Professional Documents
Culture Documents
1
2 Fridrih A. Hajek
POLITIKOLO[KE TEME
Direktor projekta:
Prof. dr Mijat Damjanovi},
PALGO centar, Beograd
Priredili:
Prof. dr Bo`idar Rai~evi}
Prof. dr Gordana Ili}-Popov
Prevodioci:
Branka i ^arls Robertson
Jasna Mati}
Lektor i korektor:
Irena Popovi}
Dizajn korica:
Du{an Damjanovi}
Tehni~ki sekretar projekta:
Jasna Mati}
Priprema i {tampa:
Tira`:
1.500
ISBN 86-83775-07-0
Izdava~:
MAGNA AGENDA, Beograd
Da li je socijalizam bio gre{ka? 3
UREDNIK
Prof. dr Mijat Damjanovi}
POLITIKOLO[KE
TEME
Beograd, 2002
4 Mijat Damjanovi}
Uvodne napomene 5
SADR@AJ
Predgovor ................................................................................................. 7
Uvodne napomene ..................................................................................11
ODABRANI ESEJI
Fridrih A. Hajek
DA LI JE SOCIJALIZAM BIO GREKA? ...........................................41
Dejvid Held
DEMOKRATIJA, DR@AVA-NACIJA I GLOBALNI SISTEM .............71
Robert Dal
DRUGA DEMOKRATSKA TRANSFORMACIJA: OD GRADA-
DR@AVE DO DR@AVE-NACIJE ........................................................ 105
Mijat Damjanovi}
DR@AVA, POREDAK, VLAST ........................................................... 119
Norberto Bobio
BUDU]NOST DEMOKRATIJE ......................................................... 133
Ivan Vejvoda
POLITIKA I DUH SLOBODE ............................................................. 151
Milan Podunavac
PRINCIP GRA\ANSTVA I PRIRODA POLITI^KOG RE@IMA U
POSTKOMUNIZMU: SLU^AJ SRBIJA ............................................ 157
Pjer Manon
MONTESKJE I PODELA VLASTI ..................................................... 171
6 Fridrih A. Hajek
\ovani Sartori
NI PREDSEDNI^KI SISTEM, NI PARLAMENTARIZAM ............... 183
Robert J. Benet
DECENTRALIZACIJA, LOKALNA VLADA I TR@ITE ................. 199
Mijat Damjanovi}
DILEME STRATEGIJSKOG UPRAVLJANJA ............................................. 219
Gregori Strejb
PRIMENA STRATEGIJSKOG ODLU^IVANJA U LOKALNOJ UPRAVI 227
PREDGOVOR
Mijat Damjanovi}
UVODNE NAPOMENE
Mada je, kako izgleda, izbegnut sudar Istoka i Zapada koji je dugo pretio
(mo`da i zbog toga to je Istok udario u zid), nije izbegnuta kolizija izme|u Severa
i Juga. [tavie, zaotravanja na toj osi su sve ~e}a i sve ozbiljnija. Uo~ene su,
me|utim, i manje ili vie vidljive interesne suprotstavljenosti unutar Zapada, na
kome su ipak preovladale predominantno centripetalne sile, ali i Istoka, gde su
prevagu odnele centrifugalne sile. Ostaje otvoreno pitanje da li }e inherentne
kolizije postati zamajci novih suprotstavljanja i budu}ih antagonizacija Istoka i
Zapada, a time i za~etaka formiranja novih konfiguracija centara ekonomske i
politi~ke mo}i.
Proces sveobuhvatne demokratizacije ima ansu samo ukoliko pro`ima celinu
drutvenog bi}a, sve njegove nivoe, sve njegove institucije i organizacije i ukoliko
je s punom pa`njom negovan i zati}en kao klju~na vrednost, nesporna orijentacija,
preventivno u zemljama predvodnicama civilizacijskog razvoja. Tada bi snaga
tog kursa verovatno bila dovoljna da obuzda provale nedemokratskih i
antidemokratskih snaga, u sredinama koje imaju malo ili su bez demokratske
tradicije. Taj intervencionizam razvijenijih ne bi, me|utim, smeo biti zloupo-
trebljen za transplantaciju sopstvenih demokratskih instituta i uspostavljanje,
podarivanje demokratije po sopstvenim standardima. Takvi pokuaji i me|u
sistemima koji su po mnotvu svojih parametara bili izuzetno bliski zavrili su,
kako je poznato, neslavno. Sigurno je da novo vreme, usled velikih drutvenih,
ekonomskih i politi~kih promena, zahteva naputanje nepotvr|enih klasi~nih
demokratskih sadr`aja i formi, kao i pronala`enje novih reenja, primerenijih
o~ekivanjima i potrebama modernog doba.
Iz ~injenice da su danas najrazvijenije zemlje sveta upravo one u kojima
demokratija ima najdublje korene ne bi se smeo izvu}i jednosmeran i isklju~ivi
zaklju~ak da ekonomskog prosperiteta nema bez demokratije, kao i da je prisustvo
demokratije nezaobilazan uslov ekonomskog i privrednog uspeha. Indikativno je
zato upozorenje da u interesu drutvene jednakosti, demokratije te`e da prenose
bogatstvo od bogatih ka siromanima, da tite ili subvencioniu propale privredne
grane, da troe vie na socijalnu zatitu nego na investicije i sli~no (F. Fukuyama).
Sve to mo`e osujetiti i ograni~iti privrednu efektivnost i efikasnost demokratskih
drutava. Ima i primera koji pokazuju da velike ekonomske, privredne uspehe
bele`e i autoritarni sistemi, pod uslovom da su tr`ino opredeljeni. Dodue, takvi
primeri su malobrojni, predstavljaju izuzetke i verovatno na du`i rok nemaju
realnu perspektivu. Tako se ispostavilo da su ti sistemi ponekad uspeniji u
aktiviranju komplementarnih resursa neophodnih za ekonomski razvoj u pore|enju
sa demokratskim sistemima. Me|utim, treba spomenuti i ~injenicu da je naj~e}e
u osnovi ekonomskog uspona ve}ine tih zemalja bilo ili posedovanje natprose~nih
zaliha energetskih resursa, koji su zbog besprimernog tehnolokog buma postali
24 Mijat Damjanovi}
u okviru svake realno slobodne tr`ine ekonomije. Tr`ita vie nisu podvojena i
udaljena, nego pribli`ena i ujedinjena, ukrtena i funkcionalno pro`eta. Zajedni~ka
ulaganja, me|unarodne investicije, transferi, istra`iva~ki i marketinki konzorci-
jumi i modularna partnerstva podstakli su svestranije integracione i konvergencione
procese, oja~ali su transnacionalnu ekonomiju, rue}i ostatke protekcionizma i
otvaraju}i nov pristup svetskom ekonomskom poretku. To je, nadalje, (re)aktiviralo
krupne svojinske transformacije u pravcu naglaene privatizacije, kao i procese
(re)strukturisanja privrednih oblasti.
razvojnu prednost, koja ima izuzetno veliki zna~aj za o~uvanje i irenje interesnih
sfera, budu}u konfiguraciju ekonomske i politi~ke mo}i. Izvori mo}i su se u
modernom dobu menjali, od veli~ine stanovnitva i obima poljoprivredne
proizvodnje, preko dinamike i domena industrijalizacije, bogatstva energetskim
resursima, do otkrivanja zna~aja informacija i novih znanja, kao klju~nih razvojnih
poluga, osnova budu}ih preraspodela mo}i i dominacija.
