatna stopa je rastuća funkcija dohodka ( i kad promijene kamatne stope nastaju zbog
promijene dohodka Y), a kod IS krivulje dohodak je rastuća funkcija kamatne stope.