HENRIK

IBSEN

DRAME:
LUTKINA
KU A
SABLASTI
DIVLJA
PATKA
LUTKINA KUCA
 LUTKIINA KUCA

Pro i iivot nije polje pre i.

Pasternak

Napisana i objavljena 1879. goidine, Lutkina ku a je na

samom startu izazvala nesvakidašnji interes javnosti (tri izdanja
za nepuna etiri imjeseca), a kada je 1880. zapo elo
prikazivanje drame, najprije u Norveškoj i Njema koj, a zatim i
u ostalim evropskim zemljama, bio je to, po pisanju Halvdana
Kota, senzacionalni politi ki doga aj, nalik na »eksplozdju
bombe«.^ Publika i kritika, dijele se oštro i žu no: pro i contra,
-mada su oni koji su smatrali da je Ibsen u inio »grubu
umjetni ku grešku« bili i brojniji i grlatiji, napadaju i ga
otvoreno za nemoral i perfidnoet, tvrde i aik da je Narin
odlazaJk na kraju drame izazvao brojne porodi ne nesre e, jer
je bio »nerazumni poziiv na dezertiraoije«, pa je »hiljade žena«
'Uzbu eno sanjalo »samo o tome kako bi što prije napustilo
svoje domove«." Negativna reakcija je došla i od strane nelkih
vode ih pozorišnih .umjetnika toga vremena. Poznata njema ka
glumica Hedviga Niman-Rabe, iako je priželjkivala da tuana i
Noru, odbila je da igra finalnu scenu kako je napisana,
pateti no uzvikuju i da ona »nikada ne bi mogla da napoisti
svoju djecu«. Njema ki po-zorišni producenti i direktori,
osje aju i da je Lutkina ku a svojevrsni komercijalni izazov i
unosan posao, samovoljno mijenjaju kraj komada, uvode i
»sretan završetak« i po^mirljivi rasplet drame. Žele i da
sprije i »barbarski« odnos prema teksitu, a možda i poikoleban,
Ibsen odstupa od prvobitnog tragi nog finala i piše dodatnu
kompromisnu varijantu: u posljednjem tarenutku, tako re i
^ Michael Mey€r, Ibsen; Peniguira Bootks, str. 476.
' Spemann's Goldenes Buch des Theaters, 1902, str, 544—546.
pred sam Norin izlazak, Helmer otvara vrata dje je sobe, Nora
zastaje, posmatra usnuiu djecu, a zavjesa pada. Me utim,
poikaza e se da i ovakav neizvjestan »sretan završetak«, kao ni
potpuni happy end, nisu više mogli da zadovolje publiku, koja,
mada se protivila Norinom odlasku, više nije pristajala ni na
njen »nasilni« ostanalk. Ibsen e 'us'koro definitivno odbaciti
naknadnu varijantu, kao što e i pobunjena Hedviga Niman-
Rabe, kona no pristati da igra, kako je to ve u inila i njena
koleginica Marija Ramle, »pravu« Noru, odnosno, onaj
integralni i prvobitni dramsiki finale.
Osvajaju i evropsike scene, Lutkina ku a je, u posljednjim
decenij ama Xrx stolje a, pa i docnije, pored Sablasti, drama o
kojoj se najupornije i najžeš e pole-misalo. Nora i gospo a
Alving postaju prkosni simboli i dokazi ugroženog ženskog
prava, vatreni argumenti u brojnim diskuisijama eufori nih
feministkinja. Kolika je bila popularnost Lutkine ku e, ali i
ddkaz da se o »slu aju Nore« neumorno raspravljalo, najbolje
govori anegdota kojiu spominje Benedeto Kro e.* Naime, u
nekim skandinavskim porodicama u to vrijeme, prilikom slanja
poziva za ve ernja sijela, pri dnu pozivnice je obi no stajalo i
upozorenje: »Moli se da se ne disikutira o Lutkinoj ku i.« ak
je Strindberg, koji se užasavao i bojao žena poput Nore,
priznao da je, zahvaljuju i Ibsenovoj drami, postalo jasno da
brak nije nikakva >^božaru ka institucija«, i da je radkid
izme u tih »nesipojivih stranaka«, na kraju, sasvim logi an i
prirodan.*
I tako je, sticajem okolnosti, posljednja scena Lutkine
ku e, sukob, ili kako bi to rekao Fergason, agon izme u Nore i
Helmera, bacio u zasjenak cijelu dramu, sve njene prethodne
itokove, izvla e i u prvi plan ten-dencioznost, probleme
moralne kazuistike, pitanja ženskog prava i emancipacije,
poistove uju i Noru sa ženom uopšte a Helmera sa
m,uškarce7n uopšte. I upravo to uap-
' Benedeto Kro e, Književna kritika kao filozofija; Beograd, 1869, str.
328.
* Michael Meyer, op. cit, str. 476.
8
štavanje problema na osnovu slu aja Nore, potkrijepljeno
»psihološkim i imoralizatorsikim ali amoralizatorskim di-
s;kusijama«, u inili su, po mišljenju Kro ea, ovu dramu
»dosadnom i odbojnom«, a kako je vremenom i tendencija izg-
ulbila na oštrini i svježini, a problemi »žensJkog prava«
zatureni i modificirani, a možda i prevazi eni, i Lutkina ku a je
gulbila postepeno i poklonike i protivnike, ali i interes
pozorišta. Nekaida, jedna od najprivla nijih ženskih uloga, u
kojoj su se ogledale mnoge uvene evropske glumice (Dibvald,
iSavina, Hemings, Rezana, Duže, Sorima, Borštnik,
Podgonska, Mansvjetova i dr.), prestala je da privla i nove
gluma ke generacije, pa je izgleidalo kao da je Lutkina ku a
neipovratno otišla sa repertoara zajedno s vremenom u kome je
izazvala tolika kontro-verzna mišljenja.
Danas, sto godina od nastanlka Lutkine ku e, ostaje
pitanje, uostalom relevantno za rtmoge Ibsenove drame: je li
mogu e da je taiko impresivan i osebujan dra:m®ki opus,
jednog od najve ih dramati ara »modernog realizma«, tek
idraga literarna ^uspomena, predmet interesantan više za isto
rij u dramske ^književnosti nego živo i pulsiraj u e scensko
štivo, efektan dokaz jedne specifi ne dramske tehnike,
zanimljiv fcomipendijum za izu avanje dramaturgije, ili, u tom
nizu drama, od prve, Katilina, do posljednje. Kad se mi mrtvi
probudimo, postoje, i za nas, u ovom itrenutku, bar u okvirima
jednog novog » itanja«, ili rastere enog itanja, izvori za nove
impulse i nove ideje. Jednostavno re eno: da li je Ibsen i naš
sa-vremenik?
Ali, vratimo se Nori.
Ibsenova dramsika tehnika, slikarski re eno, ima nešto od
poentilizma, to je bezbroj sitnih idetaljanta kica, koje se
slijevaju i stapaju u odre ene tonove i nijanse, pomo u Ikojih
on neprimjetno, ali strpljivo i sigurno, karniponuje ne samo
pojedine scene ve i oibrise likova i^ odnosa. U toj
poentilistiokoj tehnici, on ništa ne prepušta slu aju, svalka
rije , gesta, indikacija i didaskalija, podre eni su svjesnom
insistiranju na detaljima, koji tek na kraju, u svojoj'
ukupnosti, omogu avaju kompletan
doživljaj. Ovome treba dodati i ve ipoznatu konstataciju 0
Ibsenovoj analitiiSkoj tehnici drame, po kojoj se prošlost
(sablasti) javlja kao pokreta drame u sadaSnjosti, uz jednu
važnu dopuinu, da Ibsen, i pored zaista efektnog, goitovo
trilerslkog odimotavanja kluipka prošlosti, vodi 1 dramu
sadašnjosti i da se uipravo u iejgra ivanju itog dijela drame
služi ve spomenutom poentilisti kom tehnikom, niizanjem
detalj a-ta fcica.
Uzmimo, za primjer, sam po etak Lutkine ku e. Ve u uvodnoj
sceni, pretrpana mnoštvom paketa i »zadovoiljno pjevuckaju i«,
Nora ipolkazuje prve znakove rasipnosti i infantilnosti. N'osa ,
koji je donio jelku i korfpu, traži za svoju uslugu pedeset era, a
ona mu galantno daje krunu. Cim ostane sama, vadi iz tašne
kesicu sa slatkišima i krišom iih jede, a zatim na prstima prilazi
vratima Helmerove sobe, boje i se da je ovaj ne iznenadi u
»nedozvoljenom« postupiku. Kad za uje njegov glas, kao dijete
uhva eno u kra i, brzo briše uista od mrvica i sakriva slatkiše.
Nasuprot Nore, Torvald Helmer se prvi put ipojavljoije na sceni
oabiljno, radimo, »sa perom u ruci« i o ito je da, mada je Badnje
ve e, on radi i da je njegov interes usmjeren u drugom pravcu.
Iz njegovog tepanja Nori (»cvrku e ševa«, »skaku e vjeverica«,
»lakouimni e-šljuigar«), kroz smijeh i razidraganost, uz
»povla enje za nos«, saznajemo, više usput, i tu je Ibsen
imajstor, da je »lakoumni ešljugar opet izlazio i profu kao
novac«; detalj-taflkica, koju pisac još jednom podvla i u
direktnom pitanju: »Zar te opet spopala lakomislenost?«
Uvrije ena zbog Helmerova prijekora, Nora se »duri«, »»mala
ševa je ObjeBiiila krila«. Me utim, njeno ponašanje je sistem,
provjerena i lukava igra s mužem, napad na njegove slabosti. I
zaista, da bi je razgalio i odobrovoljio, Torvald vadi nov anik, i
pokušava da je tako raspoloži. Ona ga i nehotice prisiljava na
infantilan postupak, na dje ju igru. Sakrivajuai nov anik,
Helmer je golica pitanjem: »Noro, šta li ja to imam?« Nora se
»brzo okrene« i radosno uzvikne: »Novac!« Odjednom više nije
ljuta. Pohlepno zgrabi novac i bnzo ga, s radoš u, prebrojava.
Ponovno cvi^feu e i pokazuje poklone. Zna i, ova igra izme u
nje
10
i Helmera igra se esto i ima ve jedan ustaljeni red: prijekor
muža zbog rasipnosti — »durenje« i ljutnja povrije ene žene
— popuštanje muža i izonirenje, ali sa otvorenim nov anikom.
I ne samo to. Koriste i slabost Helmera, »imala rasipnica« i
»lakoumni ešljugar«, ide i dalje, umjesto boži njeg poklona,
traži od muža da joj poMoni novac, s moitivadiijom da e
kasnije kupiti nešto za sebe. Istina, mi emo saznati zašto je
Nori novac potreban, ali ostaje injenica da ona, s jedne strane,
ima razra en itav sistem izvla enja novaca, a, s druge, da
jedan dio tog novca ipak rasipa, i to s radoš u, jednostavno ga
»profu ka« na »razne beakorisne stvari«. Helmer ovu
»slaibost« svoje vjeverice prtima kao naslije enu karakternu
osobinu: »Ti si udno malo stvorenje. Sasvim kao i tvoj otac.
Trudiš se na sve na ine da dobiješ novac u rulke, a im ga
imaš, prospe ti se izme u prstiju; ti nikad ne znaš kud je otišao.
Da, ali moram te uzeti takvu kakva jesi. To ti je u krvi. Da, da,
da, Noro, takve stvari se naslje uju.« Jasno je, Norina
lakomislenost i opsjednutost novcem i trošenjem nije novijeg
datuma, i nije se javila tek kao posljedica potrebe da se isplati
krivotvorena mjenica, ve je konstantni dio njenog karaktera,
nešto što je postojalo i prije udaje za Helmera. Ibsen to, malo
docnije, u razgovoru iizme u Nore i Kristine Linde, namjerno
podvla i, ubacuju i novi detalj-taokicu, saop-štavaju i nam
direktno, kroz smiješaik Linde, da se Nora »još nije opametila«
i da je i u »školi bila velika rasipnica«.
Završavaju i temu rasipnosti i lakomislenosti, Ibsen
nastavlja sa slikanjem Nore i Torvalda, uklju uju i ponovno u
igru onaj po etni detalj sa slatkišima. Naime, Helmeru je
njegova »draga, mala, raspjevana ševa« sumnjiva, i on traži da
ga »pogleda pravo u o i«, i pita je, prijete i prstom: »Da li je
slatka njušk&ca i danas nešto grickala u gradu?« Nora se brani
poput nestašnog djeteta, ali i pomalo ženski koketno, laže imu
u o i i ljupko ga uvjerava da nije jela slatkiše. Helmerova
zabrana, o ito, ima višestrulko zna enje, nije samo zbog toga
da Nora bombonima »ne pokvari zube« ve je i to dio nji-
11
hove bra ne igre, odinos koji su oba partnera ne samo
prihvaitila nego ga gotovo ritualno održavaju, mada e Nora, u
kriznom trenutku, ovu »zabranu«, ialko je više nego o igledno
da Torvailld zna da je ona kriomice krši, doživjeti i proglasiti
ikao pitanje neislobode i ugrožavanja njene li nosti.
Prate i pažljivo Norine postupke i nehoitice iskrsava
pitanje Norinih godina. Po njenom ponašanju, kad ne bismo
znali da je udata ve osam godina i da je majka troje djece,
pomislili bismo da se radli o virginalnoj i nedozreloj djevojci, a
ne o ženi ikoja se nalazi na pragu srednjih godina (izme u 26. i
30). Ovaj nesklad izme u (psihološkog i fizi kog, ponašanja i
godina, temeljna je ikarafcte-ristika Norinog lika, njena
specifi nost i izuzetnost, osnovni uzrok mnogih nesporazuma,
izvor svih njenih postupaka, od krivotvorenja potpisa do
napuštanja muža i djece.
U Tbsenovoj oisrtavštini ostala su zalbilježena njegova
razmišljanja o izgraidnji dramskog lika, u kojima on kaže da
prije nego napiše ijedan redak, mora »u glavi imati karakter
sikroz-na^roz«, mora »prodrijeti do posljednjeg nabora njegove
duše«. I upravo ovaj metod detaljnog poniranja, najpotpunije
idolazi do izražaja upravo u kom-ponovanju Nore. Ve druga
scena, dijalog izme u nje i Kristine Linde, ima trositruiku
ulogu, ona nastavlja sa oitkrivanjem »nalbora« Norine duše,
otvara jedan lik bitan za radinju, ali, fetovremeno, služi i za
suprotstavljanje dva razli ita na ina i shvatanja života, sre e i
nesre e, lijepog i ružnog sna. Jer doik je Nora proživjela sa
imužem »posljednjih osam godina« kao »sretno vrijeme«,
Lindin život je bio lanac nesre a i nevolja. Zbog tešlko bolesne
majke, osiu ena da se brine o mla oj bra i, u materijalnoj
osikudici, Linde je prisiljena da napusti ovjeka koga je voljela
(Krogstad), i da se uda za bogataša. Poslije deset godina, na
kraju, ostaje sama, u potrazi za poslom. Majka joj je umrla,
bra a se osamostalila i razišla, bogati muž, koji se bavio
nesigUirnim poslovima, talko e je umro, ne ostavivši joj
nikakvih sredstava za život, tako da je Kristina primorana da se
sama probija kroz život. »Po-
12
sljednje tri godine — kaže ona Nori — bile su kao jedan
jedini dugi i nemirni radni dan.« Dvije ženske sudbine stoje
jedna prema drugoj: ogor ena i ostarjela Kristina, i vedra i
»sretna« Nora. Jedna je prošla »kalvariju« života, a druiga, sa
izuzetkom slu aja sa mjenicom, relativno bezbrižan i
bezibjedan život.
I Krogstad, sli no Kristini Linde, nije samo pokreta
radnje i zapleta ve služi i kao kontraipunlkt Totrvaldu i Nori,
neka vrsta tamne pozadine na kojoj se potpunije i oštrije
odražava »porodi na sre a« bra nog para Heilmer. Uz pomo
Krogstada mi saznajemo i nekoliko zna ajnih podataka iz
Torvaldove -mladosti, jer kao što je Kristina bila Norina
školska drugarica, tako se i njih dvoje poznaju »još iz
studentskih dana«, u kojima Helmer nije ispoljavao »«mušlku
hrabrost«, i ve je bio na izvjestan na in frustriran
konvencijama gra anske pristojnosti i eti-kecije, ne usu uju i
se »ni da pisne«, samo da bi zadržao položaj i ugled u društvu.
Ponovno se suprotstavljaju dva antipodna životna puta, dvije
kontrasne Ijud ke sudbine: Helmer je uspio, a Krogstad je
izgubio » vrsto tlo pod nogama i sada je kao brodolomndk na
svojoj olupini«. Saznanje da je Torvald postavljen za šefa
Akcionarsike banke u kojoj je on ništavni inovnik, i da ga
upravo Torvald ho e da otpusti, pokre e u Krogstadu
zatomljene sablasti prošlosti, njegovu povrije enu sujetu, i on,
ne biraju i sredstva, i ne žele i da »ponovno doispije u blato«,
ucjenjuje Noru, jer »ho e gore«, ho e da »istane na noge«.
Njegove ruike su prljave, on se bavi »svakakvim poslovima«,
Rank ga naeiva »karakter pokvaren do srži«, on ak piše razne
paskvile za »najprljavije novine«, on je »^moralni Lazaruis«,
ali, istovremeno, za Krogstada je »uapjeh« Heimera, meikušca
bez talenta i vrijednosrti, kakvog lon zna iz studentsikih dana,
svojevrsna društvena neipravda, gotovo kao neka duboika li na
uvreda. Sli no Nori, i Krogstad je svojevremeno krivotvorio
potpis i zbog toga je »iizop en« iz društva, i »sva su imu vrata
bila zatvorena«. On se prema Nori ponaša kao prema »finoj,
razmaženoj dami«. Ibsen namjerno istvara scenu Norine igre sa
djecom, u kojoj ona ci i, pleše, smije se, skriva
13
pod stolom, da bi je u takvom »neoizJbiljnom« i infantilnom
stanju zatekao Krogstad, optere en problemima ugrožene
egzistencije, poisr u i pod teretom zle sudbine: neostvarena
ljubav preima Kristini, neuspjeli brak, izop enje iz društva,
brige o podizanju djece, prijetnja otkazom, jednom rje ju:
promiašen i ugrožen živoit.
Suprotstavlijaju a ova dva para, Ihsen, u završnici Lutkine
ku e, izvodi dvostrulki obrt: Krogstad i Kristina Linde iako
pred zidom života, gotovo poraženi i pomireni sa sudbinom,
doživljavaju »i aojdo«, nošeni nadom da sve još nije
izgubljeno; dok Helmer i Nora, suo eni sa stvarnoš u,
probu eni iz jednog lijepog ali lažnog sna o sre i, doživljavaju
brodolom, ostaju bez nade i bez vjere da se može desiti » udo«.
U ponašanju Nore prema Kristini primje uje se i jedna
vidljiva doza bezosje ajnosti, ili, lažne osje ajnosti, ona vrsta
odnosa koju sretni ljudi pokazuju prema nesretnima. U prvi
mah Nora ne prepoznaje Kristinu. Vge-rovatno da su deset
godina odsustva i promjene na Kristini doprinijele tom
neprepoznavanju nekada intimne školske dnugairice, ali, isto
talko, ostaje injenica, Ibsen to registruje, da Nora, ikad je
saznala za simrt Kristininog muža, nije našla za potrebno da joj
izjavi sau eš e, jer se »uvijek nešto isprije ilo«. Taj egoizam
sre e, potkrijepljen saznanjem da je Torvald unaprije en i da je
ipalk »divno imati puno, puno novaca i nikakvih briga«, pri-
sutan je i u Norinoj brbljivositi, u njenom lalkoraislenom
cvi^kutanju, sikakutanju, pljesikanju rukama, u infantilnom
ponašanju, koje primorava gospo u Linde da zaikljiu i da je
Nora »još uvijek dijete«. I sad dolazi do preloma. Žele i da
dokaže da nije dijete, da je odrasla, da je »sposobna za nešto
ozbiljno«, ona Kristini ispri a dio svoje velike tajne: ona je
sipasila život svome mužu. Opet jedna lakomislena i hvalisava
crta u Norinom karaikteru, jer tajnu ikoju je tako ljubomorno
uvala i sakrivala, ona odjednom, samo da bi pdkazala da nije
dijete, ispri a, gotovo izbriblja, ženi koju nije vidjela punih
deset godina, i koju prije d^etak minuta nije ak ni prepoznala.
Koliika je Norina lakomisilenost i infantilnost, najbolje
14
pakaEuje njeno petljanje oko pitanja kako je došla do novaca
za Torvaldovo lije enje. U jednom trenuitku, »pjevuckaju i i
smijješe i se tajanstveno«, ona kaže: »Mogla sam ga (novac)
do'taiti od nekog obožavaoca. Kad neko ovako 'fegleda kao
ja...« Nora zaista ima bujnu maštu i »dje ju dušu«, pa nije ni
udno što je ozbiljna Kristina odmah nakon toga prisiljena da
konstatuje da je ona »šašava«, osje aju i da se u cjelokupnoj
pri i o »sipaša-vanju muža« krije neka Norina
»neprom^išljenost«. Ali, istovremeno, spominju i svoj izgled i
obožavaoca, Nora to ne ini baš potpuno napamet, ona to
iskustveno zna iz odnosa sa Helmer om, a ponešto naslu uje,
vidje emo docnije, i iz odnosa sa doktorom Rankom. Nora je
svjesna svoga tijela i svoje senzualnosti.
I sad dolazimo do Norine tajne, ikoja je osnovni pokreta
radnje, jer kompletna tenzija u drami i nije ništa drugo nego
odlaganje saznanja, prolongiranje objelodanjivanja istine, kao
što je i odlazalk Nore na krajiu, reakcija na Helmerov stav
prema tajni, odnosno prema istini. U emu je Norina tajna?
»Ona je krivotvorila« — piše Ihsen u Bilješkama o modernoj
tragediji — »i ponosi se time, jer je to u inila iz ljubavi prema
mužu, da bi spasla njegov život.« Ibsen je tako sam definisao
temu Lutkine ku e. Kao što e odmah zatim izre i i ideju: »Ali
taj muž sa svojim preovla uju im principima o asti stavlja se
na stranu zakona i na to gleda s muškog stanovišta.«^
Me utim, sama pri a o na inu i razlozima krivotvorenja ne
izgleda nam ubjedljiva i logi na. Ibsen, koji e u sljede oj
drami. Sablasti, upravo matemati ka ta no voditi pri u
prošlosti kroz sadašnjost gospode Alving i Osvalda, u slu aju
Lutkine ku e, ne pokazuje dovoljno ni preciznosti ni
uvjerljiivosti.
Torvald je, nakon ženidbe, napustio državnu službu, jer
nije imao nikakvih izgleda za napredovanje. Prisiljen je da radi
danono no i tako se »smrtno razbolio«. Ljekari su to saopštili
Nori, jer Helmer »nije smio da zna kako je loše njegovo
stanje«, da nau je život u opasnosti i da
^ Isto, str. 466.
15
ga samo boravak na jugu može spasiti. Ibsen ne spominje o
kakvoj se bolesti radi, mada je izvjesno da je rije o
tuberkulozi, kako zbog promjene klime tako i zbog mjesta
boravka u Italiji (Kapri). Teško je povjerovati, bez obzira na
vrstu bolesti, da Torvald nije znao, ili bar osje ao, da je smrtno
bolestan, kao što je imalo vjerovatno da su ljekari u
saopštavanju dijagnoze pretpostavili lakomislenu i djetinjastu
Noru, ozibiljnom i pedantnom Helmeru. Osnova pri e je zaista
bez ubjedljivosti, tako da je i kompletan Norin podvig doveden
u pitanje. Pokušavajiuoi da ubijedi imuža da krenu na jug, a
kako nije smjela da spominje njegovu bolest, Nora je »plakala i
prelklinjala«, govore i »kaiko bi joj se svidjelo da može kao i
druge mlade žene da oitputuje u inostranstvo«. Pošto nisu iimali
novaca, (nagovara ga da uzme zajam, ali je Torvald to odbio,
tvrde i da je ona lakomislena i da mu je dužnost da ne popiišta
njenim »imušicama i kapricima«. Vidjevši da ne e uspjeti da
nagovori muža, Nora uziima zajam od Krogstada, (krivotvori
mjenicu, a Torvalidu slaže da joj je novac poslao njen otac koji
je bio na samrti, ibsen, žele i po svaku ijemu da ositvari ideju
o Norinom spašavanju muža, ponovno prenebregava iogdiku i
injenice. Potpuno neuvjerljivo djeluje da je racionalni Helmer,
koji danono no radi da bi se održao, u materijalnoj oskudici,
pristao, naravno ukoliko na izvjestan na in nije 23nao da se
radi o njegovoj bolesti, da spiska 4.800 kruna, makar to bio i
novac Norinog oca, da bi zadovoljio njene »mušice i kaprice«.
Napokon, to »preikrasno putovanje«, kako ga je nazvala Nora,
koje je Helmeru spasilo život, nije ibilo »ikratak izlet« u
inostranstvo, ve boravak dug godinu dana. I na kraju ispada da
se Helimer lije io od »sanrtoe bolesti«, a da to nije ni znao,
troše i prHi aii novac (u trenutku kada su kia e teško živjeli),
samo zato da bi Nora kao i »ostale mlade žene« mogla da živi u
inostranstvu. Pri a o spašavanju teško bolesnog muža odista je
nevjerovatna i nelogi na. Sto se ti e uzimanja zajma od
Krogstada i krivotvorenja imjenice, naro ito sa unošenjem
pogrešnog datuima, ostvareno je zaista dosljedno u stilu ve
poznaite Norine nepromišljenosti. Po-
16
slije svega što je uonila, zapo evši svoju veliku igru, Nora kaže
da se »osje ala s!koiro kao muškarac«, mada bi, ini nam se,
istinitije bilo da je rekla da se osje ala skoro kao odrasla.
Vraitivši se sa Kaprija, Nora je prisiljena da redovno
ispla uje zajam. Kako to ona ini? Najve im dijelom igraju i
ve poznatu igru sa mužem, tako da je Torvald, indirektno, i ne
znaju i, ispla ivao dug. A kako to nije uvijek bilo dovoljno,
ona je no u, krasom, uz^iimala posao za prepisivanje {I'bsen
ne kaže ni kakav, ni od koga), a u trenucima kad nije znala
kako da do e do novaca, zamišljala je — još jedan
simptomati an detalj-ta lkica u Norinom karakteru — kako se
u nju zaljubio neki stari, bogati gospodin, i kako je on umro i
ostavio joj novac u nasljedstvo. O ifto je da Nora ovdje
podsvjesno ^misli na doktora Ranka, za koga zna da je u nju
zaljubljen, i koji je zaista star i bogat. Uostalom, Kristina, kad
prvi put ugleda Ranka, intuitivno ga dovodi u vezu sa Norom,
prepoznaje u njemu ovjeka iz Nordne imaste, i savjetuje je da
»okon a tu stvar« sa doktorom.
I Rank, sa svojom boleš u i slutnjama smrti, sa svojim
patnjama i svojom usamljenoš u, nije samo, kako to misli
Helmer, »obla na pozadina na njihovoj sun anoj sre i«, ve je,
sli no Kristini i KrogBtadu, svojevrsni kontrapunkt, na kome
se poitpunije i kompiefcsnije osvjetljavaju karakteri Nore i
Helmera, njihova egoisti na »sun ana sre a«. Tu, pored njih,
umire ovjek, prijatelj, a oni su gotovo bezosje ajini, kao da je
rije o strancu. Helmer ak konstatuje »da je tako imožda
bolje«, a malo zatim, još uvijek uspaljen od iNorinog
senzualnog plesa, poziva svoju »voljenu ženu« u krevet. Nora
to, istina, iodlbija, jer nije u stanju da spava sa mužem, misle i
»na smrt«, mada je ovo odbijanje bra ne postelje vezano i sa
krajnjom napetoš u zbog Krogistadovog pisma koje Helmer
kona no ima u rukama. Prijateljstvo porodice Helmer, naro ito
Torvalda, prema dofatoru Ranku, više je formalno, kurtoazno,
gotovo verbalno, bez pravih i dubokih osje anja. Sto se ti e
Nore, upravo prelko njenog odnosa prema Ranku, Ibsen slika
onu »žensku«, kdketnu i senzualnu
Drame 17
stranu njenog karaiktera, njenu ipotrebu da se igra sa mu-
škarcima, da ih zavodi, da uživa u njihovim pogledisma,
pažnjama i mailim nježnostima. Ona jednostavno voli da se svi
dive njenoj ljepoti. Ranik je zaljubljen u Noru, zbog nje je
postao ku ni prijatelj porodice, zbog nje svakodnevno dolazi.
Njegova ljubav je platonska, ista, u-te a, on ništa ne traži
sem prostog fizi kog prisustva. Nora je, ženski inituiitivno,
osjetila ovu Rankovu.. »slaibost«, ona zna da je on voli, i ona
se tim njegovim pritajenim osje anjem koristi za svoju igru.
Spremaju i se za ples, u drugom inu, poikazuje mu svoje
svilene arape u »boji kože«, dozvoljava mu da sutra na
kostimiranom badu može pomisliti da ona pleše samo za njega,
a zatiim se nonšalantno ispravlja, »naravno, i za Torvalda«.
Suitra e mo i da vidi njeno stopalo, pa aik, što se nje ti e i
gornji dio noge, a zatim ga kdketino i mazno udari arapom
lako po uhu. Ona se ženski neodgovorno titra s njim, a da i nije
svjesna šta ini. I kada Rank ovakve njene pomalo slobodne
postupke pogrešno shvati i odlu i da joj kaže da je vbli i da
samo zaito svalkodnevno dolazi, Nora se odmah naljuti,
povla i, odustaje od igre, ak ga preikorava zbog izgovorene
istine, jer je to »odista odvratno od nge-ga«. Svojim
ponašanjem, koketnoš u i pritajenim golicanjem mašte, Nora je
Ranku davala nadu, drže i odškrinuta vrata moigu nosti, ali,
onog asa, kad ova igra prestaje da bude »igra«, i kada se
pretvaira u realnost, ona se »duri« poput djeteta kome je
oduzeita omiljena igra ka i uskra ena zaibava, i Ijutito
zakljii uje: »A sve je bilo tako lijepo!« Ona, koja e na kraju
drame optužiti muža da je bila samo njegova lutka, voljela je, i
te kako, da od drugih ljudi pravi svoje lutke.
I taiko se ponovno vra amo na temu Norine »ženstve-
nosti«, njene seiksualnosti i njenog odnosa prema muškarcima.
Svjesna ili ne, ona osje a da u njenom tijelu postoji ndka
privla na imo , neka tajna sila koja djejsrtvuje i ona to, ma
koliko nam izgledala djetinjasta i nepromišljena, zna da
iskoristi. U trenutku kada kod Helmera pokušava da interveniše
u korist Krogstadovog zaposlenja, ona se služi upravo tim
golicanjem Helmerove seksualne mašte,
18
obe avaju i mu »igiru«, slutnju tijela: jplesa e samo za njega,
»kao vila na mjese ini«. Ova Norina potre^ba da izaziva
senzualne želje, još je potpunije izražena u Hel-merovom opisu
njene raiziJizdane tarantele u stanu konzula Stenbopga. Iako je
za svoju igru dobila buran aplaiiz, Torvald kaže da je njeno
»izvo enje bilo malo suviše naturalisti ko, — malo
naituralisti kije nego što to strogo lOizevši odgovara
zahtjevima umjetnosti«. Gledaju i je kako »zavodljivo« pleše
tarantelu, sjetimo se da je Ranku obe ala razgoli enu nogu,
Helmer je osjetio intenzivnu sdteualnu želju, »uzavrela mu je
krv«, i odmah je, jer više nije smogao da izdrži, uzeo svoju
»dražesnu malu djevojku sa K^prija — svoju kapricioznu
djevoj icu sa Kaprija... pod ruke« i poveo je ku i, s namjerom
da je što prije dovede do bra ne postelje. Ustreptao od želje,
ina e imimi i racionalni Helmer, požudno tepa svojog »za-
vodljivoj, dražesnoj ženici«: »imoja tajna ljubavnica«, »imoja
tajna mlada nevjesta«, »:mioja usitreptala ljepotica«; govori o
njenim »nježnim mladala kim ramenima«, o »idivnom
zatiljku«, isti e da se nalaza u dobroj muškoj formi i sje a se
prve bra ne no i i prvog odnosa, ili, ta -nije Norinog
virginiteta. Posljedice ovakvog erotskog odnosa Helmera prema
Nori, koji se koncentriše na trenutak izgubljene nevinosti, na
neiku vratu virginomanije, Ispoljavaju se u njegovom
doživljaju Nore kao »djeteta«, »pti ice«, »malog stvorenja«,
»djevoj ice«, u konstantnom nastojanju da ve odraslu osobu
drži na nivou adolescent-nosti. Istovremeno, i Nora, koja je
raino ostala bez majke, mažena od lakomislenog oca (»o eva
lutka«), u odnosu na Helmera pokazuje neku vrstu edipovog
kompleksa: potrebu da se, i u realnosti i u mašti (odnos iprema
Ranku, »bogati starac«), pot ini stariijem muiškaircu, koja nije
ništa drugo nego strah od života, zamjena za vrijeme dje-
tiaijstva u tome se, pored oca, osje ala sigurnom i zašti enom, i
nesvjesnu želju da to bezbjedno adolescentno doba što duže
traje. Ovaj Norin psihološki infantilizam pomiješan je s njenim
tjelesni<m sazrijevanjem, tako da je stvorena jedna udesna
smjesa najkontraverzniijih stanja, koja se esto ispoljavaju
alogi no, u oscilacijama i
2* 19
konvulzivno plesanje ipomamne tarantele na kraju drugog ina,
»ikao da se radi o životu«, potreba da kaže nešto ružno, igra sa
djecom, protest sa bombonima, polkušaj da ukosnicoim otvori
poštansko sandu e, kostimiranje za maskenbal, itd.).
U drugom inu, ddktor Ranlk u jednom trenutku kaže da
»nad svakom porodicom lelbdi nelka vrsta temeljite odmazde«.
Nairavno, on to misli u prvom redu na sebe i na svoja
ispaštanja zbog raakalašnih poru ni kih dana njegovog oca. Ali
d na Noru. Anticipiraju i sa Rankom dramu Sablasti, Ibsen
ovim sporadi nim likom, koiji je od ro enja stigmatiziran
nasljednim sifilisom, uvodi u Lutkinu ku u temu pra-grijeha,
one »bijele konje« iz RosmersholTna, koja bi, kako re e Ivo
Andri , povodom orovi eve drame Kao vihor, mogla »isažeti
u staru re : o evi su grož e jeli, a deci zulbi utrnuli«. Jer, nije
samo Rank taj koji »siušenjem ki me« ispašta, ni kriv ni dužan,
zbog raspusnog života svoga oca, ve i ostali sudionici ove
drame, sa izuizetikom, možda, » istog« H lmera, tako e su
žigosani, i nad njima prijete i lebde sablasti njihove prošlosti.
Vidjeli smo, Kristina Linde, žrtvuju i se za bližnje i odri u i se
zbog toga ljubavi voljenog ovjeka, nije uspjela da ostvari
sre u. Nora je žigosana o evim karakterom, njegovom
lakomislenoš u. Krogstada je jedan ne-prom'išljen postuipak,
krivotvorenje potpisa. Obilježio trajnim izop enjem iz društva.
Pa ak i nad -dadiljom, koju je u mladosti jedan miušlkarac
»unesre io« i ostavio, lebdi temeljita odmazda, jer je prisiljena
da se umjesto o svojoj brine o tu oj djeci. Na izvjestan na in i
Helmer, koji svojom »finom prirodom osje a prema svemu što
je ružno izrazitu odvratnost«, kao da isipašta što je u prošlosti,
kao sudac-istražitelj, zjbog ljubavi prema Nori, »progledao
kroz prste« na financijsike malverzacije njenog oca i taiko ga
spasio zatvora. Ove salblaisti prošlosti priltiskaju poput more
Ibsenove junake u sadašnjosti i onemogu a-vajiu ih da ostvare
sre u, one postaju nešto sudbinsko, iataiisti ko, i vremenom,
umjesto da se smanjuju i nestaju, rastu i razaraju, pretvairaju i
se u kaznu, koja vodi ili u smrt (Sablasti, Mali Ejolf,
Rosm,ersholm, Heda Gab-
20
ler, Graditelj Solnes, Divlja patka, Jon Gabrijel Bork-man), ili
u bezna e (Lutkina ku a).
U Bilješkama o modernoj tragediji (1878), Ibsen govori 0
idvije vrste »duhovnih zakona, o dvije vrste savjesti, jedna u
muškarcu, druga, sasvim idmk ija, u ženi«. Me u njima je
latentno prisutan nesporseum i nerazumijevanje, jer se u
svakodnevnom životu »žena procjenjuje po m'Uiškom zakonu,
kao da i nije žena ve muškarac«. U isklju ivo »muškom
društvu«, sa zakonima koji su stvorili imuškarci i sa »pravnim
sistemom koji o ženskom ponašanju suidi sa muiakog
stanovišta«, žena--majka je sasvim nalik na ženku nekih
inselkata, koja odlazi i ugine kad ispuni svoju dužnost. U
završnoj sceni Lutkine ku e, Ibsen oštro sukobljava ove dvije
vrste duhovnih zakona; ime utim, ni Helmer ni Nora, saznali
smo to iz njihovih postupaka i ponašanja u drami, nisu idealni
nosioci muškog i ženskog stanovišta, naro ito u odnosu na
Krogstaida i Krisitinu Linde, tako da njihov agon djeluje
pomalo neubjedljivo i nategnuto. Osje a se tendencija koju je
pisac nasilno ubrizgao u likove, ali ne kao zadatak ve kao
funkciju. Istini za volju, potrebno je re i, u toj spornoj i
izvikanoj sceni, sadržane su mo-guonoisti i druga ijeg sagledan
ja ovog sulkoba iTjme u »dvije vrste savjesti«. Uostalom, i
sam Ibsen je zapisao, u ve spomenutim Bilješkama, da žena u
drami završava »nemaju i pojma o tome šta je dobro ili loše,
potpuno je pometena s jedne strane prirodnim osje anjima a s
druge vjerovanjem u autoritet«. I zato, upiikos prisutne simbo-
like o ra anju novog ovjeka, ili ta nije nove žene {Lutkina
ku a se dešava na Badnjak i Boži ), zna i jedne nove Nore,
koja je odjedno>m progledala i shvatila svoju ugroženu žensku
sudbinu u prevashoidno imuškom društvu, mogu e je Lutkinu
ku u, u konteikstu svega onoga što je završnoj sceni
iprethodilo, analizirati i izvan teze o »ženskom i muiškom
pravu«. Kona no, u govoru održanom deset godina doonije u
»Savezu za odbranu ženskog prava«, Ibsen je priznao da ne
razumije šta je to — »žensko pravo«, listi u i samo jedno
» ovjelkovo pravo«, u koone žena 4gra zna ajnu ulogu u
bii enju težnje za kulturom
21
 i oisje anja za idisci)plinoim, ali ograni enu na »dje ju
soboi«, zna i, na ulogu žeme^majike.
Nora je od Torvalda o ekivala » udo«, da u trenutku
objelodanjivanja tajne, ipreuzme krivicu i ddgovornoist na sebe,
a zatim bi ga ona, altruisiti ki, ali i egzaltirano, sprije ila u
spašavanju i taiko oslobodila i^aštanja. Još jedina
nepromišljenost i naivnost Nore, jer je Ibsen kroz cijelu dramu
talko precizno vodio lilk Helmera, da je potpuno nerealno od
njega o ekivati » udo«. Norine pateti ne izjave o žrtvi i ljubavi
za njega su »ikomedija«, naslje e »lakomislenih principa«,
ista lakrdija, obi ne »fraze« koje je u prošlosti, -uhva en u
krivici, izdašno upotrebljavao i Norin otac. Za Helmera se,
dakle, doga aji samo sablasno ponavljaju. Uplašen za svoj
'ugled 4 položaj u društvu, upravo je naimenovan za idirektora
Akcionarske banike, Torvald je iznerviran, prenapet, zibunjen i
nelkon-trolisan. Norin ipostupak može odjednom da ugrozi
itavu njegovu egzistenciju, pa samim time i Norinu i dje ju, i
on ošamu en saznanjem, u pani nom strahu, a ina e frustriran,
prijeti Nori da joj ne e dozvoliti vaspitavanje djece i da e
ubudu e njihov brak biti samo »zvani an«, odnosno fonmalan.
Me utim, kad dobije pismo od Krog-stada sa imjenicama, on se
odjednom mijeaija, zaboravlja sve što je još -malo as u žestini
izrdkao, oprašta Nori, ak je moli da i ona njemu oprosti za
»grube rije i« koje je izgovorio u strahu, u trenutku kada je
pomislio da e se sve srušiti na njega. Torvald se ponaša
dosljedno, istina kao kukavica, ali dosljedno. O eikivati od
njega » udo« može samo »nerazuimno dijete«, »zaslijepljeno
neiskusno stvorenje«, jednom rije ju: naivna Nora.
Shvativši najzad da Helmer nije sposoban za » udo«,
razo arana i uvrije ena Nora, prelazi u napad. Skidajti i kostim
i masku kapriciozne djevoj ice sa Kaprija, Ibsen i simboli no
ozna ava otkrivanje jedne nove Nore, koja iz pasivnog stanja
prelazi u aktivno, optužujiu i »muSko društvo« (i oca i 'muža),
za egoizam i diskriminaciju. »Ovo je obra un, Torvalde!« —
uzvikuje Nora, tvrde i da za osam godina bralka njih dvoje
nisu »razmijenili ni jednu oiabiljnu rije o ozibiljnim
stvarima«. Još dok je živjela
22
sa ocem, ona je bila potpuno zavisna od njegovih nazora, ddk
je svoje, »ako 4h je nekada i imala«, imorala da krije. »On me
je zvao svojom lutkom i igrao se sa mnom, kao što sam se ja
igrala sa svojim lutkama.« Prelaze i iz o evih ruku u
Helmerove, sem nametanja novog »ukusa«, ništa se nije
promijenilo, ku a je i dalje ostala kao neka soba za igranje.
»Ovdje sam ja bila tvoja žena— luika, kao što sam <u tatinoj
ku i bila k eiika — lutka. A naša djeca, ona su bila moje lutke.
Kad bi me ti luzeo da se igraš sa mnom, imeni je bilo upravo
takvo zadovoljstvo kakvo je bilo djeci kad bih ja njih uzela i
igrala se s njima. To je bio naš brak, Torvalde.«
Optužuju i oca i muža da su na izvjestan na in ugušili i
uništili njenu li nost i njen integritet, name u i joj svoje nazore
i svoj nkus, pretvaraju i je u loiltfcu za dokono muško igranje,
Nora o ito zaboravlja da u tom procesu deikrustiranja njene
li nosti, dobar dio krivice snosi ona sama, jer je upravo njoj
takav pokroviteljsiki i za-štitni ki odnos najviše pogodovao,
osloba aju i je nesnosnog tereta obaveza i odgovornosti. Svijet
igre i lutaka, taj udobni i bezbjedni kavez za pticu-pjeva icu,
potpuno je i^lju io iz Norine svijesti osje anje dužnosti, i
prema sebi i prema drujgitma. Pretvorena u igra ku za odrasle
muškarce, ona je istovremeno i njih pretvarala u svoje igra ke,
prenose i taj neobavezni i neodgovorni odnos i na djecu, pa i
na poznanike (ponašanje u školi, odnos prema Ptanku, ples kod
konzula Stenbonga, itd.). Biti lutka i imati tretman djeteta
kome je sve dozvoljeno i sve onu se prašta, bila je posebna
Norina privilegija, koju je ona nametnula, i vidjeli smo,
sistematsiki izgra ivala. I zato ra anje nove Nore — kojoj se
odjedanput, samo zato što se nije desilo » udo«, prošli život
otvorio kao promašen i od idrugih nametnut — djeluje
namješteno i nedovoljno m-otivisano, potpimo u službi
Ibsenove teze o »ipK>buni ljudskog duha« i »žensikom pravu«.
Me utim, sagledan u kontekstu razvojne linije Mika, na osnovu
brojnih detalja-ta kica, o kojima smo govorili, ovaj kona ni
23
»abraoun« sa mužem, odnosno sa »imuSkim zakonima«, odlazak, iprema tome, nije samo i jedino »pobuna Ijutfekog
m'oigu e je protuma iti i kao još jedan Norm neiprotmi-šljeni i duha« protiv ugroženog »ženskog prava«, nisu to samo dvije
idjetinjasti gest, kao novu igru »nerazumnog djeteta«, 'ksbo savjesti i dvije vrste duhovnih zakona, muški i ženski, ve je to
ponovni bijeg od stvarnositi, pa prema tome i od odgovornosti. i poraz jednog shvatanja da je mogu e ostvariti vlastitu
U svojoj poibuni, ili, ta nije, u igri pobune, ona egzaltirano egoisti nu sre u, izvan života, u udobnim zidovima gra anskog
odlazi u krajnosti, odbacuju i i bralk, i zakone, i religiigu, i salona, izolovano i ,po sebi, bez obzira na druge. I Helmer i
»moralni osje aj«, i dužnosti prema mužu i djeci, izidvajaju i Nora ne shvat^u da, kako to kaže Pasternaik: »Pro i život —
jednu jedinu svetu »dužnost prema saimoj sebi«. I na kraju, nije polje pre i.«
dosljedna u svojoj predstavi, Nora ak odbi|ja da vidi djecu, ali
ne zaboravlja da odigra scenu vra anja prstena (»Taiko — evo
vra am ti tvoj prsten. Daj i ti meni 'moj!«), koja treba da
simbolizira osloba anje od ikoinvencionalnih bra nih obaveza
(za Noru izgleda i od obaveza majke). Svi ovi postupci
karaikteristi ni su 'upravo za adolescentnu psihologiju po-
vrajedenog djeteta koje bježi od ku e, ostavljaju i »nepra-
vedne« rdditelje da pate i ispaštaju, podrazumijevaju i i ome
poznate dje je sva e, Ikad se durovito d uvrije eno uzvikuje:
»Vrati mi imoje knpice, ne u više s tobom da se igram«.
Ostavljaju i sve za sobom, u potrazi za svojom istiinoim, Nora
ne ispoljava samo egoizam ve i u punoj mjeri pokazuje
nesposobnost da se sa probleimdma života uihvalti u koštac, jer
njen odlazak je li bijeg od stvarnosti, pani an strah da je igra
prestala i da zapo inje »zrelo doba« odgovornosti i dužnosti. I
kao što se nije ostvarilo Torvaldovo » udo«, nema nade ni za
ostvarivanje Norinog » uida«.
Žive i pod staklenim zvonom, ove ptice-ipjeva ice im
napuste svoj bezbjedni i udobni malogra ainskl kavez, osu ene
su na propast. Zatvoreni i izolovani, neotporni na život, bez
interesa za druge ljude (Nora nekoliko puta u draimi ponavlja
da se nje »drugi ne ti u«), navikli da sve pretvaraju u igru-
obmanu i šarenu lažu, bez osje anja za realnost, suo eni sa
stvarnoš u, Nora i Helmer su, o ito, potpuno nesposobni za
borbu, pa nam na kraju izgledaju kao' dva brodolo>mnika,
izložena ojpasnostima i bespu u, nemo na da shvate i seibe i
svijet koji ih okružuje. Norin

24 25
 PRVI IN

Lica: Prijatno i ukusno, ali ne luksuzno namještena soba. Desno

u pozadini jedna vrata vode u predsoblje; druga vrata u
HELMER, advokat pozadini lijevo vode u Helmerovu radnu sobu. Izme u ova
dvoja vrata je mali klavir. Lijevo u sredini zida vrata, a dalje
NORA, njegova žena prema naprijed prozor. Blizu, uz prozor, okrugli sto sa
DOKTOR RANK naslonja ama i malom sofom. Desno uza zid sa strane dalje
GOSPO A LINDE vrata, a uz isti zid prema naprijed zidana pe , pred kojom stoji
nekoliko naslonja a i jedna stolica za ljuljanje. Izme u pe i i
KROGSTAD, pravnik vrata sa strane mali sto. Na zidovima bakrorezi. Polica sa
Troje male Helmerove djece porcelanom i drugim umjetni kim ukrasima; mali ormar za
ANAHMARIJA, dadilja kod Helmerovih knjige sa knjigama u raskošnim povezima; tepih preko cijele
sohe. U pe i vatra. Zimski dan.
Služavka kod Helmerovih U predsoblju zvoni; odmah potom uje se otvaranje vrata.
Nosa^ Nora ulazi u sohu pjevuckaju i zadovoljno. Ona je u šeširu i
kaputu i nosi mnoštvo paketa koje stavlja desno na sto. Iza
sebe ostavlja otvorena vrata prema predsoblju i otuda se vidi
n o s a koji nosi jelku i korpu; on to predaje s l u z a v ci
koja im je otvorila.
Radnja se odvija u Helmerovom stanu NORA: Dobro sakrijte jelku, Helena. Djeca je smiju vidjeti tek
ve eras, kad bude oiki ena. (Nosa u, vade i nov anik)
Koliiko —?
NOSA : Pedeset era.
NORA: Evo jedne krune. Ne — ostaltalk zadržite. (Nosa
zahvaljuje i odlazi. Nora zatvara vrata. Ona se i dalje
zadovoljno smijucka za sebe, dok skida šešir i kaput.
Izvadi iz tašne kesicu sa slatkišima i pojede nekoliko; onda
oprezno pri e vratima svoga muža i oslušne.)

27
 m
Da, on je kod ku e. (Opet tiho pjevucka za sebe dok
prilazi stolu desno.)
HELMER (u svojoj sobi): Je li to tamo cvrku e ševa?
NORA (otvaraju i pakete): Da, cvrku e!
HELMER: Je li to skaku e vjeverica?
NORA: Da.
HELMER: A kad je vjeverica idošla ku i?
NORA: Ovog trena. (Stavlja kesicu sa slatkišima u tašnu i hriše
usta.) Do i, Torvalde, da vidiš šta sam sve (kuipila.
HELMER: Ne smetati! (Uskoro potom, s perom u ruci, otvara
vrata i pogleda unutra.) Sta si sve kupila, kažeš? Ovako
mnogo stvari? Je li to mali lakoumni ešlj'Ugar opet Metio
i profu kao novac?
NORA: Ali, Torvalde, ove godine zaista smijemio i malo više
potrošiti. Pa ovo nam je prvi Boži kad ne 'moramo da
štedimo.
HELMER: E, pa slušaj, ne smijemo baš pre i u luiksuz.
NORA: Naprotiv, Torvalde, sad ve sanijemo sebi dozvoliti i
malo lukB:Uza. Zar ne? Onalko sasvim, sasvim malo. Pa
ti sad dobiivaš veliku platu i zara iva eš m.'nogo, mnogo
novaca.
HELMER: Da, od Nove godine. Ali onda treba da pro u itava
tri mjeseca dok nova plaita do e.
NORA: Eh, do tada možemo i posuditi.
HELMER: Noro! (Prilazi joj i šale i se vu e je za uho.) Zar te
opet spopada lakomiislenost? Zamisli da ja danas posudim
hiljadu kruna, ti ih potrošiš u ovoj boži noj sedmici, a
meni na Silvestrovo padne cigla na glavu i ja ležim tu —
NORA (zapuši mu usta): Fuj, ne govori tako ružno!
HELMER: Da, pretpostavi da se taiko nešto dogodi — šfta
Oinda?
NORA: Kad bi se tako nešto groano dogodilo, bilo bi mi
sasvim svejedno imam li dugova ili ine.
HELMER: A Ijuidi od kojih sam posudio novac?
NORA: Oni? Koga je još za njih briga? Pa to su tu i ljudi.
HELMER: Noro, Noro, ti si prava žena! Ali ozibiljno Noro: ti
znaš šta ja o tome mislim. Nikakvih dugova! Ni-
28
kaikvog posu ivanja! Nešto nelijepo i neslobodno padne
na ku anstvo koje se zasniva na dtigovima. Do damas smo
oboje hrabro izdržali i tako emo initi još i ovo kratko
vrijeme, koliko je potrebno.
NORA (odlazi do pe i): No da, kad ti želiš, TorvaMe.
HELMER (ide za njom): E, aii ne smije zato sada mala ševa da
objesi krila. Kalko? Zar da vjeverica tako stoji i da se
duri? — (Vadi nov anik.) Noro, šta li ja to imam ovdje?
NORA (hrzo se okrene): Novac!
HELMER: Evo, uzmi! (Daje joj nekoliko nov anica.) Dragi
bože, znam ja da za Boži toliko toga treba u ku i.
NORA (broji); Deset, dvadesett, trideset, etrdeset. Najljepša
hvala, Torvalde, lijepa hvala; s ovim u se duže pomo i.
HELMER: Da, a talko i moraš!
NORA: Da, da, i ho u. A sad hodi da vidiš šta sam sve kupila.
I to jeftino kupila. Gledaj ovamo — novo odijelo za Ivora
— i 'UZ to još sablja. Evo konja i truibe za Boba, evo
lutke sa kolijevkom za Emi. Ovo za nju je sasvim jedn-
ostavno, ali ona i onako sve polomi. A evo materijal za
haljinu i maramice za služavku. Maj ica Ana-^Mari bi
zaipravo morala i mnogo više dobiti!
HELMER: A šta je u onom paiketu tamo?
NORA (viknu): Ostavi, Torvailde! To eš mo i da vidiš tek
uve e!
TORVALD: Ah, tako! — Ali sad mi kaži, ti mala rasip-mice,
da li si se ne im i sebe sjetila?
NORA: Ma hajde — ja sebe? Ja stvarno ne bih ni znala šta —
HELMER: Ali moraš! Reci mi nešto pametno štO' bi ti
ipri indlo posebnu radost.
NORA: Ja stvarno ne bih znala. — Ijpak, Torvalde, slušaj —
HELMER: No?
NORA (spuštenog pogleda igra se s njegovim dugmetom):
Ako baš ho eš da mi napraviš poklon, onda bi mogao,
ovaj, mogao bi —
29
HELMER: No, dakle — reci!
NORA (hrzo): Mogao bi mi pokloniti novac, TorvaMe. Samo
onolilko Ikoliko misliš da možeš odvojiti. Onda bih
moigla u melkoj prilici kasnije da nešto kupim.
HELMER: Ali, Noro, —
NORA: Ah, da, uradi tako, dragi Torvalide, lijjepo te molim.
Zamota u omda novac u lijepi zlatni papir i objesiti ga na
boži no drvce. Zar ito ne bi bilo divno?
HELMER: A kalko se zove ona pti ica koja profu ka sav
novac?
NORA: Da, da, lakoumni ešljugar — znam ve . Ali ura-
di emo ovalko kako sam rekla, Torvalde, onda u imaiti
vremena da razmislim šta mi je najpotrebnije. Zar to nije
vrlo pametno, Torvalde, zar nije?
HELMER (smiješe i se): E, naravno, to jest, ako bi ti taj novac
koji ti dam, stvarno, mogla sa uvati i setbi nešto kupiti.
Ali ako ode u doma inistvo i u razne beskorisne stvari,
onda opet ja moram da izvla im.
NORA: Nipošto, Torvalde —
HELMER: To se ne da poreci, moja mala draga Nora! (Stavlja
ruku oko njenog struka.) Moj lakoumani e-šlj.uigar je
dražeistan, ali njemu treba teška gomila novaca. Ne bi se
vjerovalo koliko ovjetka staje takva jedina pti ica.
NORA: Ali ne! Kako samo možeš da kažeš tako nešto? Ja
zaista štedim, gdjegod mogu.
HELMER (smije se): To je prava rije . Gdjegod možeš. Ali ti
to apsolutno ne možeš.
IfORA (pjevucka i smiješi se zadovoljno): Hm! Kad bi ti samo
znao kolike iizdatke imamo imi ševe i vjeverice, Torvalde.
HELMER: Ti si udno malo stvorenje. Sasvim kao i tvoj otac.
Trudiš se na sve na ine da dobiješ novac u ruke, a im ga
imaš, prospe ti se izme u prstiju; ti nikad ne znaš kud je
otišao. Da, ali moraim te uzeti takvu kaikva jeisi. To ti je u
krvi. Da, da, da, Noro, takve stvari se naslje uju.
NORA: Pa, ja bih voOgela da saim od tate naslijedila više
osobina.
30
HELMER: A ja ne bih htio da mi budeš druga ija nego što jesi,
moja draga, mala, raspjevana ševo. Ali — nešto imi pada
na pamet. Danas mi izgledaš tako — tako — kako da
kažem? — tako sumnjivo.
NORA: Ja?
HELMER: Svakako. Pogledaj me pravo u o i.
NORA (gleda ga): No?
HELMER (prijeti prstom): Je li slatka njušikica i danas nešto
gricikaila u gradu?
NORA: Ali ne, odakle ti to?
HELMER: Zar slatka njuškica nikaiko nije svratila u sla-
sti arnu?
NORA: Ne, Torvalde, uvjeravam te —
HELMER: Nije se nimalo osladila?
NORA: Ne, zaista nije.
HELMER: Nije ni probala koji slatkiš od badema?
NORA: Ne, Torvalde, stvarno te uvjeravam —
HELMER: No, no, no, — ja se, naravno, samo šalim —
NORA: Ne bi mi nikad palo na paimet da postupim pro-itiv
tvoje volje.
HELMER: Da, to ja dobro anam. — Pa dala si mi asnu rije .
— (Prilazi joj) Eto, zadrži za sebe svoja mala boži na
iznena enja, srce moje. Ve eras, kad se drvce ujpali, i ona
e ve do i na vidjelo, uto sam ubije en.
NORA: Da niisi zaboravio da pozoveš Ranka?
HELMER: Ne. Ali to nije ni potrebno. Razumije se samo po
sebi da e ve erati s nama. Uostalom, pozva u ga kad
jutros navrati. Ve sam poru io dobrog vina. 'Noro, ti i ne
znaš koliko se radujem današnjoj ve eri.
NORA: I ja. A kako e se tek djeca veseliti, Torvalde!
HELMER: Ah, zaista je divna pomisao da imam siguran
položao i izdašan dohodak. Zar ne? Sama ta pomisao je
pravo zadovoljstvo!
NORA: Ah, to je divino!
HELMER: Sje aš li se prošlih Boži a? Po tri drage, duge
sedmice unaprijed ti si se svake ve eri zakljui avala do
duboko u no da bi naipravila cvije e za drvce
31
 i razne druge lijepe stvari, da nas iznenadiš. Uh, to je bilo
najdosadnije vrijeme u mom životu.
NORA: Ja se pri tom uopšte nisam dasa ivala.
HELMER (smiješe i se): Ali rezultat je ipak bio dosta siromašan,
Noro!
NORA: Opet me time zadirkuješ! Sta sam ja tu mogla :k3d se
uvtiikla ma ka i sve mi poikvarila.
HELMER: Ne, ne, jadna moja Notrice, nisi, naravno, mogla baš ništa.
Imala si najbolju vdju da nas usre iš i to je glavno. Ali ipalk je
dobre) što su ta oi kudna vre-imena prošla.
NORA: Da, to je stvarno divno!
HELMER: Sad ne moram tu da sjedim sam i da se dosa ujem. A ni ti
ne moraš tvoje drage o i i drage, nježne ruioice naprezati —
NORA (plješ e rukama): Ne, zar ne, Torvalde, da više sad ne
moramo!? O, kako je to divno uti. (Uzima ga za ruku) Sad
slušaj, Torvalde, kako sam zamislila naš ibudu i namještarj. Cim
Boži pro e — (Zvono u predsoblju) — Ah, evo zvoni! (Brzo
malo pospremi po sohi) Sigurno neko dolazi. Baš glujpo!
HELMER: Za posjete nisam kod ku e, ne zaboravi to!
SLUŽAVKA (na vratima predsoblja): Milostiva gospo o, neka
netpoznata gospo a —
NORA: Molim.
SLUŽAVKA (Helmeru): I gospodin doktor je tu.
HELMER: On je sigurno ve ušao kod mene?
SLUŽAVKA: Da, tamo je.
(Helmer odlazi u svoju sohu; služavka uvodi u sobu gospodu
Linde, koja je u putnom, kostimu, i zatvara vrata iza nje.)
GOSPO A LINDE (plašljivo i oklijevaju i): Dobar dan, Noro.
NORA (nesigurno): Dobar dan —
GOSPO A LINDE: Ti kao da me više ne poznaješ?
NORA: Ne, ja ne znam — iip>ak, da, ja mislim — (Klikne)
Kaiko — Kristina! Jesi li to zaista ti?!
GOSPO A LINDE: Da, ja sam to.
32
NORA: Kristina! A ja te nisam prepoznala! Ali i kako 'bih — (Tiše)
Kako si se ti promijenila, Kristina!
GOSPO A LINDE: Svakako. Za devet^deset dugih go-idina —
NORA: Tako dugo se nismo vidjele? Zaista, ida! Ah, posljednjih
osam godina bile su sretno vrijeme! — To mi možeš vjerovati.
A ti si sad došla u grad? Krenula si na dalek put usred zime? To
je hrabro.
GOSPO A LINDE: Stigla sam jutrois rano parobrodoim.
NORA: Naravno, da sebi priuštiš boži nje zadovoljstvo. Kalko je to
lijepo! Mi emo se talko e dobro proveseliti. Ali ostavi svoje
stvari. Da ti nije hladno? (Pomaže joj) Tako — sad emo lijepo
sjesti kraj pe i. Ne, ovamo u naslonja u! A ja u sjesti u stolicu
za ljuljanje. (Hvata je za ruke) Da, to je ono staro, poznato lice;
samo u prvom trenutku —. Naravno, postala si nelkako blje a,
Kristina, i možda nešto mršavija.
GOSPO A LINDE: I mnogo, mnogo starija, Noro.
NORA: No, da, imožda i malo starija, ali samo sasvim, sasvim malo,
ne vrijedi ni pominjati. (Iznenada se prekine; ozbiljno) Kakva
sam ja bezobzirna osoba! Sjedim tu i brbljam. Najdraža, jedina
moja Kristina, možeš li imi oprostiti?
GOSPO A LINDE: Sta to, Noro?
NORA (tiho): Jadna Kristina, ipa ti si ostala udovica.
GOSPO A LINDE: Da, još prije tri godine.
NORA: Bože, pa ja sam to znala, pro itala sam u novinama. Ah,
Kristina, moraš mi vjerovati, u to vrijeme sam stalno htjela da ti
pišem. Ali svaki put sam opet odložila; uvijek me nešto
sprije ilo.
GOSPO A LINDE: Draga Noro, ja to dobro shvatam.
NORA: Ne, Kristina, to je bilo ružno 'Od mene! Ah, jadnice moja, šta
si sve morala pro i! — A on ti nije ništa ostavio za život?
GOSPO A LINDE: Ništa!
NORA: Ni djece?
GOSPO A LINDE: Ne!
3 — Dirame 33
NORA: Daikle, baš ništa.
GOSPO A LINDE: ak ni brige ili boli, da iz njih nešto
crpim.
NORA (gleda je ne vjeruju i): Ali, Kristina, kako je to
mogu e?
GOSPO A LINDE (smiješi se turobno i gladi svoju kosu): Ah,
i to se ponekad doga a, Noro.
NORA: Tako si sasvim saana! Kako to mora biti teško i strašno
za tebe. Ja imam troje dražesne djece. Trenutno ti ih ne
mogu predstaviti, izašli su sa dadiljom. Ali sad imi moraš
sve ispri ati —
GOSPO A LINDE: Ah, ne! Radije pri aj ti meni!
NORA: Ne, ti moraš po eti. Danas ne u da budem sebi na.
Danas ho u da mislim samo na tvoje stvari. Aid samo
j e d n o ti ipak moram re i. Da li si iila kakva nas je
velika sre a zadesila ovih dana?
GOSPO A LINDE: Ne, a šta to?
NORA: Zamisli, moj muž je postao direktor Akcionarske
banke.
GOSPO A LINDE: Tvoj muž? O, kakva sre a —!
NORA: Da, ogromna sre a. Advokatski hljeb je tako ne-
siguran, naro ito ako advokat ho e da se bavi samo finim i
pristojnim poslovima. A Torvald je, naravno, uvij k to
htio; i u tome se s njim potpuno slažem. Vjeruj mi, toliko
se radujemo! On stupa u banku ve za Novu godinu, a
onda e dobiti veliku platu i mnogo procenata. Od sada
možemo da živimo sasvim druga ije nego do sada —
sasvim kako md želimo. Ah, Elrdstina, kalko se osje am
lako i sretno! Da, ipak je divno imati ipuno, ptino novaca i
nikakvih briga. Zar ne?
GOSPO A LINDE: Svakako mora da je lijepo imati ono što je
ipotrebno.
NORA: Ne, ne samo što je potrebno — nego puno, puno
novaca. GOSPO A LINDE (smiješi se): Noro, Noro! Zar
se još
nisi opametila? U školi si bMa velika rasipnica.
34
NORA (smiješi se): Da, to Torvald tvrdi još i danas. fPri-jeti
prstom) Ali »Nora, Nora« nije tako glupa kao što vi
mislite. — A nije nam ni išlo tako, da bih mogla -rasipati.
Oboje smo imorali da radimo.
GOSPO A LINDE: Zar i ti?
NORA: Da, sitnice — ru ne radove, kuki anje, pletenje i sli no
— (Tiho i polako) — i još neke druge stvari. Ti znaš da je
Torvald istupio iz državne službe kad snao se mi vjen ali?
U njegovom odjeljenju nije bilo nikakvih izgleda za
napredovanje, a morao je da zara uje više novaca nego
ranije. U prvoj godini se strašno premorio radoan. Bio je,
kao što možeš i za-msliti, upu en na svakakve sporedne
službe i morao da radi od jutra do mraka. To nije mogao
da podnese i taiko se smrtno razbolio. Ljekari su rekli da je
neophodno da ode na jug.
GOSPO A LINDE: Ah, da, pa bili ste dijelu godinu u Italiji.
NORA: Da, jesmo. Vjeruj mi, nije bilo lako oti i. Ivar je telk
bio ro en. Ali morali smo oti i na svaki na in. Ah, bilo je
to prekrasno putovanje, a Torvaldu je spasilo život. Ali je i
koštalo teških para, Kristina.
GOSPO A LINDE: Mogu misliti.
NORA: Hiljadu i dvjesta talira je koštalo — etiri hiljade i
osamsto kruna. Znaš, to je mmogo novaca.
GOSPO A LINDE: Ali u t^voj situaciji je svakaiko velika
sre a ako ih imaš.
NORA: Pa, da ti kažean, doibili smo ih od tate.
GOSPO A LINDE: Ah, tako. Upravo u to vrijeme je umro
tvoj otac.
NORA: Da, Kristina, iipravo tada. I zamisli samo, ja nisam
mogla da odem njemu i da ga njegujem. Svakodnevno sam
o ekivala ro enje mog malog Ivara. A morala sam da
njegujem i mog jadnog smrtno bolesnog Torvalda. Dragi,
ddbri tata! Nisam ga više vidjela, Kristina. Ah! to je
najteže što sam doživjela poslije svoje udaje.
35
GOSPO A LINDE: Znam da si ga mnogo voljela. I taiko ste, dakle,
otišli u Italiju?
NORA: Da, tako smo imali novaca, a Ijekari su navaljivali.
Otputovali smo mjesec dana kasnije.
GOSPO A LINDE: A tvoj muž se vratio posve izlije en?
NORA: Cio kao riba u vodi.
GOSPO A LINDE: A — doktor?
NORA: Kaiko?
GOSPO A LINDE: ini mi se da je djevojka rekla da je gospodin
što je ušao sa mno'm — doktor.
NORA: To je bio doktor Rank. Ali on nam ne dolazi kao ljekar. To je
naš najbolji prijatelj i možeš ga ovdje kod nas barem jedanput
dnevno vidjeti. Ne, Torvald nije više bio ni asa bolestan. I djeca
su ila i zdrava, ja taJko e. (Sko i i plješ e rukama) Bože, o bože,
Kristina, ipaik je divno živjeti i biiti sretan! — Ah, ali > ovo je
"talko ružno od imene — saimo govorim o svojim stvarima. (Sjeda
uz nju na stoli icu i stavlja ruke na krilo gospo e Linde) Ah,
nemioj se ljutiti na mene! — Reci, da li je stvarno istina da ti nisi
voljela svoga muža? Zašto si se onda udala za njega?
GOSPO A LINDE: Moja majka je još bila živa i ležala bolesna i bez
sredstava. A morala sam da se brinem i za svoja dva mla a
brata. Izgledalo mi je neodgovorno da odbijem njegovu ponudu.
NORA: Da, da, to je saisvim pravo. On je, dalkle, tada bio bogat?
GOSPO A LINDE: Mislim da je bio vrlo imu an. Ali to su bili
nesigurni poslovi, Noro. Kad je umro, došlo je do sloma i ništa
nije ositalo.
NORA: I onda —?
GOSPO A LINDE: Onda sam se morala probijati kroz život s
malom sitni arslkom radnjom, s :maloim školom i sva im
drugim. Posljednje tri godine su mi bile kao jedan jedini dugi i
nemirni radni dan. A sad je on završen, Noro. Moja jadna majika
me više ne .treba —ona je umrla. Mladi i taiko e ne — oni
imaju sada svoja namještenja i -mogu se sami brinuiti o sebi.
36
NORA: Kako mora da ti je laknulo —
GOSPO A LINDE: Ne, vidiš, saimo mi je tako neizrecivo prazno.
Neima više nikoga za koga mogu da živim. (Ustaje nemirno)
Zato više ne mogu da izdržim tamo u onom zaba enom
gnijezdu. Ovdje e se sigurno lakše mo i da na e nešto što
ovjeka zaokuplja i ispunjava mu 'misli. Ako mi sam.o uspije da
na em ndko sigurno zaposlenje, neiki >mali kancelarijski posao
-—
NORA: Ali, Kristina, pa to je užasno naporno, a ti i bez toga izgledaš
tako iscrpljeno. Bilo bi ti mnogo bolje kad bi imogla da
otputuješ u neiku banju!
GOSPO A LINDE (ode do prozora): Ali ja nemam oca koji bi mi
dao novac za put, Noro!
NORA (ustaje): Ah, ne ljuti se na mene!
GOSPO A LINDE (prilazi joj): Draga Noro, ne ljuti se ti na mene.
To je ono najgore u prilikama kakve Bu moje, što ovjek postaje
taiko ogor en. Nemaš za koga da radiš, a ipak stalno moraš
raditi. Ipak se mora živjeti i tako postaješ egoist. Kad si mi
ispri ala o sretnim promjenama u vašem životu — vjeruj mi —
ja se nisam toliko obradovala zbog tebe, koliko zbog sebe.
NORA: Kako to? Ah, da, razumijem te. Ti misliš da bi Torvald
mogao nešto u initi za tebe.
GOSPO A LINDE: Da, to sam mislila.
NORA: Pa i ho e, Kristina. Prepuidti ti to samo meni; ja u to ve
tako fino izvesti, tako fino — ve u ja znati da nešto fino
izmislim, ime u ga pridobiti. Ah, tako bih strašno željela da ti
pomognem!
GOSPO A LINDE: Kako je, Noro, lijepo od tebe što se tako
zauzimaš za moje stvari — utoliko ljepše što ti saana nisi nikad
upoznala teret i nevolje u životu.
NORA: Ja —? Ja da nisam —?
GOSPODA LINDE (smiješe i se): Dragi bože, to malo ru nog rada i
sli no — ti si još dijete, Noro.
NORA (zahaci glavu i hoda po sohi): To nisi smjela re i s takvom
uvjerenoš u.
37
rip
GOSPO A LINDE: Taiko?
NORA: Ti si kao i drugi. Svi vi mislite da ja nisam sposobna za
nešto ozbiljno —
GOSPO A LINDE: No, no —
NORA: -------- da ja mišta nisam uradila u ovom teškom
životu.
GOSPO A LINDE: Draga Noro, pa ti si mi sama uipravo
ipri ala o svom životu.
NORA: Ah, šta, — o bezna ajnostima! — (Tiho) A ono
zna ajno, ito ti inisam ispri ala.
GOSPO A LINDE: Zna ajno? Šta tiime misliš?
NORA: Ti me sasvim ipotcjenjuješ, Kristina; ali to ne bi smjela
da iniš. Ti si ponosna na to što si tako dugo i teško radila
za svoju majku.
GOSPO A LINDE: Ja nikog ne potcjenjujem. Ali jedno je
istina: ja sam ponosna i sretna pri pomisli da sam imala
priliku da svojoj majci u izvjesnoj mjeri olakšam njene
posljednje dane.
NORA: I tako e si ponosna pri poimis'li što si u inila za svoju
bra u.
GOSPO A LINDE: Mislim ida imam pravo na to.
NORA: To i ja mislim. Ali sad treba nešto da saiznaš, Kristina.
I ja itmam nešto što me ini ponosnom i sretnom.
GOSPO A LINDE: U to ne sumnjam. Ali kako to misliš?
NORA: Govori tiho. Zamisli kad bi Torvald uo! Ni po koju
ijemu ne smije on — nilko ne smije to da sazna, niko
osim tdbe, Kristina.
GOSPO A LINDE: Ali šta to?
NORA: Hodi ovamo. (Povu e je do sehe na sofu) Da, slušaj. —
I ja imam nešto šito me ini ponosnom i sretnom; j a
sam Torvaldu spasila život.
GOSPO A LINDE: Spasila? Kako to — spasila?
NORA: Pri ala sam ti o iputu u Italiju. Da Torvald nije tamo
otišao, ipropao bi.
GOSPO A LINDE: No da, i tvoj otac vam je dao potrebna
sredstva —
38
NORA (smiješi se): Da, u to vjeruje Torvald, u to vjeruju i svi
drugi, ali —
GOSPO A LINDE: Ali —?
NORA: Tata nam nije dao ni helera. J a sam pribavila taj
novac.
GOSPO A LINDE; Ti? Tako veliku svotu?
NORA: Hiljadu dvjesta talira. etiri hiljade i osam stotina
ikruna. Sta kažeš sada?
GOSPO A LINDE: Da, ali Noro, kako ti je to bilo mogu e?
Jesi li dobila ma lutriji?
NORA (prezrivo): Na lutriji? (S potcjenjivanjem) Kakva bi to
onda bila vještina?
GOSPO A LINDE: Pa kako si ih dobila?
NORA (pjevucka i smiješi se tajanstveno): Hm, —- tra-4a-la!
GOSPO A LINDE: Nisi ih valjda mogla posuditi?
NORA: Tako? A zašto ne?
GOSPO A LINDE: Ne, žena ne množe uzeti zajaim bez
saglasnosti svoga muža.
NORA (zabaci glavu): Tako? — A ako je to žena koja ima
nekog smisla za poslove — žena koja se zna mudro
ponašati — onda —
GOSPO A LINDE: Ali, Noro, ja ne razumijem ni rije i —
NORA: Nije ni potrebno. Niko i ne kaže da sam novac
p o s u d i 1 a. Mogla sam ga nabaviti i na drugi na in.
(Baca se natrag na sofu) Mogla sam ga dobiti od nekog
obožavaoca. Kad neko ovaiko zgodno izgleda kao ,ja —
GOSPO A LINDE: Ti si šašava.
NORA: Sad si sigurno krajnje znatiželjna, Kristina.
GOSPO A LINDE: Slušaj, draga Noro, ti valjda nisi u inila
k^kvu neporomišljenost?
NORA fopet se uspravi): Zar je to nepromišljenost, sipa-siti
život svome mužu?
GOSPO A LINDE: Ja smatram da je to bila nepromi-
šljenosit što si bez njegovog znanja — NORA: Ali on nije
smio ništa znati! Gospode bože, zar
ne možeš to da shvatiš? Nije smio da zna kako je
39
 loše njegovo stanje. Ljetkari su meni došli i rekli da je njegov
život u opasnosti i da ga samo boravak na jugu može da spasi.
Zar misliš da nisam najprije pokušala da se na drugi na in
izvu em iz neprilike? Govorila sam mu o toime, kalko bi :mi se
svi alo da mogu kao druge mlade žene da putujem u inostram-
stvo. Plaikala sam i prelklinjala ga; govorila saim mu da bi
morao pomisliti na to u kakvom sam ja stanju, pa da bude tako
dobar i da mi u ini po volji; a onda sam nagovijestila, da bi on,
valjda, mogao uzeti zajam. Ali tu je on skoro pobjesnio,
Kristina. Rekao je da saim lakoimislena i da je njegova dužnost
kao muža da ne popušta ^mojim .mušicama i kapricima — tako
je to nazvao, ini mi se. Pa sad, mislila sam u sebi, ti moraš biti
spašen; i onda sam pronašla ovaj izlaz —
GOSPO A LINDE: Zar tvoj muž nije saznao od tvoga cea, da vam
novac nije on poslao?
NORA: Ne, nikada. Tata je baš tih dana umro. Imala sam namjeru da
njemu stvar povjerim i da ga zamolim da ništa ne ada. Ali pošto
je bio tako tešiko bolestan — nažalost, to više nije bilo potrebno.
GOSPO A LINDE: A kasnije se nikad nisi povjerila svome mužu?
NORA: Ne, za ime božje, šta ti pada na pamet? Njemu koji je u tim
stvarima toliko strog! A osim toga — Torvaldu, s njegovom
m^ušlkam sujetom — kaiko bi imu imu na i ponižavaju a bila
spoznaja da mi je dužan zahvalnosti. To bi potpuno poremetilo
naše me usobne odnose. Naš lijepi, sretni dom ne bi više bio
ono što je sada.
GOSPO A LINDE: Zar mu ne eš nikada re i?
NORA (zamišljeno, s polusmiješkom): Da, imožda — jedanput
kasnije; poslije mnogo godina, kad više ne budem tako lijepa
kao sada. Ne smiješ se tome smijati. Ja samo mislim, kad me
Torvalid više ne bude tako mnogo volio kao sada, kad više ne
bude uživao u to-me da mu nešto otplešem, da se preobu em i
re-citujem. Onda e imožda biti dobro da imam nešto u rezervi
— (Prekine se) Ah, besmislica, besanislica,
40
besmislica! T o vrijeme nikad ne e do i. — No, pa šta kažeš na
moju veliku tajnu, Kristina? Zar nisam i ja ipak za nešto
sposobna? — Uostalom, možeš mi vjerovati, ta stvar mi je
zadala mnogo rnuke. Nije 'mi bilo baš lako da uvijek
pravovremeno izvršavam svoje obaveze. Treba, naime, da znaš,
da u poslovnom životu ima nešto što se zove etvrtgodišnje ka-
mate i još nešto što zovu otplalta, a novac je uvijek tako strašno
teško stvoriti. Tako sam, vidiš, uvijek i stalno morala da štedim,
'gdje sam samo mogla. Od novca za k'U amstvo nisam mogla
gotovo ništa odvajati jer je Torvald m.orao 'dobro živjeti. Ni
djecu nisam 'mogla pustiti da hodaju oikolo loše odjevena; ono
što dobijem za njih, mislila sam, to moram na njih i pdtrošiti.
Slatki, 'dragi mališani!
GOSPO A LINDE: Onda si morala da smanjiš svoje vlastite
potrebe, jadna Noro?
NORA: Da, naravno. Pa ja sam toila na redu. Svaki put kad bi imi
Torvald dao novac za nove haljine i sli no, ja ne bih potrošila ni
polovinu; stalno sam kupovala ono najjeftinije i
najjednostavnije. Prava je sre a što mi sve tako dobro stoji, pa
Torvald ništa ne primje- uije. Ali ponekad mi je bilo vrlo teško,
Kristina, jer špak. je divno biti lijeipo obu en. Zar ne?
GOSPO A LINDE: Da, naravno.
NORA: No, a onda sam imala i druge izvore prihoda. Posljednje zime
saim imala sre u da dobijem mnogo posla za prepisivanje. Tad
sam se zaklju avala i pisala svake ve eri do dulbako u no . Ah,
ponekad sam bila tako umorna, taiko umorna. Ali, uiprkos tame,
bilo imi je ogromno zadovoljstvo 'da tako radim i zara ujem
novac. Izgledala sam sebi skoro kao muškarac.
GOSPO A LINDE: I koliko si mogla otplatiti na taj na in?
N'ORA: Pa, to ti ne mogu re i tako 'ta no. Znaš, vrlo je teško sna i se
u takvim poslovima. Znam saimo da (sam pla ala koliko sam
god mogla sakupiti. Mnogo puta nisam ni znala kako u.
(Smiješi se) Onda bih
41
I tu: sjela i zamišljada, kako se u mene zaljubio neki stari,
bogati gospodin —
GOSPO A LIONfDE: Kako? Kakav gospodin?
NORA: Ah, gluposti! — i kako je on umro i kad su otvorili
njegov testament, pisalo je u njemu velikim slovima: »Sav
moj novac neka odmah i u gotovoan bude ispla en
ljubaznoj gospo i Nori Helmer.«
GOSPO A LINDE: Ali, draga Noro, kalkav to gospodin?
NORA: Gospode bože, zar ne shva aš? Pa gosipodin nije ni
postojao; tako sam to sebi samo zamišljala — uvi-geik i
neprestano, kad nisam znala ikako u oibeszibije-diti novac.
Ali sad svejedno; što se mene ti e, stari dosadni ovjek može
i da ostane, gdje god je; ne zanima me više ni on ni njegov
'testament, jer sad je mojim brigama kraj. fSko ij O, bože,
Kristina, pa to , f je božanska pomisao! Biti bez briga!
Sasvim, sasvim bez briga! Igraiti se i skakati s djecom, imati
u ku i : sve divno i udobno, baš onako kako TorvaiM voli! I
zaimisli, sad e prolje e sa svojim dalekim, plavim nebom!
Možda možemo po i na kakav mali put. Možda u opet
vidjeti more. Ah, da, da! Kaiko je divno živjeiti i biti sreltan!
(Guje se zvono u predsoblju.)
GOSPO A LINDE (ustaje): Zvoni; možda je najbolje da ja
odem.
NORA: Ne, samo ostani. To sigurno nije posjeta meni. To
ndko dolazi Torvaldu —
SLUŽAVKA (u predsoblju): Oprostite, milostiva gospo o —^
tu je jedan gospodin — koji želi da govori s gospodinom
advokatom.
NORA: ------------- misliš sa gospodinom d i r e k t o r o m
banke —
SLUŽAVKA: Da, s gospodinom direktorom bartke, pa ja ne
zinam jer — jer gospodin doktor je još unutra —
NORA: Ko je taj gospodin?
KROGSTAD (u predsoblju): Ja sam, milostiva gospo o.
NORA (ide mu korak u susret, uzbu eno, poluglasno): Vi? Sta
to treba da zna i? O emu vi ho ete da razgovarate s
mojim mužem?
42
KBOGSTAD: O bankovnim poslovima — talko re i. Ja imam
u Akcionoj banci malo namještenje, a kalko ujem, vaš
mxiž nam je sada šef —
NORA: To su dakle —
KROGSTAD: — samo suhoparni poslovi, milostiva gospo o,
ništa drugo.
NORA: Da, onda budite tako dobri pa se ipotrudiite do
kancelarije.
(Pozdravi i ravnodušno zatvara vrata predsoblja; onda odlazi
do pe i i sjeda prema vatri.)
GOSPO A LINDE: Noro, — ko je taj ovjek?
NORA: To je izvjesni Krogstad.
GOSPO A LINDE: Dakle zaista je on.
NORA: Poznaješ li tog ovjeka?
GOSPO A LINDE: Poznavala sam ga — ndkad prije. Bio je
neko vrijeme zamjenik pravobranioca u našem ikraju.
NORA: Sasvim ta no.
GOSPODA LINDE: Kako se promijenio.
NORA: Bio je, izgleda, vrlo nesretno oženjen.
GOSPO A LINDE: Sad je udovac.
NORA: S mnogo djece. — Talko — sad gori vaitra. (Zatvara
pe i gurne stolicu za ljuljanje malo u stranu.)
GOSPO A LINDE: Kažu da se on bavi svakakvim po-
slovima?
NORA: TE^O? TO može biti. Ja stvarno ne znam. — Ali,
ne emo sad o poslovima. To je taiko dosadno.
(Doktor Rank dolazi iz Helmerove sobe.)
DOKTOR RANK (još na vratima): Ne, ne, dragi prijatelju, ne
volim da smetam; radije u malo u i kod tvoje žene.
(Zatvara za sobom vrata i ugleda gospodu Linde) O, —
molim za izvinjenje, izgleda da i ovdje smetam?
NORA: Ne, uopšte ne. (Predstavlja ih) Dr Rank — gospo a
Linde.
RANK: Ah! Ime koje se u ovoj ku i esto spominje. Mislim da
sam prošao pored vas na stepeništu, kad sam dolazio.
43
GOSPO A LINDE: Da, ja uz stepenice idem vrlo lagano, ne
podnosim ih dobro.
RANK: Aha! Mala unutrašnja smetnja?
GOSPO A LINDE: Zapravo, više premorenost.
RANK: Ništa drugo? Onda ste sigurno došli u grad da se imalo
oporavite preiko praznika?
GOSPO A DINDE: Došla sam da tražim posao.
RANK: Zar je posao isprobano sredstvo protiv premore-ncfiti?
GOSPO A LINDE: Mora se živjeti, gosipodine doktore.
RANK: a, vrlo je rasprostranjeno mišljenje da se to mora.
NORA.: No, no, ddktore, pa i vi volite da živite.
RANK: Svakako, i ja. I ako patim, htio bih da ta patnja što
diiže potraje. I svi moji pacijenti žele to isto. A ni sa
'moralno oboljelim nije ništa druga ije. U ovom trenutku
je baš jedan takav ^moralni Lazarus kod Helmera —
GOSPO A LINDE (prigušenim glasom): Ah!
NORA: Na koga to mislite?
RANK: Ah, to je izvjesni Krogstad — vi ne poznajete tog
ovjelka. Taj je pdkvaren do srži karaktera, poštovana
gospo o. Ali i o n po inje da pri a o tome kao 0 vrlo
važnoj stvari: da on mora živj eti.
NORA: Tako? — A o emu on to ima da razgovara s Tor-
valdom?
RANK: Ja stvarno ne anam. Samo sam uo da se ti e
Akcionarske banke.
NORA: Nisam iznala da Krog —, da taj gosipodin Krogstad
ima nekog posla s Akcionar kom bankom.
RANK: O, naravno, on ima tamo nelku vrstu namještanja.
(Gospo i Linde) Ne znam da li i tajmo u vašem kraju ima
takvih ljudi, koji kao bez daha tr e okolo ida nanjuše
moralnu trulež pa da onda doti ne progone za neiko
unosno namještenje. A zdravi se onda moraju zadovoljiti
time da im gledaju kroz prste.
GOSPO A LINDE: Da, ali, zapravo, bolesnici imaju najviše
prava da ibuidu zJbrinuti.
44
RANK (slegne ramenim,a): Eto, tu smo. Upravo t a k v i
nazori prave cd ljudskog društva bolnicu.
(Nora, koja se bila zamislila, prsne u poluglasan smijeh
i zaplješ e rukama.)
RANK: Zašto se vi tome smijete? Znate li vi uopšte šta je to
idruštvo?
NORA: Baš me briga za to glupo društvo!! Ja se sm.ijem
ne em sasvim drugOim — ne emu strašno komi noan. —
Recite mi, doktore, jesu li sada svi, koji su namješteni u
Akcionarskoj banci, zavisni o Torvaldu?
RANK: To vam se ini taiko strašno komi no?
NORA (smiješi se i pjevucka): Pustite me samo, pustite me
samo! (Seta po sohi taTno-amo) Ah, pomisao da mi — da
Torvald ima tako veliki uticaj na tako mnogo ljudi je,
zaista, zaibavna. (Vadi kesicu iz tašne) Doktore, izvolite
bombon i ?
RANK: Gle, bo-mihona! Mislim da je to ovdje prokrijum-
arena roba.
NORA: Da, svakako — ali o v e mi je Kristina poklonila.
GOSPO A LINDE: Kako? — Ja?
NORA: No, no, ništa se ne boj. Ti nisi mogla znati da je to
Torvald zabranio. Treba, naime, da anaš, da se on boji da
time ne poikvarim zube. Ah, šta! Jednom k'o nijednom! —
Zar ne, doktore? Evo, izvolite! (Stavlja mu bombon u usta)
1 tebi Kristina. I meni još jedan, samo jedan — najviše
dva. (Opet hoda okolo) Sad sam iznad svega sretna. Ima
samo još jedna stvar ma svijetu, što bih ja strašno željela.
RANK: A to je?
NORA: Strašno bih željela da nešto reknem, ali da to i TorvaM
uje.
RANK: Pa što to ne reknete?
NORA: Ne, ne smijem. To je tako ružno.
GOSPO A LINDE: Ružno?
RANK: Pa, onda i nije baš preporu ljivo. Ali nama ipak
možete. — No šta biste vi to tako rado rekli, da i Torvaild
uje?
NORA: Strašno bih voljela da kažem: U božju mater!
45
RANK: Jeste li poludjeli?
GOSPO A LINDE: Ali, Noro —!
RANK: Pa recite. Evo njega.
NORA (sakriva bombone): Pst! Pst! Pst!
HELMER (dolazi s mantiloTn preko ruke i šeširom u ruci, iz
svoje sobe.)
NORA (ide mu u susret): No, dragi TorvaMe, jesi li ga se
riješio?
HELMER: Da, otišao je.
NORA: Mogu li te upoanati — to je Kristina. Danas je
doputovala.
HELMER: Kristina —? Izvinite, ali ja ne znam —
NORA: Gosipo a Linde, dragi Torvalde, gospo a Kristina
Liinde.
HELMER: Ah, talko. Vjerovatno prijateljica iz mladosti moje
supruge?
GOSPO A LINDE: Da, mi se poznajemo od ranije.
NORA: I zamisli, ona je prešla dalek put da bi govorila s
tobom.
HELMER: Kako to —?
GOSPO A LINDE: To baš ne —
NORA: Kristina je, naime, izvanredno vješta u kancelarijskim
poslovima. I sad bi jako voljela da radi pod nadzorom
nekog sposobnog ovjelka, i da nau i još više nego što zna
— Moji slatki, jedini —! Pogledaj ih, Kristina! Zar nisu
HELMER: Vrlo pameitno, gospo o Linde.
NORA: I ikad je sada ula da si ti postao direktor banke —
brzojav je to razglasio — doputovala je ovamo što je
mogla brže i — Zar ne, Torvalde, meni za ljubav ti eš ve
nešto u initi za Kristinu? Ho eš?
HELMER: Pa sad, to ne bi bilo nemogu e, vi ste, pret-
postavljaon, udovica?
GOSPO A LINDE: Da.
HELMER: I poznajete kancelarijske poslove?
GOSPO A LINDE: Da, prili no.
HELMER: No, onda je vrlo vjerovatno da vam mogu na i ndko
namještenje —
NORA (plješ e rukama): Vidiš li, vidiš li!?
46
HELMER: Naišli ste baš u pravom trenut cu, gospo o Linde.
GOSPO A LINDE: Kako da vam zahvalim —?
HELMER: To nikalko nije potrebno. (Obla i mantil) Ali danas
one morate izviniti.
RANK: Ceikni, idem i ja. (Donosi iz predsoblja svoj krzneni
kaput i grije ga na pe i.)
NORA: Nemoj ostati dugo, dragi Torvalde.
HELMER: Samo jedan sat, ne u duže.
NORA: Ideš i ti, Kristina?
GOSPO A LINDE (obla i kaput): Da, moram sad i i da
potražim kalkvu sobu.
HELMER: Onda možda možemo zajedno niz ulicu.
NORA (pomaže joj): Kalko je glupo što mi nemamo više
prostora. Ali nemogu e je da te —
GOSPO A LINDE: Sta ti pada na pamet! Adieu, draga Noro, i
hvala ti za sve.
NORA: Dovi enja! Ve eras eš, naravno, do i. I vi, ta-ko e,
doktore. Sta? Ako se budete dobro osje ali? Naravno da
ete se osje ati dobro! Samo se sad dobro zamotajite.
(U opštem razgovoru idu u predsoblje. Na stepeništu se
uju dje iji glasovi.)
NORA: Evo ih, evo ih! (Ona potr i i otvara. Ana-Mari dolazi
sa djecom.) Unutra, samo unutra! (Saginje se i ljubi ih)
dražesni?
RANK: Ne pri ajte ovdje na propuhu.
HELMER: Do ite, gospo o Linde. Sad ovdje postaje ne-
izdržljivo za svakoga ko nije majka!
(Rank, Helmer i gospoda Linde odu niz stepenice, dadilja
s djecom u sobu. Za njima i Nora, pošto je zatvorila vrata
predsoblja.)
NORA: Kalko mi izgledate svježe i veselo. Pa kakve to crvene
obraze imate? Kao jabuke i ružice. (Djeca cijelo vrijeme
neprestano razgovaraju s njom) Jeste li se doibro
zabavljali? Pa to je idivno! Ah — ti si Emi i Boba vozio
na sankaima? — Zannisli! Da, ti si
47
 pravi de ko, Ivare. Daj mi je malo, Ana-Mari! Moju slatku,
malu lutkicu! (Uzme od dadilje najmanje dijete i pleše s njim,)
Da, da! Mama e plesati i sa Bobom. Sta? I grudvali ste se? O,
što i ja nisam bila s vama! Pusti, ja u je sama svu i, Ana-Mari.
Pusti samo, to mi je zadovoljstvo. Idi ti samo u dje ju sobu. Ti
izgledaš taiko smrznuto. Na pe i je topla kafa za teibe. (Dadilja
odlazi u sobu lijevo. Nora uzima od djece kapute i kape i baca
ih naokolo, a djeca neprestano pri aju.) NORA: Ah, šta?
Tjerao vas je neki veliki pas? Ali nije vas ugrizao? Ne, talkve
male lijepe lutkice, psi ne ujedaju. Ne gledaj pakete Ivare! Sta
je to? E, kad bi vi z n a l i ! Ah, nemoj, ne, unutra je nešto ružno.
Je li? Ho ete da se igramo? Sta emo se igrati? Skrivanja?
Neka se Bob prvi sakrije. Ja? Dobro, onda u se ja prva
sakriti. (Ona i djeca se igraju uz vrisku i smijeh po sobi i su-
sjednoj prostoriji lijevo. Najzad se Nora sakrije pod. sto. Djeca
jure okolo, traže, ali ne mogu da je nadu. Onda uju njen
prigušen smijeh, jure do stola, podižu stolnjak i vide je. Burno
klicanje. Ona ispuže napolje, kao da ho e da ih uplaši. Nova
vriska. Sada se vrata napola otvore i ukaže se K r o g s t a d .
On malo pri eka. Igra se nastavlja.)
KROGSTAD: Oprostite, gospo o Helmer — NORA
(prigušeno vrisne, okrene se i napola sko i): Ah!
Sta ho ete vi? KROGSTAD: Oprostite — vrata na stubištu bila
su samo pritvorena; -mora da je ne!ko zaboravio da ih zaklju a.
NORA (ustaje): Moj imuž nije kod ku e, gospodine Krogstad.
KROGSTAD: To znam. NORA: Tako — pa šta onda ho ete
ovdje? KROGSTAD: Da s vama malo porazgovaram. NORA:
Sa —? (Djeci, tiho) Idite tamo kod Ane-Mari. Sta? Ne, strani
gOigpodin ne e mami -ništa u initi. Kad on ode, igra emo se
dalje. (Ona odvodi djecu u sobu lijevo i zatvara za njima
vrata.)
48
"mm
NORA (nemirno, napeto): Ho ete da govorite sa nanom?
KROGSTAD: Svakako.
NORA: Danas — ali ovo još nije prvi.
KROGSTAD: Ne, ali je Badnjalk. Od vas samih zavisi, kalkav
e vam biti Boži !
NORA: Sta ho ete vi? Danas ja apsolutno ne mogu —
KROGSTAD: O tome zasad ne emo govoriti. Radi se o ne em
drugom. Valjda imate trenutak vremena?
NORA: O, da, sigurno, vremena imam, iako —
KROGSTAD: Dobro. Sjedio sam u restoranu Olsen i vidio
vašeg muža kako ide prefko uilke —
NORA: Da.
KROGSTAD: — s jednom damom.
NORA: I šta dalje?
KROGSTAD: Smijem li nešto upitati: je li ta dama izvjesna
gospo a Linde?
NORA: Da.
KROGSTAD: Ona nije dugo ovdje?
NORA: Od jutros.
KROGSTAD: To je sigurno vaša dobra prijateljica?
NORA: Da, jeste. Ali ja ne razumijem —
KROGSTAD: I ja saon je nekad poznavao.
NORA: To znam.
KROGSTAD: Tako? Vi ste, ddkle, upu eni u tu stvar? To sam
i imislio. Smijem li vas, idakle, kratko i jasno upitati: ho e
li gospo a Linde biti namještena u Akcionarskoj banci?
NORA: Gospodine Krogstad, kako vi to sebi dozvoljavate da
mene ispitujete?! Vi, jedan pot injeni moga muža? Ali kad
one ve pitate, onda znajte: da, gospo a Linde e biti
namještena. I ja sam se li no zauzela za nju, gospodine
Krogstad. Eto, sad znate.
KROGSTAD: Dakle, dobro sam pretpostavio.
NORA (hoda po sobi tamo-amo): Moj hože, pa imam, valjda,
nekog uticaja! Ako sam žena, to još ne zna i da — A ako
se neko nalazi u pot injenom položaju, onda treba da se
uva, gospodine Krogstad, da ne uvrijedi nekoga, koji —
hm —
4 — Drame 49
KROGSTAD: — ima uticaja?
NORA: Svaikako.
KROGSTAD (prom^ijenjenim, tonom,): Gospo o Helmer,
ho ete li biti taiko dobri da ufpotrijeibite svoj uticaj u
moju korist?
NORA: K£yko? Sita mislite time?
KROGSTAD: Ho ete li biti tako dobri da se pobrinete da ja
svoj pot injeni položaj u banci zadržim?
NORA: Sita to zna i? Ko ho e da vam oduzme vaše mjesto?
KROGSTAD: Ah, ipreda immom ne morate igrati nai-^u. Meni
je poitpuno jasno da vašoj prijateljici ne može biti prijatno
da se izloži suisretinaa sa inmoim, a sad ve shvatam i to,
kome imam da zahvalim što ho e da me otjeraju.
NORA: Ali ja vas uvjeravam —
KROGSTAD: Da, da, da, kratko i jasno: još ima vremena i ja
vam savjetujem da iskoristite svoj uiticaj i da to siprije ite.
NORA: Ali, gospodine Krogstad, ja nemam nikakvog uticaja.
KROGSTAD: Ne? Mislim da sam upravo uo i to iz vaših
vlastitih usta. —
NORA: To inisite simjeli tako shvatiti. Ja! Kako samo možete
pomisliti da ja imam takav uticaj na moga muža?!
KROGSTAD: Ah, ja poznajem vašeg muža iz studentskih
dana. Ne mislim da je gospodin direlkltor banke vrš i od
ostalih .muževa.
NORA: Alko budete s potejenjivanjem govorili o mome
nriužu, pokaiza u vam vrata.
KROGSTAD: Vi ste hrabri, milostiva gospo o.
NORA: Ja se vas više ne bojim. Odmah poslije Nove godine
oslobodi u se itave te brige.
KROGSTAD: Sad me slušajte, milostiva gospo o. U slu aju
potrebe, ja u se boriti na život i smrt, da sa uvam to svoje
malo mjesto u banci.
NORA: Tako i izgleda.
50
KROGSTAD: Ne samo zbog prihoda. Do njih mi je najmanje
stalo. Radi se o ne em drugom. — No, da — .mora u sve
re i! Vidite — ovo je: Vama je, sigurno, kao i itavom
svijetu poznato, da sam ja prije više godina u inio jednu
nepromišljenost.
NORA: Mislim da sam ula talko nešto.
KROGSTAD: Stvar nije stigla do suda. Ali od tog tre nutka
imeni su najeldanput sva vrata bila zatvorena. Onda sam se
bacio na poslove, teoje vi ve poznajete. Nešto saon morao
po eti, a mogu da kažem da nisam bio od onih najgorih.
Ali sad se moram iiz svega toga izvu i. Moji simovi rastu i
njima za ljubav moram pdkušati da opet zadobijem
onoliko gradansikog ugleda koliko je to mogu e. Ovo
mjesto u banci ani je bilo, taiko re i, prva stepenica. A
sada ho e vaš muž da me nogom gume sa stepeništa, pa da
opet dospi-jem u blato.
NORA: Ali za ime boga, gospodine Krogstad, to apsolutno nije
u miojoj mo i da vam posmognem.
KROGSTAD: Zato što n e e t e . Ali ja imam sredstava da vas
prisilim.
NORA: Vi, valjda, ne ete re i mom mužu da sam vam dužna
onaj novac?
KROGSTAD: Hm — a kad bih mu rekao?
NORA: To bi bilo srairmo od vas. (Prigušuje suze) Tu tajnu,
koja je moja radost i moj ponos — to da on sazma na tako
ružan i neukusan na in? Da sazna od vas? Izložili biste me
najstrašnijim neugodnostima —
KROGSTAD: Samo neugodnostima?
NORA (žestokoj; Ali samo vi to ii inite! Vi sasmi ete od toga
imati najviše štete; onda e tek moj moiž vidjeti kakav ste
vi zao ovjek. I tek tada ne ete mo i zadržati svoje
.mjesto!
KROGSTAD: Pitao sam: bojite li se vi to samo doma- i h
neugodnosti?
NORA: Ako to moj muž i sazna, on e, naravno, ostatak svote
odmah platiti i onda više nemamo s vama nikakvog posla.
4* 51
KROGSTAD (pri e korak bliže): iSlušajte me, gospo o Helmer, —
vi ili nemate doibro pam enje ili nemate pojma 0 poslovima.
Moram vam itavu stvar malo temeljitije rastuma iti.
NORA: Kako to?
KROGSTAD: Kad je vaš miož toio bolestan, došli ste kod mene da
posudite dvjesta talira.
NORA: Nisam znala nikog drugog.
KROGSTAD: Ja satm obe ao da u vam taj novac nabaviti —
NORA: Pa i nabavili ste mi —
KROGSTAD: Ja sam obe ao da u vam taj novac nabaviti ipod
izvjesniim oislovima. Vi ste tada bili talko zaokupljeni boleš u
svoga imuža i tako obuzeti željosm
'- da dobijete novac za put, da sporednim stvarima niste polklanjali
nikakve pažnje. Zato je vrlo uputno da vas ma njih podsjetim.
Pa, daikle, ja sam obe ao da u vam nabaviti taj novac uz
obveznicu ikoju sam ja sastavio.
NORA: I koju sam ja potpisala.
KROGSTAD: Ddbro. Ali tome sam još dolje dodao nekoliko redova,
prema kojima vaš otac jam i za dug. Ove redove morao je vaš
otac potpisati.
NORA: Morao —? Pa on ih jeste potpisao.
KROGSTAD: Datum sam bio ostavio in blanco. To je zna ilo da vaš
otac sam treba da nazna i dan kada je papir potpisao. Sje ate li
se, milostiva gc^po o?
NORA: Da, ini mi se —
KROGSTAD: Potom sam obveznicu predao vama, da je poštom
ipošaljete vašem ocu. Zar nije bilo tako?
NORA: Da.
KROGSTAD: I to ste vi, naravno, odmah i u inili, jer ste imi ve
nakon pet-šest dana 'donijeli papir natrag sa potpisom vašeg oca.
Onda sam vam isplatio iznos.
NORA: Pa da. Zar vam nisam ta no otpla ivala?
KROGSTAD: Taiko, prili no. — Ali, da se vratimo na ono o emu
smo govorili — to je bilo teško vrijeme za vas, (milostiva
gospo o.
52
NORA: Da, bilo je.
KROGSTAD: Vaš otac je sigurno ležao teško bolestan?
NORA: Ležao je na smrtnoj postelji.
KROGSTAD: I umro je brzo.
NORA: Da.
KROGSTAD: Recite .mi, gospo o Helmer, znate li, slu ajno, dan
smrti vašeg oca? Datuim, mislim.
NORA: Tata je umro 29. septembra.
KROGSTAD: Sasvim ta no. Za to sam se raspitao. I zato sebi
nilkalko ne mogu da objasnim — (Vadi neki papir) — jednu
udnovatu okolnost.
NORA: Kakvu udnovatu okolnost? Ja ne znam —
KROGSTAD: udnovatu okolnost, miliostiva gospo o, da je vaš
otac ovu obveznicu potipisao tri dana poslije svoje smrti.
NORA: Kako? Ne razumijem —
KROGSTAD: Vaš otac je umro 29. septembra. A pogledajte ovdje,
ovdje je potpis vašeig oca datiran sa 2. olktobroim. Zar to nije
udnovato, ^milostiva gospo o?
NORA (šuti).
KROGSTAD: Pada u o i, taiko e, da rije i »2. oktobar« i broj godine
ne odaju rukopis vašeg oca, ve više jedan drugi rukopis koji mi
se ini poznat. No, to se ve da objasniti. Vaš otac je ^mogao
zaboraviti da datira svoj poitpis i onda je imogao nelko drugi
staviti datuim otprilike, prije nego što je saznao za njegovu smrt.
U tome nema ništa loše. Važan je potpis imena, a taj je, valjda,
pravi, gospo o Helmer? Vaš otac je ipaik vlastoru no ovdje
potpisao svoje ime?
NORA (poslije kra e pauze — zabaci glavu i pogleda ga prkosno):
Ne, to nije taiko: j a sam potpisala tatino ime.
KROGSTAD: Oho, miLostiva gospo o, znate li vi da je to jedno
opasno priznanje?
NORA: Zbog ega? Pa vi ete uskoro dobiti svoj novac.
KROGSTAD: Dozvolite mi jedno pitanje, — zibog ega niste taj
dokument poslali svom ocu?
NORA: Bilo je nemogu e. Pa tata je ležao bolestan. Da sam ga
zamolila za potpis, morala (bih mu i kazati za
53
 3ta mi je novac potreban. Ali (kako sam tako teškom
bolesniku imogla kazati da je život mog imuiža u životnoj
opasnosti? To je bilo sasvim nemogu e.
KROGSTAD: Onda bi za vas bilo bolje da ste odustali od puita
u inostranstvo.
NORA: Ne, i to je bido nemogu e. Taj put je trebao da spasi
život mome mužu, — od toga nisam mogla odustati.
KROGSTAD: Ali zar niste pomislili da ste time mene
prevarili?
NORA: Na to se niikaiko nisam .mogla obazirati. Vi me se
aipsolubno niste ticali. Nisam vas mogla podnijeti jer ste
bili talko bezdušni i stvarali oni toliko teško a, ialko ste
znali Ikako je opasno bilo stanje moga muža.
KROGSTAD: Gospo o Helmer, vi o igledno nemate jasne
predstave o tome šta ste skrivili. Ali ja vam mogu re i:
ono što sam ja nekada u inio i što je poikopalo itav imoj
gra anski ugled, nije bilo ništa ve e ni gore.
NORA: Vi? Vi .mi, valjda, ne ete pri ati kaiko ste poduzeli
nešto hrabro da biste spasili život svoje žene?
KROGSTAD: ZaJkoni ne pitaju za razloge.
NORA: Onda to moraju biti vrlo loši zakoni.
KROGSTAD: Loši ili ne, — alko ja ovaj komad papira predam
suidu, vi ete biti su eni prema tim zakonima.
NORA: Ne vjerujem u to ni sada ni nikada! Zar da k i nema
pravo da svog starog na smrt bolesnog oca poštedi od
brige i straha? Zar žena nema pravo da svom imužu spasi
život? Ja ne poznajem dobro zalkone, ali ja saim uvjerena
da u njkna sigurno negdje stoji da je talko nešto
dcsvoljeno. I o tome vi ništa ne znate, vi koji ste
pravobranilac? Vi ste loš pravnik, gospodine Krogstad.
KROGSTAD: Može biti. Ali, zar ne, u poslove — u takve
poslove kaikve smo mi imali, u te se razumijem sasvim
dobro? U redu. Radite vi sada šta vas je volja.
, Ali ovo u vam re i: ako ja još jedanput .budem
54
iPi>
izop en, onda ete mi i vi praviti društvo. (On pozdravlja i
odlazi kroz predsoblje.)
NORA (jedan trenutak zamišljena, onda zabaci glavu): Ah,
šta! — On ho e da me zaplaši! Tako glupa ipak nisam.
(Po ne slagati dje je kapute, a onda zastane)
Ali —? -------- Ne, pa to je nemogu e! Pa ja sam to
u inila iz ljubavi.
DJECA (lijevo na vratima): Mama, onaj strani gospodin je
upravo izašao iz ku e.
NORA: Da, da, znam. Ali nemojte mikome govoriti o stranom
gospodinu, ujete li? Cak ni tati.
DJECA: Ne, mama. A ho eš li se sad opet igrati s nama?
NORA: Ne, ne, sada ne.
DJECA: Ali, mama, pa Obe ala si!
NORA: Da, ali sad ne .mogu! Idite, imam suviše .mnogo
iposla. Idite, idite, moja .dra.ga, slatka djeco. (Ona ih s
mnogo ljubavi gura u susjednu sobu, zatvara vrata i sjeda
na sofu; uzima vez i uradi nekoliko uboda iglom, pa opet
zastane) Ne! (Odbaci vez, ustane, ode do predsoblja i
vikne) Helena! Jelku! (Ode lijevo do stola i otvori ladicu,
pa opet zastane) Ne, pa to je sasvim nemogu e!
SLUŽAVKA (s jelkom): Gdje da je stavim, milostiva go-
spo o?
NORA: Tamo, usred sobe.
SLUŽAVKA: Treba li još šta da donesem?
NORA: Ne, hvala, imam sve što mi treba. (Djevojka postavi
jelku i iza e. Nora po inje da kiti drvce) Ovdje e do i
svije e, a tu cvjetovi. — Taj odvratan ovjek! Besimislica,
besmislica, besmislica! Sve je u najboljem redu. Boži mje
drvce treba da je lijepo. Sve u u initi da teibe obra ujem,
TorvaJde, nešto u ti otpjevati — otplesati —
HELMER (dolazi izvana sa spisima u ruci.)
NORA: Ah, ve se vra aš?
HELMER: Da. Je li ko bio ovdje?
NORA: Ovdje? Ne.
HELMER: udno. Vidio sam kako Krogstad izlazi iz ku e.
55
NORA: Tako? — Ah, ta ino, Krogstad — taj je bio za trenutak
ovdje.
HELMER: Noro, ve vidim na tebi: on je bio ovdje i mo-ilio te da
progovoriš koju dobru rije za njega.
NORA: Da.
HELMER: I da to uradiš kao iz vlaistite pobuide, a da meni prešutiš
da je on bio ovdje. Zar te nije i to zamolio?
NORA: Da, Torvalde, ali —
HELMER: Noro, Noro, i u tako n e š t o si se mogla uipuisititi? Zar
da s takvim ovjekom vodiš razgovore i još mu daješ obe anja?
A imeni povrh toga da govoriš neistinu?
NORA: Neistinu?
HELMER: Zar nisi rekla da niko nije bio ovdje? (Prijeti joj prstom)
To moja pitica-ipjeva ica više nikad ne smije uraditi. Moja
iptica smije cvilkutati samo istog kljuna — niikaikvih krivih
tonova! (Hvata je oko struka) Zar me mora talko biti? Da—
znao sam. (Pušta je) A isad ne emo više o tome. (Sjeda ispred
pe i) Ah, kako je ovdje toplo i ugodno. (Lista po spisima)
NORA (zaposlena oko jelke, poslije kra e pauze): Torvalde!
HELMER: Da?!
NORA: Strašno se radujem preikosaitrašnijem kostimira-inom balu
kod Stenborgovih.
HELMER: A ja saim strašno radoznao ime eš me ti iznenaditi.
NORA: Ah, to je baš gluipo!
HELMER: Sta?
NORA: Pa ništa mi zgodno ne ipada na pamet. Sve mi je nekako
gluipo i bezizražajino.
HELMER: Zar je Nordca došla do te spoznaje?
NORA (iza njegove stolice s rukama na naslonu): Imaš li j alko
imnogo posla, Torvalde?
HELMER: Ah —
NORA: Kakvi su to papiri?
HELMER: Bankovni.
NORA: Ve ?
56
HELMER: Dobio sam punomo od ranije direkcije da iz-vršion
potrebne izmjene u personalu i poslovnom planu. Za to moram
da iskoristim ovu boži nu sedmicu. Ho u da sve bude u redu do
Nove godine.
NORA: Zbog toga je, dakle, jadni Krogstad —
HELMER: Hm.
NORA (još se naslanja na naslon stolice, polako ga gladi po
zatiljku): Da nemaš tdko imnogo posla, zamolila bih te 'za jednu
vrlo veliku uslugu, Torvalde.
HELMER: Da ujem. Sta bi to bilo?
NORA: Niko nema tako fini ukus kao ti. Jako bih voljela da lijepo
izgledam na kostimiranom balu. Torvalde, izar mi me bi mogao
poimo i i savjetovati u šta da se ipresvu em i kakav kostim da
napravim?
HELMER: Aha, mala svojeglavica je u potrazi za an e-lom-
apasiocem?
NORA: Da, Torvalde, bez tvoje podrške ne u to znati da izvedeim.
HELMER: Pa, lijepo; razmisli u o tome. Ve emo nešto izmisliti.
NORA: Ah, to je divno od tebe. (Ode ponovo do hoži -njeg drvceta.
Pauza.) Kako su lijepi ovi crveni cvjetovi. — Reci, da li je
zaista tako strašno to što je Iskrivio ovaj Krogstad?
HELMER: Krivotvorio je potpise. Imaš li uoipšte pojma, šta to
zna i?
NORA: Zar to nije imogao u initi iz nevolje?
HELMER: Da, ili — kako mnogi ine — iz lakomislenosti. No,
misam ja tako bezdušan da nekoga osudiim zbog jednog jedinog
takvog djela.
NORA: Ne — zar ne, Torvalde?
HELMER: Mnogi t^kvi se moralno opet uzdignu, ako otvoreno
priznaju svoju krivicu i kaznom je okajiu.
NORA: Kaznom —?
HELMER: Ali Krogstad nije krenuo tim putem. On se izvla io
spletkama i iptrevarama; i upravo to ga je moralno upropastilo.
NORA: Misliš li da —?
57
T