38 Mijat Damjanovi}
Uvodne napomene 39
ODABRANI ESEJI
40 Fridrih A. Hajek
Da li je socijalizam bio gre{ka? 41
Fridrih A. Hajek
Ova knjiga ka`e da naa civilizacija duguje ne samo svoj postanak, nego i
svoje o~uvanje onome to bi se precizno nazvalo jedino proirenim poretkom
ljudske saradnje, poretkom koji se obi~no, iako pomalo pogreno, naziva
kapitalizmom. Da bismo shvatili nau civilizaciju, moramo znati da taj proireni
(produbljeni i produ`eni) poredak nije nastupio kao rezultat ljudskog plana ili
namere, nego spontano; on je izrastao iz nenamernog priklanjanja nekim
tradicionalnim, uglavnom moralnim uzusima, od kojih mnoge ljudi ne vole, ~iji
zna~aj obi~no ne shvataju, ~iju vrednost ne mogu da doka`u, ali koji su se, ipak,
prili~no brzo rairili putem evolucione selekcije srazmernog pove}anja
stanovnitva i bogatstva onih grupa koje su te uzuse potovale. Nevoljno, ~ak i
bolno prihvatanje tih uzusa dr`alo je grupe zajedno, poboljavalo njihov pristup
vrednim informacijama svih vrsta, omogu}avalo im da se ra|aju i mno`e, da
napune zemlju i da vladaju njom (1. knjiga Mojsijeva, Knjiga postanja, 1:28).
Taj proces je mo`da najmanje priznata strana ljudske evolucije.
Socijalisti su te stvari posmatrali druk~ije. Nisu samo njihovi zaklju~ci
druk~iji, oni i ~injenice vide druk~ije. Za moj argument je od klju~ne va`nosti da
su socijalisti pogreno shvatali ~injenice. Spreman sam da priznam da bismo, da
su socijalisti~ke analize delovanja postoje}eg ekonomskog poretka i mogu}ih
alternativa bile ~injeni~no ispravne, bili prinu|eni da obezbedimo da se raspodela
dohotka dr`i nekih moralnih principa i da bi takva raspodela bila mogu}a jedino
ako bi se nekoj centralnoj vlasti dala mo} da usmerava kori}enje raspolo`ivim
42 Fridrih A. Hajek
navike na reagovanje. Ona je, pre svega, nau~ila ~oveka ta treba da ~ini a ta da
ne ~ini pod izvesnim uslovima, a ne ta mora o~ekivati da ispuni.
Priznajem da sam se uvek smeio kada su se knjige o evoluciji, ~ak i one
koje su pisali veliki nau~nici, zavravale opomenama koje, iako priznaju da se
sve do sada razvijalo u procesu spontanog poretka, pozivaju ljudski razum sada
kada su stvari postale toliko slo`ene da preuzme upravljanje i da kontrolie budu}i
razvoj. Takve lepe `elje ohrabruje ono to sam na drugom mestu nazvao
konstruktivisti~kim racionalizmom (1973), koji uti~e na veliki deo nau~ne misli i
koji se eksplicitno iskazao u naslovu veoma uspene knjige dobro poznatog
socijalisti~kog antropologa ^ovek stvara sebe (V. Gordon Childe, 1936), koji su
mnogi socijalisti prihvatili kao lozinku (Heilbroner, 1970:106). Te pretpostavke
sadr`e u sebi nenau~ni, ~ak animisti~ki pojam o tome da su u nekoj fazi racionalni
ljudski razum ili dua uli u ljudsko telo, koje je evoluiralo, i postali nov, aktivni
vodi~ daljeg kulturnog razvoja (a stvarno se dogodilo da je telo postepeno steklo
sposobnost da prima veoma slo`ene principe koji su mu omogu}ili da se uspenije
kre}e u sopstvenoj sredini). Miljenje da je kulturna evolucija u celini nastala
posle bioloke ili genetske evolucije previ|a najva`niji deo evolucionog procesa,
onaj u kojem se obrazovao razum. Ideja da razum, i sam stvoren tokom evolucije,
treba da odre|uje svoju budu}u evoluciju (da i ne pominjemo mnoge druge stvari
za koje tako|e nije sposoban) inherentno je protivre~na i mo`e se lako oboriti.
Manje je ta~na pretpostavka da ~ovek koji misli stvara svoju kulturnu evoluciju i
njome upravlja, da su kultura i evolucija stvorile njegov razum. U svakom slu~aju,
ideja da su u nekom trenutku svesne namere, projekti, stupili na scenu i zamenili
evoluciju umesto nau~nog objanjenja nudi prakti~no natprirodni postulat. to se
ti~e nau~nog objanjenja, ono to poznajemo kao razum nije razvilo civilizaciju,
a kamoli usmeravalo njenu evoluciju, nego su to u~inili razum i civilizacija koji
su se razvijali ili evoluirali zajedno. Ljudi se ne ra|aju s onim to nazivamo
razumom kao to se ra|aju s mozgom, niti je on proizvod mozga. Genetska oprema
(tj. mozak odre|ene veli~ine i strukture) pomogla je ~oveku da stekne razum
tokom svoga rasta, od svoje porodice i svojih odraslih bli`njih, tako to je primao
rezultate tradicije koji se ne prenose genetski. Razum se, dakle, ne sastoji samo
od znanja o svetu koje se mo`e proveriti niti od tuma~enja ~ovekove okoline,
nego jo vie od sposobnosti da obuzda instinkte, nagone, koja se ne mo`e
proveravati individualnim razumom, budu}i da se njeni efekti odra`avaju na grupi.
Oblikovan sredinom u kojoj pojedinac raste, sam razum dalje uslovljava opstanak,
razvoj, bogatstvo i mnoge tradicije kojima se koriste pojedinci. Zahvaljuju}i
~injenici da se prenosi uglavnom posredstvom porodice, razum odr`ava mnotvo
raznih tokova iz kojih svaki novodoli u zajednicu mo`e da crpi. ^ak se mo`emo
zapitati da li se za ~oveka koji nije imao priliku da crpe iz takve kulturne tradicije
uopte mo`e re}i da ima razuma.
Da li je socijalizam bio gre{ka? 49
ideja da je ~ovek svesno zamislio institucije kao to su moral, pravo, jezik ili
novac, i da zato mo`e da ih usavrava prema svojoj volji, to predstavlja ostatak
sujeverja protiv kojeg je morala da se bori teorija evolucije u biologiji: da gdegod
ima reda, mora postojati i neko ko je taj red ustanovio. Primer potvr|uje da se
ono to je ta~no nalazi izme|u instinkta i razuma.
Ideja evolucije je starija u humanisti~kim i drutvenim nego u prirodnim
naukama, pa sam spreman da tvrdim da je i Darvin preuzeo svoje osnovne ideje o
evoluciji iz ekonomije. Iz Darvinovih bele`aka saznajemo da je ~itao Adama
Smita ba 1838, kada je formulisao svoju teoriju.* U svakom slu~aju, Darvinovom
delu su vie decenija, zapravo ~itav vek prethodila istra`ivanja o razvoju visoko
slo`enog spontanog poretka u procesu evolucije. ^ak ni re~i genetski i genetika,
koje su danas tehni~ki termini u biologiji, niukom slu~aju nisu izmislili biolozi.
Prvi ~ovek za koga znam da je govorio o genetskom razvoju bio je nema~ki filozof
i kulturni istori~ar Herder. Na tu ideju nailazimo i kod Vilanda, a zatim i kod
Humbolta. Tako je moderna biologija pozajmila koncepciju evolucije od ranijih
studija kulture. I mada je to u osnovi dobro poznato, gotovo uvek se zaboravlja.
Naravno, teorija kulturne evolucije (koju ponekad nazivaju psihosocijalnom,
superorganskom ili egzosomatskom, vansomatskom) i teorija bioloke evolucije,
iako analogne u izvesnim va`nim pogledima, nisu identi~ne. One ~esto polaze od
potpuno razli~itih pretpostavki. Kulturna evolucija je, kako je ta~no rekao D`ulian
Haksli, proces koji se radikalno razlikuje od bioloke evolucije, koja ima svoje
sopstvene zakone, mehanizme i modalitete i koja se ne mo`e objasniti na ~isto
biolokim osnovama (Haksli, 1947). Da pomenemo samo nekoliko va`nih razlika:
iako bioloka teorija sada isklju~uje nasle|e ste~enih karakteristika, sav kulturni
razvoj se zasniva na takvom nasle|u, na karakteristikama u obliku pravila koja
odre|uju me|usobne odnose ljudi, koji nisu uro|eni nego nau~eni. U odnosu na
termine koji se sada koriste u biolokoj diskusiji, kulturna evolucija simulira
lamarkizam (Popper, 1972). tavie, kulturnu revoluciju prenose navike i
informacije koje dolaze ne samo od fizi~kih roditelja, nego i od neodre|enog
broja predaka. Procesi koji pospeuju prenoenje i irenje kulturnih osobina i
u~enjem, ~ine kulturnu evoluciju neuporedivo br`om od bioloke. I na kraju,
kulturna evolucija deluje uglavnom putem grupne selekcije; a da li grupna selekcija
deluje i u biolokoj evoluciji, nije utvr|eno. Moje tvrdnje ne zavise od odgovora
na to pitanje (Edelman, 1987; Ghiselin, 1969:579, 1323; Hardy, 1965:135ff, 206;
Mayr, 1970: 114; Medawar, 1983:1345; Ruse, 1982:1905, 2036, 2356).
Boner (1980:10) grei kada tvrdi da je kultura bioloka kao i svaka druga
funkcija organizma, kao disanje ili kretanje. Smatrati biolokim stvaranje tradicije
jezika, morala, prava, novca, ~ak i razuma, predstavlja zloupotrebu jezika i
pravljenje zabune u teoriji. Nae genetsko nasle|e mo`e da odredi ta smo sposobni
Da li je socijalizam bio gre{ka? 51
da nau~imo, ali svakako ne i koje tradicije postoje za u~enje. Ono to je pred
nama za u~enje nije ~ak ni proizvod ljudskog mozga. Ono to se ne prenosi genima
nije bioloki fenomen.
Uprkos tim razlikama, sve evolucije, kulturne kao i bioloke, proces su
adaptacije na nepredvidljive doga|aje, na teke situacije koje se tako|e nisu mogle
predvideti. To je jo jedan razlog zbog kojeg teorija evolucije nikad ne mo`e da
nam omogu}i da racionalno predvi|amo i kontroliemo budu}u evoluciju. Ona
mo`e samo da nam poka`e kako slo`ene strukture omogu}avaju korekcije koje
dovode do daljih evolucionih razvoja koji su, me|utim, u skladu sa samom svojom
prirodom, neizbe`no nepredvidljivi.
Poto sam pomenuo nekoliko razlika izme|u kulturne i bioloke evolucije,
treba da istaknem da su u jednom va`nom pogledu jednake: ni bioloka ni kulturna
evolucija ne znaju za neto to bi se moglo nazvati zakonom evolucije ili neizbe`nim
zakonom istorijskog razvoja, u smislu zakona koji bi nu`no upravljao fazama ili
etapama kroz koje proizvodi evolucije moraju da pro|u i koji bi omogu}io
predvi|anje budu}eg razvoja. Kulturna evolucija nije odre|ena ni genetski ni na
bilo koji drugi na~in, a njeni rezultati predstavljaju raznovrsnost a ne jednoobraznost.
Nisu u pravu filozofi kao Marks ili Ogist Kont, koji su tvrdili da nae studije mogu
da dovedu do zakona evolucije koji }e omogu}iti predvi|anje neizbe`nog razvoja u
budu}nosti. Evolucioni pristupi etici su se diskreditovali u prolosti uglavnom zato
to je evolucija bila pogreno povezana sa navodnim zakonima evolucije, dok sama
teorija evolucije mora odlu~no da odbaci sve takve zakone kao nemogu}e. Kao to
sam tvrdio na drugom mestu (1952), slo`ene pojave su ograni~ene na ono to nazivam
predvi|anjem strukture ili predvi|anjima principa.
Jedan od glavnih izvora tog nesporazuma proisti~e iz meanja dva potpuno
razli~ita procesa koje biolozi nazivaju ontogenetskim i filogenetskim. Ontogeneza
se odnosi na predodre|eni razvoj pojedinaca, koji stvarno odre|uju inherentni
mehanizmi ugra|eni u gen semene }elije. Nasuprot tome, filogenija kojom se
bavi evolucija prou~ava istoriju evolucije vrsta ili tipova. Dok je biologe njihovo
obrazovanje uglavnom titilo od meanja te dve stvari, studenti koji se bave
oblastima koje nisu povezane sa biologijom ~esto postaju `rtve svog neznanja i
prihvataju istoricisti~ke ideje koje impliciraju da filogeneza deluje isto kao
ontogeneza. Te istorijske pojmove je stvarno odbacio Karl Poper (1945, 1957).
Bioloka i kulturna evolucija imaju i druge zajedni~ke karakteristike. Na
primer, obe se oslanjaju na iste principe selekcije: opstanak ili reproduktivne
prednosti. Varijacije, adaptacija i konkurencija predstavjaju u sutini istu vrstu
procesa, bez obzira na to to su njihovi mehanizmi druk~iji, naro~ito oni koji
uti~u na ekspanziju. Ne samo da se celokupna evolucija zasniva na konkurenciji,
nego je stalna konkurencija nu`na ~ak i zato da bi o~uvala ve} postoje}a dostignu}a.
52 Fridrih A. Hajek
Dok same ~injenice ne mogu nikada da odrede ta je dobro, loe shva}eni
pojmovi onoga to je dobro, pravi~no i razumno mogu da promene ~injenice i
uslove u kojima `ivimo; oni mogu da unite, mo`da zauvek, ne samo razvijene
pojedince, gra|evine, umetnost i gradove (za koje ve} odavno znamo da su osetljivi
na destruktivnu mo} raznih morala i ideologija), nego i tradicije, institucije i
me|uljudske odnose, bez kojih ta dostignu}a nikad ne bi za`ivela i bez kojih
nikad ne}e ponovo za`iveti.
slu`e i u ovom slu~aju je dobro pomenuti pri~u o Arturu i Ekskaliburu, jer iako
Artur nije iskovao Ekskalibur, bio je jedini koji je umeo da se njime slu`i. S
druge strane, privatno vlasnitvo nad potroenom robom se mo`da pojavilo tek
kasnije, kada je solidarnost grupa oslabila i kada su pojedinci postali odgovorni
za manje grupe, na primer za porodice. Mo`da je potreba da se obradivo imanje
odr`ava netaknutim postepeno stvorila pojedina~no od grupnog vlasnitva nad
zemljom.