HELMER: Pa pomisli samo kalko talkav ovjelk, svjestan NORA: Ne, ne, ne! Ne mogu meni! Ostani ti kod njih,
svoje krivice, imora ina sve strane da laže i petlja i Ana-Mari. DADILJA: Da, da, milostiva gospo o. (Zatvara
' da se pretvara. Kaiko i pred svojim najbližim, ak vrata.) NORA (blijeda od straha): Ja da svoju djecu kvarim —
i pred svojom ženom i djecom mora da nosi masku. ! Da im trujem dom —! (Kratka pauza; diže glavu) To nije
Pred d j e c o m , Noro, to je najužasnije. istina. To nikad ne može biti istina!
NORA: Zašto?
HELMER: Zato što talkav zadaih laži unosi u cijelu porodicu
zarazu i bolest. Vazduh koji djeca udišu u taikvoj kuj i
ispunjen je iklicama zlih djela.
NORA: Jesi li siguran u to?
HELMER: Zlato imoje, to sam kao advoikat više pulta zapazio.
Go'tovo svi rano iskvareni ljudi imali su lažljive majke.
NORA: Zašto baš — majke?
HELMER: Naj eš e to dolazi od majki. Ali, zapravo, i o evi
mogu da djeluju na isti na in. To je svakom pravnilku vrlo
dobro poznato. A ipak je taj Krogstad ibio u stanju da
godinama lažima i pritvornoš u truje svoju vlastitu djecu; i
zato ga ja smatram moralno ipropaliim. (Pruža joj ruku) I
zato, moja draga mala Nora, mora meni obe ati da se ne e
imiješati u njegove stvari. Rulku ovamo! No, no. Sta je
sad? Daj mi ruiku! Tako. Talko je u redu. Uvjeravam te da
bi mi ibilo nemogu e da radim s njim zajedno. U blizini
takvih ljudi spopada me doslovno fiizi iko ga enje.
NORA (izvu e svoju ruku i ode na drugu stranu jelke): Kaiko
je ovdje toplo. A ja imam taJko mnogo da radim.
HELMER (ustaje i skuplja svoje papire): Da, i ja moram za
sto, da još ponešto pro itam. A moram razmisliti i o tvojoj
masiki. Možda ak imam nešto na siMadištu, što bi se
imoglo u zlatnom papiru oibjesiti na boži nje drvce.
(Stavlja ruku na njenu glavu) O, ti moja ljubljena pti lice-
ipjeva dce! (Odlazi u svoju sohu i zatvara za sobom
vrata.)
NORA {tiho. nakon kra e pauze): Ah, šta! To ne može biti
tako. To je nemogii e. To mora biti nemogu e.
DADEUA (lijevo na vratima): Djeca lijepo mole simiju li do i
mami.

58 59

,ijipii)i!Uffpf PPi>iii4iivpiwiw"<ii nm\i

 ( DADILJA: Pa, navikli su na to da im je majka uvijek oko njih.
DRUGI CIN
Ista soba. U uglu kod klavira hoži nje drvce, opustjelo,
poskidanih ukrasa i dogorjelih svije a. Na sofi leže Norin šešir
i kaput. Nora je sama u sohi, nemirno hoda tamo-amo;
kona no zastaje kraj sofe i uzima kaput.
NORA (opet spušta kaput): Neko dolazi. (Ode do vrata,
oslušne) Ne, ^ nije niko. Naravno — danas na prvi idan
Boži a niko ne dolazi. — Ali, možlda — (Otvara vrata i
gleda napolje) Ne, nema ništa u san u etu za poštu.
Prazno je. (Hoda kroz sohu) Ah, besmislica! On to nije
mislio ozibiljno! Tako nešto se ne i m o ž e dogoditi. To je
nemogu e. Pa ja imam troje male djece. (Dadilja dolazi iz
lijeve sohe sa velikom kartonskom kutijom.)
DADILJA: Najzad sam našla kutiju sa kostimom za bal pod
maskaima.
NORA: Lijepo. Stavite je na sto.
DADILJA (uradi): Ali kostim nije ure en.
NORA: Ah, kad bih ga mogla istrgati u sto hiljada komadi a!
DADILJA: Ali ne! Možete ga vrlo lijepo ipoipravdti. Samo
mailo strpljenja!
NORA: Da, idemo po gospo u Linde da mi pomogne.
DADILJA: Opet izlazite? Po ovaiko ružnom vremenu? Go-
spo o Noro, vi ete se prehladiti — razboljeti.
NORA: To još ne bi bilo ono najgore. — Sta rafde djeca?
DADILJA: Jadni crvi i, igraju se sa svojim boži nion da-
rovima. Ali —
NORA: Pitaju li esto za mene?
60
NORA: Da, ali, Ana^Mari — ubudu e više ne u mo i da
budem tako mnogo s njima kao do sada.
DADILJA: No, mala djeca se naviknu na sve.
NORA: Misliš? Vjeruješ li da bi oni svoju mamu zaboravili,
kad bih ja sasvim otišla?
DADILJA: Bože sa uvaj — sasvim otišla!
NORA: Reci mi, Ana-Mari, esto sam o tome mislila, kako si
ti imala srca da svoje dijete prepustiš tu im ljudima?
DADILJA: Ali morala sam to, ako sam htjela da budem dadilja
maloj Nori.
NORA: Da, ali da li si to ht j ela?
DADILJA: Da, kad sam dobila tako dobro mjesto. Sirota
djevojka, koja se unesre ila mora se tome još i radovati.
Jer, onaj pokvareni ovjek nije baš ništa inio za mene.
NORA: Ali tvoja k i ite je sigurno zaboravila?
DADILJA: Ah, ne, nije. Pisala mi je kad je bila na krizmi, i
poslije kad se udala.
NORA (zagrli je): Moja stara Ana-iMari! Ti si mi bila tako
dobra -majka, kad sam bila imala!
DADILJA: Jadna mala Nora nije ni imala druge majke osim
mene.
NORA: I ako moja djeca ne budu više imala druge — ja znam
dobro da eš im ti —. Ah, besmislice, besmislice,
besmislice! (Otvara kartonsku kutiju) Idi tamo njima. Sad
moram — vidje eš, kalko u sutra biti lijepa.
DADILJA: Da, na itavom balu ne e niko biti tatko lijep kao
gospo a Nora (ode lijevo).
NORA (po inje raspakivati kutiju, ali opet sve odbaci): Ah,
kad bih samo smjela iza i! Samo da niko ne do e! Da se u
me uvremenu u ku i ništa ne dogodi. Ah, besmislica. Pa
ko da do e? Ne treba da mislim na to. Sad da o etkam
muif. Pa lijepe rukavice. Li-jeipe rulkavice. Samo ntiirno!
Samo imirno! Jedan —
61
 dva — tri — etiri — pet — šest — (Krikne) Ah, evo ih
dolaze — (Ho e na vrata, ali zastaje neodlu no.)
(Gospoda Linde ulazi iz predsoblja gdje je ostavila šešir
i kaput.)
NORA: Ah, ti si to, Kristina. Nema nikog drugog napolju?
— Kaiko je dobro, što si došla.
GOSPO A LINDE: ula sam da si bila kod -mene i da si me
tražila.
NORA: Da, baš sam tuda prolazila. Moraš mi nešto pomo i.
Sjednimo na sofu. Dakle, uj! Sutra je gore kod •konizuila
Stenbarga bal pod ma kaima pa Torvald ho e da se ja
preobu em u napolitansiku ribarsku djevojku i da plešem
taramtelu, koju sam nau ila na Kaprdju.
GOSPODA LINDE: Vidi, vidi, pa ti eš, dakle, izvesti malu
predstavu?
NORA: Da, Torvald misli da bih trebala. Evo, tu je kostim.
Torvald mi ga je poru io u Italiji; ali sad je sve tako
potrgano da ni sama ne znam —
GOSPO A LINDE: To emo ve urediti. Samo se rub na
ne'koliko mjesta isparao. Imaš li iglu i konca? Tako
— to je sve što nam treba.
NORA: O, kako je to lijepo od tebe.
GOSPO A LINDE (šije): Dakle, sutra eš biti kostimirana?
Znaš šta, Noro, — onda u do i samo na trenutak, da te
vidim u pumom sjaju. Ali ja sam sasvim •zaboravila da ti
zahvalim za sino nje ugodno ve e.
NORA (ustaje i hoda po sobi tamo-amo): Ah, meni sino nije
bilo ovdje tako ugodno kao ina e. — Trebalo je da prije
do eš u grad, Kristina. — Da, Torvald stvarno uimije ku u
u initi ugodnom i prijatnom.
GOSPO A LINDE: A i ti, mislim, ništa manje. Nisi ti uzalud
k i svoga oca. Ali, reci mi, je li doktor Rank uvijek tako
neraapoložen kao ju e?
NORA: Ne, — ju e je to bilo naro ito upadno. Uostalom, on
ima neku vrlo opasnu bolest. Njemu se, jadnikui, suši
Iki ma. Moraš, naime, znati, da je njegov otac bio
odvratan ovjek, jurio je žene i teko dalje; i od
toga je, sigurno razumiješ, njegov sin još od djetinjstva
bolestan.
GOSPO A LINDE (ispusti šivanje u krilo): Ali draga, dobra
Noro, odakle ti znaš takve stvari?
NORA (seta tamo-am,o): Eh, kad imaš troje djece, onda te
ponekad posje uju žene — žene koje su u izvje-sinom
smislu n^ola doktori, i one ti onda ispri aju ovo i ono.
GOSPO A LINDE fopet šije; kratka pauza): Dolazi li go-
spodin doktor Rank svaki dan kod vas u ku u?
NORA: Svaki božji dan. Pa on je Torvaldov najbolji prijatelj iz
mladosti. I moj dobar prijatelj, tako e. Doktor, tako re i,
pripada porodici.
GOSPO A LINDE: Ali reci mi, je li taj ovjek iskreai?
Mislim, dijeli li rado ljudima koimplimente?
NORA: Baš naiprotiv. Kako ti je to palo na paimet?
GOSPO A LINDE: Kad si me ju e predstavila njemu, tvrdio
je da se moje ime ovdje u ifcu i esto uje. Ali kasnije
sam primijetila da tvoj muž, zapravo, pojma nema ko sam
ja. Kako je mogao onda gospodin doktor Rahk —?
NORA: Da, to je sasvim ta no, Kristina. Vidiš, Torvald one
tako neopisivo voli i zato ho e da me ima, kako on kaže,
sasvim i saimo za sebe. U prvo vrijeone je bio gotovo
ljubomoran, ako bih ja u ku i samo spomenula neke ljude
koje volim. Onda sam to, naravno, prestala. Ali s
doktorom esto govorim o njima, jer on to rado sluša.
GOSPO A LINDE: Slušaj, Noro, ti si u mnogim stvarima još
dijete. Ja sam koju godiaiu starija od tebe i knam nešto
više ii kiistva. Nešto u ti re i: ipdkušaj da okon aš tu
stvar sa doktorom Rankom.
NORA: Da okon am — kakvu to stvar?
GOSPO A LINDE: No, uopšte mislim. Juže si nešto pri ala 0
nekom ibogatom obožavaocu, koji bi ti mogao nabaviti
novac —
NORA: Da, o nekom koji, nažalost, ne postoji. — Sta dalje?
63
GOSPO A LINDE: Da li je dofctor Ranik bogat?
NORA: Da, jeste.
GOSPO A LINDE: I nema n&og o kome se mora brinuti?
NORA: Niikoig. Ali —?
GOSPO A LINDE: A on svakodnevno dolatzi u vašu iku u?
NORA: Pa ula si.
GOSPO A LINDE: Kaiko može taj fiini ovjetk biti tako
nametljiv?
NORA: Ja te aipsolutno ne razumijem.
GOSPO A LINDE: Ne pretvaraj se, Noro. Misliš li, možda,
da ja nisam pogodiila od koga si ti posuidila hiljadu
dvjesta talira?
NORA: Jesi li ti pri sebi? Kako možeš itako nešto pomisliti?
To je prijatelj naše ku e, koji nas svdki božji dan
posje uje. — Kakva bi to bila užasno neugodna situacija!
GOSPO A LINDE: Dakle, stvarno to nije on?
NORA: Ne, zaista nije. Ni za trenutak nisam došla na tu misao.
— Tada on nije ni imao novaca za posu ivanje, tek
kasnije ga je naslijedio.
GOSPO A LINDE: Pa, mislim da je to bila sre a za tebe,
draga ^moja Noro.
NORA: Ne, da zamolim doktora — to mi nikad u životu me bi
palo na pamet. — Uostalom, vrsto sam uvjerena, da kad
bih ga zamolila, onda —
GOSPO A LINDE: Ti to, naravno, ne eš 'u initi.
NORA: Naravno da ne u. Ne mogu da vjerujem, ne mogu da
zamislim, da bi moglo biti portrebno. Ali sam sasvim
sigurna: ako bih govorila s doktorom —
GOSPO A LINDE: Iza le a svoga muža?
NORA: Ja se moram izvu i iz one druge stvari — i to se
doga a iza njegovih le a. Ja se m o r a m izvu i iz toga.
GOSPO A LINDE: Da, da, to sam ti rekla još ju e, ali —
NORA (hoda tamo-amo): Muškarac može takve stvari mnogo
ibolje srediti nego žena —
GOSPO A LINDE: Vlastiti muž, da.
64
NORA: Besmislica! (Zastaje) Kad se isplati sve što se duguje,
onda se dobije obveznica natrag?
GOSPO A LINDE: Da, razumije se.
NORA: — i onda je smiješ isoijeipati u sto hiljada komadi a i
spaliti je — taj odvratni, prljavi papir!
GOSPO A LINDE ( vrsto je pogleda, ostavi šivanje i polako
ustane): Noro, ti nešto kriješ od mene.
NORA: Zar se to vidi na meni?
GOSPO A LINDE: Od ju e ujutro s tobom se nešto desilo,
Noro, šta je to?
NORA (prilazi joj): Kristina! (Oslušne) Tiho! Evo Torvald
dolazi ku i. Tamo — u i ti malo kod djece. Torvald ne
voli kad se šije. Neka ti Ana-Mari pomogne.
GOSPO A LINDE (skuplja stvari): Da, ali ja ne u oti i
odavde, dok nas dvije ne porazgovaramo. (Ona odlazi
nalijevo; u istom trenutku ulazi Helmer iz predsoblja.)
NORA (ide mu u susret): Ah, kalko sam te ekala, Torval-de
dragi.
HELMER: Je li to bila kroja ica —?
NORA: Ne, to je Kristina. Pomaže mi da uredim svoj kostim.
Vidje eš, kako u lijepo izgledati.
HELMER: Zar nisam došao na sretnu zamisao?
NORA: Na sjajnu zamisao! Ali je i od mene lijepo što ovo
inim tebi za ljubav.
HELMER (uhvati je za bradu): Lijepo, što nešto iniš za
ljubav svoga ^muža? No, no, ti mala divljakušo, znam ve
da nisi tako mislila. Ali ne u da te smetam. Sigurno eš
morati da probaš.
NORA: A ti sigurno moraš raditi?
HELMER: Da. (Pokazuje joj papire) Pogledaj ovamo, bio sam
u banci. (Ho e u svoju sobu)
NORA: Torvalde!
HELMER (zastane): Da?
NORA: Kad bi te tvoja vjeverica lijepo i nježno nešto zamolila
—?
HELMER: Sta to?
NORA: Da li bi joj to u inio?
Drame
HELMER: Prvo imoram znati o emu se radi?
NORA: Vjeverica bi ti skakutala i zabavljala te kad bi ti bio
dobar i rpoipustljiv.
HELMER: Daj da ujem!
NORA: Ševa bi as glascno, as tibo cvrkutala po svim
sobama —
HELMER: Ah, šta, to moja ševa svakako radi.
NORA: Ja bih ti svirala i iplesala pred tobom kao vila na
mjese ini, Torvalde.
HELMER: Noro, valjda se ne radi opet o onome što si 'mi
jutros spominjala?
NORA (hrzo): Da, Torvalde, lijepo te molim.
HELMER: I ti baš imaš hrabrosti da se još jedantput na to
vratiš?
NORA: Da, da, ti to moraš u initi, meni za ljubav. Ti moraš
Krogstadu ostaviti -njegovo mjesto u banci.
HELMER: Moja draga Noro, njegovo mjesto sam ve odredio
gospo i Linde.
NORA: To je besikrajno lijepo od tebe. Ali ti samo treba da
umjesto Krogstada, otpustiš nekog drugog inov-niika.
HELMER: Pa to je nevjerovatna tvrdoglavost! Samo zato što si
ti laJkomisleno dala obe anje da eš progovoriti koju
dobru rije za njega, trebao bih ja —?
NORA: Ne zibog toga, Torvalde. Zbog tebe samog. Pa taj
ovjek piše za najprljavije novine, ti sam si mi to rekao.
On ti može neizrecivo mnogo naškoditi. Ja se njega tako
strašno bojim —
HELMER: Aha — raziunioem — plaše te stare uspomene.
NORA: Sta time misliš?
HELMER: Naravno, sjetila si se svoga oca?
NORA: Da, dabome. Sjeti se samo kako su o tati zli ljudi pisali
po novinama i kako su ga grozno klevetali. Uvjerena sam
da bi to dovelo i dotle da bude ulklo-njen da vlada nije
poslala tebe da ispitaš stvar. I da ti nisi bio prema njemu
toliko dobronamjeran i uvi avan.
HELMER: Mala moja Noro, iame u tvoga oca i mene postoji
znatna razlika. Tvoj otac kao inovnik nije bio
66
besprijekoran. Ali ja jesam. I na aon se da u ostati dokle
god sam na ovom polc^aju.
NORA: Ali nikad se ne zna šta mogu ii initi zli ljudi. A sad
bismo mogli da živimo itako lijepo, talko mimo i sretno,
osloibo emi briga, ti i ja i naša djeca, Torvalde. Zbog
toga te tako uporno molim —
HELMER: I upravo zbog tvojih molbi, meni je nemogu e da
ga zadržim. U banci je ve poznato da ho u da otkažem
Krogstadu. Alko se sada sazna da je novi dirdktor
prom,ijenio mišljenje zbog svoje žene —
NORA: Pa šta onda?
HELMER: Naravno, mala tvrdogiavica ho e da provede svoju
volju — volju — a ja bih ispao smiješan pred itavim
personalom — naveo bih ljude da misle da sam ovisan o
svim mogu im stranim uticajima. Vjeruj mi, uskoro bih
morao osjetiti ^posljedice! A osim toga, ima još jedna
okolnost koja Krogstada potpuno onemogu ava u banci
dokle god sam ja direktor.
NORA: A to je?
HELMER: Njegove moralne nedostatke bih mu za nevolju
mogao i da previdim —
NORA: Da, zar ne, Torvalde?
HELMER: Cuo sam, tMco e, da je vrlo sposoban u poslu. Ali
on je moj poznanik iz mladosti. To je jedno od onih
preuranjenih poznanstava kojih se ovjek poslije u životu
esto ženira. Moram ti otvoreno pri-anati: mi govorimo ti
jedan drugom. A ovaj netakti ni ovjek to nipošto ne krije
u prisutnosti drugih. Naprotiv, on misli da mu to daje
pravo na neki fapii-lijaran ton prema meni; i tako svaki as
trijumiuje sa svojim: ti, ti Helmer. Uvjeravam te da mi je
to mu no u najve oj mjeri. To bi mi moj položaj u banci
u inilo nesnosnim.
NORA: Torvalde, to sve ti ne misliš oEbiljno.
HELMER: Tako? A zašto ne?
NORA: Ne, jer to su samo sitni avi obziri.
HELMER: Sta kažeš? Sitni avi obziri? Smatraš li ti mene
sitni avim?
67
NORA: Naprotiv, dragi Torvalde. I mpravo zato —
HELMBR: Svejedno. Ti moje razloge nazivaš sitni avim.
Onda moram i ja biti sitnii av. Sitni av! Vidi, molim te!
Ne, stvarno, ovom treba u initi kraj. (Odlazi do vrata
predsoblja i vi e) Helena!
NORA: Sta to ho eš?
HELMER (traži medu papirima): Da u inim kraj! (Služavka
ulazi) Evo, laizmite pismo i po ite odmah dolje. Dajte ga
poslužitelju da ga preda. Ali brzo! Adresa je napisana. Evo
novac.
SLUŽAVKA: Dobro. (Odlazi s pismom. Helmer slaže papire.)
HELMER: Tako, mala moja prkosnice.
NORA (bez daha): Torvalde, kaikvo je bilo to pismo?
HELMER: Krogstadov otkaz.
NORA: Uzmi ga natrag, Torvalde! Još ima vremena. Ah,
Torvalde, vrati ga, meni za ljubav, sebi za ljubav, za
ljubav naše djece! uješ li me, Torvalde, u ini mi to. Ti i
ne znaš šta nam sve taj otkaz može donijeti.
HELMER: Prekasno.
NORA: Da, prelkasno.
HELMER: Draga Noro, ja ti opraštam taj strah, iako je on,
zapravo, uvreda za mene. Da, jeste! Zar nije uvreda (to što
ti nfiisliš da j a treba da se bojim osvete nelkog prapalog
piskarala? Ali ja ti to ipalk opraštam, jer mi time pružaš
tako lijep dokaz svoje velike Iju-Ibavi. (Zagrli je) Talko
mora biti, moja ljubljena Noro. Pa neka se dogodi šta god
ho e. Vjeruj mi, alko do ne eg do e, imam ja i hrabrosti i
snage. Ti eš vidjeti da sam ja muž koji sve uzima na sebe.
NORA (uko ena od straha): Sta time misliš?
HELMER: Sve, kažem —
NORA (sabrano): To ne smiješ ni sad ni nikad.
HELMER: Dobro, onda emo sve dijeliti, Noro, — kao muž i
žena. Tako kako i treba da bude. (Miluje je) Jesi li sada
zadovoljna? Eto — tako — tako a ne ovaiko uplašene o i
golulbice. Sve je to samo prazno uobraženje. — Sad treba
da još jedainiput isiprobaš
68
tarantelu i da vježbaš na tamburinu. A ja u sjesti u
srednju kancelariju i dobro zatvoriti vrata da ništa ne
ujem. Možeš praviti buku, koliko ho eš. (Okre e se
vratima) A ako do e Rank, reci mu gdje e me na i.
(Klimne joj glavom i ide s papirima u svoju sohu, zatvara
za sohom vrata.)
NORA (izbezumljena od straha, stoji kao ukopana i šap e): On
bi bio u stanju da to u ini. U ini e to itavom svijetu
tiprkos. — Ne — to ne — nikada! Sve, samo to ne!
Spasenje —! Sve drugo prije — pa šta god (bilo! (Pre e
rukom preko lica, pokušava da se sabere, otvori vrata
predsoblja. Napolju stoji doktor Rank i vješa krzneni kaput
o vješalicu. Za vrijeme slijede eg zbivanja po inje da se
smrkava.)
NORA: Dobar dan, doktore. Prepoznala sam vaše zvonjenje.
Ali nemojte ulaziti kod Torvalda, jer mislim da je zauzet.
RANK: A vi?
NORA (ulaze i u sohu, zatvara vrata iza njega): AJh, pa vi
dobro znate, za vas uvijek imam vremena.
RANK: Hvala vam. Koristi u se time, dok još mogu.
NORA: Sta ho ete time da kažete? Dok još možete?
RANK: No da, zar vas to plaši?
NORA: To je tako udno izražavanje. Zar e se nešto dogoditi?
RANK: Dogodi e se ono na šta saim ve odavno pripremljen.
Samo što nikako nisam vjerovao da e do i tako brzo.
NORA (hvata ga za ruku): U šta ste to tako sigurni? Doktore,
to mi morate re i.
RANK (sjeda pored pe i): Sa mnom je pošlo nizbrdo. Tu
__ se ništa ne da izmijeniti.
NORA (odahne s olakšanjem): Vi govorite o sebi —
RANK: Nego o kome? Sta mi vrijedi da se zavaravam? Ja sam
bjedniji od svih mojih pacijenata, gospo o Helmer. Ovih
dana sam napravio bilans svog unutrašnjeg stanja.
BaoArot! Za mjesec dana u sigurno ve ležati na groblju
i trunuti.
69
NORA: Fuij, kakve vi ružne stvari govorite!
RANK: To i jesu prokleto ružne stvari. Ali najgore Je to što e
joj prethoditi još mnogo drugih ružnih stvari. Preostalo mi
je još samo jedno jedino ispitivanje. Kad ono bude gotovo,
onda 6u otprilike znati kada po inje ras.padanje. Htio bih
vam nešto re i. Helmer, sa svojom finom prirodom, osje a
prema svemu što je ružno izrazitu odvratnost. Zato ne u
da ga vidim u mojoj 'bolesniSkoj sobi.
NOP-A: Ali, doktore —
RANK: Ne u da ga vidiim. Ni pod kaJkvim uslovima. Za-
tvori u mu vrata. im budem siguran u ono najgore,
posla u vama svoju vizitkartu i na njoj e biti crni križ.
Onda ete znati da je gadno razaranje ipo elo.
NORA: Ne, danas ste stvarno neukusni. A ja bih tako voljela
da vas vidim u doibrom raspoloženju.
RANK: Sa smr u u srcu? — Morati isipaštati za grijehe
drugoga! Ima li u tome pravde? A ipak, nad svakom
porodicom leibdi neka vrsta takve netiimoljive odmazde
— NORA: Samo ida mi popravi kostim. Gospode bože, kako ste
NORA (za epi uši): Besmislica! Veselo, veselo!
RANK: Duše mi, itava ta stvar, zapravo, i jeste za smi-jamje.
Moja jadna ned'užna ki ma mora da isipašta za vesele
poru ni ke dane moga oca.
NORA (lijevo za stolom): On je, navodno, jalko volio špar-gle i
guš ju jetrenu paštetu. Je li tako?
RANK: Da, i gljive.
NORA: I gljive. Ako se ne varam i školjke.
RANK: I školjke, naravno, i školjke.
NORA: I uz to porto i šampanjac. Žalosno je da ove sve
uSkusne stvari napadaju kosti.
RANK: I uz to još takve nesretne kosti koje od svega toga baš
ništa nisu imale.
NORA: Naravno, to je najžalosnije od svega.
RANK (pogleda je ispituju i): Hm...
NORA (odmah zatim): Zašto se smiješite?
RANK: Vi ste se nasmiješili.
NORA: Ne, doktore, vi ste se nasmiješili 1
70
RANK (ustaje): Vi ste ipak ve i šeret nego što saim ja mislio.
NORA: Danas sam raspoložena za šeretluike.
RANK: I meni se ini.
NORA (stavi ruke na njegova ramena): Dragi, dragi doik-tore,
vi ne s m i j e t e umrijeti i ostaviti mene i Torvalda!
RANK: O, tu žalost ete lalko preboljeti. Brzo budu zabo-
ravljeni oni kojih nema.
NORA (pogleda ga uplašeno): Mislite?
RANK: Stvaraju se nove veze i onda —
NORA: Ko stvara nove veze?
RANK: To ete vas dvoje u initi, kad mene ne bude. ini mi
se da ste ve na najboljem putu. Sta vam je trebala sino
ona gospo a Linde?
NORA: Aha, vi kao da ste Ijuibomoirni na jadnu Kristinu?
RANK: Naravno da jesam. Ona e u ovoj ku i biti moja
nasljednica. Kad mene ne bude, možda e ta ženska —
NORA: Pst — ne govorite tako glasno. Ona je tu unutra.
RANK: I danas opet? Eto vidite!
vi neukusni. (Sjeda na sofu) Budite dobri, doktore. Sutra
ete vijdjeti kako ja lijepo plešem. Oru a možete zamisliti
da plešem samo za vas — naravno, i za Torvalda — to se
razumije. (Vadi razne predmete iz kutije) Doktore, do ite,
sjedite ovamo — nešto u vam pokazati.
RANK (sjeda): Sta to?
NORA: Pogledajte ovamo.
RANK: Svilene arape.
NORA: U boji kože. Zar nisu d a v n e ? Ovdje je sad
mra no, ali sutra — ne, ne, ne, samo stopalo smijete
vidjeti. No, što se mene ti e, možete vidjeti i gornji dio.
RANK: Hm . ..
NORA: Zašto gledate tako kriti ki? Zar mislite da mi ne
pristaju?
71
RANK: O tome ja ne mogu imati tako jasnu predstavu.
NORA (pogleda ga za trenutak): Fuj, stidite se! (Udari ga
lagano arapom po uhu) Taiko, sad ste dobili svoje!
(Sprema arape.)
RANK: Sta još smijem vidjeti od tih (krasota?
NORA: Ne smijete više mišta, ikad ste tako nepristojni. (Ona
tiho pjevucka i prevr e po stvarima.)
RANK (poslije kra e pauze): Kad ovaiko sjedim s vama u
potpunoj intiminosti, onda ne shvatam — ne, me mogu ni
zamisliti, šta bi bilo sa mnom da nikad nisam stupio u
vašu ku u.
NORA (smiješi se): Mislim da se vi kod nas osje ate sa-sviim
ugiodno.
RANK (tiho, gleda preda se): I sve u to sada morati da
napustim —
NORA: iBesmislica! Vi ostajete s nama!
RANK (kao i ranije): — a iza sebe ne u mo i ostaviti ni
najbjednijeg znalka zahvalnosti. Jedva i površan osje aj da
me nema — samo prazno .mjesto koje m.ože prvi bolji da
ispuni.
NORA: A kad bih vas ja zamolila za —? Ne —
RANK: Za šta?
NORA: Za jedan veliki dokaz prijateljstva —
RANK: Da, da!
NORA: Ne, ja mislim — za jednu ogromno velffloi uslugu —
RANK: Dakle, ho ete li me bar jedanput u initi sretnim?
NORA: Ah, vi još ni ne znate o emu se radi.
RANK: Pa dobro, recite mi.
NORA: Ne, ne mogu, doktore. To je tako ne uveno .mnogo —
savjet — i podrška i usluga —
RANK: Sto više, to bolje. Ne mogu, dod\aše, da zamislim, na
šta to mislite. Ali recite .mi. Zar nemate 'povjerenja u
nnene?
NORA: Da, više nego i u koga drugoga. Vi ste moj najvjerniji i
najbolji prijatelj, to ja dobro znam. Zato u vam i re i.
Dakle, slušajte doktore: morate mi pomo i da nešto
sprije iim. Vi znate kako me Tor-
72
vald jako i neopisivo duboko voii; on ne bi ni trenutka
razmišljao da da svoj život za mene.
RANK (saginje se prema njoj): Noro — mislite li da je on
jedini koji bi —?
NORA (lagano ustukne): Koji bi —?
RANK: — koji bi za vas s radoš u dao svoj život?
NORA (tužno): Ah, tako.
RANK: Zakleo sam se da ovo morate saznati prije moga :kraja.
Bolju priliku ne u nikada na i. — Da, Noro, sad eto znate.
I sad znate i da se meni možete povjeriti kao nikom
drugom.
NORA (ustaje, mirno i jednostavno): Pustite me da pro em.
RANK (pravi joj mjesta, ali ostaje da sjedi): Noro —
NORA (na vratima predsoblja): Helena, donesite lampu. (Ode
do pe i) Ah, dragi doktore, to je bilo zaista odvratno od
vas.
RANK (ustaje): To da sam vas isto tako odano volio kao i onaj
drugi? Zar je to bilo odvratno?
NORA: Ne, ali da ste mi to mogli re i. To nikako nije bilo
potrebno.
RANK: Sta to sad zina i? Zar ste vi znali —? (Služavka dolazi
s lampom,, stavlja je na sto i opet izlazi) Noro, gospo o
Helmer, pitam vas da li ste vi znali?
NORA: Ah, šta ja zmam, jesaim li znala ili nisam? To vam
zaista ne znam da kažem. — O, kako ste sasmo mogli biti
tako, nezgrapni, doktore! A sve je bilo tako lijepo!
RANK: No, sad barem znate da saim vam odan dušom i
tijelom. Sad možete govorirta.
NORA (pogleda ga): Zar sada?
RANK: Molim vas, mogu li saznati o emu se radi?
NORA: Sad više ništa ne možete saznati.
RANK: Ali ipak! Ne smijete me tako kazniti. Dajte mi priliku i
ja u za vas u initi sve što je u ljudskoj mo i!
NORA: Sad više ne možete u initi ništa za mene. Uostalom,
možda mi ne e ni trebati nikakva pomo . Vidje- ete, sve
je to samo uobraženje. Sasvim sigurno. Na-
73
 ravno! (Sjeda u stolicu za ljuljanje, pogleda ga i nasmije se) Baš
ste mi i vi fini gosipodin, moj dragi doktore! Pa stidite li se bar
sada, kad gori svjetlo?
RANK: Ne, zapravo ne! Ali treba li možda da odem — zaiuvijelk?
NORA: Ne, to ne s m i j e t e ! Dolazii ete, naravno, isto kao i do
sada. Pa vi znate da Torvald ne može bez vas.
RANK: A vi?
NORA: Ah, ja nalaizim da je ovdje uvijek tako strašno zaibavno, kad
vi do ete.
RANK: Eto, upravo to me je i zavelo na krivi puit. Vi ste za mene
prava zagonetka. Cesto mi se inilo da ste isto toliko rado bili sa
mnoim koliko i za Hel-merom.
NORA: Da, vidite, ima ljudi koje volimo iznad svega, i Ijoidi s
kojima se najradije družimo.
RAiNK: O, da, u tome ima istine.
NORA: Dok sam još bila kod ku e, voljela sam, naravno, tatu iiznad
svega. Ali, uvijek mi se inilo izvanredno zabavno kad bih se
mogla i krasti do^le kod posluge, jer tamo me nikad nisu korili,
a pri ali su uvijek sve neke zabavne stvari.
RANK: Ah, ja sam, dakle, n j i h zamijenio!
NORA (sko i i pri e mu): Dragi, dobri doktore, nisaacn ja to tako
'mislila. Ali, vidite, sa Torvaldom je isto kao sa tatom —
(Služavka ulazi iz predsoblja.)
SDUZAVKA: Milostiva gospo o! (Nešto šap e i pruža joj kartu.)
NORA (baca pogled na kartu): Ah! (Stavlja je u džep.)
RANK: Nešto neugodno?
NORA: Ne, ne, nije uiopšte, samo — moj novi Ikostim —
RANK: Kako? Pa evo vam ga ovdje.
NORA: Ah, da! Taj! Ali radi se o jednom drugom; ja sam
poru ila, — Torvald ne smije da zna — RANK: Aha, to je,
dakle, ta velika tajna! NORA: Da, svakako. Idite samo unutra kod
njega, on je
u srednjoj sobi. I zadržite ga tako dugo dok —
74
RANK: Budite bez brige, on mi ne e pobje i.fOdlazi u Helm,erovu
sobu.)
NORA (služavki): I on stoji u kuhinji i eika?
SLUŽAVKA: Da, došao je stražnjim stepenicama — '-.
NORA: Ali jesi li mu rekla da nikog nema kod ku e?
SLUŽAVKA: Jesam, ali ništa nije koristilo.
NORA: Nije htio da ode?
SLUŽAVKA: Ne prije nego što govori s milostivom go-sipo om.
NORA: Onda ga pusti ovamo, ali tiho. Ne smiješ nikome pri ati o
ovome, Helena. To je iznena enje za moga muža.
SLUŽAVKA: Da, da, razumijem — (Ode.)
NORA: Najužasnije dolazi. Dolazi uprkos svemu. Ne, ne, ne, to se ne
sanije dogoditi! (Ode do Helmerovih vrata i povu e rezu.
Služavka otvara vrata od predsoblja, uvede Kr o g st ada i
zatvori za njim vrata. On je obu en u bundu, krznene izme i
šubaru.)
NORA (ide prema njemu): Govorite tiho, moj muž je kod ku e.
KROGSTAD: No, što se mene ti e — /
NORA: Sta ho ete od mene?
KROGSTAD: Da mi date objašnjenje.
NORA: Dakle, brzo. Sta je?
KROGSTAD: Vi sigurno znate da sam dobio otkaiz?
NORA: Ja to nisam ;mogla sprije iti. Borila sam se za vašu stvar
svom snagom, ali ništa nije pomoglo.
KROGSTAD: Zar vas vaš muž tako malo voli? On zna emu vas sve
mogu izložiti, a ipak se usu uje —
NORA: Kako možete i pomislifti da on to zna?
KROGSTAD: Da, naravno, taiko sam i mislio. I nije mi li ilo na mog
dobrog Torvalda Helmera da pokazuje toliko muške hrabrosti —
NORA: Gospodine Krogstad, ja zahtijevam da poštujete moga muža!
KROGSTAD: O, naravno! Svo dužno poštovanje. Ali pošto vi itavu
stvar tako brižljivo skrivate, poštovana
75
 gospo o, mogu da pretpostavim da ste danas malo boilje
ijipu eni u to nego ju e.
NORA: Bolje nego što bi me vi ikad mogli uipuititi.
KROGiSTAD: Naravno, jedan tako loš pravnik kao ja —
NORA: Sta ho ete vi od mene?
KROGSTAD: Samo da vidim kako ste, gospo o Helmer. Ja
sam cijeli dan na vas mislio. Ovakav lihvar i piskaralo,
ovaJkav — no, ikratko i jasno, i ovakav o-vjellc kao što
sam ja, može imati srca.
NORA: Pa dakažite to. Pomislite na moju malu djecu.
KROGSTAD: A zar ste vi i vaš muž mislili na moju djecu? Ali
to je sad svejedno! Nemojte itavu stvar uzimati suviše
OKbiljno — to sam samo htio da vam kažem. Ja sa svoje
strane za sada ne u ništa iznijeti u javnost.
NORA: Ne ete, zar ne? Znala sam to.
KROGSTAD: Sve se to može lijepo i dobro srediti. Ne mora
svijet ništa saznati, neka sve ostane izme u nas troje.
NORA: Moj muž ne smije nikad ništa saznati o tome.
KROGSTAD: Kako ete to sprije iti? Zar moižda možete
isplatiti ostatak?
NORA: Ne, trenutno ne imogu.
KROGSTAD: Ili imate na ina da nabavite novac slijede ih
dana?
NORA: Ne, barem ne na na in kojim bih se htjela poslužiti.
KROGSTAD: Ne bi vam ništa ni koristilo. I kad biste još
tolilko gotovog novca stavili preda me, ipak ne biste dobili
svoju obveznicu natrag.
NORA: Onda mi objasnite šta ete s njoan ^lraditi.
KROGSTAD: Samo ho u da je zadržim, da je imam u svojim
ruikama. Niko koga se to ne ti e, ne e ništa o njoj saznati.
Ako se, dakle, spremate na kaikvu o ajni ku odluku —
NORA: Da, spremam se.
KROGSTAD: — ako namjeravate da napustite kvubu i po-
rodicu —
76
NORA: Namjeravam.
KROGSTAD: — ili možda još nešto gore —
NORA: Otkud vi znate?
KROGSTAD: — onda se ostavite takvih misli.
NORA: Odalkle vi znate da se ja nosim takvim mislima?
KROGSTAD: Ljudi kao mi u po etku se gotovo uvijek nose
takvim mislima. I ja samt na to poonišljao. Ali, draigi moj
bože, nisam imao hrabrosti —
NORA (bez glasa): Ni ja.
KROGSTAD (s olakšanjem): Zar ne? Nemate hraibrosti za to
— ni vi?
NORA: Nemam je. Nemaon je.
KROGSTAD: To bi i bila velika gilupost. im pro e prva bura
u ku i — Evo, ovdje u tašni imam pis'mo za vašeg muža
—
NORA: U kojem ste sve napisali?
KROGSTAD: Sve je re eno obzirno koliko je bilo mogu e.
NORA fbrzo): To pismo ne smije do i u njegove ruke! Po-
cijepajte ga, ja u poikušati da nabavim novac.
KROGSTAD: Izvinite, milostiva gospo o, ali mislim da sam
vam upravo rekao —
NORA: Ah, ne mislim novac koji vam dugujem. Recite mi,
koju svotu tražite od mog muža? Onda u vam nabaviti
taj novac.
KROGSTAD: Ja ne tražim nikakav novac od vašeg muža.
NORA: Sta onda tražite?
KROGSTAD: To ete saznati. Ja ho u da stanem na noge, -
milostiva gospo o, ho u gore. I u tome mi mora vaš muž
poimo i. Ve godinu i po dana nisam u inio ni jedno
nepošteno djelo. Za to vrijeme sam se borio sa vrlo teškim
prilikama. Bio saim zadovoiljan da se opet -mogu podi i,
korak po korak. Sad sam istjeran i sad se više ne u
zadovoljiti time da Ibudem primljen iz imiloisti. Ja ho u
gore — kažem vam. Ho u opet u banku, ali ho u da imam
viši položaj: vaš muž mi mora obeabijediti mjesto —
NORA: To on nikad i nipošto ne e u initi.
77
KROGSTAD: On e to u initi, poznajem ja njega. Ne e se
usuditi ni da pisne. I kad sam jednom tamo, zajedno s njim
— onda ete vidjeti! Za manje od godinu dana posta u
direktorova desna ruka. Onda e Nils Krogstad voditi
Akcionarsku banlku, a ne Tor-vald Helmer!
NORA: To ne ete doživjeti!
KROGSTAD: Zar ete možda —?
NORA: Sada imam hrabrosti za to.
KROGSTAD: Ah, ne ete me uplašiti. Takva fina, razmažena
dama kao vi —
NORA: Vidje ete, vidje ete!
KROGSTAD: Pod led možda? U hladnu, kao smolu crnu
vodu? A onda vas u prolje e izbaci na obalu, ružnu,
unakaženu, opale kose —
NORA: Ne ete me uplašiti!
KROGSTAD: Ni vi mene. To se ne radi, gos.po o Helmer. I
ina e, kakvog bi to imalo smisla? Pa ja ga uprkos tome
imam u svojim rukama.
NORA: Cak i tada? Kad mene više —?
KROGSTAD: Zar ste zaboravili da vaš dabar glas i poslije
vaše smrti zavisi od mene?
NORA (stoji bez rije i i gleda ga.)
KROGSTAD: No, sad znate na emu ste. Ne pravite nikakve
gluposti. Od Helmera o ekujem odgovor na moje pisano. I
ne zaboravite da me je vaš muž sam iprisilio na ovaj put.
To mu nikad ne u oprostiti. Zbo-goan, milostiva gospodo!
(Odlazi kroz predsoblje.)
NORA (žuri do vrata predsoblja, malo ih otvori, oslušne):
Odlazi. Nije ubacio pismo. Ah, ne, ne, to bi bilo ne-
mogu e. (Otvara šire vrata): Šta je to? Zastao je. Ne silazi
niz stepenice. Odlu uje se? Ho e li —? (Pismo pada u
sandu e, potom se uju Krogstadovi koraci, koji se gube
niz stepenice. S prigušenim vriskom Nora tr i kroz sobu do
stola kraj sofe. Kratka pauza.) Pismo je u sandu etu.
(Šulja se plašljivo do vrata predsoblja) Tamo je. —
Torvalde, Torvalde, — sad smo izgubljeni bez spasa.
78
GOSPO A LINDE (dolazi sa kostimom iz sobe lijevo): Tako,
nisam znala šta još da prepravim. Ho emo li isprobati —?
NORA (promuklo i tiho): Kristina, do i ovamo.
GOSPO A LINDE (baca kostim na sofu): Sta ti je? Izgledaš
potporno zbunjeno.
NORA: Do i ovamo. Vidiš li ono pismo? Tamo — pogledaj
kroz oikno na sandu etu.
GOSPO A LINDE: Da, da, vidim ga.
NORA: To pismo je od Krogstada.
GOSPO A LINDE: Noro, — Krogstad ti je posudio novac!
NORA: Da, a sad e Torvald sve saznati.
GOSPO A LINDE: Ah, vjeruj mi, Noro, to je za vas oboje
najbolje.
NORA: Ti još ne znaš sve. Ja sam krivotvorila jedan potpis.
GOSPO A LINDE: Pravedni bože —
NORA: Jedno u ti re i, Kristina: ti mi moraš biti svjedok.
GOSPO A LINDE: Kakav svjedok? Sta treba da —?
NORA: Ako izgubim razum — a to bi se lalko moglo dogoditi
—
GOSPO A LINDE: Noro!
NORA: Ili alko mi se šta drugo desi — sli no tome, pa da ne
mogu biti ovdje prisutna, kad —
GOSPO A LINDE: Noro, Noro, pa ti si potpuno van sebe!
NORA: Ako tada nelko ho e sve da uzme na sebe — itavu
krivicu — razuimiješ —
GOSPO A LINDE: Da, da, ali kako samo možeš misliti —?
NORA: Onda ti moraš posvjedo iti, da to nije istina, Kristina.
Ja uopšte nisam van sebe, pri punoj sam svijesti i kažem
ti: niko drugi nije znao za to, sve sam sama u inila. Ne
zaboravi to.
GOSPO A LINDE: Sigiurno da ne u. Ali ja sve to uopšte ne
razumijem.
NORA: Pa kako bi i mogla razumjeti! Sad e se tek dogoditi
udo!
79
GOSPO A bINDE: udo?
NORA: Da, udo. Ali to je taiko strašno, Kristina, to se ne
smije dogoditi ni za šta na svijetu.
GOSPO A LINDE: Ja u odmah po i Krogstadu i govoriti s
njim.
NORA: Ne idi njemu! On e te uvrijediti!
GOSPO A LINDE: Bilo je jedno vrijeme, ikad bi on meni za
ljubav rado u inio sve, ipa ma šta to bilo.
NORA: On?
GOSPO A LINDE: Gdje on stanuje?
NORA: Ah, šta ja znam —? Ipak — (Maši se za džep) evo
njegove karte. Ali pismo, pismo —!
HELMER (u svojoj sobi, kuca na vrata): Noro!
NORA (uzvikne od straha): Sta je?! Sta žeiliš od mene?
HELMER: No, no, — ne plaši se. Mi ne možemo u i. Stavila si
rezu na vrata. Sigurno probaš kostim?
NORA: Da, da, probam. Lijepo u izgledati, Torvalde.
GOSPO A LINDE (pro itala je kartu): On stanuje odmah iza
ugla.
NORA: Da — ali to ipak ništa ne koristi. Mi smo izgubljeni
bez spasa. Pa pišamo je u sandu etu.
GOSPO A LINDE: A klju je u tvog muža?
NORA: Da, uvijek.
GOSPO A LINDE: Krogstad mora svoje pismo zatražiti
natrag nepro itano. Moram na i ndci razlog —
NORA: Ali Torvald obi mo baš u ovo vrijeme —
GOSPO A LINDE: Zadrži ga. U i za to vrijeme kod njega. Ja
se odmah vra am. (Brzo odlazi kroz predsoblje.)
NORA (prilazi Helmerovim vratima i otvara ih): Torvalde!
HELMER (u drugoj sobi): No, smije li ovjek najzad u i u
svoju vlastitu sobu? Do i, Rank, sad emo najzad vidjeti
— (Na vratima) Ali šta je t o?
NORA: Sta, dragi Torvalde?
HELMER: Pa Rank mi je najavio neku veliku imaakeradu.
RANK (na vratima): Ja saim taiko razumio, ali možda sam se
prevario.
80
NORA: Tek sutra ete mo i da se divite mojoj ljepoti.
HELMER: Ali, draga Noro, kako ti to loše izgledaš! Jesi li
previše vježibala?
NORA: Ne, nisam još nikako vježbala.
HELMER: Ali to e ipak biti potrebno. —
NORA: Da, to e i te kaiko biti potrebno, Torvalde. Ali bez
tvoje pomo i ne mogu ništa napraviti — gotovo sve sam
zaboravila.
HELMER: Ah, brzo emo ^mi to obnoviti.
NORA: Da, Torvalde, ti mi moraš pomo i. Ho eš li mi to
obe a^ti? A ja se tako bojim! Pred tim velikim društvom.
— Ve eras se moraš samo meni posvetiti. Ništa od
po lova — ali baš ništa. Ni jedan potez pera! Je li? Zar ne,
dragi Torvalde?
HELMER: To ti obe avam. Ve eras sam isklju ivo tebi na
raspoloženju — ti mali, besipomo ni stvore! Ali elkaj!
Samo u — (Pode prema predsoblju.)
NORA: Šta to ho eš napolju?
HELMER: Ho u samo da vidim ima li pisama.
NORA: Ne, ne, Torvalde, nemoj!
HELMER: Zašto ne?
NORA: Torvalde, molim te, nema nijednog.
HELMER: Pusti me da vidim. (Ho e napolje.)
NORA (za klavirom, hvata prve taktove tarantele.)
HELMER (zastane na vratima): Aha!
NORA: Ako sutra treba da plešem, onda moram prije toga
vježbati s tobom.
HELMER (ide prema njoj): Zar se zaista toliko bojiš, draga
Noro?
NORA: Da, strašno se bojim. Hajde da sad vježbamo. Još ima
vremena do ve ere. Sjedi za klavir i sviraj, dragi Torvalde,
ispravljaj me, upu uj me kao d obi no.
HELMER: Rado, vrlo rado, ako ti to želiš. (Sjeda za klavir.)
NORA (uzima iz kutije tamhurin i dugi šareni šal koji brzo
nabire oko sebe. Potom jednim skokom dolazi sasvim
naprijed i uzvikne): Sviraj mi! Sad u plesati.
— DTEume 81
 (Helmer svira a Nora pleše. Rank stoji iza Helmera i
gleda.)
HELMER (svira): Polaganije — polaganije.
NORA: Ne smijem diute ije.
HELMER: Ne taiko žestoko, Noro.
NORA: Baš taiko treba da bude.
HELMER (prestane svirati): Ne, ne, tako to apsolutno ne ide!
NORA (smije se i maše tamhurinoTn): Jesam li ti reikla?
RANK: Pusti da joj ja sviram za ples.
HELMER (ustaje): Da, sviraj ti — onda mi je lakše pokazivati.
RANK (sjeda za klavir i svira. Nora pleše sa sve ve im
uzbu enjem. Helmer je stao pored pe i i za vrijeme plesa
neprestano upu uje primjedbe. Ona kao da ništa ne uje,
kosa joj se raspe i padne na ramena, ona se ne osvr e na
to, ve pleše dalje. Ulazi gospo a Linde.)
GOSPO A LINDE (stane kao skamenjena na vratima): Ah!
NORA (plešu i): Ovdje je veselo, Kristina!
HELMER: Ali draga, dobra Noro, pa ti rplešeš kao da ti se radi
o životu.
NORA: Pa i radi se.
HELMER: Rank, prestani, pa to je ista ludost. Prestani,
ikažem ti! (Rank prestaje da svira i Nora iznenada
zastane. Helmer joj prilazi.) Nikad to ne bih povjerovao.
Pa ti si zaboravila sve što sam te u io.
NORA (odbaci tamhurin): Eto, i sam vidiš.
HELMER: No, tu je zaista ipotrebno još podu avanja.
NORA: Sad i ti vidiš, koliko je potrebno. Treba da vježbaš sa
mnom do posljednjeg trenutka. Obe avaš li tmi to,
Torvalde?
HELMER: Budi bez brige.
NORA: Ni danas ni suitra ne smiješ ni na šta drugo ni misliti,
saimo na mene. Ne smiješ ni jedno pismo otvoriti, ni u
pc^tainsko sandu e pogledati —
HELMER: Aha, ti se to još uvijek bojiš onog ovjeka —
82
NORA: O, da, da — i to je!
HELMER: Noro, ja vidim na tebi da njegovo pismo ve leži
unuftra.
NORA: Ne znam. Možda. Ali tako nešto sad ne smiješ itati.
Ništa ružno ne smije stupiti me u nas, dok ovo sve ne
pro e.
RAiNK (tiho Helmeru): Nemoj joj protivrje iti.
HELMER (grli je): Neka dijete provede svoje volju. Ali sutra
nave e, kad budeš otplesaia —
NORA; Onda si slobodan.
SLUŽAVKA (na vratima): Milostiva gospo o, sto je po-
stavljen.
NORA: Donesi šampanjca, Helena.
HELMER: Ah, ah, daikle, neko veliko slavlje?
NORA: Slavlje sa šampanjcem do zore. (Vi e napolje)
I slatkiša od badema, Helena, mnogo ------- samo za ovaj
put.
HELMER (hvata je za ruke): Tako — samo tako, a ne ona
divlja uaplaihirenost! Budi opet moja draga, mala ševa kao
i uvijek.
NORA: Ah, da, to i ho u. Ali idi sada unutra, i vi, doktore.
Kristina, ti eš mi urediti frizuru.
RANK (dok odlazi sa Helmerom): Tu se, izgleda, nešto —
nešto doga a.
HELMER: Ni govora, dragi prijatelju, to je samo taj djetinjasti
strah, 0 kome sam ti pri ao. (Obojica odlaze desno.)
NORA: Pa?!
GOSPO A LINDE: Otputovao — u pokrajinu.
NORA: Vidjela sam na tebi.
GOSPO A LINDE: Vra a se sutra uve e. Ostavila sam mu
kratku -poruku.
NORA: To nisi treibala uraditi. Ne treba n^ta da spre avaš. U
stvari, pravo je blaženstvo o ekivati udo.
GOSPO A LINDE: Sta ti o ekuješ?
NORA: Ah, to ti ne možeš razumjeti. Idi untitra za njima, i ja
u odmah do i^ (Gospo a Linde ide u trpezariju. Nora
stoji jedan trenutak kao da ho e da se pribere.
83
 onda pogleda na sat) Pet sati. Sedam sati do pono i.
Onda još dvadeset etiri sata do sljede e pono i. Tada TRE l
e i tarantela biti svršena. Dvadeset etiri i sedam? IN
Još trideset i jedaai sat života. HELMER (desno na
vratima): Ali gdje je ostala moja mala
ševa? NORA (poleti prema njemu raširenih ruku): Evo
tvoje
ševe!

Ista soha. Sto sa stolicama gurnut je u sredinu sohe. Na

stolu gori lampa. Vrata predsohlja stoje otvorena. Sa gornjeg
sprata uje se muzika.
GOSOPO A LINDE (sjedi za stolom i rastreseno lista neku
knjigu; pokušava da ita, ali izgleda kao da ne može da
sahere misli. Nekoliko puta oslušne napeto u pravcu vrata
prema stepeništu. Gleda na sat): Još ga nema. A krajnje je
vrigeme. A alko on ne — (Oslušne ponovo) Ah! evo ga.
(Ona ode u predsohlje i oprezno otvara vanjska vrata.
uju se tihi koraci po stepenicama. Ona šapne:) U ite.
Ovdje nema niikoga.
KROGSTAD (na vratima): Našao sam u svom stanu poruku od
vas. Sta to treba da zna i?
GOStPO A LINDE: Moram hitno razgovarati s vama.
KROGSTAD: Talko? I to treba da bude upravo ovdje, u ovoj
ku i?
GOSiPO A LINDE: Kod mene kod ku e bilo bi nemogu e.
Moja soba nema posebnog ulaza. Do ite bliže, sasvim
smo sami. Djevojka spava, a Helmerovi su gore na balu.
KROGSTAD (ulazi u sohu): Vidi, molim te! HeiLmerovi
ve eras plešu? Stvarno?
GOSPO A LINDE: Da, zašto da ne?
KROGSTAD: No da, zašto da ne.
GOSPO A LINDE: Karogstade, dajte da porazgovaramo.
KROGSTAD: Zar nas dvoje imamo još o emu da razgo-
varamo?
M
85
GOSPO A LINDE: Nas dvoje imamo mnogo da razgo-
varaimo.
KROGSTAD: To nikad ne biih pomislio.
GOSPO A LINDE: Jer ime nikad niste sasvim razumjeli.
KROGSTAD: Sta je tu trebalo da se razumije? Zar to nije stara
i poznata pri a: žena bez srca otjera muškarca kad joj se
uikaže bolja prilika.
GOSPO A LINDE: Zar mislite da sam toliko bez srca? I
vjerujete da sam laka srca preikinula s vama?
KROGSTAD: A zar niste?
GOSPO A LINDE: Krogstade, zar ste to zaista vjerovali?
KROGSTAD: Ako nije bilo talko, zašto ste mi onda na taj
na in pisali?
GOSPO A LINDE: Nisam mogla druga ije. U onom trenutku
kad saan prekidala s vama, smatrala sam svojom dužnoš u
da u vama uništim sve što ste osje ali za mene.
KROGSTAD (steže pesnicej: Zato, dakle! I samo — samo radi
novaca.
GOSPO A LINDE: Ne smijete zaboraviti da sam imala
bespomo nu majku i dva mala brata. Mi nismo mogli
ekati na vas, Krogstade, a vaši izgledi su onda bili slabi.
KROGSTAD: Može biti. Ali vi niste imali pravo da me
naipustite zbog drugog ovjeka.
GOSPO A LMDE: Ne znam. Cesto sam se i sama pitala jesam
li imala pravo na to.
KROGSTAD (tiho): Kad sam vas izgojibio, bilo mi je kao da
sam i2^uibio vrsto tlo pod nogama. Pogledajte me, sad
sam brodoloranik na svojoj olupini.
GOSPO A LINDE: Pomo je, možda, blizu.
KROGSTAD: Bila je blizu. Onda ste došli vi i stali mi na put.
GOSPO A LINDE: A da to nisam znala, Krogstade. Tek danas
sam saznala, da je trebalo da dobijem vaše mjesto u banci.
KROGSTAD: Vjerujem vam, kad tako kažete. Ali eto, sad
znate, sada ete se povu i?
86
GOSPO A LINDE: Ne. Vi ne biste imali od toga ni najmanje
koristi.
KROGSTAD: Eh, koristi, koristi — ja bih uprkos toime tako
u inio.
GOSPO A LINDE: Ja sam nau ila da postupam raizumno.
Život i tvrda, gonka oskudica su me tako nau ili.
KROGSTAD: A mene je život nau io da ne vjerujem u praane
rije i.
GOSPO A LINDE: Onda vas je nešto vrlo pametno nau io.
Ali 11 djela valjda vjerujete?
KROGSTAD: Kako to mislite?
GOSPO A LINDE: Reikli ste da se osje ate kao brodo-
lomniik na vlastitoj olupini.
KROGSTAD: Valjda imam i razloga da to kažem.
GOSPO A LINDE: Pa i ja sam kao brodolomnik na olupini.
Nemam nikoga z a koga bih mogla da se brinem.
KROGSTAD: To je bio vaš vlastiti izlbor.
GOSPO A LINDE: Drugog izbora nisam imala.
KROGSTAD: Dobro, pa onda?
GOSPO A LINDE: Krogstade, kad bi nas dvoje brodo-
lominika sada mogli pri i jedino drugom.
KROGSTAD: Sta to govorite?
GOSPO A LINDE: Bolje dvoje na jednoj oiupini, nego svako
na svojoj sam.
KROGSTAD: Kristina!
GOSPO A LINDE: A šta mislite da je mene dovelo u grad?
KROGSTAD: Valjda nije misao na mene?
GOSPO A LINDE: Ja moram raditi da bih podnijela ovaj
život. itavog svog života, koliko se mogu sjetiti, ja sam
radila i to je bila ^moija najljepša, moja jedina radost. Ali
sada sam sama na svijetu, sa strahovito praznom dušom i
napuštena. Raditi sama za sebe, to nije nikakva radost.
Krogstade, dajte mi nekoga, dajte mi nešto, za šta bih
mogla da radim.
KROGSTAD: U to ja ne vjerujem. To je heroizam pretjerane
žene, koja želi da se žrtvuje — ništa više.
87
GOSPO A LINDE: Da li ste ikad zapazili da sam ja bila
pretjerana?
KROGSTAD: Zar biste vi to zaiista mogli? Recite mi, da li je
vama sasvim poznata moja prošlost?
GOSPO A LINDE: Da.
KROGSTAD: I vi znate kalko se ovdje gleda na mene?
GOSPO A LINDE: inilo se malo parije iz vaših rije i, ikao
da ste uvjereni da ste sa mnocm mogli postati sasvim
draga iji.
KROGSTAD: To bez svake sumnje.
GOSPO A LINDE: Zar se to ne bi moglo još i sada dogoditi?
KROGSTAD: Kristina, govorite li vi to sasvim promišljeno?
Da, govorite, vidim to na vama. Vi, dakle, zaista imate
hrabrosti —?
GOSPODA LINDE: Treba mi neko kome bih mogla biti
majka, a vašoj djeci treba majka. Nas dvoje trebamo jedno
drugom. ELrogstade, ja vjerujem u ono što je dobro u
vama, zajedno s vama usu ujem se na sve.
KROGSTAD (uhvati je za ruke): Hvala, hvala Kristina! — Sad
u ve znati da se rehabilitujem u o ima drugih! — O, ali
ja sam zaboravio —
GOSPO A LINDE (osluškuje): ujte! Tarantela! Mite! Idite!
KROGSTAD: Zbog ega? Sta je sad?
GOSPO A LINDE: ujete li ovaj ples gore? Kad se on završi,
možemo ih o eikivati.
KROGSTAD: Daboime! Idem ja. Sve je uzalud. Vi, narav-ino,
ne znate kakve sa.m ja korake poduzeo protiv Helmera.
GOSPO A LINDE: Da, Krogstade, i to znam.
KROGSTAD: I uprkos tome imate hrabrosti —?
GO'SPO A LINDE: Ja dobro razumijem u šta o ajanje može
natjerati ovjeka kao što ste vi.
KROGSTAD: O, kad bih to nekako mogao izibrisati!
GOSPO A LINDE: To još možete, jer vaše pismo je još
uvijek u sandu etu.
KROGSTAD: Znate li to sigurno?
88
GOSPO A LINDE: Sasvim sigurno, ali —
KROGSTAD (gleda je ispitiva ki): Tretoa li to da tako
shvatim? Vi ho ete pod svaku cijenu da spasite svoju
prijateljicu. Recite mi otvoreno. Je li tako?
GOSPO A LINDE: Krogstade, ko se j e d a n p u t žrtvuje za
druige, taj to ne ini po drugi puit.
KROGSTAD: Ja u povu i svoje pismo.
GOSPO A LINDE: Ne, ne.
KROGSTAD: Da, naravno. eka u ovdje dok Holmer ne si e i
re i mu da mi mora vratiti moje pismo — da se u pismu
govori samo o mome otkazu, da ne treba da ga ita —
GOSPO A LINDE: Ne, Krogstade, to pismo ne treba da
tražite natrag.
KROGSTAD: Ali recite mi: vi ste me ipak samo zbog njega
ipozvali ovamo?
GOSPO A LINDE: Da, u prvi mah; ali u me uvremenu je
prošlo dvadeset i etiri sata, a za to vrijeme sam bila
svjedok nevjerovatnih stvari u ovoj teu i. Hel-mer mora
sve saznati. Ta nesretna tajna mora na svjetlo dana i
iame u njih mora do i do otvorenog razgovora. Nemogu e
je nastaviti sa zataškavanjem i izbjegavanjem!
KROGSTAD: Pa dobro — ako vi rizikujete. — Ali je d-no
moram na svaki na in u initi, pa neka to bude odmah —
GOSPO A LINDE (osluškuje): Požurite! Idite, idite! Ples je
završen. Nismo više ni trenutJka sigurni.
KROGSTAD: Ja u vas dolje pri elkati.
GOSPO A LINDE: Da, pri ^ajte. Možete me ispratiti do
ku nih vrata.
KROGSTAD: Tako neisikazano sretan nisam bio nikada. (On
odlazi kroz stuhišna vrata. Vrata izme u sc^e i predsoblja
ostaju otvorena.)
GOSPO A LINDE (malo posprem^a i premješta svoj šešir i
kaput): Kakav preokret! Da, kakav preokret! Ljudi za koje
mogu da radim, z^ koje mogu da živim. Dom 11 koji u
smjeti da unesem sre u i zadovoljstvo. Tu
89
 e biti ozbiljnog posla. — Kad bi samo brzo došli —
(Oslušne) Aha, evo ih ve . Gdje su moje stvari? (Uzima
šešir i kaput.) (Napolju se uju glasovi Helmera i Nore,
klju se
okre e u hravi i Heltner gotovo silom uvodi Noru u predsoblje.
Ona je u talijanskom kostimu sa velikim crnim
šalom. Helmer je u ve ernjem odijelu sa otvorenim crnim
dominom preko njega.)
NORA (još na vratima, opiru i se): Ne, ne, ne, ne u iku i!
Ho u ponovo gore. Ne želim da odem taiko rano.
HELMER: Ali, draga Noro, —
NORA: Ah, molim te, Torvalde, molim te svim srcem — samo
još jedan sat.
HELMER: Ni minute duže, moja slatka Noro. Ti znaš, tako
smo se dogovorili! Tako —! Unutra u sobu. Ovdje eš se
samo prehladiti. (Uprkos njenom opiranju vodi je polako u
sobu)
GOSPO A LINDE: Dobro ve e.
NORA: Kristina!
HELMER: Kako, gospo o Linde, vi ovaiko kasno ovdje?
GOSPO A LINDE: Da, oprostite, tdko sam željela da vidim
Noru u njenom punom sjaju.
NORA: Zar si me itavo vrijeme ekala?
GOSPO A LINDE: Da. Došla sam, nažalost, preikasno. Ti si
ve bila gore a onda nisam htjela da odem, prije nego što
te vidim.
HELMER (skida Nori šal): Da, samo je dobro pogledajte!
Mislim da je zaista vrijedna pažnje. Zar nije dražesna,
gospo o Linde?
GOSPO A LINDE: Da, zaista jeste —
HELMER: Zar nije neobi no dražesna? To je bilo mišljenje i
itavog društva. Ali užasno je tvrdoglavo — to slatko
malo stvorenje. Sta da se radi? Ho ete li mi vjerovati:
morao sam gotovo silu upotrijebiti, da je odvedem.
NORA: Torvalde, ti eš se još kajati što mi nisi priuštio bar još
pola sata.
90
HELMER: Eto, ujete je, gospo o Linde. Otplesala je svoju
tarantelu, — dobila burni pljesak — koji je i zaslužila —
iako je, mislim, izvo enje bilo malo suviše naturalisti ko
— malo naturalistiokije nego što, strogo uzevši, odgovara
zahtjevima umjetnosti. Ah kako god bilo, glavna stvar je
— postigla je uspjeh i buran aplauz. I zar da je poslije toga
još ostavim gore? Zar da tako razvodnimo efeikat? O,
nipošto! Uzeo sam svoju dražesnu malu djevojku sa Ka-
iprija — svoju kapricioznu djevoj icu sa Kaprija, zapravo
tako treba da kažem, pod rulku, onda brzi krug po sali,
nakloni na sve strane i — kako se to u romanima kaže —
lijepa slika je iš ezla. Odlazak uvijek mora biti efektan,
gospo o Linde. Ali ja nisam u stanju da to objasnim Nori.
Uh, kako je ovdje toplo! (Odbaci domino na stolicu i
otvara vrata prema svojoj sobi) Sta? Pa ovdje je mralk!
Ah, da, naravno, izvinite — (Ulazi i zapali nekoliko
svije a.)
NORA (šap e brzo i bez daha): Dakle?!
GOSPO A LINDE (tiho): Govorila sam s njim.
NORA: I ~?
GOSPO A LINDE: Noro, ti moraš sve re i svome mužu!
NORA (bez glasa): Znala sam.
GOSPO A LINDE: Krogstada ne moraš da se bojiš, ali ti
m o r a š govoriti.
NORA: Ne u.
GOSPO A LINDE: Onda e govoriti pismo.
NORA: Hvala ti, Kristina, sad znam šta treba da radim. Pst! —
! (Helmer opet ulazi.)
HELMER: No, gospo o Linde, jeste li joj se nadivili?
GOSPO A LINDE: Da, a sad još da vam zaželim laku no .
HELMER: Ah, šta, ve ? — Je li ovo vaše pletivo?
GOSPO A LINDE (uzima ga): Da, hvala. Skoro sam ga
zaboravila.
HELMER: Vi, dakle, pletete?
GOSPO A LINDE: Da, naravno.
HELMER: Znate šta, bolje bi bilo da vezete.
91

GOSPO A LINDE: Taiko? A zbog ega?
HLEMR: Jer to mnogo ljepše izgleda. Vidite samo: držite vez
lijevam rukom — tako — a desnom radite iglom — tako
— u laganim dijgim luikovima, zar ne?
GOSPO A LINDE: Da, može biti —
HELMER: A pletenje, naprotiv — nije lijepo vidjeti. Po-
gledajte: zgr ene ruke — igle koje idu gore^iolje — ima
ne eg kineslkog u tome. — Bio je stvarno sjajan
šampanjac koji su naon poslužili!
GOSPO A LILNDE: Laku no , Noro — i nemoj vaše biti
tvrdoglava.
HELMER: To ste dobro rekli, gospo o Linde.
GOSPODA LINDE: Laku no , gospodine direlfctore! (Hel-
mer je prati do vrata.)
HELMER: Laku no , laku no , nadam se da ete sretno ido i
ku i. Ja bih vas vrlo rado —, ali nije vam daleko. Laku
no , laku no . (Gospoda Linde ode. On zatvara za njom
vrata i vra a se) No, najzad smo je se riješili. Užasno
dosadna osoba —!
NORA: Jesi li jalko -umoran, Torvalde?
HELMER: Ne, ni najmanje.
NORA: Nisi ni pospan?
HELMER: Baš nimalo. Naprotiv, osje am se izvanredno
svježe. Ali ti? Ti izgledaš umorno i pospano.
NORA: Da, ja sam vrlo umorna. Idem odmah na spavanje.
HELMER: Vidiš, vidiš! Bilo je, dalkle, pametno od mene, što
nismo duže ostali.
NORA: Ah, sve što ti radiš je pametno.
HELMER (poljubi je u elo): Sad moja ševa govori kao
razuman ovjek. Reci, jesi li primijetila kako je Rank
ve eras bio veseo?
NORA: Tako? Zar je bio? Nisam uopšte s njim razgovarala.
HELMER: Gotovo ni ja da nisam, ali ga ve nisam vidio taJko
dobre volje. (Gleda je za trenutak, onda joj pri e bliže):
Hm — ijpak je divno opet biti u svoja etiri
92
zida — sasvim nasamo s tobom. — O, ti zavodljiva,
dražesna ženice!
NORA: Ne gledaj me tako, Torvalde!
HELMER: Da ne gledam svoje najve e Mago? Da ne gledam
svu tu divotu koja pripada samo meni, sasvim i isklju ivo
meni?
NORA (ode na drugu stranu stola): Ve eras mi nemoj tako
govoriti.
HELMER (slijedi je): Još ti je tarantela u krvi, vidim. I to te
ini još zavodijivijom. Slušaj! To gosti odlaze. (Tiše)
Noro, sad e biti tiho u itavoj ku i.
NORA: Da, nadam se.
HELMER: Zar ne, moja jedina, voljena Noro? Ah, znaš — kad
sam ovaiko u društvu s tobom — znaš li zašto tako malo s
tobom razgovaram, stojim daleko od tebe i samo ti
ponelkad krišom dobacim po koji pogled? — Znaš li zašto
to radim? Jer onda uobra-žavam da si ti moja tajna
ljubavnica, moja tajna mlada nevjesta i da niko i ne sluti
da izme u nas postoji tajna.
NORA: Da, da, da, ja znam da su tvoje misli uvijek uz mene.
HELMER: A onda kad polazimo, i kad stavljam šal oko tvojih
nježnih, mladena kih ramena — na taj divni zatiljak —
onda zamišljam da si ti moja mlada nevjesta i da upravo
dolazimo iz crkve, da te po prvi put vodim u svoj stan, da
sam po prvi put nasamo s tobom — sasvim sam s tobom,
ti mlada, ustreptala ljepotice! itavo ovo ve e bila si moja
ežnja. Kad sam te gledao kako zavodljivo plešeš
tarantelu, uzavrela mi je krv. Nisam mogao da izdržim — i
zato sam te tako rano doveo ku i —
NORA: Idi sad, Torvalde, treba da me pustiš na miru. Ja to sve
ne u.
HELMER: Sta to treba da zna i? Imaš me u najboljem
raspoloženju, Norice! Ne eš, ne eš? Zar ja nisam tvoj
muž?
(Neko zakuca na stubišna vrata.)
93
NORA (trgne se): uješ li —?
HELMER (idu i prema predsoblju): Ko je?
RANK (napolju): Ja sam. Smijem li u i na trenutak?
HELMER (tiho, ljutite): Sta li taj sad ho e? (Glasno) ekaj
malo. (Ode i otklju a) No, to je lijepo od tebe što nisi
prošao pored naših vrata.
RANK: U inilo mi se da sam uo glasove, pa sam zaželio da
malo svratim. (Letimi no gleda oko sebe) Ah, da, ove
drage i prijatne sobe. Vama je lijepo i ugodno, vama
dvoma.
HELMER: Ti se se o ito i gore osje ao ugodno.
RANK: Izvanredno. Zašto da ne? Zašto da ovjek ne uzme sve
što može na ovome svijetu? Barem onoliko ko-liko može i
dok to može. Vino je bilo izvrsno —
HELMER: Naro ito šampanjac.
RANK: I ti si to primijetio. Nevjerovatno koliko sam ga se ja
nalio!
NORA: I Torvald je ve eras popio mnogo šampanjca.
RANK: Tako?
NORA: Da, a poslije toga je uvijek dobro raspoložen.
RANK: Zašto da ovjek sebi ne priiišti ugodno ve e, nakon
dobro provedenog dana?
HELMER: Dobro provedenog dana! Time se ja, nažalost, ne
bih mogao pohvaliti.
RANK (tapše ga po ramenu): A ja, vidiš, mogu.
NORA: Vi ste danas sigurno imali neko naro ito isp.iti-vanje,
doktore?
RANK: Svakako.
HELMER: Eh, eh, naša mala Nora govori o nau nom is-
pitivanju!
NORA: I smije li vam se estitati na rezultatima?
RANK: Da, to možete mirne duše.
NORA: Rezultat je, dakle, dobar?
RANK: Najbolji mogu i i za Ijekara d za pacijenta — iz-
vjesnost.
NORA (brzo i ispitiva ki): Izvjesnost?
RANK: Potpuna izvjesnost. Pa zar poslije toga nisam zaslužio
jedno ugodno ve e?
94
NORA: Da, dobro ste u inili, doktore.
HELMER: To i ja kažem. Samo da se sutra ne budeš morao
kajati.
RANK: Ne, ništa se na svijetu ne dobiva badava.
NORA: Doktore, maskerade vam ine veliko zadovoljstvo?
RANK: Da, ako su maske stvarno komi ne —
NORA: ujte, u šta da se prerušimo nas dvoje na sljede oj
ma keradi?
HELMER: Ti, mala šašavice, ve misliš na sljede u?
RANK: Nas dvoje? To u vam re i: vi do ite kao dijete sre e
—
HELMER: Da, ali izmisli kostim koji e to zna iti.
RANK: Pusti da tvoja žena do e takva kakva jeste —
HELMER: To si, zaista, ta no rekao. Ali, znaš li ve i kako eš
se ti maskirati?
RANK: Moj dr^i prijatelju, s tim sam potpuno na isto.
HELMER: Dakle?
RANK: Na sljede oj maskeradi ja u biti nevidljiv.
HELMER: To ti je smiješna ideja.
RANK: Ima jedna crna kapa — zar nisi nikad uo za crnu
kapu? Staviš je na glavu i onda te niko ne vidi.
HELMER (sa suzdržanim smiješkom): Dabome, sasvim ta no!
RANK: Ali sasvim sam zaboravio zbog ega sam došao.
Helmere, daj mi cigaru, jednu od tvojih crnih ha-vana.
HELMER: S najve im zadovoljstvom. (Pruža mu svoju kutiju
s cigarama.)
RANK (uzima jednu i zareže je na vrhu): Hvala!
NORA (kreše šibicu): Ja u vam dati vatre.
RANK: Hvala lijepo. (Ona drži šibicu, on pripali) A sad,
adieu.
HELMER: Adieu, adieu, dr^i prijatelju!
NORA: Spavajte dobro, doktore!
RANK: Najljepša hvala na toj želji.
NORA: Zaželite i vi meni to isto.
95
RANK: Vama? No, dobro, ako ho ete. — Spavajte dobro. I
hvala za vatru. (Klimne im glavom i ode.)
HBLMER (prigušenim glasom): On se jako napio.
NORA (odsutna duhom): Može biti. (Helmer uzima svežanj
klju eva iz džepa i po e u predsoblje) Torvalde, šta eš
tamo?
HELMER: Moram isprazniti sandu e za pisma. Sasvim je
puno. Ina e ujutro ne e biti mjesta za novine —
NORA: Ho eš li ti ve eras još raditi?
HELMER: Ne, pa to znaš ve . — S>ta je ovo? Neko je ovdje
dirao bravu.
NORA: Bravu?
HELMER: Svakako. Sta to treba da zna i? Ne mogu da
vjerujem, da bi služa\^ke — Evo i polomljene ukosnice.
Noro, to je tvoja —
NORA (hrzo): To mora da su bila djeca —
HELMER: Ali od toga ih stvarno moraš odviknuti! Hm, hm —
no, ipak sam ga otvorio. (Vadi sadržaj i vi e u kuhinju):
Helena! — Helena, ugasite lamipu u hodniku. (Dolazi
opet u sohu i zatvara vrata predsoblja.)
HELMER (s pismima u ruci): Vidi, vidi, koliko se toga
nakupilo. (Prevr e pisma) Sta je ovo?
NORA (kraj prozora): Pismo! — Ah, ne, ne, Torvalde!
HELMER: Dvije posjetnice — od Ranka.
NORA: Od doktora?
HELMER (razgleda karte): Docktor medicinae Rarik. Bile su
na vrhu, mora da ih je na odlasku ubacio.
NORA: Piše li šta na njima?
HELMER: Crni križ iznad imena. Pogledaj. To je ipak jeziva
ideja. Baš kao da najavljuje vlastitu smrt.
NORA: Pa to i ini.
HELMER: Kako? Znaš li ti šta? Je li ti nešto rekao?
NORA: Da. Ovim kartama on se oprostio od nas. On e
se za;klju ati i umrijeti. HELMER: Jadni prijatelju! Znao
sam da ga ne u više
diugo iiimati, ali tako brzo. — A sad e se sakriti kao
ranjena životinja.
96
NORA: Ako to ve mora biti, onda je najibolje da pro e bez
rije i. Zar ne, Torvalde?
HELMER: A bio je tako vezan za nas. Ne mogu ni zamisliti
naš život bez njega. On, sa svojim patnjama i svojom
osamljenoš u, bio je kao neka obla na pozadina našoj
sun anoj sre i. No, možda je najbolje tako. — (Zastane) A
možda i za nas dvoje, Noro. Sad smo nas dvoje upu eni
samo na sebe. (Zagrli je) O, moja voljena ženo, ini mi se
kao da te ne mogu dovoljno vrsto držati. Znaš li, Noro,
iponekad poželim da tebi zaprijeti kakva neposredna
ppasnost, pa da mogu i život i imetak i sve, sve staviti na
kocku za tebe.
NORA (otrgne se i kaže vrsto i odlu no): Sad treba da
pro itaš svoja pisma, Torvalde!
HELMER: Ne, ne, sad više ne. Ho u s tobom da budem, moja
voljena ženo.
NORA: S mislima na smrt tvoga prijatelja —?
HELMER: Imaš pravo. To nas je oboje potreslo. Nešto što nije
lijepo kao da se javilo me u nama: to je misao na smrt i
uništenje. Moramo se osloboditi toga. Do tada — oti i
emo svako u svoju sobu.
NORA (grli ga): Torvalde, laku no ! Laku no !
HELMER (ljubi je u elo): L^ku no , moja pti ice^pje-va ice,
dobro spavaj, Noro. Sad u pro itati pisma. (On odlazi s
pismima u svoju sobu i zatvara za sobom vrata.)
NORA (s lu a kim pogledima, pipa oko sebe, hvata Hel-merov
domino, ogrne se njime i šap e brzo, promuklo i
isprekidano): Da ga više nikad ne vidim. Nikad! Niikad,
nikad! (Prebaci šal preko glave): A ni djecu. Ni njih.
Nikada više, nikada više! — O! ledene, crne vode. O
bffi;dane dubine — samo da i to pro e. — Sad je otvorio
pismo, ita ga. Ne ne, još ne! Torvalde, zbogom, — tebi i
djeci! (Ho e kroz predsoblje, pa napolje. U istom trenutku
otvara Helmer svoja vrata i stoji s otvorenim pismom u
ruci.)
HBLMER: Noro!
'i' — Drame
97
NORA (krikne glasno): Ah —!
HELMER: Sta je ovo? Znaš li ti šta piše u ovom pismu?
NORA: Da, znam. Pusti me da idem! Pusti me napolje!
HELMER (zadržava je): Kuda eš?
NORA (pokušava da se otrgne): Ti mene ne smiješ spa--savati,
Torvalde!
HELMER (zatetura): Istina je, daikle? Je li istina ovo što
ipiše? Užasno! Ne, ne, to ne može biti istina!
NORA: To j e s t e istina. Više od svega na svijetu voljela sam
tebe!
HELMER: Pusti te bijedne isprike!
NORA (pri e mu korak hliže): Torvalde —!
HELMER: Ti, nesretnice, šta si ovo u inila?!
NORA: Pusti me da odem! Ti ne smiješ ispaštati zbog mene.
Ne smij^ to uzeti na sebe.
HELMER: Samo nikakve komedije. (Zatvara vrata predsoblja)
Ovdje eš ostati i odgovarati. Imaš li ti pojma, šta si
u inila? Odgovaraj! Imaš li p o j m a o tome?
NORA (gleda ga netremice i govori sa sve ja im naglaskom):
Da, sad tek po injem dobro da shva am.
HELMER (hoda okolo po sobi): O, kaikva strašna java! Za
svih ovih osam godina — ona, koja je bila moja radost i
moj ponos — ona da je licemjerka, lažljivica — gore, još
gore — zlo inika! — Ah, kakva se bes-ikrajna odvratnost
krije u svemu tome! Fuj, fuj!
NORA (šuti i gleda ga uko eno.)
HELMER (zastane pred njom): Trebalo je i prije da budem
spreman na taiko nešto. Morao sam to predvidjeti.
Lakomislene principe tvoga oca. — Šuti! Naslijedila si
lakomislene principe svoga oca. Ni vjere, ni morala, ni
osje aja dužnosti. — O, kako sam kažnjen, što sam njemu
progledao ikroz prste. Tebi za ljubav sam to u inio. A ti
mi ovako zahvaljuješ!
NORA: Da — ovako.
HELMER: Raizoriia si itavu moju sre u. Uništila si moju
budu inost. Ah, užasno je i pomisliti na to. Ja sam u vlasti
jednog besavjesnog ovjeka; on može uraditi sa mnom šta
god ho e; zahtijevati od mene sve što
mu na pamet padne; zahtijevati šta ho e, zapovijedati mi
po svojoj volji. — A ja ne smijem ni pisnuti. Da tatko
bijedno potonem i propadnem zbog jedne lakomislene
žene!
NORA: Kad mene ne bude, bi eš slobodan.
HELMER: Samo bez lakrdije! Na takve fraze je i tvoj otac
uvijek bio spreman. Sta bi mi koristilo da tebe ne bude,
kako kažeš. Ništa mi to ne bi koristilo! On uiprikos tome
može stvar razglasiti; a ako to u ini, može na mene pasti
sumnja da sam znao za tvoje zlo ina ko djelo. Može se
pomisliti da se ja krijem iza toga — da sam te j a na to
naveo! I to sve treba da zahvalim tebi, koju sam za sve
vrijeme našeg braka na rukama nosio. Shva aš li sada šta
si mi u inila?
NORA (hladna i mirno): Da.
HELMER: Tako je nevjerovatno da još uvijek ne mogu da
shvatim. Ali moramo vidjeti kako da se izvu emo! Skidaj
taj šal! Skidaj, kažem ti! Ja moram pokušati da tog ovjeka
smirim na bilo koji na in. Stvar se mora zataškati po svaku
cijenu. — A što se ti e tebe i mene, treba da izgleda kao
da je medu nama sve kao i prije. Naravno, samo u o ima
svijeta. Ti, dakle, ostaješ u ku i kao i ranije, to se
razumije. Ali djecu više ne smiješ odgajati, njih ti ne
smijem povjeriti. — O, da ovako moram govoriti ženi koju
sam tako duboko volio i koju još uvijeik —! No, to se
mora završiti. Od danas se više ne radi o sre i, ve o tome
da se spase ruševine, ostaci, privid — (Zvoni u predsoblju.
Helmer se trgne): Sta je to? Tako kasno? Zar je ono
najstrašnije —? Zar e on —? Sakrij se, Noro! Reci da si
bolesna. (Nora nepokretno stoji. Helmer ide i otvori vrata
predsoblja.)
SLUŽAVKA (napola obu ena u predsoblju): Pismo za mi-
lostivu gospo u.
HELMER: Daj ga ovaimo. (Uzima pismo, zatvara vrata) Da —
od njega. Ti ga ne eš doibiti. Ja u ga sam pro itati.
99
NORA: Pa itaj.
HELMBR (kraj lampe): Skoro da nemam hrabrosti za to.
Možda smo izgubljeni i ti i ja. Ipak — m o r a m znati.
(Otvara pismo, preleti nekoliko redova, gleda priloženi
papir. Radosno uzvikne) Noro!
NORA (gleda ga pitaju i).
HELMER: Noro! — Ne! Moram još jednom pro itati. — Da,
da, tako je. Ja sam spašen! Noro, ja sam spašen!
NORA: A ja?
HELMER: I ti — nairavno. Oboje smo spašeni, i ti i ja.
Pogledaj. On ti šalje natrag tvoju oibvežjnicu. Piše da mu
je žao, da se kaje —, da je ndka sretna promjena u
njegovom životu — ali svejedno šta on piše — mi smo
spašeni, Noro! Niko ti ništa ne može. Ah, Noro, Noro —
aii najprije da uništimo taj odvratni papir. Da vidim —
(Baca pogled na obveznicu) Ne, ne u to da vidim; nelka
mi itava ova pri a ne bude ništa drago nego ružan san
(Cijepa papir i oba pisma u komadi e, sve baca u pe i
gleda kako gori) Tako, sad više ni eg nema. — On piše da
si od Badnje ve eri — O, to su morala biti tri strašna dana
za tebe, Noro!
NORA: Ta tri dana sam provela u strašnoj borbi!
HELMER: I patila si i nisi vidjela drugog izlaza nego — Ali mi
emo sve te ružne doga aje pokopati. Sad eimo samo
klicati i ponavljati: prošlo je, prošlo Je! Cuiješ li me,
Noro? Ti kao da još nisi shvatila: prošlo je. Sta je to —
takav uko en izraz? Ah, moja jadna mala Noro, razumijem
te, ti još ine možeš da povjeruješ u to da sam. ti oprostio.
Aii jesam! Noro, kunem se, sve sam ti oprostio. Pa zinam
ja, to što si u inila, u inila si iz ljubavi prema meni.
NORA: To je istina.
HELMER: Voljela si me kao što žena treba da voli svoga
muža. Samo ti je nedostajao stav da procijeniš sredstvo.
Ali zar misliš da te manje volim zato što nisi sposobna da
djeluješ samostalno? Ne, ne, samo se ti oslanjaj na imene,
ja i želim da te savjetujem, da te
100
vodim. Ja ne bih bio muškarac kad te u-pravo tvoja ženska
bespomo nost ne bi u mojim o ima inila dvostruko
privla nom. Ne osvr i se na grube rije i koje sam ti u
prvom strahu izigovorio, u trenutku kad sam poanislio da
e se sve srušiti na mene. Oprostio sam ti, Noro, zaklinjem
se, da sam ti oprostio.
NORA: Hvala ti na tvom oproštenju (Odlazi na desnu stranu.)
HELMER: Pa ostani sad. — (Gleda u sobu) Sta radiš taono?
NORA (iz sohe): Skidam kostim i masku.
HELMER (na otvorenim vratima): Dobro, pokušaj da se
pribereš i da opet na eš ravnotežu u svojoj duši, ti moja
mala preplašena pti ice-ipjeva ice! Smiri se, ja u te
pokriti svojim snažnim krilima. (Seta oko vrata) O, kako je
naša ku a ugodna i lijepa, Noro. Ovdje si ti bezbjedna; ja
u te uvati kao progonjenu golubicu koju sam istrgnuo iz
ubila kih kandži kopca; ja u ve umiriti tvoje jadno,
nemirno srce. Malo-^pomalo, Noro, vjeruj mi to. Ve sutra
eš na sve ovo gledati sasvim drugim o ima; uskoro e sve
biti po starom. Ne u više morati esto da ti ponavljam da
sam ti oprostio: ti eš sama jasno osje ati da je tako. Kako
si uopšte došla na misao da bih te js mogao odbaciti ili ti
samo predbacivati? O, Noro, ti ne poznanješ srce pravog
muškarca. Muškarcu je neopisivo milo i umiruju e u dtiši
kad zna da je svojoj ženi nešto oprostio — oprostio punim
i iskrenim srcem. Jer, ona tako na neki na in dvostrulko
postaje njegovo vlasništvo: kao da ju je on po drugi put
doveo na svijet. Ona je, t^o re i, postala njegova žena i
istovremeno njegovo dijete. To eš ti meni i 'Uibudu e biti,
ti slabašna i bespomo na stvar ice. Ništa se ne boj, Noro;
budi samo otvorena srca prema meni, a ja u biti tvoja
volja i tvoja savjest. — Sta je to? Ti ne ideš u krevet? Ti si
se preobukla?
NORA (u svakodnevnoj odje i): Da, Torvalde, preobukla sam
se.
101
HELMER: Ali zašto? Sada? Ovalko kasno —?
NORA: Ovu no ja ne u spavati.
HELMER: Ali, draga Noro —
NORA (gleda na sat): Još nije taiko (kasno. Sjedi, Tor-valde:
imamo nas dvoje mnogo da razgovaramo. (Sjeda na jednu
stranu stola.)
HELMER: Noro, šta to treba da zna i? To u/ko eno lice —
NORA: Sjedi: Ve dugo je tako. Ja moram mnogo da
razigovaram s tobom.
HELMER (sjeda za sto preko puta nje): Ti me plašiš, Noro. I
ja te ne razumijem.
NORA: Da, to je upravo to. Ti me ne razumiješ. I ni ja tebe isto
tako nisam razumjela — sve do ovog asa. Molim te, ne
preikidaj me. Moraš me saslušati. — Ovo je obra un,
Torvalde.
HELMER: Kako to misliš?
NORA (poslije kra e šutnje): Kad ovako sjedimo, tebi ništa ne
pada na pamet?
HELMER: A šta bi to bilo?
NORA: Mi smo ve osam godina u braiku. Ne pada ti na pamet
da mi, ti i ja, muž i žena, danas po prvi put vodimo
ozbiljan razgovor?
HELMER: Ozlbiljan razgovor — šta to zna i?
NORA: Osam godina — i još duže — od prvog dana našeg
poznanstva do danas mi nismo razmijenili ni jednu
oabiljinu rije o ozibiljnim stvarima.
HELMER: Zar sam te možda stalno trebao obavještavati o
neprijatnostima, koje ti ne bi ni mogla da dijeliš sa mnom?
NORA: Ne govorim ja o neprijatnostima. Kažem samo, da
nikad nisimo zajedno sjeli da o ne emu temeljito
razmislimo.
HELMER: Ali, draga Noro, to i nije za tebe.
NORA: Eto, došli smo na stvar. Ti mene nikad nisi razumio. —
Vi ste prema meni mnogo zgriješili, Torvalde. Prvo tata, a
onda ti.
HELMER: Sta? Nas dvojica —? Nas dvojica koji smo te voljeli
više od svega na svijetu?
102
NORA (klima glavom): Niste vi mene nikad voljeli. Vama
se samo dopadalo da budete zaljubljeni u mene. HELMER: Ali,
Noro, kakve su to rije i? NORA: Da, tako je to, Torvalde. Kad
sam bila kod ku e uz tatu, on mi je saopštavao sve svoje nazore,
pa sam tako i ja imala iste nazore. Ako sam nekad bila drugog
imišljenja, onda sam to krila, jer njemu to ne bi bilo pravo. On
me je zvao svojom lutkom i igrao se sa mnom, kao što sam se ja
igrala sa svojim lutkama. Onda sam došla u tvoju iku u —
HELMER: Kako se ti to izražavaš o našem braJku? NORA (bez
zabune): Mislim, onda sam prešla iz o evih ruku u tvoje. Ti si
sve uredio prema svom ukusu i tako je to postao i moj uikus, ili
saim se samo tako pravila. Ne znam više ta no — možda je bilo
oboje: . malo jedno, malo drugo. Kad pogledam unazad, ini
mi se da sam živjela kao -prosjak — samo od milostinje.
Živjela sam od toga što sam tebi pravila predstave, Torvalde. Pa
ti si htio da bude talko. Ti i tata, vi ste teSko griješili prema
meni. Vi ste krivi što od mene nije ništa postalo. HELMER:
Kako je to smiješno i nezahvalno, Noro! Zar
ti ovdje nisi bila sretna? NORA: Ne, to nikad nisam bila. Ja
sam mislila da jesam,
ali nisam bila niikada.
HELMER: Nisi — nisi sretna?
NORA: Ne — samo vesela. I ti si uvijek bio tako drag prema
meni. Ali naša ku a nije bila ništa drugo nego ndka soba za
igranje. Ovdje sam ja bila tvoja žena--lutka, kao što sam u
tatinoj ku i bila k ePka-lutka. A naša djeca, ona su bila moje
lutke. Kad bi me ti uzeo da se igraš sa mnom, meni je bilo
upravo takvo zadovoljstvo kakvo je bilo djeci kad bih ja njih
uzela i igrala se s njima. To je bio naš braik, Torvalde.
HELMER: Neke istine ima u tvojim rije ima — koiliko god su
pretjerane i luokaste. AH od sada neka bude druga ije. Dani
igranja su sada prošli, sad dolazi vrijeme odgoja.
103
NORA: ijeg odgoja? Mc^ ili dje jeg odgoja?
HELMER: I tvog i dje jeg, draga moja Noro.
NORA: Ah, Torvalde, ti nisi ovjek koji bi mene odgojio, da
budem prava žena za tebe.
HELMER: I ti to tako kažeš?
NORA: A ja — jesam li ja osiposobljena za takav zadatak kao
što je odgoj djece?
HELMER: Noro!
NORA: Zar mi i sam nisi malo as rdkao — da mi ne bi smio
povjeriti taj zadatak?
HELMER: U trenutku uzlbu enja! Kako to možeš shvatiti
ozbiljno?
NORA: Ipak, imao si sasvim pravo. Ja nisam dorasla tom
zadatku. Ali tu je i jedan drugi zadatak koga se moram
prihvatiti. Moram pokušati da odgojim samu sebe. A ti nisi
ovjek koji bi mi u tome mogao pomo i. To moram sama
uraditi. I zato te sada napuštam —
HELMER (sko i): Sta ti to govoriš?
NORA: Moram da budem sasvim sama, ako ho u da se sna em
sa samom sobom i vanjskim svijetom. Zato više ne mogu
ostati kod teibe.
HELMER: Noro! Noro!
NORA: Napuštam te odmah. Kristina e me primiti za ovu no
— NORA: Pa ja znam samo ono što je govorio pastor Han-sen
HELMER: Ti nisi pri sebi! Ti to ne smiješ! Ja ti to za-
branjujem!
NORA: Od sada više nema svrhe da mi bilo šta zabra-njuišeš.
Uze u sa sobom ono što mi pripada. Od tebe ne u ništa —
ni danas ni poslije.
HELMER: Kakve ludosti!
NORA: Sutra putujem ku i — to zna i u moj stari zavi aj.
Tamo e mi biti najlaikše da nešto otpo nem.
HELMER: O, ti zaslijepljeno, neisikusno stvorenje!
NORA: Moram pokucati da stdknem isikustvo, Torvalde.
HELMER: Da napustiš svoju ku u, svog muža, svoju djecu! Pa
zamisli šta e svijet re i!
104
NORA: Tu ne mogu imati nikakvih obzira. Znam samo da je
ovo meni potrebno.
HELMER: O, to je užasno. Zar tako da napustiš svoje
najsvetije dužnosti?
NORA: Sta ti smatraš mojim najsvetijim dužnostima?
HELMER: Zar ti to moram re i? Zar to nisu dužnosti prema
tvom mužu i prema tvojoj djeci?
NORA: Imam ja i drugih dužnosti koje su isto toliko svete.
HELMER: Nemaš. Kaikve bi t o mogle biti dužnosti?
NORA: Dužnosti prema samoj sebi.
HELMER: U prvom redu ti si supruga i majka.
NORA: Ja tako više ne mislim. Mislim da sam prije svega
ovjeik isto kao i ti — ili, još bolje, mislim da u pokušati
da to postanem. Ja dobro znam da e svijet itebi dati za
pravo, Torvalde, i da nešto sli no stoji i u knjigama. Ali to
što kaže svijet i šta stoji u knjigama, to za mene više ne
može biti mjerodavno. Ja sama moram razmisliti da bi mi
stvari bile jasne.
HELMER: Zar tebi nije jasan tvoj položaj u vlastitoj porodici?
Zar u takvim stvarima nemaš pouzdanu vodilju — zar
nemaš religiju?
NORA: Ah, Torvalde, šta je to religija, to ja uopšte ne znam
ta no.
HELMER: Sta ti to govoriš?
kad sam išla na krizmanje. On je govorio da je reMgija i
ovo i ono. Kad sada budem izvan svojih sadašnjih prilika i
upu ena na samu sebe, onda u i to pokušati da otkrijem.
Vidje u da li je ono što je govorio pastor Hansen bilo
ta no, ili, još bolje, da li je to za mene ta no.
HELMER: Ah, — to je ipalk ne uveno iz usta jedne mlade
žene! Ali alko ti religija ne može biti vodilja, pusti me
barem da probudim tvoju savjest. Jer, moralni osje aj
valjda imaš? Ili, odgovori mi, zar ni njega nemaš?
NORA: Da, Torvalde, nije mi lako da ti na to odgovorim,
Torvalde. Jer, ja to apsolutno ne znam, tu sam
105
 potpuno zbunjena. Znam samo da o tome imam potpuno
druga ije mišljenje nego ti. Da su zakoni druga iji nego
što sam ja mislila, i to sam sada ula. Ali da su oni dobri
— to mi nikako ne ide u glavu. Jedna žena, dafcle, nema
prava da poštedi briga svog starog umiru eg oca ili da
spasi život svoga muža! To ja ne vjerujem!
HELMER: Ti govoriš kao dijete. Ti ne razumiješ društvo u
koime živiš.
NORA: Ne razumijem ga — svakako. Ali sad u ga izbliza
pogledati. Moram saznati: ko ima pravo, društvo ili ja.
HE.LMER: Ti si bolesna, Noro; ti imaš groznicu, ak mislim
da nisi pri sebi.
NORA: Ja nikad nisam osje ala i mislila tako jasno i tako
sigurno kao sada.
HEJLMER: I talko jasno i sigurno odlaziš od svog miiža i svoje
djece?
NORA: Da, odlazim.
HELMER: Onda je mogu e još samo jedno objašnjenje.
NORA: Koje?
HELMER: Ti me više ne voliš?
NORA: Da, to je upravo tako.
HELMER: Noro! — I to mi samo talko kažeš?!
NORA: Strašno mi je žao, Torvalde, jer ti si uvijek bio tako
dobar iprema meni. Ali šta da se radi?! Ja te ne volim više.
HELMER (jedva se pribere): Je li i to tvoje jasno i si-igu.rno
uvjerenje?
NORA: Sasvim jasno i sigurno uvjerenje. To je i razlog što
ne u duže da ostanem ovdje.
HELMER: A možeš li mi i to objasniti, kako sam izgubio tvoju
ljubav?
NORA: Da, to mogu. To j« bilo ve eras, kad udo nije došlo; i
tad sam vidjela da ti nisi onakav ovjek kakvim sam te ja
smatrala.
HELMER: Budi jasnija, ne raizuimijem te.
106
NORA: Osam godina ja sam strpljivo ekala, jer, dragi bože,
uvi ala sam da udo ne može do i kao nešto svakodnevno.
Onda se nada mnom nadvila nesre a. Bila sam
nepokolebivo vrsto uvjerena: sad e se dogoditi udo.
Dok je Krogstadovo pismo ležalo tamo napolju — nisam
ni u jednom trenutku pomislila da bi se ti mogao
povinovati uslovima toga ovjeka. Bila sam vrsto
uvjerena da eš mu se suprotstaviti i re i: objavi itavom
svijetu! I da se to dogodilo —
HELMER: No, i —? Da sam svoju vlastitu ženu izvrgao rijglu
i sramoti —?
NORA: Da se to dogodilo, vrsto sam vjerovala da bi ti onda
istupio, sve uzeo na sebe i rekao: ja sam krivac.
HELMER: Noro!
NORA: Misliš, ja od tebe takvu žrtvu nilkad ne bih primila?
Naravno da ne bih. Ali šta bi moja uvjeravanja vrijedila
prema tvojima? To je bilo udo kome sam se nadala u
svom strahu i tjeskobi. I da bih to sprije ila, htjela sam da
okon am svoj život.
HELMER: Noro, ja bih s velikom radoš u dan i no radio za
tebe — podnosio bih za tebe sve nevolje i brige. Ali svoju
ast ne žrtvuje ni)ko, ni za onoga koga voli.
NORA: Stotine i hiljade žena su to u inile!
HELMER: Ah, ti i misliš i govoriš kao nerazumno dijete.
NORA: Može biti. Ali ti, ti niti misliš niti govoriš kao ovjek
na koga bih se ja mogla osloniti. Kad je on •prošao — tvoj
strah — ne od onog što je meni prijetilo, nego od onog što
se tebi moglo dogoditi, kad je ta opasnost prošla — ti si se
ponašao kao da se ništa nije desilo. Baš kao i prije bila
sam opet tvoja ševa i tvoja lutka, koju si ubudu e htio još
opreznije nosiiti na rukama, jer je tako slaba i lomna.
(Ustane) Torvalde, u tom trenutku sam došla do spoznaje
da sam osam godina ovdje stanovala zajedno s jednim
stranim ovjelkom i da sam s njim imala troje djece. — O,
ne smijem misliti na to! Samu bih sebe razbila u hiljadu
komadi a!
107

HELMER (tužno): Vidim, vidim. U stvari, izme u nas se
otvorio ponor. — Ali, Noro, zar se ne bi mogao
premostiti?
N'ORA; Ovakva kakva sam sada, ja nisam žena za tebe.
HELMER: Ja imam snage da postanem druga iji.
NORA: Možda — kad ti bude odi^eta lutka.
HELMER: Rastanak — rastanak s tobom? Ne, Noro, tu misao
ne mogu podnijeti.
NORA (odlazi desno unutra): Utoliko odlu nije treba to
uraiditi. (Vra a se sa šeširom i kaputom, nosi putnu torhu
koju stavlja na stolicu pored stola.)
HELMER: Noro, Noro, ne sada! ekaj do sutra.
NORA (obla i kaput): Ne mogu provesti no u stanu jednog
stranog ovjeka.
HELMER: Ali zar ne bismo mogli zajedno stanovati kao brat i
sestra —?
NORA (stavlja šešir): Ti dobro znaš da to ne bi duigo trajalo.
(Umotava se u šal) Zbogom, Torvalde. Djecu ne u da
vidim. Znam da su u boljim rukaana nego što su moje.
Ovakva kakva sam sada, ne mogu im biti
korisna.
HELMER: Ali jedinom poslije, Noro, — poslije?
NORA: Kako to mogu znati? Ja uoipšte ne znam šta e biti sa
mnom.
HELMER: Ali ti si moja žena, sada i Ubudu e.
NORA: Slušaj, Torvalde: ako žena napusti ku u svoga muža,
kao što ja to sada inim, onda njega, koliko ja znam, zakon
osloba a svih obaveza prema njoj. Barem te ja osloba am
svih obaveza. Ti ne smiješ ni iim biti vezan, kao što ni ja
ne u da buidem. Obje strane moraju dobiti punu slobodu.
Tako — evo vra am ti tvoj prsten. Daj i ti meni moj.
HELMER: Još i to?
NORA: I to.
HELMER: Evo ti ga.
NORA: Dobro. Sad je, dakle, i to gotovo. Ostavljaim ti
klju eve. Djevojke e se sna i u doma instvu — bolje
nego ja. Sutra, kad ja oljputujem, do i e Kristina
108
da sipakuje stvari koje sam donijela od svoje ku e. Njih
treba poslati za mnom.
HELMER: Gotovo?! Svršeno?! Noro, zar nikad ne eš misliti
na mene?
NORA: Sigurno u esto morati da mislim na tebe i djecu i na
ovu ku u.
HELMER: Smijem li ti pisati?
NORA: Ne -------- nikada. To ti zabranjujem.
HELMER: Ali smijem ti barem nešto poslati — —
NORA: Ne, ništa, ništa.
HELMER: — da ti pomognem, kad ti zatreba poano .
NORA: Ne, kažem ti. Ništa ne primam od stranih ljudi.
HELMER: Noro, — — zar ja za tebe više nikad ne u mo i da
budem drugo nego stranac?
NORA (uzima putnu torhu): Ah, Torvalde, onda bi se moralo
dogoditi najve e udo —
HELMER: Reci mi, kakvo najve e udo?
NORA: Onda bismo se oboje nas, i ti i ja, morali toliko
promijeniti, da —- Ah, Torvalde, ja više ne vjerujem u
uda.
HELMER: Ali ja ho u da vjerujem. Reci do kraja! Toliko
promijeniti da —?
NORA: — da naš zajedni ki život može da postane pravi
braik. Zbogom! (Odlazi kroz predsoblje.)
HELMER (spusti se na stolicu pored vrata i pokrije lice
rukama): Noro! Noro! (Gleda oko sebe i ustaje) Prazno.
Otišla je! (U njemu se javlja neka nada) A najve e udo
—?
(Odozdo se uje zvuk zalupljenih vrata).
109
SABLASTI
 SABLASTI

ŽIVJETI zna i suzbijati u sebi

Tamne sile i sablasti. PJEVATI —
suditi Svome sopstvenom »ja«.
Ibsen
Drama Sablasti (1881), napisana je kao Ibsenov odgovor
kriti arima i komentatorima Lutkine ku e. Ako je sudbina
pobunjene Nore prouzrokovala burne reakcije i proteste
puritanske i konzervativne javnosti, onda je tragi ni slu aj
gospo e Alving naišao na još žeš a protivljenja, s tom razlilko-
m što je ovog puta u napadu na pisca uzela u eš a i liberalna
štampa. I dok je Lutkina ku a izazvala nesvakidašnji interes
prilikom štampanja. Sablasti su 'do ekane opštim utanjem i
bojkotom. Pojedini knj'ižari su vra ali primjenke izdava u, s
motivacijo^m da je to knjiga koju pristojni ljudi ne bi trebalo
da drže u iku i.
Nova Ibsenova draima nije shva ena samo kao naipad na
»svetinju braka« (Lutkina ku a je to isto inila), ve je
tuma ena i kao odbrana slobodne ljubavi, u kojoj je pod
izvjesnim okolnostima ak i incest prirodan i opravdan, kao što
je, (pored neprijatne i »prljave« prisutnosti venerione bolesti,
osu eno i 'mišljenje autora po kome sin ima pravo da ne
poštuje oca. Do ekana kao kulturni skandal, moralni i eti ki
delikt, »porodi na drama« Sablasti, doiprinijela je da su i neki
od najodanijih Ibsenovih branitelja, odjedanput postali
neprijateljski raspoloženi, spre avaju i prikazivanje drame (u
Stokholmu i Kopenhagenu), otvoreno govore i da je to »jedan
od najprljavijih komada ikada napisan u Skandinaviji« (Ludvig
: Joseipshon); »odvratan patološki fenomen koji, potkopavanjem
morala našeg društvenog poretka, ugrožava njegove temelje«
(Erik Bogh); i da Ibsen »ušjiva u iprii anju najružnijih
S — Drame
113
 stvari koje on zna, i to ini na najsramotniji na in koji on može
zamisliti« (Ame Gai'borg).^
Nova Ibsenova drama nije naišla samo na otpore u
Skandinaviji ve i u mnogim evroipslkim zemljama, tako da je
njeno prikazivanje redovno izazivalo burne skandale i
negodovanje javnosti, pa ak i policij;ske zabrame. Kada je
Georg II odlu io da Sablasti prikaže u Majnin-genu, uz
prisustvo samog Ibsena, dvorska kamarila minijaturne
imajningenovsike kneževine, smatraju i dramu »nemoralnom«,
odlu ila je da bojkotuje predstavu. Zahvaljuju i beisplatnim
poziviima i kneževoj upornosti i Ugledu, premijera je ipaik
održana (1886), mada me u gledaocima nije bila prisutna ni
jedna ».dama«. Prilikom gostovanja majningenovaca u
Drezdenu, policijske vlasti su zabranile prikazivanje Sablasti, a
godinu dana docnije (1887), zabranjena je javna predstava u
Berlinu, u Rezi-dencteatru, pa je održana samo zatvorena, sa
specijalnim pozivnicama i za odaibranu publiku, me u kojom
se nalazio i Ibsen. Tom prilikom, kriti ar Paul Slenter je ob-
javio pozitivnu ocjenu drame i predstave. Me utim, redakcija
novina »Fosiše cajtung«, popratila je njegovu recenziju
posebnim komentarom: »Mi smo dali rije našem recenzentu
da prikaže Ibsenov komad koji se može smatrati
najsenzacionalnijim doga ajem ove potzorišne sezone, ali se ne
možemo priklju iti njegovom sudu. U filozofskiim traiktatima
mogu se rješavati najsloženiji eti ki, socijalni i filozofslki
problemi, ali za umjetnost, ma kako bili razli iti njeni pravci,
postoji jedan nepokolebljivi zakon: umjetni ko djelo treba da
nam pruži umjetni ki užitak, radost, polet, a ne da nas užasava,
mu i i, što je još gore, da beznadno o ajavamo alk onda kada
se radnja oslanja na istinu (što osporavamo u odnosu na
Ibsenov komad). Želja da se takvim sredstvima riješe socijalni i
eti ki problemi postaje zabludom ak i onda kada je tu težnju
oblikovao mo an dramski talenat kojim ra-:5polaže Ibsen.«^
1 Michael Mey€r, Ibsen, Penguin Books, str. 509.
^ Juiliiijs Bab, Das Theater der Gegemvart, 1928, str. 53.
114
8*
Na sli ne otpore nailazilo je prikazivanje Sablasti u
Francuskoj i Englesikoj. Nakon upornog insistiranja Emila
Zoile, Andre Antoan postavlja dramu na sceni »Slobodnog
pozorišta« (1890), mada su književnici okupljeni oko ovog
teatra proricali neuspjeh, smatraju i da komad nije prihvatljiv
za francuski ukus (Katil Mendes), i da bi u prologu predstave
trebalo prikazati »romanti nu istoriju« kapetana Alvinga i
Reginrne majke Johane, jer bi samo tako izmijenjena i
dopunjena drama mogla ra unati na izvjestan interes francuske
publike (Anri Sear). Me uitim, Antoan je ostao nepokolebljiv,
on je oduševljen Sablastima, koje ga, naro ito u tre em inu,
podsje aju na »mra nu veli inu gr ke tragedije«. Pa ijpak,
predstava je primljena hladno, alk sa dosadom, popra ena
ironi nim podsmijehom poanatog pozorišnog kriti ara
Franciska Sarsea, dna e velikog protivnika naturalisti kog
teatra.^ Prikazivanje Sablasti u Londonu (1891), na sceni
»Nezavisnog teatra«, oko koga se okupljala elita engleskih
književnika i dramati ara (T. Hardi, Dž. Meredit, H. Džons, A.
Pinero, "V. Ar er, B. So), izazvala je žu ne polemike i žestok
naipad konzervativne i puiritansike javnosti, uz aktivno u eš e
episkopa i pastora, koji su Ibsena proglasili za rušioca »osnova
porodice«, a samu dramu za »amoralan komad«, pun »strašnih
neprijatnosti«. Posebno se na Sablasti okomila štampa, tako da
se pojavilo oko pet stotina lanaka, koji su nemilosrdno
razmatrali i osu ivali »nemoralnost« drame, ponavljaju i sa
uživanjem mnogobrojna i raznovrsna »prokletstva« izre ena od
strane crkvenih dostojanstvenika. U odbranu Ibsena ustaju
Viljem Ar er i Bernard So, suprotstavljaju i se smjelo
negativnom mišljenju gotovo kompletne engl^ke javnosti.
Uprlkos protivljenja i otpora. Sablasti su postupno ali
sigurno osvajale evropska pozorišta, omogui avaju i plejadi
velikih glumaca (Eilza Leman, Ermete Zakoni, Josif Kaj ne,
Aleiksandar Mojsi, Emanuel Rajher, Eleonora Duže, Agneza
Sorma), da ostvare svoje najzna ajnije umjet-
A. A. Gvoizdjev, Zapadnoevropsko pozori&te, lfl53, str. 73.
115
nioke kreacije. Po etkom XX stolje a, pod uticajem sim-
bolisti kog teatra (Linje Po), i nakon posljednjih Ebse-novih
drama (Graditelj Solnes, Mali Ejolf, Jon Gahrijel Borkman,
Kad se mi mrtvi probudimo), dolazi do »revi^ zije« Ibsenovog
dramskog opusa. Komentarišu i Rajnhar-tovu režiju Sablasti u
berlinskom »Kamernom teatru« (1901), kriti ar Ziigfrid
Jalkobson se zalaže za, kako biismo mi to danas rekli, »novo
itanje« iili »promjenu« Ibsena, isti u i u (prvi plan, ne više
dramu »buntarsikog raapolo-žemja«, ve »dramu rezignacije«,
u kojoj bi kritilku gra anskog društva i morala zamijenio
priikaz maj inog bola, jer je »sada rije o ljudskom sadržaju a
ne o tendenciji«. Tendencija Sablasti, ipo mišljenju Jaikobsona,
izvršila je svoj zadatak, »reformisala je naš moral«, prema
tome, ve je »iživljena i može da ide«, ali »vje no ostaje
Iibsenova ovje nost«.* Nasuprot ovoim mišljenju, nekako u
isto vrijeme, G. V. Plehanov je smatrao da je osnovna Ibse-nova
slabost u tome što nije znao da na e izlaz »iz morala u
poiitijku«, zlbog ega je u svoja djela i unosio »elemente
simbolizma i racionalnosti«. I kao što je njegova »pobuna
ljudskog duha« bila i ostala besciljna, pobuna radi 'pobune,
izraz Ibsenovog individualiz'ma, taiko su, po mišljenju
Plehanova, i njegove težnje za socijalnim, reformama,
tprihva ene od strane gra anskog društva kao veintil i sredstvo
za spre avanje socijalne revolucije.^ Izložene kontraverznim
mišljenjima i osvjetljenjima, Ibsenove drame središnjeg,
realisti kog cikluisa (Stupovi društva, Lutkina ku a. Sablasti,
Neprijatelj naroda), u kojima se on bavi problemima odnosa
ovjeka i društva, doživljavale su nezahvalnu sudbinu svih
takozvanih idejnih drama ili drama sa tezom, koje su u svome
vremenu mnogo zna ile, snažno plamsale, ali se i brzo gasile.
Ibsen je esto isticao da nije društveni i moralni reformator, ve
pjesnik, i da je »doživljaj«, a ne »teza«, u prvom planu
njegovog interesovanja. I zaista, pored brojnih nedostataka i
oscilacija, i ipored esto prisutne i naglašene tendencije, Ibsen
donosi jednu slojevitu slilku svijeta, dublju
* iSigfried Jacabson, Max Reinhard, 1910, str. 30.
° G. V. Plehanov, Umetnost i književnost, II, 196.6, str. 391.
116
i kompleksniju, nego što to na prvi pogled izgleda. U
»naborima« njegovih drama, nazire se, po rije ima Fer-gasona,
»djelimi no ostvaren tragi ni oblik stvarnog poetskog obima,
koji je rezultat Ibsenovog ozibi'l|jnijeg i ne-zainteresovanijeg
razmišljanja o ljudskoj sudbini koja se nalaza ispod kratkovidih
pobuna i praznih klišea vremena«.*
Za Sablasti je ve re eno da je matemati ki ta no
komponovana drama, uigpješna kombinacija teze i trilera,
vrhunski obrazac analiti ke drame, najbliža klasi nom modelu
tragedije, »po jedinstvenoj suidlbonosnoj radnji koja se kre e
ka neizbježnoj katastrofi«.'' Istovremeno, ova »porodi na
drama«, po svom dramaturškom sklopu, uspješno nastavlja i
produbljuje francusku tehniku drame (Dima-sin, Ski-ib), tzv.
»ddbro skrojenih komada«, kako po »na inu bu enja
interesovanja i njegovog održavanja« (odmotavanje klupka
prošlosti) tako i po unošenju »velikih scena« (Helena Alving
— pastor Manders, Helena Alving — Osvald), efektnih
završetaka inova, složene sudbinske povezanosti me u
likovima (Kapetan Alving — Johana — Regina — Engstrand,
Kapetan Alving — Regina — Osvald), efektnih prekida u
razvoju intrige, koji poja avaju dramsku napetost (gospo a Al-
ving se sprema da saoipšti istinu sinu, ali je u tome prvo
prekida dolazak pastora, a zatim izibijanje požara u siro-tištu, i
taiko se poja ava ne samo efekat otkrivanja istine ve se stvara
i odre ena spoljna i unutarnja napetost).
Sli no Lutkinoj ku i i Sablasti su komponovane po-
entilistiSkom tehnikom detalja-ta kica, koja u kona nom
ishodu stvara jednu logi nu i zatvorenu cjelinu. Tako, na
primjer, Ibsen prvo ovlašno konstatuje da je »ju e izbio požar u
stolariji gdje radi Engstrand«, onda malo docnije saznajemo da
je »on vrlo neoprezan sa šibicama« i da mu je glava puna nekih
iskušenja, da bi na kraju drugog crna zaista i izbio požar. Ili,
interpoliranje francuiskih rije i i izreka u govor Regine, koje u
prvi mah ozna avaju ^Pofcondirenosit«, da bismo na kraju
saznali, da ona u i
* Frensiis Fergason, Suštino požarišta, 1970, str. 202. ' Isto,
203.
117
 franctiski, jer je Osvald, iprililkom svog posljednjeg bo-ravtka,
obe ao da e je voditi u Pariz. Ovaikvim nizanjem
detalja^ta kica Ibsen konstituiše lik, aili i razvoj radnje,
nastoje i da se doga aji odvijaju po principima logike a ne kao
posiljedica slu aja.
U prošlosti Ibsenovih. junalka uvijek postoji neka vrsta
pra-igrijeha, »leš u utrobi broda«, crna mrlja, ružna istina, taiko
da sam tak drame i nije ništa drugo nego jedno o ajno
putovanje do tog pakla i natrag, sli no onom trenu/tku poslije
oluje i nevremena kada stihija izbaci na obalu prljavštinu i trul^,
iznad kojih stoji oprano i isto plavetnilo neiba. Spuštajui i se
na samo dno paMa, u tom »dugom putovanju u no «, Ibsenovi
jumaci istovremeno razigoli uiju skrivenu i zatomljenu mra nu
tajnu prošlosti, ali i saimi sebe, svoju sadašnjost. Ova autopsija
jpro-šlosti nije izvedena hladnom objektivnoš u, ve je ople-
menjena i subjektivnim odnosom pisca, kao dio njegove
vlaistite sudbine. »Sve šito sam isipjevao« — napisao je Ibsen
1880. jednom od svojih njema kih prevodilaca — »do tan ina
je ipovezano sa onim što sam proživio, iaJko ne doživio. Svako
novo pjesni ko djelo imalo je za mene svrhu da mi posluži kao
duhovni proces osloba anja i pre iš avanja, jer ovjek nikada
ne živi u društvu kome pripada bez ikakve sa0dgovomos.ti i
sau esoištva.«^ I upravo ovaj dvostruki proces »osloba anja i
pre iš avanja«, i junaka i pisca, zajedno sa tehnikom
komponova-nja drame, odvajaju Ibsena od verizma i
naturaldsti ke drame, koja se zalagala za svojevrsnu »društvenu
anketu« i bezli no registrovanje stanja i fakata, odbacivanjem
iracionalnog u ime fiziološkog, uabli avaju i »isje ke života« u
nepovezane scenske fragmente. I zato, u najboljim svojim
dramama, Ibsen nije suhoparni i pedantni moralni istori ar, ve
pjesnik, koji se »iprometejskim pnkosom« buni iprotiv Ijudsike
sudbine, mada zna da je ona neizbježna i ».neotkloinjiva«."
Ibsenovi junaci ne žele da otkriju i objelodane istinu,
štaviše, oni je godinama pomno sakrivaju, u uvjerenju
** Frane Mehrinig, Prilozi istoriji književnosti, II, 1955, str. 215. 8 Isto,
210.
118
da taj neprijatni »leš« nikada ne e iza i na površinu. Život
igosipo e Alving i nije ništa drugo nego uporna borba da se laž
proglasi za iistinu. Dvadeset godina ona krije da njen mm.,
fcomornik i kajpetan Alving, nije bio ni ugledan gra anin, ni
stujp društva, ve pritajeni ailko-holi ar i razvratnik; dvadeset
godina ona pre utkuje istinu 0 Regininom ocu i zavedenoj
Johani; dvadeset godina ona strpljivo nastoji da sVijet ne
otkrije pravo stanje stvari u bra noj zajednici ugledn-og para
Alving; dvadeset godina ona strejpi od pomisli da ne'ko ne
sazna da je ona u jednom trenutku o ajanja i krize napustila
muža traže i spasenje i ljubav u drugom muškarcu. itav ovaj
talog prošlosti nije, me utim, samo pasivno introvertiran, kao
intimni dio konvulzivmih trauma nesretne Helene Alving, ve
je i aktivno prisutan u svakom trenutku njenog bitisanja,
pretvaraju i to opsesivno skrivanje tajne u gotovo jedirn
simisao i zadatak života. Da ne bi istina izibila na vidjelo, ona
Osvalda šalje u Pariz a Reginu drži u ku i, uvaju i je od
brbljivog i opasnog Engstranda. Izgradnjom sirotišta pokušava
da se oslobodi muževlje-vog novca i njegovog saiblasnog
prisustva, ali i da zataška i sprije i eventualne nepoželjne
glasove o njegovom po-ro nom životu. I uipravo u trenutku
kada je umorna od laži pomislila da je »leš« duboko zalkopan i
da smrad truleži ne e izbiiti na površinu, Osvaldov odnos
prema »polusestri« Regini, primorava je da zapo ne autopsiju
prošlosti, da bi spasila sadašnjost. Otkrivaj u i velove i naslage
pomno uvanih tajni, razgoli uju i vlastiti život i brak, iznose i
istinu o mužu, goispo a Alving i ne sluti da njena istraga ne e
donijeti spasenje i da e »mrtva ruka prošlosti«, svojim kužnim
prstima, u initi život još užasnijim i besmislenijim, izbacuju i
na svjetlo dana sve posljedice laži i poro nosti u najružnijem
obliku: nasljedni sifilis i ludilo Osvalda.
Ovo tragi no otkrivanje istine koja, umjesto spasa 1
ozdravljenja, neumitno vodi ka kona noj i nei23bježnoi
katastrofi, upore ivaii su mnogi kriti ari i komentatori sa
Sofoiklovom tragedijom Kralj Edip, kako u dramafrur-skom
pogledu (na sceni se prikazuje samo završetaik istra-
119
ge) tako i u ostvarivanju »traigi nog ritma radmje«, odnosno u
smjenjdvanju Namjere, Patnje i Saznanja.i" Pa iipaik, potrebno
je upozoriti na nekoliko bitnih distinkcija 'izane u Edipa i
Helene Alving. Edip ne zna pravo stanje svog trenuta nog
života, istražuju i Laj evo ubiistvo, saznaje da je proro anistvo
ispunjeno, i da je on ubk) oca i oženio majku, zna i da on iz
sre e posteipeno prelazi u nesre u. Helena Alving zna i svoju
prošlost i svoju sadašnjost, zna i da ona nema prelaza iz sre e u
nesre u, njen život je konstantno stanje nesre e i trpljenja, koje
se na kraju, otkrivanjem Osvaldove bolesti, samo hiipertro-fira
u bezna e. Uostalom, Osvaldovo ludilo i »omekšanje mozga«,
nije posljedica otkrivanja istine, jer bi se ono javilo i samo po
sebi i bez odmotavanja klupka prošlosti. Porodi ini grijeh, koji
se u Sofoklovoj tragedija prenosi sa koljena na koljeno, kao dio
sudbinske neizlbježnosti, kod Ibsena je svelden i prizemljen u
»nasljedni sifilis«, talko ida siu i uzrok i posljedica odviše
materijalizovani i životno konkretni. I bez oibzira na injenicu
da je sifilis u Ibsenovo vrijeme bio obavljen oreolom
tajanstvenosti i proikletstva, pa je pored fiziološkog imao i
izvjesno metafizi ko zna enje, on nije imao mitološku
univerzailnost, i prema tome nije mogao ni da bude »moderni
ekvivalent tragi ne sudbine«. Osvaldov sifilis, kaiko je ta no
kon-statovao Jovan Hristi , »u stvarii nije sudbina, nego kob, a
kob je degeneracija sudbine; ta nije re eno, kob je usiljena
uzro nost koju po svaku cenu želimo da ijsiposta-vimo, iako
smo svesni da su u naše vreme veze izme u uzraka i posledice i
srazmer izme u uzroka i posledice, sasvim druik ije«.^^
Gospio a Alving je Ibsenova protesna replika na Noru,
dalji korak u razobli avanju konvencionalnosti i laži
gra ansikog brdka, ali i kompletnog gra anskog društvenog
ustrojstva. Me utim, dok su u Lutkinoj ku i, uzroci Norinog
nezadovoljstva, pa prema tome i njeno napuštanje muža i
djece, bili nedovoljno motivisani, a
'" (Firansis Fergason, op. cit.
'' Jovan Hristi , Ibsenova dijalektika, Pozorište, 1978, br.
3—4.
120
ona kao lik odviše specifi na i posebna; gospo a Alving je
koraponovana vrš e i komipalktnije, više u bloku, kao
skulptura, u odnosu na Noru koja je ra ena slikarski
živopisnije, sa više nijansi i preliva. Nora je življa kao karakter
od ponešto suhoipame Helene Alving, koja je, opet, s druge
strane, vrš e i logi nije povezana sa tezom i idejom drame.
Ve je nebrojeno puta re eno da je gospo a Alving Nora koja
je ostala da živi i trpi u okvirima jei nog lažnog braika. Ali to
je samo djelimiono ta no. Ne smijemo zaboraviti da je i
Helena, sli no Nori, u jednom trenutku nezadovoljstva i
razo aranja (njeni razlozi za odlazak su ubjedljiviji Od
Norinih), napustila muža i pošla u ku u ovjdka koga je
pi'itajeno voljela (pastor Manders), naivno uvjerena da e joj
on donijeti spasenje i izlaz, i da e se tako desiti ono Norino
» udo«. Ali u trivijalno:m malogra anslkom životu,
natopljenom »strahom božjim«, ograni enom dekalogama i
religiozniim i svjetovnim, piiitisnutOim lažnim konvencijama,
» uda« se ne dešavaju, a zakoni u toj »dolini jada«, bez svjetla
i sunca, neprikosnoveni su i kategori ni, i ,po njima »žena nije
pozvana da bude sudija svom mužu«. Uvidjerei da nema izlaza
i da ne može pdbje i, Helena Alving se »silom« vra a u bra ni
kavez da isipunjava svoje »svete« dužnosti i obaveze. Od tog
trenutka u njoj zapo inje proces raslojavanja, s jedne strane,
ona prema svijetu održava lažnu sliku bra ne sre e, nastoje i
da prikrije pravo stanje stvari, a, s druge, » itavom svojom
dušom«, ispituje »u enje« i važe e eti ke i moralne norme,
otkrivaju i u »zabranjenim knjigama« i vlastitim isikustvom,
da sve što je proglašeno za Jedino i Neprikosnoveno, u stvari je
isita laž, jer su svi ideali drioištva samo fasada, izmišljena i
postavljena da se zakamuflira ružna istina života. »Htjela sam«
— kaže ona pastoru — »da uj sam samo po jednom voru, ali
kad sam ga razvezala, popustila je itava stvar. I tako sam
vidjela da je to kao šav, šiven na mašini.«
Ibsen u Sablastima, i to se elsto zaboravlja, rastvara 1
otikriva dvije istine, jedna je vezana za prošlost i raispu-sni
život komornika Alvdnga, a druga za Heleninu spo-
121
znaju svijeta u kome živi, zna i i za prošlost i za sadašnjost.
Ova dva toka su u svijesti gospo e Alving dugo telkla
odvojeno, kao i u stvarnom životu, prvi aktivno, u spre avanju
da se istina ne otkrije, a drugi pasivino, kontemjplativno, u
dugim branim no ima itamja i razmišljanja. Žele i da prije i
incest, odnosno vezu izme u Osvalda i Regine, ona je
prisiljena da sruši »ideal« muža i oca i da pokaže ne samo
kalkav je uistinu bio kapetanov život nego i da otkrije da je
upravo ona sve inila da od njega stvori »ideal«. Ovo
oitkrivanje, i pored dramati nosti, ima i izvjestan prizvuik
skandalozne hronilke i potipuno je trilenski komponovano.
Posljedice kapetanove ra'spusnostd, kao i u Lutkinoj ku i, u
slu aju doktora Ranka, odražavaju se na djeci, u najružnijem
obliku: nasljednom sifilisu. Da je drama ostala samo na ovom
planu »naslje a«, tako omiljenom kod naturaiisti ikih dramati-
ara, naro ito ranog Haufptmaina (Pred izlazak sunca),
Sablasti bi u mnogome izgubile na svojoj vrijednosti i zna aju.
Zaiivaljujuoi druigom toku drame, nastojanju Helene Alving da
ispita i sipozna svijet u kome živi, u njegove moralne i eti ke
zakone. Sablasti su ostvarene kao izuzetno pjesni iko djelo,
koje nosi univerzalnije poruke, savla uju i talbo efemerne i
kratkotrajine socijalne i moralne tendencije i pobune vezane i
važe e samo za jedmo vrijeme i za odre enu društvenu i
istorijtsku situaciju.
Ova drama ovako sagledana nije samo tslika jednog
propalog gra ansikog braka sa svim neprijatnim i ružnim
posljedicama, niti je to hermeti na ipri a koja se dešava u
okvirima iporodi nog kruga u jednom izolovanom i za-
tvorenom gra anskom salonu. Sablasti su, i likovima, i
radnjom, i anibijenitom, i idejama, i simboli nim zna enjima,
zahvatile daleko širi prastor, talko da doga aji u ku i gospo e
Alving, koji se odvijaju pred našim o ima, li e na tijelo polipa,
6iji krakovi sežu i dalje i dublje, uklju uju i indirektno i svijet
koji oikružuje dom Helene Alving, koji je direktno uticao na
prošlost, kao što neposredno uti e i na sadašnjost. Na taj na in
se pitanje krivice i odgovornosti, u toku drame, postepeno
prebacuje
122
sa nesretnog kapetana Alvinga, na širi društveni plan. Umjesto
individualnog slu aja, Ihsen u procesu raslojavanja gospo e
Alving, stigmatizira »zavi aj« u kome ona živi, i to posredno,
konkretnim likovima i odnosima, i neposredno, uvo enjem
simboli kih elemenata u tretmanu prostora i vremena.
I dok se prethodna drama, Lutkina ku a, dešava u jednom
gotovo hermeti ki- izatvorenom gra ansikom salonu, poid
staklenim zvonom, bez ikakvog dodira sa prirodom i
pejzažoim, u potpunoj izolaciji entterijera, Sablasti su, ne samo
u Ibsenovim didaskalijama ve i u dijalogu, neposredno vezane
za »obrise tmurnog fjordskog pejzaža, utonulog u jednoli nu
kišu«. Da je za Ibsena ovo prisustvo sjevernja kog krajolika
bilo od lizuzetne važnosti ukazuje i oipis scene, na kojoj u
pozadini dominira zimska baita sa »zastalklenim zidovima i
stalkienim oknima«, kroz koja se, takom cijele drame, vidi i
osje a to prisustvo spoljnjeg svijeta, i kao realisti ka atmosfera
i kao simbol. Jednoli na i ubita na kiša traje ve danima, i sve
je »tako strašno samotno«, vlažno i crvoto no, pa se ini kao da
pada »vje na kiša«, koja ipritiš e krajolik poput more i zle
slutnje. Kiša, kaže Osvald, »neprestano pada«, danima,
nedjeljama, mjesecima. I tmina. »Nikada da ovjek ugleda ni
jedan sun ev zraik. Koliko puta sam bio u domovini a ne
sje am se da sasra ikad vidio sun ev sjaj.« Paralelno sa kišom i
tmunnim pejzažom, na istoj ravni, atmosfere i simbola, proti e
i vrijeme, od smiraja dana do praskozorja. Ova dva znalka,
prostor (spoljni svijet) i vrijeme (otkrivanje unutarnje istine),
isprepli u se u Sablastima tako da dom Helene Alving djeluje
kao usamljeno ostrvo, koje je, s jedne strane, okruženo ne-
vremenom i nepogodama, pritisnuto tešikim i beskona nim
kišama, a, s druge, izloženo mralku i tmini, što se postepeno
talože i zgrušavaju unutar zidova iku e, da bi na kraju, u
svitanje, i eksterijer d enterijer, bljesnuli od hladne svjetlosti
jutarnjeg sunca i snježne bjeline »gle era i planinskih vrhova«.
Tmurni i olovni pejzaž, utonuo u jednoli nu kišu, pored
stvaranja realisti ke atmosfere i štimiumga, ima i
123

odre eno simbolisti lko zna enje: svijet 'male varoši, pritisnut,
nemo an, mra an, bez osmijeha i bez svjetla, jednom rje ju:
dolino jada. Postepeno približavanje no i i tmine sirabolizuju
mra ni <ponor koji se prijete i javlja postepenim otkrivanjem
istine, jer, kako se raspli u konca prošlosti tako i vrijeme tiiazi
sve dublje u no i mrak. I na kraju, kada se sspozna prljava
istina spoljnjeg svijeta bez »živottne radosti«, i kada se otkrije
ružna istina u ku i Helene Alvling, javlja se naglo i iznenadno
hladna jU'-tarnja svjetlost koja svojom razornom bjelinom sve
raz-dbli ava i obesmišljava. »Sada tek lijepo možeš da vidiš
svoj zavi aj« — kaže gospo a Aiving, umiru em Osval u, U
trenutku poitpune :moralne razgoli enosti i bezna a. Ta
iznenadna i kona na svjetlost — istina, poslije idugog mraka
— laži, djeluje oštro i ubita no, razaraju i sentimentalnu i
imelodramsku atmosferu, natapaju i scenu hladnom i
zasljepij'uj'u om bjelinom samrti i umiranja.
Sli no prostoru i vremenu, i likovi u Sablastima posjeduju
dvostruko zna enje, s jedne strane, sudbinski su povezani me u
sabo'm i vrsto utkani u radnju drame, kalko je (to ve
uobi ajno za analiti ku itehniku ko^mpono-vanja, a, s druge,
izvan ovog fabuiarnog determinizma, postoje i kao odre ene
društvene jedirike, koje upe atljivo upotpunjuju sliku otu enog
svijeta u ikome živi Helena Alving.
Oisvald, ni kriv ni dužan, trjpi posljedice lo evog ra-
spusnog života, ispoljene tt masljednom sifilisu. Me utim, ovo
»O'metešanje mozga«, ikako je to utvrdio doktor Easel Dejvis,
na osnovu Osvaldovog ponašanja i onog što on govori o svojoj
bolesti, poitpuno isiklju uje sifilis i upu uje na »jedan oblik
shizofrenije«,^^ ime je temeljna tragi na posljedica dovedena
u ipiltanje. Zanemaruju i na trenuitak pitanje ta ne
imedicinsike dijagnoze, kod Ibsena je, naravno, rije o
nasljednom sifilisu, Osvald, kao i ostali likovi u Sablastima,
ima i svoje drugo zna enje, koje ne mora da se veže lisklju ivo
za radnju, niti za probleme naslje e-nih osobina, ve se može
posanatrati i »pro itati« kao posljedica umora od licemjernog,
praznog i trivijalnog ži-
Isto.
124
vota. Otkalko zna za sebe, on se ne sje a da je ikada u
domovini vidio sun ev sjaj, niti je upoznao »radost rada«.
»Mislim da je ljudima ovdje oituvljeno u glavu da je rad neko
prokletstvo i kaana ibožja, a da je život jad i bijeda iz koga bi
se trebalo što prije izvu i.« Osje aju i besmisao živ^ljenja u toj
»dolini jada«, pred tim »zidom pla a«, »duševno slomljen i
uništen«, »mrtav u živom tijelu«, Osvald postaje »suvišan
ovjelk«, prerano umoran i razo aran, ugušene »životne
radosti«, zaražen porokom pasivnosti i inertnoisti, bez volje da
stvara i da živi. Tako, njegova tragi na sudbina imože se
ishvatiti i kao posljedica raskoraka izme u intenziteta
'unutarnjih poriva i banalnosti živoitnih injenica, zna i i kao
dio onog pritisnuitog i apa-ti nog puritansikog života koji
poput »vje ne kiše« na-taipa i rasta e krajolik rodnog zavi aja,
zaklanjaj-u i svjetlost i sunce. Njegov umor mogu e je
protuma iti i izvan konteiksta bolesti, ne samo kao fiziološku
ve i kao psihološku determinantu.
Pastor Manders, ovjek koga je Helena Alving potajno
voljela u imladosti, i koji je, u trenutku njenog o ajnog
pokušaja da pobjegne od razuzdanog muža i nepodnošljivog
braka, vra a na iapravni put vršenja »svetih dužnosti« i
obaveza, istovremeno je i tipi ni primjer tzv. »ajpsolutnih
moralnih zahtjeva«, koji su u neprestanoj koliziji sa stvarnoš u,
tako da djeluju kao izraz dogmatske pokornosti, pa ak i
hipokrizije. »On kritikuje knjige koje nije pro itao niti se
visudio da ih ita; on osu uje ljude kao što su pariški 'slikari, a
'da ih nikada nije vidio; šalje gospo u Alving da se vrati svom
pokvarenom mužu, a da ndje isjpitao ni užasne uslove pod
kojima e ona morati da živi, niti mogu e posljedice njenog
povratka.«i^ Beski menjalk i formalista, sapet predrasudama i
konvencijama, on svijet posmatra kroz prizmu »više volje«, sli-
jepo izvršavaju i nametnute religiozne i društvene zakone i
norme, užasavaju i se i strepe i od bilo kaikvog slobodnijeg
li nog stava koji bi mogao da dovede u sumnju ustaljeni
društveni i religiozni poredalk. Odani sluga božji,
'* F. M. KaiuifTnann, Ibsen's Ccmception oj Truth, Ibsen, A coidection
of critical €ssays, 1965, str. 25.
125
postaje tako frustrirana li nost koja s apsolutnom pokor-noš u
modificira i svoj i itu i život pretma mišljenju »utti-cajnih
Ijudii«, pani no se plaše i napada javnosti i novina, ne žele i
da se izlaže »(krivim sudovima«, niiti da svojiim postupcima
izaziva podozrenje i »neraspoloženje u opšti-ni«. Podešavaju i
se ikameleonski prema ustaljenim konvencijama,
prilago avaju ii se »ljudima na položaju«, pastor je, brinu i se
za dušu svoje pastve, iZiguibio vlastitu dušu, i Ikao svi
»pravovjeimi«, postao je siparušen i emotivno prazan ovjelk,
lišen »životne radosti«. Bore i se protiv opasnih zabluda i
»duha samovolje«, propovijedaju i poslušnost dekalogama i
odricanje, on je »bio i ostao veJiko dijete«, koje je prvo ubilo i
sasušilo saimo sebe, a zatim je po elo revnosno da preitvara i
živoit svojih bližnjih u pe alnu »dolinu jada«.
Kompletan pastorov duhovni angažman proti e u upornom
nastojanju da se stvarnost obavije dimnom zavjesom laži,
nekom vrstom ideološkog sljepila, kako bi se sprije ilo
otkrivanje »ružne« istine. Zahvaljuju i brizi o »duši«, a
vladaju i se po normama i propisima »više volje«, Manders i
nije svjestan da su svi njegovi napori uzaludni i ida je život
kako ga on vidi, samo maska, iza koje se krije druk ije lice
svijeta. Pastor, kao i svi moralni i idejni istunci, ne e da vidi -
(ili se plaši da vidi), ono što se nalazi iza svih itih svetih,
neprikosnovenih, jedino ispravnih i apsolutnih »duhovnih«
vrijednositd, koje poput raslkošnih pozorišnih feulisa otvaraju
utisak iluzije i sjaja. Ostvaruju i vlastiti život kao pokorno
služenje višim interesima i idealima, apašavajiu i posrnule i
sve one koji se nalaze nad »prikrivenim ponorom« i na »rubu
propasti«, Manders i ne slute i postaje i žrtva i krivac: gubi
vlastitu li nost, pretvaraju i se u igra ku i oraižje ljudi koji
egoisti no manipulišu -upravo onim svetinjama za koje se on
tako svesrdno zalaže. U okrilju pasitorovc^ pogleda na svijet,
pod njegovim blagoslovom i zaštitoim, egzistiraju sasvim
normalno i udobno, pored Engstranda, Regine, Johane,
komornika Alvinga, i ostali anonimni žitelji Osvaldove
»domovine bez sunca«, i Heleninog »zavi aja« obavijanog
tminom i kišama, zaklanjaju i, iza lažnih
126
pastorovih fasada i »klišea vremena«, itav jedan neslobodni i
licemjerni život, koji nije ništa drugo do jedna »duga i ružna
komedija«.
Zar opet ho eš da »navu eš« pastora, pita Regdna fifto-
lara Engstranda koji, izigravaju i kajanje i samooptuži-vanje,
jer »itolilko je iskušenja na ovome svijetu«, luikavo uspijeva
da pastorove moralne principe pretvara u ostvarivanje vlastitih
egoisti nih ciljeva. I nije u pitanje Man-dersova naivnosit, ve
upravo njegovo slijepo vjerovanje i poikoravanje, koji ga
dovode u gotovo komi ne situacije, jer žive i u »strahu
božjem«, po krutim konvencionalnim šemama i pravilima, on i
nesvjesno postaje i uzro nilk i zaštitnik zla. Da ne hi izložio
svoj ugled napadiima javnosti i tako se zamjerio »uticajnim
ljudima« od kojih zavisi (stolar ga je, naime, opltužio da je
nemarmoš u prouzrokovao požar u sirotištu), pastor e,
oibmanjuju i sebe da ini doibro djelo, postati na kraju alk
vatreni zagovornik osnivanja Engstrandovog pansiona za
pomorce, u stvari obi nog bordela, sa Reginom kao
primamljivim 'mamcem za seksualno ugrožene mornare.
Bngstranid sa svojim prljavim kombinacijama i ra unima,
Regina sa svojom neosjetljivoš u i beziobzirnoš u, sli no
pastoru Mandersu, samo su dio svijeta koji okružuje dom
gospo e Alving, poput tmurnog i samoltnog pejzaža,
piiiitiskuju i njen život, kao što je svojevremeno pritiskao i
život nesretnog komornika Alvinga. U potrazi za istinom,
okidaju i velove prošlosti, ruše i ideal oca i muža, Helena, pod
uticajem »zaibranjenih 'knjiga«, otkriva odjednom da za sve
nevolje i neda e kroz koje je prošla i još uvijek prolazi, nije bio
kriv samo njen razibludni muž, ve i ona sama, a najviše
pritvoma, pritisnuta, trivijalna malogra ansgka isredina. Kao
mlad poru nik, Alving je sav »plamtio od životne radosti«,
njegov pogled je bio kao »prazni ni dan«. Me utim, prisiljen
da provodi svoje dane u malom mjestu, koje ne zna za prave
radosti ve samo za banalna i profana uživanja, lišen svrhe
života, bez zadataka kojima bi se mo-gao posvetiti itavim
svojim bi em, bez prijatelja, okružen »dangubama i rasipnici-
ma«, mladi poru nik je postepeno tonuo u alkohol i raz-
127
vrait. Gube i orijentacigiu, on se neprimjetno utapao u sivu i blatnu
moralnu kloaku, poprimajiu i vremenom sve negativne osobine
licemjetmog »zavi aja«, Ibez svjetla i istinske »životne radosti«.
Njegov odnos sa Johanom, Re-gininoffn majkom, nije u tom
egoisti inom i otu enioim svijetu nikakav skandalozni izuzetak ve
opšta pojava, kao što m incestni odnos Osvaida i Regine ne
predstavlja usamljeni slu aj. »Zar vi mislite« — kaže Helena pastoru
Mandersiu — »da je ovdje na selu malo bra nih parova koji su isto
tako bliski ro aci.« Uiostaloim, prijete e i zlokobno prisustvo
sablasti, koje se javljaju kroz Osvaldovu požudu i Reginin rasikalašni
smijeh, da bi kulminirale u nasljednom sifilisu, gospo a Alving
doživljava manje kao li nu tragediju a više kao posljedicu
iskvarenosti i licemjernosti svijeta u kome živi. »Znate, Mamderse, ja
gotovo vjerujem da smo .mi svi sablasti. Ne kre e se u nama samo
ono što smo naslijedila od oca i majke. To su i svi mogu i stari i
mrtvi nazori, svakakva stara i mrtva vjerovanja i taiko dalje. To ne
živi u nama, ali nam leži u krvi i ne možemo ga se osloboditi. Kad
god uzmem noviue u rUke i itaim lih, ini mi se kao da se salblasti
šunjagu izme u redova. Mora da svuda po zemlji žive salblasti. Mora
da ih ima toliko mnogo, koliko i pijeska u moru. I zato se svi mi talko
bijedno plašimo svjetla, svi redom.« I mada pastor Manders sve ove
potresne krikove opt^lžlbe shvata kao posljedicu »lektire«, onih
»odvratnih, buntovni kih, iglobodoumnih naipisa«, Helena Alving,
kao u 'nelkom lucidno-m transu istine doživljava, zajedno sa
svitanjem koje se javlja na obrisima snježnih planina, i neku vrstu
»moralne aultognazije, u kojoj oštro iska e i osje anje vlastite krivice.
Puritansiki vai^pitana, hladna, suzdržana, osušena, bez vedrine i bez
osje anja za »nabujale životne radosti«, ona je i nesvjesino
doprinijela da brzo agasne »prazni ni dan« u o ima imladog
poru nika. »U ili su me nešto o dužnostima i sli nim stvarima i ja
sam u to dugo i vrsto vjerovala. Taiko je sve proticalo u dužnositima
— mojim dužnostima i njegovim, dužnostima. Bojim se, Osvalde, da
sam tvom jadnom ocu ku u u inila neipodnošljivom.«
128
I kada se na kraju Sablasti, sve što je bilo salkriveno i obavljeno
lažima i obmanama, pojavi na površini, izloženo zasljepljuju oj
svjetlosti i raizgoli eno, positaje jasno da itavo to razobli avanje
prošlosti nije ništa izmijenilo u životu koji okružuje dom gospo e
Alvtiing. Svijet ostaje kakav je i bio. Pastor Manders e nasitaviti
svoju besmislenu nrnsiju spašavanja duša, potpuno gluv i slijep za sve
što se dogodilo; stolar Engstrand, uz nov anu i moralnu podršku
pastora, podi i e svoj bordel za mornare; Regina e po i u potragu
za zadovoljstvima i novcem, trude i se da svoju rnladost proda
steuplje nego Sto je to u inila njena majka Johana. Jedino je Osvald
saznao za porijeklo svoje bolesti, mada mu to saznanje ne donosi ni
spas ni utjehu, kao što ni iznošenje istine ne pomaže Heleni Alving da
pobjegne od sablasti. ini se kao da je sve bilo uzaludno i
besmisleno, jer osim spre avanja incesta, sve bi se i bez te autoipsije
prošlosti desilo samo po sebi. Pa ipak, ono što se doga a i otkriva u
okviru ove »porodi ne drame«, nalik je na lakmusovu tinkturu, u koju
je spušteno gra ansko društvo da se rastvori i talko po^kaže svoje lice
i svoju suštinu.
iSdlaze i ,positepeno na samo dno pakla, otkrivaju i filistarstvo
i psihologiju malogra anskog oportunizma, optere enog raznim
»starim i mrtvim« nazorima i vjerovanjima, samoobmanama i
licemjerstvom, Ibsen u Sa-hlastim,a ruši i razara zidove gra ansiki>h
salona, raizobli- avaju i i konkretno i simboli no, pored grešnog
života kapetana Alvkiga, i Tnrak 'domovine i zavi aja, tako da ova
»porodi na drama« prerasta usike okvire »slu aja Alving«. I kao što
posljednja samrtni ki vapaji Osvaida za suncem imaju puno
simlboli no i itragi no zna enje, tako i zaiklju ak Helene Alving, dok
gasi svjetlo i pokazuje umiru em sinu svitanje novog dana (»Sad teik
lijepo možeš da vidiš svoj zavi aj«), u trenutku kada je sve
ispovra ano i dovedeno do bezna a, ima ne samo simboli no i
tragi no ve i grotesikno zna enje, koje potpuno ruši zidove salona,
pretvaraju i doan gospo e Alving u otvorenu pozornicu svijeta.
Drame 129
 PRVI IN