Me|utim, nema koristi od rasprave o raznim redosledima tih doga|aja, jer
su se oni, po svoj prilici, znatno razlikovali izme|u naroda koji su napredovali
nomadskim sto~arstvom i onih koji su razvijali poljoprivredu. Klju~no je da je
prethodni razvoj sekvestarske svojine nu`an za razvoj trgovine, pa, prema tome,
i za stvaranje ve}ih koherentnih i kooperativnih struktura i pojavu oznaka koje
nazivamo cenama. Da li su pojedinci, ili proirene porodice, ili dobrovoljne grupe
pojedinaca priznavane kao vlasnici odre|enih predmeta manje je va`no od
~injenice da su oni imali pravo da odaberu koji }e ljudi da odlu~uju o tome kako
njihova imovina treba da bude kori}ena. Razvijali su se tako|e, naro~ito kada je
re~ o zemlji, razni aran`mani o vertikalnoj podeli imovinskih prava izme|u viih
i ni`ih vlasnika ili krajnjih vlasnika i zakupaca, ba kao i u razvoju modernih
imetaka, koji danas mogu da budu bolje iskori}eni nego to je to doputala neka
primitivnija koncepcija imovine.
Isto tako, ne treba smatrati plemena izvoritem kulturne evolucije; ona pre
predstavljaju prvi proizvod kulturne evolucije. Najranije koherentne, trajne grupe
bile su istog porekla i imale su zajedni~ke obi~aje kao i druge grupe i pojedinci,
koje mo`da nisu ni poznavali. Prema tome, teko mo`emo re}i kada su se plemena
prvi put pojavila kao ~uvari zajedni~kih tradicija i kada je po~ela kulturna evolucija.
Ipak, ma koliko sporo, uz neo~ekivana nazadovanja, nekako se proirivala saradnja,
pa su zajedni~ki konkretni ciljevi zamenjeni optim, ciljno nezavisnim pravilima
ponaanja.
Lok, 1690, 1924:IV, iii, 18). Ubrzo posle toga, Monteskje je objavio svoju poruku
da je trgovina rairila civilizaciju i uljudno ponaanje me|u varvarima severne
Evrope.
Za Dejvida Hjuma i druge kotske moraliste i teoreti~are XVIII veka bilo
je jasno da je usvajanje privatne svojine obele`ilo po~etak civilizacije; pravila
koja su odre|ivala imovinu bila su toliko zna~ajna u svakom moralu da im je
Hjum posvetio najve}i deo svojih rasprava o moralu. Kasnije je, u svojoj Istoriji
Engleske (V tom) pripisao veli~inu te zemlje ograni~enjima koja su postavljena
dr`avnoj vlasti da se mea u pitanja vlasnitva; u svojim Raspravama (iii, ii)
jasno je objasnio da bi, kada bi ~ove~anstvo trebalo da sprovodi zakon koji bi,
umesto da ustanovljava opta pravila koja odre|uju vlasnitvo i promenu vlasnitva
nad imovinom, dodelio najve}u imovinu najve}oj vrlini, taj pojam vrline bio toliko
nesiguran, kako zbog prirodnog neznanja, tako i zbog uobra`enosti svakog
pojedinca, da se iz njega nikad ne bi moglo razviti neko pravilo ponaanja, pa bi
neposredna posledica toga bila raspad ~itavog drutva. Kasnije, u Istra`ivanjima,
on prime}uje: Fanatici mogu da pretpostave da se dominacija zasniva na milosti
i da }e samo sveti ljudi naslediti zemlju; me|utim, gra|anski upravlja~i su veoma
umesno stavili te uzviene teoreti~are na isti nivo sa obi~nim razbojnicima i u~e
ih strogom disciplinom da se pravilo, koje u razmiljanjima mo`e da izgleda veoma
korisno za drutvo, u praksi ipak mo`e pokazati potpuno tetnim i destruktivnim
(1777, 1886:IV, 187).
Hjum je jasno primetio vezu izme|u tih doktrina i slobode i da maksimalna
sloboda svih zahteva jednaka ograni~enja za sve, putem onog to je nazvao
osnovnim zakonima prirode: stabilnost imovine, stabilnost prenoenja imovine
putem saglasnosti i potovanje ugovora, (1739, 1886:II, 288, 293). Iako je
o~igledno da ti pogledi proizilaze delimi~no iz pogleda teoreti~ara obi~ajnog prava,
kao to je ser Metju Hejl (160976), Hjum je bio mo`da prvi koji je jasno shvatio
da opta sloboda postaje mogu}a kada se prirodni moralni instinkti kontroliu i
ograni~avaju naknadnim rasu|ivanjem na osnovu pravde ili potovanja imovine
drugih, vernosti ili potovanja ugovornih obaveza, to je postalo obavezno i
obezbedilo sebi autoritet u ~ove~anstvu (1741, 1742, 1886:III, 455). Hjum nije
po~inio kasnije ~estu greku da pomea dva smisla slobode: neobi~an smisao u
kojem se pretpostavlja da izolovani, usamljeni pojedinac mo`e da bude slobodan
i drugi, u kojem se pretpostavlja da mnoge osobe koje me|usobno sara|uju mogu
da budu slobodne. Posmatrano u kontekstu takve saradnje, samo opta pravila
svojine, tj. zakonska pravila, garantuju slobodu.
Kada je Adam Ferguson dao zaklju~ak tih ideja definisanjem varvara kao
~oveka koji nije jo uvek znao za imovinu (1767,73:136) i kada je Adam Smit
primetio da niko jo nije video `ivotinju koja pokretima ili prirodnim kricima
Da li je socijalizam bio gre{ka? 59
ka`e drugoj, ovo je moje, ovo je tvoje (1776, 1976:26), oni su zapravo izrazili
ono to je, uprkos ponovljenim pobunama gramzivih i izgladnelih bandi, prakti~no
tokom dva milenijuma bio stav obrazovanih ljudi. Kako je rekao Ferguson, izgleda
da je sasvim o~igledno da je svojina stvar napretka (ibid.). Ta pitanja su, kao to
smo ve} primetili, istra`ivana i u oblasti jezika i prava; njih je dobro shvatio
klasi~ni liberalizam devetnaestog veka; verovatno je pod uticajem Edmunda Berka,
ali verovatno jo vie zahvaljuju}i uticaju nema~kih lingvista i pravnika, kao to
je F. C. fon Savinji, ta pitanja opet o`iveo H. S. Mejn. Savinjijeva izjava (u protestu
protiv kodifikacije obi~ajnog prava) zaslu`uje da bude reprodukovana u potpunosti:
Ako u takvim kontaktima slobodni subjekti treba da postoje jedni pored drugih,
da se me|usobno podr`avaju i da ne tete jedni drugima u njihovom razvoju, to
se mo`e posti}i jedino priznavanjem nevidljive granice u okviru koje je obezbe|en
slobodan prostor za egzistenciju i rad svakog pojedinca. Pravila koja odre|uju te
granice, a putem njih i slobodan prostor svakog ~oveka, predstavljaju zakon
(Savinji, 1840:I, 3312).
Izazov svojini
Aristotel uopte nije shvatao zna~aj trgovine, niti je imao razumevanja za
evoluciju; aristotelovska misao je, kad se uklju~ila u sistem Tome Akvinskog,
podr`avala antitrgovinske stavove srednjovekovne i rane moderne crkve, ali je
ipak tek kasnije, i to uglavnom me|u francuskim misliocima XVII i XVIII veka,
sa pojavom nekoliko va`nih doga|aja uzetih zajedno, po~ela da osporava
najva`nije vrednosti i institucije proirenog poretka.
Prvi od tih doga|aja je bio taj to je razvoj moderne nauke, posebnog oblika
racionalizma koji ja nazivam konstruktivizmom ili scijentizmom (prema
francuskom), a koji je tokom slede}ih vekova doslovno zarobio ozbiljna
razmiljanja o razumu i njegovoj ulozi u ljudskim aktivnostima, dobijao sve ve}i
zna~aj. Taj poseban oblik racionalizma je bio polazna ta~ka istra`ivanja koja sam
vodio tokom poslednjih ezdeset godina, u kojima sam pokuavao da doka`em da
je on posebno loe zamiljen, da u sebi sadr`i la`nu teoriju nauke i racionalnosti
u kojoj se razum zloupotrebljava i koji, to je najva`nije, obavezno dovodi do
pogrenog tuma~enja prirode i postanka ~ovekovih institucija. To tuma~enje je
ono kojim, u ime razuma i najviih vrednosti civilizacije, moralisti laskaju relativno
neuspenima i podsti~u ljude da zadovolje svoje necivilizovane porive.
Po~inju}i u modernom periodu od Renea Dekarta, taj oblik racionalizma
odbacuje tradiciju i tvrdi da ~isti razum mo`e da slu`i neposredno naim `eljama,
bez takvog posrednika, i da mo`e da izgradi novi svet, novi moral, novo pravo,
~ak i novi, pre~i}eni jezik, sam po sebi. Iako je ta teorija o~igledno la`na (v.
tako|e Popper, 1934/1959, i 1945/66), ona jo uvek dominira u na~inu miljenja
ve}ine nau~nika, pa i ve}ine literata, umetnika i intelektualaca.
Mo`da bi trebalo da odmah kvalifikujem ono to sam sada napisao dodaju}i
da postoje i drugi pravci koji bi se mogli nazvati racionalizmom, a koji te stvari
sagledavaju druk~ije, kao na primer pravac koji smatra da su i pravila moralnog
ponaanja deo razuma. Tako je D`on Lok objasnio: Pod razumom ne podrazu-
mevam sposobnost shvatanja koja stvara tokove misli i izvodi dokaze, nego
odre|ene principe akcija iz kojih proizilaze sve vrline i sve ono to je potrebno za
oblikovanje morala (1954:11). Ipak, pogledi kao to je Lokov ostaju u manjini
me|u onima koji sebe nazivaju racionalistima.
Da li je socijalizam bio gre{ka? 65
Dejvid Held
DEMOKRATIJA DR@AVA-NACIJA
I GLOBALNI SISTEM*
of democracy, New Left Review, 103, maj/juni 1966; Michael Howard, War and the Liberal Con-
science, Oxford, Oxford University Press, 1981 i F. H. Hinsley, Power and the Pursuit of Peace,
Cambridge, Cambridge University Press, 1963.
4 Videti, na primer: S. Brittan, Can democracy manage an economy?, u R. Skidelsky (ed.),
The End of the Keynesian Era, Oxford, Martin Robertson, 1977. i W. D. Nordhaus, The political
business cycle, Review of Economic Studies, 42, 1975. Za pregled i diskusiju o pomenutim pitanjima,
David Held, Political Theory and the Modern State, Cambridge, Polity, 1989, glave 4 i 6.
Demokratija, dr`ava-nacija i globalni sistem 73
5 Friedrich Hayek, The Constitution of Liberty, London, Routledge & Kegan Paul, 1960,
str. 4056.
6 Quentin Skinner, The Foundations of Modern Political Thought, Cambridge, Cambridge
Press, 1977. i Carole Pateman, The Problem of Political Obligation: A Critique of Liberal Theory,
dr. izd., Cambridge, Polity, 1985, str. 171 i dalje.
74 Dejvid Held
Participation and Democratic Theory, Cambridge, Cambridge University Press, 1970; Held, Models
of Democracy, gl. 8 i 9 i John Keane, Democracy and Civil Society, London, Verso, 1988.
9 Me|u ~asnim izuzecima su Harold Laski, Studies in Law and Politics, London, Allen &
Unwin, 1932, str. 237 i dalje, i John N. Figgis, Churches in the Modern State, London, Longman,
Green, 1913, str. 5493. Vidi tako|e njihova odabrana dela sa G. D. H. Cole u Paul Hirst (izd.), The
Pluralist Theory of the State, London, Routledge, 1989.
10 V. Held, Political Theory and the Modern State, ch. 8.
11 John Dunn, Responsibility without power, u: Interpreting political Responsibility, Cam-
bridge, Polity, 1990. i Anthony Giddens, The Nation-State and Violence, Cambridge, Polity, 1985.
Demokratija, dr`ava-nacija i globalni sistem 75
Primena tog principa je u samoj sr`i zapadne demokratije: ona je u osnovi tvrdnje
da politi~ke odluke treba smatrati punova`nim i legitimnim.12 Me|utim, problemi
se pojavljuju ne samo zato to odluke koje donose dr`ave-nacije ili kvaziregionalne
ili kvazisupranacionalne organizacije, kao to su Evropska zajednica (EZ),
Severnoatlantski pakt (NATO) ili Svetska banka, smanjuju opseg odluka koje
mo`e da donosi data ve}ina, nego i zato to odluke ve}ina uti~u (ili potencijalno
mogu da uti~u) i na druge, a ne samo na sopstvene gra|ane.
Na primer, odluka o tome da se me|unarodni aerodrom ne mo`e graditi
blizu glavnog grada, doneta iz straha da se ne izgube lokalni glasovi, mo`e da ima
nepovoljne posledice za avionske putnike u celom svetu, koji nemaju mogu}nosti
da budu neposredno predstavljeni.13 Sli~no tome, odluka da se izgradi nuklearna
centrala blizu granice sa susednom zemljom donosi se bez tra`enja miljenja od
gra|ana susedne zemlje (ili susednih zemalja). Odluka da se izgradi fabrika
hemijskih proizvoda ili pogon koji proizvodi toksi~ne i druge tetne supstance
(mo`da kao nusproizvod) mo`e dovesti do ekoloke tete u vidu zaga|enja,
opasnosti po ozonski sloj ili efekta staklene bate a to su pitanja koja ne priznaju
nacionalne granice, formalno razgrani~enje vlasti i odgovornosti donosilaca
politi~kih odluka. Odluka neke vlade da utedi sredstva time to }e ukinuti pomo}
u hrani nekoj zemlji mo`e da podstakne brz rast cena hrane u toj zemlji i da
neposredno doprinese gladi u kojoj }e se na}i seoska i gradska sirotinja.14 Ili,
odluka neke vlade, bilo na Istoku ili na Zapadu, da ukine ili poja~a vojnu pomo}
politi~koj stranci u nekoj udaljenoj zemlji mo`e da ima odlu~uju}i uticaj na ishod
sukoba u toj zemlji ili da je gurne u jo ve}i vrtlog nasilja.15
Moderna teorija suverene demokratske dr`ave polazi od ideje nacionalne
sudbinske zajednice, zajednice koja dobro upravlja sobom i koja odre|uje
sopstvenu budu}nost. Tu ideju u samoj osnovi osporavaju priroda globalnih
me|usobnih veza i problemi sa kojima mora da se suo~i moderna dr`ava.