Lica:

Prostrana soha prema hašti sa jednim vratima u lijevom zidu i

HELENA ALVING, udovica kapetana i komomika Alviaga dvoja vrata u desnom. U sredini sohe okrugli sto okružen stolicama.
OSVALD, njen sin, slikar Na stolu su knjige, asopisi i novine. Lijevo naprijed jedan prozor,
pored njega mala soja, pred njom stoli za šivanje. U pozadini
MANDERS, ipastar
prostor prelazi u otvorenu, nešto užu zimsku haštu koja je zatvorena
ENGSTRAND, stolar staklenim zidovima i staklenim oknima. U desnom zidu zimske hašte
REGINA ENGSTRAiND, djevojka u ku i gospo e Alvio« su vrata koja vode u haštu. Kroz staklene zidove vide se obrisi
tmurnog jjordskog pejzaža, titonulog u jednoli nu kišu.
Engstrand stoji na haštenskim vratima. Lijeva noga mu je malo
iskrivljena; na donu izme ima drveni dodatak, Regina, sa praznom
kanticom za zalijevanje cvije a u ruci, spre ava ga da ude.
Radnja se odvija na imanju gospo e Alving uz veliki fjord u REGINA (prigušenim glasom): Sta ho eš? Ne mi i se
zapadnoj Norveškoj.
s mjesta. Sve (kapa vlaga s tebe. ENGSTRAND: Kišica našeg
Gospoda je to, dijete moje! REGINA: E, vražja je to kiša!
ENGSTRAND: iBtise bože, kakve su to rije i, Regina.
(došepa nekoliko koraka u sohu) Ali šta sam ono htio
da kažean — REGINA: Ne lupaj tom nogom, ovje e! Mladi
gospodin
gore leži i spava. ENGSTRAND: Još ležd i spava? Usred
bijela dana? REGINA: Sta se to tebe ti e! ENGSTRAND: Sino
sam bio na neukoj pijanki — REGINA: E, to ti vjerujem.
9»
131

ENGSTRAiND: Da, dijete moije, mi ljudi imamo svoje sla-
ibosti —
REGINA: Da, svakako!
ENGSTRAiND: — a, vidiš, toliko je isikušenja na ovome
svijetu; ali, sam .bog zna, da sam ve u rano juitro, u ipola
šest, ibio na svom poslu.
REGINA: Pa dobro — ali sad gledaj da se iagsulbiš. Ne u da
stojim ovdje kao da imam s tobom rendez-vous.
BNGSTRAND: Sta to ne eš da imaš?
REGINA: Ne u da te ovdje ko vidi. Dakle, sad pult pod noge.
ENGSTRAiND (do e nekoliko koraka hliže): Da znaš da ne u
oti i prije nego što s tobom ne porazgovarasm. Danas
(popodne završavam svoje iposao dolje u školskoj zigradi,
a onda u gledati da još ve eras parobrodom stignem ku i.
REGINA (mrmlja): Sretan ti put!
ENGSTRAND: Hvala lijepa, dijete moje. Vidiš, sutra treba da
se posveti azil i tada e vjerovatno opet pote i opojna pi a
na sve strane. Pa, ndka niko ne kaže za Jakoba En^^tranda
da ne može ostati vrst kad nai e iskušenje.
REGINA: Ha!
ENGSTRAND: A sutra e se ovdje sastati toliko finih ljudi.
O ekuje se i pastor Manders iz grada.
REGINA: On dolazi ve danas.
ENGSTRAND; Eto vddiš. Dovraga — znaš, baš njemu ne u
da dajem povoda za predbacivanje.
REGINA: Aha! To je, daikle!
ENGSTRAND: Sta je —?
REGINA (gleda ga oštro): Na šta to opet ho eš da navu- eš
pastora?
ENGSTRAND: Pst! Pst! Ti baš nisi pri zdravoj pameti! Ja da
navu em pastora? Ma ne, pa pastor je uvijeik bio isuviše
dobar prema meni. Nego šta sam ono htio da ti kažem —
dakle, kako rekoh, ve eras opet putujem ku i.
REGINA: M o j blagoslov imaš.
132
ENGSTRAND: Da, ali ja bih htio i tebe da povedem, Re-
igina.
REGINA (otvorenih usta): Mene? '— Ma šta kažeš?
ENGSTRAND: Kažem da ho u t be da povedem ku i.
REGINA (podrugljivo): E, pa, malo eš pri ekati ddk mene
nagovoriš.
ENGSTRAND: To emo još vidjeti.
REGINA: E, pa, možeš biti siguran da emo to još vidjeti. J a
koja sam odrasla kod gospo e komornika Alvin-ga —? J a
koja sam skoro kao ro eno dijete u ovoj ku i —? J a da
idem tebi? U jednu takvu ku u? Fuj, avole!
ENGSTRAND: Dovraga, šta to treba da zna i? Suiprot-
stavljaš se vlastitom ocu, ti, gudko!?
REGINA (mrmlja): A koliko si puta rekao da te se ja ne ti em?
ENGSTRAND: Koješta, ne obaziri se sad na to —?
REGINA: A koliko si me samo puta izgrdio i rekao da sam —?
Fi done!
ENGSTRAND: Ne, bog dragi zna da nikad nisam upotreb-
ljavao proste rije i.
REGINA: O! Znam ja vrlo dobro koju si ti rije upotrebljavao.
ENGSTRAND: Možda, ali i to je bilo uvijek samo kad sam bio
malo — hm. Toliko je iskušenja na ovome svijetu, Regina.
REGINA: Uh!
ENGSTRAND: Ili onda kad bi se tvoja majka po ela praviti
važna. Pa morao sam i ja imati nešto ime bih je ljutio,
idijete moje. Nije ona bila nizašta. (Imitira) »Pusti me,
Bngstrande! Pusti me na minu! Ja sam tri godine služila
kod komornika Alvinga na Rosenval-du — jesam!« (Smije
se) O, bože, bože, bože! Nikad nije mogla da zaboravi da
je kapetan postao komor-nik za vrijeme njenog
službovanja.
REGINA: Jadna majka — prerano si je u smrt otjerao.
ENGSTRAND (uspravi se): Da, zna se, za sve sam uvijek ja
kriv.
133
REGINA (okrene se, poluglasTw): Uh! Pa orada ova noga!
ENGSTRAND: Sta ks^eš, dijeite mjoge?
REGINA: Pied de mouton!
ENGSTRAND: To je sigurno engleski?
REGINA: Da.
ENGSTRANiD: Nara vino, ovdje si svašta nau ila i to nam sad
može dobro do i, Regina.
REGINA (poslije kra e pauze): A šta to, zapravo, namjeravaš
sa mnom u gradu?
ENGSTRAND: Kaiko možeš i da pitaš, šta to namjerava jedan
otac sa svojim jedinim djetetom? Pa zar ja nisam
losamljen i naipušten udovac?
REGINA: Ah, samo ne pooinji s talkvim bnbljarijama. Zašto
ho eš da budem s tobom u gradu?
ENGSTRAND: Pa, re i u ti, htio bih da zapo nem nešto novo.
REGINA (zvizne): Cesto si ii to polkušavao pa je uvigek bilo
naopalko.
ENGSTRAND: Da, ali ovaj puta eš vidjeti, Regina! — Nek
me avo odnese ako —
REGINA (udari nogom): Ne psuj!
ENGSTRAND: Doibro, doibro. Tu, bogami, imaš pravo, dijete
moje! Nego šta ono htjedoh da ikažem — ja sam ovdje
rade i na novom azilu lijepu svoticu ostavio na sitranu.
REGINA: Tako? Pa to ti je dobro.
ENGSTRAND: U šta bi ovjelk i potrošio ovdje kod seljaka to
malo svoje crkavice?
REGINA: Da, pa onda?
ENGSTRAND: Pa, vidiš, sad imam namjeru da novac uložim
u nešto što se isplati. Mislio sam tako neku vrstu
paTisiona za pomorce —
REGINA: Uh!
ENGSTRAND: Sasvim fini pansion, znaš, ne neki svinjac za
mornare. Nebesa, da, to bi moralo biti nešto za kapetane
brodova i kormilare i — za stvarno fine mušterije.
REGINA: A tu bi ja trebala da —?
134
ENGSTRAND: Da mi pomogineš, dabome. Samo tako, svo-
jom pojavom — ti to ve shvataš. Prokletstvo, ne bi ti to
bilo teško, dijete moje. Bi e ti sve onako kako ti želiš.
REGINA: Da — svakako!
ENGSTRAND: A žena mora biti u takvoj ku i — to je jasno
kao dan. Jer uve e mora biti i malo zabave sa pjesmom i
plesom i tako dalje. Ne zaboravi da su to pomorci koji su
putovali po velikim morima, (pri e bliže) Nemoj biti
gluipa, Regina, da sama sebi staješ na puit. Kud to ntiožeš
odavde sti i? Sta imaš od toga što te je milostiva gospo a
toliko mazila? ujem da treba ti da paziš na one bitanige u
novom azilu. Zar je to za tebe? Zar si na to spala da se do
smrti izmu iš za te prljave dripce?
REGINA: Ne, kad bi bilo po mojoj želji, onda — no, to još
može i do i. To još može do i!
ENGSTRAND: Sta to još može do i?
REGINA: Ništa, to se tebe ne ti e. — Je li to mnogo novaca
što si stavio na stranu?
ENGSTRAND: Sve u svemu moglo bi biti sedam-osam
stotima kruma.
REGINA: Nije nimalo loše.
ENGSTRAND: Za po etak e biti dovoljno, dijete moje.
REGINA: I ne misliš da meni usitupiš nešto od tog novca?
ENGSTRAND: Ne, bogami, to ne mislim.
REGINA: Ne eš mi poslati ni toliko da kupim neki bijedni
materijal za haljinu?
ENGSTRAND: Samo ti po i sa 'mnom u grad i ostani sa
mnom, pa eš imati haljina koliko god ho eš.
REGINA: Pih! To bih mogla da radim i na svoju ruku da mi se
ho e.
ENGSTRAND: Ne, Regina, bolje je da te vodi o eva ruka. Ja
sad mogu ida imam lijepu ku u u Maloj luci. Zato ne treba
mnogo gotovog novca, a to bi mogla biti neka vrsta doma
za pomorce.
REGINA: Ali ja ne u s tobom! Ne u nikakvog posla s tobom.
Idi ti svojim putem!
135
ENGSTRAND: Neka me avo odnese ako ti i ostaneš dugo sa
mnom, dijeite moje. Ah, nažalost! Kad bi se samo znala
ponašati kako treba. Tako zgodna djevojka kakva si
postala zadnjdh godina -—
REGINA: Pa?
ENGSTRAND: Pa ne bi dugo poitrajalo, a došao bi kakav
kormilar ili ak ka(petan —
REGINA: Za taikvog se ja ne bih ni udala. Pomorci nemaju
savoir vivre.
ENGSTRAND: Sta to nemaju?
REGINA: Kažem, poznajem ja pomorce. To nisu prilike za
udaju.
ENGSTRAND: Pa i ne moraš se udavati. To se i ovako isplati.
(Povjerljivije) On — Englez — onaj sa luk-suane jahte —
taj je dao trista Sipecijalnih talira — a ona, ona nije bila
ništa ljepša od tdbe.
REGINA (na njega): Guibi se!
ENGSTRAND: De, de, ne eš me valjda sjoš i udariti.
REGINA: Ho u! Udari u te ako taiko govoriš o majci. Guibi
se, kad ti kažem! (gura ga prema vrtnim vratima) 1 ne
lupaj vratima, jer mladi gospodin Al-ving —
ENGSTRAND: — spava, naravno. udnovato koliko se
ibrineš za mladog gosipodina Alvinga — (Tiše) Hoho!
Ne e valjda taj —?
REGINA: Napolje! I to smjesta! Ti si uvrnut, ovje e! Ne, ne
tim putem. Otud e do i pastor Manders. Ti niz kuhinjske
stepenice.
ENGSTRAND (nadesno): Evo, odlazim ja, odlazim. A ti malo
porazgovaraj s ovim ovjekom što dolazi. Taj e ti ve
kazati šta je svako 'dijete dužino svome ocu. Jer, vidiš,
ipak sam ja tvoj otac. To ti mogu i iz crkvene knjige
dokazati. (On izlazi na druga vrata koja mu Regina otvara
i prešao u jednom istom vozu. Mislim da je sad malo
zatvara ih za njim.
Regina se žurno pogleda u ogledalo, hladi se maramicom
i popravlja ovratnik; onda se opet po ne baviti
cvije em.
136
Manders u ogrta u i s kišobranom; preko ramena nosi
malu putnu torbu; ulazi kroz baštenska vrata u zimsku
baštu.)
MANDERS: Dobar dan, djevojko Engstrand.
REGINA (okre e se radosno iznena ena): Gle, pa tu je
gospodin pastor! Dobar dan. Zar je parobrod ve stigao?
MANDERS: Ovog trena. (Ide kroz zimsku baštu) Ovo kišno
vrijeme što danima traje — b^ je teško.
REGINA (slijedi ga): Ali za zemljoradnika je ovo vrijeme
pravi blagoslov, gosipodine pastore.
MANDERS: Tu, naravno, imate pravo. Mi gradski ljudi tako
malo na to mislimo. (Ho e da skine ogrta .)
REGINA: Mogu li vam pomo i? — Evo — evo! Kako je
mdkar! Odmah u ga objesiti u predsoblju. I kišobran —
njega u otvorditi da se suši.
(Ona odlazi sa stvarima na druga vrata desno. Manders
skida torbu i šešir i stavlja ih na stolicu. U me uvremenu
Regina dolazi ponovo.)
MANDERS: Ah, baš je dobro na i se pod krovom i zaklonom.
No, ovdje na imanju su sigurno svi dobro i zdravo?
REGINA: Da, hvala lijepo.
MANDERS: A ima i dosta posla za sutrašnji dan, zar ne?
REGINA: Da, sve se mora pripremiti.
MANDERS: Nadam se da je gospo a Alving kod ku e?
REGINA: Da, naravno; otišla je gore da skuha okoladu za
mladog gospodina.
MANDERS: Da, recite — uo sam još dolje u pristaništu da je
Osvald tu.
REGINA: Stigao je prelkju e. A tek danas smo ga o e-ikivali.
MANDERS: Nadam se da je svjež i io?
REGINA: Hvala Ii!Jqpo, tako je. Ali strašno je umoran od
puta. Putovao je bez prekida ak iz Pariza. — itav put je
zaspao. Zato moramo tiše govoriti.
MANDERS: Pst! Bi emo sasvim tihi.
137
REGINA (namještaju i fotelju kraj stola): Tako, izvolite sjesti,
gospodine pastore, i smjestite se udobno. (On sjeda. Ona
mu dotura stoli icu pod noge) Taiko —! Je li Vam dobro,
gospodine pastore?
MANDERS: Hvala, hvala, izvrsno mi je. (Posmatra je) Znate
šta, djevojko Engstraind — ini mi se da ste baš porasli,
od kad sam vas posljednji put vidio.
REGINA: Mislite, gospodine pastore? Milostiva gospo a kaže
da sam postala punija.
MANDERS: Punija? No da, malo možda — baš kao što tr^ba.
(Kratka pauza.)
REGINA: Treba li da odem po milostivu gospo u?
MANDERS: Hvala, hvala, nije nikakva žurba, drago morje
dijete. — Pa, recite imi sad, dobra moja Regina, kako je
vašem ocu ovdje?
REGINA: Hvala, gospodine pastore, nije mu loše.
MANDERS: On me je poftražio kad je zaidnji put bio u gradu.
REGINA: Stvarno? Uvijek je tako sretan kad može raiz-
govarati s gospodinom pastorom.
MANDERS: A i vi iga sigurno esto abilaizite tamo dolje?
REGINA: Ja? Da, da, odem, kad god imam vremena. —
MANDERS: Kao ovjek, vas otac nije od najja ih, djevojko
Engstrand. Trebala bi mu neka vrsta nika da ga vodi.
REGINA: Ah, da, to bi nelkako bila istina.
MANDERS: Tvdba da ima kraj sebe nekog kome je na-
klon(jen, do ijeg mu je mišljenja stalo. I sam je to tako
islkreno priznao kaid je zadnji put bio kod mene.
REKJINA: Da, i meni je govorio nešto sli ino. Ali ne znam
kako bi gospo a Alving bez mene — i to baš said kad
treba da vodimo novi azil. A i ja bih vrlo nerado otišla od
gospo e Alvinig; uvijek je bila tako dobra prema meni.
MANDERS: Ali dužnost k erke, moja dobra djevojko. —
Naravno, morali biste prvo dobiti pristanak gospo e
Alving.
138
REGINA: Ali ja ne znam ni je li to pristojno, da ja u ovim
godinama vodim doma instvo jednom samou.
MANDERS: Sta! Pa, draga djevojko Engstrand, rije je o
vašem vlastitom ocu!
REGINA: Da, možda je tako, a ipak —. Da, kad bi to bila
dobra ku a i sasvim realan gosipodar —
MANDERS: Ali, draga moja Regina —
REGINA: — neko kome bih i ja bila naklonjena, u koga bih
mogla da se pouzidam, kome bih bila kao k erka —
MANDERS: Da, ali, drago moje dobro dijete —
REGINA: — onda bih vrlo rado pošla u grad. Ovdje napolju je
sve tako strašno samotno — pa vi i sami znate, gospodine
pastore, šta zna i biti sam na svijetu. A ja mogu da kažem
da sam hitra i voljna da radim. Da ne znate vi neko mjesto
za mene, gospodine pastore?
MANDERS: Ja? Zaista, ne, ne znam nikakvo.
REGINA: Ali dragi, dragi gospodine pastore — sjetite se
mene, ako nekad —
MANDERS (ustaje): Da, to zbilja ho u, djevojko Engstrand.
REGINA: Jer ako ja —
MANDERS: Ho ete li sada biti tako ljubazni da odete po
gospo u Alving?
REGINA: Ona e ^odmah biti ovdje, gospodine pastore.
(Odlazi lijevo.)
MANDERS (seta tamo-amo po sohi, u pozadini malo zastane s
rukama na le ima i gleda napolje u vrt. Onda se vrati u
blizinu stola, uzme u ruke knjigu, pogleda naslovnu
stranu, ustukne, a onda razgleda još neke): Hm — zar
tako?! (Gospo a Alving ulazi na desna vrata. Regina je
prati
i odmah zatim iza e na prednja vrata desno)
GOSPO A ALVING: (pruža Mandersu ruku): Dobro došli,
gospodine pastore.
MANDERS: Dobar dan, milostiva gospo o. Tu sam, dakle,
kao što sam obe ao.
139
GOSPO A ALVING: Uvijek ta an kao sat.
MANDERS: Hvala lijepo. Dozvoljavate —?
MANDERS: A vjerujte mi, uopšte nije bilo laiko da se otrgnem.
GOSPO A ALVING: Ali naravno. (Sjeda za sto.)
Toliike komisije i službe u kojima sjedim —
MANDERS: Dobro. A sad pazite — (Ode do stolice na kojoj je putna
GOSPO A ALVING: Utoliko je još ljepše od vas što^ ste došli rano.
torba, vadi iz nje paket papira, sjeda s druge strane stola i
Tako možemo i prije ru ka obaviti poslove. Ali gdje vaim je
osloba a mjesto za papir) Dakle, evo prvo — (Zastane)
kofer?
Gospo o Alving, otkud ove knjige o v d j e ?
MANDERS (brzo): Maje stvari su dolrje kod bakalina. Tamo u
GOSPO A ALVING: Ove knjige? To su knjige koje ja i t a m .
preno iiti.
MANDERS: Takve knjige vi atate?
GOSPO A ALVING: (prikriva smiješak): Zar vas se stvarno ni ovaj
GOSPO A ALVING: Naravno da itam.
puta ne može nagovoriti da prespavate kod mene?
MANDERS: Zar se osje ate bolji i sretnija s lektirom ove vrste?
MANDERS: Ne, ne, poštovana gospo o. Uostalom, najsrda nije
GOSPO A ALVING: Kao da sam, u izvjesnoj mjeri, mirnija.
zahvaljujem. Osta u itamo dolje, ka!ko sam navilkao. Tako mi
MANDERS: udno. U kojoj mjeri?
je zgodnije, kad opet budem morao na palulbu.
GOSPO A ALVING: Pa, tu nalazim nešto kao objašnjenje i potvrdu
GO)SPO A ALVING: Pa, kako gad želite. Ali ina e mislim ipak,
za mnogo toga o emu sam i sama razmišljala. To je, naime,
nas dvoje starih ljudi —
udno, gospodine pastore, zapravo nema ništa novo u tim
MANDERS: Ne, nemojte se tako šaliti. Danas ste, naravno,
knjigama; tu je samo ono što svijet uglavnom misli i vjeruje.
zadovoljni iznad svega. Prvo, jer je sutra slavlje, a drugo, što
Samo svijet uglavnom nije na isto s tim, ne e to da prizna.
opet imate svog Osvalda.
MANDERS: Ali, dragi bože! Zar vi ozbiljno vjerujete da svijet —?
GOSPO A ALVING: Da, kakva sre a, zar ne? Ve su prošle dvije
GOSPO A ALVING: To svakako vjerujem.
godine otkako je posljednji put bio kod ku e. Ali sad je obe ao
MANDERS: Da, ali valjda ipak ne ovdje na selu? Ne ovdje kod nas?
da e ostati kod mene preko cijele zime.
GOSPO A ALVING: O, naravno, i ovdje kod nas.
MANDERS: Je li? Obe ao je? Pa to je baš lijepo od njega. Jer, mora
MANDERS: Pa, onda moram da kažem —!
da je mnogo privla ndje žlvjeiti u Rimu i Parizu, mogu da
GOSPO A ALVING: Uostalom, šta vi to imate da prigovorite ovim
zacmisliim.
knjigama?
GOSPO A ALVING: Ali, vidite, o v d j e mu je majka. Moj dragi,
MANDERS: Da prigovorim? Vi valjda ne mislite da se ja bavim
divini dje ak — iipalk on ima osje aja za svoju majku!
ispitivainjem ovakvih proizvoda?
MANDERS: Bilo bi to žalosno, kad bi odvojenost i bavljenje GOSPO A ALVING: Dm gim rije ima vi i ne pozinajete to što
stvarima kao što je umjetnost bile u stanju da otupe taiko proklinjete?
prirodna osje anja. MANDERS: Ja sam dovoljno itao o ovakvim knjigama da ih mogu
GOSPO A ALVING: Svaikako. Ali ne, s njim, zaista, ne e biti osuditi.
takve nevolje. Baš me zanima, ho ete li ga vi prqp>oznati. GOSPO A ALVING: Da, ali vaše vlastito mišljenje —
Uskoro e si i. Malo je prilegao na sofu da se odmori. — Ali
sjedite, idragi moj gospodine pastore.
140
141
MANDERS: Draga gospo o Alving, ima nekih slu ajeva u
životu kad se moramo na druge osloniti. To je tako na
ovome svijetu i taiko je dobro. Sta bi ina) e bilo od
IjudsOcog dništva?
GOSPO A ALVING: Da, da, — možda imate pravo.
MANDERS: Uostalom, ja nikaiko ne pori em da takve knjige
mogu da budu i privla ne. Ne mogu vam ni zamjeriti što
želite da se upoznate s diihovnim strujanjima koja ipostoje
vam u velikom svijetu — kuda ste i svog sina pusitili da
tako duigo putuje. Ali —
GOSPO A ALVING: Ali —?
MANDELEIS (spušta glas): Ali o tome se ne govori, gospo o
Alving. Niko nije dužan da svakom pojedinom ovjeku
polaže ra une o tome šta ita i šta misli u svoja etiri zida.
GOSPO A ALVING: Naravno da ne, i ja sam tog mišljenja.
MANDERS: Pomislite samo koliko ste obzira dužni ovom
azilu koji ste odlu ili da podignete u ono vrijeme, kad su
se vaši pogledi o duhovnim stvarima jako razlikovali od
sadašnjih — koliko j a mogu da prosudim.
GOSPO A ALVING: Da, da, to bez daljnjeg priznajem. Ali
mi smo htjeli o azilu —
MANDERS: Htjeli smo govoriti o aizilu, dabome. Dakle, malo
pažnje, dobra gosipo o. Da pre emo na naše poslove.
(Otvara kovertu i vadi neke papire) Vidi/te li ovo?
GOSPO A ALVING: Dokumenta?
MANDERS: Sva su tu i u najboljem redu. Vjerujte mi, bUo je
teško da ih doibijean pravovremeno. Morao sam ih
formalno prisiliitii. Vlasti su gotovo mu no savjesne kad
se radi o rješenjima. Ali sad ih evo imamo (lista po
svežnju). Vidite, ovo je ustupnica koja je unesena i u
gruntovnicu za imanje Solvik koje pripada gospodi
Roizenvald, zajedno sa novim zgradama privatnih ku a,
Škole, u iteljskih stanova i kapele koja se tamo nalazi. A
evo i potvrde legaita i zaduž-
142
binskih pravila. Vidite, molim vas — ( ita) »Pravila
djeiojeg doma '2^dužbina kapetana Alvinga' —«
GOSPO A ALVING (gleda dokument): To je, dakle.
MANDERS: Za naslov sam uzeo titulu kaipetan, a ne ko-
mornik. Kapetan ne zvu i tako bahato.
GOSPO A ALVING: Svaikafco, kako vi mislite.
MANDERS: A evo i štedne knjižice sa ukama enim kapitalom
koji je predvi en da pokrije troškove uzdržavanja azila.
GOSPO A ALVING: Hvala lijepo. Ali budite tako dobri pa je
zadržite, tako je zgodnije.
MANDERS: Vrlo rado. Ja mislim da novac za sada još
ositavimo u štedionici. Kamatna stopa, doduše, nije bog
zna šta: etiri procenta za pola godine. Ako bi se kasnije
moglo do i do neke dobre založne obliga-cije —
razumljivo da bi prvi prioritet i papir morao biti
nesumnjivo siguran — može se o tome dalje razgovarati.
GOSPO A ALVING: Da, da, gospodine pastore, to sve vi
bolje razumijete.
MANDERS: U svalkom slu aju ja u se raspitati. — A sad još
nešto što stalno ho u da vas pitam.
GOSPO A ALVING: A to je?
MANDERS: Treba li da osiguramo zgrade azila ili ne?
GOSPO A ALVING: Pa naravno da moraju biti osigurane!
MANDERS: Samo strpljenja, poštovana gosipo o. Moramo to
malo pobliže osmotriti.
GOSPO A ALVING: Kod mene je sve osigurano: i zgrada, i
pokretna imovina, i žetva i inventar.
MANDERS: Razumljivo. Na vašem vlastitom iposjedu. To i ja
radim — prirodno. Ali ovdje, vidite, stvari stoje sasvim
druga ije. Azil treba, tako re i, da bude po-sve en jednom
višem životnom zadatku.
t^OSPO A ALVING: Da, ali ako —
MANDERS: Sto se mene li no ti e, ja se, zaista, nimalo
r-^c^^^^^ protivio da se osiguramo za svaki slu aj —
GOSPO A ALVING: Pa to i ja mislim.
143
im
MANDER'S: — ali kako emo s raspoloženjem ljudi iz ove
sredine. Njih vi bolje ipozinajete nego ja.
GOSPODA ALVING: Hm — raspoloženje —
MANDERS: Ima li ovdje znaitan broj onih koji imaju pravo da
kažu svoje mišljenje — koji stvarno imaju pravo na to
mišljenje i ikoiji bi se mogli usprotiviti?
GOSPO A ALVING: Sta podrazumijevate pod tim pi-a-vom
da kažu svoje mišljenje?
MANDERS: Pa prije svega mislim na ljude koji su na talko
nezavisnim i uticajnim položajima da nikad nije na odmet
ako se njihovo mišljenje uvaži.
GOSPODA ALVING: Ima ih ovdje raznoraznih koji bi se
možda usprotivili ako —
MANDERS: No, vidite! U gradu ih ima mnoštvo. Pomislite
samo na mnoge pristalice mog kolege! Moglo bi se, zaista,
lako i o i do zakljusoka da ni vi ni ja nemamo pravog
povjerenja u višu volju.
GOSPODA ALVING: Ali šta se vas ti e, dragi gospcKiine
pastore. Vi ste svakaiko uvjereni da —
MANDERS: Da, znam, znam — ja imam svoje vrsto unu-
trašnje uvjerenje, to je svakako istina. Ali uprkos tome ne
bismo mogli sprije iti kriva i štetna tuma enja. A ova bi
opet lako mogla da poremete djelatnost samog azila.
GOSPODA ALVING: Ako se to može desiti, onda —
MANDERS: Tako e ne mogu a da ne pomenem i teški — da,
gotovo bih rekao mu ni položaj u kome bih se ja sam
mogao na i. U vode im krugovima u gradu postoji veliko
interesovanje za ovo pitanje azila. Pa azil je djelomi no
osnovan i u korist grada i nadajmo se da e u velikoj mjeri
doprinijeti da se olakša komunalna pomo sirotinji. Ali
pošto sam ja bio vaš savjetnik i brinuo se za poslovni dio
stvari, to se plašim da e zavidljivci prije svega mene
naipasti —
GOSPODA ALVING: Da, tome se ne smijete izlagati.
MANDERS: A da i ne pominjem napade koje bi neki listovi i
novine bez svake sumnje -usmjerili protiv mene —
144
GOSPODA ALVING: Dosta, dragi pastore, ovi obiziri su
odlu uju i.
MANDERS: Dakle, ne ete da se osigura?
GOSPODA ALVING: Ne, ostavimo tako.
MANDERS (zavali se u stolicu): Ali ako se jednom d o-g o d i
neka nesre a? Nikad se ne zna. — Da li biste mogli da
nadoknadite štetu?
GOSPO A ALVING: Ne, to vam otvoreno kažem — to ne bih
mogla ni u kojem slu aju.
MANDERS: Da, ali znate li, gospo o Alving, onda zapravo
preuzimamo zna ajnu odgovornost.
GOSPO A ALVING: Mislite li da možemo druga ije?
MANDERS: Ne. To je baš to. Zajpravo ne možemo druga ije.
Ne smijemo se izlagati nikakvim krivim sudovima. I ne
smijemo nipošto izazivati neraspoloženje u opštini.
GOSPO A ALVING: Vi kao sve enik svakako ne.
MANDERS: I ja zaista vjerujem da se možemo pouzdati da e
sre a biti uz jedan ovakav zavod — da, bi e on pod
posebnom zaštitom.
GOSPO A ALVING: Nadajmo se, gospodine pastore.
MANDERS: Ho emo li, dakle, pri ovome i ostati?
GOSPO A ALVING: Da, sigurno.
MANDERS: Dobro. Kako vi ho ete. (Bilježi) Dakle — ne
osigurati.
GOSPO A ALVING: Uostalom, baš udno što upravo danas
govorite o tome —
MANDERS: Cesto sam to htio da vas pitam —
GOSPODA ALVING: — jer je ju e skoro izibio požar.
MANDERS: Sta kažete?
GOSPODA ALVING: Pa nije se ništa dogodilo. Samo se u
stolariji zapalila blanjevina.
MANDERS: Tamo gdje radi Engstrand?
GOSPO A ALVING: Da, kažu da je on esto vrlo neoprezan
sa šibicama.
MANDERS: Taj ovjelk ima toliko toga u glavi — sve nelka
iskušenja. Bogu hvala sad, kako ujem, živi
besprijekornim životom.
10 — 'Drame
145
GOSPO A ALVING: Tako? Ko to kaže?
MANDERS: Sam me je u to uvjeravao. A ipak je on i vrijedan
radnik.
GOSPODA ALVING: O, da, samo dok je trijezan —
MANDERS: Da, ta žalosna slabost! Ali ponekad je, kaže,
prisiljen na to zibog svoje bolesne noge. Sasvim me je
ra2aiježio kad je ono zadnji put bio u gradu. Do-
' išao je do mene i prosto nije znao kako da mi zahvali što sam
mu ovdje našao posao, pa može da bude sa Reginom.
GOSPO A ALVING: Ali on je ne vi a esto.
MANDERS: O, naprotiv, razgovara s njom svaki dan, sam mi
je to rekao.
GOSPO A ALVING: No, da, može biti.
MANDEiRS: On jasno osje a da mu treba neiko ko e ga
suBdržati kad padne u isikuišenje. To je ono što je lijepo
kod Jakoba Engstranda što tako bespomo no do e ovjeku
i sam sebe optužuje i prianaje svoje prestupe. Kad je
zadnji put bio kod mene i govorio mi — Cujite, gospo o
Alving, ako njegovo srce zahtijeva da Regina buide kraj
njega —
GOSPO A ALVING (hrzo ustaje): Regina!
MANDERS: — onda se vi tome ne biste smjeli suprot-stavdti.
GOSPO A ALVING: Tome u se svakalko s^protstaviti. A
osim toga — Regina e dobiti namještenje u azilu. MANDERS:
Ali pomislite ipak — on joj je otac —
GOSPO A ALVING: Ah, znam ja najbolje, kakav joj je om
otac bio. Ne, njemu se ona s mojim pristankoon nikad
ne e vratiti.
MANDERS (ustaje): Ali, dobra gospo o, ne budite tako
žestoki. Zaista je tužno kalko vi Engstranda ne shva ate.
ini se kao da ste užasnuti —
GOSPO A ALVING: (mirnije): Svejedno. Ja sam Reginu
uzela sebi i kod mene e i ostati. (Osluškuje) Tiše, dragi
pastore, dosta s tom temom. (Lice joj se ozari)
146
Oujte! Evo Osvald silazi niiz stepenice. Sad emo
samo njemu obratiti pažnju!
(Osvald u lakom ogrta u sa šeširom u ruci ulazi na
lijeva vrata. Puši lulu)
OSVALD (zastaje na vratima): Ah — pardon — mislio sam
da su gospoda u radnoj sobi. (Dolazi hliže) Dobar dan,
gospodine pastore.
MANDERS fbulji u njega): A —! Pa to je uidno —
GOSPO A ALVING: No, — šta kažete za ovog ov-d j e,
pastore?
MANDERS: Kažem — kažem — pa to je zaista —?
OSVALD: Da! To je zaista izguihljeni sin, gospodine pastore.
MANDERS: Ali, dragi moj mladi prijatelju —
OSVALD: Pa, doibro, recimo sin koji se vratio ku i.
GOSPO A ALVING: Osvald misli na ono kako ste se vi
protivili da postane silikar.
MANDERS: Ponekad ovjeka zabrinu ne iji koraci, a poslije
ipak — (Potrese mu ruku) Pa, dobro došli! Dobro došli!
Dragi moj Osvalde — valjda vas smijem zvati imenom?
OSVALD: Da. kalko biste me to zvali druga ije?
MANDERS: Lijepo. Sta sam ono htio da kažem, dragi moj
Osvalde — nemojte samo misliti da ja bezuslov-no
proklinjem umjetni ki stalež. Pretpostavljam da ih ima
mnogo i u to^m staležu koji uinutra u seibi sa- iuvaju
nepokvarenu dušu.
OSVALD: Pa, nadajmo se.
GOSPO A ALVING (šija od radosti): A ja poznajem jednog
koji je i unutra i izvana nepokvarena duša. Pogledajte ga
samo, gospodine pastore!
OSVALD fšetfca po sohi): Da, draga majko. Dobro, dobro —
MANDERS: Pa, razumljivo — to se ne da sakriti. A vi ste ve
postali i poznato ime. Novine su vas esto pominjale i to u
vrlo povoljnom smislu. Da, to jest, u posljednje vrijeme
kao da su zašutjele.
10*
14';
OSVALD (stoji kraj cvije a): U posljednje vrijeme nisam više
smio da liikam tako mmogo.
GOSPO A ALVING: I siiikar se u me uvremenu mora
odmoriti.
MANDERS: Shvatam. Onda se priprema i skuplja snage za
nešto veliko.
OSVALD: Da. — Majko, zar ne emo uskoro jesti?
GOiSPO A ALVING: Za manje od pola sata. Ima apetit,
hvala bogu.
MANDERS: I duhan mu prija.
OSVALD: Našao sam o evu lulu gore u sobi i onda —
MANDERS: Aha, to je bHo to.
GOSPO A ALVING: Sta to?
MANDERS: Kad je Osvald ušao u sObu sa lulom u usiti-ma,
bilo mi je kao da vidim njegovog oca, živog pred sobom.
OSVALD: Stvarno?
GOSPO A ALVING: Kako možete tako nešto re i! Pa Osvald
je sav na imene.
MANDERS: Može biti. Ali tu je jedna crta u uglu usta, nešto
oko usana, što na dlaku podsje a na Alvinga — barem
sada kad puši.
GOSPO A ALVING: Nikako. Ja mislim da Osvald prije ima
ne eg sve eni kog oko usta.
MANDERS: O, da! O, da! Mnoge moje kolege imaju sli nu
crtu.
GOSPO A ALVING: A sad ostavi tu lulu, dragi dje a e, ne u
da mi ovdje zadimiš.
OSVALD (u ini to): Rado. Htio sam je samo isprobati jer sam
jednom kao dijete iz nje pušio.
GOSPO A ALVING: Ti?
OSVALD: Da. Bio sam još sasvim mali. Ali sje am se jedne
ve eri, došao sam tati u sobu, a on je bio tako veseo i
razuzdan.
GOSPO A ALVING: Ah, ne sje aš se ti ni eg više iz tog
doba.
OSVALD: Naprotiv. Taono se sje am da me je on posadio sebi
na koljena i dao mi lulu da piišim. »Puši,
148
dje a e«, govorio je — »puši snažno!« I ja sam pušio šito
sam mogao bolje, dok nisam osjetio da sam blijed i da mi
sa ela cure krupne kapi znoja. A on se smijao iz sve
snage —
MANDERS: To je vrlo neobi no.
GOSPO A ALVING: Dragi prijatelju, to je Osvald samo
sanjao. OSVALD: Ne, majko, to nikako nisam sanjao. Jer
onda
— zar si t o zaboravila — onda si ti došla i odnijela
me prdko u dje ju sobu. Tamo mi je bilo zlo i vidio
sam da si ti plakala. — Zar je tata esto zibijao takve
šale?
MANDERS: U svojoj mladosti bio je on neobi no veseo
ovjek.
OSVALD: A ipak je toliko toga stvorio u životu. Toliko
dobrog i korisnog, a nije ak ni ostario.
MANDERS: Da, vi ste stvarno naslijedili ime jednog vrijednog
i asnog ovjeka, dragi moj Osvalde. Nadam se da e vam
to biti podstrek —
OSVALD: Da, trebalo bi da tako bude.
MANDERS: Svakako je lijeipo od vas što ste došli na njegov
dan pomena.
OSVALD: Toliko još mogu u initi za tatu.
GOSPO A ALVING: I da mogu da ga zadržim tako dugo
— to je još najljepše.
MANDERS: Kako ujem, osta ete ovdje preko zime.
OSVALD: Osta u neodre eno vrijeme, gospodine pastore.
— Ah, divno je opet biti kod svoje majke.
GOSPO A ALVING: Da, zar ne, sine?
MANDERS (gleda ih tronuto): Rano ste otišli u svijet, dragi
moj Osvalde.
OSVALD: Svakako. Ponetkad mislim da je bilo prerano.
GOSPO A ALVING: Ah, to ne. Zdravom mladi u to samo
dobro ini. A naro ito onome ko je jedinac. Taj ne treba
da u i uz tatu i mamu i bude razmažen.
149
 MANDERS: To je veliko pitanje, gospo o Alving. Roditeljska
ku a jeste i ostaje najbolje skrovište svakom djjetetu.
OSVALD: Ja se potpuno slažem s gosipodinom pastorom.
MANDERS: Pogledajte samo svog vlasititog sina. Možemo i 0
tome mirno govoriti u njegovom prisustvu. Kakve je to
posljedice imalo za njega? Njemu je dvadeset šest ili dvadeset
sedam godina, a nilkaid još nije imao prilike da uipozna sre en
život i dom. OSVALD: Izvinite, gospodine pastore — ali tu ste
u velikoj zabludi. MANDERS: Taiko? Ja sam mislio da ste se
gotovo isklju ivo kretali u umjetni&kim krugovima. OSVALD:
Pa i jesam.
MANDERS: I to najviše s mladim umjetnicima. OSVALD: Pa
da. MANDERS: Mislio sam da ti ljudi uglavnom nemaju sred-
sitava da osnuju porodicu, ku u i ognjište. OSVALD:
Mnogo ih je koji nemaju sredstava da se žene,
gospodine pastore. MANDERS: No, upravo to i ja kažem.
OSVALD: Ali zato ipak nisu bez svog doma. Neki od njih ga i
imaj u, i to vrlo sre en i vrlo ugodan dom. (Gospo a Alving
napeto sluša, klimne glavom ali ne kaže ništa)
MANiDBRS: Ali ja ne govorim o neikom moma kom do-
ma inistvu!. Pod domom ja podrazumijevom porodi ni dom
gdje živi muž sa svojom ženom i djecom. OSVALD: Da. Ili sa
svojom djecom i majkom svoje djece. MANDERS (ustuknu,
zalomi rukama): Ali, milostivi bože —!
OSVALD: Zašto?
MANDERS: 2ivi zajedno sa — majkom svoje djece! OSVALD:
Da, zar bi vam draže bilo da majku svoje djece — otjera?
MANDERS: Vi, dakle, govorite o n e z a k o t n i t i m od-
nosima? O takozvanim d i v l j i m brakovima?
150
OSVALD: Nikad nisam vidio nešto naro ito divlje u za-
jedni kom životu tih ljudi.
MANDERS: Ali kako je mogu e da jedan — jedan imalo
pristojan ovjek ili jedna mlada žena može da živi takvim
životom — pred o ima itavog svijeta!
OSVALD: Ali šta da rade? Siromašan, mlad umjetnik —
siromašna, mlada djevojka. — Ženidba košta novaca. Sta,
dakle, da rade?
MANDERS: Sta da rade? Da, gospodine Alving, ja u vam
re i šta treba da rade. Prije svega, trebalo je da se klone
jedno drugog — to je trebalo da rade!
OSVALD: S takvim govorom ne ete daleko sti i kod mladih
zaljubljenih ljudi od krvi i mesa.
GOSPO A ALVING: Ne, ne ete daleko sti i!
MANDERS (nastavlja): I da vlasti trpe tako nešto! Da Itako
nešto može da se doga a pred o ima svijeta. (Okre e se
gospo i Alving) Zar nisam imao razloga da budem
zaibrinut za vašeg sina? U krugovima gdje je nesikriveni
nemoral u punom jeku i gdje je ve i korijen pustio.
OSVALD: Ho u da vam kažem nešto, gospodine pastore. Ja
sam stalan gost nedjeljo^m u nekim od tih nesre enih
doima instava —
MANDERS: I to nedjeljom!
OSVALD: Da, pa tad se zabavlja. Ali nikad tamo nisa-m uo
neku neugodnu rije niti saim bio svjedok i ega što bi se
moglo nazvati nemoralnim. Ne, a znate li kad i gdje sam ja
naišao na nemoral u umjetni kim krugovima?
MANDERS: Hvala bogu, ne znam.
OSVALD: No, onda u biti tako slobodan, da vam kažem.
Naišao sam na nemoral onda kad bi neki od naših
primjernih muževa i o eva porodice došao u Pariz da se
malo na svoj na in zabavi — i onda nama umjetnicima
u inio ast da nas potrti u našim siromašnim kr mama. Tu
smo imali šta nau iti. T a gospoda su nam znala pri ati o
nekim mjestima i stvarima 0 kojima mi ne bismo nikad ni
sanjali.
151
 MANDEiRS: Sta?! Vi ho ete da kažete, da asni muževi iz
našeg sela —
OSVALD; Zar niste nikad uli kalko se ti asni muževi tuže na
sve ve i nemoral u inostranstvu, kad se apet vrate ku i?
MANDBRS: Da, naravno. —
OSVALD: Može im se mirno na rije vjerovati. Ima me u
njima stru nih ljudi. (Hvata se za glavu) Ah! — taj lijepi,
taj divni život slobode tamo vani — da tako smije da se
blati!
GOSPO A ALVING: Ne smiješ se ueibu ivati, Osvalde, to ti
šikodi.
OSVALD; Imaš pravo, majko. Nije mi to zdravo. Ovaj
proikleti umor, vidiš li? Pa, sad u još malo prošetati prije
jela. Oprostite, gospodine pastore, vi ne možete da se
uživite u ovo, ali taiko je to sa mnom. (Ode na druga vrata
desno)
GOSPO A ALVING: Jadni moj dje ak —!
MANDEEiS: Da, to ve možete re i. Dotle je, dakle, došao!
(Gospo a Alving ga gleda i šuti)
MANDERS (hoda tamo-amo): Sam se nazvao izgubljenim
sinom. Da, nažalost — nažalost!
GOSPO A ALVING (gleda ga nepomi no).
MANDBRS: I šta vi kažete na sve ovo?
GOSPO A ALVING: Kažem da Osvalld u svakoj rije i ima
pravo.
MANDERS: Pravo? Pravo! S ovalkvim dokazima!
GOSPO A ALVING: Ja sam ovdje u svojoj osamljenosti
došla na iste misli, got^podine pastore, ali nisam nikad
imala hrabrosti da u to dimem. Pa, dobro, moj dje ak e
govoriti i za mene.
MANDERS: Vi ste žena vrijedna žaljenja, gosipo o Alving.
Ali sad u vam uputiti oi^biljnu rije . Sad ne stoji pred
vama vas potsilovo a i savjetnik niti pri-jateilj iz mladosti
vaš i vašeg muža. — Sad ovo stoji sve enik — onako kako
je stajao pred vama u onom asu najve e zablude vašeg
života.
GOSPO A ALVING: I šta ima da mi kaže sve enik?
152
MANDBRS: Prije svega, ho u da vam osvježim sje anje,
gosipo o Alving. Trenutak je dobro izabran. Sutra je
desetogodišnji pomen vašem mužu. Sutra e biti otkriven
spomenik njemu koji je otišao u vje nost. Sutra u
govoriti itavom jatu otkupljenih — ali danas ho u da
govorim samo vama.
GOSPO A ALVING: Dobro, gospodine pastore, onda go-
vorite!
MANDERS: Sje ate li se da ste se poslije nepune godine vašeg
ibraka našli na samom rulbu propasti? Da ste napustili
svoju ku u i ognjište, — da ste pobjegli od svog muža —
da, gospo o Alving, poibjegli, pobjegli, d da ste odbijali
da mu se vratite, kdliko god vas je molio i preklinjao?
GOSPO A ALVING: Zar ste zaboravili kako sam se osje ala
beskrajno nesretnom u toj prvoj godini?
MANDERS: Upravo to je pravi duh pobune, tražiti sre u u
ovome životu. Kakvo pravo na sre u imamo mi ljudi? Ne,
mi moramo vršiti svoju dužnosit, cijenjena gospo o! A
vaša dužnost je bila da ostanete uz svog mtiiža koga ste
jedanput izabrali i za koga ste bili vezani svetim vezama.
GOSPOLA ALVING: Vi vrlo dobro znate kalkav je život tada
vodio Alving i kud je bio zabrazidio.
MANDERS: Znam vrlo dobro kakve su se glasine širile o
njemu i ja sam, naravno, posljednji koji bi pohvalio njegov
na in života u 'mla im godinama, ukoliko bi te glasine
bile zasnovane na istini. Ali žena nije pozvana da bude
sudi ja svome mužu. Vaša dužnost je bila da u skrušenosti
nosite svoj križ koji vam je viša volja odredila. Ali mjesto
toga, vi ste s gnušanjem odbacili od sebe taj križ, naptistili
onoga koji se spoticao a koga ste morali poduprijeti, stavili
ste na kodku svoje ime i dobar glas i — zamalo pa da
uništite i glas nekih drugih.
GOSPO A ALVING: Nekih drugih? Valjda mislite j e d-n o g
drugog.
153
MANDERS: Bilo je to ne uveno bezobzirno od vas što
ste kod mene tražili uto ište. GOSPO A ALVING: Kod
našeg sve enika? Kod našeg
iku nog prijatelja?
MANDERS: Upravo zato. — Da, zahvalite našem dragom
Gosipodu bogu, što sam ja imao potrebne vrstine — što
sam vas odgovorio od vaše lude namjere i što mi je bilo
dato da v^ vratim na put dužnosti i u ku u vašeg bra nog
gospodara.
GOSPO A ALVING: Da, Manders, zaista, to vama treba da
zahvalim.
MANDERS: Ja sam bio samo slaibo oru e u ruci Svevišnjeg. I
zar mije iz toga, što sam vas poit inio vašoj idužnositi i
poslušnosti — zar vam nije iz toga pro-izašao bogati
blagoslov za itav dalji život? Zar nije bilo sve onako kako
sam vam i prorekao? Zar se nije Alving odrekao svojih
zabluda, kaiko i dolikuje jednom miužu? Zar nije od tada
živio s vama bes-prijelkorno i u ljubavi do kraja svog
života? Zar nije postao ddbroi iinitelj za itav ovaj kraj i zar
nije i vas uzdigao tako da ste mu postepeno postali saradnica
u svim njegovim poduhvatima? I to vrijedna sarad-^ nica. O,
znam ja to, gosipo o Alving, i tu sam vam dužan pohvalu.
— Ali sada dolazim do druge velike pogreške u vašem
životu.
GOSPO A ALVING: Sta ho ete time da kažete?
MANDERS: Isto onako kako ste ranije zanemarili dužnost
žene taiko ste kasnije zanemarili dužnosit majke.
GOSPO A ALVING: A —!
MANDERS: Duh samovolje je neizlje ivo zavladao vašim
životom. Sve vaše težnje su se okrenule ka neobuzdanosti
i bezakonju. Svaka spona vam je bila nepodnošljiva. Sve
što vam je u životu padalo teško, vi ste odbacivali bez
ikakvih obzira i savjesti kao nelki teret, s kojim smijete
uraditi šta god ho ete. Kad vam nije odgovaralo da budete
suipruga — vi ste napustila svoga muža. Kad vam je bilo
teško da
154
ibudete majka, poslali ste svoje dijete od sebe — me u
tu e ljude.
GOSPO A ALVING: Da, to je istina, to sam u inila.
MANDERS: Ali zato ste mu postali tu i.
GOSPO A ALVING: Ne, ne, to nisam.
MANDERS: J e s t e . M o r a l i ste. I kako bi bilo druga ije?
Razmislite dobro, gospo o Alving. Vi ste teško sagriješili
prema svome mužu — to priznajete i time što mu dolje
podižete ovaj spomenik. Ali treba da spoznate da ste
griješili i prema sinu. Možda još ima vremena, da ga
vratite sa krivog puta. Vratite se i sami. Uspostavite u
njemu ono što se još da uspostaviti. Jer — (Podiže
kažiprst) — za ljubav istine, gospo o Alving, vi ste jedna
grešna majka. — Smatrao sam svojom dužnoš u da vam
ovo kažem. (Pauza)
GOSPO A ALVING (lagano i savla uju i se): Sada ste vi
govorili, gospodine pastore, a i sUtra ete govoriti javno,
kraj spomenika moga muža. Ja sutra ne u govoriti. Ali
sada u vam ponešto re i, isto tako kako ste vi govorili
meni.
MANDERS: Naravno. Ho ete da iznesete izvinjenje za svoja
djela.
GOSPO A ALVING: Ne. Ho u samo da pri am.
MANDERS: Dakle?
GOSPO A ALVING: Ovo što ste sada govorili o meni, mome
mužu i našem zajedni kom životu poslije, nakon što ste
me, kako ste se izrazili, vratili na put 'dlužnosti, — to sve
vi niste vidjeli svojim o ima. Jer od onda vi — naš
svakodnevni gost i prijatelj — niste više sttipili u našu
ku u.
MANDERS: Pa vi i vaš muž ste odmah potom napustili grad.
GOSPO A ALVING: Da. I za života moga muža niste se
nikad kod nas ni pojavili. Tek sada su vas poslovi prisilili
da me posjetite, kad ste morali da se bavite pitanjem azila.
155
 MANDERS (tiho i nesigurno): Helena, ako je ovo predba-
civanje, onda, molim vas, razmislite —
GOSPO A ALVING: — kako ste morali imati obzira prema
svom položaju, dabome. I dalje, da sam ja bila jedna
odbjegla žena. Prema taikvim bezobzirnim žen-slkim
stvorenjima ovjek nikad nije dovoljno oprezan.
MANDERS: Draga — gospo o Alving, pa to je takvo bez-
mjemo pretjerivanje —
GOSPO A ALVIOSrG: Da, da, da — može biiti. Htjella sam
samo da kažem da se vi, govore i o mojim bra nim
odnosima, bez daljnjeg oslanjate samo na opšte rašireno
mišljenje.
MANDERS: No, da. I šta onda?
GOSPO A ALVING: A sada, Manders, sad ho u da vam
kažem istinu. Z^klela sam se da ete je jedanput saznati.
Samo vi!
MANDERS: I šta je istina?
GOSPO A ALVING: Istina je da je moj muž umro isto onako
izopa en kaiko je živio itavog svog života.
MANDERS (rukom traži stolicu): Sta to govorite?
GOSPO A ALVING: Poslije devetnaest godina braka isto
onako izopa en — barem u svojoj pohoti — kakav je bio i
prije nego što ste nas vjerili.
MANDERS: I te mladena ke zablude — te neumjerenosti —
prestupe, ako ho ete, to vi zovete izopa enim životom!
GOSPO A ALVING: Naš ku ni Ijekar je upotrijebio taj izraz.
MANDERS: Sad vas ne razumijem.
GOSPO A ALVING: Nije ni potrebno.
MANDERS: Sve mi se vrti. Vaš cijeli brak — dugogodišnji
zajedni ki život s mužem zna i nije bio ništa drugo nego
prekriveni ponor!
GOSPO A ALVING: To i ništa drugo. Sad znate. MANDERS:
U tome — u tome ne mogu da se sna em. Ne mogu da shvatim!
Ne mogu da sagledam! Kako je bilo mogu e da —? Kako se
tako nešto moglo zadržati u tajnosti?
156
GOSPO A ALVING: Zato sam se ja svakodnevno i ne-
prestano borila. Kad smo dobili Osvalda, izgledalo je da je kod
Alvinga nastupilo neko poboljšanje. Ali to nije dugo trajalo.
Sad sam se morala dvostruko boriti, boriti se na život i smrt da
nilko ne sazna kakav je ovjeik otac moga djeteta. A vi i sami
znate kako je Alving pridobijao sva ije srce za seibe. Niko o
njemu ne bi pomislio ništa loše. On je ipripadao onim ljudima,
iji dobar glas ne strada zbog njihovog života. Ali onda,
Manderse, i ovo morate saznati — onda je došlo ono
najodvratnije. MANDERS: Nešto još odvratnije?
GOSPO A ALVING: Gledala sam mu kroz prste, iako sam vrlo
dobro znala šta se potajno doga alo izvan ku e. Ali onda je
sablazan prodrla i u naša etiri zida — MANDERS: Sta kažete!
Ovdje!
GOSPO A ALVING: Da, ovdje u našoj vlastitoj ku i. Tamo
unutra — (Pokazuje prva vrata desno) — u trpezariji, tamo su
mi se prvi puta otvorile o i. Imala sam tamo nekog podla, a
vrata su bila samo pritvorena. Tako sam ula kako je naša
sobarica došla iz bašte s vodom za cvije e. MANDERS: No, i
—?
GOSPODA ALVING: Odmah iza toga ula sam da je ušao i
Alving. ula sam kako joj on nešto šapu e. A onda sam ula —
(S kratkim smijehom) — o, još i danas mi to tako grozno i
istovremeno tako smiješno odjekuje u ušima — ula sam svoju
vlastitu služavku kako šap e: Pustite me, gospodine
komorni e! Ostavite me na miru! MANDERS: Kakva
neiprisitojna lakomislenost! Ah, tu nije bilo ništa drugo, nego ta
lakomislenost, gospodo Alving. Vjerujte mi!
GOSPO A ALVING: Uskoro sam saznala što sam morala
.povjerovati. Komornik je kod djevojke proveo svoju volju
— i taj odnos je imao posljedice, gospodine ipastore.
157
MANDERS (kao okamenjen): I to sve ovdje u ku i! U ovoj
ku i!
GOSPO A ALVING: Mnogo sam ja propatila u ovoj ku i. Da
bih ga privezala za ku u — uve e i no u — morala sam
mu gore u njegovoj sobi praviti društvo u njegovom
tajnom pijan evanju. Tu sam morala da
i . sjedim s njim u etiri Oka, da se s njim kucam i pijem, da
slušam njegove bezobrazne i besmislene govore, morala
sam da se hrvam s njim, da bih ga stavila u krevet —
MANDERS (potresen): I to ste sve mogli podnijeti?!
GOSPODA ALVING: Sve sam to podnosila za svog malog
sina. Ali kad me je snašla i ta posljednja nevolja, ikad je
moja vlastita služavka —, tada sam se za-
Iklela da to mora prestati! I tad sam ja preuzela uzde
i vlast u ku i u svoje ruke — i to sasvim i potpimo
— vlast nad njim i nad svima drugima. Jer sad sam,
vidite, imala oružje protiv njega: nije se usudio ni
da pisne. To je bilo u ono vrijeme, kad sam Osvalda
' ' dala od ku e. Ulazio je ve u sedmu godinu, po eo da
primje uje i zapitkuje, kako to ve sva djeca rade. To
nisam mogla da podnesem, Manderse. inilo mi se da e i
saim zrak koji udiše u ovoj okuženoj ku i otrovati moje
dijete. To je bio razlog što sam ga dala
od sebe. A sad shvatate i to, zašto nije smio više ni
nogom stupiti u ovu ku u, dok mu je otac bio živ. Niko
živi ne zna koliko me je to koštalo.
MANDERS: Vi ste, stvarno, isikuisili šta je život.
GOSPODA ALVING: Nikad ja to ne bih izdržala da nije bilo
mog rada. Da — jer ja, stvanno, mogu re i da sam radila!
Pove avanje našeg posjeda, sva ona usavršavanja i
praikti na usmjeravanja za koja je Alving požnjeo slavu i
hvalu — zar mislite da je on za tako nešto imao
inicijative? On koji je po cijele dane ležao na sofi i itao
neki stari kalendar! Ne. Još u Vam i ovo kazati: ja sam
bila ta koja ga je pod-sticala ako je ponelkad i imao
svijetle trenutke. J a sam bila ta koja sam morala da vu em
itav teret.
158
kad bi on ponovo zaipadao u svoje razuzdanosti ili se
lomio u jadu i bijedi.
MANDERS: I u sje anje na takvog ovjeka vi podižete
spomenik.
GOSPO A ALVING: Tu vidite mo zle savjesti.
MANDERS: Savjesti? Kako to mislite?
GOSPO A ALVING: Uvijek sam mislila da e istina jedanput
neminovno izbiti na svjetlo dana i da e se u nju
povjerovati. Zato bi ovaj azil trebao da pobije sve ružne
glasine i otkloni svaku sumnju.
MANDERS: Tu svrhu ste sigurno i postigli, gospo o Alving.
GOSPO A ALVING: A onda sam imala i drugi razlog. Nisam
željela da Osvald, moj dragi dje ak, bilo šta naslijedi od
svoga oca.
MANDERS: Dafcle, od A l v i n g o v o g imetka je —?
GOSPO A ALVING: Da. Iznosi koje sam iz godine u godinu
ulagala u ovaj azil, ine otprilike onu sumu — to sam
ta no izra unala — sumu zlbog koje je u svoje vrijeme
poru nik Alving bio dobra partija —
MANDERS: Razumijem vas.
GOSPO A ALVING: To je bila Oitikupnina —. Ja ne u da
išta od tog novca pre e u Osvaldove ruike. Neka moj sin
sve dobije od mene — talko neka bude. (Osvald ulazi na
druga vrata desno. Šešir i ogrta je
ostavio napolju.)
GOSPO A ALVING (ide mu u susret): Ve se vratio, moj
dragi, dragi dje ak!
OSVALD: Da. Sta da radim napolju po toj vje noj kiši? Ali,
ujem da idemo za sto. To je famozno!
REGINA (s paketom izlazi iz trpezarije): Evo paket za
milostivu gospo u. (Pruža joj ga.)
GOSPO A ALVING (gleda u Mandersa): Možda su sve ane
pjesme za sutra.
MANDERS: Hm.
REGINA: I sto je postavljen.
GOSPO A ALVING: Dobro, odmah emo do i. Ho u samo
— (Po inje da otvara paket.)
159
REGINA (Osvaldu): Želi li g0SiP>0idin Alving bijelo ili crno
porto vino?
OSVALD: Oba, djevojko Engstrand.
REGINA: Bien —, vrlo dobro, gospodine Alving. (Odlazi u
trpezariju.)
OSVALD: Pomo i u joj da otvori flaše. — (Odlazi u
trpezariju, vrata ostaju poluotvorena.)
GOSPO A ALVING (otvorila je paket): Ta no, to su sve ane
pjesme, gosipodine pastore.
MANDERS (sklopljenih ruku): Kako li u sutra da održim svoj
sve ani govor radosne duše, kad —!
GOSPO A ALVING: Ah, ve ete nekako znati da se
izvu ete.
MANDERS (tiho, da ga ne uju u trpezariji): Da, ne smijemo
izazivati neprilike.
GOSPO A ALVING (prigušenim ali vrstim glasom): Ne. Ali
tiane je i duga, ružna koimedija završena. Od prekosutra
e za mene biti, kao da umrli nikad nije ni živio u ovoj
ku i. Nikog drugog ne e biti ovdje, samo moj dje ak i
njegova majka. (Iz trpezarije se uje da se prevrnula
stolica. Odmah
zatim i govor.)
REGININ GLAS (oštrim šapatom): Ali, Osvalde! Jesi li lud?
Pusti me na miru!
GOSPO A ALVING (grozi se): Ah —! (Bulji kao van sehe u
poluotvorena vrata. uje se kako Osvald kašlje i pjevucka.
Otvara se flaša.)
MANDERS (zaprepašteno); Sta je ovo? Sta se to do-g a a,
gospo o Alving?
GOSPO A ALVING (promuklo): Sablasti. Onaj par iz zimske
bašte — obilazi!
MANDERS: Sta kažete! Regina —? Ona je —?
GOSPO A ALVING: Da. Do ite. Ni rije i — (Ona uzima
Mandersa pod ruku i ide teturaju i prema trpezariji.)
160
DRUGI IN
Jsta soha. Maglena kiša još uvijek pritiš e krajolik. M an d
er s i g o s p o d a A l v i n g dolaze iz trpezarije.
GOSPO A ALVING (još na vratima): Nazdravlje, gospodine
pastore. fGouori gledaju i u trpezariju) Zar ne eš s nama,
Osvalde?
OSVALD (iznutra): Hvala, ne. Htio bih još malo da iza em.
GOSPO A ALVING: Da, možeš. Baš je malo prestala kiša.
(Zatvara vrata trpezarije, ode do vrata predsoblja i zove)
Regina!
REGINA (izvana): Da, milostiva?
GOSPO A ALVING: Si i u praonu i pomozi ako vijenaca.
REGINA: Svakako, milostiva.
GOSPO A ALVING (uvjeri se da je Regina otišla, pa zatvori
vrata).
MANDERS: Može li on unutra šta uti?
GOSPO A ALVING: Kad su vrata zatvorena, ne može. Osim
toga, izašao je.
MANDERS: Još sam kao da me neko udario po glavi. Ne
znam kako sam mogao progutati i jedan zalogaj od onog
dobrog jela.
GOSPO A ALVING: Ni ja. Ali šta da radimo?
MANDERS: Da, šta da radimo? Duše mi, ja ne znam. Nisam
dorastao ovakvoj situaciji.
GOSPO A ALVING: Uvjerena sam da se nesre a još nije
dogodila.
11 — Drame 161
MANDERS: Ne, neka nas nebesa o uvaju! Ali i ovo je ve
nepristojan odnos.
GOSPO A ALVING: itava stvar je Osvaldova luda ideja, u
to možete biti sigurni.
MANDERS: Da, ja, kao što sam rekao, nisam upu en u ovakve
stvari, ali stvarno mislim —
GOSPO A ALVING: Ona m o r a iz ku e. I to smjesta. To je
jasno kao dan.
MANDERS: Da, razumljivo.
GOSPO A ALVING: Ali kuda? Ne možemo preuzeti od-
govornost ako —
MANDERS: Kako kuda? Naravno, ku i, svome ocu.
GOSPO A ALVING: Kome, rekoste?
MANDERS: Svome — ne, Engstrand joj onda nije —. Ali,
dragi bože, kako je to mogu e, dobra gospo o? Možda se
ipak varate.
GOSPO A ALVING: Nažalost, uopšte se ne varam. Jo-hana
mi je morala priznati, pa Alving nije mogao da pori e.
Tako nije preositalo ništa drugo nego da se stvar zataška.
MANDERS: Da, to je valjda bio jedini izlaz.
GOSPO A ALVING: Djevojka je morala odmah iz službe, i
dobila je znatnu svotu da do daljnjega šuti. Za ostalo se
pobrinula sama, kad je stigla u grad. Obnovila je svoje
staro poznanstvo sa stolarom Eng-strandom, dala mu
vjerovatno do znanja koliko ima novaca i ispri ala neku
pri u o strancu koji se ovdje preko ljeta bio usidrio sa
luksuzmo-m jahtom. Onda su se ona i Engstrand na vrat
na nos vjen ali. Pa vjen ali ste ih vi li no.
MANDERS: Ali kako da objasnim sebi —. Još se jasno sje am
kako je Engstrand došao da naru i vjen anje. Bio je
totalno slomljen i gorko se optuživao zbog lakomislenosti
za koju su krivi i on i njegova vjerenica.
GOSPO A ALVING: Pa on je morao da uzme krivicu na
sebe.
162
MANDERS: Ali taikva neiskrenost! I to prema m e n i ! To
nikaiko i nikad ne bih pomislio o Jakobu Eng-strandu. No,
za to e mi još odgovarati, neka se dobro pripremi. — A
onda nemoral takve veze! Radi novca —! Kolika je bila
svota, kojOim je djevojka raspolagala?
GOSPO A ALVING: Bilo je trista talira.
MANDERS: Da, zamislite samo, vjen avati se s nekom
propalom djevojkom za bijednih trista talira.
GOSPO A ALVING: Da, a šta kažete za mene koja sam se
vjen ala sa jednim propalim ovjekom?
MANDERS: Ali zaboga milog — šta to govorite? Kakav
propali ovjek!
GOSPO A ALVING: Zar vi mislite da je Alving, kad sam ja
poišla s njim pred oltar, bio istiji od Johane, kad se
Engstrand vjen ao s njom?
MANDERS: Da, ali to su toliko razli ite stvari, kao nebo i
zemlja —
GOSPO A ALVING: Nipošto nisu toli/ko razli ite. Svakako,
razlika u cijeni je bila ogroimna — bijednih trista talira i
itav jedan imetaik.
MANDERS: Ma kako to možete i porediti. Pa vi ste se
posavjetovali i sa svojim srcem i sa svojom porodicom.
GOSPO A ALVING (ne gledaju i ga): Mislim da ste vi
mogli znati kuda je bilo tada zalutalo ono što zovete
mojim srcem.
MANDERS (otu eno): Da sam to mogao znati, ne bih bio
svakodnevni gost u ku i vašeg muža.
GOSPO A ALVING: Pa, jedno je sigurno, da se ja sa samom
sobom nisam istinski posavjetovala.
MANDERS: Onda jeste barem sa svojom najbližom poro-
dico^m, kako je i red: sa svojom majkom i dvjema
tetkama.
GOSPO A ALVING: Da, to je istina. Njih tri su riješile
ra unski zadatak mjesto mene. Ah, ne bi ovjek vjerovao
kako su jasno umjele da izlože, da bi bila prava ludost
odbiti jednu takvu ponudu. Kad bi moja majka
u* 163
 mogla sada pogledati odozgo i vidjeti kud me je odvela
sva ta divota!
MANDERS: Niko ne može biti odgovoran za ovakav lis'hod.
Jedno je svakako sigurno, vaš brak je sklopljen u
potpunom skladu sa redom i zakonom.
GOSPO A ALVING (kraj prozora): Da, da, red i zakon!
Ponekad mislim da se na n j i m a i zasnivaju sve nevolje
ovoga svijeta.
MANDEiRS: Gospo o Alving, vi griješite dušu.
GOSPO A ALVING: Da, može ibiti, ali ne mogu više da
podnosim sve te okove i obzire. Ne mogu. Moram se
domo i slobode.
MANDERS: Kalko to mislite?
GOSPO A ALVING (bubnja prstima po prozoru): Nisam
trebala držati u tajnosti Alvingov na in života. Ali onda se
nisam usu ivala ninašta drugo — ni zbog same sebe.
Takva sam bila kukavica.
MANDEIRS: Kukavica?
GOSPO A ALVING: Da su ljudi nešto saznali, rekli bi: jadan
ovjek! Sasvim je shvatljivo da tako poro no živi. Pa on
ima ženu koja mu bježi.
MANDERS: Moglo bi se tako govoriti s izvjesnim pravom.
GOSPO A ALVING (gleda ga vrsto): Da sam ja kao što
treba, uzela bih Osvalda preda se i r^kla mu: Slušaj,
dje a e moj, tvoj otac je bio propao ovjek —
MANDERS: Milostivi bože —
GOSPO A ALVING: — i onda mu sve ispri ala što sam
ispri ala vama — u tan ine sve.
MANDERS: Još malo pa u se izgroziti nad vama, gospo o
Alving.
GOSPO A ALVING: Znam. Pa ja to znam! I sama se grozim
talkvih misli. (Napušta prozor) Takva sam /kukavdca.
MANDERS: I to zovete kukavi lukom, što jednostavno vršite
svoju dužnost i obavezu? Zar ste zaiboravili da je dijete
dužno da poštuje i voli oca i majku?
164
GOSPO A ALVING: Bolje da ne uzimamo sve taiko op e-
nito. Bolje da se upitamo: je li Osvald dužan da poštuje i
voli komornilka Alvinga?
MANDERS: Zar se u vašem materinsikom srcu ne javlja ni
glas, koji vam zabranjuje da rušite ideale svoga sina?
GOSPO A ALVING: No, a istina?
MANDERS: A ideali?
GOSPO A ALVING: Ah — ideali, ideali! Da samo nisam
takva kukavica, kakva jesam!
MANDERS: Nemojte prezirati ideale, gospo o Alving, jer —
to e vam se teško osvetiti. A tek Osvaldiu! Osvald i
onako nema mnogo ideala — nažalost! Ali koliko sam ja
mogao da primijetim, on svoga oca smatra nekom vrstom
ideala.
GOSPO A ALVING: Tu imate pravo.
MANDERS: A takvo njegovo gledanje ste vi sami pobudili i
njegovali ga putem pisama.
GOSPO A ALVING: Da. Bila sam prisiljena dužnoš u i
Oibzirima i zato sam lagala svog dje aka iz godine u
godinu. O, kakva sam kulkavica, kakva sam samo
kukavica bila!
MANDERS: Vi ste u svome sinu u vrstili jednu sretnu iluiziju,
gospo o Alving — i to ne smijete omalovažavati.
GOSPO A ALVING: Hm, ko zna je li to bilo dobro. — U
svakom slu aju ne u da znam za tu petljavinu sa
Reginom. On ne smije unesre iti jadnu djevojku.
MANDERS: Ne, dobri bože, to bi bilo strašno.
GOSPO A ALVING: Kad bih znala da on misli ozibiljno i da
bi to bilo na njegovu sre u —
MANDERS: Kako? Sta bi onda?
GOSPO A ALVING: Ali to ne bi bilo, Regina nije za to.
MANDERS: Sta? Na šta to mislite?
GOSPO A ALVING: Da nisam takva bijedna kukavica,
kaJkva jesam, rekla bih mu, oženi je, ili radite šta god
ho ete ali samo bez prevare.
165
MANDERS: Milostivi bože —! Još i zaikooiiti brak! Tako nešto
užasno —! Ne uveno.
GOSPO A ALVING: Da. Vi kažete ne uveno. A riiku na srce,
gospodine pastore, zar mislite da je ovdje na selu malo bra nih
parova koji su isto tako bliski ro aci?
MANDERS: Ja vas uopšte ne razumijem?
GOSPO A ALVING: O, razumijete vi mene sasvim doibro.
MANDERS: No, da, vi mislite na ne'ki mogu i slu aj kada —. Da,
nažalost, porodi ni život nije uvijek tako ist, kakav bi trebao da
bude. Ali to na šta vi ^ mislite, to se nikad ne može znati — barem
ne si-igurno. Ovdje naprotiv — da biste vi, jedna majka, mogili
pristati da vaš sin —!
GOSPO A ALVING: Ali ja to ne u. Ja ne bih mogla na to pristati
nizašta na svijetu. To upravo i kažem.
MANDERS: Zato što ste kukavica, kako ste se izrazili. A da niste
kukavica — o. Stvoritelju, — t^va strašna veza.
GOSPO A ALVING: Uostalom i mi svi zajedno poti emo od neke
vrste takve veze, re eno je. A k o je to tako uredio na svijetu?
MANDERS: O takvim pitanjima ne u da raispravljam s vama,
gospo o Alving, zato vi uopšte nemate prave razJboritosti.
Usu ujete se da kažete da je kukavi ki od vas—!
GOSPO A ALVING: Slušajte, dakle, kako ja to mislim. Ja sam
plašljiva i plaha jer u seibi osje am nešto sablasno, ega nikad
ne mogu sasvim da se oslobodim.
MANDERS: Kako ste to nazvali?
GOSPO A ALVING: Sablasno. Kad sam tamo unutra ula Reginu i
Osvalda, bilo mi je kao da vidim sa-
- ;: blESti pred soibom. Znate, Manderse, ja gotovo vje-
i ' rujem da smo mi svi sablasti. Ne kre e se u nama samo ono što
smo naslijedili oid oca i majke. To su
166
i svi mogu i stari i mrtvi nazori, svakakva stara vjerovanja i tako
dalje. To ne živi u nama, ali nam leži u krvi i ne možemo ga se
osloiboditi. Samo ako uzmem novine u ruke i itam ih, ini mi
se kao da se sablasti šunjaju izme u redova. Mora da svuda po
zemlji žive sablasti. Mora da ih ima toliko mnogo, koliko i
pijeska u moru. I zato se svi mi tako bijedno plašimo svjetla, svi
redom.
MANDERS: Aha — evo nam, dakle, posljedica vaše lektire. Krasni
plodovi, stvarno! O, ovi odvratni, bun-tovni 'ki, slobodoumni
naipisi.
GOSPO A ALVING: Varate se, gosipodine pastore. Vi li no ste me
podstakli na razmišljanje i neka vam je za to slava i hvala!
MANDERS: Ja!
GOSPO A ALVING: Dabome. Kad ste me silom gurnuli u ono što
zovete mojom dužnoš u i obavezom. Kad ste hvalili kao pravo i
ispravno ono protiv ega sam se kao protiv ne eg groznog
bunila itavom svojom dušom. Onda sam se dala na to da
ispitam vaše u enje do tan ina. Htjela sam da cupkam samo po
jednom voru, ali kad sam ga razvezala, popustila je itava
stvar. I taiko sam vidjela da je to kao šav, šiven na mašini.
MANDERS (tiho, potreseno): Zar je to ishod najteže borbe -moga
života?
GOSPO A ALVING: Zovite to radije svojim najjadnijim porazom.
AIANDERS: Bila je to najve a pobjeda moga života, Helena,
pobjeda nad samim sobom.
GOSPO A ALVING: Bio je to zlo in na nama dvoma.
MANDERS: To što sam zapovjedio i rekao: »Gospo o, idite ku i,
svome zalkonitom mužu«, kad ste u svojoj zabludi došli meni i
vikali: evo me, uzmi me! Zar je to bio zlo in?
GOSPO A ALVING: Da, mislim da jeste.
MANDERS: Nas dvoje se ne razumijemo.
GOSPO A ALVING: Bar sada više ne.
167
MANDEiRS: Nikada — ni u mojim najskrivenijim mislima vi za
imene niste bili ništa drugo nego bra na drugarica jednog
drugog.
GOSPO A ALVING: Tako — vjerujete u to?
Mu^STDEiRS: Helena —!
GOSPO A ALVING: ovjek lako sebe zaboravi.
MANDERS: Ja ne. Ja sam isti kalkav sam uvijek bio.
GOSPO A ALVING (promijenjenog tona): Da, da, da, — ne emo
govoriti o starim vremenima. Vi ste do vrata upali u razne
službe i uiprave, a ja jurim okolo i borim se sa sablastima, i u
sdbi i napollju.
MANDERS: Poimo i u vam da (Se rijeišite ovih napolju. /Naikon
svega što sam danas s 'Užasom uo iz vaših usta, ne bih mogao
da odgovaram pred svojom savješ u alko ova mlada neobuzdana
djevojka ostane u vašoj ku i.
GOSPO A ALVING: Zar ne mislite i vi da bi bilo najbolje kad
bismo je mogli dobro zbrinuti? Mislim pri tom — na dabru
udaju.
MANDERS: Bez svake sumnje. Mislim da bi to u svakom pogledu
bilo najpoželjnije za nju. Regina je sada u dobu kada — da, ja
se, doduše, u to ne razumijem, ali —
GOSPO A ALVING: Regina je vrlo rano sazrela.
MANDERS: Da, zar ne? Još se sje am da je tjelesno bila upadno
razvijena kad sam je priipremao za krizmanje. Za sada ona
sva/kako mora ku i. Pod nadzor svoga oca —. Ah, da,
Engistrand uapšte nije —. Da on onda meni tako zataji istinu!
(Kucanje na vratima predsoblja.)
GOSPO A ALVING: Ko bi to mogao biti? Naprijed!
ENGSTRAND (prazni ki obu en, na vratima): Lijepo molim za
izvinjenje, ali —
MANDERS: Aha. Hm —
GOSPO A ALVING: Vi ste to, Engstrande?
ENGSTRAND: — nije bilo ni jedne služavke, pa sam bio tako drzak
i slobodan, da odmah pokucam.
168
GOSPO A ALVING: No, da, da. U ite. Imate nešto da mi kažete?
ENGSTRAND (ulazi): Ne, hvala najpakornije. Samo bih želio
progovoriti nekoliko rije i s gospodinom pastorom.
MANDERS (hoda tamo-amo): Hm, taiko? Sa mnom ho ete da
razgovarate? Ah, stvarno?
ENGSTRAND: Da, to bih tako želio —
MANDERS (zastane pred njim): No, smijem li upitati, o emu se
radi?
ENGSTRAND: Svakako, gospodine pastore, evo, o ovome: sad nam
je dolje raš iš avanje. Hvala lijepa, milostiva gospo o. — I sad
smo sve svršili. Pa sam mislio da bi bilo lijepo i prikladno, kad
bismo svi mi koji smo cijelo vrijeme radili zajedno — eto,
mislim, treibalo bi da ve eras završimo s jednom malom po-
božnoš u.
MANDERS: Jednom pdbožnoš u? Dolje u azilu?
ENGSTRAND: Da, ali ako gospodin pastor misli da nije prikladno,
onda —
MAiNDERS: Da, sigurno, mislim da je, ali — hm —
ENGSTRAND: Ja sam i sam obi no uve e održavao tako neku malu
pobožnost —
GOSPO A ALVING: Je li?
ENGSTRAND: Da, tu i tamo. Tako re i as pobožnosti. Ali ja sam
samo sitan i prost ovjek i, neka mi bog oprosti, nemam ni dara,
pa sam mislio, pošto je go-sipodin Manders baš stigao, ovaj —
MANDERS: Da, ali, vidite, Engstrand, moram vam prvo postaviti
jedno pitanje. Nalazite li se vi u pravom raspoloženju za ovakvu
pobožnost? Osje ate li da vam je savjest ista i laka?
ENGSTRAND: Ah, dragi bože, ne isplati se govoriti o savjesti,
gospodine pastore.
MANDERS: Naprotiv, i te kako emo o njoj govoriti. Dakle,
odgovorite!
ENGSTRAND: Da, savjest — to vam je ponekad gadna stvar.
169
MANDERS: No, barem to uvi ate. A sad ete mi re i kratko i
jasno — kako je to bilo sa Reginom?
GOSPO A ALVING (brzo): Gospodine pastore!
MANDERS (umiruje je): Pustite to meni —
ENGSTRAND: S Reginom? Gospode, što me uplašiste!
(Gleda u gospo u Alving) Nije se valjda Regini desilo
neko zlo?
MANDERS: Nadajmo se da nije. Ali ja mislim, kako to stoji s
vama i Reginom? Vi važite Ikao njen otac. Pa?
ENGSTRAND (nesigurno): Da — hm — pa gospodin pastor
zna itavu pri u o meni i pokojnoj Johani.
MANDERS: Samo bez ikakvog izvrtanja istine. Vaša umrla
žena je ispri ala gospo i Alving pravu istinu, prije nego
što je napustila službu.
ENGSTRAND: No, pa eto, —! Ipak je to, dakle, u inila?
MANDERS: Raskrinkani ste, Engistrande.
ENGSTRAND: A toliko se klela i zaklinjala na sve na ine da
— svoju rije ?
MANDERS: Klela?
ENGSTRAND: Ne, samo se zaklinjala svim srcem.
MANDERS: I tolike goidine ste vi od mene tajili istinu,
ENGSTRAND: Da, nažalost, zaista jesam.
MANDERS: Zar sam ja to od vas zaslužio, Engstrande? , Zar
ja nisam uvijek bio spreman da vam i savjetom '' i djelom
iza em u susret, kolikogod je to bilo u mojoj mo i?
Odgovorite mi! Zar nisam?
ENGSTRAND: Cesto bi se sa mnom svašta dogodilo, da nisam
imao pastora Mandersa.
MANDERS: A evo na kakav mi na in zahvaljujete. Puštate me
da unosim neta nosti u crkvenu knjigu, a onda mi
godinama usikra ujete objašnjenje koje ste ibili dužni i
meni i crkvi. Ponijeili ste se potpuno neodgovorno,
Engstrande, i od danas ne u da znam za vas.
ENGSTRAND (s uzdahom): Da, to vjerujem, mogu zamisliti.
MANDERS: A i kako ste se mogli opravdati? . gospodine pastore, da mi se goriko sažalila, dok sam je
170
ENGSTRAND: Zar je trebalo da je daljnjim tra evima još više
nagrdim? Pa zamislite, gospodine pastore, da ste to vi bili
na mjestu pokojne Johane, —
MANDERS: Ja!
ENGSTRAND: Isuse, Isuse, nisam baš tako mislio. Mislim
samo, kad bi i gospodin pastor imao tako neki grijeh u
o ima ljudi. Mi muškarci ne bismo trebali tako strogo
suditi toj jadnoj ženi, gospodine pastore.
MANDERS: Ali ja to i ne inim. Moji prijekori su upu eni
vama.
ENGSTRAND: Smijem li se iisuditi da vas ^nešto sasvim,
sasvim povjerljivo upitam?
MANDERS: Pa, dobro, upitajte.
ENGSTRAND: Zar nije pravo i dobro ako ovjek pomogne
posrnuloj ženi?
MANDERS: Da, razumljivo da jeste.
ENGSTRAND: I zar ovjeku nije dužnost da pošteno održi
MANDERS: Naravno, ali —
ENGSTRAND: Onda, kad je Johana nastradala s onim
Englezom — ili je možda bio Amerikanac ili Rus, ko e
znati — no, dalkle, onda je došla u grad. Jadno stvorenje,
ranije me je jednom ili dvaput odbila, jer joj je bilo stalo
samo do ljepote. A ja sam imao ovu nesre u s nogom.
Gospodin pastor sigurno zna, jedanput sam se usudio na
igranku, gdje su mornari fbjesnili u pijanstvu i pomami. I
kad sam htio da ih opomenem, da treba da promijene svoj
život —
GOSPO A ALVING (prijeko kraj prozora): Hm —
MANDERS: Znam, Engstrande, ti surovi ljudi su vas bacili niz
stepenice. Taj doga aj ste mi jednom prije ispri ali. Vi
asno podnosite svoju nevolju.
ENGSTRAND: Ne hvalim se time, gospodine pastore. Ali šta
sam htio da kažem — onda je ona, dakle, došla i povjerila
mi se cvile i i škripe i zubima. Moram da kažem,
slušao.
MANDERS: Je li, Engstrande? No, i onda?
171
ENGSTRAND: No, i onda sam joj rekao: taj Amerikanac, taj ti
plovi dalje po bijelom svijetu, a ti si, Johana, rekao sam
joj, ti si sagriješila i sad si jedno propalo stvorenje. Ali
Jakob Engstrand, rekao sam, da, taj još stoji na svoje dvije
noge — to sam rekao kao figurativno, gospodine pastore.
MANDERS: Razumijem. Nastavite.
ENGSTRAND: No i tako sam je podigao i pošteno se vjen ao
s njo-m, tako da svijet nije ni saznao da se motala s tim
Englezom.
MANDERS: To ste vrlo lijepo uradili. Samo ne mogu da
pohvaliim i to što ste se mogli toliko zaboraviti, da primite
novac —
ENGSTRAND: Novac? Ja? Ni groša.
MANDERS (upitno prema gospodi Alving): Ali —!
ENGSTRAND: Ah, da — etkajte malo, sad se sje am. Johana
je, zaista, imala nešto groša. Ali o tome ja nisam htio ni da
ujem. Fuj, rekao sam, Mamon, to je grešan novac, to
bijedno zilato — ili banknote, šta je ve bilo — baci emo
Amerikancu u lice, rekao sam. Ali on je bio otišao i nestao
daleko preko sinjeg mora, gospodine pastore.
MANDERS: Zar jeste, dobri moj Engstrande?
ENGSTRAND: Dabome. Onda smo ja i Johana zaklju ili da taj
novac treba da upotrijebimo za odgajanje djeteta. I tako je
i bilo i ja mogu da položim ra un o svakom pfenigu u šta
je potrošen.
MANDERS: To onda svakako znatno mijenja itavu stvar.
ENGSTRAND: Tako je to bilo, gosipodine pastore. A mogu
vam, zaista, re i da sam Regini bio pošten otac — koliko
su mi dozvoljavale moje snage — jer ja sam samo jedan
slabi ovjek, nažalost.
MANDERS: De, de, dragi moj Engstrande —
ENGSTRAND: Ali mogu da kažem da sam dijete odgojio, sa
pokojnom Johanom živio u ljubavi i brinuo se za ku u,
kako nam je bog zapovjedio. A nikad mi nije ni palo na
pamet da odem gore gospodinu pastoru, da se hvalim i
sebi u dobro pripisujem što
172
sam i ja, eto, u inio dobro djelo. Ne, ako se Jakobu
Engstrandu ovaiko nešto desi, on šuti. Nažalost, ne dešava
se previše esto, to znam. Zato ako i do em gospodinu
pastoru, onda vje no moram da govorim 0 onome što je
glupo i grešno. Zato i kažem ono što sam malo prije rekao:
savjest je ponekad gadna stvar.
MANDERS: Pružite mi ruiku, Jakobe Engstrande —
ENGSTRAND: Isuse, gosipodine pastore —
MANDERS: Bez uvijanja. (Stisne mu ruku) T a k o !
ENGSTRAND: I kad bih sada onako sasvim lijepo zamolio
gospodina pastora za izvinjenje —
MANDERS: Vi mene? Ne, naiprotiv, ja vas moram da
zamolim za izvinjenje —
ENGSTRAND: Sa uvaj bože, to ne!
MANDERS: Da, to svakako moram. I inim to od sveg srca.
Oprostite što sam tako pogrešno mislio o vama. Želio bih
da vam mogu dati dokaz svoga iskrenog žaljenja i svoje
dobre volje —
ENGSTRAND: Zaista želite, gospodine pastore?
MANDERS: Da i s najve im zadovoljstvom.
ENGSTRAND: E, pa za to sad imate priliku. Od novca što sam
ga ovdje stavljao na stranu, mislim da osnu-jem u gradu
neku vrstu do'ma za pomorce.
GOSPO A ALVING: Vi?
ENGSTRAND: Da, to bi trebala da bude neka vrsta azila.
Toliko je iskušenja za pomorce kad se vrate na kopno, pa
sam mislio da bi u toj mojoj ku i mogli da budu kao pod
o inskim nadzorom.
MANDERS: Sta vi na to kažete, go,spo o Alving?
ENGSTRAND: Bog zna da nemam baš mnogo za po etak.
Kad bi mi samo kakav dobro initelj pružio ruku-
ipomo nicu, onda —
MANDERS: Da, da, tu stvar emo pobliže razmotriti. Posebno
mi je stalo do vašeg poduhvata. A sad po ite naprijed i
uredite sve, zaipalite svjetlo, da bude malo sve ano, dragi
moj Engstrande. Jer sad ste, vjerujem, u pravom
raspoloženju za polbožnost.
173
ENGSTRAND: Da, i ja vjerujem. A zatim adieu milostiva gospo o, i
hvala vam za sve. Samo mi dobro pazite na Reginu. (Briše suzu)
Dijete moje pokojne Johane — hm — udna je to stvar — ali
baš kao da mi je za srce prirasla. Bog sami zna, da je tako.
(Pozdravlja i odlazi kroz predsoblje.)
MANDERS: No, gospo o Alving, šta sad kažete o ovome ovjeku?
Ovo je bilo sasvim druga ije objašnjenje što smo ga sada dobili.
GOSPO A ALVilNG: Da, sv^kaiko.
MANDERS: Vidite li kako ovjek mora da bude izvanredno oprezan,
kad osu uje svoje bližnje. Ali je i prava radost srcu, kad se
uvjerimo, da smo se prevarili. Ali šta vi kažete?
GOSPO A ALVING: Kažem da ste vi bili i ostali jedno veliko
dijete, Manderse.
MANDERS: Ja?
GOSPO A ALVING (stavlja mu obje ruke na ramena): 1 kažem da
želim da vam objema rukama padnem dko vrata.
MANDERS (brzo se povu e): Ne, ne, bog nek vas uva — takva
želja —
GOSPO A ALVING (s lakim smiješkom): Nemojte samo da me se
plašite —
MANDERS (za stolom): Vi ponekad imate tako pretjeran na in
izražavanja. Ali sada u prvo spremiti dokumenta i staviti ih u
tašnu. ( ini kako kaže) Tako. A sada adieu, dovl enja. Pazite
kad se Osvald vrati. Kasnije u ponovo razgovarati s vama.
(Uzima šešir i odlazi kroz predsoblje.)
GOSPO A ALVING (uzdiše, na as gleda kroz prozor, posprevfii
malo po sobi, pode u trpezariju, ali ostaje na vratima uz
prigušen krik): Osvalde, pa ti još sjediš za stolom!
OSVALD (u trpezariji): Samo dok ne ispušim cigaretu.
GOSPO A ALVING: Mislila sam da si otišao u šetnju do ceste.
174
OSVALD: Po ovakvo^m vremenu?
(Zazve i aša. Gospoda Alving ostavlja vrata otvorena i sjeda
sa svojim pletivom na sofu kraj prozora.) OSVALD (iznutra): Zar to
nije bio pastor Manders, što
je uipravo otišao? GOSPO A ALVING: Da,
sišao je u azil. OSVALD: Hm.
( aša i flaša opet zazve e.) GOSPO A ALVING (zabrinutog
pogleda): Dragi Osvalde,
treba da budeš oprezan s tim likerom, jak je. OSVALD: Dobar
je protiv vlažnog vremena. GOSPO A ALVING: Zar ne eš radije
u i kod mene? OSVALD: Pa tu unutra ne smijem da pušim.
GOSPO A ALVING: Jednu cigaretu smiješ ispušiti, pa
ti to znaš.
OSVALD: Da, dobro, dolazim. Samo još malu kapljicu. —
Tako. (Dolazi u sobu s cigarom i zatvara za sobom
vrata. Kratka pauza.) OSVALD; A kud je to pastor otišao?
GOSPO A ALVING: Ve sam ti rekla da je otišao u azil. OSVALD:
Ah, da — to je istina. GOSPO A ALVING: Ne treba da sjediš za
stolom tako
dugo, Osvalde. OSVALD (s cigarom za le ima): Ali, majko, to
mi je tako
ugodno. (Gladi je i miluje): Pomisli samo — šta zna i
za mene sada, kad sam qpet kod ku e, sjediti opet
u maj inoj sobi, za maj inim stolom i jesti maj ina
ukusna jela. GOSPO A ALVING: Dragi, dragi moj dje a e!
OSVALD (malo nestrpljivo hoda tamo-amo i puši): A šta
drugo i da poduzmem ovdje? Ne mogu da stvaram —
GOSPO A ALVING: To ne možeš? OSVALD: Po ovom tmurnom
vremenu? Kad se itav dan
ne likaže ni tra ak sunca? (Hoda po sobi) Ah! ne mo i
r a d i t i —! GOSPO A ALVING: Možda je bilo
nepromišljeno od
tebe, to što si došao ku i. OSVALD: Ne,
majko, to je moralo biti.
175
GOSPO A ALVING: Stoput bih se radije odrekla sre e
da te imam kraj sebe, nego da — OSVALD (zastaje kraj
stola): Reci, majiko, da li je to,
zaista, takva sre a za tebe što me qpet imaš kraj
sebe? GOSPO A ALVING: Da li je to za mene sre a?
OSVALD (zgužva neke novine): ini mi se da bi tebi
moglo biti svejedno jesam li ja ovdje ili ne. GOSPO A
ALVING: I ti imaš srca da tako nešto kažeš
svojoj majci, Osvalde? OSVALD: Pa ranije si sasvim
dobro živjella i bez mene. GOSPO A ALVING: Da, živjela
sam bez tebe — to je
istina.
(Pauza. Sumrak se lagano spušta. Osvald hoda po sohi
tamo-amo. Bacio je cigaru.) OSVALD (zastaje kod gospode
Alving): Majiko, mogu li
malo sjesti kraj tebe na sofu? GOSPO A ALVING (pravi
mu mjesta): Da, hodi, dragi
moij dje a e! OSVALD (sjeda): Sad ti moram nešto
kazati, majko. GOSPO A ALVING (napeto): Sta?
OSVALD (zuri preda se): Jer ja to ne mogu duže da podnosim.
GOSPO A ALVING: Sta t o? Sta je? OSVALD (kao gore):
Nisam se usudio da ti o tome pišem,
a otkad sam opet koid ku e — GOSPO A ALVING
(hvata ga za ruku): Osvalde, šta je? OSVALD: I ju e i danas
pokušavam da se otresem tih
misli — da se otrgnem. Ali ne ide. GOSPO A ALVING
(ustaje): Moraš mi sve re i, Osvalde! OSVALD (povu e je
natrag na sofu): Ostani, sjedi, ho u
da pokušam da ti kažem. — Tužio sam se na umor
od puta — GOSPO A ALVING:
Pa, da. I —
OSVALD: Ali nije to ono što mi nedostaje. Nije to obi an
umor — GOSPO A ALVING (ho e da sko i): Nisi valjda
bolestan,
Osvalde!
176
OSVALD (opet je povu e dolje): Sjedi, majko! Umiri se! I
nisam ja baš tako bolestan, nije to ono što se uopšte zove
bolesnim. (Krši ruke iznad glave) Majko, ja sam duševno
slomljen — uništen — ja više nikad ne smijem ni
pomi liti na rad! (Pokrije lice rukama, baca se gospodi
Alving u krilo i zajeca.)
GOSPO A ALVING (blijeda i drš e): Osvalde! Pogledaj me!
Ne, ne, to nije istina!
OSVALD (diže o ajno pogled): Da, ne mogu nikad više raditi!
Nikad — nikad više! Biti mrtav u živom tijelu. Majko,
možeš li zamisliti nešto strasnije?
GOSPO A ALVING: Nesretni moj dje a e! Kako te je ta
strahota snašla?
OSVALD (uspravi se, sjedi): Da, ibaš to je ono što apsolutno
ne mogu da doku im i shvatim. Ja nikad nisam vodio
rasipusan život. Ni u kojem smislu. To ne smiješ 0 meni
misliti, majko! To nikad nisam inio,
GOSPO A ALVING: To i ne mislim, Osvalde.
OSVALD: A ipak me je tako nešto snašlo! Takva strašna
nesre a!
GOSPO A ALVING: Ah, sve e to opet biti dobro, drago
moje ljubimce. To je samo prenapregnutost, vjeruj mi.
OSVALD (tegobno): To sam i sam u po etku mislio, ali nije
tako.
GOSPO A ALVING: Ispri aj mi sve od po etka do kraja.
OSVALD: To i ho u.
GOSPO A ALVING: Kad si to prvi put primijetio?
OSVALD: Odmah, kad sam se zadnji put odavde vratio u
Pariz. Po elo je time što sam dobivao grozne glavobolje
— najviše, kako mi se inilo, u potiljku. Bilo mi je kao da
mi neko steže uski željezni prsten oko potiljka pa prema
gore.
GOSPO A ALVING: I, dalje?
OSVALD: Prvo sam mislio da je to obi na glavobolja od koje
sam patio i u vrijeme moga razvijanja.
GOSPO A ALVING: Da, da —
12 — Drame
177
DSVALD: Ali nije bilo to, to sam uskoro shvatio. Nisam više
mogao da radim. Htio sam da zapo nem jednu novu veliku
sliku, ali izgledalo je kao da su me napustile sve moje
snage. itava moja energija kao da je bila uzeta. Nisam se
mogao koncentrisati na odre ene predstave. Vrt jelo mi se
pred o ima — sve se okretalo u krugu. Ah, bilo je to
užasno stanje! Kona no sam otišao Ijdkaru — i od njega
sam dobio objašnjenje.
GOSPO A ALVING: Kako to misliš?
OSVALD: Bio je to jedan od prvih Ijekara Pariza. Morao sam
mu opisati, šta i kako to osje am. A onda je on po eo da
mi postavlja itav niz pitanja koja kao da s itavom stvari
nisu imala nikakve veze. Nisam shva-tao kud smjera taj
ovjek —
GOSPODA ALVING: I?
OSVALD: Kona no je rekao: Vi ste od ro enja imali u sebi
nešto crvoto no — upotrijebio je ta no taj izraz:
»vermoulu«.
GOSPO A ALVING (napeto): Sta je time mislio?
OSVALD: Ni ja nisam razumio, pa sam zatražio pobliže
objašnjenje. A onda je reikao, taj stari cinik — (Steže
pesnice) Oh —!
GOSPO A ALVING: Sta je rekao?
OSVALD: Rekao je: Grijesi o eva javljaju se u djeci.
GOSPO A ALVING (Polako ustaje): Grijesi o eva —!
OSVALD: Došlo mi je da ga ošamarim —
GOSPO A ALVING fhoda po sohi): Grijesi o eva —
OSVALD (smiješi se tužno): Da, šta kažeš na to? Naravno, ja
sam ga uvjeravao da o tako emu ne može biti ni igovora.
Ali, misliš li da se dao razuvjeriti? Ne, ostao je pri tome.
Tek pošto sam mu donio tvoja pisma i preveo mu sva ona
mjesta koja su se ticala oca —
GOSPO A ALVING: T a d a ?
OSVALD: Tada je, razumljivo, morao priznati da je bio na
krivom putu. I onda sam saznao istinu. Neshvatljivu istinu.
Da sam se morao odre i onog blaženog, sretnog
mladena kog života s drugovima. Da je to
178
znatno prevazilazilo moje snage. Dakle, sam sam sebi
kriv!
GOSPO A ALVING: Osvalde! Ah, ne, ne vjeruj u to!
OSVALD: Drugo n^ko objašnjenje ne bi bilo mogu e, rekao
je: To je ono strašno. Izgubljen bez spasa za itav život —
i to svojom vlastitom nepromišljeno-B u. Sta sve nisam
mogao da uradim na ovome svijetu — pa sad da ne
smijem ni misliti o tome — da ne mogu misliti. O, kad bih
samo mogao da zapo nem novi život — da izbrišem sve,
kao da se nije ni dogodilo! (Baca se licem na sofu.)
(Gospo a Alving krši ruke i kora a tamo-amo bore i
se u sebi.)
OSVALD (leže i i oslonjen na laktove, gleda za trenutak za
njom): Kad bi to barem bilo nešto naslije eno — nešto
protiv ega se ništa ne može. Ali ovako! Proigrati na
ovako sramotan, nepromišljen i lakomislen na in svu
svoju sre u, svoje zdravlje, sve, ali baš sve — svoju
budu nost, svoj život —!
GOSPO A ALVING: Ne, ne, moj ljubimce! To je nemogu e!
(Saginje se nad njim) Nije to s tobom tako o ajno, kako ti
misliš.
OSVALD: Ah, ti ne znaš. — (Sko i) A oru a, -majko — da
tebi moram stvarati tolike brige! Ponekad sam gotovo
zaželio da me manje voliš i nadao se da je tako.
GOSPO A ALVING: Ja! Osvalde, jedini moj dje a e! Jedino
što ja posjedujem i imam na ovome svijetu! Jedino što
volim.
OSVALD (uhvati je za obje ruke i ljubi ih): Naravno, vidim ja
to dobro. Kad sam kod ku e, onda to vidim. I to mi je
najteže. — Eto, sad znaš. I danas više ne emo razgovarati
o tome. Ne mogu da podnesem da dugo i stalno
razmišljam o tome. (Hoda po sobi) Nabavi mi nešto da
pijem, majko.
GOSPO A ALVING: Da piješ? Šta ho eš sad da piješ?
OSVALD: Ah, šta bilo. Pa imaš valjda hladnog pun a u ku i.
12»
179
GOSPODA ALVING: Da, ali dragi Osvalde —!
OSVALD: Ne smiješ se protiviti, majko. Budi dobra! Moram imati
nešto ime u isprati ove mij ne misli. (Odlazi u zimsku
haštu) I onda — kako je ovdje tamno! (Gospo a Alving
povu e zvono.)
OSVALD; I ova neiprestana kiša. Može trajati nedjeljama. itave
mjesece. Nikad da ovjek ugleda ni jedan sun ev zrak. Koliko
puta sam bio u domovini a ne sje am se da sam ikad vidio
sun ev sjaj.
GOSPODA ALVING: Osvalde, ti pomišljaš da me opet ostaviš!
OSVALD: Hm — (Teško diše) Ne pomišljam ja ništa. N e mogu ništa
da mislim! (Tiho) To lijeipo ostavljam na stranu.
REGINA (iz trpezarije): Je li milostiva gospo a zvonila?
GOSPODA ALVING: Da, donesi nam lam,pu.
RBGINA: Odmah, milostiva gosipo o. Ve je upaljena. (Odlazi.)
GOSPO A ALVING (prilazi Osvaldu): Nemoj ništa da kriješ od
mene, Osvalde.
OSVALD: Pa to i ne inim, majko. (Ide do stola) Mislim da sam ti
ve dosta rekao.
REGINA (donosi lampu i stavlja je na sto).
GOSPODA ALVING: A ti, Regina, mogla bi nam donijeti pola flaše
šampanjca.
REGINA: Lijepo, milostiva gospo o. (Ode.)
OSVALD (hvata objema rukama glavu gospode Alving): To je lijejpo
od tebe. Znao sam ja da majka ne e dopustiti da njen dje ak
ožedni.
GOSPO A ALVING: Jadni moj dragi Osvalde, kako bih sada mogla
išta da ti odbijem?
OSVALD (živahno): Je li to i s t i n a, majko? Je li to ozbiljno?
GOSPO A ALVING: Kako? Sta? OSVALD: To da ne bi
mogla ništa da mi odbiješ? GOSPO A ALVING: Ali dragi
Osvalde — OSVALD: Pst!
180
REGINA (donosi na tacni pola flaše šampanjca i dvije
aše, koje stavlja na sto): Treba li da otvorim —?
OSVALD: Ne, hvala lijepo, to u uraditi sam.
(Regina opet ode.) GOSPO A ALVING (sjeda za sto): Sta si
ono mislio —
šta ti to ne bih smjela odbiti? OSVALD (zauzet otvaranjem
flaše): Najprije ašu — ili
dvije. (Cep odsko i. On napuni jednu ašu, pa ho e
i drugu.) GOSPO A ALVING (pokriva rukom ašu): Hvala, meni
ne. OSVALD: Dobro, onda tdbi ne! (Ispije svoju ašu, puni je
ponovo, pa opet ispije. Onda sjedne za sto.) GOSPO A
ALVING (napeto): No, i —? OSVALD (ne dižu i pogled): Slušaj, ti
— pastor Manders
i ti, ibili ste mi tako udni — him, talko šutljivi za
stolom. GOSPO A ALVING: To si primijetio? OSVALD: Da.
Hm —. Reci mi — kako ti se ini Regina? GOSPO A ALVING:
Kako mi se ini? OSVALD: Da, zar nije divna? GOSPO A
ALVING: Dragi Osvalde, pa ti je ne poznaješ
tako dobro kao ja — OSVALD: Pa? GOSPO A ALVING:
Regina je, nažalost, predugo bila
kod svojih roditelja kod ku e. Trebala sam je prije
uzeti sebi.
OSVALD: Da, ali zar nije divna na izgled, majko? (Puni svoju ašu.)
GOSPO A ALVING: Regina ima mnoge velike mane — OSVALD:
No, da, ali šta to smeta? (Opet pije.) GOSPO A ALVING: Uprkos
tome mogu da je podnosim; i ja sam odgovorna za nju. Nizašta na
svijetu ne bih htjela da joj se nešto dogodi. OSVALD (sko i): Majko,
Regina je moj jedini spas! GOSPO A ALVING (ustaje): Sta ho eš
time da kažeš? OSVALD: Ja ne mogu ove duševne patnje uvijek da
podnosim sam.
181
GOSPO A ALVING: Zar nemaš svoju majlku koja e ti
pomo i da ih podnosiš? OSVALD: Da, to sam mislio i
zato sam se vratio tebi.
Ali ovako ne ide. Vidim da ne ide. Ovdje ne mogu
da izdržim svoj život!
GOSPO A ALVING: Osvalde!
OSVALD: Moram da živim druga ije, majko. Zato moram da
odem od tebe. Ja ne u da ti moraš to sve da
gledaš. GOSPO A ALVING: Moj nesretni dje a e! Ali,
Osvalde,
dok god si tako bolestan kao sada — OSVALD: Kad bi to
bila samo bolest, ja bih ostao uz
tePoe, majko. Jer ja na svijetu nemam boljeg prijatelja od tebe.
GOSPO A ALVING: Da, zar ne, Osvalde, da nemaš?
OSVALD (hoda nemirno okolo): Ali sve te patnje — zašto
— to kajanje — a onda strašni, smrtni strah. O —
taj užasni strah! GOSPO A ALVING (polazi za
njim): Strah? Kakav
strah? Sta to govoriš? OSVALD: Ah, ne smiješ dalje
pitati. Ja to ne znam. Ne
znam ti to opisati. GOSPO A ALVING (ode
nadesno i povu e zvono). OSVALD: Sta to ho eš?
GOSPO A ALVING: Ho u da vidim svog dje aka veselog —
to ho u. Ne e on meni tumarati i mozgati.
(Regini, koja se pojavi na vratim,a) Još šampanjca.
Punu flašu. {Regina ode.) OSVALD: Majko! GOSPO A
ALVING: Zar misliš da mi ovdje na selu ne
iznamo kako se živi? OSVALD: Zar nije na izgled divna?
Kako je gra ena! I
kako puca od zdravlja! GOSPO A ALVING (sjeda za
sto): Sjedi, Osvalde, i daj
da mirno porazigovaramo. OSVALD (sjeda): Ti sigurno
ne znaš, majko, da ja kod
Regine moram ispraviti jednu po injenu nepravdu?
GOSPO A ALVING: Ti?
182
OSVALD: Ili malu nepromišljenost — ako ho eš da to tako
nazoveš. Vrlo nedužnu, uostalom. Kad sam posljednji put
bio ovdje —
GOSPO A ALVING: Da?
OSVALD: — tad me je ona esto pitala o Parizu i ja sam joj 0
njemu pri ao. Tako se sje am da sam je jednog dana
uzgred upitao: Da li biste vi željeli da odete tamo?
GOSPO A ALVING: I?
OSVALD: Vidio sam da je pocrvenjela kao vatra kad je rdkla:
da, to bih strašno željela. — No, da, odgovorio sam, i to bi
se moglo jednom uraditi — ili nešto sli no.
GOSPO A ALVING: I dalje?
OSVALD: Bio sam, naravno, itavu stvar zaboravio. Ali kad
sam je prekju e upitao da li se raduje što u sada ostati
tako dugo kod ku e —
GOSPO A ALVING: Da?
OSVALD: — ona me nekalko neobi no pogleda a onda upita:
pa šta e onda biti od mog puta u Pariz?
GOSPO A ALVING: Njenog puta!
OSVALD: A onda sam neikako izvukao iz nje to da je ona
itavu stvar bila shvatila ozbiljno, da je itavo ovo vrijeme
neprestano mislila na mene i da je revnosno u ila
francuski —
GOSPO A ALVING: Zato, dakle —
OSVALD: Majko, kad sam vidio tu raskošnu, lijepu i kao
cvijet svježu djevojku kako stoji preda mnom — ranije
nisam ni obra ao pažnju — ali sada — kako stoji preda
mnom tako re i raširenih rulku, sipremna da me primi —
GOSPO A ALVING: Osvalde!
OSVALD: — tad mi je postalo jasno da je u njoj moj spas. Jer
sam vidio da je u njoj životna radost.
GOSPO A ALVING (ustukne): Životna radost —? Zar u
tome može biti spas?
REGINA (iz trpezarije s flašom šampanjca u ruci): Molim za
izvinjenje što sam se tako dugo zadržala, ali morala sam u
podrum. — (Stavlja flašu na sto.)
183
OSVALD: Donesi još jednu ašu.
REGINA (pogleda ga iznena eno): aša za milostivu gospo u
stoji ovdje, gospodine Alving.
OSVALD: Da, ali treba da doneseš još jednu za sebe, Re-gina.
REGINA (trgne se i baci hrz i plašljiv pogled u stranu prema
gospo i Alving.)
OSVALD: No?
REGINA (tiho, oklijevaju i): Ako milostiva gospo a do-
zvoljava —?
GOSPO A ALVING: Donesi ašu, Regina.
(Regina ode u trpezariju.)
OSVALD (gleda za njom): Jesi li primijetila kako ona samo
hoda? Tako vrsto i sigurno.
GOSPO A ALVING: To se ne e dogoditi, Osvalde!
OSVALD: To je svršena stvar. Ti to doibro vidiš. Protiv toga
više ne vrijedi govoriti.
REGINA (dolazi s praznom ašom koju zadržava u ruci).
OSVALD: Sjedi, Regina.
(Regina upitno gleda gospo u Alving.)
GOSPO A ALVING: Sjedi.
REGINA (sjeda na stolicu kraj trpezarijskih vrata i drži ašu u
ruci).
GOSPO A ALVING: Osvalde — šta si ono rekao o životnoj
radosti?
OSVALD: Da, majko, životna radost — o njoj vi ovdje na selu
ne znate mnogo. Ja je ovdje ne osje am.
GOSPO A ALVING: Zar ni onda kad si kod mene?
OSVALD: Ni onda kad sam kod ku e. Ali ti to ne razumiješ.
GOSPO A ALVING: O, da, gotovo mi se ini da razumijem
— sada.
OSVALD: Životna radost — pa onda radost rada. U osnovi je
to skoro isto. A o to;me vi ništa ne znate.
GOSPO A ALVING: Možda imaš ipravo. Osvalde, ispri aj
mi nešto više o tome.
OSVALD: Da, mislim samo da je ljudima ovdje utuvijeno u
glavu da je rad neko prokletstvo^ i kazna božja, a
184
da je život jad i bijeda iz koga bi se trebalo što prije
izvu i. GOSPO A ALVING: Dolina jada, da. I još se
vrijedno
trudimo da tako bude. OSVALD: A vani u inostranstvu
ljudi za taiko nešto više
ne e ni da znaju. Ni živa duša tamo više ne vjeruje
u takve pouke. Tamo se smatra istim blaženstvom
to što je ovjek na svijetu. Majko, zar ti nije palo
u o i da se u svemu što sam ja naslikao radilo o
životnoj radosti? Stalno i uvijek o životnoj radosti.
Tu su svjetlo i sun ev sjaj i prazni ni vazduh — i
blistava, zadovoljna ljudska lica. Zato se bojim da
ostanem ovdje kod tdbe kod ku e. GOSPO A ALVING:
Boješ se? ega se to bojiš ovdje
kod mene? OSVALD: Bojim se da bi se sve što u meni
plamti moglo
izokrenuti u nešto ružno. GOSPO A ALVING (gleda ga
vrsto): Misliš da bi se to
moglo dogoditi? OSVALD: Ubije en sam u to. I kad bih
ovdje kod nas
živio isti život kao u tu ini, to iipaik ne bi bio isti
život. GOSPO A ALVING (napeto sluša, a onda podiže
širom
otvorene o i zamišljenog pogleda i kaže): Sada vidim
vezu. OSVALD: Šta vidiš? GOSPO A ALVING: Sad je
vidim ipo iprvi put. I sada
mogu da govorim. OSVALD (ustaje): Majko, ja te ne
razumijem. REGINA (tako e ustaje): Treba li, možda, da
odem? GOSPO A ALVING: Ne, ostani samo. Sada mogu
da
govorim. Sada treba, dje a e moj, sve da saznaš. A
onda možeš birati. Osvalde! Regina! OSVALD: Tiše.
Pastor — PASTOR MANDERS (dolazi kroz predsoblje): Tako
—,
baš smo sad imali tamo dolje ugodan as koji okrijepi srce.
OSVALD: Mi tako e.
185
MANDERS: Engstrandu se mora pomo i dko njegovog doma
za pomorce. Regina e da ide s njim i da mu pomogne —
REGINA: Ne, hvala, gospodine pastore.
MANDERS (sad je tek primijeti): Kaiko —? Ovdje — i s
ašom u ruci!
REGINA (brzo ostavi ašu): Pardon —!
OSVALD: Regina ide sa mnom, gos,podine pastore.
MANDERS: Ide —! S vama!
OSVALD: Da, kao moja žena — ako to bude zahtijevala.
MANDERS: Ali milostivi bože —!
REGINA: Sta ja mogu, gospodine pastore?
OSVALD: Ili ostaje ovdje, ako ja budem ostao.
REGINA (nehotice): Ovdje!?
MANDERS: Ja se vama udim, gospo o Alving.
GOSPO A ALVING: Nijedno od toga se ne e dogoditi, jer
sad smijem slobodno da govorim.
MANDERS: Ali valjda ne ete! Ne, ne, ne!
GOSPO A ALVING: Naprotiv, mogu i ho u. A ipak ne e biti
srušeni nikakvi ideali.
OSVALD: Majko, ovdje se nešto krije od mene!
REGINA (osluškuje): Milostiva gospo o! Slušajte! Napolju
ljudi vi u. (Ide u zimsku haštu i gleda napolje.)
OSVALD (žuri do prozora lijeuo): Pa šta je to? Odakle ovaj
sjaj vatre?
REGINA (vi e): Gori u azilu!
GOSPO A ALVING (poleti prozoru): Gori?!
MANDERS: Gori? Nemogu e. Pa sad sam bio tamo.
OSVALD: Gdje mi je šešir? Ah, svejedno —. O ev azil —!
(Poleti na haštenska vrata.)
GOSPO A ALVING: Moju maramu, Regina! Sve je u
plamenu!
MANDERS: Užasno! Gosipo o Alving, to kazna božja bi jesti
nad ovom ku om zaibluda!
GOSPO A ALVING: Da, da, sigurno. Hodi, Regina. (Ona i
Regina odjure kroz predsoblje.)
MANDERS: (pljesne rukama): A nije osigurano! (Ode istim
putem.)
186
TRECI IN
Soba kao i ranije. Sva vrata su otvorena. Lampa još uvijek
gori na stolu. Napolju je mrak. Samo slab odsjaj vatre lijevo u
pozadini. Gospoda Alving s velikom maramom preko glave
stoji otraga u zimskoj bašti i gleda napolje; Regina, takode
ogrnuta maramonfi, stoji malo iza nje.
GOSPO A ALVING: Izgorjelo, sve! Do temelja. REGINA:
Još gori u podrumima. GOSPO A ALVING: A Osvald ne
dolazi! Nema više šta
da se spašava. REGINA: Treba li, možda, da mu odnesem
šešir? GOSPO A ALVING: Zar nema ni šešira na glavi?
REGINA (pokazuje prema predsoblju): Ne, eno tamo visi.
GOSPO A ALVING: Ndka visi. On e sigurno svaki as do i.
Sama u da pogledam. (Odlazi kroz baštenska vrata.)
MANDERS (dolazi iz predsoblja): Je li gospo a Alving tu?
REGINA: Upravo je sišla u baštu.
MANDERS: Ovo je najužasnija no što sam je ikad doživio.
REGINA: Da, zar ovo nije grozna nesre a, gospodine pastore?
MANDERS: Ah, ne govorite o tome! Ne smijem na to ni
da pomislim! REGINA: Ali kako se to samo moglo dogoditi
— MANDERS: Nemojte me pitati, djevojko Engstrand! Otkud
j a da znam? Zar i v i ho ete —? Zar nije dosta što vaš
otac —?
187
RBGINA: Sta je s njim?
MANDERS: On me je sasvim izludio.
ENGSTRAND (dolazi kroz predsoblje): Gospodine pastore —
! gosipodina pastora u rukavicama.
MANDERS (okre e se preplašeno): Jeste li mi ve za petama?
ENGSTRAND: Da, do avola —! Isuse bože, ne! Ali to je ipak
previše ružno, gospodine pastore!
MANDERS (hoda tamo-amo): Nažalost, nažalost!
REGINA: Sta to?
ENGSTRAND: Ah, vidiš, sve je došlo od one pobožnosti.
(Tiho) Sad mi je pao šaka, dijete moje? (Glasno) i da j a
moram biti kriv što se gospodinu pastoru dogodila ova
nevolja.
MANDERS: Ali ja vas uvjeravam, Engstrande —
ENGSTRAND: Ali niko drugi osim gospodina pastora nije
mahao sa svije om u ruci.
MANDERS (zastaje): Da, to vi tvrdite. Ali ja se, zaista, ne
sje am da sam imao svije u u ruci.
ENGSTRAND: Svojim sam o ima vidio kako je gospodin
pastor dohvatio svije u, kako je o istio prstima i ostatak
bacio u blanjevinu.
MANDERS: I to ste vi vidjeli?
ENGSTRAND: Sasvim sigurno.
MANDERS: To mi je potpuno neshvatljivo. Ina e mi nije
dbi aj da istim svije u prstima.
ENGSTRAND: Da, i izgledalo je dosta nezgrapno — jeste,
zaista. Ali može li vas to, stvarno, koštati glave, gospodine
pastore?
MANDERS (nemirno hoda tamo-amo): Ah! i ne pitajte!
ENGSTRAND (hoda s njim): A gospodin pastor nije ni
osigurao?
MANDERS: Ne, ne i ne; pa valjda ujete!
ENGSTRAND (iza njega): Nije osigurano. Izvu i se po-lalko
iz prašine a onda ; kuhati paipicu. (Glasno) Isuse bože,
Isuse bože, kakva nesre a!
MANDERS (hriše znoj sa ela): Da, Erugstrande, to ve
smijete re i.
188
ENGSTRAND: I da se tako nešto moralo dogoditi jednoj
dobrotvornoj ustanovi, od koje bi, kako se kaže, i grad i
selo imalo koristi. Novine se sigurno ne e do-ta i
MANDERS: O tome upravo i razmišljam. To je gotovo
najgore u cijeloj stvari. Ogavni napadi i okrivljava-nja —.
Ah, strašno je i pomisliti na to!
GOSPO A ALVING (dolazi iz hašte): Ne mogu da ga na-
govorim da se ostavi gašenja.
MANDERS: Ah, tu ste i vi, poštovana gospo o!
GOSPO A ALVING: Pa, sad ste i vi oslobo eni vašeg
sve anog govora, gosipodine pastore.
MANDERS: Ah, ja bih sa zadovoljstvom —
GOSPO A ALVING (prigušenim glasom): Možda je najbolje
što se desilo ovako, a ne druga ije. Ovaj azil ne bi nikome
donio blagoslova.
MANDERS: Mislite?
GOSPO A ALVING: A zar vi ne mislite?
MANDERS: Ali to je ipak bila strašno velika nesre a.
GOSPO A ALVING: Bolje da govorimo o tome ukratko, kao
o poslovnoj stvari. — Vi ekate gospodina pastora,
Engstrande?
ENGSTRAND (na vratima predsoblja): Da, ekam.
GOSPO A ALVING: Onda sjedite za to vrijeme.
ENGSTRAND: Hvala lijepo, mogu ja i da stojim. GOSPO A
ALVING (Mandersu): Vi sigurno putujete sljede im
parobrodom?
MANDERS: Svaikalko. Polazi za jedan sat.
GOSPO A ALVING: Onda budite tako dobri i ponesite sve
papire sa sobom. Ne u više ni rije i da ujem o ovoj
stvari. Sad su mi u glavi druge brige.
MANDERS: Gospo o Alving —
GOSPO A ALVING: Posla u za vama i punomo , da sve
uredite po svojim željama. MANDERS: To u od srca
rado preuzeti. Prvobitna svrha
legata sad, nažalost, mora biti sasvim izmijenjena.
GOSPO A ALVING: To se razumije.
189
MANDEiRS: Da, onda mislim da u zasad urediti tako da
imanje Solvik padne pod upravu distrikta. Zemljište se
iipak ne može nikako smatrati potpuno bezvrijednim.
Neka korisna svrha e mu se ipak nekaiko na i. A kamate
od glavnice koje stoje u banci mogao bih, možda,
upotrijebiti za potporu nekog odgovaraju eg poduhvata
koji bi bio od priznate koristi gradu.
GOSPO A ALVING: Kako god vi ho ete. Meni je sve
potpuno svejedno.
ENGSTRAND: Nemojte zaboraviti moj dom za pomorce,
igospodine pastore!
MANDEiRS: Naravno — imate pravo, da. Ali o tome e se još
razmisliti.
ENGSTRAND: Do avola i razmišljanje—. Ah, Isuse bože!
MANDERS (sa uzdahom): Nažalost, ja i ne znam koliiko u
još imati te stvari u r\a)kama. Možda e me javno mnjenje
natjerati da se povu em. Sve zavisi od ishoda istrage ovog
požara.
GOSPO A ALVING: Sta vi to govorite?
MANDERS: A ishod se ne može unaiprijed odrediti.
ENGSTRAND (pri e hliže): Ali, naravno. Jer ne bih bio ja
Jakob Engstrand.
MANDERS: Da, da, ali —?
ENGSTRAND (tiše): Jer Jaikob Engstrand nije ovjek koji bi
jednog dostojnog dobro initelja u asu nevolje ostavio na
cjedilu, kako se to obi no kaže.
MANDERS: Ali, dragi moj, kako —?
ENGSTRAND: Jakoba Engstranda treba, tako re i, upo-rediti s
an elom spasiteljem, gospodine pastore!
MANDERS: Ne, ne, to, zaista, ne mogu prihvatiti.
ENGSTRAND: O, to sad ve morate. Poznajem jednog koji je
ve jednom uzeo na sebe krivicu drugih ljudi — da!
MANDERS: Jakobe! (Stiš e mu ruku) Vi ste rijedak ovjek!
No, vi, stvarno, treba da -dobijete svoj azil za pomorce; na
to možete ra unati.
ENGSTRAND fho e da zahvali, ali ne može od ganu a).
190
MANDERS (stavlja putnu torbu na rame): A sad, naprijed!
Nas dvojica putujemo zajedno.
ENGSTRAND (na vratima, trpezarije, tiho Regini): Do i s
nama, curo! Zivje eš kao bubreg u loju!
REGINA (zabaci glavu): Merci! (Odlazi u predsoblje i donosi
pastorov prtljag.)
MANDERS: Zbogom, gospo o Alving! I neka duh reda i
zakona zavlada u ovoj ku i.
GOSPO A ALVING: Zbogom, Manderse! (Ide prema zimskoj
bašti i gleda kako Osvald ulazi na baštenska vrata.)
ENGSTRAND (dok on i Regina pomažu pastoru da obu e
ogrta ): Zbogom, moje dijete. I ako ti se išta desi, ti znaš
gdje eš na i Jalkoba Engstranda. (Tiho) Ulica u Maloj
luci — hm —! (Gospodi Alving i Osvaldu) A dom za
namjernike, taj e se zvati »Dom komor-nika Alvinga«. I
ako budem smio da vodim ku u po svom ukusu, onda
sigurno mogu obe ati da e biti dostojna pokojnog
gosipodina komornika.
MANDERS (na vratima): Hm — hm! Hodite sad, dragi moj
Engstrande. Zbogom! (On i Engstrand odlaze kroz
predsoblje.)
OSVALD (prilazi stolu): O kakvom on to domu govori?
GOSPO A ALVING: O nekoj vrsti azila koji ho e da osnuje
zajedno sa pastorom Mandersom.
OSVALD: I taj e izgorjeti kao i itava ova stvar ovdje.
GOSPO A ALVING: Kako ti to pada na pamet?
OSVALD: Sve e izgorjeti. Ništa ne e preostati, ništa šta
podsje a na oca. I ja u izgorjeti.
REGINA (gleda ga iznena eno).
GOSPODA ALVING: Osvalde, jadni moj dje a e, nije
treibalo da ostaješ dolje tako dugo.
OSVALD (sjeda za sto): Skoro da mislim da imaš pravo.
GOSPO A ALVING: Daj da ti osušim lice, Osvalde; ti si sav
mokar. (Suši mu lice svojom maramicom.)
OSVALD (gleda ravnodušno preda se): Hvala, majko.
GOSPO A ALVING: Zar nisi umoran, Osvalde? Ho eš li,
možda, da spavaš?
191
OSVALD (plašljivo): Ne, ne, ne spavati! Ja nitkad i ne spavam, samo
se pretvaram. (Turobno) To e ionako prerano do i.
GOSPO A ALVING (gleda ga zabrinuto): Da, ti si stvarno
bolestan, moj ljubimce.
REGINA (napeto): Gosipodin Alving je bolestan?
OSVALD (nestrpljivo): Zatvorite sva vrata! Ovaj smrtni strah —
GOSPO A ALVING: Zatvori ih, Regina. (Regina zatvara i zastaje
na vratima predsoblja. Gospoda Alving skida maramu, Regina
tako e.)
GOSPODA ALVING (gurne stolicu do Osvalda i sjede pored
njega): Tako! Ho u da sjednem kraj tebe —
OSVALD: Da, sjedi. Neka i Regina ostane ovdje. Neka Regina stalno
bude uza me. Pa ti eš mi u initi uslugu iz ljubavi, Regina, zar
ne?
REGINA: Ne razumijem.
GOSPO A ALVING: Uslugu iz Ijuibavi?
OSVALD: Da, ako bude potreibno.
GOSPODA ALVING: Osvalde, zar tvoja majka nije tu, da ti ini
usluge iz ljubavi?
OSVALD: Ti? (Smiješi se) Ne, majiko, ovu mi ti ne eš u initi.
(Smiješi se bolno) Ti! Ha-ha! (Pogleda je ozbiljno) Uostalom, ti
bi bila najbliža za to (Žestoko) Zašto ne moižeš da mi kažeš t i,
Regina? Zašto me ne zoveš Osvald?
REGINA (tihoj; Ne vjerujem da bi gospo a Alving pristala na to.
GOSPO A ALVING: Samo još trenutak i to e biti dozvoljeno.
Sjedi i ti ovdje s nama.
REGINA (sjeda skromno i oklijevaju i za drugu stranu stola).
GOSPO A ALVING: A sada, moj jadni patnice, sad u da ti skinem
teret s duše —
OSVALD: Ti, majiko?
GOSPO A ALVING: — i sve ono što nazivaš grižnjom savjesti i
kajanjem i prijekorom —
OSVALD: Zar misliš da to možeš?
192
GOSPO A ALVING: Da, sada mogu, Osvalde. Maloprije, kad si
govorio o životnoj radosti, kao da mi se itavo moje
bivstvovanje vratilo ali u jednom novom svjetlu.
OSVALD (trese glavom): Ne razumijem ni rije i.
GOSPO A ALVING: Trebalo je da poznaješ svoga oca kad je bio
još sasvim mlad poru nik. Kako je u njemu plamtjela životna
radost!
OSVALD: Da, to znam.
GOSPO A ALVING: I sam njegov pogled bio je kao prazni ni dan.
A onda — kakva je neobuzdana snaga i životna radost bila u
njemu!
OSVALD: I onda —?
GOSPO A ALVING: I onda je jedno takvo dijete životne radosti —
jer tada je on bio kao dijete — moralo da provodi svoje dane u
malom mjestu koje nije pružalo nikakve prave radosti, nego
sama uživanja. Morao je da provodi dane ovdje, gdje nije
nalazio nikakve svrhe života; imao je samo službu. Gdje da na e
zadatak ko-me bi se mogao posvetiti itavom svojom dušom?
Imao je samo poslove. Nemati ni j e d n o g druga koji bi bio u
stanju da osjeti šta je to životna radost — samo dangube i
rasipnike —!
OSVALD: Majko —!
GOSPODA ALVING: I tako je došlo, što je i moralo do i.
OSVALD: A šta je moralo do i?
GOSPO A ALVING: I sam si ranije rekao šta bi se s tobom desilo,
ako ostaneš kod ku e.
OSVALD: Ho eš li time da kažeš da otac —?
GOSPO A ALVING: Tvoj jadni otac nije imao nikakvog ventila za
tu nabujalu životnu radost koja je bila u njemu. Pa ni ja mu
nisam unosila vedrine u ku u.
OSVALD: Ni ti?
GOSPO A ALVING: U ili su me nešto o dužnostima i sli nim
stvarima i ja sam u to dugo i vrsto vjerovala. Tako je sve
proticalo u dužnostima — m o j i m dužnostima i
n j e g o v i m idužnostima —. Bojim se, Osvalde, da sam tvom
jadnom ocu ku u u inila nepodnošljivom.
13 — Drame 193
OSVALD: Zašto mi o tome niikad ništa nisi pisala? GOSPO A
ALVING: Dosada to nikad nisam vidjela u
takvom svjetlu, da bih tebi, svom sinu, to mogla po-
minjati. OSVALD: Pa kako si to onda vidjela? GOSPO A
ALVING (polako): Vidjela sam samo jedno
— da je tvoj otac bio slomljen ovjek, još prije nego
što si se ti rodio. OSVALD (prigušenim glasom): Ah —!
(Ustaje i ide do
prozora.) GOSPO A ALVING: A onda me je progonila iz
dana
u dan samo jedna misao, da Regina, u stvari, pripada
ovamo u ovu ku u isto tako — kao i moje vlastito
dijete. OSVALD (hrzo se okrene): Regina —! REGINA (sko i i
pita prigušenim glasom): Ja —? GOSPO A ALVING: Da. Sad znate
oboje. OSVALD: Regina! REGINA (gleda preda se): Majka je,
dakle, bila jedna od
onih. GOSPO A ALVING: Tvoja majka je imala mnogo
dobrih
osobina, Reigina. REGINA: Da, ali je ipak bila od onih.
Ponekad sam
to i mislila; ali —. Da, milostiva gospo o, otpustite
me, molim vas, da smjesta odem. GOSPO A ALVING:
Misliš li to ozbiljno, Regina? REGINA: Svakako.
GOSPO A ALVING: Ti si, naravno, slobodna, ali — OSVALD
(približi se Regini): Da odeš? Sada? Pa ti pripadaš ovamo. REGINA:
Merci, gospodine Alving, sad ve smijem da
ikažem Osvalde. Naravno, ne na onaj na in, kaiko
sam ja zamišljala. GOSPO A ALVING: Regina, ja prema tebi
nisam bila
i^rena — REGINA: Da, to je bio i grijeh i sramota! Da sam
znala
da je Osvald bolestan, onda —. Ali sada kad izme u
nas i ne može biti ništa o^bUjno —. Ne, ja, zaista.
194
ne mogu da tr karam ovdje na selu i da se mu im oko nekih
bolesnih ljudi.
OSVALD: Cak ni oko jednog jedinog koji ti je ina e tako blizak?
REGINA: Ne, zaista, ni to ne mogu. Svaka siromašna djevojka mora
da iskoristi svoju mladost, jer ina e se na e na cjedilu prije nego
što se i nadala. A j a u sebi tako e imam životne radosti,
milostiva gospo o!
GOSPO A ALVING: Da, nažalost, ali nemoj sebe da pro erdaš,
Regina.
REGINA: No, ako i to do e, onda je tako moralo biti. Ako je Osvald
krenuo za svojim ocem, moram i ja za svojom majko'm. —
Smijem li da pitam, milostiva gospo o, zna li gospodin pastor
Manders za ovu pri u o meni?
GOSPO A ALVING: Pastor Manders zna sve.
REGINA (zabavljena svojom maramoTn): Da, onda u gledati da što
je mogu e prije odem parobrodom. Sa pastorom se uvijek mogu
lako nagoditi; jer onda mislim da isto taiko imam pravo na malo
novaca, kao i on — taj odvratni stolar.
GOSPO A ALVING: Neka ti bude, Regina.
REGINA (gleda je vrsto): A milostiva gosipo a je baš mogla i da
me vasipita kao dijete jedne osobe od položaja, to bi meni bolje
odgovaralo. (Zabaci glavu) Ah, koješta, i to me je briga! (S
ogor enim pogledom na zatvorenu flašu) Imala sam barem
priliku da pijem šampanjac s ljudima od položaja.
GOSPO A ALVING: A ako budeš treibala dom, Regina, onda do i
meni.
REGINA: Ne, hvala lijepo, milostiva gosipo o. Pastor Manders, taj
e me ve prihvatiti. A ako baš sve bude išlo naopako, onda
znam ku u u koju i spadam.
GOSPO A ALVING: A ta je?
REGINA: Azil komornika Alvinga.
GOSPO A ALVING: Regina, — sad vidim — ti eš se upropastiti!
13*
195

REGINA: Ah, koješta! Adieu. (Pozdravlja i odlazi kroz predsoblje.)
OSVALD (stoji kraj prozora i gleda napolje): Je li otišla?
GOSPO A ALVING: Da.
OSVALD (mrmlja za sehe): Kakva glupa pri a, da!
GOSPO A ALVING (stupi iza njega i stavi mu ruke na ramena):
Osvalde, dragi moj dje a e — ovo te je sigurno jako potreslo?
OSVALD (okrene lice prema njoj): Ta stvar s ocem, misliš?
GOSPO A ALVING: Da, s tvojim nesretnim ocem. Bojim se da je
to na tebe ostavilo prejak dojam.
OSVALD: Sta ti pada na pamet? Svakalko da me je veoma
iznenadilo; ali mi, u stvari, to može biti i sasvim svejedno.
GOSPO A ALVING (povu e ruke): Sasvim svejedno! To što je tvoj
otac bio tako bezgrani no nesretan!
OSVALD: Naravno da osje am sažaljenje prema njemu kao i prema
svakom drugom, ali —
GOSPO A ALVING: Ina e ništa? Za svoga vlastitog oca!
OSVALD (nestrpljivo): Ah, otac — otac. Pa ja oca nisam ni
poznavao. Samo mi je jedno ostalo u sje anju, da mi je zbog
njega jedanput pozlilo.
GOSPO A ALVING: Kakva užasna misao! Zar dijete ne bi trebalo
da osje a ljubav prema svom ocu u svim prilikama?
OSVALD: A a'ko dijete nema ništa da zahvali svome ocu? Ako ga
nikako nije poznavalo? Zar se ti stvarno^ još držiš starih
jpraznovjerja, ti koja si ina e tako prosvije ena?
GOSPO A ALVING: Zar su tebi to samo praznovjerja?
OSVALD: Da, to moraš da uvidiš, majko. Ipak je to jedno od onih
gledanja koja se povla e po svijetu, a —
GOSPO A ALVING (potresena): Sablasti!
OSVALD (hoda po sohi): Da, možeš ih nazvati i sablastima.
GOSPO A ALVING (strastveno): Osvalde, onda ti ni mene ne
voliš!
196
OSVALD: Tebe barem poznajem —
GOSPO A ALVING: Da, poznaješ me; — ali to je sve!
OSVALD: I ja tako e znam, kako ti mene voliš; ve zbog toga bih ti
morao biti zahvalan. A sada, kad sam bolestan, ti mi možeš biti
od velike koristi.
GOSPO A ALVING: Da, zar ne, Osvalde? O, skoro da bih
blagoslovila tvoju bolest koja te je dotjerala meni i ku i. Jer, ja
sad vidim: ja tebe nemam, ja te moram zadobiti.
OSVALD (nestrpljivo): Da, da, da, sve su to samo fraze. Ne zaboravi
da sam ja bolestan ovjek, majko. Ja više ne mogu da se bavim
drugim ljudima; dosta mi je da se bavim samim sobom.
GOSPO A ALVING (tiho): Bi u strpljiva i zadovoljna.
OSVALD: A i vesela, majiko!
GOSPO A ALVING: Da, moj dragi dje a e, imaš pravo. (Prilazi
mu) Jesam li te sada oslobodila svake grižnje savjesti i
pre bacivanja samom sebi?
OSVALD: Da, to jesi. Ali ko e me osloboditi straha?
GOSPO A ALVING: Straha?
OSVALD (hoda po sohi): Regina bi to u inila za dobru rije .
GOSPO A ALVING: Ne razumijem te, šta je to sa strahom — i s
Reginom?
OSVALD: Zar nije ve kasna no , majko?
GOSPO A ALVING: Ve se bliži jutro. (Gleda napolje iz zimske
hašte) Dan po inje da se bijeli gore na visovima. I bi e lijepo
vrijeme, Osvalde! Za koji trenutak vidje eš sunce.
OSVALD: Tome se radujem. Ah, ipak ima još ponešto emu se
mogu radovati i za šta mogu da živim —
GOSPO A ALVING: To i ja mislim!
OSVALD: Ako ne mogu da radim, onda —
GOSPO A ALVING: Ah, uskoro eš ti opet mo i da radiš, moj
dragi dje a e. Sad više ne smiješ razbijati glavu tim mu nim i
poražavaju im mislima.
OSVALD: Ne, dobro je što si mi ova uobraženja svalila sa duše. A
kad bih se još samo jednog riješio —
19';
(Sjeda na sofu) Sad emo da porazgovaramo, majko —
GOSPODA ALVING: Da, ho emo. (Ona gurne fotelju do
soje i sjedne sasvim hlizu njega.) OSVALD: — a uskoro
e i sunce. A onda eš znati sve.
I ja više ne u imati ovog straha. GOSPO A ALVING: S
t a kažeš da u znati? OSVALD (ne sluša je): Majko, zar nisi
ranije rekla da
nema ni eg na svijetu što ti ne bi za mene u inila
ako bih te zamolio? GOSPODA ALVING: Naravno da
sam rekla! OSVALD: I ti si i sad kao i prije spremna na to,
majko? GOSPODA ALVING: U to se možeš pouzdati, moj
dragi,
jedini dje a e. Pa ja i ne živim nizašto drugo, nego
samo za tebe. OSVALD: Da, da; onda treba da uješ — ti
majko, ti si
jaka, snažne duše. Moraš ostati sasvim mirna, kad
ovo uješ. GOSPO A ALVING: Ali šta je to tako strašno
—? OSVALD: Ne smiješ vikati. uješ li? Obe avaš li mi to?
Sjedi emo i sasvim mirno govoriti o tome. Obe avaš
li mi to, majko? GOSPO A ALVING: Da, da, obe avam
ti, samo govori! OSVALD: Da, onda treba da znaš, da ovo
stanje umora
— i nesposobnosti da pomislim na rad — da to sve
nije ona prava bolest — GOSPO A ALVING: Ali š t a je
onda ta bolest? OSVALD: Ta bolest koju sam naslijedio, ona
— (Pokazuje na elo i dodaje sasvim tiho) — ona je ovdje,
unutra. GOSPO A ALVING (gotovo bez glasa):
Osvalde! Ne —
ne! OSVALD: Ne vi i. Ne mogu to da podnesem. Da,
ona
sjedi ovdje unutra i vreba. I može da izbije u svako
vrijeme i svakog asa. GOSPO A ALVING: O, k^ko
užasno —! OSVALD: Samo mirno sada! Talko je to sa
mnom —
198
GOSPO A ALVING (sko i): To nije istina, Osvalde! To nije
mogu e! Ne može biti tako!
OSVALD: U Parizu sam imao j e d a n napad. Ubrzo je
prošao. Ali kad sam saznao kako je to bilo sa mnom,
spopao me je strah, talko lu a ki i tako divlji, da sam
otputovao ku i i teibi što sam brže mogao.
GOSPO A ALVING: To je, dakle, taj strah —!
OSVALD: Da, jer to je neopisivo mu no, vidiš li. Kad bi to
bila obi na, smrtna bolest —. Jer smrti se ja ne bojim,
iaiko bih volio da živim što duže.
GOSPO A ALVING: Da, da, Osvalde, i treba da živiš!
OSVALD: Ali to je tako neopisivo mu no. Kao da opet
postajem dijete u povitku; da me drugi hrane i tako dalje.
Ah, to je neopisivo!
GOSPO A ALVING: Dijete ima majku da ga njeguje.
OSVALD (sko i): Nikad i nikad! Upravo t o ne u! Ne mogu
da podnesem ni pomisao da bih možda godinama talko
ležao — tako i ostario i osi jedio. Kona no, i ti bi još
mogla da umreš prije mene. (Sjeda na stolicu gospo e
Alving) Jer to ne mora odmah da završi smr u, relkao je
Ijekar. On je to nazvao nekom vrstom omekšanja mozga
ili nešto li no. (Smiješi se turobno) Nalazim da sam izraz
zvu i lijepo. Uvijek pri tom pomislim na zavjese od
svilenog baršuna, kao trešnja crvene boje — na nešto po
emu se delikatno klizi.
GOSPO A ALVING (uzvikne): Osvalde!
OSVALD (opet sko i i hoda po sobi): A sad si mi oduzela i
Reginu! Da sam barem n j u imao. Ona bi mi ve u inila
uslugu iz ljubavi.
GOSPO A ALVING (prilazi mu): Sta misliš time, moj
ljubimce? Zar ima na svijetu ikakve usluge iz ljubavi koju
ja tebi ne bih u inila?
OSVALD: Kad sam se u Parizu oporavio od napada, onda mi
je Ijekar rekao da, kad naipad opet do e — a on e opet
do i — onda više nema nikakve nade.
GOSPO A ALVING: Zar je bio tako bezdušan, da ti —
199
OSVALD: Zahtijevao sam to od njega. Rekao sam mu da imam
na ina da to predusretnem — (Smiješi se veselo) — I zaista
imam. (Vadi neku kutijicu iz unutrašnjeg džeipa na grudima)
Majko, vidiš li ovo ovdje?
GOSPO A ALVING: Sta je to?
OSVALD: Morfij u prahu.
GOSPO A ALVING (gleda ga užasnuto): Osvalde — dje a e moj?
OSVALD: Saikuipio sam dvanaest kapsula —
GOSPO A ALVING (pruža ruku): Daj mi tu kutiju, Osvalde!
OSVALD: Još ne, majko. (Stavlja kutiju opet u džep.)
GOSPO A ALVING: To ne u preživjeti!
OSVALD: Mora eš. Da sam imao Reginu, rekao bih joj šta je sa
mnom — i zamolio bih je za tu posljednju uslugu iz ljubavi; ona
bi mi pomogla, to znam sigurno.
GOSPO A ALVING: Nikada!
OSVALD: Kad bi me onaj užas savladao, kad bi me vidjela kako
bespomo no ležim kao malo dijete u po-vitku, prepuštenog
sudhini, izgubljenog bez nade — bez spasa —
GOSPO A ALVING: Nizašto na svijetu to Regina ne bi u inila!
OSVALD: Regina bi to u inila. Regina ima tako udno lako srce. I
ubrzio bi joj bilo preko glave to da njeguje jednog takvog
bolesnika kao što sam ja.
GOSPO A ALVING: Onda neka je slava i hvala nebesima što
Regina nije tu!
OSVALD: Da, ali sad mi onda ti moraš u initi tu uslugu iz Ijuhavi,
majko.
GOSPO A ALVING (vi e glasno): Ja!
OSVALD: Zar mi ti nisi najbliža?
GOSPO A ALVING: Ja! Tvoja majka!
OSVALD: Upravo zato.
GOSPO A ALVING: Ja, koja sam ti dala život?
OSVALD: Za život te nisam molio. I kakav si mi to život dala? Ja ga
više ne u! Uzmi ga natrag!
9nr
GOSPO A ALVING: U pomo ! U pomo ! (Istr i u predsoblje.)
OSVALD (za njom): Ne odlazi od mene! Kuda eš?
GOSPO A ALVING: Da ti dovedem Ijekara, Osvalde! Pusti me da
idem!
OSVALD (takode napolju): Ne eš i i. I unutra ne e više niko u i.
(Okre e klju u hravi.)
GOSPO A ALVING (ponovo ulazi): Osvalde, Osvalde, dijete moje!
OSVALD (ide za njom): Ti tvrdiš da me voliš kao majka — a možeš
da me gledaš kako se mu im u ovom bezimenom strahu?!
GOSPO A ALVING (poslije kra e pauze, potpuno se savladava):
Evo moje ruke.
OSVALD: Zna i — ho eš?
GOSPO A ALVING: Ako bude potrebno. Ali to ne e biti potrebno.
Ne, ne, ni sada ni nikada.
OSVALD: Nada emo se. I živjeti zajedno koliko možemo. Hvala ti,
majko. (On sjeda u fotelju koju je gospoda Alving dogurala do
sofe. Svi e. Lampa na stolu još gori.)
GOSPO A ALVING (približi se oprezno): Jesi li sada miran?
OSVALD: Da.
GOSPO A ALVING (sagnuta nad njim): To je bilo neko tvoje
užasno uoibraženje, Osvalde. Ti ne možeš da pod-neseš tako
mnoga uzbu enja. Ali sad se moraš odmarati. Kod ku e, kod svoje
majke, moj ljubimce. Svaka tvoja i najmanja želja bi e ispunjena
— kao onda kad si bio malo dijete. — T ko. Sad je napad prošao.
Vidiš li kako je to lako? Ah, znala sam ja to doibro. — I vidiš li,
Osvalde, kakav nam divan dan dolazi? Sjajni sun evi zraci. Sad
tek možeš lijepo da vidiš svoj zavi aj. (Ona ode do stola i ugasi
lampu. Izlazi sunce. Gle eri i planinski vrhovi leže u sjajnom
jutarnjem svjetlu.)
OSVALD (sjedi u fotelji, le ima okrenut pozadini i ne mi e se.
Iznenada kaže): Majko, daj mi sunce!
201
GOSPO A ALVING (kraj stola, lecne se i pogleda ga): Šta
kažeš?
OSVALD (ponavlja tupo i muklo): Sunce. Sunce.
GOSPO A ALVING (pritr i mu): Osvalde, šta ti je?
OSVALD (izgleda kao da se gr i u stolici, svi m^iši i m,u
popuštaju, lice mu je bezizražajno, zuri slijepo preda se).
GOSPO A ALVING (drhti od užasa): Sta je to? (Vi e)
Osvalde! Sta ti je! (Baca se pred njega na koljena i drma
ga) Osvalde! Osvalde! Pogledaj me! Zar me ne poznaješ?
OSVALD (muklo kao i prije): Sunce. — Sunce.
GOSPO A ALVING (ska e o ajna, hvata se objema ru-kam,a
za kosu i vi e): Ovo se ne može pcMinijeti! (Šap e kao
uko ena) Ovo se ne može podnijeti! Nikad više!
(Iznenada) Gdje mu je samo? (Brzo ga pipa po grudima)
Evo! (Ustukne koji korak i vikne) Ne, ne, ne!
— Da! — Ne, ne! (Stoji malo udaljena od njega, s ru
kama u kosi i zuri u njega u nijemom užasu.)
OSVALD (sjedi nepokretno kao i prije i govori): Sunce.
— Sunce.
DIVLJA PATKA

202
 DIVLJA PATKA

Od mraka niskih istina meni je draia obnmna

koja nas podiže.
Puškin

Zahvaljuju i velikom usipjehu koji su na brojnim

evropskim scenama postigle prethodne Ibsenove drame
(Stupovi društva, Lutkina ku a, Sablasti, Narodni neprijatelj),
a još više bu nim skandalima, policijskim zabranama i
kontraverznim polemikama, i prvo izdanje Divlje patke (1884)
rasprodano je u toku etiri dana, dok su se vode a
skandinavska pozorišta u Berganu, Kristijaniji, Stokholmu,
Kopenhagenu i Helsinkiju, žurila da što prije otkupe autorska
prava i zapo nu sa prohama. Ovaj po etni uspjeh Divlje patke,
me utim, bio je samo trenuta an, prouzrokovan radoznalim i
napetim iš ekivanjem javnosti da e to biti ponovni susret sa
još jednom Ibse-novom polemi nom dramom, kakva je bila
Neprijatelj naroda, ili sa novim »prljavim« i »amoralnim«
komadom, poput anatemisanih Sablasti. Prve reakcije i kritike i
publike pokazuju nedoumicu i zbunjenost, a zatim, iznevjereni
u iš ekivanju, javljaju se glasovi nezadovoljstva i negacije:
simboli na zna enja u drami su nejasna i ovjek se uzalud
napreže da otikrije o emu Ibsen zapravo raspravlja; sve je to
artificijelno i izmišljeno; zaplet je podjednako udan koliko i
otrcan, a kompletan utisak izaziva prazninu i neprijatnost, itd.
ak je i Georg Brandes, u pismu Alefcandru Kielandu, napisao
da ga je itanje Divlje patke oneraspoložilo, pitaju i se zašto je
piscu potrebno »da nas mu i isklju ivo tako bezna ajnim ljudi-
ma «.i
1 Michael Mey6r, Ihsen, Penguin Books, :sitr. 549.

205
 Engleski kriti ari, pa i vatreni »ibsenisti«, ispoljavaju
tako e nedoumicu, isti u i da je Divlja patka » udna me-
lanholi na i pesimisti ka drama, bez trunke svijetlog od
po etka do kraja. Zaista, nema lika u komadu koji budi
povjerenje ili dopadanje« (Edmund Gosse).^ U pore enju sa
prethodnim tekstovima, mnogi smatraju da je to drama »manje
vrijednosti«, »najbezna ajnija od svih ostalih Ib-senovih
komada«. Ovom negativnom mišljenju pridružio se i strasni
zagovornik i prevodilac Ibsena, Viljem Ar er, kome se Divlja
patka u prvi mah nije dopala, i koji e tek docnije, na sceni
otkriti i shvatiti njene prave vrijednosti.^ Jedino je Bernard So,
u svojoj studiji Suština ibsenizma (1891), (posvetio -posebnu
pažnju uipravo Divljoj patki, konstatuju i da Ibsen poslije
Neprijatelja naroda, napušta »vulgarne ideale«, otkrivaj u i
karaktere »nepopravljivih idealista koji idealiizuju najviše sami
sebe«, upuštaju i se tako u tragikomi an obra un sa postoje im
»zabludama ibsenizma«, povodoim koga su njegove »za-
panjene žrtve izjavile da je to satira na njegove ranije koimade,
dok su se pabožni, koje je on toliko puta razo arao svojom
interpretacijoim Branda, po eli nadati da se on pokajni ki
vra a crkvi«."*
Neiposredno nakon neuspjeha Sablasti, Andre Antoan
(tuma io je Jalmara Ekdala), uporno nastavlja sa propa-
giranje'in Ibsena u Franciisfeoj, postavljaju i na sceni
»Slobodnog pozorišta« i Divlju patku (1891), koja je tako e
izazvala podijeljena mišljenja. Manji dio puiblike je zadovoljno
aplaudirao, dok je ve i dio bu no protesto-vao i zviždao.
Predstava najnovije Ihsenove drame u Parizu izaziva oštru
literarnu polemiku izme u kriti ara Franciska Sarsea — za
koga je Divlja patka »opskuran komad«, »nepodnošljiv« i
»nekoherentan«, sa nejasnim i nerazumljivim centralnim
simbolo-m — i Žila Lemetra, koji pokušava da protuma i
zna enje i vrijednosti kako
2 Isto, 55S.
3 Isto, 537.
* George Bernard iSihaw, The Ouimtessence af IbsenAsm, New Vork
1958, sitr. 143.
206
osnovnog simbola tako i itave drame.^ Zanimljivo je i
negativno mišljenje koje je o Ibsenu, povodom predstave
Divlje patke, izrekao Romen Rolan, u pismu Linje-Pou,
reditelju simbolisti kog teatra »Djelo«: »Zao mi je što se svi
njegovi komadi igraju u Franci^koj. Eto šta se radi sa nama!
On je ovjek, ali nije od naše rase, i zato ostavimo tog
varvarina u njegovim fjordovima.«*
Iako su predstave Lutkina ku a i Sablasti izazvale u
Njema koj žestok otpor i ipublike i kritike, Ibsen e upravo na
sceni njema kog pozorišta doživjeti svoju punu umjetni ku
afirmaciju. Pozorišni kriti ar Paul Slenter i reditelj Oto Bram, u
okviru novoosnovanog »Slobodnog pozorišta«, a docnije i
»'Njema kog pozorišta«, prikazuju i itavu seriju njegovih
drama, proglašavaju ga za »trago-lovcem one dramske
umjetnosti koja najbliže prilazi sadržaju savremenog života«.'^
Pobornik i vatreni pristalica naturalisti ke režije, Bram
uglavnom tuma i Ibsenove socijalne i društvene drame, ne
pokazuju i interes za njegova ranija djela (Brand, Per Gint),
kao ni za tekstove koji su nastali poslije Neprijatelja naroda. U
Bramovoj rediteljsikoj interpretaciji dominira verizam sa
»fotografski ta no naslikanim detaljima života«. U polemici
koja se na stranicama asopisa Slobodno požarište vodila iz-
me u Paula Ernesta i Hermana Bara, u vezi sa »ženskim
pitanjem u svjetlosti Ihsenove dramaturgije«, umiješao se i
Fridrih Engels. Brane i Ibsena od njegovih vulgarno--
mehanisti kih i naturalisti kih njema kih interpretatora, on je
ukazao na suštinske razlike izme u njema kog i norveškog
malogra anstva, podvla e i da ». . . ma kakvi bili nedostaci
Ibsenovih drama, u njima je ijpak prikazan pa ma i sitni,
srednjoburžujski svijet, koji stoji neupo-•redivo iznad
njema kog, i u kome ljudi još imaju karaktera, sposoibni su za
inicijativu i djeluju samostalno, mada esto i udljivo sa
gledišta stranog posmatra a«.®
A. A. Gvoiadjev, Zapadnoevropsko pozorište, 1953, str. 73.
* Michael Meyer, op. cit., str. 696. ' A.
A. Gvozdjev, op. cit., str. 165.
* Isto, 181.
20^