Nacionalne zajednice niukom slu~aju ne mogu same da programiraju akcije, odluke
i politiku svojih vlada, a vlade niukom slu~aju ne mogu same da odlu~uju o tome
ta je ispravno i dobro za njihove gra|ane.16 Bilo kakva pojednostavljena
pretpostavka da su politi~ki odnosi sada ili da bi mogli biti simetri~ni i saglasni
potpuno je nepotvr|ena u demokratskoj teoriji.
12 V. E. Spitz, Majority Rule, Chatham, NJ, Chatham House, 1984.
13 Claus Offe, Disorganized Capitalism, Cambridge, Polity, 1985, str. 2834, i njegov esej
(sa Ulrich Preuss) u ovoj knjizi (gl. 6).
14 D. F. McHenry and K. Bird, Food Bungle in Bangladesh, Foreign Policy 27, leto 1977.
i R. Sobhan, Politics of food nad famine in Bangladesh, Economic and Political Weekly, 1. De-
cember 1979.
15 Adrian Leftrwich, Redefining Politics, London, Methuen, 1983.
16 C. Offe, Disorganized Capitalism, str. 286 i dalje.
76 Dejvid Held
pristanak samo nekih me|u tim gra|anima smatra relevantnim za potvrdu vladavine
i politike? Teritorijalne granice su osnova na kojoj se pojedinci uklju~uju ili
isklju~uju iz u~e}a u donoenju odluka koje se ti~u njihovog `ivota (bez obzira
na to koliko je malo onih kojih se to ti~e), mada se ishodi tih odluka ~esto prote`u
izvan nacionalnih granica.
Regionalna i globalna povezanost osporava tradicionalna nacionalna reenja
sutinskih dilema demokratske teorije i prakse. Izgleda da sâm proces vladanja
be`i iz kategorija dr`ave-nacije.19 To nosi duboke implikacije, ne samo za
kategorije pristanka i legitimnosti nego i za sve klju~ne ideje demokratske misli:
prirodu bira~kog tela, zna~enje odgovornosti, ispravan oblik, obim i uticaj politi~ke
participacije i zna~aj dr`ave-nacije, suo~ene bez presedana sa nacionalnim i
internacionalnim odnosima i procesima, kao garanta prava i du`nosti svojih
gra|ana.
misliocima je E. Kant, Idea for a universal history with a cosmopolitan purpose, 1784. i Per-
petual Peace, 1795, obe u E. Kant, Political Writings, izd. Hans Reiss, Cambridge, Cambridge
University Press, 1970.
26Tony McGrew, Conceptualizing global politics, u Global Politics 1(1) (D312), Milton
Keynes, Open University, 1988, str. 1920.
27 Charles W. Kegley i Eugene R. Wittkopf, World Politics, London, Macmillan, 1989, str. 511.
28 V. Edward Morse, Modernization and the Transformation of International Relations,
New York, Free Press, 1976; Richard Mansbach i dr., The Web of Politics, Englewood Cliffs,
Prentice Hall, 1976; Robert O. Keohane and Joseph S. Nye (izd.), Transnational Relations and
World Politics, Cambridge, Mass., Harvard University Press, 1972; James N. Rosenau, The Study
of Global Interdependence, London, Pinter, 1980 i Marvin S. Soroos, Beyond Sovereignty, Co-
lumbia, University of South Carolina Press, 1986.
29 V.: Keohane and Nye (izd.), Transnational Relations and World Politics, str. 3925 i
Richard N. Cooper, Economic Policy in an Independent World, Cambridge, Mass., MIT Press,
1986, str. 122.
80 Dejvid Held
and Nye (izd.), Transnational Relations and World Politics, str. 35860.
Demokratija, dr`ava-nacija i globalni sistem 81
imperije, stvorene odmah posle Drugog svetskog rata, sada se suo~avaju sa veoma
velikim teko}ama.
Nacionalizacija globalne politike je sasvim nova pojava i verovatno je da
je to proces koji nije zavren.34 Izgleda da se nije smanjio ni zna~aj dr`ave-nacije
i nacionalizma, teritorijalne nezavisnosti i `elje da se uspostavi ili ponovo stekne
ili odr`i suverenitet. Neke regionalne krize, koje se verovatno teko mogu reiti,
nisu izbegle privla~nost suvereniteta. Na primer, problem Zapadne obale se teko
mo`e shvatiti bez uzimanja u obzir ideje o suverenoj autonomiji.35 Osim toga,
nuklearna ravnote`a ili pat pozicija u kojoj su se nale supersile stvorila je
paradoksalnu situaciju o kojoj se govorilo kao o nedostupnosti sile, tj. novi prostor
koji otvara mogu}nosti nenuklearnim silama i narodima da se uvere u to da je
nuklearna opcija velikih sila teko ostvarljiva, a da su trokovi za konvencionalne
vojne intervencije veliko politi~ko, vojno i ekonomsko kockanje.36 O~igledni
primeri su Vijetnam i Avganistan. Takav razvoj doga|aja predstavlja sna`an
pritisak u pravcu multipolarnog sveta i usitnjenog me|unarodnog poretka.
Osim toga, globalizacija u oblasti komunikacija i informacija nije dovela
do ose}anja zajedni~kih ljudskih ciljeva, interesa i vrednosti; umesto toga, ona je
poslu`ila ja~anju zna~aja ose}anja identiteta i razlike i dalje podstakla
nacionalizaciju politike. Jedan komentator je veoma dobro primetio: Svest o
drugim drutvima, ~ak i ako je savrena, ne poma`e samo da se eliminiu sukobi
interesa i ideologija tamo gde ne postoje; ta svest ukazuje na sukobe interesa i
ideologija koji stvarno postoje.37
Jedna posledica takvog stanja je da se u mnogim me|unarodnim forumima
javljaju nezapadni pogledi o pravima, vlasti i legitimnosti. Zna~enje nekih klju~nih
koncepcija me|unarodnog sistema podlo`no je velikim razlikama u tuma~enju.38
Pokuaji da se stvori novo kosmopolitsko pravo za me|unarodnu saradnju i
ponaanje, podstaknuti Poveljom UN, uglavnom nisu uspeli.39 Iako je pravo uneto
u mnotvo me|unarodnih i regionalnih ugovora, pokuaji da se ljudska prava uvedu
34George Modelski, Principles of World Politics, New York, Free Press, 1972; John H.
Herz, The Nation-State and the Crisis of World Politics, New York, McKay, 1976, str. 226252 i
Rober Gilpin, War and Changes in World Politics, Cambridge, Cambridge University Press, 1981.