Praizvedba Divlje patke u Minlienu (1888) bila je veliki
trijumf. Publika je autora i izvo a e izazvala šesnaest puta pred
zavjesu. Me utim, prvo prikazivanje u Be u (1891) nije
ponovilo ovaj uspjeh. Nakon prva dva ina gledaoci su tražili
da se Ibsen pojavi na sceni, doc-nije je ovo po etno
oduševljenje splasnulo, pretvaraju i se postepeno u
negodovanje i protest, da bi na kraju završilo zviždanjem ve eg
dijela publike, tako da je Divlja patka, nakon tri reprize, pred
praznim gledalištem, skinuta sa repertoara.^
Kontraverzne ocjene i neujedna eni prijem prate najnoviju
Ibsenovu dramu i na sceni rusikog pozorišta. Tolstoj je u svom
dnevniku (20. VIII1890) zapisao da je pro itao Divlju patku,
zaklju ivši kratko: »Nije dobro!«^" Cehov je, sje a se
Stanislavski, na probama Divlje patke pokazivao znakove
dosade, pa ak i izvjesnog unutrašnjeg otpoira: »Pogledajte
ovo, Ilbsen ne poznaje život. U životu se to ne dešava tako.« Za
njega je Ibsen bio suviše hladan i racionalan. Ovakav odnos bio
je uslovljen vjero-vatno i lošim i neadekvatnim prevodima, ali i
na inom na koji je Ilbsen igran. Pred kraj života, Cehov
mijenja mišljenje o autoru Divlje patke, i u pismu A. L.
Višnjev-skom (1903) piše da je Ibsen njegov »najomiljeniji pi-
sac«." I Stanislavski, mada je režirao Neprijatelja naroda i
Divlju patku, tako e nije pokazivao ve i afinitet za Ibsena,
jednostavno ga nije osje ao, ili kako je to sam izjavio: ». . . za
njegov simbolizam — mi glumci — nismo bili dorasli. Da bi se
igrala simboli na djela, treba se vrsto saživjeti sa ulogoim i
komadom, spoznati i usisati u sebe njegov duhovni sadržaj,
iskristalisati ga, izgla ati dobijeni kristal, na i za nj jasnu,
so nu umjetni ku formu 'koja sintetizuje svu mnogostruku i
složenu bit djela. Za takav zadatak mi smo bili malo iskiisni, a
naša unutrašnja tehnika nije bila dovoljno razvijena.
Poznavaoci su objasnili neuspjeh koimada realisti kom
usmjerenoš u
' Miohael Meyar, op. cit., sitr. 690, 10
Isto, 865—866. " Isto, 866.
208
naše umjetnosti, koja kao da ne može da se pomiri sa
simbolizmom. Ali, u stvari, razlog je bio drugi, upravo obratan:
u Ibsenu smo mi iapali nedovoljno realisti ni u oblasti
unutarnjeg života komada.»^^ Pa ipak, zahvaljuju i upornosti i
zalaganju Nemirovi a-Dan enka, koji je pokazivao izuzetni
interes i afinitet za Ibsena, Moskovski hudožestveni teatar,
prikazuju i jednu malu antologiju njegovih drama (Heda
Gahler, Kad se mi mrtvi probudimo. Divlja patka, Brand,
Sablasti, Neprijatelj naroda, Rosmersholm, Per Gint), najviše
je doprinio afirmaciji Ibsena na sceni ruskog pozorišta.
Sa Divljom, patkom, zapo inje nova faza u Ibsenovom
stvaralaštvu. On postepeno prestaje da se bavi »vulgarnim
idealima«, odnosno opštim pitanjima društvenog i li nog
morala. U pismu pjesniku Teodoru Kaspariju, napisanom
povodom Divlje patke, on kaže da je prestao tražiti
»univerzalne zahtjeve« od ljudi, jer više ne vjeruje da je
»ikome dato pravo da postavlja takve zahtjeve«, kao što ne
vjeruje da »iko od nas može imati ve i cilj u životu od
samoostvarivanja u duši i u istini«.** Pristupaju i istraživanju
ovjekovog »duhovnog bi a«, Ibsen je, normalno, morao
donekle da mijenja dramsku tehniku, odbacuju i postepeno
uzro no-posljedi nu faktografiju i naturalistioki determinizam.
Natapaju i sve više svoje nove drame mnogostrukim
simbolisti kim zna enjima, koja su rastvarala i pro iš avala
o iglednost realnih doga aja, omogu avaju i pojavu
višesložnih planova i raznovrsnih sazvu ja, Ibsen daje prevagu
intuitivnom i iracionalnom, pretvaraju i dramsku prozu
(svaikodnevnica vulgarnog života), u dramsku poeziju
(samoostvarivanje ovjeka »u duši i u istini«). Ova promjena,
mada nije došla odjednom, ve postuipno, uticala je na
Ibsenove savremenike, i oni po inju na njega da gledaju kao na
neku »zagonetnu sfingu«, koja se »skriva iza nejasnih
namjera«, što je svakako i doprinijelo nerazumijevanju, a
samim time i neshvatanju Ibsenovih posljednjih drama.
1^ K. S, Stanislavslci, Moj život u umjetnosti, 1955, str. 224.
Mixjhael Meyeir, op. cit., 549.
1* — Drame
209
u pismu Hegelu (2. IX 1884), sam Ibsen je istakao da Divlja
patka zauzima »jedinstveno mjesto« me u njegovim dramama,
i da se njegov »metod razlikuje od onog kojim se ranije
koristio«, napominju i da e kritika ovu promjenu »vidjeti na
svoj na in«, traže i i pronalaze i »nešto o!ko ega e
raspravljati«, stvaraju i pri tome proizvoljne konstrukcije i
raznovrsna tuma enja.^*
U emu je novi metod? U simbolima? Ali simboli se
javljaju u ve oj ili manjoj mjeri i u ranijim IbsenoAnm
dramama. U promijenjenoj dramskoj tehnici? Ali ova drama je
komponovana kao Lutkina ku a ili Sablasti, i dalje postoji
analiti ki metod i dobro poznati na in »pre-turanja« po o ito
mrtvim ostacima prošlosti i »raspirivanja'žive žeravice« pod
njima. Staviše, Divlja patka proširuje i nastavlja neka ve
poznata Ibsenova tematska i sadržajna interesovanja. Jer, kao
što je epizoda sa doktorom Rankom i nasljednim sifilisom u
Lutkinaj ku i, interpblirana i proširena u Sablastima u
Osvaldovoj tragi noj sudbini, tako se i vanbra ni odnos
kapetana Al-vinga i Johane, sa Reginom kao posljedicom,
ponovno našao, u razvijenom i nešto izmijenjenom obliku, u
središtu pri e Divlje patke (Verle — Gina — Hedvig). Zna i da
je i uobi ajena pddjela Ibsenovog dramskog rada na istorijske,
rano sinibolisti lke, realisti ke i kasno simbo-listi ke drame,
odviše uska i vješta ka, jer se svi pobrojani elementi
nefprestano miješaju i »rukopis« je uglavnom konstantno
prepoznatljiv, bez obzira na razlike koje postoje izme u, na
primjer, prve, Katiline, i, posljednje. Kad se mi mrtvi
probudimo. Pa ipak, postoji nešto novo u Divljoj patki, kako u
tretmanu dramskog sklopa tako i u zna enjima i zra enjima
brojnih simbola.
U odnosu na Lutkinu ku u i Sablasti, Ibsen u Divljoj patki,
zadržavaju i analiti ki metod, mijenja donekle tehniku
komponovanja drame. Otkrivanje prošlosti više nije stvar
intimnih ispovijedanja, izazvanih nekim logi nim ili slu ajnim
doga ajem iz sadašnjosti, pod pritiskom i protiv volje glavnih
junaka. Na primjer, pojava Krog-
" Isto, 553.
210
stada i njegovo prijete e pismo prisiljavaju Noru da po ne sa
otkrivanjem tajne, kao što mogi:i nost incestnog odnosa
izme u Osvalda i Regine uti e na Helenu Alving,
primoravaju i je da objelodani istinu o svom promašenom
braku sa komornikom Alvingom. Umjesto subjektivne
projekcije onog što se dogodilo, Ibsen uvodi istragu koju poput
isljednika vodi tre e lice (Gregers Verle), razobli- avaju i
postepeno, policijskom metodom dedukcije, »kaljugu tajni« iz
prošlosti. Nasuprot Nori i gospo i Alving, koje S'U svjesne šta
se dogodilo i to na izvjestan na in nose U sebi kao »krst«,
porodici Ekdal, sem neke mutne slike, najve i dio prošlosti je
nepoznat i zamagljen, i bez aktivnog djejstva na njihovu
sadašnjost. Cak se i Gina odnosi, prema svemu što se desilo
prije petnaest godina sa starim Verleom, na zdrav na in, »bilo
pa prošlo«, neoptere eno i bez grize savjesti. Istina, posljedice
prošlosti poput saiblasti lebde i u Divljoj patki (Hedvijgino i
Ver-leovo sljepilo, izop enje i poreme enost starog Ekdala),
me utim, lanovi porodice ne znaju za njihovo pravo porijeklo,
i da nema Gregersovog »njuškanja« po »smradu«, oni bi
proživjeli život koji im je dat, mimo i u neznanju, bez svijesti
da nose »leš u utrobi broda«. Ova promijenjena tehnika u
konstitiadsanju intrige, omogu ila je Ibsenu da prvu polovinu
drame razvije na dva simultana plana; s jedne strane, te e
Gregersova istraga, kroz koju se rafinirano i matemati ki ta no
i precizno odmotava klupko prošlosti i otkriva »zlo in«; a, s
druge, kao kontrapunkt, odvija se .svakodnevni poroda ni život
Bkda-lovih, optere en raznovrsnim brigama i radostima. Pa-
ralelizam ova dva toka, njihovo ukrštanje i su eljavanje, pored
uvo enja siraboli nih zna enja koja i nastaju kao posljedica
ove sprege, omogu ava uspostavljanje dvostruke tenzije, jer se
i istraga i svakodnevni porodi ni život Bkdalovih, pa i
Verleovih, me usobno osvjetljavaju, sjen- e, dobijaju i svaki
za sebe, zahvaljuju i prožimanju, jednu specifi nu unutrašnju
dramatiku koja se, poput ofcla nog neiba pred olujoi, prijete i
gomila, ispunjavaju i »vazduh« drame atmosferom napetosti i
iš ekivanja. U
14*
211
trenutku kada se Gregersova istraga »zlo ina« približava kraju,
Ibsen uvodi novu li nost (Reling), koja svojim pro-tiv-akcijama
spre ava da Divlja patka, u drugoj polovini, 'krene prema
brzom rasipletu i »kazni«, zadržavaju i tako, pa i poja avaju i
ve uspostavljenu tenziju novim nabojima i novim
elektricitetom. U dkviru ovakvog dramskog sklopa, porodica
Bkdal je nalik na usamljeno ostrvo koje živi trostruki život,
onaj po sebi — poklonjen od industrijalca Verlea, onaj koji vidi
ili žeM da vidi Gregers, i onaj koji je form.irao i sada želi da
sa uva Reling. Izložena suprotnim radijacijama, opkoljena i
ugrožena sa svih strana »iprijateljskim« vatrama, osvijetljena
blještavim i zasjenjuju im reflektorima Verlea, Gregersa i Re-
linga, porodica fotografa Jalmara Ekdala gubi i pc»ljed-nje
ostatke svog ljudskog identiteta, i sve više li i na škorpiona
opkoljenog vatrom. U trenutku bezna a i bez-izlaznosti ona
uipire smrtonosni žalac prema samoj sebi, odnosno, prema
najslabijem i najosjetljivijem dijelu svog ugroženog organizma,
prema istoj i potpuno nevinoj Hedvig.
U ehovljevoj drami Galeb, u finalnoj sceni, podsje aju i
Trepljeva da je jednom prilikom ubio galeba, Nina "Zare na
kaže, aludiraju i na sebe i Trigoiuna: »Slu ajno je naišao jedan
ovjek, vidio, i prosto iz dosade upropa-stio . . . Siže za malu
pri u . . .« Ove rije i u potpunosti se mogu primijeniti i na
ulogu Gregersa i njegovu funk--ciju, s tom razlikom što su
njegovi motivi druk iji od motiva Trigorinas mada su
posljedice iste. Uostalom, centralni simbol, ustrijeljeni galeb,
odnosno ranjena divlja patka, i kod Cehova i kod Ibsena, imaju
isto zna enje i istu vrijednosnu dimenziju, jer »podižu radnju
koja raspravlja samo o individualnom slu aju na visinu uop-
štene tenae«.^®
Još u toku stvaranja Divlje patke, Ibsen je u pismu Hegelu
— vjerovatno zamoren od napada, skandala i ne-
razuimijevamja, koje su izazvale njegove posljednje dru-
" er Liuka , Istorija razvoja modeme drame, Beograd,
1878.
212
štveno angažovane drame, naro ito Lutkina ku a i Sablasti —
napisao da njegovo novo dramsko djelo »ne doti e ni
ipoliti ike, ni socijalne probleme, niti ima išta od of^teg
zna aja« i da se dešava »potpuno u granicama porodi nog
života«.** Ova konstatacija je ta na samo u okviru osnovne
radnje koja pri a doga aje iz prošlosti i sadašnjosti jedne
porodice, izlažu i postepeno i faktografski jedan niz
me usobno povezanih injenica. Istovremeno, na planu ideje, u
sukobu Gregersa i Relinga, drama raspravlja o nekim
zna ajnim eti kim, moralnim, pa i filozofskim problemima »od
opšteg zna aja«, da bi svojim brojnim simboli nim
zna enjima, i tema i ideja biie podignute na visinu jedne
univerzalne istine. I mada su simlboli prisutni, u manjoj ili
ve oj mjeri, i u prethodnim njegovim dramama, ipak. Divljom
patkom, Ibsen zapo inje seriju od osam drama u kojima su
simbolisti ka zra enja sve naglašenija i — zamršenija, tako da
su i nova » itanja« ovih drama iz posljednjeg ciklusa razino
vrsni ja, ali i kontraverznija. Ve je re eno da se simboli u Div-
ljoj patki javljaju u »takvom intenzitetu, u tako mnogostrukom
osvjetljenju, dobijaju i mnogobrojna zna enja prema tonu
razgovora u raznolikoj atmosferi, da izrastaju u simbol ne ega;
naj eš e u simbol mnoštva stvari i ako bismo htjeli re i šta
zapravo zna e, morali bismo išarati cijelu dramu«."
I upravo ova koncentracija simbola, odnosno njihovo
druk ije tretiranje, razlikuju u mnogome Divlju patku od
ranijih Ibsenovih drama. Naime, simboli nisu više usputni,
uzgredno naba eni, više formalni, pa samim time i više
o igledni. ini se kao da je simbolisti ko ozarenje prešlo iz
kvantiteta u kvalitet. Umjesto simbola koji stoje po strani
drame, odvojeni svaki za sebe, u Divljoj patki su oni
osmišljena i fokusirani u okviru jednog centralnog simbola,
koji sudbinski, fatalisti ki, lebdi nad itavom dramom, gotovo
je davi, tako da sve što se dešava, likovi 1 njihovi odnosi,
radnja, atmosfera, ambijent, vrijeme, sve
" Micha^ Meyer, op. cit., 553. " er
Luikal , op. cit.
213
je to na izvjestan na in zavisno od osnovnog simbola (divlja
patka), koji poput magnetizma privla i i sabire u jednu žižu sve
ostale dramske elemente, a zatim ih u procesu kataJize ne samo
rastvara i pro iš ava ve i druk ije osvjetljava. Simboli u
prethodnim Ibsenovim dramama su bili odviše o igledni, esto
»srozani« do alegorije, tako da je prelaz od po etnog realnog
polazišta prema z;avršenom poetsko-asooijativnom vrhu bio
odviše ili bukvalan ili jednosmjeran (atmosfera kiše koja
neprestano pada, dolazaik no i i krajolik bez sunca kao pandan
atmosferi u ku i i u duši gospo e Alving u Sablastima; praznik
Boži a i ra anje nove Nore u Lutkinoj ku i, itd.). Umjesto ovih
jasnih, zatvorenih i apštih simbola, Ibsen u Divlju patku uvodi
otvorene simbole, ija zna enja nisu o igledna, ve sli no
slikarskoj tehnici sfumata, djeluju mutno, nedore eno,
razliveno, tako da ostavljaju mogu nost za raznovrsna
naslu ivanja, tuma enja i asocijacije. Mada se još uvijek
javljaju i jednostavni, otpštd simiboli sa obi nim alegorijskim
smislom (trinaest kao nesretni i zlokobni broj, ili kao
asocijacija na »posljednju ve eru«, Hrist sa dvanaest apostola i
pitanje ko je izdajica-Juda; sljepilo — i kao bolest i kao odnos
prema životu, itd.). Pdkuša emo da detaljnije razmotrimo
centralni simbol — divlje patke — iskaizan, ne bez razloga, u
naslovu drame. Prije svega, u svojoj osnovi, u polazištu, on
postoji kao konkretan realan doga aj. Naime, stari Verle, prili-
kom lova, pucao je iz amca, ali kako mu je vid oslabio, nije
uspio da ustrijeli, ve je samo ranio divlju patku. Ranjena ptica,
koja je dobila »sa mu pod krilo«, više nije mogla da leti. U
talkvoj bezizilaznoj situaciji divlje patke se obi no ustreme
prema vodi, i tonu i najdublje što mogu, vrsto kljunom
zagrizu morsku travu i alge, »i onda se više nikada ne vrate«,
jer bez krila i letenja ne mogu da opstanu. Tako je u inila i
divlja patka koju je ranio Verle. Me utim, Verle je imao
»strašno hitrog psa«, koji je zaronio i izvadio patku iz vode.
Ranjena ptica je jedno vrijeme držana u ku i Verleovih, ali
kako se teško oporavljala i »nije napredovala«, sli^ga Petenson
je dobio
214
nalog da je zakolje. Stari Ekdal, zahvaljuju i prijateljstvu sa
Petersonom, uspijeva da ga nagovori i izmoli da njemu
prepuisti ranjenu divlju patku, pa je talko ptica došla u dom
Ekdalovih, i tu je, u njihovom potkrovlju, me u ostalom
raznovrsnom menažerijom, našla uto ište. Zahvaljuju i
posebnoj pažnji i ljubavi itave porodice, a naro ito male
Hedvig, iako joj »jedno krilo malo visi, i vu e jednu nogu«,
iako ne može da leti, ona ipak živi, »lOdeibljala je» i »famozno
naipreduje«. Ova konkretna i realna pri a o ranjenoj ptici služi
Ibsenu kao simboli na osnova u kojoj se rastvaraju i likovi i
odnosi i radnja drame, prošlost i sadašnjost, ali ne linearno, ve
zraka-sto, na razli itim planovima i sa raznovrsnim poetskim i
misaonim zna enjima.
Sudbina divlje patke kao i život kompletne menažerije na
tavanu porodice Ekdal, posjeduju i opšta i pojedina na
simboli na zna enja, koja^ se poput fuge, u jednoj raskošnoj
orikestraciji, neprestano konoidno izmjenjuju, kontrapuiiktiraju
i dopunjavaju, proširuju i i rasplamsavaju i konkretnu
polazišnu osnovu u jedan udesni asocijativni fcošmar. »Kad
nema pravog života« — kaže Cehov u Ujka Vanji — » ovjek
živi od fatamorgana.« I upravo ova misao o obmani »koja nas
podiže«, o samozavaravanju koje nas sipasava, kad se život
javlja kao ne--realnost ili izmišljena realnost, sadržani su i
prosijavaju iz jezgra centralnog simbola kao njegovo opšte
zna enje. Jer, svi likovi u Divljoj patki, i Ekdalovi i Verleovi, i
oni oko njih, (Molvik, Reling, gospo a Serbi), živjeli su nekada
slobodno poput divlje ptice, a onda su, teško ranjeni i odba eni,
uplašeni od života i »n^kih istina«, potonuli na dno, hvataju i
se o ajni ki za mo varne trave i alge, gube i pri tom svoj
identitet. Uplašeni i užasnuti od pomisli da bi se morali suo iti
sa realnoš u, koja nije ništa drugo do porazna istina o sebi, oni
se pani no drže »morskog bezdana«, strvaraju i u njemu magle
novih iluzija 1^ novih obmana. Mi, pobje i od stvarnosti nije
mogu e, cak. ni u ljubav, jer uvijek postoji »strašno hitar pas«,
koji e nas, kad-tad, oštrim zuibima š epati za vrat i iz-
215
vu i sa dna i mraka naših zavaravanja, na povreinu i svjetlo
istine, razgoli ene, razobli ene i — uništene. Ovome treba
dodati da Ibsen svjesno igra sli nostima nor-vešikih rije i and
(patka) i aand (duh), tako da ovaj centralni simbol postaje
paradigma za još komipleiksnija simboli ka zra enja, u kojima
snažno vibrira i ona njegova pernata težnja za
samoostvarivanje »u duši i u istini«.
Izvan ovog opšteg zna enja, divlja patka i svijet koji je
okružuje na tavanu Ekdalove ku e, imaju i pojedina na
simboli na ozarenja. Hedvig je posljedica i žrtva Ver-leove
lova ke straisti. Kao divlja patka, ni ona »nema nikog, potpuno
je otrgnuta od svojih, niko je ne pozna i ne zna odakle je«, jer
aik ni Gina ne može precizno da odgovori ko je njen otac,
Jalmar ili Verle. Osim toga, sve što okružuje ranjenu pticu,
sasušeno drve e i tavanska menažerija, u potpunosti je nalik na
vješta ki život porodice Efcdal. Obilježena sljepilom, i Hedvig
je, kao i ptici, iiskra ena budu nost, odnosno slobodan let u
život. I kao što ranjena patka napušta plavetnilo neba i odlazi u
dubinu vode da umre, tako i Hedvig odlazi iz realnog života u
svijet iluzija u potkrovlju da tamo istpali na sebe smrtonosni
hitac. Jalmar Ekdal je »zaronio i vrsto zagrizao trave dolje u
dubini«, »zaglibio se u neiku otrovnu mo varu«, i ne shvataju i
da na dnu tog bezdana umire u travama-obmanama. itav
njegov život je posljedica Verleove igre, koji mu je »-
poklonio«, poput lova kog trofeja, i profesiju, i ženu, i k er, pa
ak i ranjenu pticu. Jalmarov nestvarni, utopijski »veliki izum«,
istovetan je sa vješta kim ambijentom na tavanu, samo jedna
zaludna iluzija. Ostaii lanovi porodice, Gina i stari Eikdal,
uistrijeljeni svojevremeno od Verlea, podrezanih krila i
prekinutog zamaha, zaustavili su vrijeme — »tamo kod divlje
patke«. Sli no Hedvig, koja nježnoš u i ljubavlju pokušava da
spasi svoju ranjenu pticu, i Gina nastoji da spasi Jalmara, i
vjerovatno bi u tome i uspjela da se nije umiješao »hitri pas«
— Gregers Verle. Stari Ekdal, umjesto istinskog lova,
obmanjuje se »lovoan« na
216
tavanu, zaboravljaj u i svoj »stari, divlji život« u planinama
Hej dala.
Porodica Verle tako e je ozra ena direktno ili indirektno
centralnim simlbolom. Stari Verle, igraju i se, stvara život
Ekdalovih. Njegova neobuzdana lova ka strast ne ubija ve
ranjava, ostavljaju i ptice bez krila, osu ene na bijedno i
neprirodno životarenje. Ali ni on nije pošte en od Neumoljivog
i Zagonetnog. Kažnjen sljepilom, i njemu je potrebna Hedvig-
nježnost, koja se javlja u liku gospo e Serbi. Me utim, kao što
ljubav ne može u initi da se divlja patka vine u plavetnilo
beskraja tako ni goispo a Serbi ne može da u ini za starog
Verlea ništa više od stvaranja udobne »korpe«, u kojoj e i on
postepeno fconuti u mraik, sanjaju i »more i nebo«. Gregers
Verle, kome je otac »O!pi;istoeio dušu«, ide njegovim tragom,
jer poput lova kog psa nastoji da otrgne Ekdala od mo varnog
dna-laži i izbaci ga na površinu-iistinu. Pri tome, u svom
ortodoksnom idealisti kom »sljepilu«, on zaboravlja
naravou enije basne o ranjenog divljoj patki, zaboravlja da
ptica sa »sa mom pod krilom« ne može više da leti, a samim
time ni da živi.
Molvik i Reling, likovi izvan :porodi nog kruga, stavljeni
su tako e pod okrilje simbola »divlje paitke«. Molvik,
preuzimaju i nametnutu mu »demonsku prirodu«, preistaje da
»hoda pravo na svojim nogama«. Reling, igraju i se poput
starog Verlea, hrani okolinu lažnim nadama, l)oklanjaju i joj
jedan izmišljeni svijet. Bore i se protiv »niskih istina«, on i
nesvjesno dovodi Ek alovu porodicu na ravan vješta ke
menažerije u potkrovlju. Zanose i se »obmanama koje nas
podižu«, Reling u isto vrijeme vrši i operaciju
samooibmanjivanja, tako da je njegovo slje-!pilo na izvjestan
na in dvostruko, i prema Ekdalovima i prema samome sebi.
Paralelno sa mnogostrukim i raznovrsnim zna enjima
'koja »divlja patka« ima za razumijevanje ove drame, Mihael
Mejer, proteže njenu simboliku ak i na samog Ibsena, tvrde i
da je on, svjesno ili nesvjesno, otkrio i »šta je mislio o sebi dok
je pisao komad«. Po Mejeru,
217
 Ibsen je Jiao ovjek — umjetnik — zaboravio šta zna i živjeti
prirodno i neobuzdano, »ugojio se i pripitomio« u svojoj
»koiipi«, i prepušten samozadovoljstvu, kao i Ekdal, udaljio se
od života.** Stvaraju i Divlju patku, Ibsen postavlja dva
temeljna pitanja, ali i iskušava i analizira samog sebe. Da li je
svijet baš toliko razli it od Ekdalo-vog tavana sa njegovom
imitacijom stvaraoisti? I koje je »uto ište kukavi kije«,
Bkdalova menažerija ili Brandova »ledena crkva«? I kona mo,
nije li stvarni život nešto druigo od onog što registruje i bilježi
fotografski aparat u Efedalovom ateljeu?
Probijaju i se kroz košmar ove drame, otkrivaju i
»nabora« njene duiše, ono što se nalazi i nad i ispod razapete
mreže simbola, nama se ini da je suština Divlje patke, njena
osnovna ideja: nasilje nad ovjekom, surovo nastojanje da se
ugrozi integritet slobodne li nosti, neka vrsta bezo nog
manipulisanja i »ispiranja«, u težnji ostvarivanja ne ovjeka po
sehi, ve ovjeka za sebe, po mjerilima svojih ideja i ciljeva.
Gregers, stari Verle, Reling, svaki na svoj na in, žele da
modeliraju i programiraju lanove porodice Bkdal isklju ivo
prema svojim shvata-njima. I tako, umjesto radosnog i
nesiputanog leta divlje patke, oni stvaraju degenerisanu i
nepokretnu pticu koja tavori dane na tavanu lažnih iluzija, u
okviru jednog vje-šta kog života.
U brojnim triangularnim odnosima koji postoje u
korrapoziciji Divlje patke, centralni trougao zauzima upravo
trijalizam Verlea, Gregensa i Relinga, ostvaren nad porodicom
Jalmara Etedala. Ova tri lika opkoljavaju i zatvaraju dom
Ekdalovih i sa isturenih ta aka vrše snažan pritisak,
ugrožavaju i, i materijalno i duhovno, ina e ve krhak i
porozan organizam porodice, koja je primorana da se iz
nepodnošljivog i ugroženog života povla i u fatamorgane. U
ovom surovoim procesu pretvaranja slobodne i neobuzdane
divlije patke u bespomo nu, »ugojenu« i »pitomu« pticu,
upravo »velika trojika«, bez oib-
^ MkJhaal Meyer, op. cit., 562.
218
žira na njihove li ne me uodnc^e i netrpeljivosti, ima
odlu uju u ulogu.
Stari Verle je razorio Ekdalove egzistencijalno. Oni su i u
prošlosti i u sadašnjosti zavisni isklju ivo od njegove
materijalne mo i. Staviše, Verle je, odbacivši Ginu, modelirao
ne samo Jalmarov brak ve i kompletan njegov li ni život
(izu avanje fotografskog zanata, kupovina ateljea); kao što je
starog Ekdala, svog nekadašnjeg poslovnog partnera i prijatelja
iz mladosti, prvo poslao na robiju, a zatim poniizio do
prosjaka, dozvoljavaju i mu milostivo da se hrani mrvicama sa
njegove bogate trpeze. Cak je i budu nost porodice, a naro ito
Hedvig, zavisna od njegove »dobre duše«, jer im oporukom
obezbje uje pristojan ostatak života. Verle je uvjeren da se
novcem može sve kupiti i sve opravdati: i odba ena Gina s dje-
tetom, i prevareni i nasamareni Jalmar, i izop enje i robijanje
starog Ekdala, i Hedvigino sljepilo. Ovaj »legalno ustoli ena
'kralj sunce', okružen je svojim kammerherre ili 'komornicima'
kojima je potrebna, kako ih gospo a Seribi podsje a, sun eva
svjetlost dvora«.*® Verle se i ponaša kraljevski. »Veliki
mangup u mladosti«, a sada siportiista lovac, bezobziran u
ostvarivanju mo i i vlasti, veletrgovac i industrijalac, on se
odnosi prema porodici Jalmara Ekdala mecenatski, kao prema
nekom karitativnom zavodu, u cilju javnog demonstriranja
dobrote i milosr a, milosr a koje ubija i ponižava, oduzimaju i
identitet i nezavisnost.
Nasuprot senioru Verleu, junior Verle preuzima ulogu
spašavanja poisrnulih »duša«, uvjeren da ovjek ne može biti
slobodan dok se ne oslobodi svojih zabluda i laži. U težnji za
ostvarivanjem »idealnih zahtjeva« i »idealnog napretka«, kao i
svi pravovjerni istunci i ideolozi, i Gregers posmatra svijet sa
apstraktnih eti kih visina kao »kaljugu tajni«, »mo varni
smrad«, jednom rje ju, kao moralnu kloaku, u kojoj ljudi žive
sapeti u »okovima laži i obmana«. Preuzimaju i mesijanske
zadatke, ovaj, kako ga je So nazvao, »idealist visoko
razvijenog tipa«,
"• žonston Brajar;, Truplo i teret, Pozonište, 1978, 3—i.
219

strasno voli u »sve da se miješa« i da pri tome pasionirano
»kapa po starim, mu nim stvarima«. Opsjednut »akutnom
groznicom pravi nosti«, on neiprestano tumara okolo u nekom
»abožavaila kom delirijumu«, i poput Ver-leovog »strašno
hitrog psa« izvla i ranjene i posrnule divlje patke sa dna
mo varnih zabluda. Istovremeno, Gre-gers je razapet (u
okvirima poznatog trougla gra anske drame: otac — sin —
,majka) izme u iskonske mržnje i »nekog bezimenog straha«
prema ocu, i snažne, gotovo »optere ene« ljubavi prema
uspomeni mrtve majke. Iz ove raspolu enosti, poput Krležinog
Leona Glembaja sa njegovim »glembajevskim« i
»danijeliovskim« kompleksima i sudarima, proiz.lazi, s jedne
strane, Gregersova nagonska potreba da se o isti zle krvi svoga
oca i oslobodi kužnog imena Verle i »križa« koje to ime nosi,
a, s drvige, njegova pritajena ali intenzivna želja za osvetom i
obra unom, ali ne u direktnom sukobu sa ocem, jer za to on
nema ni snage ni hrabrosti, ve indirektno, preko nedužne
porodice fotografa Jalmara Ekdala. Sli no Leonu, koji uzalud
nastoji da prevazi e ono animalno »glembaje\^ko« u sebi, i
Gregers, protiv svoje volje, završava svoj veliki »životni
zadatak«, verleovski, razaranjem Ekdalovih i sa-moubistvom
Hedvig.
U konstituijsanju lika Gregersa Verlea, Ibsen je upo-
trijebio ve spomenurfcu poentilisti ku tehniku: njegove ideje
je rješavao u bloku, dok je njegov karakter uobli- avao
miniiciozno, ubrizgavaju i mu mnoštvo živopisnih i duhovitih
detalja^ta kica. Kao i u slu aju doktora Stok-mana u
Neprijatelju naroda, Ibsen je i Gregersa na trenutke sjen io
humorno sa primjesama infantilizma i smu-šenosti (sipanje
vode u pe koja se dimi, razgovor sa Hedvig o »morskom
bezdanu«, itd.). U njegovom životu postoji cilj, postoji zadatak,
ali ne postoje rezultati. On luta po planinama i naseljima
Hajdala love i žrtve za potrebe svog »idealnog napretka«.
Me utim, njegovo mesijanstvo nije bez poze, on poimalo
»paradira« s njim, u iskazivanju ideja pokazuje manje
upornosti a više dosadne tvrdoglavosti. Osim toga, Gregers je
neostvarena
220
li nost, sam kaže da »ne zna u šta mu je vrijeme prošlo«, tako
da je njegovo uporno »njuišlkanje« po tu im »mu -niim
stvarima« i bijeg od sagledanja samoga sebe, neka vTstsL
rekomipenzacije za vl^titi promašeni život. Za Redinga je
Gregers »momak uvrnut, lud i šašav«, za Ginu je »smrdljiva
haringa« sa »psihi kim smetnjama« koje je ispoljavala i
njegova majka. I stari Verle kaže sinu da mu je »savjest bila
bolesna još od djetinjstva« i da je to »jedino naslje e« koje mu
je ostavila njegova »poreme ena mati«. On je i fizi ki
oMlježen: »Je li Gregers još uvije*k onako ružan?« — pita
Gina, a Jalmar odgovara: »Pa, lije,p baš nije.« U ostvarivanju
svog »životnog zadatka« ovaj košmarni idealista, koji po
rije ima Soa, »najviše idealiizuje sebe sama«, pokazuje jednu
zbunju-ju u mješavinu naivncsti i perfi nosti. Jalmaru Bkdalu,
on mirno, s punim uibje enjem u svoju izuzetnu misiju, »otvara
o i«, otkrivaju i rau ružnu istinu o njegovom braku i
kompletnom njegovom životu (predbra ni odnosi Gine i starog
Verlea, izu avanje fotografskog zanata i kupovina ateljea,
materijalna zavisnost, itd.). A kada ga je raz;goiitio i iiništio, on
ga velikodušno šalje ku i na iscjeliteljski razgovor, sa ženom,
uvjeren da e porazna otkri a koja je u inio biti »polazište za
ostvarivanje zajedni kog života bez tajni i u istini«. Kolika je
njegova "zalu enost i sljepilo, najbolje pokazuje scena u kojoj
on, pošto je saopštio istinu i tako potpuno razorio jedan brak,
ulazi trijumfalno kod Jalmara i Gine, ništa ne »hvataju i,
»blistavog i zadovoljnog lica«, sa pobjedni ki »ispruženim
rukama« i sa osje anjem da je to »najuzvišeniji trenutak
njegovog života«.
Nasuprot Gregersu, zadataik Relinga se sastoji u odr-
žavanju i pothranjivanju »životne laži«. I za jednog i za
drugog, ljudi su samo eksperimentalni kuni i. I dok im Gregers
ubrizgava smrtonosne doze istine, Reling ih klguka
spasoncsnim ali i otrovnim pilulama laži. Za njega su ljudi
Uiglavnom bez vrijednosti, zaludni na svijetu, i da bi nekako
proživjeii svoj besmisleni život, potrebno ih je obmanjivati i
drogirati iluzijama. On Molvika, tog
221
»jadnog i dobrog magarca«, koji bi davno propao u »sa-
mopreziranju i o ajanju«, on je napravio »demonsku prirodu«.
Starom Ekdalu, koji je » itav svoj život proveo kao govedo«,
tom »ostarjelom dje aku«, sa inio je, od pet-šest saisušenih
boži nih jelki na tavanu, »veliku i svježu Hajdalisku šumu«.
Bespomo nom i krhkom Jal-maru Ekdalu, sa djetinjom i
naivnom dušom, nesposobnom da se u životu ispolji i dokaže,
podario je spasonosnu ideju 0 njegovoj izuzetnoj misiji, o
fenomenalnom »fotografskom kumu«, koji e mu donijeti
slavu i tako potvrditi smisao njegovog positojanja.
Obmanjuju i svijet oko sebe, Reling ipolazi od stanovišta da
ako »prosje nom ovjeku oduzmete njegovu životnu laž,
istovremeno mu oduzimate i njegovu sre u«. Sli no Gregersu, i
on ima svoje ljudsko nali je: »prosje na« i neostvarena li nost,
Ijekar bez reputacije i sposobnosti, alkoholi ar, skitnica,
»besposli ar«, ovjek koji je »spiskao i pro erdao sve što je
imao«, bez ljubavi i nježnosti, obilježen i optere en
promašenim životom (neostvarena ljubav prema gospo i Serbi
u mladosti). Reling, kao i svi junaci Divlje patke, posjeduje
vlasitito sljepilo, jer ofomainjuju i druge, on obmanjuje i
samoga sebe. I zato je sukob Gregersa i Re-linga, koji se vodi
preko porodice Ekdal, nakon samoubi-stva Hedvig lišen
ovje nosti, to je egoisti na rasprava dvojice zaludnika o tome
ko je bio u pravu i iji je me-tod, u eksperimentu nad
Ekdalovima, ispravniji i djelotvorniji.
Usmjerena i determinisana trijaliizimom Verlea, Gregersa
i Relinga, porodica Ekdal ima u drami izrazito pasivnu ulogu,
isklju ivo zavisnu od spoljniih faktora i uticaja. Izložena
unakrsnoj radijaciji, ona se, a da to i ne želi, povinjava i
prelama, po diktatu nametnutih obaveza, bez istinske
unutarruje potrebe, pa ak i bez smisla za bilo kakav otpor ili
sukob. Jalmar Ekdal, koga je Gregers, otkrivši mu prljavu
istinu o njegovom braku, prosto natjerao da se izjasni i zauzme
stav prema Gini, o ito hi bio najsretniji kad bi neko mogao da
ga oslobodi te nesnosne i nametnute mu uloge angažovanja i
djelovanja. I upravo
222
u tom neskladu izme u »(»biljnosti« povjerenog zadatka i
Jalmarove pitome i blage prirode nesposobne za akciju,
sadržana je izuzetna tragi nost Divlje patke, ibsenovi junaci, u
prvom redu Hedvig, a zatim i ostali lanovi porodice, uvu eni
su nasilno u dramski konflikt, osu eni da ispaštaju, ne zbog
onog što su sami u inili, ve zbog onog što su im drugi
nametnuli kao obavezu da u ine. Uzrok, pokreta ka snaga
drame, i posljedica, tragi na reperkusija, ne proizlaze, u
slti agu Divlje patke, iz iste li nosti ve su razidvojeni, jedni
pokre u zamajac drame (Verle, Gregers, Reling), a druge taj
zamajac uništava i rasta e (porodica Ekdal). Nad Ekdailovima
ne stoji više ni sudbina, ni kob, ni neka viša sila »naslje a«,
nad njima se jednostavno ukrštavaju tu i interesi, koji
otstvaruju i vlastite egoisti ne ciljeve i ideale, vrše pritisak i
nasilje i prouizrokuju trpljenje i patnju nedužnih i nezašti enih.
Ibsen je, upravo u liku Hedvig — koja je iftavim svojim
bi em, od sljepila do samoubistva, uslovljena ovom akcijom
sipolja, i koja je zaista potpuno nedužna postala žrtvom tu ih
postupaka i namjera — doveo dramu do, kako bi to rekao
Direnmat, »najgoreg mogu eg obrta«, gotovo ad absurdum, i
time je po prvi put ostvario zaista istinsiku tragediju modernog
doba. Naiime, »u moderno vreme« — kako je ta no
konstatovao Jovan Hristi — »okviri tragedije popustili su
sasvim, i u njih ulaze i oni koji ndsu mogli ni sanjati da e im
sudbina dosti i tra-gi ke sraizmere, i kod Ibsena je težište
po elo definitivno da se pomera: oni koji delaju, postaju
smešni i apsurdni zato što ono što ine više ne odgovara sasvim
svetu u kome se kre u i žive, a oni što trpe, posta e tragi ni«.^"
Postoji u Divljoj patki, u odnosu na prethodne Ibse-nove
drame, i izrazito prisustvo komi nih situacija, koje su upravo i
nastale kao posljedica nesporazuma izme u onih koji djelaju i
onih koji trpe. Jaknarova pri a o toka jcu, razgovor Hedvig i
Gregersa o »morskom bezdanu« i, naro ito, antologijska scena
izme u Gine i Jaimara u petom inu, kada je on »rigešio da
definitivno« napusti
^ Jovan HirisMi , Ibsenova diialektika, Pozorištet 1978, 3—4.
223
ku u, koja se dešava paralelno sa Hedviginiim odlaskiom na i mnogostrukim, simboli kim zna enjima, kompleksnim
tavan i samoubistvom, demonstriraju na najbolji na in poznatu likovima i idejama, zauzima zaista ».izuzetno mjesto« u
istinu koju je Sekapir znao a klasicisti i romanti ari je njegovom dramiskom radu. Kao da su se u njoj, na najbolji
zaboravili, da je stepen tragi nog udara ja i i razorniji ukoliko na in, sublimirala i kristalisala Ibsen ova iskustva iz sred'išnje
mu prethodi komi iko olakšan/je. Ovaj spoj tragi nog i realisti ke faze d isti i još neoptere eni po eci kasno
komi nog, ostvaren, kao u navedenoj sceni izme u Gine i simbolisti kih nastojanja. Ako ovome dodamo i uspješan spoj
Jalmara, ak i simultano, zbunjivao je Ibsenove savremenike. tragi nog i komi nog, onda je, ini nam se, bio u pravu
Jedino je Bernard So, povodom london ke premijere Divlje Ibsenov biograf Halvdan Kot, koji je Divlju patku smatrao
patke (1S97), pisao oduševljeno o udesnom osje anju koje je njegovom najboljom dramom.
imao posmatraju i »s užaisom i sažaljenjem tu di±>oku
tragediju, tresu i se istovremeno od smijeha toj neodoljivoj
komediji«.^^ Me utim, Ibsen kao da je osjetio opasnost ovog
sinkretizma i plaše i se da u gluma koj interpretaciji ne do e
do prevage komii kih elemenata i detalja, zahtijevao je od
izvo a a »aipsolutnu prirodnost i istinitost i u igri glumaca i u
scenskoj postavci«. U pismu Hansu Šrederu, reditelju teatra u
Kristijaniji (Oslo), on je budu im realiizatorima Divlje patke,
uputio nekoliko zanimljivih upozorenja, interesantnih
prevashodno za pravilno razumijevanje pojedinih likova. Od
isticanja da je Gregersova uloga »naj-komplikovanija u
komadu« i da se on ne smije igraiti kao tip »zloibnika«, preko
upozorenja da gospo a Serbi »mora biti lijepa, domišljata i
nimalo vulgarna«, do posebnog in'sistiranja na opasnost
shvatanja Jalmara kao komi ne figure. »Jalmar se« •— piše
Ibsen — »ne smije igrati nimalo parodi no. Glumac ne smije ni
u jednom trenuitku pokazati da je svjestan i ega smiješnog u
onome šta govori i ini. Njegov glais je, kao što napominje
Reldng, 'nešto tiigodno' i ova oisoibina mora biti jasno
ispoljena. Njegova sentimentalnost je iskrena a njegova
melanho-lija na svoj na in Ijupika i bez trunlka afektacije.«^
Nastala u periodu Ibsenove ptme stvarala ke zrelosti, u
trenutku kada on po inje da napušta »vulgarne ideale« i
društveno-isocijalnu tematiku i upušta se u ispitivanje
ovjekovog »duhoivnog bi a«. Divlja patka, sa brojnim
2» Michael Meyer, op. cit, 558. 22
Isto. 559.

224 15 — Drame 225


Lica:
VERLE, veletrgovac, fabrlkant itxi.
GEEGERS, njegov sin
STARI EKDAL
JAUVtAR EKDAL, star ev sin, fotograif
GINA, Jalmajeva žena
HEDVIG, njihova k erka od 14 godina
GOSPO A SERBl, ku edoma ica kod Verlea
RELMG, Ijekar
MOLVIK, bivši teolog
GREBERG, knjigovo a PETERSEN, sluga kod
Verlea JENSEN, najmljeni sluga D&beli
gospodin tolijedog lica elavi gospodin
Kraitkovidni gOispodin Šestoro druge gospode^
Verleovi gosti Više naomljenih slugu
PRVI IN
u Verleovoj ku i. Bogato i udobno "namještena radna
soha. Ormari za knjige i presvu eni namještaj, pisa i sto s
dokumentima i protokolima. Usred sohe gore lampe sa zelenim
ahažurima, tako da u sohi vlada prigušeno svjetlo. Otvorena
dvokrilna vrata sa povu enom zavjesom na zadnjem zidu. Iz
ove sohe vidi se velika elegantna soha jako osvijetljena
lampama i stonim svjetiljkama. Naprijed desno u radnoj sohi
mala tapecirana vrata iJode u kancelariju. Lijevo naprijed je
kamin u kome se žari ugalj; dalje u {pozadini dvostruka vrata
koja vode u trpezariju.
Petersen, u livreji, i Jansen, u fraku, prave red u radnoj
sohi. Po ve oj sohi se kre u dvojica 'ili trojica najmljenih
slugu, pospremaju i pale svjetla. Iz trpezarije se uje bitijanje
rozgouora i smijeh više glasova; kucanje noža u ašu; nastupi
tišina; drži se zdravica. Povici »bravo«, aplauz, onda ponovo
hrujanje razgovora.
PETERSON (pali lampu na kaminu i stavlja abažur): Hej,
Jensene, poslušaj malo; sad stari ustaje i drži dugu
zdravicu gospo i Sertoi.
JENSEN (gura jedan naslonja ): Je li istina ono što ljudi
govore, da ima nešto me u njima?
PETERSEN: A vrag bi znao.
JENSEN: On mora da je bio u mladosti veld'ki mangup.
PETERSEN: To je mogu e.
JENSEN: A ovu ve eru sigurno daje zlbog svoga sina.
PETERSEN: Da. Sin mu je od ju e opet ovdje.
15* 227
JENSEN: Ja nisam ni, znao da gospodin Verle ima sina.
PETERSEN: Dabome, ima sina. AH taj nikad ne dolazi
ovamo dolje iz Haj dala. Sve ove godine otkad ja
ovdje služim, nije bio kod ku e. NAJMLJENI SLUGA
(na vratima prema drugoj sohi):
Hej, Peterisene, ovdje je neka stara mušterija, —
PETERSEN (gun a): Do avola, ko sad ho e da u e?
(Stari Ekdal ulazi s desne strane. Obu en je u izn,o-šen
ogrta s visokom kragnom, na rukama vunene rukavice. U ruci
drži štap i šubaru, pod rukom paket u pak-papiru. Ima ri u
prljavu periku i male sijede brkove.) PETERSEN (ide mu u
susret): Gospode! — Sta ho ete v i
ovdje? EKDAL (na vratima): Moram hitno u kancelariju,
Pe-
tersene. PETERSEN: Kancelarija je ve itav sat
zatvorena, i — EKDAL: Cuo sam to još dolje, družicu! Ali
Greberg je
još unuitra. Budite dobri, Petersene, pa me pustite
unutra na ona vrata. (Pokazuje na tapecirana vrata) Nekad
sam ulazio tim putem. PETERSEN: Pa, što se mene ti e —!
(Otvara mu vrata)
Ali pazite da i si ete pravim putem. Imamo goste.
EKDAL: Znam ve — hm! Hvala, Petersen i u! Stari,
dobri druže. Hvala lijeipo. (Mrmlja tiho) Tupoglavac!
(Odlazi u kancelariju, Petersen zatvara za njim
vrata.) JENSBN: Zar i ovaj spada u kancelarijske ljude?
PETERSEN: Nee, to je samo jedan od onih što pišu kod
Picu e kad je potrebna ispomo . Ali ranije je bio baš
fini momak, taj stari Efedal.
JENSEN: Da, taiko i izgleda.
PETERSEN: No, da! Bio je ak a poru nik!
JENSEN: Vidi vraga — baš poru nik!
PETERSEN: Dalbome. Onda se ubacio u neku trgovinu
drvetom lUi nešto sli no. Kažu da je i Verlea propisno
uvalio. Tada su, naime, njih dvojica zajedno bili vlasnici
pogona u Hajidalu, razioimijete. O, poznajem ja malo
bolje starog Ekdala. Popijemo mi tako po
228
(koju ljutu ili flašu piva zajedno — kod madam Erik-
sen. JENSEN: No, sa pla anjem kao da on baš nije u redu?
PETERSEN: Bože moj, Jensene, pa mogli biiste znati da
sam ja taj koji asti. Ja ipak mislim da trdba biti
fin s ljudima, kojima j"e nekad bolje išlo u životu.^
JENSEN: Je li on bankrotirao? PETERSEN: Nee, prošao je još
mnogo gore. Zaradio je
robiju. JENSEN: Robiju? PETERSEN: Ili je to možda bio
zatvor. ~ (Oslušne) Pst,
evo, ustaju od stola.
(Nekoliko sluga otvaraju vrata trpezarije iznutra. Gospo a
Serbi, u razgovoru s nekoliko gospode, ulazi. itavo društvo je
prati u stopu. Izme u ostalih Verle. Zadnji dolaze Hjalmar i
Gregers.) GOSPO A SERBI (u prolazu): Peterisene, neika se
kafa
servira u muzi koj sali. PETERSEN:
Vrlo dobro, gospo o Seiibi.
(Ona sa dvojicom gospode tblazi u veliku sohu i odlaze
nadesno. Petersen i Jensen odlaze za njima.) DEBELI
( elavom): Uh, ta ve era! — bio je to težak
posao! ELAVI: Ah, sa malo dobre volje može se za tri
sata
nevjerovatno mnogo posti i. DEBELI: Da, ali poslije,
poslije toga, dragi moj komor-
ni e! TRECi GOSPODIN: ujem da se moka i mars^kino
služe
u muzi koj sali. DEBELI: Bravo! Onda € nam gospo a Ser'bi
možda nešto odsvirati. ELAVI (prigušenim glasom): Cuj^ da
nama gospo a Serbi uskoro ne odzviždd! DEBELI: Bože
sa uvaj. Berta ne ostavlja na cjedilu stare
prijatelje.
(Oni se smiju i odlaze u sobu.) VERLE (tiho i
neraspoloženo): Miiislim da niko nije ništa
prkniijetio, Gr^erse.
229
GREGBRS (pogleda ga): A šta to?
VERLE: Zar rfi ti niisi primijetio?
GRBGERS: Sta je trefbalo da primijetim?
VERLE: Bilo nais je trinaest za stolom.
GREGERS: Je li? Trinaest?
VERLE (gledaju i Jalmara Ekdala): Ina e nas obi no bude samo
dvanaest. (Ostalima) Izvolite, moja gospodo!
(On i ostali, osim Jalmara i Gregersa, odlaze nadesno.)
JALMAR (koji je uo razgovor): Nisi me trebao pozvati Gregerse.
GREGERS: Sta! Pa re eno je da je društvo pozvano u moj u ast. A
da ja onida ne poizovem svog jedinog i najboljeg prijatelja. —
JALMAR: Ali ja mislian da tvome ocu nije pravo. Ja iina e nikad ne
dolaaim ovamo.
GREGERS: Da, to sam uo. Ali morao sam te vidjeti i porazgovarati
s tobom, jer u uskoro opet otputovati. — Da, vidciš, — nas dva
stara školska druga — svakako smo se jako udaljili jedan od
drugog. Nismo se vidjeli ve šesnaesinsedamnaest godina!
JALMAR: Zar je ve toMIko prošlo?
GREGERS: Svakako. Pa, kako si? Izgledaš dobro. Postao si vrlo
snažan.
JALMAR: Hm, pa ne bi se baš moglo re i da sam snažan. Ali,
naravno, izgledam muževnije nego onda.
GREGBRS: Sitvamo. Tvoja vanjština se nije mnogo promijenila.
JALMAR (tužno): Ali unutrašnjost! Znaš, tu ve stvari druga ije
sitoje, možeš mi vjerovati! Ti valjda znaš kako je meni i
mojrima sve pošlo nizibrdo, otkad smo se zadnji put vidje'M,
GREGERS (tiše): Kako je s^a tvoj otac?
JALMAR fplaho); Dragi moj, o tome radije ne emo raizgovarati. Moj
jadni, nesretni otac živi, naravno, kod mene. Pa on i nema na
cijelom svijetu drugog pribježišta. Ali, vidiš, meni strašno
teško pada da
230
govorim o toj stvari. — Pri aj radije ti, kako ti je bilo gore u
fabrici.
GREGERS: Živio sam u divnoj samo i — imao mnogo vremena da
razmišljam o raznim stvarima. — Ali hodi ovamo, da se udobno
smjestimo. (On sjeda u naslonja kraj kamina, a Jalmaru nudi
drugi naslonja pored sehe.)
JALMAR (meko): Uprkos svemu, Gregers, ja ti kažem hvala što si
me pozvao za trpezu tvoga oca; jer sad barem znam, da više
nemaš ništa protiv mene.
GREGBRS (iznena en): Kako si došao na misao da bih ja mogao
imati nešto protiv tebe?
JALMAR: Pa, prvih godina je ipak bilo tako.
GREGERS: Kojih prvih godina?
JALMAR: Nakon što se velika nesre a dogodila. Pa to je i bilo
sasvim prirodno. Samo za dlaku, pa bi i tvoj otac bio u — o, bio
bi i on uvu en u tu sitrašmi aferu!
GREGERS: I zbog toga bih j a trelbao da imam nešto prdtiv t e b e ?
Ko ti je to naprd ao?
JALMAR: Ja znam da sa imao, Gregers; to mi je tvoj otac li no
rekao.
GREGERS (ustukne).- Moj otac! Tako. Hm. — I samo zato se nikad
više nisi javio — ni jednom rije ju?
JALMAR: Da.
GREGERS: Cak ni u ono vrijeme kad si postao fotograf?
JALMAR: Tvoj otac je rekao da nije vrijedno truda da ti pdšem ni o
tome ni o emu drugom.
GREGERS (gleda preda se): Ne, ne — može biti da je u tome imao
pravo. Ali reci mi sada, Jalmare, da li te tvoj položaj donekle
zadovoljava?
JALMAR (lako uzdahne): Ah, da, zašto ne; zapravo se ne mogu
potužiti. U po etku mi je, naravno, bilo malo neobi no, znaš. Pa
našao sam se u sasvim drugim prilikama. Catav moj život se
pot5>uno promijenio. Ta nesre na propast moga oca — ta
sramota i skandal, Gregerse —
GRBGERS (dirnut): Da, da, svakako.
231
JALMAR: Da nastavim studije, na to više nisam mogao ni
pomisliti. Ni pfeniga nije bilo ostalo, naprotiv, još i
dugovi, ak tvome ocu mislim —
GREGERS: Hm —
JALMAR: Tako sam, vidiš, smatrao da je najbolje, da se
jednim potezom iš upam iz svih starih veza i odnosa. I
tvoij otac mi je to posebno savjetovao. I povšto se on tako
prihvatio da mi pomogne —
GREGERS: To je moj otac u inio?
JALMAR: Da, pa to valjda znaš? Odakle bih ja mogao nabaviti
novac da izu im fotografiranje, da uredim atelje i da se
smjestim? Znaš, to košta novaca!
GREGERS: A troškove za sve to snosk) je moj otac?
JALMAR: Da, dragi moij, zar to ne znaš? Ja sam ga razumio
kao da ti je pisao o tome.
GREGERS: Ni rije i, da je to on pomogao. Mora da je
,zaboravio. Mi smo uvijek razmjenjivali samo poslovna
pisma. Tako, dakle, moj otac je —!
JALMAR: Da, naravno. Samo nije želio da to ljudi saznaju. Ali
on je to bio. I on je bio taj koji mi je ženidbu omogu io.
Ali ti ni to ne znaš?
GREGERS: Ne, to zaista nisam znao — (Hvata ga za ruku)
Ali, dragi moj Jalmare, ne mogu ti re i, koliko me s-ve to
raduje — a i mu i. Možda sam ja svome ocu u inio iipak
nepravdu — u nekim stvarima. Jer, vidiš li, ovo ponašanje
je iipak znak da ima dtiše. — To je kao neka vrsta savjesti
— GREGERS: Bilo je iste godine. A ja sam tada bio gore u
JALMAR: Savjesti!
GREGERS: Dabome, ili kako ve ho eš da to naizoveš. Ne, ja
nemam rije i da ti iskažem svoju radost što sam ovako
nešto uo o ocu. — Dakle, ti si oženjen, Jalmare. Dotle ja
nikad ne u sti i. Pa, nadam se da si sretan kao muž?
JALMAR: O, naravno. Ona> je tako vrijedna i dobra žena,
kakvu ovjek samo može poželjeti. A, osim toga, nije ni
bez dbraizovanja.
GREGERS (malo za u en): Ne, pa to i ne može biti.
232
JALMAR: Znaš, i život odgaja ovjeka. Svakodnevno je u
mom društvu — a onda, dolazi nam esto i nekoliko
nadarenih ljudi. Uvjeravam te da ti Ginu ne bi prepoznao.
GREGERS: Ginu?
JALMAR: Da, dragi nrioj, zar si zaboravio da se zvala Gina?
GREGERS: Ko se zvao Gina? Ja nikako ne znam —
JALMAR: Ali zar si zaboravio da je ona jedno vrijeme raddla
kod vas?
GREGERS (pogleda ga): Je li to Gina Hansen?
JALMAR: Da, naravno da je Gina Hansen.
GREGERS: — koja nam je vodila doma instvo posljednjih
godina, kad je majka bila bolesna?
JALMAR: Da, sigurno. Ali, dragi prijatelju, ja sasvim sigurno
znam da ti je tvoj otac pisao o mojoj ženiAi.
GREGERS (ustao je): Da, to mi je, naravno, pisao, ali ne da je
— (Hoda po sobi) Ali, ekaij malo, možda i jeste, kad
bolje razmislim. Otac piše uvijek vrlo kratko. (Sjeda na
naslon stolice) uj, Jalmare, reci mi
— smiiješna stvar — reci mi, kako je došlo do toga
da si se ti sa Ginom — mislim, sa svojom ženom,
upoznao?
JALMAR: O, to je hilo vrlo jednostavno. Gina nije još dugo
ostala ovdje u ku i, jer ovdje je tada sve krenulo drugim
tokom. Bolest tvoje majke — i sve to, -bilo je za Ginu
previše i zato je otkaizala i otišla. To je bilo godinu dana
prije smrti tvoje majke — ili možda iste godine.
pogonu. I, šta je bilo dalje?
JALMAR: Da, Gina je ponovo otišla svojoj majci, izvjesnoj
gospo i Hansen, neobi no vrijednoj i snalažlji-voj ženi
koja je vodila malu gostionicu. Ali, imala je i jednu sobu
za izdavanje, vrlo lijepu i udobnu sobu.
GREGERS: I ti si imao sre u da je iznajmiš?
JALMAR: Da. I na to me je upozorio tvoj otac. I tamo
— vidiš — tamo sam zapravo Ginu bolje upoznao.
233
GREGERS: I onda je došlo do zaruka?
JALMAR: Da. Mladi Ijuidl se lako zaljube i — hm —
GREGERS (ustaje i hoda): Reci mi — pošto si se zaru io
— tek tada te je moj otac poslao — mislim — tek
tada te je vi/putio na fotografiranje? JALMAR: Da,
naravno. Jer ja sam želio da napredujem
i da se što prije, to bolje, osamostalim. A onda je
tvoj otac mislio, kao ja, da e to najlakše i i ako
ipakušam s fotografiranjem. Gina je bila istog mišljenja.
A osim toga, vidiš, bio je još jedan razlog.
Desilo se i da je Gina izu ila retuširanje. GREGERS: Pa
se to sve skupa divno slagalo. JALMAR (zadovoljan, ustaje):
Da, zar nije? I ti misliš
da se sve divno složilo? GREGERS: Da, to moram
priznati. Tako je moj otac bio
za tebe neka vrsta provi enja. JALMAR (tronuto): On nije
napvustio sina svog starog prijatelja u njegovim teškim
daniana. Jer, vidiš, on
ima duše. GOSPO A SERBI (ulazi, s Verleom ispod
ruke): Dosta
je zdravica, dobri moj gospodine Verle; tamo više ne .
možete ostati i gledati u tolika svjetla. To nije dobro
za vas. VERLE (pušta njenu ruku i prelazi rukom preko
o iju):
Možda zaista imate pravo.
(Petersen i Jensen dolaze sa poslužavnicima.) GOSPO A
SERBI (gostima u drugoj sohi): Izvolite, moja
gospodo, ko želi ašu pun a, mora e se potruditi
ovamo. DEBELI (prilazi gospodi Serhi): Moj bože, zar je
istina
da ste vi iikinuli divnu slobodu pušenja? GOSPO A
SERBI: Svakako, ovdje u blizini gospodina
Verlea ona je ukinuta, gospodine komorni e. ELAVI: A
otkad ste uveli te ipooštrene mjere i zakone
za cigarete, gospo o Senbi? GOSPO A SERBI: Nakon
zadnje ve ere, gospodme ko-
morni e. Jer, tada su izvjesni Ijiodi seibi dozvolili da
pre u granicu.
234
ELAVI: A to nije dozvoljeno — da se malo pre e granica,
gospo o Berta? Zaista nije?
GOSPO A SERBI: Ni u kojem smislu, gospodine Bale!
(Ve ina gostiju se skupila u radnoj sohi. Sluge raznose pun .)
VERLE (Jalmaru, koji stoji kraj stola): Sta vi to tako revnosno
studirate, Ekdale?
JALMAR: To je samo album, gospodine Verle.
ELAVI (okrene se): Ah, fotografije. Da, to je upravo nešto za
vas.
DEBELI (u naslonja u): Jeste li ponijeli koju od svojih
fotografija?
JALMAR: Ne, žao imi je.
DEBELI: E, to ste trebali. Dobro je za probavu kad se tako
sjedne i razgleda slike.
ELAVI: A onda, vadite, to uvijek malo podstakne i razgovor.
KRATKOVIDNI: A svaki podisticaj se prima sa zahvalnoš u.
GOSPO A SERBI: Gospoda mi^le, kad je ovjek pozvan na
ve eru, onda mora i on nešto dopriniijeti, gospodine
Ekdale.
DEBELI: U ku i gdje se tako dobro jede, to je pravo za-
dovoljstvo.
ELAVI: Dragi bože, a kad je rije o boribi za egizisten-ciju,
onda —
GOSPO A SERBI: Tu imate pravo! (Nastavljaju razgovor sa
smijehom, i šalama.)
GREGERS (tiho); Moraš malo razgovarati, Jalmare —
JALMAR (nevoljno): O emu da razgovaram!?
DEBELI: Zar ne mislite i vi, goapodine Verle, da se to-kajac
može smatrati pi em zdravim za stomak?
VERLE (kraj kamina): Za tokajac koji ste ve eras dobili, mogu
garantirati. To je jedno od naj-, najfinijih godišta. Pa, to
ste valjda i sami primijetili.
DEBELI: Dabome, ima tako delikatan ukus.
JALMAR (nesigurno): Zar ima razlike u godištima?
DEBELI (smiju i se): Staa? — Vi ste dobri!
235

VERLE (smiješi se): Vama, stvarno, ne vrijedi ponuditi
:plemenitu kapljicu. ELAVI: Tokajac je kao i fotografija,
gospodine Ekdale.
Treba mu sun evo svjetlo. Ili, možda, nije tako?
JALMAR: Da, svjetlo ini svoje. GOSPO A SERBI: Pa onda
je to sasvim kao sa komor-
nicima, jer i njima je sun evo svjetlo jako potrdino,
kako se pri a. ELAVI: Au! Au! To je bio pravi vic sa
bradom! KRATKOVIDNI: Milostiva gospo a je duhovita —
DEBELI: — i to na naš ra un. (Prijeti) Gospo o Berta!
Gospo o Berta! GOSPO A SERBI: Da, ali jedno je ipak
sasvim sigurno
— da godišta imogu biti sasvim razli ita. A stara godišta su
najfinija. KRATKOVIDNI: Ubrajate li mene u stara?
GOSPO A SERBI: A, — ni govora. ELAVI: Ali mene,
najpoštovanija gospo o —? Pogle-
idajte mene! DEBELI: Da, i mene! U koga godišta nas
ubrajate? GOSPO A SERBI: Vas ubrajam u slatka godišta,
moja
gospodo. (Ona srku e pun iz svoje aše, komomici
se smiju i šale s njom.)
VERLE: Gospo a Sertbi uvijek zna da se izvu e iz ne-zigo e
— kad samo ho e. Ali vi ništa ne pijete, moja gospodo. —
Peteraene, pazite malo —! Gregerse, hajde da ispijemo
jednu ašu zajedno. (Gregers se ne mi e) Ho ete li i vi s
nama, Ekdale? Za stolom nisam imao prilike da se kucnem
s vama. (Greherg kroz tapecirana vrata.)
GRBBERG: Pardon, gospodine Verle, ali ja ne mogu napolje.
VERLE: Zar su vas opet zaMju ali?
GREBERG: Ma jesu, a Flakstad odnio klju eve sa sobom —
VERT.E: No, onda pro ite ovuda.
GREBERG: Ali tu je još neko ~
236
VERLE: Pa, pro ite, pro ite samo, obojica — nemojte se
ženirati. (Greberg i stari Ekdal dolaze iz kancelarije.)
VERLE (nehotice): O-o —!
(Smijeh i razgovor gostiju zamukne. Jalmar se trgne
kad ugleda svoga oca, ostavi ašu i okrene sa kaminu.)
EKDAL (ne diže pogled, ali prolaze i pravi na sve strane
kratke naklone i mrmlja): Molim za izvinjenje. Pogriješio
sam put. Dolje je bilo zatvoreno — dolje je zatvoreno.
Molim za izvinjenje. (On i Greherg odlaze desno.)
VERLE (kroz zube): Prokleti Greberg!
GREGERS (bulji u Jalmara otvorenih usta) To valjda nije bio
—1
DEBELI: Sta je? Ko je to bio?
GREGERS: O, niko. Samo knjigovo a i još neki.
KRATKOVIDNI (Jalmaru): Jeste li vi poznali tog ovjeka?
JALMAR: Ne znam — nisam obratio pažnju —
DEBELI (ustaje): Nebesa, pa šta je to? (Hoda od jednog do
drugog i tiho govore.)
GOSPO A SERBI (šap e slugi): Poslužite ga ne im tamo
napolju. Nešto ddbro mu dajte.
PETERSEN (klimne): U redu. (Ode.)
GREGERS (tiho i tronuto, Jalmaru): Dakle, stvarno je to on
bio!
JALMAR: Da.
GREGERS: A ti si stajao tu i odricao ga se!
JALMAR (šap e uzbu eno): Ali zar sam mogao —!
GREGERS: — da ga priznaš za svoga oca?
JALMAR (bolno): O, da si ti na mom mjestu —
(Razgovor gostiju, do sada voden ispod glasa, sada
postaje usiljeno glasan.)
ELAVI (približava se prijateljski Jalmaru i Gregersu): Aha,
ovdje se osvježavaju stare uspomene iz studentskih dana!
Zar ne? Pušite li, gospodine Ekdal? Ho ete vatre? Istina,
ne smijemo ovdje —
JALMAR: Hvala, ja ne pušim ------------
237
DEBELI: Zar nam ne ete odreciitovati ndcu malu lijepu
pjesmu, gospodine Ekdal? Ranije ste to taiko lijepo znali.
JALMAR: Nažalost, više ne znam ni jednu.
DEBELI: Ah, to je prava šteta. Da, pa šta emo onda raditi,
Bale? {Oba gospodina odlaze u drugu sohu.)
JALMAR (potišteno): Gregerse — ja idem. Kad je ovjek
osjetio riiku sudbine nad svojom glavom kao ja, vidiš —.
Preporu i me svome ocu.
GREGERS: Da, da. Ideš li odmah ku i?
JALMAR: Da. Zašto pitaš?
GREGERS: Ja u možda kasnije do i do tebe.
JALMAR: Ne, to nemoj. Ne u moj stan. Kod mene je tužno,
Gregerse, pogotovo poslije tako sjajne sve a^ nosti, kao
ove ovdje. Možemo se na i negdje u gradu.
GOSPO A SERBI (približi se, prigušenim glasom): Vi od-
lazite, Ekdal?
JALMAR: Da.
GOSPO A SERBI: Onda pozdravite Ginu.
JALMAR: Hvala.
GOSPO A SERBI: I recite joj da u navratiti do nje uskoro.
JALMAR: Najljepša hvala. (Gregersu) Ti ostani ovdje. Ja u
neprimjetno iš eznuti. (Ide polako kroz sohu, pa u drugu
sobu i najzad ode
nadesno.)
GOSPO A SERBI (tiho sluzi koji se vratio.): No, je li stari šta
dobio da ponese?
PETERSEN: Dabome, ušnuo sam mu flašu konjaka.
GOSPO A SERBI: Trebali ste mu nešto bolje izabrati.
PETERSEN: Nee, gospo o Serbi, taj vam ne zna ništa bolje od
konjaka.
DEBELI (na vratima sa notama u ruci): Da nešto odsviramo
zajedno, gospo o Serbi?
GOSPO A SERBI: Ah, da — ho emo.
GOSTI: Bravo, ibravo!
(Ona i svi gosti odlaze kroz sohu pa nadesno. Gregers
ostaje kod kamina. Verle nešto traži po pisa em, stolu i
238
ini se da želi da Gregers ode. Pošto se ovaj ne mi e, Verle
pode ka izlaznim vratima.)
GREGERS: O e, zar ne eš ostati za trenuitak?
VERLE (zastaje): Sta je?
GREGERS: Treba da govorim s tobom.
VERLE: Ne možeš pri eikati da budemo sami?
GREGERS: Ne. Jer možda više uopšte ne emo bila sami.
VERLE (stupi bliže): Sta to treba da zna i?
(Za to vrijeme odjekuju prigušeni zvu i glasovira iz
muzi ke sale.)
GREGERS: Kako se moglo pustiti da ova porodica ovako
bijedno propadne?
VERLE: Sigurno misiliš na Ekdalove?
GREGERS: Da, mislim na Ekdalove. Pa poru nik Ekdal
ti je nekada bio tako blizak ,— VERLE: Da, nažalost, bio
mi je suviše blizu. I to sam
poslije godinama osje ao i spaštao. N j e m u treba
da zahvalim što su se na mome dobrom glasu i imenu
pojavile mrlje.
GREGERS (tiho): Je li stvarno samo on bio krivac?
VERLE: Nego ko?
GREGERS: Pa vi ste zajedno otkupili šume —
VERLE: Ali zar nije Ekdal bio taj koji je snimio kartu terena
— onako sumnjivu kartu? On je bio taj koji je
preduizimao nezakonitu sje u na tu em tlu i vlasništvu.
On je bio odgovoran za itav posao. Ja nisam imao
nikakvog uvida u to šta je radio poru nik Bkdal.
GREGERS: Kao da poru nik Ekdal nije ni sam imao uvida u
ono što je radio.
VERLE: Može biti. Ali injenica je da je on osu en, a ja
oslobo en.
GREGERS: To znam. U nedostatku dokaza.
VERLE: Svejedno: oslobo en je, oslobo en. A 23bog ega
ti kopaš po tim starim, mu nim stvarima, abog kojih
sam prije vremena osijedio? Da nisi o tome tamo
•gore iz goditie u godinu razmišljao? Uvjeravam te.
239
 Gregerse, ovdje u gradu su te stare pri e davno za-
boravljene — barem što se mene ti e.
GREGERS: A nesretna porodica BMal —?
VERLE: A šta ti misliš da je trebalo da ja u inim za te ljude?
Kad je Ekdal opet bio na slobodi, vidjelo se da je potpuno
slomljen, nepovratno izgubljen ovjek. Ima ljudi ikoji
propadnu na ovome svijetu ako im se desi neikoiiko
neprijatnosti — i više do kraja života ne stanu na svoje
noge. Moraš mi na rije vjerovati, Gregerse, da sam im
pomogao koliko sam mogao — a da sebe ne izložim i da
ne dam povoda raznim sumnji enjima i ogovaranjima —
GREGERS: Sumnji enjima —? No, da, dabome.
VERLE: Ekdalu sam povjeravao pisarsike poslove za kan-
celariju i pla am mu za njegov rad daleko, daleko više,
nego što vrijedi —
GREGERS (ne gledaju i ga): Hm, u to ne sumnjam.
VERLE: Ti se smiješ? Možda misliš da ne govorim istinu?
Naravno, toga nema u mojim knjigama — takvi izdaci se
nikad ne uvode u knjige.
GREGERS (smiješi se hladno): Svakc^ko, ima izdataka koji se
radije ne unose u knjige.
VERLE (ustukne): Sta ho eš da kažeš?
GREGERS (skupi hrabrost): Jesi li uveo u knjige i to koliko je
koštalo Jalmarovo u enje fotografskog zanata?
VERLE: J a? Zašto da to unosim u knjige?
GREGERS: Pa, sada znam da si to t i platio. A znam i to, da si
ti bio taj koji mu je tako izdašno pomagao da otpo ne novi
život.
VERLE: No — i onda još kažeš da nisam dovoljno u inio za
Bkdalove! Mogu ti re i da su mi ti ljudi dosta izdataka
napravili.
GREGERS: I o tim izdacima nisi vodio n i k a k v e knji-ee'
VERLE: Zašto me to pitaš?
GREGERS: O, imam nekih razloga za to. Reci mi — kad si se
tako žarko interesirao za sina tvog starog pri-
240
jatelja — to je bilo upravo u vrijeme kad se on htio
oženiti?
VERLE: Da, do vraga — kako se mogu poslije toliko godina
još —
GREGERS: Ti si mi tada napisao jedno pismo — poslovno
pismo, naravno. I u dodatku, tu je stajalo sasvim kratko,
da se Jalmar Ekdal oženio s izvjesnom go-sipo icom
Hansen.
VERLE: Da, sasvim ta no, tako se zvala.
GREGERS: Ali nisi ništa naipisao o tome, da je ta gospo ica
Hansen — Gina Hansen, naša nekadašnja doma ica.
VERLE (smije se podrugljivo, ali usiljeno): Ne, jer zaista
nisam mogao misliti da se ti toliko interesuješ za našu
bivišu doma icu.
GREGERS: To i nisam inio. Ali — (Spušta glas) — bilo je
ovdje u iku i drugih koji su se za nju jako interesirali.
VERLE: Sta to treiba da zna i? (Prasne) Ti time valjda ne
misliš na mene?
GREGERS (tiho, ali odlu no): Da, mislim na tebe.
VERLE: I ti se usu uješ —! To se usu uješ —! Kako može taj
nezahvalni ovjek, taj fotograf — kako može biti tako
dnzak, da tako optužuje —!
GREGERS: Jalmar nije izgovorio ni jedne takve rije i. Ja
mislim da on nema ni pojima o tome.
VERLE: Ali odakle to onda tebi? Ko ti je mogao tako nešto
kazati?
GREGERS: To mi je moja jadna, nesretna majka kazala.
Posljednji put kad sam je vidio.
VERLE: Tvoja majika! Mogao sam i misliti! Ona i ti — uvijek
ste se držali zajedno. Ona je od po etka otu ila tvoje srce
od mene.
GREGERS: Ne, to su u inile patnje i uvrede, koje je ona ovdje
morala podnositi, sve dok je to nije slomilo i upropastilo.
VERLE: O, nije ona podnosila patnje i uvrede — barem ne
više od minogih drugih ljudi! Ali sa bolesnim.
16 — Drame
241
 ilervoznim ljudima teško se ojzlazi na kraj. Tu sam j a
isuviše morao podnositi. — A sad mi ti dolaziš sa takvim
sumnji enjima — podgrijavaš svakakve stare glasine i
klevete protiv svoga oca. Dragi Gre-gerse, ja mislim da bi
ti u svojim godinama zaista mogao da se baviš korisnijim
stvarima.
GREGERS: Da, svakaiko je vrijeme tome.
VERLE: Onda e ti biti laikše oko srca, nego što ti je, izgleda,
sada. Jer, kuda bi te i dovelo to što iz godine u godinu
sjediš tamo gore u pogonu kao oibi an inovnik, mu iš se
i ne eš da primiš ni pare preko uobi ajene mjese ne plate?
Pa to ti je isto ludilo.
GREGERS: Da, kad bih ja to tako sigurno znao.
VERLE: Ja te sasvim razumijem. Ti ho eš da budeš neovisan,
ne eš da meni i na emu zahvaljuješ; ali upravo sada imaš
priliku da postaneš neovisan — da po-staneš u svakom
smilslu svoj gosipodar.
GREGERS: Tako? A na Ikoji na in —?
VERLE: Kad sam ti pisao da obavezno do eš ovamo — hm —
GREGERS: Da, šta, zapravo, ho eš od mene? Cijeli dan
ekam da to saznam.
VERLE: Htio sam da ti predložim da stupiš u firmu kao
suvlasnik.
GREGERS: Ja? U tvoju firmu? Kao partner?
VERLE: Da. Zbog toga ne moramo stalno biti zajedno. Ti bi
mogao preuzeti poslove ovdje u gradu, a ja ibih se
poivukao gore u fabriku.
GREGERS: To bi ti h t i o ?
VERLE: Da, jer, vidiš, ja nisam više toliko sposoban za rad
kao prije. Prisiljen sam da štedim svoje o i, Gre-gerse, jer
su mi nekako oslabile.
GREGERS: Takve su ti uvijek i bile.
VERLE: Ne baš kao sada. A povrh toga — za moje prilike bi
možda moglo biti poželjno da stanujem tamo gore —
barem jedno vrijeme.
GREGERS: Sve bih drugo prije pomislio nego tako nešto.
242
VERLE: Poslušaj me, Gregerse. Nas mnogo toga razdvaja —
sigurno. Ali ipak smo mi otac i sin. Ja mislim da bismo
mogli do i do nekog sporazuma.
GREGERS: Ti valjda misliš: prividno.
VERLE: No, i to bi ve bilo nešto. Razmisli, Gregerse. Zar ne
misliš da bismo mogli? Je li?
GREGERS (gleda ga hladno): Iza toga se nešto krije.
VERLE: Kako to misliš?
GREGERS: Sigurno sam ti za nešto potreban.
VERLE: U ovako blislkom odnosu, u kakvom smo nas
dvojica, ljudi su uvijek potrebni jedan drugom.
GREGERS: Da, tako se kaže.
VERLE: Sad bih volio da budeš jedno vrijeme kraj mene. Ja
sam tako usamljen ovjek, Gregerse, uvijek sam bio
usamljen — itav isvoj život; a naro ito sada, kad osje am
da se bliži starost. Moram imati nekog kraj seibe.
GREGERS: Imaš gospo u Serbi.
VBRLE: Svakako. I ona mi je, tako re i, postala neophodna.
Ona je ila, dobrog raspoloženja — unosi život u ovu
ku u. A to je baš ono što mi je potrebno.
GREGERS: Pa, onda imaš sve što ti srce želi,
VERLE: Da, ali se bojim da tako ne može ostati. Jednu ženu u
takvoj situaciji svijet lako može krivo shvatiti. Da, gotovo
bih rekao, da to ni muškarcu nige sasvim zgodno.
GREGERS: O, ako muškarac prire uje ovakve ve ere kao ti,
onda sigurno može ponešto i reskirati.
VERLE: Da, ali ona, Gregerse? Bojim se da bi se ona mogla
na i u nezgodnoj situaciji. I ako se na e — i ako ak iz
odanosti prema meni pre e preko tra eva i ogovaranja
ljudi —? Misliš li, Gregerse, da bi ti, sa svojim toliko
izraženim osje ajem za pravi nost —
GREGERS (prekine): Reci mi kratko i jasno: je li ti to imaš
namjeru da se oženiš s njom?
VERLE: A ako bih imao tu namjeru? Sta onda?
GREGERS: Da, to i ja pitam: šta onda?
16*
243
VERLE: Da li bi to tebi jaiko smetalo? GREGERS (ne sluša ga): — i sada se on, sa svojom be-
GREGERS: Ne, nikako. Uopšte ne. zazlenom, djetinjom dušom, nalazi usred prevare — živi
VERLE: Pa, nisam mogao znati, da možda sje anje na tvoju pod istim krovom s jednom takvom — a i ne sluti da je
pokojnu majku — ono, što naziva svojim domom, sazdano na laži! (Korak
GREGERS: Ja nisam optere en. hliže) Kad se osvrnem na itav tvoj život, ini mi se kao
VERLE: No, kako god bilo — svakako si mi težak kamen da gledam bojno polje puno ubijenih ljudskih sudbina.
skinuo sa srca. Jako mi je drago da u toj stvari mogu VERLE: Sad i sam vidim: jaz izme u nas je suviše veliki.
ra unati na tvoju saglasnost. GREGERS (nakloni se, savladava se): To sam primijetio. I
GREGERS (gleda ga netremice): Sad znam i za šta eš me zato uzimam svoj šešir i idem.
upotrijeibiti-. VERLE: Ideš? Iz ku e?
VERLE: Upotrijebiti te? Kakvo je to iEraižavanje? GREGERS: Da. Jer sad najzad vidim zadatalk, zbog koga
GREGERS: Ah, ne budimo sitni avi u ižlboru rije i — barem mogu živjeti.
ne u etiri oka. (Nasmije se kratko) Da, tako je! Do avola VERLE: Kakav zadatak?
— dakle, zbog toga sam se morao ovdje pojaviti. Gospo i GREGERS: Ti bi se samo smijao, da to uješ.
Serbi za ljubav. Trebalo je inscenirati ovdje u ku i VERLE: Osamljen ovjek se ne smije tako lako, Gregerse.
porodi ni život. Talbleau izme u oca i sina! To je nešto GREGERS (pokazuje prema pozadini): Vidi, o e, eno ko-
novo, o, da! mornici igraju ora-Jbake sa gospo om Seiibi! — Laku
VERLE: Kako se usu uješ da govoriš takvim tonom! no i adieu. (Ode u pozadinu nadesno. uje se društvo
GREGERS: Kad je ovdje bilo porodi nog života? Nikada, kako se smije i šali.)
koliko se ja sje am. Ali sada se osjetila potreba za malo VERLE (mrmlja podrugljivo za Gregersom): He —! Zvekan
ne eg takvog. Jer, sigurno e vrlo dobro djelovati, ^ko se — i još kaže da nije optere en.
bude pri alo, da je sin, na krilima poštovanja — pohrlio na
svadbeno slavlje ostarjelom ocu. I šta e ostati od svih
onih glasina o patnjama mrtve mu enice? Ne tako mnogo.
Pa njen sin ih ipobija.
VERLE: Gregerse, vjerujem da tebi ni jedan ovjek na svijetu
nije tako odvratan kao ja.
GREGERS (tiho): Suviše sam te izibliza gledao.
VERLE: Gledao si me o ima tvoje majke. (Malo spusti glas)
Ali ne smiješ zaboraviti da su njene o i — ponekad bile
zamagljene.
GREGERS (drhte i): Znam šta ho eš da kažeš. Ali ko snosi
krivicu za nesretnu bolest moje majke? Ti i sve ove —!
Posljednja je bila ona cura koju si privezao Jalmaru
Ekdalu, kad ti više nisi — o!
VERLE (slegne ramenima): Od rije i do rije i — kao da
slušam tvoju majku.