35 Stephen D. Krasner, Sovereignty: an institutional approach, Comparative Political Studes,
i ostvaruju putem globalnog sistema do sada su, u najboljem slu~aju, postigli veoma
skromne uspehe. Diskurs o ljudskim pravima danas mo`e da poka`e te`nju da se
neke slobode i prava uvedu na celoj planeti, ali on ne pokazuje da postoji saglasnost
o pitanjima prava. Ukoliko je globalni sistem danas obele`en zna~ajnim promenama,
to se mo`e shvatiti ne kao kraj ere dr`ave-nacije nego kao izazov eri hegemonijskih
dr`ava izazov koji je, naravno, jo uvek daleko od pune uobi~ajenosti.
Jo jedan jasan dokaz trajnosti sistema dr`ava je protivljenje dr`ava u
celom svetu da svoje sporove sa drugim dr`avama podnesu na arbitra`u vioj
vlasti, bilo da su to Ujedinjene nacije, me|unarodni sud ili drugo me|unarodno
telo. Glavni razlog za to veliko odbijanje jeste zatita prava dr`ava da povedu
rat.40 Moderna dr`ava je jo uvek sposobna da odre|uje fundamentalan vid
`ivotnih ansi ljudi pitanje `ivota i smrti.
Oni koji najavljuju kraj dr`ave-nacije isuvie ~esto pretpostavljaju da se
mo} dr`ave gubi pod pritiskom globalizacije, a ne priznaju `ilavost dr`avnog
aparata kada je re~ o odre|ivanju pravca unutranje i spoljanje politike. Stepen
u kome moderna dr`ava u`iva autonomiju pod raznim uslovima jo uvek je
neistra`en, pa je, prema tome, klju~ni element za sistematsko i rigorozno
prou~avanje oblika i granica modernih demokratija prebrzo zapostavljen. Jasno
je da }e se uticaj globalnih procesa menjati u razli~itim internacionalnim i
nacionalnim uslovima prema mestu dr`ave-nacije u me|unarodnoj podeli rada,
u raznim blokovima sila, prema njenom polo`aju u odnosu na me|unarodni pravni
sistem, prema njenim odnosima sa najve}im me|unarodnim organizacijama. Na
primer, nisu sve zemlje podjednako uklju~ene u svetsku privredu. Tako je u nekim
zemljama nacionalna politika pod velikim uticajem globalnih procesa, a u drugim
regionalne i nacionalne snage ostaju dominantne.
SILE I RAZME\A
Ako dr`ave-nacije pokazuju da i dalje imaju `ivotnu snagu, to ne zna~i da
na strukturu pojedinih suverenih dr`ava ne deluju ukrtanja nacionalnih i
me|unarodnih snaga i odnosa: `ivotna snaga pre pokazuje da se menja struktura
mo}i i njena granica. Ta~an domet i priroda suverene vlasti pojedinih dr`ava-
nacija mo`e se odrediti ako posmatramo primere ve}eg unutranjeg i spoljanjeg
razgrani~enja izme|u formalnih domena politi~ke vlasti koje dr`ave zahtevaju za
sebe, s jedne strane, i stvarne prakse i strukture dr`ave i privrednog sistema na
nacionalnom, regionalnom i globalnom nivou, s druge strane.41
40 F. H. Hinsley, Sovereignty, 2nd edn., Cambridge, Cambridge University Press, 1986, str.
22935.
41Neki materijali za ovaj deo eseja adaptirani su iz D. Held, Political Theory and the
Modern State, gl. 8.
84 Dejvid Held
objavljivanjem).
43 D. Held, Political Theory and the Modern State, str. 215.
44David Held and Tony McGrew, Globalization and the advanced industrial state,
neobjavljen istra`iva~ki ~lanak, Milton Keynes, Open University, 1989, str. 13.
45 Mnogo se mo`e nau~iti iz upore|enja evropskih zemalja sa Sjedinjenim Dr`avama, na primer,
ili sa novoindustrijalizovanim zemljama. Me|utim, takvo upore|enje je izvan opsega ovog eseja.
Demokratija, dr`ava-nacija i globalni sistem 85
46 Robert O. Keohane and Joseph S. Nye, Power and Interdependence, Boston, Little, Brown,
1977; Gourevitch, The second image reversed i Peter J. Katzenstein (izd.), Between Power and
Plenty: Foreign Economic Policies of Advanced Industrial States, Madison, University of Wis-
consin Press, 1978.
47 Keohane and Nye (izd.), Transnational Relations and World Politics, str. 3925.
48Videti na primer, R. Smith, Political economy and Britain's external position, u Britain
in the World, ESRC Compilation, London, 1987.
86 Dejvid Held
University Press, 1987, str. 354 i dalje; Robert W. Cox, Production, Power and World Order, New
York, Columbia University Press, 1987, gl. 8 i 9; John G. Ruggie, International regimes, transac-
tions and change: embedded liberalism in the post-war economic order, International Organiza-
tion, 36, 1982; J. G. Ruggie (izd.), The Antinomies of Interdependence, New York, Columbia
University Press, 1983. i J. Kolko, Restructuring the World Economy, New York, Pantheon, 1988.
50 V. Robert O. Keohane, The world political economy and the crisis of embedded liberal-
ism, u: J. H. Goldthorpe (izd.), Order and Conflict in Contemporary Capitalism, Oxford, Oxford
University Press, 1984.
51
Cooper, Economic Policy in an Interdependent World, str. 122 i Gilpin, The Political
Economy of International Relations, str. 397 i dalje.
Demokratija, dr`ava-nacija i globalni sistem 87
don, Macmillan, 1977; Stephen Krasner, International Regimes, Ithaca, Cornell University Press,
1983. Postojalo je 37 me|uvladinih organizacija i 176 me|unarodnih nevladinih organizacija 1909.
godine, dok je 1984. bilo 280 vladinih i 4.615 nevladinih organizacija.
53 John Burnheim, Democracy, nation-states and the world system, u: David Held and
Christopher Pollitt (izd.), New Forms of Democracy, London, Sage, 1986, str. 222.
54 Ibid., str. 220 i dalje.
55 Laurence Harris, Governing the world economy: Bretton Woods and the IMF, u: The
State and Society, 6(26) (D209), Milton Keynes, Open University, 1984. i N. Girvan, Swallowing
the IMF medicine in the seventies, Development Dialogue, 2/1980.
88 Dejvid Held
umu da do intervencija MMF dolazi na zahtev dr`avnih vlasti ili neke politi~ke
partije u datoj zemlji, ~esto i zato to je zaklju~eno da je prostor za sprovo|enje
neke nezavisne nacionalne politike minimalan, pa se te intervencije ne mogu
smatrati pretnjama nacionalnom suverenitetu. Ipak, pojavio se veoma veliki
nesklad izme|u pojma suverene dr`ave koja vodi nacionalnu politiku i nacionalne
institucije i prirode odlu~ivanja na me|unarodnom nivou. S tim u vezi name}u se
ozbiljna pitanja o uslovima pod kojima jedna zajednica mo`e da odre|uje svoju
politiku, svoja opredeljenja, imaju}i u vidu ograni~enja koja name}e me|unarodni
ekonomski poredak i pravila poslovanja institucija kao to je MMF.