244
245
 DRUGI IN
Atelje Jalmara Ekdala. Prili no velika prostorija, ali se
vidi da je vfiansarda. Desno kosi krov sa velikim oknima,
napola navu ene plave zavjese. U desnom uglu ulazna vrata.
Na istoj strani naprijed vrata za dnevnu sohu. Na lijevom zidu
takode dvoja vrata, a izme u njih željezna pe . Na zadnjem
zidu široka dvostruka vrata, iji se dijelovi mogu gurnuti u
stranu. Atelje je jednostavan, ali prijatno namješten. Izme u
vrata desno, malo odmaknuta od zida sofa sa stolom i nekoliko
stolica; na stolu upaljena lampa sa ahažurom. U uglu kraj pe i
stari naslonja . Tu i tamo, po sohi, vide se fotografski aparati i
instrumenti. Na zadnjem zidu, lijevo od dvostrukih vrata regal
sa knjigama, kutijama, flašama kemikalija, raznim ure ajima,
alatom i drugim predmetima. Na stolu se vide fotografije i
sitnice, kao etkice, papir i sli no. Gina sjedi na stolici za
stolom i šije. Hedvig sjedi na sofi, drži pal eve na ušima, ruke
pred o ima i ita neku knjigu.
GINA (pogleda nekoliko puta prema Hedvig kao u potajnoj
hrizi, i krišom): Hedvig!
HEDVIG (ne uje).
GINA (glasnije): Hedvig!
HEDVIG (skida ruke i diže pogled): Da, majko?
GINA: Hedice, sad više ne smiješ itati.
HEDVIG: Ah, majko, pusti me još malo! Samo malo!
GINA: Ne, ne, sad eš ostaviti knjigu. Tvoj otac to ne voli; ni
on nikad ne ita uve e.
HEDVIG (zatvara knjigu): Ne, otac ne. On i ne ita baš
mnogo.
246
GINA (ostavlja šivanje i stavlja olovku i svesku na sto): Sje aš
li se ti koliko smo danas potrošili na buter?
HEDVIG: Jednu ikrunu i šezdeset pet era.
GINA: Ta no. (Bilježi) Strašno, koliko nam ode za buter. A
onda za kobasicu i sir — daj da vidimo — (Bilježi) — pa
za šunku — hu — (Zbraja) To je ta no —
HEDVIG: Pa onda dodaj i pivo.
GINA: Da, razumije se. (Bilježi) Odlazi novac; ali tako mora
biti.
HEDVIG: Ali zato ti i ja danas nismo morale kuhati ru ak —
kad otac nije kod ku e.
GINA: Da, to je bilo dobro. No, a onda sam danas naplatila za
fotografije osam kruna i pedeset.
HEDVIG: Zamisli — toliko je bilo!
GINA: Ta no osam kruna i pedeset.
(Pauza. Gina opet šije. Hedvig uzima papir i olovku i
po inje da crta. Lijevom rukom zasjenjuje o i.)
HEDVIG: Zar nije divno pomisliti da je otac na toj velikoj
ve eri kod bogatog gospodina Verlea?
GINA: To baš ne možeš re i, da je kod bogatog gospodina
Verlea. Njega je sin pozvao. (Poslije kra e pauze) Sa
starim Verleom mi nemamo nikakve veze.
HEDVIG: Ja se strašno radujem o evom povratku. Obe ao mi
je da e zamoliti gospo u Serbi da mu da nešto lijepo za
mene.
GINA; Da, kažu da u toj ku i ima svega i sva ega.
HEDVIG (crtaju i): Sad sam ipak malo gladna.
(Stari Ekdal ulazi iz hodnika. Nosi mnogo papira pod
rukom i neki paket u džepu kaputa.)
GINA: Kako kasno danas dolazite ku i, djede.
EKDAL: Kancelarija je bila zatvorena. Morao sam ekati kod
Greberga. A onda sam još morao kroz — hm.
HEDVIG: Jesu li ti opet dali nešto za prepisivanje, dje-de?
EKDAL: Evo, itavu gomilu. Pogledaj samo.
GINA: To je lij^o.
HBDVIG: A u džepu imaš još jedan paket!
247
BKDAL: Je li? Ah, šta, nije to ništa. (Ostavlja štap u ugao)
Opet ima posla za duže vrijeme, Gino. (Gura malo ustranu
jedno krilo vrata) Pst! (Trenutak gleda unutra, a onda
oprezno gura vrata natrag) He-he! Spavaju ve — svi
zajedno. A ona je legla u korpu. He-ihe!
HEDVIG: Jesi li siguran, djede, da joj u korpi nije zima?
EKDAL: Sta ti pada na pamet! Zima! U tolikoj slami? (Ide
prema lijevim vratima) Gdje su šibice?
GINA: Eto ih na komodi.
(Ekdal odlazi u svoju sohu.)
HEDVIG: To je zaista dobro što je djed opet dobio toliko posla
da prepisuje.
GINA: Da, jadan stari djed. Tako zaradi barem sebi malo
idžeparca.
HEDVIG: I onda ne može po cijelo prije podne da sjedi u toj
odvratnoj kr mi kod gospo e Erikisen.
GINA: I to, svakako.
(Kratka pauza.)
HEDVIG: Misliš li da su još za stolom?
GINA: A bog zna. Može biti.
HEDVIG: Zamisli samo tolika fina jela što e ih otac dobiti.
Sigurna sam da e biti veseo i zadovoljan kad do e. Sta ti
misliš, majko?
GINA: Da. Znaš, voljela bih da mu i mi možemo re i da smo
iznajmili sobu.
HEDVIG: Ali t o danas nije potreibno.
GINA: Ah, pa znaš kako bi nam ddbro došlo. A nama ta soba i
nije potrebna.
HEDVIG: Ne, samo mislim da to nije potrebno d a n a s ,
jer e otac svakako biti dobro rasipoložen. Bolje je
da vijest o sobii ostane za drugi put. GINA (gleda je): Ti
se toliko raduješ da e otac pri ati
same lijepe stvari, kad ve eras do e ku i? HEDVIG:
Da, jer kad on do e, ovdje je veselije. GINA (zamišljeno):
Da, to je istina.
(Stari Ekdal ulazi ponovo i ho e da iza e lijevo na prednja
vrata.)
248
GINA (okre e se napola na stolici): Djede, ho ete li to u
kuhinju?
EKDAL: Da, ho u nešto. Ali samo ti sjedi. (Ode.)
GINA: Ne e valjda prenositi žar od uglja tamo na/polje? ( eka
trenutak) Hedvig, pogledaj malo, šta on to radi. (Ekdal se
vra a sa malim kr agom punim vrele vode
koja se puši.)
HEDVIG: Nosiš toplu vodu, djede?
EKDAL: Dabome — nosim. Treba mi za nešto. Eto, moram da
pišem a tinta se zgusnula kao 'kaša — hm.
GINA: Ali, djede, pojedite prvo svoju ve eru. Ja sam vam je
postavila.
EKDAL: Od moje ve ere nema ništa, Gino. Imam mnogo
posla, kažem ti. Ne u da mi iko ulazi u moju sobu. Niko
— hm. (Odlazi u svoju sohu. Gina i Hedvig izmijene
poglede.)
GINA: (tiho): Sta misliš, odafcle mu novac?
HEDVIG: Sigurno je dobio od Greberga.
GINA: Ni govora. Pa Greberg uvijek pošalje novac meni.
HEDVIG: Onda mora da je negdje uzeo jednu flašu na zajam.
GINA: Jadni djed, njemu niko više ne daje na zajam.
(Jalmar u mantilu i sivom filcanom šeširu dolazi
s desna.)
GINA (odhaci šivanje i ustane): Ali, Ekdale, zar si se ve
vratio?
HEDVIG (sko i istovremeno): Ve si kod ku e, tata?
JALMAR (ostavi šešir): Da, i ve ina drugih je otišla.
HEDVIG: Tako rano.
JALMAR: Da, pa to je bila samo ve era. (Ho e
da skine mantil.)
GINA: Daj da ti pomognem.
HEDVIG: Ja u. (Skidaju mu kaput, Gina ga vješa rm zadnji
zid.)
HEDVIG: Je li bilo mnogo ljudi, o e?
JALMAR: Ah, ne, nije mnogo. Bilo nas je otpriiliike dvanaest
do etrnaest osoba za stolom.
GINA: I sa svima si razgovarao?
249
JALMAR: O, da, pomalo. Uglavnom se Gregers bavio sa mnom.
GINA: Je li Gregers još uvijek onako ružan? JALMAR: Pa, lijepo baš
ne izgleda. — Je li stari ve kod iku e?
HEDVIG: Da, djed sjedi unutra i piše. , ,
JALMAR: Je li šta rekao?
GINA: Ne, a šta je trebalo da kaže?
JALMAR: Zar nije pri ao da je —? Mislim da su mi rekli,
da je bio kod Greberga. U i u malo kod njega. GINA:
Nee, ne, puisti ga — JALMAR: Zašto? Je li rekao da mu ne
ulazim? GINA: Rekao je da mu danas n i k o ne ulazi —
JALMAR (daje znak): Hm-hm!
GINA (ne primje uje): — bio je ovdje i uzeo tople vo e —
JALMAR: Aha! sad sjedi i —? GINA: Bi e da je taiko. JALMAR:
Bože dragi, jadni moj ostarjeli otac —! Da,
pustimo ga, neka sjedi i okrijepi svoju dušu.
(Stari Ekdal u ku nom kaputu sa zapaljenom, lulom duhana
dolazi iz svoje sohe.)
EKDAL: Ve si tu? U inilo mi se kao da ujem tvoj glas. JALMAR:
Ovaj as sam stigao.
EKDAL: Ti mene sigurno nisi vidio, je U? JALMAR: Ne, ali relkli su
mi da si prošao kroz sobu i — i tako sam došao za tobom.
EKDAL: Hm, lijepo od tebe, Jalmare. Ko je sve bio tamo,
zapravo? JALMAR: O, razni ljudi. Bio je komornik Flor i
komor-
nilk Bale i komornik Kasipersen i komornik taj i taj
— šta ja znam —
EKDAL (klimnu): Jesi li ula, Gino? Pa on je bio sa samim
komornicima!
GINA: Da, sad je sve lijepo i fino u toj ku i. HEDVIG: Jesu li
'komornici pjevali, o e? Ili nešto predstavljali?
250
JALMAR: Ne, samo su lupetali koješta. A onda su tražili od mene,
da im nešto odrecitujem. Ali za to me nisu pridobili.
EKDAL: Nisu te pridobili?
GINA: Ali, to si im ipak mogao u initi.
JALMAR; Ne, ne mora ovjek odmah i na svaki zvižduk da igra.
(Seta po sohi) Barem j a ne u.
EKDAL: O, ne, Jalmara ne e niko tako lako pridobiti.
JALMAR: Ne znam zašto bih se baš j a morao brinuti za razgovor i
zabavu, kad odem u društvo. Neka se drugi malo potrude. Ta
rulja hoda od jedne žderan-cije do druge, ždere i lo e iz dana u
dan. Onda oni trebaju da budu korisni, kad su toliko dobrih jela
dobili.
GINA: Nisi im valjda tako rekao?
JALMAR (pjevuckaju i): Ho-iho~ho! Imali su prUiiku da svašta
uju.
EKDAL: I to si ti rekao komornicima u lice?
JALMAR: Tako nešto, tako nešto. A kasnije smo imali malu
raspravu o tokajcu.
EKDAL: O tokajcu? Eh, to ti je fino vino!
JALMAR (zastane): On m o ž e da bude fin. Ali re i u ti, sva
godišta nisu jednako fina. Sve zavisi od toga, koliko je sunca
dobilo grož e.
GINA: Ah, kako ti sve znaš, Ekdale.
EKDAL: I o tome se po elo raspravljati?
JALMAR: Pokušali su, ali onda im je dato na znanje da je isti slu aj i
sa komornicima. Ni kod njih nisu sva godišta jednako fina — to
im je re eno!
EKDAL: He-he! I time im je natrljan nos?
JALMAR: To im je re eno u lice.
EKDAL: Ctuješ li, Gino, on im je to reikao u lice!
GINA: Zamisli, pravo u lice!
JALMAR: Da, samo ja ne bih htio da se o tome govori. Takve stvari
se ne pri aju dalje. Pa sve je, naravno, i proteklo u prijateljstvu.
Ipak su to fini, prijatni ljudi — zašto da ih vrije am? Ne!
EKDAL: Ali, u lice —
251
HEDVIG (umiljava se): Kako divno izgledaš u fraku. Dobro ti
stoji frak, o e.
JALMAR: Da, zar ne? A ovaj mi, stvarno, odli no odgovara.
Stoji mi kao saliven — možda je malo preuzak pod
ruikom —; pomozi mi, Hedvig. (Skida frak) Obu i u
radije sako. Gdje mi je sa!ko, Gino?
GINA: Evo ti ga. (Donosi mu sako i pridržava.)
JALMAR: Tako. Nemoij zaboraviti da Mol viku vratiš frak
sutra ujutro.
GINA (ostavlja frak): Pobrinu u se.
JALMAR (proteže se): Ah, ovo je ipalk Uigodnije. I ovako
ležerno i udobno odijevanje bolje pristaje itavoj mojoj
pojavi. Zar ne misliš i ti tako, Hedvig?
HEDVIG: Da, o e.
JALMAR: Naro ito kad vežem kravatu ovako, sa dva lepršava
kraja —; vidi, ovako —! Zar ne?
HEDVIG: Da, to bolje pristaje uiz bradicu i gustu kovr-džavu
kosu.
JALMAR: Pa, zapravo ne bih rekao baš kovrdžavu, više je
talasasta.
HEDVIG: Da, jer su ti kovrdže duga ke.
JALMAR: Zapravo, talasi.
HBDVIG (poslije kra e pauze, cupka ga za rukav): O ^!
JALMAR: No, šta je?
HEDVIG: O, ti dobro znaš šta je!
JALMAR: Ne, stvarno ne znam.
HBDVIG (smije se pla ljivo): O, znaš, o e, nemoj me dalje
miui iti!
JALMAR: Ali, šta ti je?
HEDVIG (drmusa ga): Dosta je, daj mi to sad, o e! Pa, (znaš,
ono l i j e p o što si mi obe ao.
JALMAR: Ah, bože, kako sam to zaboravio!
HEDVIG: O e, ti me samo bockaš — stidi se! Gdje ti je?
JALMAR: Stvarno sam zaboravio. Ali, ekaj malo! Ipak
imam nešto za tebe, Hedvig. (Ode da traži u džepu fraka.)
HEDVIG (ska e okolo i plješ e rukama): Ah, majko, majko!
GINA: Vidiš, kad imaš malo strpljenja, onda —
252
JALMAR (drži neki papir): Vidi — evo ga.
HEDVIG: To? Pa to je samo komad paipira.
JALMAR: Znaš, to je jelovnik. itav jelovnik. Evo piše
»meni« — a to zna i, jelovnik.
HEDVIG: I ništa drugo?
JALMAR: Pa, ula si, drugo sam zaboravio. Ali, možeš mi na
rije vjerovati: sve te poslastice, nisu ti to neka xxživanja.
Sjedi sad za sto i itaj nam kartu. Onda u ti ja sve opisati,
kakva su to jela. Ovdje — Hedvig.
HEDVIG (guta suze): Hvala. (Sjedne, ali ne može da ita.
Gina joj daje znak, Jalmar to primijeti.)
JALMAR (hoda okolo po sobi): Da, otac porodice mora da
misli na sve mogu e stvari; ali ako samo jedanput
zalboravi i najmanju sitnicu, svi naprave kisela lica! No,
ovjek se i na to navikne. (Zastaje pored starog kraj pe i)
Jesi li ve eras zavirio unutra, o e?
EKDAL: Možeš misiliti — ona je u korpi.
JALMAR: Tako? U korpi? Po inje, dakle, da se navikava.
EKDAL: Da, naravno. To sam ja unaprijed govorio. Ali ipak
ima još nekoliko sitnica —
JALMAR: Nelkih popravaka, da.
EKDAL: Koji se m o r a j u naipraviti.
JALMAR: Dobro, porazgovarajmo malo o tim popravcima,
o e. Hodi ovamo, da sjednemo na sofu.
EKDAL: Lijepo! Hm! — Ali prvo da napunim lulu. — Moram
je prvo o istiti. Hm. (Ode u svoju sohu.)
GINA (smiješi se Jalmaru): Da o isti lulu, eh!
JALMAR: Znam, znam, Gino, pustimo ga — jadni, slomljeni
starac. — Da, ti popravci — najbolje da to odmah sutra
uradimo.
GINA: Sutra sigurno ne eš imati vremena, Ekdale.
HEDVIG (upada): O, ho e, majko.
GINA: — jer ne zaboravi na kopije, koje moraju biti re-
tuširane. Ljudi su ve više puta slali po njih.
JALMAR: Tako? Dakle, opet kopije! One e ve biti gotove.
Ima li, možda, novih narudžbi?
GINA: Nažalost, ne; sutra imam samo ona dva portreta, kao
što znaš.
253
JALMAR: Ina e ništa? Naravno, ako se sjedi skrštenih rulku
— u ovakvom trenutku. Daj mi frulu.
GINA: Ali šta da radim? Mislim da sam koliko sam mogla
stavljala u novine.
JALMAR: U novine, u novine! Pa vidiš kakva je korist od
toga. Ni radi sobe sigurno niko nije dolazio?
GINA: Ne, još nije.
JALMAR: To se i moglo o ekivati. Ako se ne potrudiš, onda
—. Moraš se pošteno napregnuti, Gino!
HEDVIG (pritr i mu): Da ti donesem frulu, o e?
JALMAR: Ne, nikakve frule! Meni ne treba nikakve radosti na
ovome svijetu. (Hoda okolo) Da, sutra u raditi, kao što j a
znam, i moram, to ne e izostati. Radi u koliko god imam
snage —
GINA: Ali, dragi, dobri Ekdale, ja uppšte nisam tako mislila.
HEDVilG: O e, ho u li ti donijeti jednu flašu piva?
JALMAR: Ne, nikakvog piva! I nikakvog truda zibog mene!
(Zastane) Pivo? — Pomenula si pivo?
HEDViIG (živahno): Da, o e, dobro, svježe pivo.
JALMAR: Pa, ako baš ho eš, donesi jednu flašu, nemam ništa
protiv.
GINA: Da, donesi, pa emo lijepo da posjedimo.
(Hedvig tr i u kuhinju.)
JALMAR (kraj pe i, zadrži je, uhvati njenu glavu u ruJce,
gleda je i privla i sebi.) Hedvig! Hedvig!
HEDVIG (radosno, kroz suze): O, dragi moj o e!
JALMAR: Ne, ne zovi me tako! Sjedio sam za stolom bogatog
ovjeka, sjedio sam i uživao za prepunom tnpezom! A
ipak se nisam sjetio —!
GINA (sjeda za sto): Ah, nije to važno, Ekdale!
JALMAR: ipak! Ali vi mi to ne smijete uzeti za zlo. Pa vi
znate koliko vas ja volim.
HEDVIG (grli ga): I mi tebe strašno volimo, o e!
JALMAR: I ako ponekad budem neiprijatan — onda — dragi
bože, ne zaboravite da sam ja ovjek koga stal-
254
no pritiš e more briga. Da. (Protrlja o i) Ne u piva
(Hedvig otr i do regala i donese je.) JALMAR: Hvala
lijeipo! To je ono pravo. Sa frulom u
ruci i sa vas dvije kraj sebe — eto!
(Hedvig sjeda za sto uz Ginu. Jalmar prvo hoda po sobi, onda
sjeda i svira neku ešku narodnu igru; ali svira laganim
elegi nim tempom i s puno osje aja.) JALMAR (prekine
sviranje, pruži Gini lijevu ruku i govori tronuto): Možda je
tijesno i siromašno pod našim
krovom, Gino, ali to je ipak dom. I ja vam kažem:
dobro je biti ovdje!
(Opet po ne da svira. Neko zakuca na vrata hodnika.)
GINA (ustaje): Tiho, Ekdale, izgleda, neko dolazi. JALMAR
(ostavlja frulu u regal): Ko bi to sad mogao
biti?
(Gina ode i otvori vrata.) GREGBRS VERLE (napolju na
hodniku): Oprostite — GINA (malo ustukne iznena ena): Oh!
GREGBRS: — zar ovdje ne stanuje fotograf Ekdal? GINA: Da,
stanuje. JALMAR (do e do vrata): Gregers? Ti si to, ipak? No,
bodi, u i unutra. GREGBRS (ulazi): Pa rekao sam ti da u
navratiti. JALMAR: Ali još ve eras —? Naipustio si društvo?
GREGERS: I društvo i svoju o insku ku u. — Dobro ve e,
gospo o Ekdal. Ne znam da li me još poznajete. GINA:
O, da, mladog gospodina Verle nije talko teško
prepoznati.
GREGBRS: Nije — jer sam sli an majci. A nje se valjda
sje ate.
JALMAR: Napustio si ku u, kažeš?
GREGERS: Jesam, preselio sam u hotel.
JALMAR: Da, da. Pa, kad si ve tu, onda barem odioži
kaput, sjedi — GREGERS:
Hvala lijepo.
(Skida mantil. On se presvukao i sad je u jednostavnom
sivom ohanom odijelu seoskog kroja.)
255
JALMAR: Hodi ovamo, na sofu. Smjesti se udobno.
(Gregers sjeda na soju, Jalmar na stolicu za stolom.)
GRBGERS fgleda po sobi): Dakle, ovdje stanuješ, Jalma-re.
Ovo ti je, daikle, ku a —
JALMAR: Ovo ovdje je atelje, kao što vidiš —
GINA: Ali ovdje je više mjesta i zato se najradije ovdje
zadržavamo.
JALMAR: Ranije smo bolje stanovali, ali ovaj stan ima jednu
veliku prednost: ima divne nusprostorije —
GINA: A onda, s jedne strane hodnika imamo jednu sabu koju
možemo izdati.
GREGERS (Jalmaru) Tako, tako, imaš, dakle, i podstanare?
JALMAR: Ne, još nemam. To ne ide tako brzo, vidiš. Moramo
se potruditi. (Hedvigi) Ali, Hedvig, šta je bilo s pivom?
(Hedvig klimne i ode u kuhinju.)
GREGERS: To je, dakle, tvoja k er?
JALMAR: Da, to je Hedvig.
GREGERS: I to vam je jedino dijete?
JALMAR: Jeste, ona nam je jedinica. Naša najve a radost na
svijetu, i — (Spušta glas) naša najdublja bol, Gregerse.
GREGERS: Sta to govoriš!
JALMAR: Da, Gregerse, jer njoj prijeti strašna opasnost da
i^ubi vid.
GREGERS: Da oslijep.!
JALMAR: Da. Do sada se pokazuju samo prvi znaci; još neko
vrijeme može njeno stanje da ostane ovako. Ali Ijeikar je
rekao šta nas eka. To se ne može promijeniti.
GREGERS: Pa to je strašna nesre a. Kako je to dobila?
JALMAR (uzdiše): Vjerovatno naslje em.
GREGERS (iznena en): Naslje em?
GINA: Ekdalova majka je tako e imala slabe o i.
JALMAR: Da, to kaže otac. Ja se majke i ne sje am.
GREGERS: Jadno dijete. I kako ona to podnosi?
256
JALMAR: Ah, pa znaš valjda da mi nemamo srca da joj
tako nešto kažemo. Ona nema pojma u kaikvoj je
opasnosti. Radosno i bezbrižno, cvrku u i kao pti ica,
doleprša e do vje ne tame svog života. (Sauladan)
O, to je beskrajno bolno za mene, Gregerse.
(Hedvig donosi poslužavnik sa pivom i ašama i stavlja na
sto.) JALMAR (Pogladi joj kosu): Hvala, hvala, Hedvig.
(Hedvig mu ovije ruku oko vrata i nešto mu šap e na uho.)
JALMAR: Ne, hljeb i buter sada ne. (Pogleda Gregersa)
Ili bi Gregers, možda, htio komadi ? GREGERS (odbijaj:
Ne, ne, hvala. JALMAR (još uvijek tužno): Pa, donesi ipaik
malo. Ja bih
volio okrajak, ako ima. A buter nemoj da štediš, znaš?
(Hedvig klimne zadovolJ7io i opet ode u kuhinju.)
GREGERS (prati je pogledom): Ina e, ini mi se, izgleda
sasvim svježe i zdravo. GINA: Ina e i jeste sasvim zdrava,
hvala bogu. GREGERS: S vremenom e postati sli na vama,
gosipo o
Bkdal. Koliko joj je sada godina? GINA: Hedvig e
upravo napuniti etrnaest. Prekosutra
joj je ro endan. GREGERS: Onda je prili no velika za
svoje godine. GINA: Da, u ovoj godini se dobro protegla u
visinu. GREGERS: Po njima što rastu najbolje se vidi kako mi
starimo. — Koliko ste to vi ve u braku? GINA: U braku
smo upravo —; da, sad e tome petnaest
godina. GREGERS: Zamislite, ve tako dugo. GINA
(postaje pažljiva, gleda ga): Da, jeste — svakako. JALMAR:
Da, ta no. Još nekoliko mjeseci po petnaest
godina. Ali tebi mora da je vrijeme bilo dugo tamo
gore u fabrici, Gregerse. GREGERS: Svalkako, dok sam
živio gore; a sada poslije
svega i ne znam u šta mi je vrijeme prošlo.
(Stari Ekdal dolazi iz svoje sobe, bez lule, ali sa svojom
starom vojni kom kapom na glavi. Hod mu je malo nesiguran.)
1'? — Drame OR?
EKDAL: Tako, Jalmare, sad možemo sjesti i porazgovarati o
svemu — hm. A šta je sad to?
JALMAR (ide mu u susret): O e, imamo posjetu. Gregers
Verle —, ne znam da li ga se ti još sje aš.
EKDAL (gleda Gregersa koji je ustao): Verle? Je li to sin —?
Šta ho e on od mene?
JALMAR: Ništa, o e. Došao je kod mene. -• •
EKDAL: No, onda nije ništa loše?
JALMAR: Ne — ni govora.
EKDAL (maše rukama): Nije zbog o n o g a , vidiš. Ne da se ja
bojim, ali —
GREGERS (ide prema njemu): Htio sam samo da vam
iprenesem pozdrave sa starih lovišta, gospodine poru nice.
EKDAL: Sa lovišta?
GREGERS: Jeste, onih gore kod Hej dala.
EKDAL: Ah, onih gore. Da, tamo sam ja nekad bio poznat.
GREGERS: Bili ste nekada veliki lovac.
EKDAL: O, naravno, Bi e da je tako. Vidite li ovu uniformu?
Ne pitam nikog za dozvolu, smijem li je ovdje noisiti ili ne.
Ako ne izlazim u njoj na ulicu, onda — (Hedvig donosi tanjir
sa hljebom i huterom koji stavlja na sto.)
JALMAR: Sad sjedi, o e, i uzmi ašu piva. Izvoli, Gre-gerse.
(Ek al nešto mrmlja i spoti e se o sofu. Gregers sjeda
na najbližu stolicu, Jalmar do Gregersa, s druge strane.
Gina sjeda malo dalje od stola i šije. Hedvig stoji kraj
svoga oca.)
GREGERS: Sje ate li se još, gospodine poru nice, kako smo
vas Jalmar i ja posje ivali tamo gore ljeti i u vrijeme
Boži a?
EKDAL: Tako? Zar jeste? Ne, ne, nemam pojma. Ali bio sam
lovac i po, to ve smijem tvrditi. Lovio sam i medvjede.
Devet sam ih ustrijelio.
GREGERS (sau estvuju i): A sad više nikako ne idete u lov.
258
EKDAL: O, nemojte to re i, dragi moj. Bavim se ja i sad
lovom, i te kako. Naravno, ne na onaj na in! Jer, šuma je,
vidite, — šuma, šuma — (Pijej Sta radi šuma? Je li lijepa?
GREGERS: Nije tako ponosita kao u vaše vrijeme. Mnogo je
iskr ena.
EKDAL: Iskr ena? (Tiho i plašljivo) To je opasna rabota. To
ne prolazi bez poisljeidica. Da, šuma — ona se sveti.
JALMAR (puni mu ašu): Izvoli, o e, još gutljaj.
GREGERS: Kako može ovjek kao vi — ovjeik prirode — da
živi usred grada, me u etiri uiska zida?
EKDAL (cereka se i nam,iguje Jalmaru): Ah, nije meni tako
loše. Uopšte mi nije tako loše.
GREGERS: Ali nema svega onoga što vam je za srce priraslo.
Svjež vazduh, slobodan život u šumi i na proplanku, me u
pticama i divlja i.
EKDAL (smiješi se): Jalmare, ho emo li mu pokazati?
JALMAR (brzo i malo zbunjeno): Ah, ne, o e, ne danas.
GREGERS: Sta to ho e da mi pokaže?
JALMAR: Ma, nije ništa. — Vidje eš drugi put.
GREGERS (okre e se staroTn^ i nastavlja): Evo šta sam vam
htio re i, gospodine poru nice: vi biste trebali po i gore sa
mnom; jer ja u uskoro opet otputovati. Možete i tamo
dobiti posla za prepisivanje. Pa ovdje nemate baš ništa, što
bi vas moglo utješiti i osvježiti.
EKDAL (gleda ga iznena eno): Nemam baš ništa, šta
bi -------- !
GREGERS: No, da, imate Jalmara. Ali i on sad ima svoju
porodicu. A ovjek kao vi, koga je uvijek privla ila
priroda i nešto iskonsko —
EKDAL (udari po stolu): Jalmare, on mora da vidi!
JALMAR: O e, ma pusti to — emu to? Pa i mrak je —
EKDAL: Gluposti! Baš je mjese ina. (Ustaje) On mora to da
vidi, kažem ti. Pusti da pro em. Hodi, Jalmare, pomozi
mi!
HEDVIG: Da, oce, pomozi mu!
JALMAR (ustaje): Pa, što se mene ti e -—
GREGERS (Gini): Sta je to, zE^pravo?
17*
259
GINA: Ah, nemojte zamišljati da je bog zna šta.
(Ekdal i Jalmar odlaze do zadnjeg zida i guraju svaki po jedno
krilo dvostrukih vrata. Hedvig pomaže starom. Gregers stoji
kraj soje. Gina nezainteresirano šije dalje. Kroz otvor vrata vidi
se velika i duga ka tavanska prostorija sa nepravilnim uglovima
i stuhovima dimnjaka. Otvori na krovu kroz koje jasna
mjese ina osvjetljava pojedine dijelove prostorije, dok je sve
drugo u tami.) EKDAL (Gregersu): Možete vi i bliže pri i!
GREGERS (ide za njima): Sta ima tamo? EKDAL: Možete se
sami uvjeriti — hm! JALMAR (malo zbunjen): To pripada ocu,
znaš. GREGERS (na vratima, gleda unutra): Pa vi držite ko-
koši, gospodine poru nice! EKDAL: Držim li kdkoši, eh! Sad
leže, ali da ih samo vidite po danu!
HEDVIG: A onda još i -----------
EKDAL: Pst-pst! Još ne emo re i! GREGERS: Vidim, imate i
golubove. EKDAL: O, da! Bi e da imamo i golubove. Oni
imaju svoje sandu i e gdje se legu gore pod samim krovom, jer
golubovi, oni vam vole da sjede visoko, znate. JALMAR: A to
nije ni obi na vrsta golubova. EKDAL: Obi na vrsta! Bogami i
nije! Imamo i pismonoše i nekoliko gušana. — Ali do ite vi
ovamo! Vidite li onaj sanduk tamo uza zid? GREGERS: Vidim,
šta vam je u njemu? EKDAL: U njemu nam no u spavaju
kuni i, dragi moj! GREGERS: Kuni i? Zar imate i kuni e?
EKDAL: Do avola, da! — Mogli ste i misliti da imamo i
kuni e. uješ li, on pita imamo li kuni e? He-he! Ali sad
dolazi ono pravo, vidje ete. Sad dolazi pravo! Skloni se,
Hedvig. Stanite vi ovamo. Tako! No, i šta sad vidite tamo? Zar
ne vidite jednu korpu naipunjenu slamom? GREGERS: Da. I
vidim da u korpi leži neka ptica. EKDAL: Hm! — »Ptica« —
GREGERS: Zar to nije patka?
260
EKDAL (uvrije eno): Pa, bi e da jeste.
JALMAR: Ali šta misliš, k a k v a je to patka?
HEDVIG: To nije obi na patka —
EKDAL: Pst!
GREGERS: A nije ni turska patka.
EKDAL: Ne, gospodine — Verle; to nikako nije turska patka,
jer to je d i v l j a p a t k a .
GREGERS: Zaista? Divlja patka?
EKDAL: Da-a, tako je. Ta »ptica«, kako vi reikoste, to je
divlja patka. Naša divlja patka, dragi moj.
HEDVIG: Moja divlja patka. Jer ona je moj a.
GREGERS: I ona može da živi ovdje na tavanu? I da
napreduje?
EKDAL: Naravno, ona ima i svoje korito sa vodom gdje -može
da se br ka.
JALMAR: I svaki dan dobije svježu vodu.
GINA (obra a se Jalmaru): Ali, dragi Efcdale, ovdje postaje
hladno.
EKDAL: Hm, onda emo zatvoriti. Ionako ih ne smijemo
smetati u njihovom no nom odmoru. Prihvati, Hedvig.
(Jalmar i Hedvig guraju vrata.)
EKDAL: Drugi put ih možete bolje pogledati. (On sjeda u
naslonja kraj pe i) ujte, možete mi vjerovati, divlje
patke, one su vam nešto sasvim udno i posebno.
GREGERS: Ali kako ste je samo uhvatili, gospodine po-
ru nice?
EKDAL: Ni'sam je ja uhvatio. Za nju treba da zahvalimo
nekome u gra u.
GREGERS (trgnu se): Valjda ne mome ocu?
EKDAL: Svakako. Hm. I nikom drugom do njemu!
JALMAR: Baš komi no, Gregerse, kako si mogao da pogodiš?
GREGERS: Pa ti si mi pri ao da za ponešto zahvaljuješ mome
ocu; i tako sam, eto, pomislio —
GINA: Ali patku nismo dobili od go^sipo ina Verlea li no —
261
EKDAL: Ipak nam je došla od Verlea, Gino. (Gregersu) On je
bio napolju, na amcu, znate, i pucao u nju. Ali, on ima
slabe o i, vaš otac, zar ne? Hm — i tako ju je samo ranio.
GREGERS: No, da, dobila je valjda nešto sa me.
JALMAR: Možda tri-' etiri.
HBDVIG: Ali dobila ih je pod krilo i više nije mogla letjeti.
GREGERS: A onda je sigurno otišla u dubinu?
EKDAL (pospano, teškog jezika): To je prirodno: Uvijek tako
u ine divlje patke. Potonu — najdublje što mogu, dragi
moj, vrsto zagrizu u morsku travu i alge — i vrag zna
ega još ima dolje. A onda se više nikad ne vrate.
GREGERS: Ali vaša divlja patka se ipak vratila, gospodine
poru nice.
EKDAL: On ima strašno hitrog psa, — vaš otac. I taj pas — on
je zaronio do dna i iznio patku.
GREGERS (okrenut Jalmaru): I onda ste je vi dobili?
JALMAR: Ne odmah. Prvo je stigla u ku u tvoga oca. Ali tamo
nikako nije napredovala. Onda je Petersen dobio nare enje
da je zakolje.
EKDAL (napola spava): Hm-ida, Petersen — taj tupogla-vac
— idu u skitnju, a onda do u kasno no u ku i i tada
JALMAR (govori tiše): I, vidiš, na kraju smo je mi dobili. Otac
malo poznaje Petersena. I kad je saznao pri u o divljoj
patki, nagovorio ga je da je njemu prepusti.
GREGERS: I sad ovdje na tavanu tako famozno napreduje?
JALMAR: Još kako! Odebljala je. No, pa ve je tako dugo tu,
da je svoj stari, divlji život posve zaboravila. A to je ipak
najvažnije.
GREGERS: Imaš pravo, Jalmare. Ne daj joj samo da vidi more
i nebo. — Ali, sad ne smijem duže ostati — izgleda da
tvoj otac spava.
JALMAR: Ah, 2Jbog toga —
GREGERS: Ta no, da — zar nisi rekao da imaš sobu za
izdavanje — nenastanjenu sobu?
262
JALMAR: Da, zašto pitaš? Znaš li možda nekog —?
GREGERS: Mogu li j a uzeti tu sobu?
JALMAR: Ti?
GINA: Ali, ne, gostpodine Verle —
GREGERS: Mogu li je uzeti? Onda u preseliti odmah
rano ujutro. JALMAR: Ali s velikim zadovoljstvom —
GINA: Ali, ne, gospodine Verle — nije to nikako soba za
vas. JALMAR: Gino, kako možeš da kažeš tako nešto?
GINA: Mogu. Jer soba nije ni dovoljno velika ni dovoljno
svijetla i — GREGERS: To nije tako važno, gospo o
Bkdal. JALMAR: A ja mislim da je to posve zgodna soba: a
nije
ni tako loše namještena. GINA: Ali ne zaboravi onu
dvojicu koji dolje stanuju. GREGERS: Pa kakvi su ti ljudi?
GINA: Ah, jedan je nekad bio ku ni u itelj — JALMAR:
Izvjesni kandidat Molvik. GENA: — a drugi je doktor, koji se
zove Reling. GREGERS: Reling? Toga površno poznajem. On
je jedno
vrijeme prakticirao gore na Hej dalu. GINA: To su vam
prava dva probisvijeta. Uve e esto
nisu sasvim — tako — GREGERS: Na to se ovjek brzo
navikne. Nadam se da
u i ja, kao divlja patka — GINA: Hm, ja miislim da biste
trebali prvo jednu no prespavati. GREGERS: Vi me vrlo
nerado primate u ku u, gospo o
Ekdal? GINA: Moj bože, kako možete tako nešto misliti?
JALMAR: Da, to je stvarno udno od tebe, Gino. (Gregersu)
Ali, reci mi, misliš li to za prvo vrijeme ostati
u gradu? GREGERS (navla i mantil): Da, sad miislim da
ostanem
ovdje. JALMAR: A ne u o evoj ku i? Sta eš
raditi?
263
GREGERS: E, slušaj, kad bih samo to znao — onda ne bi
bilo tako loše. Ali kad neko ima nesre u da se zove
Gregers — »Gregers« — i još »Verle« — pa jesi li
ikad uo nešto tako odvratno? JALMAR: Meni ne zvu i
tako. GREGERS: Ah, fuj! Da ovjek zaželi da udari onoga ko
se tako zove. Ali, ako ve imaš taj križ, da budeš
Gregers — Verle na ovom svijetu, kao ja — JALMAR:
Ha-ha-ha, a da nisi Gregers Verle, šta bi htio
da budeš? GREGERS: Kad bih mogao da biram, najradije
bih bio
neki hitar pas.
GINA: Pas!
HEDVIG (nehotice): O, ne! GREGERS: Da, pas; i to onaj hitri
što roni po divlje patke
kad ove potonu i uhvate se vrsto za rastinje na dnu.
JALMAR: Znaš šta, Gregerse — tu ti ja ne razumijem
ini jedno slovo. GREGERS: Ah, i nema nekog naro itog
zna enja. Pa,
dakle, sutra ujutro — useljavam. (Gini) Mnogo posla
ne ete imati oko mene; ja sve radim sam. (Jalmaru)
Sutra emo dalje razgovarati. Laku no , gospo o
Ekdal. (Klimne Hedvig) Laku no ! GINA: Laku no ,
gospodine Verle. HEDVIG: Laku no . JALMAR (pali svije u):
Trenutak, ja u ti posvijetliti —
sigurno je mra no na stepenicama.
(Gregers i Jalmar odlaze na vrata hodnika.) GINA (gleda
preda se, sa šivanjem u krilu): Zar ovo nije
bilo koješta što je rekao da bi volio da je pas? HEDVIG:
Nešto u ti re i, majko — mislim da je time
htio da kaže nešto drugo. GINA: A šta bi to moglo biti?
HEDVIG: To ne znam; ali itavo vrijeme je izgledalo kao
da misli nešto drugo od onog što govori. GINA: Misliš?
Da, bilo je udno. JALMAR (vra a se): Još je gorjela lamipa.
(Ugasi svije u
i ostavi je) No, da najzad malo budemo sami. (Po inje
264
da jede hljeh i huter) No, vidiš li, Gino — kad se - ovjek
samo malo potrudi —
GINA: Kako to potrudi?
JALMAR: Pa, eto, zar nije ovo sre a što smo najzad izdali
sobu. I pomisli samo — ovjeku kao Gregers —-starom,
dobrom prijatelju.
GINA: Pa, ja — ja baš ne znam šta bih rekla.
HEDVIG: Ali, majko, vidje eš kako e biti lijepo!
JALMAR: E, baš si ti udna. Prvo si bila kao opsjednuta da se
riješiš te sobe, a sad kao da ti nije pravo.
GINA: Znaš, Ekdale, da je to neko drugi — onda —. Ali šta
misliš, šta e re i stari Verle?
JALMAR: Stari Verle? Sta se to njega ti e?
GINA: Ali zar ne vidiš da je izme u njih opet pukla tikva, im
mladi napušta ku u. Znaš ve kakvi su njihovi odnosi.
JALMAR: Da, može biti, ali —
GINA: Pa stari može na koncu pomisliti da i ti tu imaš svoje
prste —
JALMAR: Ma, pusti ga nek misli šta ho e! Stari Verle je
stvarno strašno puno u inio za mene, to, da, i to mu
priznajem. Ali ne može ipak zbog toga raspolagati sa
mnom za vje na vremena.
GINA: Ali, dragi Ekdale, možda djed mora misliti na to.
Izgubi e na kraju i ono malo zarade što mu daje Greberg.
JALMAR: Skoro bih rekao: daj bože! Zar nije ponižavaju e za
ovjeka kao što sam ja da gleda svog starog sijedog oca
kako hoda po svijetu kao izop enik? Ali, uskoro e
kucnuti as, mislim. (Uzima novi hljeb i huter) Ako j a
preduzmem nešto u životu, onda u to i sprovesti!
HEDVIG: Ah, da, o e — ho eš, ho eš!
GINA: Pst! nemojte ga probuditi!
JALMAR (tiše): I ho u, kažem vam. Do i e uskoro taj dan,
evo — I zato je dobro što smo iznajmili sobu. Jer tako
postajem nezavisniji. A to mora biti ovjek, koji ima neku
zada u u životu. (Prema naslo-
265
 nja u, tronuto) Jadni, stari o e. — Samo se ti osloni na TRE l IN
svog Jalmara. — Ima on široka ple a — barem snažna
ple a ima. — Jednog lijeipog dana eš se probuditi i —
(Gini) Ti možda ne vjeruješ?
GINA (ustaje), Da, da, svakako. Ali sad prvo da vidimo kako
emo ga smjestiti u krevet.
JALMAR: Da, ho emo.
(Pažljivo ohuhvataju starog i nose ga.)

Atelje Jalmara Ekdala. Jutro je. Dnevno svjetlo pada kroz

veliki prozor kosog krova. Zavjesa je razmaknuta. Jalmar sjedi
za stolom. Zabavljen je retuširanjem fotografije. Gina dolazi iz
hodnika, u šeširu i kaputu, nosi pokrivenu korpu na ruci.
JALMAR: Ve si se vratila, Gino?
GINA: Da, morala sam požuriti. (Ostavlja korpu na stolicu,
skida šešir i kaput.)
JALMAR: Jesi li ulazila kod Gregersa?
GINA: O, da, jesam. Kod njega ti baš krasno izgleda. Jedva što
je uiselio, a ve mi je priredio lijepe stvari.
JALMAR: Kako to?
GINA: Reikao je da ho e sve sam da radi. Pa je onda htio da
naloži. Ali zatvorio je otvor na pe i, tako da je itava soba
bila puna dima. O-oh, to je takav smrad, da se —
JALMAR: Ma nije mogu e!
GINA: Da-da. A najljepše tek dolazi. Sad je htio da ugasi
vatru, pa je sasuo svu vodu za umivanje u pe , tako da
itav pod pliva u prljavštini.
JALMAR: Ali to je grozno.
GINA: Ja sam odmah htjela da pozovem portirku da taj svinjac
po isti, ali ona ne dežura prije podne.
JALMAR: Pa kud e on sa sobom do tada?
GINA: Kaže da e iza i.
JALMAR: I ja sam bio malo kod njega, kad si ti izašla.
GINA: To sam ula. Pozvao si ga i na doru ak.

266 267
JALMAR: Samo na sasvim mali doru ak, znaš. Pa ovo mu je
prvi dan — možemo ga, valjda, pozvati. Ti uvijek imaš
ponešto u ku i.
GINA: Moram pogledati šta imamo.
JALMAR: Samo neka ne bude ni suviše malo. Jer mislim da e
do i i Reling i Molvik do nas. Znaš, Relinga sam sreo baš
na stepenicama i tako sam nrorao —
GINA: Sta? Ne e, valjda, do i još i njih dvojica?
JALMAR: Bože dragi, dva ovjeka više ili manje, ne emo
zJbog toga prqpasti.
EKDAL (otvori svoja vrata i pogleda unutra): Ej, Jalmare,
slušaj — (Primijeti Ginu) Ah, tako.
GINA: Sta ste htjeli, djede?
EKDAL: Ma ništa, svejedno. Hm! (Ode opet unutra.)
GINA (uzima korpu): Pripazi na njega da ne iza e.
JALMAR: Da, da — svakako. — Cuj, Gino, malo salate od
haringe — to bi bilo divno. Jer Reling i Molvik su ove
no i opet izlazili u skitnju.
GINA: Samo da mi ne do u prerano, ,pa da —
JALMAR: Ne, sigurno ne e, imaš vremena.
GINA: No, dobro. A ti možeš do tada još malo raditi.
JALMAR: Evo sjedim i radim! Radim koliko god treba!
GINA: Vidiš, onda eš i završiti. (Odlazi s korpom u kuhinju.)
JALMAR (sjedi neko vrijeme i radi na fotografiji, ali radi
lijeno i bez volje).
EKDAL (pomoli glavu kroz vrata, gleda po ateljeu i kaže
prigušenim glasom): Cuj, imaš li posla?
JALMAR: Da'bome, .sjedim ovdje i mu im se sa slikama još
od —
EKDAL: Da, da, naravno, ako imaš tako mnogo posla, onda —
hm! (Opet ode unutra, vrata ostaju otvorena.)
JALMAR (radi šute i dalje, onda ostavi etkicu i ode do
vrata): Imaš li ti posla, o e?
EKDAL (iznutra): Ako ti imaš poisla, imam i ja. Hm!
JALMAR: Da, svakako. (Ode ponovo na posao.)
EKDAL (opet do e do vrata): Hm, znaš, Jalmare, tako mnogo
posla baš i nemam.
268
JALMAR: Mislio sam da sjediš i pišeš.
EKDAL: Pa do avola i taj Greberg, valjda može još dan--dva
pri ekati. Ne radi se o životu — koliko ja znam.
JALMAR: Ne, i nisi ti njegov rob.
EKDAL: A onda ove druge stvari tu unutra —
JALMAR: Naravno, znam. Ti bi htio unutra? Ho eš da ti
otvorim?
EKDAL: Pa — ne bih se ljutio —
JALMAR (ustane): Onda bismo bili gotovi.
EKDAL: Da, naravno. Do sutra ujutro treba da budem gotov.
Jer to j e sutra? Hm?
JALMAR: Da, svakako da je sutra.
(Jalmar i Ekdal guraju svaki po jedno krilo vrata na
strane. Jutarnje sunce šija kroz otvore krova. Nekoliko
golubova leti tamo-amo, drugi gugu u na pre agama.
Dolje unutra na podu kokoda u kokoši.)
JALMAR: Pa, hajde sad u i, o e.
EKDAL (ulazi): Zar ti ne eš sa mnom?
JALMAR: Pa, vidiš — ne znam — (Ugleda Ginu na ku-
hinjskim vratima) Ja? Ne, ja nemam vremena, moram da
radim. — Ali taj mehanizam koji — (On povla i neki
kanap. Unutra se povla i zavjesa, iji se unutrašnji dio
sastoji od starog platna za jedra. Gornji dio je napravljen
od komada nategnute ribarske mreže. Na ovaj na in se
pod prostorije više ne vidi.)
JALMAR (ode do stola): Tako, sad u neko vrijeme mo i da
sjedim nesmetano.
GINA: Zar je baš morao opet da bjesni unutra?
JALMAR: A zar bi bilo bolje da je otišao kod madam Erikson?
(Sjeda) Jesi li htjela nešto? Rekla si da —
GINA: Htjela sam samo da pitam, misliš li da bismo mogli
o v d j e poslužiti taj doru ak?
JALMAR: Da, — pa valjda se ovako rano nije niko najavio?
GINA: Ne, ne o ekujem nikoga sem onih mladenaca koji ho e
da se slikaju zajedno.
JALMAR: Do avola, zar nisu mogli odabrati neki drugi dan!
269
GINA: Ne, dragi Ekdale, pa ja sam ih poru ila za danas
poislije podne — kad ti, dragi, spavaš.
JALMAR: Pa, onda je u redu. Onda emo jesti ovdje.
GINA: Lijepo. Ali nije žurbe za postavljanje. Možeš se ti
mirno još koristiti stolom.
JALMAR: Valjda vidiš da sjedim i koristim se tim stolom
koliko god je mogu e?!
GINA: Vidiš, onda eš poslije biti slobodan. (Opet ode u
kuhinju.)
(Kratka pauza.)
EKDAL fs tavanskih vrata iza mreže): Jalmare!
JALMAR: Sta je?
EKDAL: Bojim se da moramo još malo gurnuti korito sa
vodom. JALMAR: Pa to sam ja uvijek govorio. EKDAL:
Hm-hm-hm. fOde s vrata.) JALMAR (još malo radi, škilji
prema tavanu i napola
ustaje. Hedvig dolazi iz kuhinje.) JALMAR (hrzo opet
sjeda): Sta ti ho eš? HEDVIG: Htjela sam samo malo kod
tebe, o e. JALMAR (poslije kra e pauze): ini mi se da ti
ovdje
samo paziš i njuškaš. Je li treba da me nadgledaš?
HEDVIG: Ali ne, nikako. JALMAR: Sta to sad radi majka?
HEDVIG: Ah, majka je sva u salati od haringa. (Do e
do stola) Mogu li ti nekako pomo i, o e? JALMAR: Ah,
ne. Ja u radije raditi sam — dok imam
snage. Nema potrebe, Hedvig. Ako tvoga oca samo
ne izda zdravlje — HEDVIG: Nemoj, o e! Ne smiješ tako
slutiti. (Ona hoda
okolo po sohi, zastaje na otvoru vrata i gleda unutra
u tavan.)
JALMAR: Cuj, šta on to tamo pravi?
HEDVIG: Vjerovatno novi put za korito sa vodom.
JALMAR: To mu samom nikada ne e uspjeti! A j a sam
osu en da ovdje sjedim i —!
270
HEDVIG (pri e mu): Daj meni etkicu, o e. Pa i ja to umijem.
JALMAR: Ma ne — samo eš poikvariti o i.
HEDVIG: Bože sa uvaj. Samo ti meni daj etkicu.
JALMAR (ustaje): No, pa ovo e potrajati samo jednu ili dvije
sekunde.
HEDVIG: E, pa, onda, šta smeta? (Uzima etkicu) Talko —
(Sjedne) A ovdje, evo, imam i poduipira .
JALMAR: Ali nemoj da pdkvariš o i! uješ li me? J a ne
odgovaram za to, t i sama moraš preuzeti odgovornost —
to da znalš.
HEDVIG: Svakako, i ho u.
JALMAR: Ti si tako spretna, Hedvig. Samo nekoliko minuta,
znaš? /On se provla i izme u vrata i zavjese u tavansku
prostoriju. Hedvig sjedi i radi. uje se kako Jalmar i
Ekdal unutra raspravljaju.)
JALMAR (pojavi se iza mreže): Hedvig, dodaj mu kliješta
tamo sa police. I eki , tako e. (Okre e se natrag) Sad
eš vidjeti, o e. Htio bih da ti pokažem kako ja to mislim.
(Hedvig donosi sa police traženi alat i pruža im ga.)
JALMAR: Hvala lijepo. Prava je sre a što sam uišao
ovamo. (Ode s vrata. Unutra kuju i razgovaraju. Hedvig
stoji
i gleda za njima. Uhrzo potom neko zakuca na vrata hodnika.
Ona ne primje uje.)
GREGERS VERLE (ulazi gologlav i bez kaputa i zastane na
vratima): Hm-hm!
HEDVIG (okrene se i po e mu u susret): Dobro jutro. Izvolite,
molim vas.
GREGERS: Hvala lijepo. (Gleda prema tavanu) Izgleda da su
vam majstori u ku i.
HEDVIG: Ne, to su samo otac i djed. Ali ja u im odmah
kazati, da —
GREGERS: Ne, nemojte — radije u malo pri eikati. (On
sjeda na sofu.)
271
HEDVIG: Ovdje je tako neuredno. — (Ho e da skloni
fotografije.)
GREGERS: Ah, ostavite to samo. To su slike koje treba
završiti.
HEDVIG: Da, ho u da malo pomognem ocu. - ;,
GREGERS: Ne bih htio da vam smetam.
HEDVIG: O, ne smeta:te mi.
(Ona privu e pribor i sjeda za posao. Gregers je šute i
posmatra.)
GREGERS: Je li divlja patka no as dobro sipavala?
HEDVIG: Hvala, mislim da jeste.
GREGERS (okrenut je prema tavanskoj prostoriji): Bar nas
izigleda sasvim druga ije nego sino na mjese ini.
HEDVIG: Da, beskrajno se razlikuje. Ujutro izgleda druga ije
nego pqpo|dne. A kad pada kiša, druga ije je nego kad je
vrijeme lijepo.
GREGERS: Primijetili ste to?
HEDVIG: Da, pa to se vidi.
GREGERS: Je li i vi volite biti unutra kod divlje piaitke?
HEDVIG: Da, kad god mogu, onda —
GREGERS: Ali vi sigurno nemate tako mnogo slobodnog
vremena. Vi ipak idete u školu.
HEDVIG: Ne, sad više ne. Jer otac se boji da ne pokvarim o i.
GREGERS: Tako? onda vas sigurno on sam podu ava, zar ne?
HEDVIG: Otac je obe ao da e me ponešto nau iti, ali još nije
imao vremena za to.
GREGERS: Zar nema nikog drugog ko bi vas malo prihvatio?
HEDVIG: Da, kandidat Molving; ali on nije uvijek sasvim —
on je esto, ovaj —
GREGERS: Pijan?
HEDVIG: Da, to je.
GREGERS: No, pa onda vi imate vremena za svašta. A ovo
unutra, to je svijet za sebe — je li?
HEDVIG: Da, sasvim tako. A onda tamo ima toliko mnogo
udnih stvari.
272
GREGERS: Tako?
HEDVIG: Da, veliki ormari sa knjigama i u knjigama mnogo
lijepih sMka.
GREGERS: Aha!
HEDVIG: Pa orada kasa sa ladicama i pokloipcima i veliki sat
sa figurama koje izlaze. Samo tag sat više ne ra'di.
GREGERS: Zna i vrijeme je stalo — tamo kod divlje patke.
HEDVIG: Da. A ima tamo i starih sanduka i drugih stvari. I
knjige — mnogo knjiga.
GREGERS: Knjige koje vi sigurno itate?
HEDVIG: O, da, alko znam. Ali ve ina su na engleskom, ipa
ih ne razumijem. Ali onda gledam slike. — Ima jedna
velika knjiga koja se zove »Harrvsons History of London«
— ta je stara stotine godina. I unutra je masa slika.
Naprijed je naslikana smrt sa asov-nikom i jedna djevica.
To mi je ružno. Ali tu je tako mnogo drugih slika sa cr-
kvama i dvorcima i ulicama — i veliki brodovi što jedre
po moru.
GREGERS: Recite, odakle vam sve te udne stvari?
HEDVIG: Ah, pa ovdje je nekad stanovao stari kapetan ibroda
koji ih je donio. Zvali su ga »lete i Holan a-nin«. I to je
udno — jer on uopšte nije bio Ho-lan anin.
GREGERS: Tako?
HEDVIG: Ne, nije. Ali jednog dana je otišao. A sve te njegove
stvari su ostale ovdje.
GREGERS: Pa, recite mi, kad tako tamo sjedite i gledate slike,
aar ne dobijete volju da iza ete napolje i vidite pravi veliki
svijet?
HEDVIG: O, ne. Ja ho u da uvijek ostanem ovdje i pomažem
ocu i majci.
GREGERS: I da pravite fotografije?
HEDVIG: Ne, ne samo to. Najradije bih nau ila da pra-vim
takve slike kakve su tu u engleskim knjigama.
GREGERS: Hm — a šta kaže vaš otac na to?
18 _ Drame 273
HEDVIG: Mislim da otac to nerado gleda, jer on je udan u
takvim stvarima. Pomislite samo, on stalno govori kako
treba da nau im pleisti korpe od slame! Ali ja mislim da to
nije bog zna šta.
GREGERS: To i ja mislim.
HEDVIG: Ali u jednom otac ima pravo: da sam nau ila pleisti
korpe, sad bih mogla napraviti novu korpu za divlju patku.
GREGERS: Da, to svakako. A to biste i trebali baš vi.
HEDVIG: Da, jer to je moji a divlja patka.
GREGERS: Da, naravno.
HEDVIG: Da, da, meni ona pripada. Ali otac i djed je mogu
posu ivati, kad god ho e.
GREGERS: Tako? A za šta im ona treba?
HEDVIG: O, oni je paze i maze i prave joj šta treba i tako
dalje.
GREGERS: Mogu zamisliti. Jer divlja patika je najotmjenija
od svih životinja unutra.
HEDVIG: Da, jeste, zato što je ona ipak p r a v a divlja ptica. I
može je neko povrijediti, jadnu životinju.
GREGERS: Ona nema porodice kao ze evi —
HEDVIG: Ne. Kokoši ima tako mnogo koje su bile zajedno još
kao pili i. A ona je od svojih tako potpuno otrgnuta. I
onda, s divljom patkom stvari svoje sasvim druga ije.
Niko je ne poznaje i niko ne zna odakle je.
GREGERS: I još je bila i u morskom bezdanu.
HEDVIG (pogleda ga, potiskuje smiješak i pita): Zašto kažete
»morski bezdan«?
GREGERS: A kako bi trebalo da kažem?
HEDVIG: Mogli biste re i: dno mora — ild morsko dno.
GREGERS: Zar ne mogu isito tako re i morski bezdan?
HEDVIG: Da, ali meni to uvijek tako udno zvu i, kad se kaže
morsiki bezjdan.
GREGERS: Zašto? Recite mi — zašto?
HEDVIG: Ne, ne u. To je suviše glupo.
GREGERS: Bože sa uvaj. No, recite mi, zašto se tako smij
ešite?
274
HEDVIG: Jer ja uvijek kad najedanput — onako sasvim
iznenada — pomislim na sve to što je unutra — meni se
ini kao da se cijela ta prostorija i sve drugo zove »morski
bezdan«. — Ali to je tako glupo.
GREGERS: Možda i nije.
HEDVIG: O, jeste. Pa to je ipak samo tavan.
GREGERS (gleda je odlu no): Jeste li sasvim sigurni?
(Hedvig šuti i gleda ga otvorenih usta. Gina dolazi iz
kuhinje da postavi sto.)
GREGERS (ustane): Ja sam sigurno došao prerano?
GINA: Ah, pa negdje morate biti. A i ja sam ve skoro gotova.
Rasipremi sto, Hedvig.
(Hedvig rasprema. Ona i Gina serviraju. Gregers
sjedi u naslonja u i lista neki album.)
GREGERS: ujem da vi znate retuširati, gosipo o Ekdal.
GENA (pogleda ga sa strane): Naravno da znam.
GREGERS: To vam je stvarno dobro došlo.
GINA: Kako to mislite?
GREGERS: Pa mislim što je Ekdal postao fotograf, zar ne?
HEDVIG: Majka zna tako e fotografirati.
GINA: O, da, tu vještinu sam tako e izu ila.
GREGERS: Onda valjda v i vodite posao?
GINA: Da, ako Ekdal nema vremena, onda —
GREGERS: On je sigurno mnogo zauzet svojim ocem.
GINA: Da, a onda i nije to bog zna šta za ovjeka kao što je
Ekdal, da pravi portrete svakom ko do e.
GREGERS: To i ja mislim, ali ako je ve jedamput pošao tim
pravcem, onda —
GINA: Pa vi valjda znate, gospodine Verle, — Ekdal
nije ta!ko neki obi an fotograf.
GREGERS: No, da, ali uprkos tome —
(Na tavanu se uje pucanj.)
GREGERS (trgne se): Sta je said to?
GINA: E-eh, opet pucaju!
GREGERS: Zar i pucaj'U?
HEDVIG: To oni idu u lov.
18*
275
GRiEGERS: Sta?! (Na tavanskim vratima) Ti to ideš u lov,
Jalmare?
JALMAR (iza mreže): Td si tu? Nisam te uo, bio sam tako
zauzet — (Hedvig) A ti nam ništa ne kažeš! (Dolazi u
atelje.)
GREGERS: Ti juriš tamo po tavanu i pucaš?
JALMAR (pokazuje pištolj sa dvije cijevi): Ma, samo ovom
stvar icom, evo.
GINA: Da, ti i djed — vi ete još napraviti neku nesre u s tim
p d k s t o 1 o m.
JALMAR (Ijutito): Rekao sam ti da se ovakvo oružje zove IP
iš t 0 1 j.
GINA: Ah, to ništa ne mijenja na stvari, —
GREGERS: Ti si, dakle, postao lovac, Jalmare?
JALMAR: Samo tu i tamo malo lova na ze eve. To je više ocu
za ljubav, razumiješ.
GINA: Muškarci su tako smiješni. Uvijek moraju imati nešto,
kao svoju i n v e n t u r u —
JALMAR (Ijutito): Svakako, da, moramo uvijek imati nešto
kao svojui a v a n t u r u !
GINA: Pa, upravo to i ja kažem.
JALMAR: No — hm! (Gregersu) I, vidiš, dogodilo se da je
tavan okrenut tamo odakle se ne može uti kako pucamo.
(Ostavlja pištolj na najgornju policu regala) Nemoj da
diraš pištolj, Hedvig! Ne zaboravi da je jedna cijev
napunjena.
GREGERS (gleda unutra kroz mrežu): Imaš i lova ko oružje,
kako vidim.
JALMAR: To je o eva stara puška. Njo;m se ne može pucati,
nešto joj nije u redu. Ali ipak je sasvim zabavno što je
imamo; jer, možemo je ponekad rastaviti, pa o istiti, pa je
dobro na:mazati maš u iz koistiju, pa opet sastaviti —
Naro ito se otac rado time zabavi.
HEDVIG (pored Gregersa): Sad možete dobro vidjeti divlju
patku.
GREGERS: Upravo je gledam. ini mi se da joj jedno krilo
malo visi.
JALMAR: No, to nije nikakvo udo — pa bila je ranjena.
276
GREGERS: I kao da vu e jednu nogu — ili nije tako?
JALMAR: Možda sasvim malo.
HEDVIG: Da, to je ona noga za koju ju je ugrizao pas.
JALMAR: Ali ina e nema ni najmanjeg loma dli nedostatka.
To je pravo udo, jer je dobila dosta sa me pod kožu i 'bila
u pse oj eljusti —
GREGERS (gledaju i Hedvig): — a bila je i u morskom
bezdanu — tako dugo.
HEDVIG (smiješi se): Da.
GINA (ureduje sto): Eh, vje no ta divlja patika! Ta stalno
ddbiva k u m p l i m e n t e .
JALMAR: Hm-ihm, je li postavljen sto?
GINA: Evo, odmah. Hedvig, do i 'sad da md pomogneš. (Gina
i Hedvig odlaze u kuhinju.)
JALMAR (poluglasno): Mislim da nema smisla da tu stojiš i
posmatraš oca. On to ne voli. (Gregers odlazi sa tavanskih
vrata.)
JALMAR: Najbolje je da zatvorim dok drugi ne do u. (Plješ e
rukama) Iš-iš! Bjež'te odatle! — (Dok zatvara vrata i
zavjesu) Ove naprave su moji vlastiti izumi. Zaista je
zabavno imati ovako nešto ime se možeš baviti, dovoditi
ga u red — kad se pokvari. A onda, vidiš, ovo je i vrlo
potrebno, jer Gina ne voli da joj ze evi i kokoši dolaze u
atelje.
GREGERS: Svakako, svakako. A tvoja žena se ovdje brine za
sve?
JALMAR: Ja joj, uglavnom, prepuštam sve telku e poslove.
Tako mogu u me uvremenu ostati u dnevnoj sobi i
razmišljati o važnijim stvarima.
GREGERS: Jalmare, a koje su ti to stvari, zapravo?
JALMAR: udim se da me to odavno nisi upitao. Ili, možda,
nisi ništa uo o pronalasku?
GREGERS: Pronalasku? Ne, nisam.
JALMAR: Tako? Stvarno rtisi? Naravno, tamo gore u tvojim
šumama i pustinji —
GREGERS: Ti si, dakle, napravio neki pronalazak?
JALMAR: Nisam ga još sasvim napravio, ali uskoro u. Pa
valjda nisi pomislio da sam se posvetio fotografi-
277
 sanju samo zato da portretiram sve d svakoga ko mi do e.
GREGERS: Znam (da nisi. To mi je upravo rekla i tvoja žena.
JALMAR: Zakleo sam se: ako ve žrtvujem svoje snage tako
nekom zanatu, onda ga moram tako uzdi i da poistane
prava umjetnost ili znanost. I tako sam odlu io da
naipravim taj udni pronalazak.
GREGERS: A u emu se tvoj pronalazak sastoji? Sta mu je
svrha?
JALMAR: Pa, dragi moj, za talkve pojedinosti me još ne
smiješ pitati. Zato, vidiš, treba vremena. I, tako e, ne
smiješ pomisliti, da me neka sujeta na to tjera. Ja zaista ne
radim zibog sebe. O, ne, radim zbog svog životnog
zadatka, koji mi dan i no lebdi pred o ima.
GREGERS: Kakvog životnog za atika?
JALMAR: Zar si zaboravio ovog starca sijede kose?
GREGERS: Tvoj jadni otac? Da, ali šta, zapravo, možeš u initi
za njega?
JALMAR: Mogu njegovu ubijenu samosvijest pobuditi za novi
život itime što u imenu Ekdal vratiti ast i ugled.
GREGERS: To je, dakle, tvoj životni zadatak.
JALMAR: Da. Ho u da spasim brodolomnika. Jer on je
pretrpio brodolom kad je naišla oluja. Za vrijeme istrage
on ve nije bio on. Onaj pištolj tamo — koji
upotrebljavamo za lov na ze eve — e, taj je odigrao svoju
ulogu u tragediji iku e Ekdal.
GREGERS: Onaj pištolj?
JALMAR: Kad je donesena presuda d on trebao da bude
zatvoren — držao je taj pištolj u ruci —
GREGERS: Zaista?
JALMAR: Da, ali nije imao hrabrosti. Bio je kukavica. Bio je
ve tada u svojoj duši tako istrošen. O, možeš li to da
shvatiš? Jedan oificir — ovjek koji je ustri-! jelio devet
medvjeda — ikojd poti e od dva potpukovnika — mislim,
naravno, na dvije generacije —. Možeš li to da shvatiš,
Gregerse?
278
GREGERS: O, da, ja to sasvim dobro shva am.
JALMAR: Ja ne. Ali taj pištolj je još jedamput nastupio u našoj
iku i. Kad su ocu obukli onu sivu odje u i stavili ga iza
brave — o, vjeruj md, to su za mene bila užasna vremena.
Navukao sam zavjese na svoja oba prozora. Kad bih
pogledao napolje, vidio bih da sunce još šija — nisam to
mosao shvatiti. Da ljudi hodaju ulicom, smiju se i
avrljaiu o obi nim stvarima — nisam to mogao podnijeti.
inilo mi se da itav život mora da se zauistavi kao pri
pomra enju sunca.
GREGERS: Tako je i meni bilo pri duiši kad je moja majka
umrla.
JALMAR: I tako sam u jednom trenutku, ja, Jalmar Ekdal,
upravio pištolj u svoje grudi.
GRJBGERS: I ti si htio da — .
JALMAR: Da, jesam.
GREGERS: Ali nisi pritisnuo?
JALMAR: Ne. U presudnom treniitku sam odnio pobjedu nad
samim sobom. Ostao sam da živim. Ali, vjeruj mi, to je
bila hrabrost, pod taikvim dkolnostima odabrati život.
GREGERS: Pa — kako se uzme.
JALMAR: Ne — bezuslovno. Ali ispalo je da je najbolie
ovalko, jer uskoro u napraviti svoj pronalazalk i onda
— i doktor Reling misli kao ja — onda e otac dobiti
dozvolu da opet nosi svoju uniformu. To u zahti
jevati kao jedinu nagradu.
GREGERS: Dakle, uniforma je to što on —?
JALMAR: Da, za nju je vezano svo njegovo mišljenje i
ponašanje. Ne možeš ni zamisliti kako mi se srce cijepa
zbog njega. Uvijek kad imamo u ku i neku malu
sve anost — Ginin i moj dan vjen anja ili tako nešto
— starac se pojavi obu en u svoju poru ni ku uni
formu iz sretnih dana. Ali ako samo neko poS^uca
na vrata hodnika — znaš, on se ne usu uje da se
takav pokaže pred stranim ljudima — on odmah
279
 jurne u svoju sobu, (koliko ga noge nose. E, vidiš, takve
stvari jednom sinu skrhaju srce.
GREGERS: A kad, otprilike, misliš zavr'šiti svoj pronalazak?
JALMAR; Bože dragi, za takve pojedinosti, kao što je
? : vrijeme, ne smiješ me pitati. Pronalazak ti je nešto
'što nikad nije sasvim u tvojim rulkama. To dosta
zavisi od insipiracije — od nadahnu a — a saisvim je
nemogu e unaprijed izra unati, kad e ti on do i.
GREGERS: Ali ina e ipak dobro napreduje?
JALMAR: (Naravno da napreduje. Svakog božjeg dana ja se
bavim tim pronalaskom. On me sasvim ispunjava. Svako
popodne, poslije jela izatvorim se u dnevnu sobu gdje
mogu da razmišljam u miru. Ali samo me se ne smije
tjerati, od toga nema koristi. To kaže i Reling.
GREGERS: A zar ne misliš da te ovo sve što radite na tavanu
ne rastrojava i ne odvra a ti pažnju?
JAtMAR: Sa uvaj bože, naprotiv. To nipošto ne smiješ
miiisliti. Pa ne mogu ipak vje no biti izauzet jednim te
istim napornim razmišljanjem. Moram imati nešto pored
toga što e mi isipunjavati vrijeme. Jer, vidiš —
inspiracija, nai ahnu e — kad ho e ida do u — onda i
do u.
GREGERS: Dragi moj Jalmare, meni se ind, da u tebi ima
nešto od divlje patke.
JALMAR: Od divlje patike? Kako to misliš?
GREGERS: I ti kao da si zaronio i vrsto zagrizao travu dolje u
dubini.
JALMAR: Možda misliš na pucanj, koji je zamalo smrtno
pogodio moga oca u krilo — a poslije i mene?
GREGERS: Ne baš to. Ne u da kažem da si pogo en, ali 'ti
kao da si se zaglibio u neku otrovnu mo varu, Jalmare. U
tvoje tijelo se uvukla n^ka bolest, pa si se spustio dolje da
umreš u tami.
JALMAR: Ja? Da umrem u tami? Slušaj, Gregense, stvarno bi
trebalo da se ostaviš takvih gluposti.
280
GREGERS: Budi ti miran. Ja u te ve postaviti na noge. Jer,
vidiš, i ja sad imam svoj životni zadatak. Od ju e.
JALMAR: Lijepo — ali m e n e ostavi na miru. Ja se osje am
— naravno, aiko izuzmemo moju sasvim objašnjivu
melanholiju — tako dobro, kalko ovjek samo može
poželjeti.
GREGERS: I ako je tako, to ti je od otrova.
JALMAR: Dragi moj Gregefse, nemoj sad više da .mi govoriš
0 bolesti i o otrovu. Ja nisam navikao na takve razgovore.
U mojoj ku i se nikad ne govori o neprijatnim stvarima,
vjeruj mi.
GREGERS: Da, t o u ti rado povjerovati.
JALMAR: Svakako, jer to mi samo škodi. I ovdje nema
nikakve .mo vare, kako ti kažeš. Ku a siromašnog
fotografa ima nizak krov — to ja dobro znam — i moje
prilike su ograni ene. Ali — ja sam zato pronalaza , hej,
— i otac porodice. T o me uzdiže iznad mojih oskudnih
prilika. — Ah, evo i doru ka. (Gina i Hedvig unose flaše
sa pivom, aše, zdjele i
ostalo. Istovremeno se pojave Reling i Molvik iz hodnika.
Obojica su bez šešira i kaputa. Molvik je obu en u crno.)
GINA (stavlja stvari no, sto): No, ova dvojica su ta ni.
RELING: Molvik je udbrazio da mu miriše salata od haringa
— a onda ga se ne može zadržati. Još jednom dobro jutro,
Bkdale.
JALMAR: Gregerse, smijem li ti predstaviti gospodina
kandidata Molvika. I doktora Relinga — ah, da, njega
poznaješ.
GREGERS: Da, sasvim površno.
RELING: O, gospodine Verle junior! Da, mi smo se susretali
tamo gore na Hejdalu. Vi ste se upravo uselili?
GREGERS: Uselio sam ovog jutra.
RELING: A ispod vas stanujemo Molvik i ja. Tako imate u
blizini i doktora i popa, ako vam zatreba.
GREGERS: Hvala lijepo. To bi se moglo o ekivati — ju e nas
je bilo trinaest za stolom.
JALMAR: Ah, ne po inji opet sa neugodnim pri ama.
281
RELIN'G: Ne uizibu uj se, Ekdale. Jer, bog zna da se to ne
odnosi na tebe.
JALMAR: Nada u se da je tako u interesu moje porodice. A
sad emo sjesti, jesti i piti i biti veseli.
GREGBRS: Ho emo li ipri ekati tvoga oca?
JALMAR: Ne, on e ikasnije jesti u svojoj soibi. Dakle,
izvolite! (Muškarci sjedaju za sto, jedu i piju. Gina i
Hedvig
hodaju okolo i služe.)
RELING: Jui e je Molvik bio u krasnom stanju, igosipo o
Ekdal.
GINA: Taiko? Zar Qpet?
RELING: Zar ga niste no as uTi kad je došao kui i?
GINA: Ne, ne sje am se.
RELING: To je dobro. Jer, Molvik je bio gadan.
GINA: Je li to istina, Molvik?
MOLVIK: Ah, bolje ida iprekrižimo no ašnje doga aje. Oni
nemaju nikakve veze sa mojim boljim J a.
RELING (Gregersu): Njemu ta'ko do e neko nadahnu e i onda
mora van, u skitnju. Jer, vidite, naš Molvik je demonska
priroda.
GREGBRS: Demonska?
RELING: MolVilk je demon^a priroda, daibome.
GREGERS: Hm.
RELING: A demonske prirode nisu stvorene zato da hodaju po
svijetu pravo na svojim nogama. One moraju tu i tamo
skrenuti. — No, a vi još uvijek izdržavate gore u onoj
groznoj a avoj fabrici?
GREGBRS: Do sada sam izdržao.
RELING: A jeste li u me uvremenu mogli ostvariti onaj
napredak, s kojim ste paradirali dkolo?
GREGERS: Napredak? (Shvati ga) Ah, to.
JALMAR: Ti sd ostvarivao napredalk, Gregerse?
GREGERS: Ma, (gluposti.
RELING: Naravno da jeste. Išao je od jedne kolibe do druge i
predstavljao nešto išto je nazivao »idealni napredak«.
GREGERS: Bio sam tada još mlad.
282
RELING: Tu imate pravo. Bili ste vrlo mladi. A taj
»idealni napredak« — nije vam se nikad isplatio, dok
sam j a bio ;tamo. GREGERS: Ndje ni poslije.
RELING: No, i onda ste — nadam se — postali dovoljno
pametni, da od tog ponašanja malo odustanete.
GREGERS: Nikada, ako stojim pred pravim, istinskim
ovjekom. JALMAR: Mislim da je to sasvim razumno. —
Malo bu-
tera, Gino.
RELING: I malo slanine za Mol vika. '
MOLVIK: Ah, ne u slanine!
(Kucanje na tavanskim vratima.) JALMAR:
Otvori, Hedvig. Otac ho e napolje.
(Hedvig ode i malo otvori. Stari Ekdal ulazi sa svježom
ze jom kožicom. Ona zatvara vrata za njim.) EKDAL: Dobro
jutro, moja igospo o! Danas sam imao
dobar lov. Pogodio sam jednog od velikih! JALMAR: I
ogulio si ga iDrije nego sam ja došao —! EKDAL: Cak i
usolio. Dobro je ze je meso. I slatko je.
Prija kao še er. Prijatno, gospodo moja! (Odlazi u
svoju sohu.) MOLVIK (ustaje): Izvinite — ja ne mogu —
moram dolje
išto prije — RBLIiNG: Pij sodu, ovje e! MOLVIK: Ah-
a-a^h! (Odjuri u hodnik.) RELING (Jalmaru): Ho emo li
isipiti po ašu rakije u
zdravlje starog pustinjaka? JALMAR (kuca se s njim): Za
sportaša na rubu groba
— da! RELING: Za starca sa — (Ispije) Da, reci mi, je li
njegova
prava kosa siva ili bijela? JALMAR: Nešto srednje.
Uostalom, on i nema više tako
mnogo kose na glavi. RELING: No, i sa lažnom kosom se
može hodati po svijetu. Znaš, Ekdale, — da, ti si, u stvari, ipak
sretan
ovjek. Imaš svoj lijepi životni zadatak, kome možeš
da stremiš —
283
JALMAR: To i inim — možeš mi vjerovati.
RELING: Pa imaš svoju hitru ženu što se tako puna ika u
svojim ohanim cipelama tamo-amo kre e i u ku-ikovima
ljulja i tebe njeguje i štiti kao majka.
JALMAR: Da, Gina, (Klimne joj) — ti si hrabra saput-nica na
mom životnom putu — to si ti.
GINA: Ah, ne pri ajte o meni.
RELING: Pa, onda — Ekdale, tvoia He vig!
JALMAR (tronuto): Da, to dijete! Dijete na prvom mjestu.
HedVig, do i ovamo. (Gladi joj kosu) Koji je dan sutra, je
li?
HEDVIG (cupka ga za kaput): Ah, ne, o e, io ne smiješ re i.
JALMAR: Kad pomislim ikako e sve biti tako skromno, kao
da mi nož ulazi u srce. Samo mala sve ana priredba
unutra na tavanu —
HEDVIG: Ali meni je to baš divno!
RELING: Samo strpljenja, He vig, dok udesni pronalazak
do e na svjetlo!
JALMAR: Da, onda — onda eš vidjeti —! He vig, ja sam
odlu io da ot^isruram tvoju budu nost. Da ti bude dobro
dok god si živa. Traži u nešto za tebe — bilo šta. T 0 neka
bude jedina nagrada siromašnom pronalaza u.
HEDVIG (obavije ruku oko njegovog vrata i šap e): O, dragi,
dragi o e!
RELING (Gregersu): No, zar ne mislite da je fina stvar —
onako za promjenu — jedno,m sjediti za dobro po-
stavljenim stolom u ikrugu sretne porodice?
JALMAR: Da, ove asove za stolom ja stvarno vrlo cijenim.
GREGERS: Sto se mene ti e, ja se ne osje am dobro u
mo varnom zraku.
RELING: Mo varnom — zraku?
JALMAR: Ah, ti, nemoj opet po eti svoje pri e!
GINA: Bog zna da ovdje nema lošeg zraka, gospodine Verle,
jer se svaki božji dan izvjetri.
284
GREGERS (ustaje od stola): Smrad na ikoji ja mislim, ne ete
vjetrenjem ukloniti.
JALMAR: Smrad!
GINA: Sta kažeš na ovo, Ekdale?
RELING: Pardon — ali jeste li sasvim sigurni da Vi niste taj
koji je donio smrad sa sobom?
GREGERS: To je vama sli no — da nazovete smradom ovo
šta ja donosim u ovu ku u.
RELING (približi mu se): Slušajte vi, gosipodine Verle junior,
meni se sve ini da vi svoj »idealni napredak« još nosite u
nelkom džepu i to u neskra enom izdanju.
GREGERS: Nosim ga u svojim grudima.
RELING: Nosite vi njega i do sto avola, ako ho ete, ali ja
vam ne bih savjetovao da po injete tu igru dok sam ja
ovdje.
GREGERS: A ako to ipak u inim?
RELING: Onda ete glavaoke letjeti niz stepenice, razumijete
li?
JALMAR (ustaje): Ali, Reling!
GREGERS: Da, samo me izibacite —
GINA (stane izme u njih): Na to nemate prava, Reling. Ali
vama moram re i, gospodine Verle, da neko ko je
napravio onakvu svinjariju u pe i, ne bi smio poslije do i
ovdje u moju sobu i pri ati o smradu.
HEDVIG: Majko, neko kuca.
JALMAR: Tako, baš lijepa zbrka.
GINA: Pa otvori. (Ode, otvori vrata, ustukne) 0-ih! Blagi bože
—! (Stari Verle, u krznu, u e jedan korak.)
VERLE: Izvinjavam se — ali moj sin stanuje negdje u ovoj
ku i.
GINA (hvata zrak): D-da.
JALMAR (do e bliže): Ho ete li biti tako ljubazni, gospodine
Verle, —?
VERLE: Hvala lijepo. Htio sam samo da razgovaram sa svojim
sinom.
GREGERS: Pa, šta ima? Evo me.
VERLE: Želio bih da razgovaramo u tvojoj sobi.
285
GREGERS: U mojoj sobi — pa — (Ho e da pode.)
GINA: Tamo ne izgleda baš taJko da Ibi —
VERLE: Pa dobro, onda vand u hodniku. Ho u razgovor u
etiri oka.
JALMAR: To možete i ovdje, gospo ine Verle. Hajdemo mi u
dnevnu sobu, Reling. (Jalmar i Reling odlaze desno. Gina
vodi Hedvig sa
sohom u kuhinju.)
GREGERS (poslije kra e pauze): No, evo nas, dakle, u etiri
oka.
VERLE: Ti si sino rekao neikoliko stvari —. I pošto si sada
uselio kod Ekdala, moram preitipostaViti da sipre-maš
nešto protiv mene.
GREGERS: Ho u da Jalmaru Bkdalu otvorim o i — eto, to
spremam. On treba da vidi svoj položaj — onakav kakav
je. — To je sve.
VERLE: Zar je to životni zadatak o kome si ju e govorio?
GREGERS: Da. Neki drugi mi ti nisi ostavio.
VERLE: Ja sam, dakle, taj koji je opustošio tvoju dušu,
Gregerse.
GREGERS: itav moj život si ti opustošio. Ne mislim na ono
sve sa majkom —. Ali tebi treba da zahvalim što ovako
stenjem pod teretom krivice i savjesti.
VERLE: Ah! Savjest je to što te mu i.
GREGERS: Trebalo je da ustanem protiv tebe onda kad je
poru niku Ekdalu postavljena zamka. Trebalo je da ga
opomenem. Jer, ja sam slutio kuda to vodi.
VERLE: Da, onda je trebalo da govoriš.
GREGERS: Nijsam imao hrabrosti, taiko sam bio preplašen i
kukavan. Nosio sam u sebi neki bezimeni strah od tebe —
tada i još dugo poslije.
VERLE: Izgleda da si sada taj strah savladao.
GREGERS: Sre om —jesam. Grijeh kojd smo u inili prema
starom Bkdalu, ja i — drugi, taj se više nikad ne može
popraviti. Ali Jalmara, njega još mogu da oslobodim iz
okova laži i obmane koji su ga doveli na rub propasti.
286
VERLE: Misliš li da time iniš dobro djelo?
GREGERS: U to sam vrsto uvjeren.
VERLE: Zar misliš da je taj Ekdal takav ovjek koji e ti biti
zahvalan za tu prijateljsiku uslvigu?
GREGERS: Da! On jeste t a k a v ovjek.
VERLE: Hm, to emo još vidjeti.
GREGERS: A osim toga — ako treba dalje da živim, moram
potražiti ozdravljenja za svoju bolesnu savjest.
VERLE: Toga ne eš više na i. Tvoja savjest je bila bolesna još
od djetinjstva. To je naslje e tvoje majke, Gregerse, jedino
naslje e koje ti je ona ostavila.
GREGERS (smiješe i se): Još nisi prebolio svoju zabludu, što
si je smatrao bogatam i prera unao se?
VERLE: Ne emo govoriti o stvarima tkoje ne sipadaju
ovamo. — Ti, dalkle, tvrdoglavo ostaj eš pri svom
planu da Ekdala dovedeš na put koji ti smatraš pra
vim? 1
GREGERS: Da, vrsto ostajem pri tom planu.
VERLE: Pa, onda sam si mogao uštedjeti put ovamo; jer pod
ova.kvim okolnostima sigurno nema svrhe da te pitam
ho eš li se vratiti ku i?
GREGERS: Ne u.
VERLE: Dobro. Ali pošto ja imam namjeru da osnuj em novi
brak, moramo podijeliti imetak me u sobom.
GREGERS (brzo): Ne, to ne želim.
VERLE: To ne želiš?
GREGERS: Ne, to ne smijem zbog svoje savjesti.
VERLE (poslije kra e pauze): Ideš li natrag u fabriku?
GREGERS: Ne. Smatraj da sam istupio iz tvoje službe.
VERLE: Ali šta eš onda raditi?
GREGERS: Samo rješavati svoj životni zadatak — ništa
više. ;
VERLE: Hm, a onda? Od ega eš živjeti?
GREGERS: Nešto sam ušteddo od svoje plate.
VERLE: Da, ali koliko e dugo to trajati?
GREGERS: Mislim da e potrajati koliko i moj život.
VERLE: Sta to tr ba da zna i?!
GREGERS: Više ne želim odgovarati na tvoja pitanja.
287
VERLE: Onda, izbogom Gregerse. HEDVIG: Je li to neka vnsta bolesti?
GREGERS: Zbogom. RELING: O, da. To je nacionalna bolest, ali nastupa samo
(Verle ode.) JALMAR (proviri u sporadi no. (Klimne Gini) Hvala lijepo na doru iku! (Ode
sohu): Je li otišao? GREGERS: Da. kroz hodnik.)
(Jalmar i Reling ulaze. Gina i Hedvig takode dolaze iz GINA (hoda nemirno): E-eh, — taj Gregers — taj je uvijek
kuhinje.) bio smrdljiva haringa.
RELING: Doru ak se, dakle, rasipršio. GREGERS: Obuci se, HEDVIG (stoji kraj stola i gleda je ispituju i): Meni je sve to
Jalmare. Mora eš sa mnom u duga ku šetnju. JALMAR: Ho u, tako udno.
vrlo rado. Sta je htio tvoj otac od tebe?
Ti e li se moje osobe? GREGERS: Do i samo. Mi treiba
da razgovaramo. Odoh
samo dolje da uzmem ogrta . {Ode u hodnik.) GINA: Ne
bi trebalo da ideš s njim, Bkdale. RELING: Ne, nemoj. Ostani
kod ku e. JALMAR {uzima šešir i kaput): Sta je to s vama?
Alko
moj prijatelj dz mladosti osje a potrebu da mi otvori
svoje srce u etiri oka —! RELING: Ali doda vola — zar
ti ne vidiš da je momak
uvrnut, lud i šašav? GINA: Pa, evo da uješ: i njegova
majika je ponekad imala
takve psihi ke smetnje. JALMAR: Utoliko mu je
potrebnija prijateljlska paižnja.
(Gini) Da mi ru ak bude na vrijeme gotov. Adieu,
do tada.
(Odlazi hodnikom.)
RELING: Prava je nesre a što taj ovjek nije otišao doda vola
u nekoj od hejdalskih jama!
GINA: Isuse, zašto to mislite?
RELING (mrmlja): Ma, eto, mislim nešto svoje.
GINA: Vjerujete li vi, zaista, da je mladi Verle lud?
RELING: Nažalost, ne. Nije ništa lu i nego što su to ljudi
op enito. Ali bolest je sigurno u njemu.
GINA: Sta mu je?
RELING: Da, to u vam re i, gospo o Ekdal. On f>ati od
akutne groznice pravi nosti.
GINA: Groznice pravi nosti?
19 — Drame 289
288
 ETVRTI IN
Ekdalov atelje. Upravo je napravljen jedan fotografski
snimak. Aparat je pokriven crnim platnom, oko njega stoje
stativ, nekoliko stolica i sli no. Popodnevno svjetlo, sunce je
pred zalaskom, po inje da se mra i. Gina stoji na otvorenim
vratima hodnika sa malonn kutijom i mokrom staklenom
plo om u ruci i razgovara s nekim napolju.
GINA: Da, sasvim sigurno. Kad ja nešto obe am, tako i bude.
U ponedjeljak e biti gotovo. — Preporu ujem se,
preporu ujem se!
( uje se neko na stepenicama kako silazi. Gina zatvori
vrata, stavlja plo u u kutiju i gurne je u pokriveni aparat.)
HEDVIG (dolazi iz kuhinje): Jesu li otišli?
GINA (posprema): Jesu, hvala bogu. Sad sam, najzad,
sldbodna. HEDVIG: Ali razumiješ li ti, zašto otac još nije
kod ku e? GINA: Jesi li siiguma da nije dolje, kod Relinga?
HEDVIG: Ne, tamo nije. Štrcala sam niz zadnje stepenice
i pitala. GINA: A jelo mu, eto, Sitoji i hladi se. HEDVIG:
Da, zamisli, otac koji uvijek tako ta no do e
na ru ak! GINA: Ma, sad e on, vidje eš. HEDVIG:
Daj bože! On mi sad tako udno izgleda. GINA (viknu):
Evo ga!
(Jalmar dolazi na vrata hodnika.)
290
HEDVIG (prema njemu): O e! Koliko smo te ekale!
GINA (gleda ga krišom): Dugo si se zadržao, Ekdale.
JALMAR (ne gledaju i je): Zadržao sam se, da.
(Skida mantil. Gina i Hedvig ho e da mu pomognu, on se
brani.)
GINA: Jesi li, možda, jeo sa Verleom?
JALMAR (vješa kaput): Nisam.
GINA (pode prema kuhinji): Onda u ti donijeti jelo.
JALMAR: Pusti, ne u ga. Sad ne mogu jesti. HEDVIG (pri e
bliže): Zar ti nije dobro, o e? JALMAR: Dobro? Ah, da, tako
ndkako. Gregers i ja smo
napravili napornu šetnju. GINA: To nisi trebao, Ekdale. Ti
nisi navikao na to. JALMAR: Hm! Ima nekih stvari na svijetu
na koje se
ovjek mora naviknuti. (Hoda okolo) Je li ko dolazio
u mojoj odsutnosti? GINA: Samo ono
dvoje mladenaca. JALMAR: Nikakvih novih
narudžbi? , GINA: Ne, danas ih nije bilo.
HEDVIG: Vidje eš, o e, sutra e sigurno neko do i.
JALMAR: Nadajmo se najboljem! Jer, sutra u se ozbiljno
prihvatiti posla. HEDVIG: Sutra? Ali zar si zaboravio, šta je
sutra? JALMAR: Ah, da, stvarno. — Onda, dakle, prekosutra.
Odsad u sve da radim ja. Sav u posao da obavljam
sam. GINA: Ali zašto, Eikdale? Samo eš sebi zagor ati
život.
Za fotografiranje mogu ja da se brinem. Samo se ti
ibavi svojim pronalaskom. HEDVIG: I divljom patkom,
o e, i kokošima i ze evima
JALMAR: Ne spominji md taj cirkus! Od sutra moja noga
više ne e stupiti na tavan. HEDVIG: Ali, o e, pa ti si mi
obe ao, sutra je trebala biti
priredba — JALMAR: Da, istina je. No, onda od
preikosutra. A toj
prokletoj divljoj patki bih najradije zavrnuo vratom!
HEDVIG (vi e): Divljoj patki!
19*
291
GINA: Zar je neko nešto uo?
HEDVIG (drma ga): Ali, o e, — ipa to je moja divlja patka.
JALMAR: Zato to i ne u u initi. Nemam srca za to — nemam
srca, Hedvig, jer si to ti. Ali u svojoj duši osje am da bih
to morao uraditi. Ne bih smio da trjpim pod svojim
krovom ništa isto je bilo u tim rukama.
GINA: Goapode, ne, jer djed ju je ddbio od onog ništavnog
Petersena, pa —
JALMAR (hoda okolo): Ima izvjesnih zahtjeva — kako da to
nazovem — recimo: i d e a l n i h zahtjeva — !za
n a p r e d a k , preko kojih pravi ovjek ne može pre i, a
da ne ošteti svoju duišu.
HEDVIG (hoda za njim): Ali, divlja patka, jadna divlja patka!
JALMAR (zastane): Pa ula si, poštedi u je — tebi za ljubav.
Njoj ne e nedostajati ni dlaka sa — no, kako sam rekao,
— poštedi u je. Ima i ve ih zadataika kojima se ovjeik
može baViti. Ali sad ti treba malo da iza eš, Hedvig, kao i
obi no. Sad je upravo vrijeme za tebe, lijep suton.
HEDVIG: Ne, sad ne želim da iza em.
JALMAR: Ipak iza i. ini mi se da žmirkaš o ima. Ovaj zrak
ti ne ini dobro. Ovdje pod krovom je sparina.
HEDVIG: No, da, onda u štrcati niz zadnje stepenice i malo
iza i. Moj šešir i mantil —? Ah, unutra su, kod mene.
O e, ti sigurno ne eš ništa nažao u initi divljoj patki, dok
sam ja napolju?
JALMAR: Ni perca sa glave. (Zagrli je) Ti i ja, Hedvig,
nas dvoje--------- ! No, idi sad.
(Hedvig klimne roditeljima i ode kroz kuhinju.)
JALMAR (hoda okolo, spuštenih o iju): Gina.
GINA: Da?
JALMAR: Od sutra — ili recimo od prekosutra — htio
bih da ja vodim knjigu doma inistva. GINA: Sad
ho eš da vodiš još i knjigu doma instva?
292
JALMAR: Da, ili barem da budem obaviješten o prihodima.
GINA: O, blagi bože, t o barem nije teško.
JALMAR: Pa, ne znam. Meni se ini da novac kod tebe
udesno dugo traje. (Zastane i gleda je) Kako to postižeš?
GINA: Taiko što Hedvig i meni tako malo treba.
JALMAR: A je li istina da stari Verle taiko dobro pla a ocu za
njegovo piskaranje?
GINA: Ne znam da li se to zove dobro pla eno. Ja ne znam
cijene takvom poslu.
JALMAR: Pa, koliko dobije, otprilike? Daj da ujem!
GINA: To je razli ito. Bi e otprilike onoliko — koliko nas on
košta i još malo džeparca.
JALMAR: Koliko nas košta! I ti mi to nikad nisi rekla!
GINA: Ne, t o nisam mogla. Toliko si bio sretan vjeruju i da
mu ti sve pružaš.
JALMAR: A zapravo mu sve pruža taj stari Verle?
GINA: No, da, stari Verle, on i onako ima previše.
JALMAR: Upali lampu!
GINA (pali lampu): A onda, mi ne znamo je li to baš stari
Verle; to isto tako može biti Greberg —
JALMAR: Sta e sad taj izgovor sa Grebergom?
GINA: Ne znam, mislila sam samo —
JALMAR: Hm!
GINA: Nisam j a starom naišla to piskaranje. To je Berta —
kad nam je ono dolazila u ku u.
JALMAR: ini mi se da ti drh e glas.
GINA (stavlja dbažur na lampu): M o j glas?
JALMAR: I ruke ti drh u. Ili nije tako?
GINA (odlu no): Reci mi sve, Ekdale. Sta ti je govorio o
meni?
JALMAR: Je li istina — m o ž e li biti istina — da je izme u
tebe i Verlea postojala neka vrsta odnosa, kad si ti služila
u njegovoj ku i?
GINA: To nije istina. T a d a nije — ne. Verle me je
proganjao, to da. A njegova žena je vjerovala da tu nešto
ima, pa je pravila cirkuis i velike predstave
293
 i tukla me i grdila. Da, to je radila; — i onda sam
ostavila tu službu. JALMAR: A kasnije? GMA: Kasnije
sam došla ku i. A majka — ona nije bila
onako fer, kako si ti mislio, Ekdale — ona me je nago-
varala i obe avala zvijezde s neba. Jer, Verle je
upravo onda ostao udovac. JALMAR: I — dalje? GINA:
Dobro, i bolje je da sad saznaš. On me nije ostavio
na miru dok nije sproveo svoju volju. JALMAR (pljesne
rukama): I to je majka mog djeteta!
Kalko si mi mogla taiko nešto prešutjeti? GINA: Da, to
nije bilo lijepo od mene. Trebala sam to
davno kazati. JALMAR: Odmah si mi to morala kazati
— onda bih
znao kakva si ti. GINA: Ali, bi li me onda, ipak, oženio?
JALMAR: Kako možeš tako nešto i pomisliti! GINA: Eto
vidiš, zato ti to tada nisam smjela da kažem.
Pa ti znaš koliko sam se bila zacopala u teibe. Nisam
valjda mogla samu sebe tako totalno unesre iti —
JALMAR (hoda okolo): 1 to da je majka moje Hedvig!
I da znam, da sve što mi ovdje o i vide — (Gurne
nogom stolicu) — moj itav dom — sve to treba da
zahvalim svom zadovoljenom prethodniku! O! Taj
Verle, taj pokvarenjak! GINA: Zar ti je žao ovih etrnaest-
ipetnaest godina, što
smo ih proživjeli zajedno? JALMAR (stane pred nju):
Reci mi: zar te nije svaki dan
i svaki sat pekla savjest, što si me kao paulk uhvatila
u mrežu svojih tajtii? Odgovori mi! Zar nisi jecala
od muke i kajanja? GINA: Ah, dragi Ekdale, imala sam
stalno toliko briga
u ku anstvu i svakodnevnog posla — JALMAR: Ti,
dakle, nikad nisi bacila ispituju i pogled
na svoju prošlost! GINA: Ne-e, pa slušaj, bog mi je
svjedok da sam te stare
intrige skoro i zaboravila.
294
JALMAR: O, taj lijeni, bezosje ajni mir! Kakvu on pobunu
izaziva u meni! Zar se može misliti samo na —. Zar nema
ni kajanja!
GINA: Ali, reci mi, Ekdale, šta bi bilo od te^be, da nisi dobio
ženu kao što sam ja?
JALMAR: Taikvu jednu —!
GINA: Da, jer ja sam uvijek bila, tako re i, spretnija i
snalažljivija nego ti. No, to je i razumljivo, ipak sam ja
koju godinu starija od tebe.
JALMAR: I pitaš, šta bi bilo od mene?
GINA: Da, jer ti si bio pošao svakakvim lošim putevima tada,
kad si mene upoznao, to ne možeš pore i.
JALMAR: Dakle, ti to zoveš lošim putem? Ah, ti ne znaš kako
je ovjeku pri duši, kad tuguje i o ajava — mislim
ovjeku vatrene duše kao što sam ja.
GINA: E-e, neka je tako. Ja i ne dajem ništa na to, jer ti si
postao ovjek tako dobra srca, otkad imaš svoju ku u i
ognjište. — A sad je baš bilo tako lijepo i ugodno kod nas,
a Hedvig i ja, pa nama je samo ponekad trebalo da nešto
malo potrošimo za jelo i haljine.
JALMAR: Da, ugodno, — u kaljuzi tajni, — da!
GINA: Fuj, taj odvratni kli(pan, zar se baš morao dovu i
ovamo u našu ku u!
JALMAR: Da, i ja sam mislio da je dobro u našem domu. Ali
to je bila zabluda. Odakle u sada da crpim po-tre^bnu
snagu da bih svoj pronalazaik doveo u svijet stvarnosti?
Možda e on sada umrijeti u meni. A onda, Gino, tvoja
prošlost e biti ta koja ga je uibila.
GINA (suznih o iju): Ne, tako nešto ne smiješ govoriti, Ekdale.
Ja sam ti cijeloga života željela samo najbolje!
JALMAR: Pitam se, šta je sada sa mojim snom o ocu
porodice? Jer, kad sam tamo ležao na sofi, i razmišljao 0
pronalasku, onda sam jasno osje ao da e on liscrpiti sve
moje snage. Slutio sam da e dan, kad svoj patent budem
držao u rukama, da e taj dan biti dan moga rastanka. Ali
moj san je uvijek bio da eš
295
 ti onda ostati kao bogata udovica preminulog pronalaza a.
GINA (hriše suze): Ne, t a k o ne smiješ govoriti. Neka mi
dragi bog ne dopiisti da doživim dan kad u sjediti ovdje
kao tvoja udovica!
JAIiMAR: Ah, svejedno. Sad je i onako sve propalo. Sve!
(Gregers pažljivo otvara vrata hodnika i gleda unutra.)
GREGERS: Smijem li u i?
JALMAR: Da, u i samo.
GREGERS (ulazi blistavog i zadovoljnog lica i ho e oboma da
pruži ruku): Pa, dragi moji —! (Gleda ih naizmjeni no i
šap e Jalmaru): Još nije gotovo?
JALMAR (glasno): Gotovo je.
GREGERS: Stvarno?
JALMAR; Proživio sam najgor i as svoga života.
GREGERS: Ali, ja mislim, i najuzvišeniji.
J2\LMAR: No, pa to prvo sam barem obavio.
GINA: Bog neka vam oprosti, goispodine Verle.
GREGERS (vrlo iznena eno): Ali ja ovo ne razumijem.
JALMAR: Sta ne razumiješ?
GREGERS: Takav jedan veliki obra un — obra un na kome
treba zasnovati sasvim novo življenje — življenje kao
zajedni ki život u istini i bez tajni —
JALMAR: Da, znam ve ; znam to sasvim dobro.
GREGERS: Ja sam zasigurno o ekivao: kad u em na vrata,
ugleda u ozarena lica muža i žene kao svjetlo
prosvje enja. A sad evo vidim samo natmureno, teško i
tužno lice —
GINA: No, da.
{Skida abažur sa lampe.)
GREGERS: Vi ne ete da me shvatite, gosipo o Ekdal. Pa da,
treba vam vremena. — Ali t i, Jalmare! T i si ipak valjda
osjetio više posve enje od velikog obra una.
JALMAR: Da, naravno da jesam. To jest — u izvjesnoj mjeri.
296
GREGERS: Jer, ipak se ništa na svijetu ne može upo-
rediti sa sre om što opraštaš grešnici i što je ljubavlju
uzdižeš do sebe. JALMAR: Zar misliš da je ovjeku tako
lako da proguta
igorku pilulu koja mu je pružena? GREGERS: Ne,
o b i n o m ovjeiku nije, to može biti.
Ali ovjdcu kao ti —! JALMAR: Gospode, da, to znam.
Ali moraš me podigri-
javati, Gregerse. Vidiš, treba mi vremena za to.
GREGERS: Ti imaš u sebi m n o g o od divlje patke,
Jalmare.
(Reling je ušao, iz hodnika.) RBLING: Tako. Sta je to opet
sa divljom patkom? JALMAR: Ah, da, — u krilo ranjeni
lova ki plijen starog
Verlea. RELING: Starog Verlea —? O n j e m u
govorite? JALMAR: O njemu i o — nama. RELING
(poluglasno Gregersu): avo neka vas nosi! JALMAR: Sta to
kažeš? REIJNG: Samo dajem oduška svojoj vru oj želji da se
ovaj brbljivac tornja svojoj ku i. Ako duže ostane,
on je u stanju da vas oboje potpuno izludi. GREGERS:
Njih dvoje ne može niko da izludi, frospodine
Reling. O Jalmaru ne u ni da govorim, njega znamo.
Ali i ona. bez sumnje, ona u dnu svoga bi a ne eg
pouzdanog, ne eg povjerenija dostojnog — GINA
(nlaSlnvo): Onda ste me trebali ostaviti onakvu
kakva sam b i il a. RELING (Gregersu): Da li je
neskromno ako pitam, šta
vi, zapravo, ho ete u ovoj ku i? GREGERS: Ho u da
osnujem jedan istinski brak. RELING: Vi, dakle, nalazite da
Ekdalov brak nije dobar
— ovakav kakav je? GREGERS: Nažalost, on je sigurno
isto tako dobar kao
i mnogo drugih brakova. ATi istinski brak još nije
postao. JALMAR: A ti, Reling, ti nikad nisi ni imao smisla
za
idealni napredak.
297
RELING: Luk i voda, moj mladi u! — Pardon, gospodine
Verle, ikoliko ste vi — onako od oka — koliko ste tih
i s t i n s k i h brakova ve vidjeli u svom životu?
GREGERS: Vjerujem da sam jedva i jedan jedini vidio.
RELING: Nisam ni ja.
GREGERS: Ali zato sam vidio bezbroj ;brakova one druge
vrste. I imao sam priliku da izibliza vidim šta sve jedan
takav brak može da sruši u ljudima.
JALMAR: Može da uzdrma ovjeku itavo moralno tlo pod
nogama, to je ono strašno,
RELIiNG: Da, pa ja nikad nisam bio z a p r a v o oženjen,
stoga ne mogu da sudim o toj stvari. Ali nešto ipak znam,
a to je da u bralk spada i dijete. I dijete ete mi ostaviti na
miru.
JALMAR: Ah, Hedvig, moja jadna Hedvig!
RELING: Da, Hedvig, nju mi izvolite izostaviti iz te igre. Vais
dvoje ste odrasli ljudi i svoje bra ne odnose možete da
kudite i sramotite, s božjom pomo u, koliko vam je volja.
Ali sa Hedvig morate biti oprezni, to vam ozbiljno kažem,
ina e joj možete jednog dana nanijeta bol,
JALMAR: Bol!
RELING: Ili može do i do toga da ona sama sebi nanese ibol
— a možda time i drugima.
GINA: Odakle to vi možete znati, Reling?
JALMAR: Zar ve prijeti opasnost njenim o ima?
RELING: To sa o ima nema nikakve veze. Ali Hedvig je u
opasnim godinama. Ona može do i na sve mogu e glupe
ideje,
GINA: Da, zamislite samo — tako i jeste s njom! Ona sad
po inje tamo u kuhinji baš gadno da se petlja s vatrom i to
zove igrom vatrometa. Sve se bojim da ku u ne zapali.
RELING: Eto vidite, znao sam ja to.
GREGERS (Relingu): Ali ime vi to objašnjavate?
RELING (nahusito): Pa ona je u prelaznom dobu, dragi
moj, 'i
298
JALMAR: Dokle god dijete ima mene —! Doikle god j a ne
budem pod zemljom —! (Neko kuca.)
GINA: Pst, Ekdale, neko je u hodniku. (Vi e) Naprijed! (Ulazi
gospo a Serhi u kostimu za šetnju.)
GOSPO A SERBI: Dobro ve e!
GINA (ide joj u susret): Vidi je, zar ti, Berta!
GOSPO A SERBI: Da, li no ja. Ali, valjda ne dolazim u
nezgodno vrijeme?
JALMAR: Sa uvaj bože! Vijesnik iz t e ku e —
GOSPO A SERBI (Gini): Iskreno re eno, nisam mislila da u
u ovo vrijeme sresti i muške u ku i. I tako sam sko ila do
tebe na mali raagovor i oproštaj.
GINA: Tako? Zar putuješ?
GOSPO A SERBI: Da, sutra ujutro; — u Hej dal — Go-
spodin Verle je otputovao danas popodne. (Uzgred,
Gregersu) Treba da vam izru im pozdrave.
GINA: Ma, zamisli —!
JALMAR: Tako? Gospodin Verle je otputovao? A vi putujete
za njim?
GOSPO A SERBI: Da, šta kažete n a t o, Ekdale?
JALMAR: Pripazite se, to kažem.
GREGERS: Ja u ti objasniti. Moj otac se ženi sa gospo om
Serbi,
JALMAR: 2eni se s njom!
GINA: Ah, Berta, najzad je i to došlo!
RELING (tihim glasom): To valjda nije istina,
GOSPO A SERBI: Jeste, dragi moj Reling, to je sušta istina.
RELING: Vi ho ete ponovo da se udate?
GOSPO A SERBI: Da, — tako e biti. Verle je nabavio
potrebne papire, pa emo obaviti vjen anje u potpunoj
tišini gore u Hejdalu.
GREGERS: Kao dobar pastoraik moram vam zaželjeti mnogo
sre e,
GOSPO A SERBI: Hvala vam, — ako to ozbiljno mislite. Ja
se nadam da e to i biti sre a, i za Verlea i za mene.
299
RELING: U toj nadi se ne ete prevariti. Gospodin Verle
se nikad ne nalo e — koliko j a znam; i sigurno
nema naviku da svoje žene tu e do besvijesti, kako
je to inio poikojni konjski doktor. GOSPO A SERBI:
Ah, ostavite vi jadnog Serbia na miru
u njegovom grobu. Imao je on i svojih doibrih strana.
RELING: Ali, gospodin Verle, taj ima još boljih strana
— o igledno. GOSPO A SERBI: On barem nije spiskao
i pro erdao
sve što ima. ovjek koji t o uradi, mora da snosi
i poisljedice. RELING: Danas u ja iza i — sa Molvikom.
GOSPO A SERBI: To ne bi trebalo, Reling. Ne inite
to — meni za ljubav. RELING: Tu se više ništa ne može
izmijeniti. (Jalmaru)
Ako ho eš s nama, do i.
GINA: Ne, hvala. Ekdal ne e i i s vama na talkve iskur-z i j e.
JALMAR (Ijutito, poluglasno): Ah, zaveži!
RELING: Adieu, gosipo o — Verle.
(Odlazi kroz vrata hodnika.)
GREGERS (gospodi Serbi): Izgleda da se vi i Reling prili no
dobro poznajete me usobno?
GOSPO A SERBI: Da, poznajemo se godinama. Bilo je
vrijeme kad je od nas moglo nešto i postati.
GREGERS: Za vas je dobro što nije ništa postalo.
GOSPO A SERBI: Da, tu imate pravo. Ali ja sam se uvijek
uvala da postupam prema nadahnu ima. Jedna žena se
nikad ne smije tako ne emu prepustiti.
GREGERS: Zar se ne bojite da bih ja mogao svome ocu
prenijeti ovu pri u o vašem starom poznanstvu?
GOSPO A SERBI: Pa vi biste mogli znati da sam mu to ja
sama ispri ala.
GREGERS: Tako?
GOSPO A SERBI: Vaš otac zna i najmanju istinu koju bi mu
ljudi mogli re i o meni. Sve takve stvari sam mu j a rekla.
To je bilo prvo što sam u inila, kad mi je dao do znanja
kakve su njegove namjere.
300
GREGERS: Onda nalazim da ste vi neobi no otvorenog srca.
GOSPODA SERBI: Uvijek sam bila otvorenog srca. Mi žene
time najviše potstižemo.
JALMAR: Sta kažeš ti, Gino, na ovo?
GINA: Ah, mi žene smo vrlo razli ite. Jedna uradi ovako,
druga onako.
GOSPO A SERBI: Da, Gino, j a smatram da je najbolje
uraditi ovako kako sam ja uradila. Ni Verle nije od mene
zatajio ništa što se ti e njegove osobe. Vidiš, upravo to nas
je tako vrsto vezalo. Sad on može sjesti i tako otvoreno
razgovarati sa mnom, kao malo dijete. Prije nikad nije
imao prilike za to. Taj zdravi ovjek pun životne snage
morao je itavu svoju mladost i svoje najbolje godine
slušati samo pre baci-vanja i moralne pridike. A esto su
se ta predbaci-vanja odnosila samo na neke prolazne
izmišljotine — prema svemu što sam ula.
GINA: Da, tako je i bilo kako si ula.
GREGERS: Ako se dame misle zadržavati na ovoj temi, ja bih
se radije oprostio.
GOSPO A SERBI: Zbog toga možete sasvim mirno ostati.
Ne u više re i ni rije i. Samo sam htjela da znate da se nisam
poslužila nikakvim prikrivanjem stvari niti lukavstvom.
Možda izgleda da mi se pruža ogroimna sre a; i u izvjesnom
smislu to i jeste tako. • Ali ja ipak mislim da ne uzimam više
nego što dajem. Ja ga nikad ne u o&taiviti na cjedilu. A
služiti ga i biti mu od koristi, to niko ne može bolje od mene,
sada kad on postaje bespomo an.
JALMAR: Postaje bespomo an?
GREGERS (gospodi Serhi): No da, ne govorite sada o tome!
GOSPO A SERBI: Ništa ne koristi da se i dalje krije, koliko
god bih ja to željela. On slijepi.
JALMAR (trgne se): Slijepi? Ali to je udno. I on slijepi!
GINA: Pa to se mnogima dogodi.
301
GOSPO A SERBI: A možete zamisliti šta e t o zna iti za
jednog poslovnog ovjeka. No, ja u poikušati da mu
ustupim svoje o i, koliko god budem mogla. A sad ne
mogu duže ostati, imam pune ruke posla. — Da, vama
sam još htjela da kažem, Ekdale: ako vam Verle za bilo šta
bude trebao, možete se obratiti Grebergu.
GREGERS: Za ovu ponudu e vam se Jalmar Ekdal si-gunno
samo zahvaliti.
GOSPODA SERBI: Je li? Pa mislila sam jer je ranije —
GINA: Da, Berta, Ekdal sad više ništa ne e primati od
gospodina Verlea.
JALMAR (polako i zna ajno): Moilim vais, pozidravite od
mene vašeg budu eg muža i recite smu da ja namjeravam
u najskorije vrijeme da do em do gospodina Greberga —
GREGERS: Sta! Ti ho eš —!
JALMAR: — da do em do gospodina Greberga, kažem, i da
zatražim izvještaj o svoti koju dugujem njegovom
gospodaru. Ja u platiti taj dug asti — ha-ha-ha, to se
mora nazvati dug asti! Ali dobro. Sve u isplatiti sa pet
posto kamata.
GINA: Ali, najdraži Ekdale, bog zna da za to nemamo novaca.
JALMAR: Moldm vas, recite svoim vjereniku da ja neprekidno
radim na svom pronalasku. Recite mu: ono što moje
duhovne snage održava u tom naipornom radu jeste želja
da se oslobodim tereta tog mu nog duga. itavu zaradu u
utrošiti u to da se riješim neprili nih obaveza prema
vašem budu em mužu.
GOSPO A SERBI: U ovoj ku i se nešto desilo.
JALMAR: Svakaiko.
GOSPO A SERBI: No, adieu, dakle. Rado bih još malo
pqpri ala s tobom, Gino. Drugi put emo. Adieu. (Jalmar i
Gregers se nijemo naklone. Gina prati gospodu Serhi do vrata.)
JALMAR: Ne dalje od praga, Gino!
(Gospoda Serhi ode. Gina zatvara vrata za njom.)
302
JALMAR: Tako, Gregerse, sad je gotovo i to s dugovima.
GREGERS: Barem za sada.
JALMAR: Mislim da se moje držanje može nazvati korektnim.
GREGERS: Ti si, zaista, onakav ovjek kakvim sam te ja
uvije'k smatrao.
JALMAR: U izvjesnim slu a,jevima je nemogu e pre i preko
idealnih zahtjeva. Kao ocu porodice meni bi to bilo vrlo
teško. Ali moraš mi vjerovati da ni ovo nije šala za
ovjeka bez sredstava, ako treba da se
< oslobodi dugoigodiišnjih dugoiva koji su, tako re i, ve biili
pali u prašinu zaborava. Ali to je jednostrano; ovjek u
meni traži i svoja prava.
GREGERS (stavlja mu ruku na rame): Dragi Jalmare, izar nije
dobro što sam došao?
JALMAR: Jeste.
GREGERS: Sto su ti sada jasni svi tvoji odnosi — zar to nije
dobro?
JALMAR (malo nestrpljivo): Svaikako da je dolbro. Ali
j e d n o ipak smeta mom osje aju pravi nosti.
GREGERS: A to je?
JALMAR: Sto sam — da, ne znam jesam li se smio tako
bezobzirno izražavati o tvome ocu.
GREGERS: Prema meni ne moraš imati nikakvih obzira.
JALMAR: Pa lijepo. Ali, vidiš, mislim da tu ima ne eg što me
buni: ini mi se da je on sada taj koji ostvaruje istinski
brak, a ne ja.
GREGERS: Ali kako možeš tako nešto re i!
JALMAR: Sigurno da je tako. Tvoj otac i gosipo a Serbi ulaze
sada u jedan brak, koji zasnivaju na punom povjerenju,
na potpunoj i obostranoj is'krenosti; oni ništa ne skrivaju
jedno od drugoga; nema nikakve tajne u njihovom odnosu;
me u njima je — ako tako smijem da se izrazim —
dogovoreno obostrano opra-
! stanje grijeha.
GREGERS: No da, pa šta onda?
303
 JALMAR: Pa tu je onda sve kako treba. Prema svemu onome
što si mi ti govorio, tu bi bili svi oni uslovi da se osnuje
istinski brak.
GREGERS: Ali to je ijpak nešto sasvim dnxgo, Jalmare.
iNe eš valjda sebe i nju porediti s njima dvoma —? No —
ti me ve razumiješ.
JALMAR: ipak ne mogu da se oslobodim misli da u svemu
ovome ima nešto što poga a i vrije a moju svijest o
pravi nosti. l!2qgleda baš kao da uopšte nema pravde ni
reda na svijetu.
GINA: Fuj, Ekdale, tako nešto ne smiješ re i dragom bogu!
GREGERS: Hm. Bolje da ostavimo to pitanje na miru.
JALMAR: A s druge strane mi se qpet ini, kao da viidim ruku
sudbine koja izravnava. Jer, on e oslijepiti.
GINA: Ah, to još nije tako sigurno.
JALMAR: To je nesumnjivo. Mi barem u to ne bismo ismjeld
sumnjati. Jer, upravo u toj injenici leži pravedno izravnan
je. On je svojevremeno zaslijepio jedno bezazleno
stvorenje —
GREGERS: Nažalost, on je mnoge zaslijepio.
JALMAR: A sada dolazi nešto Neumoljivo i Zagonetno i
zahtijeva od Verlea njegove vlastite o i.
GINA: 0-0, kakve ružne stvari ti govoriš. Mene hvata straih.
JALMAR: Korisno je da se tu i tamo malo zadubimo u mra ne
strane života. (Hedvig, u šeširu i kaputu, ulazi veselo i
zadihano na
vrata hodnika.)
GINA: Ve si se vratila?
HEDVIG: Da, nisam išla daleko. I to je bilo dobro: jer nekog
sam srela pred ku om.
JALMAR: Sigurno gospo u Serbi.
HEDVIG: Da.
JALMAR (hoda okolo): Nadam se da si je sada posljednji iput
srela. (Pauza. Hedvig zbunjeno gleda sad jedno sad drugo
kao da traži odobrenje.)
304
HEDVIG (prilazi i umiljava se): O e —
JALMAR: No, šta je — Hedvig?
HEDVIG: Gospo a SePbi mi je nešto donijela.
JALMAR (zastaje): Tebi?
HEDVIG: Svakako, — nešto za sutra.
GINA: Berta ti je za taj dan uvijek donosila po neku sitnicu.
JALMAR: Pa šta ti je donijela?
HEDVIG: Ne, to sad još ne treba da znaš, jer to e mi imajka
sutra rano staviti na krevet.
JALMAR: Ah, te petljavine iea mojih le a!
HEDVIG (brzo): Ma dobro, možeš odmah vidjeti. To je jedno
veliko pismo. (Vadi pismo iz džepa.)
JALMAR: Još i pismo?
HEDVIG: Da, to je samo pismo. Drugo e do i kasnije.
Zamislite samo — pismo! Ja još nikad nisam dobila
pismo. A ovdje stoji »gotapo ica«, na kovertu. ( ita)
»Gosipo ica Hedvig Ekdal« — hej, — to sam ja!
JALMAR: Daj da vidim to pismo.
HEDVIG (pruža mu pismo): Evo ti ga.
JALMAR: To je Verleov rukopis.
GINA: Jesi li siguran, Ekdale?
JALMAR: Evo, vidi i sama.
GINA: Ah, zar misliš da se ja u to raizumijem?
JALMAR: Hedvig, smiijem li otvoriti pismo — i pro itati?
HEDVIG: Otvori ako ho eš, da.
GINA: Ne, nemoj sada, Ekdale, to je za sutra.
HEDVIG (tiho): Ma pusti ga neka pro ita! Sigurno je nešto
dobro, pa e otac biti zadovoljan i onda e ovdje biti opet
veselo.
JALMAR: Daikle, smijem ga otvoriti?
HEDVIG: Da, da, molim te, o e. Baš lijepo da s^namo šta piše
unutra!
JALMAR: Dobro. (Otvori pismo, vadi papir, ita i izgleda
zbunjen) Sta sad ovo zna i —?
GINA: Sta piše?
HEDVIG: Ah, pa reci nam, o e!
20 — Drame 305
 JALMAR: Budite mirni! ( ita još jedanput, pohlijedi ali
govori pribrano): Ovo je darovno pismo, Hedvig.
HEDVIG: Zamisli! A šta u dobiti?
JALMAR: itaj sama.
HEDVIG (ode do lampe i ita).
JALMAR fpoluglasno, steže pesnice): O i! O i! — a sad još to
pismo!
HEDVIG (usred itanja): Da, ali cimi mi se da se ovo odnosi
na 'djeda.
JALMAR (uzme joj pismo): Sluša,j, Gino, shvataš li ti ovo?
GINA: Ja ništa ne znam. Govori šta je.
JALMAR: Verle piše Hedvig, da njen stari djed više ne mora
da se bavi piskaranjem, nego da svakog mjeseca može u
kancelariji podi i stotinu kruna. —
GREGERS: Aha!
HEDVIG: Sto kruna, majko! To piše.
GINA: Pa to je sre a za djeda.
JALMAR: — stotinu kruna, dok mu je potrebno — to svakako
zna i dok ne sklopi o i.
GINA: No, onda je zbrinut, jadni ovjek.
JALMAR: A sad dolazi ovo. To sigurno nisi pro itala, Hedvig.
Kasnije ovo darovanje prelazi na tebe.
HEDVIG: Na mene? Sve skupa?
JALMAR: Piše da je tebi za cijeli život osigurana ista svota.
uješ li, Gino?
HEDVIG: Zamisli samo — toliki novac da dobijem! (Drma
ga) O e, o e, zar niisi zadovoljan?
JALMAR (otklanja je): Zadovoljan! (Hoda okolo) Kakav
vidilk — kakva penspektiva se otvara pred mojim o ima!
Hedvig je to; o n a je ta koju on tako bogato dariva!
GINA: No da, njoj je ro endan —
HEDVIG: Pa i ti eš dobiti, o e! Ti valjda znaš da u ja sav
novac dati tebi i majci.
JALMAR: M a j c i — da! Eto, tu smo.
GREGERS: Jalmare, to je neka klo(pka koju ti postavljaju.
306
JALMAR: Misliš da je opet klppka?
GREGERS: Kad je on ju e bio ovdje, rekao mi je: Jal-mar
Ekdal nije takav ovjek, kakvim ga ti smatraš.
JALMAR: Nije takav ovjek —!
GREGERS: To eš ti još vidjeti, rekao sam ja.
JALMAR: I vidje e da se ja ne dam podmititi novcem —!
HEDVIG: Ali, majko, šta zna i ovo sve?
GINA: Idi i skini kaput.
(Hedvig ode, skoro pla u i prema kuhinjskim vratima.)
GREGERS: Jalmare, sad e se pokazati ko ima pravo, on ili ja.
JALMAR (cijepa papir polako po dužini, stavlja oba komada
na sto i kaže); Ovo je moj odgovor.
GREGERS: To sam i o ekivao.
JALMAR (ode do Gine koja sjedi kraj pe i i govori pri-
gušenim glasom): A sad više nikakvih prikrivanja. Ako se
odnos izme u tebe i Verlea sasvim završio kad si se ti,
kako ti kažeš, bila zacopala u mene, zašto nam je on onda
pomagao da se oženimo?
GINA: Valjda je mislio da e mo i navra ati ovamo.
JALMAR: Samo to? Zar se nije bojao izvjesne mogu nosti?
GINA: Ne razumijem šta misliš.
JALMAR: Ho u da znam da li — tvoje dijete ima pravo da
živi pod mojim krovom.
GINA (uspravi se, o i joj sijevaju): 1 to pitaš t i!
JALMAR: Moraš mi odgovoriti na ovo j e d i n o pitanje!
Pripada li Hedvig meni — ili —? No?
GLNA (gleda ga s hladnim prkosom): Ja ne znam.
JALMAR (drhte i): T i ne znaš!
GINA: Odakle j a da znam? Ovakva jedna kao što sam ja —
JALMAR (tiho, okre e joj leda): Onda ja više nemam šta da
tražim u ovoj ku i.
GREGERS: RazmMi, Jalmare.
JALMAR (obla i kaput): Tu nema šta da razmišlja ovjek kao
što sam ja.
20*
307
GREGERS: Naprotiv, tu je beskrajno mnogo za razmišljanje.
Vas troje mora-te ostati zajedno ako ho eš da se žrtvuješ
velikom oproštaju.
JALMAR: To ne u. Nikad, nikad više! (Uzme šešir) Moj dom
leži oko mene u ruševinama. (Briše suze) Gre-gerse, ja
više nemam djeteta!
HEDVIG (koja je otvorila kuhinjska vrata): Sta to kažeš!
(Pritr i mu) O e! O e!
GINA: Zaboga!
JALMAR: Ne približavaj mi se, Hedvig! Bježi — bježi! Ne
mogu da te podnesem. O, te o i —! Zbogom! (Ho e na
vrata.)
HEDVIG (vješa se na njega i vi e glasno): Nemoj! Nemoj!
Ostani kod mene! GINA (vi e): Pogledaj dijete, Ekdale!
Pogledaj dijete! JALMAR: Ne u! Ne mogu! Moram oti i —
što dalje iz
svega ovoga! (Otrgne se od Hedvig i ode kroz vrata
hodnika.)
HEDVIG (o ajnog pogleda): On odlazi od nas, majko! On
odlazi od nas! On se nikad ne e vratiti. GINA:
Ne pla i, Hedvig. Otac e se ve vratiti.
HEDVIG (haca se jecaju i na sofu): Ne, ne, on se ne e više
nikad nama vratiti.
GREGERS: Vjerujte mi, gospo o Ekdal, htio sam sve da
Okrenem na doibro.
GINA: Da, može biti. A ipak — bog neik' vam plati.
HEDVIG (leži na sofi): Ah, ini mi se da 6u umrijeti! Sta sam
mu u inila? Majko, ti ga moraš vratiti ovamo!
GINA: Da, da, da. Samo ti budi mirna, pa 6u ja oti i da ga
potražim. (Obla i kaput) Možda je ušao kod Re-linga. Ali
sad ne smiješ više da ležiš i pla eš. Obe avaš li mi?
HEDVIG (gr evito pla e): Da, ne u više, samo da se otac
vrati.
GREGERS (Gini koja ho e da ide): Zar ne bi bilo bolje da ga
puistite da se sam oibrai una sa svojim bolom?
308
GINA: Ah, koješta, to može i poslije. Prije svega, moramo
vidjeti kako emo umiriti ovo dijete. (Ode na vrata
hodnika.)
HEDVIG (uspravi se i obriše suze): Sad mi morate re i šta ovo
sve ima da zna i. Zbog ega otac više ne e da zna za
mene?
GREGERS: To ete smjeti da pitate tek kad budete veliki i
odrasli.
HEDVIG (jeca): Ali ja ne mogu stalno ostati ovako strašno
tužna, sve dok ne budem velika i odrasla! — Ja ve znam
šta je. — Možda ja nisam pravo o evo dijete.
GREGERS (nemirno): Kako bi se to moglo dogoditi?
HEDVIG: Možda me je majka negdje našla. A sad je otac
saznao. O takvim stvarima sam itala.
GREGERS: No, i kad bi bilo ta!ko —
HEDVIG: Da, ali ja mislim da bi me ipak mogao isto tako
voljeti. Možda još i više. Kako i ja divlju patku, koju smo
dobili na poklon, tako strašno volim.
GREGERS (skre e razgovor): Da, ta no! Divlju patku!
Hedvig, da malo razgovaramo o divljoj patki.
HEDVIG: Jadna divlja patka! Ni nju on više ne e ni da vidi
svojim o ima. Zamislite samoi, on bi joj najradije zavmuo
vratom!
GREGERS: Ah, to on sigurno ne e uraditi!
HEDVIG: Ne, — aili tako je rekao. A to je baš ružno od oca,
da tako nešto i kaže. Jer ja se svako ve e molim za divlju
patku i molim boga da je sa uva od smrti i od svakog zla.
GREGERS (gleda je): Da li se svake ve eri molite?
HEDVIG: Da, sv kako.
GREGERS: Ko vas je tome naui io?
HEDVIG: Ja sama. Kad je otac jedanput bio jako bolestan i
imao pijavice na vratu, govorio je da mu je smrt za le ima
—
GREGERS: I onda —?
HEDVIG: Onda sam nave e u krevetu molila za njega. I od
tada mi je to ostalo.
309
 GREGERS: I to u ovom trenutku, kad njegova duša toliko ezne da
GREGER'S: Pa sad molite i za divlju patku? se bori u samo i!
HEDVIG: Da, mislila sam da bi bilo dobro da i divlju ipatku GENA (odlaže kaput): Da, da, muškarci su tako razli iti. Bog zna
uklju im. Jer je bila tako slaba u po etku. kud ga je Reling odvukao! Išla sam i prijeko, kod madaim
GREGERS: Sigurno se molite i ujutro? Eriksen, ali ni tamo ih nema.
HEDVIG: A, ne, to ne radim! HEDVIG (hori se sa suzama): O, ako on sad više nikada ne do e
GREGERS: A zašto ne molite i ujutro?
HEDVilG: Pa ujutro je tako svijetlo. I onda se više ni eg ne treba ku i!
bojati. GREGEEJS: On e opet d o i ku i, J a u ga sutra ujutro potražiti;
GREGERS: A divljoj paljki, koju toliko volite, otac ho e da zavrne i onda ete vidjeti k a k a v e do i. Zato sad mirno spavajte,
vratom? Hedvig. Laku no ! (Odlazi na vrata hodnika.)
HEDVIG: Ne, samo je rekao da bi za njega bilo najbolje da tako HEDVIG (jecaju i pada majci na grudi): Majko, majko!
u ini. Ali meni za ljubav on e je poštedjeti. Ipak je to lijepo od GINA (tapše je po le ima i uzdiše): E, da, Reling, on je imao pravo.
oca. Tako je to kad ti do u uvrnuti momci i naklapaju o nekakvom
GREGERS (približi se): A kad biste sad vi, njemu za ljubav, napretku.
doibrovoljno žrtvovali divlju patku?
HEDVIG (ustaje): Divlju patku?!
GREGERS: Kad biste vi bili voljni da žrtvujete za njega to
najvrednije što Zinate i imate na svijetu?
HEDVIG: Vjerujete da bi to pomoglo?
GREGERS: Pokušajte, Hedvig.
HEDVIG (tiho, sjajnih o iju): Da, ja u to pokušati.
GREGERS: Mislite li da ete imati prave duševne snage za to?
HEDVIG: Zamoili u djeida da ustrijeli divlju patku mjesto mene.
GREGERS: Da, u inite tako. Ali ni rije i o tome vašoj majci!
HEDVIG: Zašto?
GREGERS: Ona nas ne razumije.
HEDVIG (zamišljeno): Divlja patka, da. Sutra rano u ja to
pokušati. (Gina ulazi na vrata hodnika.)
HEDVIG (njoj u susret): Jesi li ga našla, majko?
GINA: Ne, ali sam ula da je bio kod Relinga i da je s njim izašao.
GREGERS: Znate li to sigurno?
GINA: Da, portirka mi je rekla. Kaže da je i Molvik izašao s njima.
311
310
 PETl IN GINA: Ah, ni govora! Djed ne smije ništa saznati. Prava je
sre a što ju e nije bio kod ku e, da vidi onaj skandal.
HEDVIG: Da, ali -—
(Gregers ulazi na vrata hodnika.)
GREGERS: No? Jeste li ga pronašli?
GINA: Kažu da je dolje, kod Relinga.
GREGERS: Kod Relinga! Zar je stvarno izlazio s toro dvo-
jicom?
Atelje Jalmara Ekdala. Unutra pada sivo i hladno jutarnje GINA: Bi e da je tako.
svjetlo. Na velikim oknima krovnog prozora leži mokri snijeg. GREGERS: Da, ali o n kome sada toliko treba sam^o a i
Gina, sa ku nom keceljom, dolazi iz kuhinje sa metlicom ozbiljno razmišljanje —
za prašinu i krpom za brisanje i ide prema dnevnoj sobi. U GINA: To ste dobro rekli. (Reling
istom trenutku brzo ulazi Hedvig iz hodnika. GINA (zastaje): ulazi iz hodnika.)
No? HEDVIG (njemu u susret): Je li otac kod vas?
HEDVIG: Da, majko, mislim da je on dolje kod Relin- GINA (istovremeno): Je li kod vas?
RELING: Da, naravno.
:ga — GINA: Eto vidiš! HEDVIG: — jer portirka kaže da
HEDVIG: A vi nam ništa ne kažete!
je ula, kako je Reling RELING: Da, ja sam zvi-jer! Ali prvo sam morao onu drugu
doveo dvojicu, kad je no as došao ku i. zvi-jer zauzdati —, onu demonsiku prirodu, naravno; i
GINA: Taiko sam i mislila. sad je tako vrsto zasipao da —
HEDVIG: Ali šta to koristi, ako ne e da do e gore kad nas. GINA: Sta kaže Ekdal danais?
GINA: Onda u barem ja si i dolje i govoriti s njim. RELING: Ne kaže uopšte ništa.
(Stari Ekdal u ku nom ogrta u i papu ama, sa zapaljenom HEDVIG: Zar ništa ne govori?
lulom, pojavi se na vratima svoje sobe.) EKDAL: Cuj, Jalmare RELING: Ni slova.
—; zar Jalmar nije kod ku e? GINA: Ne, valjda je izašao. GINA: Pa šta onda radi?
EKDAL: Tako rano? I po ovako glupoj snježnoj vijavici? No, RELING: Leži na sofi i hr e.
dobro, molim lijepo. Mogu ja i sam napraviti svoju GINA: Tako? Da, Ekdal može baš strašno da hr e.
jutarnju promenadu. HEDVIG: On spava? Om može da spava?
(On gurne tavanska vrata u stranu. Hedvig mu pomaže. On u e RELING: Da, sva je prilika.
a ona zatvori vrata za njim.) HEDVIG (poluglasno): O, majko, GREGERS: To se može shvatiti. Nakon dtiševne borbe,
samo da jadni djed ne uije da otac ho e da ode od nas. njegove snage su iscrpljene —
GINA: A nije on ni navikao da skata okolo i da no u nije kod
312 ku e.
HEDVIG: Majko, možda je to dobro što može da spava.
GINA: I ja mislim. Ali onda ne treba ni da ga prerano
probudimo. Treba da budete pažsljivi, Reling; a ja

313

&&i^^&^ii^^^^^^^^ž,i.
 sad moram prvo ku u lijepo urediti i po istiti, pa onda —.
Hodi, Hedvig, pomozi mi. (Gina i Hedvig odlaze u dnevnu
sohu.)
GREGERS (obra a se Relingu): Možete li mi objasniti duševni
nemir koji Jalmar sada prolazi?
RELING; Ja, zaista, nisam primijetio da on prolazi neki duševni
nemir.
GREGERS: Sta! Na jednoj ovakvoj preikretnici, kaid njegov život
dobiva sasvim novu osnovu —? Kako možete misliti da jedna
takva li nost kao Jalmar —?
RELING: Ah, li nost — on! Ako je on nekad i imao pred-uislova za
takav digapaizon, oni su još u njegovim dje a kim godinama iz
korijena temeljito uništeni. U to vas ja uvjeravam.
GREGERS: T o bi ipak bilo udno — kraj odgoja punog ljubavi,
'kakav je on imao.
RELING: Mislite kod one dvije luckaste i histeri ne gospo ice tetke?
GREGERS: Mogu samo da vam kažem da su to bile žene 'koje nikad
nisu zaboravljale na idealni napredak — no, da, — sad ete vi
opet napraviti neki vic.
RELING: Ne, za to nisam raspoložen. Uostalom, ja to sve znam. On
mi je dovoljno bulaznio o tim svojim »duhovnim majoicama«.
Ali ja ne vjerujem da on ima bog zna šta da im zahvali.
Ekdalova nesre a je u tome što je njegova okolina uvijek vidjela
u njemu neko svjetlo —
GREGERS: A zar on to možda nije? Mislim u dubini svoje duše?
RELING: J a ništa od toga nikad nisam primijetio. Da je tako mislio
njegov otac — to se može razumjeti. Jer stari gospodin poru nik
je itav svoj život bio pravo govedo.
GREGERS: On je itav svoj život bio ovjek sa dje ijom dušom; t o
je ono što vi ne shvatate.
RELING; No, dobro! Ali kad je dragi i slatki Jalmar s teškom mukom
postao student, važio je odmah i me u svojim kolegama za neko
veliko svjetlo budu nosti.
314
Pa bio je Ijepuškast — to privla i — rumen i bijel — upravo
onakav mom i kakvog vole male djevojke; i jer je imao tu dušu
koja lako zatreperi i nešto u glasu što plijeni srca i jer je ta:ko
lijepo znao da deklamuje stihove i misli drugih ljudi —
GREGERS (Ijutito): Govorite li vi to o J a 1 m a r u E k-dalu?
RELING: S vašim dopuštenjem — da; tako vam, eto, izgleda slika
idola, pred kojim vi padate na nos.
GREGERS: Ne vjerujem da sam tako potpuno slijep.
RELING: O, da, niste ni daleko od toga. Jer, vidite, vi ste tako e
bolestan ovjek.
GREGERS: Tu imate pravo.
RELING: O, da. Vi ste korqpliciran slu aj. Tu je najprije ta teška
groznica pravi nosti, a onda — što je još gore — vi neprestano
tumarate u nekom obožava-la kom delirijiumu. Uvijek se
morate diviti ne emu izvan svog vlastitog života.
GREGERS: Naravno da moram tražiti nešto izvan svog vlastitog Ja.
RELING: Ali vi se tako sramotno varate u tim udima koja, ini vam
se, i ujete i vidite oko sebe. Opet ste, evo, dospjeli u jednu
siromašnu ku u sa svojim idealnim napretkom; a u ovoj ku i
vam se to ne e isplatiti.
GREGERS: Ako nemate bolje mišljenje o Jalmaru Ek-dalu, kakvo
vam je onda zadovoljstvo da- budete stalno s njim?
RELING: Bože moj, pa ja sam ipak nešto kao doktor, da kažem, na
svoju sramotu. A onda se moramo zauzimati za jadne bolesnike
koji ovdje u ku i stanuju.
GREGERS: Tako? Zar je i Jalmar Bkdal bolestan?
RELING: Kao što su, otprilike, svi ljudi bolesni, nažalost.
GREGERS: I kakvu kuru primjenjujete kod Jalmara?
RELING: Svoju uobi ajenu. Brinem se da se u njemu održi životna
laž.
GREGERS: Životna — laž? Jesam li dobro uo —?
315

RELING: Da, rekao sam: životna laž. Jer, vidite, životna laž, to
vam je stimtilativan princijp.
GREGERS: Smije li se pitati s kakvom je životnom laži
snabdjeven Jalmar?
RELING: Tu u vas zamoliti za izvinjenje — takve tajne ne
odajem brbljivcima. Vi biste bili u stanju da mi ga još više
izludiite. Ali metoda je isprabana. Ja sam je primijenio i
na Mol viku. Njega sam napravio »demonskom
prirodom«. T o je bubica koju sam njemu morao staviti u
glavu.
GREGERS: Zar on nije demonska priroda?
RELING: Do avola, a što zna i demonska priroda? I to je
samo tlapnja, koju sam. izmislio da ovjeka održim u
životu. Da to nisam u inio, taj dobri i jadni magarac bi ve
prije mnogo godina propao u samo-preziranJTi i o ajanju.
A tek stari poru nik! Taj je, naravno, sam pronašao svoju
kuru.
GREGERS: Poru nik Ekdal? U emu?
RELING: Pa, šta vi mislite zašto se taj lovac na medvjede jurca
tamo pod krovoin i lovi vlastite ze eve? Na itavom
svijetu nema sretnijeg stvora nego što je taj ostarjeli
dje ak kad može da tumara tamo po toj svojoj
staretinarnici. Cetiri-ipet osušenih boži njih jelki koje je
tamo poredao, za njega su isto što i velika, svježa
hejdalska šuma. Pijetao i kokoši su mu tetrijebi i tetrebice
u borovim vrhovima; ze i i i kuni i što skaku u po tavanu
su medvjedi, za koje je toliko vezan, taj hrabri starac-
iprirodnjak.
GREGERS: Da, nesretni, stari poru nik. On je morao da
napusti mnoge svoje ideale.
RELING: Dok nisam zaboravio, gospodine Verle junior,
nemojte upotrebljavati tu stranu rije : ideali. Pa mi imamo
za to dobru doma u rije : laži.
GREGERS: Mislite da su to sli ne stvari? RELING: Da,
otprilike kao tifus i groznica. GREGERS: Gospodine doktore,
ja se ne u smiriti doik ne spasim Jalmara iz vaših kandži.
316
RELING: To bi za njega bila najve a nesre a. Ako prosje nom
ovjeku odtiizmete njegovu životnu laž, oduzeli ste mu
istovremeno i njegovu sre u. (Hedvig koja dolazi iz
dnevne sohe) No, mala mamice divlje patke, sad u ja
dolje da vidim da li otac još leži i mozga o svom
udesnom pronalasku. (Ode kroz hodnik.)
GREGERS (približi se Hedvig): Vidim na vama da ono još
nije u injeno.
HEDVIG: Sta? Ah, ono sa divljom patkom. Ne, nije.
GREGERS: Mogao sam i misliti — kad je trebalo izvršiti
djelo, napustila vas je duševna snaga.
HEDVIG: Ne, t o uojpšte nije. Ali kad sam se jutros probudila
i pomislila na sve to o emu smo govorili, u inilo mi se
nekako udno.
GREGERS: udno?
HEDVIG: Da, ne znam ni sama. — Ju e mi se u prvi trenutak
u inilo da ima ne eg divnog u tome. Ali pošto sam
prespavala pa se opet sjetila toga, u inilo mi se da to nije
ništa naro ito.
GREGERS: No da, a kako mislite ovdje narasti, a da ništa u
sebi ne okajete —
HEDVIG: To mi je svejedno. Samo da otac do e ku i —
GREGERS: Ah, kad biste samo imali oko koje vidi šta daje
vrijednost životu — kad biste imali prave, radosne
požrtvovanosti, vidjeli biste onda kako bi vam , se otac
vratio. — Ali ja još vjerujem u vas, Hedvig. (Ode na vrata
hodnika.)
(Hedvig hoda tamo-amo. Onda pode u kuhinju. U istom
trenutku kucanje iznutra, na tavanska vrata. Hedvig ode i
otvori ih. Stari Ekdal izlazi. Ona opet zatvori vrata.)
EKDAL: Hm, veliko je zadovoljstvo ovako sam po i u
šetnju. HEDVIG: Bi li imao volju da loviš,
djede?
EKDAL: Danas nije vrijeme za lov. Mra no je. Ne vidi se rd
prst pred okom.
317
 HEDVIG: Zar nikad ne zaželiš da pucaš u nešto drugo
osim u ze eve? EKDAL: Šta je, zar ze evi možda nisu
dobri? HEiDVIG: Jesu, ali — divlja ipatka? EKDAL: Ho-ho, ti
se bajiš da ne ustrijelim tvoja divlju
ipatku! Ne u, dok sam živ. Dok sam živ! HEDVIG: Ne,
pa ti to sigurno ne bi ni mogao. Teško je
ustrijeliti divlju patku, kažu. EKDAL: Ja da ne bih mogao!
Mogu, i te kako! HEDVIG: Kako bi to u inio, djede? Ne
mislim na moju
divlju patiku, nego na druge. EKDAL: Gledao bih da je
pogodim iigpod grudi, raizu-
miješ? Jer to je najteže. A onda, mora se ga ati u
suprotnom smjeru, a ne u smjeru perja. HEDVIG: I onda
umru, djede? EKDAL: Naravno da umru — ako se dobro ga a.
No,
sad moram unutra da se dotjeram. Hm — znam ve
— hm. (Ode u svoju sohu.)
(Hedvig malo pri eka, krišom gleda prema sobnim
vratima. Onda ode do police, popne se na prste, uzima
dvocijevni pištolj i posmatra ga.)
(Gina sa metlom i krpom dolazi iz dnevne sohe. Hedvig
hrzo ostavi pištolj.)
GINA: Hedvig, nemoj da stojiš tu i kopaš po o evim stvarima.
HEDVIG (odlazi od police): Samo sam htjela da malo po-
lapreraim. GINA: Idi radije u kuhinju i vidi je li kafa još
topla.
Ponije u mu doru ak kad po em dolje.
(Hedvig ode. Gina po inje da sprema po ateljeu. Do-malo
se polako otvaraju vrata i Jalmar oklijevaju i poviri unutra. On
je u kaputu, hez šešira, izgužvan, kosa mu je neo ešljana, o i
hlijede i hez sjaja.) GINA (zastaje s metlom u ruci i gleda ga):
Bože moj, ipak
si došao, Eikdale?
JALMAR (ulazi i odgovara tupim glasom): Došao sam — da
odmah ponovo nestanem.
GINA: No, da. Mogu misliti. Ali, ibože, kako to izgledaš? 318
JALMAR: Kako izgledam?
GINA: A tek tvoj fini zimski kaput! No, baš si ga udesio!
HEDVIG (na kuhinjskim vratima): Majko, ho u li prvo —
(Ugleda Jalmara, potr i prema njemu i vi e od radosti):
O e, o e!
JALMAR (okre e se i odhija je rukom): Idi, idi, idi! (Gini)
SMoni je od mene, kad ti kažem!
GINA (poluglasno): Idi u sobu, Hedvig.
(Hedvig tiho ode.)
JALMAR (zaposlen, izvla i ladicu stola): Moram ponijeti
svoje knjige. Gdje su mi knjige?
GINA: Kakve knjige?
JALMAR: Moja nau na djela, naravno — tehni ki asopisi
koji mi trebaju za pronalazak.
GINA (traži na polici): Jesu li to ove što nemaju korica?
JALMAR: Da, to su.
GINA (stavlja naslagane sveske na sto): Da ti ih Hedvig
uokviri?
JALMAR: Ne trebaju mi okviri.
(Kratka pauza.)
GINA: Ti, dakle, ostaješ pri tom da eš oti i od nas, Ek-dale?
JALMAR (rovi po knjigama): To se, valjda, razumije samo po
sebi.
GINA: No, da.
JALMAR (žestoko): Ne mogu, valjda, pustiti da mi svakog
dana i sata srce puca i krvari.
GINA: Neka ti bog oprosti što tako ružno misliš o meni.
JALMAR: Dokaži mi —!
GINA: ini mi se da bi ti trebao dokazaiti.
JALMAR: I pored takve prošlosti kakva je tvoja? Ima
izvjeisnih zahtjeva — osje am potrebu da ih nazovem
idealnim zahtjevima —
GINA: A djed? Sta e biti s tim jadnim ovjekom?
JALMAR: Ja znam svoju diižnost. Starac e sa mnom. Ja u u
grad da izvršim pripreme — hm. (Oklijevaju i) Da li je
neko našao moj šešir na stepenicama?
319
 GINA: Nije. Zar si ga izgubio?
JALMA'R: Bio mi je, naravno, na glavi kad sam no as došao
ku i; tu nema sumnje; ali jutros nisam mogao da ga
na em.
GINA: Isuse, gdje li si samo bio s onim skitnicama?
JALMAR: Ah, ne ipitaj me za tako nebitne stvari. Zar misliš
da sam raspoložen da se sje am pojedinosti?
GI'NA: Samo da se nisi prehlaidio, Hkidale! (Ode u kuhinju.)
JALMAR (govori sam sebi, poluglasno i ogor eno, dok istresa
ladicu): Ti si budala, Reling! — Hulja si ti! — Ah, -kakav
ništavan zavodnik! — Kad bih samo znao neukog da te
ucmeka. (Stavlja na stranu stara pisma. Onda nade
pocijepano pismo od ju e, uzima ga, sastavlja dijelove.
Brzo ga ostavlja, jer ulazi Gina.)
GENA (stavlja punu posudu kaje na sto): Evo, popij nešto
toplo ako nemaš apetita. A evo i hljeiba sa bute-rom i
malo salame.
JALMAR (krišom gleda kaju): Salame? Pod ovim krovom
nikad više! Jest da posljednjih dvadeset i etiri .; sata nisam
ništa okuisio, ali to je svejedno. — Moji crteži! Moja
zapo eta sje anja! A gdje mi je dnevnitk i moji važni papiri?
(Otvara sobna vrata, ali ustukne natrag) Evo je opet!
GINA: Pa, dragi bože, mora dijete negdje biti.
JALMAR: Izlazi!
(Ukloni se. Hedvig preplašeno ulazi u atelje.)
JALMAR (s rukom na kvaki, Gini): Za vrijenae posljednjih
trenutaka ikoje provodim u svom prijašnjem domu, želim
da budem pošte en stranih osoba — (Odlazi u sohu.)
HEDVIG (pritr i majci, pita tiho i drhte i): Je li on to miisli
mene?
GINA: Idi u kuhinju, Hedvig, ili ne, idi radije u svoju sobu.
(Govori Jalmaru idu i u sobu) ekaj malo, Ekdale. Ne
kopaj tako po komodi. Ja znam gdje su ti stvari.
320
HEOV'IG (trenutak stoji nepokretna od straha i zbunjenosti,
grize usne da zadrži suze, a onda gr evito steže pesnice i
kaže tiho): Divlja patka! (Ona se šunja do police, skida
pištolj, otvori malo
tavanska vrata, provu e se unutra i povu e vrata.)
(Jalmar i Gina zapo inju razgovor u dnevnoj sohi.)
JALMAR (dolazi sa starim tekama i papirima i stavlja ih na
sto): Kako da sve stane u putnu torbu? Imam hiljade stvari
da ponesem!
GINA (ide za njim sa putnom torbom): Pa onda ostavi sve to i
uzmi samo košulju i neikoliko ga a.
JALMAR: Puh, to naporno spremanje —! (Skine kaput i baci
ga na sofu.)
GINA: A kafa ti stoji tu i hladi se.
JALMAR: Hm. — (Nehotice popije gutljaj a onda još jedan.)
GINA (briše naslone stolica): Najteže e ti biti da na eš ovako
veliki tavan za ze eve.
JALMAR: Sta? Zar moram i ze eve vu i sa sobom?
GINA: Pa stari ne može biti bez ze eva, to znaš.
JALMAR: Mora e se naviknuti. Ima i ve ih stvari u životu irr
kojih se j a moram odre i, nego što su njegovi ze evi.
GINA (praši ormar): Ho u li ti i sviralu staviti u torbu?
JALMAR: Ne. Sviralu ne u. Ali daj mi pištolj.
GINA: Pikstolu eš ponijeti?
JALMAR: Da, moj nabijeni pištolj.
GINA (traži ga): Nema ga. Mora da ga je stari odnio unutra.
JALMAR: Zar je on na tavanu?
GINA: Vjerovatno jeste.
JALMAR: Hm, osamljeni starac. (On uzima komad hljeha s
buterom, jede i ispije kafu.)
GINA: Da nismo iznajmili onu sobu, mogao si se sad ti tamo
useliti.
JALMAR: Da ostanem pod i s t i m krovom sa —! Nikad!
Nikad više!
21 — Drame 321
 GINA: Ali mogao bi dan-dva ostati u dnevnoj sdbi! Tamo
bi bio sam. JALMAR: Napolje iz ovih zidova! GINA: No,
a kako bi bilo kod Relinga i Mol vika? JALMAR: Ne pominji
mi ni imena tih ljudi! Izgubim
apetit, kad ih se samo sjetim. — Ah, ne, ja moram
napolje u oluju i vijavicu — moram da idem od ku e
do ku e, da tražim krov nad glavom za svog oca i za
sebe. GINA: Ali nemaš šešira, Ekdale! Izgubio si šešir.
JALMAR: O, te hulje i probisvijeti! Šešir se mora na i.
(Uzima drugi komad hljeba s huterom,) Mora se na i.
Jer, stvarno, nemam volje da rizikujem i svoj život.
(Traži nešto na stolu.)
GINA: Sta to tražiš?
JALMAR: Buter. , ,
GINA: Evo, odmah u.
(Ode u kuhinju.) JALMAR (vi e za njom): Ah, nije
potrebno, mogu ja da
jedem i suh hljeib —
GINA (donosi sud sa huterom): Pogledaj, sasvim je svjež!
(Ona mu sipa novu kafu. On sjeda na sofu, maže još hutera po
hljebu, jede i pije šute i.)
JALMAR: Da li bih mogao, ali da me niko — pa ma ko to bio
— ne smeta, stanovati još dan-dva ovdje u sobi?
GINA: Svakako da bi mogao, samo ako ho eš.
JALMAR: Jer ne vidim nikakve mogu nosti da sve te ze eve,
stvari, otpremim.
GINA: I onda — moraš mu pravo kazati da ne eš više da živiš
s nama.
JALMAR (odgurnu šoljicu): Ah, i to, daibome; sve ove
zapetljane odnose u moraiti još jedanput da sažva- em.
— Moram razmisliti, prvo razmisliti. Ne mogu sav taj
teret uzeti na sebe u jednom danu.
GINA: Ne, ne možeš. I to još po ovakvom groznom vremenu
kakvo je napolju.
322
JALMAR (uzima Verleovo pismo): Vidim, ovaj papir se još
ovuda povla i.
GINA: J a ga nisam ni dotakla.
JALMAR: Mene se on i ne ti e —
GINA: No, a ja, zaista, nemam namjeru da nešto profitiram —
JALMAR: — ali ipak nije potrebno ni da se ovako cijepa;
— u ovoj zbrci oko moje selidbe mogao bi se lako —
GINA: Ja u ve pripaziti, Ekdale.
JALMAR: Darovno pismo pripada, u prvom redu, ocu. I
njegova je stvar ho e li ga ujpotrijebiti.
GINA (uzdiše): Da, jadni, stari otac —
JALMAR: Za svaJku sigurnost —. Gdje u na i malo ljepila?
GINA (ode do policej; Ovdije je kutija sa ljepilom.
JALMAR: A etkica?
GINA: Evo i etkice.
(Donosi mu oboje.)
JALMAR (uzima makaze): Samo jedna pa^pirna traika na
pole ini — (Reže i lijepi) Daleko sam ja od toga da
posegnem za tu im vlasništvom — a najmanje za ne im
što pripada siromašnom starcu. Da, ni za tim
— ni za ne im drugim. — Tako. Neka za sada stoji
ovdje. A kad se osuši, ti ga ostavi. J a taj papir ne u
da vidim svojim o ima. Nikad više!
(Gregers dolazi iz hodnika.)
GREGERS (malo za u en): Sta, ti sjediš ovdje, Jalmaire?
JALMAR (brzo ustane): Pao sam od iscrpljenosti.
GREGERS: I doru kovao si, kako vidim.
JALMAR: I tijelo ponekad traiži svoja prava.
GREGERS: Pa, šta si odlu io?
JALMAR: Za ovjeka kao što sam ja, postoji samo j e-d a n
put. Imam namjeru da pokupim svoje najpotrebnije stvari.
Ali, razuanje eš — za to treba vremena.
GINA (malo nestrpljivo): Onda — treba li da uredim sobu ili
da ti spakujem tonbu?
21* 323
JALMAR (krišom pogleda prema Gregersu, Ijutito): Spa-;kurj
— i uredi sobu.
GINA (uzima torbu): No, da. 0,nda u, da'kle, ponijeti košulju i
drugo ovamo. (Odlazi u dnevnu sohu i zatvori za sobom,
vrata.)
GREGE'RS (poslije kra e pauze): Nikad nisam pomislio da e
se to ovako zavnšiti. Zar stvarno osje aš toliku potrebu da
napustiš svoju ku u i ognjište?
JALMAR (nemirno hoda okolo): A šta ti misliš da treiba da
radim? Ja nisam stvoren za to da budem nesretan,
Gregerse. Oko mene sve mora biti lijepo, tiho i mirno.
GREGBRS: Ali to i može da bude! Samo pokušaj malo!
Meni se ini da je baš sada vrsta osnova za gradnju.
Po ni iz po etka! I ne zaboravi da ti moraš da živiš
za svoj pronalazak. JALMAR: Ah, -ne govori mi o
pronalasku. Za to još ima
vremena. GRBGERS: Tako? JALMAR: Pa, dragi bože,
šta ja to treba da prona em
na ovome svijetu? Drugi su ve ipronaišli ve inu
stvari. To iz dana u dan postaje teže — GREGERS: Ali ti
si toliko rada uložio u to! JALMAR: Taj besposli ar Reling, on
me je na to naveo. GREGEiRS: Reling? JALMAR: Da, on mi
je prvi ukazao na moj talenat da
napravim nelki zna ajan fotografski pronalazak.
GREGERS: Aha, — dakle, Reling! JALMAR: Ah, tako sam u
svom srcu bio sretan zfbog toga.
Ne toliko radi samog pronalaska — koliko zato što
je Hedvig u njega vjerovala — a vjerovala je svom
snagom svoje dje je duše. To jest, ja sam, budala, bio
uobrazio da je tako vjerovala!
GREGERS: Zar misliš da je mogu e da je Hedvig bila
neiskrena prema tebi? JALMAR: Sad mislim da je sve na
svijetu mogu e! H e d-
V i g mi stoji na putu. Ona e zakloniti sunce u mom
životu.
324
GRBGERS: Hedvig! Hedvig, kažeš? Kako bi ti ona mogla
zakloniti sunce?
JALMAR (ne odgovara mu): Kako sam ja neopisivo volio to
dijete! Kako sam neojpisivo bio sretan svaki put ikad
do em ku i u svoju siromašnu sobu, a ona me do eka sa
svojim slatkim, malo žmirkavim o ima. O, ja, lakovjerna
budala! Volio sam je tako neizmjerno — i zamišljao i
ispredao u svojoj ludosti, da i ona mene taiko neizmjerno
voli.
GREGBRS: I sad misliš da je to bila ludost?
JALMAR: Kako mogu znati? Iz Gine ne mogu ništa da
izvu em. A, osim toga, pa njoj nedostaje svaiki smisao za
idealnu stranu stvari. Ali ja osje am potrebu da se tebi
povjerim, Gregerse. Ova strašna sumnja —! Možda me
Hedvig nikad nije od sveg srca voljela!
GREGBRS: Za to eš, možda, ddbiti dokaz. (Osluškuje) Sta je
to? Mislim da se uje divlja patka.
JALMAR: Divlja patka ga e. Otac je na tavanu.
GRBGERS: Tako? (Šija od radosti) Kaižem ti da eš, po svoj
prilici dobiti dokaz da te jadna, neshva ena Heidvig voli!
JALMAR: Ah, kakav mi dokaz može dati? Ne smijem
prihvatiti nikaikva uvjeravanja s te strane.
GREGBRS: U Hedvig sigurno nema ni eg lažnog.
JALMAR: Ah, Gregerse, baš to nije tako sigurno. Ko zna šta
su Gina i ta gospo a Serbi ovdje brbljale i šaptale jedna
drugoj na uho? A Hedvig, ona ima fini sluh. Možda ono
dairovanje nije došlo tako neo ekivano. Mislim da sam
tako nešto i primijetio.
GREGERS: Kakav je to duh ušao u teibe!
JALMAR: Meni su se otvorile o i. Pazi samo, vidje eš,
darovanje je samo po etak. Gospo a Serbi je uvijek imala
ponešto za Hedvig. A sada je u njenoj mo i da u ini za
dijete šta samo zamisli. Oni mi je mogu uzeti u svaikom
trenutku — kad god im bude volja.
GREGERS: Hedvig te ni sada ni nikada ne e napustiti.
325
JALMAR: Samo ne budi tako siguran. Ako se o n i pojave i
mahnu joj punim rukama —? Ah, a ja sam je tako
neizrecivo volio! Najve a bi mi sre a bila da 'je pažljivo
uzmem za ruku i da je vadim kao dijete koje se boji mraka
kroz veliki prazni prostor! — A sa'da osje am mu nu
stvarnost, — siromašni fotograf u tavanskoj sobici nije
njoj nikad ništa zna io. Ona se samo lukavo trudila da
ostane s njim u dobrim odnosima, dok ne do e drugo
vrijeme.
GREGERS: To ti ni sam ne vjeruješ, Jalmare.
JALMAR: To i jeste ono groizno, što ja ne znam šta treba da
vjerujem — što to nikad ne u znati. Pa, zar i ti možeš
ozbiljno sumnjati da e biti ovako kako ja 'kažem? Ho-ho-
^ho! Ti previše gradiš na svom idealnom napretku, dragi
moj Grogerse! Ako se oni pojave — oni sa punini rukama
— i do viknu djetetu: naipusti ga — kod nas tebe eka
život —
GREGERS (brzo): Da, pa šta onda —?
JALMAR: — i ako je ja onda uipitam: Hedviig, jesi li spremna
da napiustiš život Zbog mene? (Smije se podrugljivo) Da,
nazdravlje, vidje eš ve kakav u odgovor dobiti! ( uje se
pucanj na tavanu.)
GREGERS (vi e od radosti): Jalmare!
JALMAR: Tako. On još ide i u lov.
GINA (utr i): Jao, Jalmare, izgleda da stari sam tutnji
tamo po tavanu. JALMAR: Odmah
u pogledati —
GREGERS (živahno): Trenutak! Znaš li šta je to biilo?
JALMAR: Naravno da znam.
GREGERS: Ne, ne znaš. Ali j a znam. To je bio dokaz.
JALMAR: Kakav dokaz? GREGERS: To je bio jedan djetinji
žrtveni in. Ona je
nagovorila tvoga oca da ustrijeli divlju patku.
JALMAR: Da ustrijeli divlju patku! GMA: Zamisli —!
JALMAR: Zbog ega?
326
GREGERS: Htjela je tebi da žrtvuje ono najbolje što ona ima
na svijetu; mislila je da bi onda opet morao da je voliš.
JALMAR (meko, tronuto): Ah, jadno dijete!
GINA: Da, šta t a ne e izmisliti!
GREGERS: Htjela je samo da opet ima tvoji^^jubav, Jalmare;
mislila je da bez nje ne može živjeti.
GINA (bori se sa suzama): Sad, eto, i sam vidiš, Ekdale.
JALMAR: Gino, pa gdje je ona?
GINA (jecaju i): Jadno stvorenje — sigurno sjedi tamo u
kuhinji.
JALMAR (ode tamo, gurne kuhinjska vrata i vi e): Hed-vig —
do i! Do i ovamo kod mene. (Gleda okolo) Ne, nije
ovdje.
GINA: Onda e biti u svojoj soibici.
JALMAR (izvana): Ne, nije ni ovdjei fVrati se) Mora da je
izašla.
GINA: Da, kaid ti nigdje u ku i nisi htio da je vidiš.
JALMAR: Ah, samo da brzo do e ku i — pa da joj sve lijepo
mogu kazati. — Sad e sve biti dobro, Gre-gerse. Jer, ja
mislim, da sad možemo po eti novi život.
GREGERS (tiho): Znao sam ja to — da e dijete sve popraviti.
(Stari Ekdal se pojavi na vratima svoje sobe. On je
u punoj uniformi, zauzet je opasavanjem sablje.)
JALMAR (za u en): O e! Zar si ti tu?!
GINA: O e, zar ste pucali u svojoj sobi?
EKDAL (prilazi bliže): Tako, Jalmare! Ti, dakle, ideš sam u
lov?
JALMAR (napeto): To, dakle, nisi ti pucao na tavanu?
EKDAL: Ja pucao? Hm!
GREGERS (dovikuje Jalmaru): Slušaj! To je ona sama
ustrijelila divlju patku!
JALMAR: Sta to treba da zna i?! (Jurne ka tavanskim vratima,
gurne ih, pogleda unutra i vi e) Hedvig!
GINA (tr i na vrata): Isuse! Sta je to?
JALMAR (ude unutra): Ona leži na zemlji!
327
 GREGERS: Na zemlji?! (Ulazi za Jalmarom.)
GINA (istovremeno): Hedvig! (Unutra) Ne, ne, ne!
EKDAL: Ho-ho — i ona ide u lov?
(Jalmar, Gina i Gregers nose Hedvig u atelje. Ona
još vrsto drži pištolj u ruci koja visi.)
JALMAR (zbunjeno): Pištolj je opalio. Hedvig je pogodila
sebe. Zovite pomo ! — Pomo !
GINA (tr i na hodnik i vi e dolje): Reling! Reling! Gospodine
doktore Reling! Do ite što možete brže! {Jalmar i
Gregers polažu Hedvig na sofu.)
EKDAL (tiho): Suma se sveti.
JALMAR (kraj sofe, na koljenima): Sad e ona do i seibi. —
Sad e do i sebi — da, da, da —
GINA (vratila se): Gdje se ranila? Ja nikako ne vi
dim -------
(Reling ulazi žurno. Odmah za njim i Molvik, hez
kravate, otkop anog kaputa.)
RELING: Sta je to ovidje?
GINA: Oni kažu da je Hedvig pucala u sebe.
JALMAR: Hodi ovamo i pomozi!
RELING: Pucala u sebe! (Gurne sto u stranu i pregleda je.)
JALMAR (još uvijek na koljenima, gleda ga preplašeno): To
ne može biti opasno? Sta kažeš, Reling? Ona gotovo ništa
ne krvari. Zar ne, to ne može biti ništa opasno?
RELING: Kako se to dogodilo?
JALMAR: Ah, otkud ja znam —!
GINA: Htjela je da ubije divlju patku.
RELING: Divlju patku?
JALMAR: Mora da je pištolj ojpalio.
RELING: Hm. Tako.
EKDAL: Suma se sveti. Ali ja je se ipaik ne bojim. (Ode
na tavan i zatvori vrata.)
JALMAR: No, Reling, zašto ništa ne kažeš?
RELING: Metak je pogodio u grudi! - ,
JALMAR: Da, aU Hedvig e ipak do i seibi? .:
RELING: Zar ne vidiš da više nije živa!
328
GINA (brižne u pla ): O, dijete! Jadno dijete!
JALMAR (sko i): Ali, ali ona mora živjeti! Ah, na koljenima
u ti zahvaliti, Relinig, mora, bar samo jedan jedini
trenutak, samo da joj kažem kako sam je beskrajno volio
itavo vrijeme.
RELING: U srce je pogo ena. Unutrašnje krvarenje. Bila je na
mjestu mrtva.
JALMAR: A ja, ja sam je otjerao kao životinju! I tako se sva
uplašena uvukla na tavan i iz ljubavi prema meni otišla u
smrt. (Jecaju i) Ovo nikad ne u mo i ipapraviti! Nikad joj
više ne u mo i da kažem —! (Steže pesnice i vi e) O, ti,
tamo gore —! — Ako ,te i m a! Zašto si mi ovo u inio!
GINA: Nemoj! Nemoj! Ne smiješ huliti tako groizno-. Nismo,
valjda, imali prava da je zadržimo.
MOLVIK: Dijete nije mrtvo, ono spava.
RELING: Koješta!
JALMAR (šuti, ode do sofe i skrštenih ruku gleda Hedvig):
Kako leži, uko ena i mirna!
RELING (pokuša da oslobodi pištolj): Kako ga drži, vrsto,
vrsto.
GINA: Ne, nemojte, Reling, slomi ete djetetu prste. Ostavite
joj taj pifestol.
JALMAR: Da, neka ga ponese sa sobom.
GINA: Ostavite joj ga. Ali dijete ne treba više tu da leži kao u
izlogu. Ona mora u svoju sobu, to je. Prihvati, Ekdale.
(Gina i Jalmar uzimaju Hedvig izme u sebe.)
JALMAR Cdok je nose): Ah, Gino, zar možeš ovo izdržati?
GINA: Moramo pomo i jedno drugom. Jer sada ona,
mislim, pripada nama: tdbi pola, meni pola. MOLVIK (ispruža
ruke i mrmlja): Hvaljen budi. Gospode; prašina eš postati;
prašina eš postati — RELING (šap e): Jezik za zube, ovje e.
Pa ti si pijan. (Gina i Jalmar iznose leš kroz kuhinjska vrata.
Reling zatvara za njima. Molvik se izvu e u hodnik.) RELING
(prilazi Gregersu): Neka mi niko ne pri a pri u da je pištolj
sam opalio.
329
GREGERS (stoji užasnut u gr evitim, trzajima): Niko ne može
znati kako se ovaij užas dogodio.
RELING: Naiboj joj je sagorio haljinu. Hedvig je pritisnula
pištolj direktno na grudi i onda opalila.
GREGERS: Ona nije umrla uzalud. Jeste li vidjeli kako je bol
oBloboidio nešto uzvišeno u njemu?
RELING: Ve ina nas postaje uzvišena kad stoji u žalosti
pdkraj lesa. Ali šta mislite koliko e ta divota kod njega
potrajati?
GREGERS: Zar ne bi trebala da traje i raste s njegovim
životom?
RELING: Ni godina dana i mala Hedvig e za njega postati
lijepa tema za deklamaciju i ništa drugo.
GREGERS: I to se uisu ujete re i o Jalmaru Ekdalu?
RELING: Razgovara emo mi opet, kada se osuši prva trava na
njenom grobu. Onda ete imati priliku da ga ujete kako
pompezno govori »o djetetu koje je prerano otrgnuto od
o evog srca«; vidje ete kako napreduje u dirljivosti i u
samodivljenju, u sažaljenju za samim sobom. Pazite samo!
GREGERS: Ako v i imate pravo a j a nemam, onda život nije
vrijedan življenja.
RELING: Ah, život bi ipak mogao biti lijep kad bi nas [pustili
na miru ti famozni zanesenjaci, (koji nama siromašnim
ljudima opsjedaju ku u sa svojim idealnim napretkom.
GREGERS (spuštenih o iju): Ako je tako, onda mogu biti
sretan što j a bar imam svoju sudbinu.
RELING: S dopuštenjem — a šta je vaša sudbina?
GREGERS (polaze i): Da budem trinaesti za stolom.
RELING: Ah, avo e znati.
330
BILJEŠKA O PilSOU
Henrik Ibsen, jedan od najzna ajnijih evropskih dra-
mati ara druge polovine XIX stolje a, ro en je 20. marta 1828.
u Norveškoj, u Sfeienu, od oca Knuda Hendiksena Ibsena,
trgovca, i majke Marije Kamelije Altenburg. iS'kien je u to
vrijeme, kako je zapisao Franz Mehring, bio jedan od onih
malih norveških gradova u kojima se miješao slani morski
vazduh sa mirisom šuma i planina. »Varošica je bila uveno
bogomolja ko mjesto i, istovremeno, mikrokozam modernog
trgova kog prometa koji je ovtdje, na vanredno malom
prostoru, ve stvarao najoštrije socijalne kontraste«. Ibsenov
otac bankrotira, osiromašuje i odaje se pi u, a majka pada u
neku vrstu misti ne religioznosti, što sve ubrzo dovodi do
razvoda i raspada porodice. Nakon o eve smrti (1844), u svojoj
šesnaestoj godini, Ibsen preseljava u gradi Grimštad i postaje
apotekarski pomo nik. Mjesto od osam stotina stanovnika,
malogra anska sredina, nezadovoljstvo poslom kojim se bavi,
osnovna su rasipoloženja Ibsenove mladosti, koja e ostaviti
snažan i neizbrisivi uticaj na budu eg dramskog autora. Mjesta
kao što su Skien i Griimštad, sa njihovim zatvorenim
filistarskim sredinama, poisluži e mu doonije kao inspiracija za
mnoge njegove drame. Paralelno sa dosadnom i zaparloženom
svakidašnjicom, mladi Ibsen pokazuje i umjetni ke sklonosti,
prvo za slikarstvo, a zatim za poeziju, dok prazninu života
ispunjava intenzivnim itanjem i u enjem.
Književni rad zapo inje stihovima. Godine 1848. upu uje
»plamene pjesme pdbunjenim Ma arima i u duga kom nizu
soneta moli švedskog kralja da s oružjem u ruci
331

pomogne dansku bra u protiv Nijemaca«. Inspirisan ma-
arskom bunom i revolucionarnim zbivanjima, piše i svoju
prvu dramu Katilina, i štampa je 1850. pod pseudonimom.
Kritika je dramu primila uglavnom nepovoljno. Iste godine,
Ibsen napušta Grimštad i odlazi u Kristija-niju (današnje Oslo),
s namjerom da studira medicinu. Me utim, godinu dana
docnije (1851), postaje dramaturg i reditelj »Norveškog
pozorišta« u Berganu, koje je imalo za cilj unapre ivanje
norveške nacionalne dramske i po-zorišne umjetnosti. U toku
svog šestogodišnjeg boravka u Berganu (1851—1857), sa
obavezom da svake godine na;piše jednu dramu, u
neposrednom kontaktu sa scenom i glumcima, Ibsen postepeno
sti e dragocjeno pozorišno islkuistvo. Istovremeno, odlascima
u Kopenhagen i Darez-den, on upotpunjuje svoje literarno i
pozorišno. obrazovanje, upoznaje se sa repertoarom evropskih
pozorišta, naro ito sa francuskim piscima (Sfcrib), ita
Kirkegora i prou ava Sekspira i Lesinga. U dramskom radu
(Ivanjska no , 1853, Gospoda Inger iz Estrota, 1854,
Sve anost u Solhaugu, 1856, Olaf Ljiljenkras, 1857), Ibsen se
još uvijek kre e »putevima danskog romanizma«, u želji da
pjesni ki i scenski ovaploti herojsku prošlost Norveške.
Inspirisanje narodnim predanj ima i starim skandinavskim
sagama i baijkama smatrao je kao preduslov i obavezu za
stvaranje norveškog nacionalnog pozorišta. »Do i e vrijeme«
— pisao je 1857. — »kada e se nacionalna poezija obratiti
narodnim pjesmaima kao neiscrpnom zlatnom rudniku i kada
e se juna ke pjesme, vra ene svojoj prvobitnoj isto ti i
uzvišenoj umjetnosti, ponovno ukorijeniti i u narodnoij
sredini.«
Godine 1857, nalkon vjeridbe i vjen anja sa Suza-nom
Torsen, Ibsen odlazi u Kristijaniju, gdje smjenjuje pjesnika i
dramati ara Bjernstjerne-Bjernisona u norveškom
Nacionalnom teatru, dok Bjernson prelazi u Bergan i postaje
direktor pozorišta kojim je do tada rukovodio Ibsen. Promjena
sredine, zajedno sa postepenim sazrijevanjem, doprinose još
snažnijem razmahu Ibsenovog talenta. Sa dramama Junaci na
Helgolandu (1858) i Pretendenti za prijestolje (1864), on
postiže prve ve e uis-
332
pjehe, pokazuju i »mekušnijem pokoljenju sadašnjice, liicnosti
pune grube veli ine i snage iz norveške daleke prošlosti«.
Komedijom ljubavi (1862), koja je izazvala buru protesta i
negodovanja, Ibsen prvi put naipušta herojsku prošlost i
zapo inje slikanje neherojske savremenosti. U ovoj drami u
stihovima, punoj ironije i satiri nih žaoka, on ismijava
licemjenstvo i moralnu izopa enost gra anskog društva u
usponu. Paralelno sa brojnim otporima koji su se javili,
spre avaju i prikazivanje Komedije ljubavi na sceni (ona e
prvi put biti igrana tek nakon deset godina), dolazi i do
zna ajnih promjena u Ibsenovom li nom životu. Poput
Bjernisona, koji je dobio neku vrstu pjesni ke penzije, i Ibsen
je 1B62. zatražio od države materijalnu pomo , ali je odbijen.
Odmah zatim, uslijedila je materijalna propast i bankrotstvo
pozorišta u Kristi-janiji, i on se odjednom našao na ivici bijede
i siromaštva. Razo aran i ogor en, pomišlja ak i na
saimoubistvo. Krajem 1863. ijpak uspijeva da dobije od države
malu stipendiju koja mu omogu ava odlazak u inostranstvo.
Napušta Norvešku, kratko vrijeme boravi u Kopenhagenu, a
zatim preko Berlina i Be a odlazi u Rim (1864), docnije
prelazi u Njema ku, prvo u Dreaden (1868), pa u Minhen
(1874), da bi se tek 1891. definitivno vratio u Norvešku.
Tokom gotovo tridesetgodišnjeg boravka izvan rodne
zemlje, žive i u tu ini, »u gordoj samo i«, Ibsen piše svoja
najzna ajnija dramska djela, koja mu uskoro donose svjetsku
slavu i priznanje. U Italiji nastaju njegove velike
ranosimboli ne drame Brand (1865) i Per Gint (1867), a u
Njema koj dovršava dvodijelniu istorijsku tragediju Cesar i
Galilejac (1871—1873). Sa komedijom Savez omladine
(1869), Ibsen se ponovno vra a savreme-nim temama,
nazna enim u Komediji ljubavi, slikaju i na satiri ni na in
politi ku borbu raznih buržoaskih partija u jednom malom
norveškom mjestu. Izlažu i podsmijehu razne politikante i
»politi ike« avantuiriste koji prikrivaju svoju pohlepu i
koristoljublje licemjernim parolama 0 slobodi, slikaju i
samoljubive aristokrate i raz-
333
novrsne »nacionalne« špeloilante i »štrebere«, ova komedija je, (1890), Gra evinar Solnes (1892), Mali Ejolf (1894), Jon
prilikom prikazivanja u Kristijaniji, do ekana burnim Gahrijel Borkman (1897) i Kad se mi mrtvi probudimo (1899).
protestima i negodovanjem jednog dijela puiblike, stvaraju i Ovaj period, istovremeno, ozna ava apsolutnu dominaciju
Ibsenu nove neprijatelje u domovini, što je svakako i uticalo na Ibsena u evropskom, pa i šire, u svjetskom po-zorištu. On
njegovu odluku da se ne vra a u Norvešku. Komedija Savez postaje jedan od najzna ajnijih dramati ara posljednjih
omladine zna ajna je po tome što Ibsen napušta stih i decenija XIX stolje a, pisac ije svako novo djelo uzbu uje i
zajpo inje sa praznom obradom dijaloga i sa »velikim inspiriše njegove savremenike. Ibsenove drame režiraju i
majstorstvom donosi u živom i slo-bodnoim govoru obrte glume najve i umjetnici scene toga doba (Andre Antoan, Oto
svakodnevnog jezika«. Bram, Linje-Po, Maks Rajnhart, Sta-nislavski, Dan enko,
Ihsen postepeno postaje poznat i izvan skandinavskih Gordon Kreg, Ludvig Kroneg, Ele-onora Duže, Agneza Sorma,
zemalja, naro ito u Njema5koj, gdje se njegove drame prevode Sandro Mojsi, Josif Kajnc, Ka alov, Višnjevski i drugi).
i prikaizuju (Pretendenti za prijestolje, Brand). Me utim, tek Sa dramoim Kad se mi mrtvi probudimo (1899), završava
sa etiri drame iz takozvanog velikog realisti kog perioda Ibsenov književni i dramski rad, a zajedno s njim, moglo bi se
(Stupovi društva, 1877, Lutkina ku a, 1879, Sablasti, 1881, re i, završava i njegov život. Jer, sve ono što se desilo od prvog
Neprijatelj naroda, 1882), u kojima se on javlja kao udarca paralize 1900. godine, koji mu je djelimi no
besko^rnipromasriii analiti ar i kriti ar savremenog
gra anskog društva, Ibsen postiže svjetsku slavu. Tako se, na onesposobio desnu stranu tijela, pa do smrti (23. V 1906), i nije
primjer. Stupovi društva igraju u Berlinu 1878. goidine na pet više bio istiinski život, ve stalno pogoršavanje bolesti, novi
pozornica istovremeno, dok se ostale drame nalaze na udarci paralize, vezivanje za postelju, nepokretnost, gubljenje
retpertoaru najve ih evroipskih i ameri kih pozorišta toga doba svijesti i teško, sporo, dugotrajno umiranje. Ono što je tih
(London, Pariz, Minhen, Cikago, Moskva, Beograd, Zagreb, godina intenzivno živjelo i plamsalo, bilo je njegovo dramsko
itd.). Ibsen, s jedne strane, u krugovima naprednih djelo.
intelektualaca, naro ito onih koji su bili vezani za naturalisti ki
pokret (Zola, Antoan, Bram), sti e sve ve u popularnost i
uvažavanje, a, s druge, jedan dio filistarske gra anske javnosti
neprestano diže glasove protesta i gnjeva, aptojžuju i ga za
»nemoral« i »moralnu prljavštinu«. Preds'tave njegovih
najnovijih drama, naro ito Lutkine ku e i Sablasti, izazivaju,
svuda gdje se prikazu,ju, žu ne proteste javnosti, ogor ene
polemike, pa ak i policijske zabrane.
iSa Divljom patkom (1884), Ibsen postepeno napušta,
kaiko je to napisao Bernard Šo, »vulgarne ideale« i dru-
štvenoHsocijalnu problematiku, napušta kritiku konven-
cionaMog gra anskog morala i zajpo inje istraživanje ovjeka
kao »duhovnog bi a«, unose i u svoje drame sve više
simbolisti kih elemenata. U toku posljednjih trinaest godina,
sve do bolesti, on piše sljede e drame: Ros-mersholm (1886),
Gospo a s mora (1888), Heda Gabler
334
335
SADRŽAJ

Lutkina ku a 7
LUTKTNA KUCA 27
Sablasti 113
SABLASTI 131
Divlja patka 205
DIVLJA PATKA 227
Bilješka o piscu 331