4. Evropska zajednica (EZ) nam daje jo jednu zna~ajnu ilustraciju problema
koje izazivaju me|unarodne organizacije. Zna~aj EZ, me|utim, daleko je ve}i od
bilo koje druge me|unarodne organizacije, zato to ona ima pravo da usvaja zakone
koji se mogu nametnuti zemljama ~lanicama; vie nego bilo koja druga
me|unarodna agencija, EZ zaslu`uje atribut kvazisupranacionalne. U okviru njenih
institucija, Savet ministara ima jedinstven polo`aj, jer raspola`e mo}nim
zakonskim instrumentima (prvenstveno propisima, direktivama i odlukama), koji
mu omogu}uju da kreira i sprovodi sopstvenu politiku. Od svih instrumenata
najva`niji su propisi, jer oni dobijaju status zakona nezavisno od bilo kakvih
daljih pregovora ili akcija koje bi preduzele zemlje ~lanice. Prema tome, dr`ave
~lanice EZ nisu vie samostalni centri vlasti u okviru sopstvenih granica.56 S druge
strane, va`no je imati na umu i ~injenicu da je EZ dobila svoja ovla}enja
dobrovoljnim odricanjem zemalja ~lanica od raznih vidova suvereniteta a to je,
to se mo`e dokazati, pomoglo evropskim dr`avama-nacijama da opstanu u situaciji
u kojoj su se suo~ile sa dominacijom SAD u prve tri decenije posle Drugog
svetskog rata i u situaciji sve ve}eg ekonomskog pritiska Japana. Ukratko, kao i
mnoge druge me|unarodne organizacije, EZ istovremeno pru`a mogu}nosti, ali
name}e i ograni~enja. Njene ~lanice zadr`avaju kona~nu i najoptiju vlast u
mnogim oblastima svojih unutranjih i spoljnih poslova a izgleda da je i sama
EZ podstakla i poja~ala njihove mogu}nosti u nekim domenima. Me|utim,
suverenitet je sada o~igledno podeljen u okviru Evropske zajednice: koncepcija
suvereniteta koja pretpostavlja da je suverenitet nedeljiv, neograni~en, isklju~iv i
ve~an oblik javne vlasti koji je otelotvoren u jednoj dr`avi sada vie ne postoji.
Milton Keynes, Open University, 1984. i Stanley Hoffman, Reflections on the nation-state in
Western Europe today, Journal of Common Market Studies, 21, 1982, 1 i 2.
Demokratija, dr`ava-nacija i globalni sistem 89
60 F. Capotorti, Human rights: The hard road towards universality u: R. St. J. Macdonald
and D. M. Johnson (izd.), The Structure and Process of International Law, The Hague, Martinus
Nijhoff, 1983. Samo u Britaniji, na primer, zakoni o prislukivanju telefona su izmenjeni posle
intervencije Evropske komisije, a nalazi Evropskog suda pravde su doveli do izmena u britanskim
zakonima o tako dalekose`nim pitanjima kao to su diskriminacija polova i jednakost plata.
61 Cassese, Violence and Law in the Modern Age, str. 132.
62 Bull, The Anarchical Society, str. 140 i dalje.
63 V. L. Oppenheim, International Law, vol. 1, London, Longman, 1905, gl. 1.
64Herz, The Nation-State and the Crisis of World Politics, str. 2303; tako|e, Mary Kaldor
and Richard A. Falk (izd.), Dealignment, Oxford, Blackwell, 1987.
65 Dan Smith, States and military blocs: Nato, 6(27) (D209), Milton Keynes, Open Univer-
4.
69 Skinner, The Foundations of Modern Political Thought, vol. 2, str. 3538.
70 Bull, The Anarchical Society, str. 254.
94 Dejvid Held
i Political Theory and the Modern State, gl. 6. Federalni model demokratske autonomije je centralna
tema Heldove knjige Foundations of Democracy, koja }e uskoro iza}i.
Demokratija, dr`ava-nacija i globalni sistem 97
ceptual Change, str. 3045, koja dobro koristi vie razlika koje je napravio Wesley Hohfeld, Fun-
damental Legal Conceptions, New Haven, Yale University Press, 1964.
82 Bernard Manin, On legitimacy and political deliberation, Political Theory, 15, 1987, 3, str.
35162, u kojoj se nalazi interesantna rasprava o procesu razmatranja; citat je uzet sa strane 352.
Demokratija, dr`ava-nacija i globalni sistem 99
85 Jürgen Habermas, Theory and Practice, Cambridge, Polity, 1988, str. 4182 i Legitima-
tion Crisis, London, Heinemann, 1976, str. 111117.
100 Dejvid Held
tih kategorija. Me|utim, `elim da naglasim da one predstavljaju osnovne uslove koji omogu}uju
politi~ku participaciju, pa, prema tome, i legitimno vladanje. Ukoliko gra|ani ne u`ivaju slobodu u
tih pet oblasti, oni ne mogu u punoj meri da u~estvuju u vladanju dr`avom i gra|anskim poslovima.
Pet kategorija prava ne predstavlja svakako beskona~nu listu, one samo pokazuju nu`ne uslove za
slobodnu i jednaku participaciju. Ustav i zakon o ljudskim pravima, koji bi ozakonili slobode u tih
pet oblasti, pove}ali bi sposobnost gra|ana, uz njihove stvarne potencijale (zdravlje, znanje, resursi),
da iskoriste mogu}nosti koje im formalno stoje na raspolaganju. To bi pomoglo da se ustanovi pravni
poredak koji daje ovla}enja i obuhvata odre|ene okvire akcija (videti Ilustrativnu tabelu).
87 Onora ONeill, Justice, gender and international boundaries, u: Martha Nussbaum and Amartya
K. Sen (izd.), The Quality of Life, Oxford, Clarendon, pred objavljivanjem i gl. 11 u istoj knjizi.
88 D. Held, Models of Democracy, gl. 9.
Demokratija, dr`ava-nacija i globalni sistem 101
biti samo rezultat jezgra ili federacije demokratskih dr`ava i institucija. Principi
i zahtevi demokratske autonomije moraju se uvesti i ozakoniti u nacionalnim i
me|unarodnim centrima mo}i da bi se omogu}ilo postojanje demokratske
autonomije, makar samo u ograni~enoj oblasti. Demokatija u dr`avi-naciji zahteva
demokratiju u mre`i presecanja me|unarodnih snaga i odnosa. To je zna~enje
demokratizacije danas.
9. Struktura isprepletanih politi~kih odluka i ishoda, u kojoj iroka lepeza
resursa i snaga ostaje izvan kontrole dr`ava-nacija i koja stavlja dr`avu-naciju u
polo`aj u kome mo`e da uti~e i name}e svoju volju drugim dr`avama, zahteva da
se pojam relevantnog bira~kog tela i prostora proiri, da bi obuhvatio oblasti i
grupe ljudi koji su pogo|eni takvom povezano}u. Demokratska autonomija
zahteva, u principu, proirene okvire ili federaciju demokratskih dr`ava i institucija,
da bi se obuhvatile sve posledice odluka i da bi se odluke donosile odgovorno.
Pojavljuju se dva razli~ita pitanja. Prvo se odnosi na izmenu teritorijalnih granica
sistema odgovornosti kako bi se ona pitanja koja nisu pod kontrolom dr`ave-
nacije na primer, razni vidovi monetarnog upravljanja, pitanja `ivotne sredine,
zdravlje, novi oblici komunikacije mogla bolje kontrolisati (ta bi izmena
implicirala, na primer, prenoenje nekih odluka sa dr`ave-nacije na neke ire
regionalne ili globalne okvire). Drugo pitanje ti~e se potrebe da se odrede
teritorijalno ograni~ene zajednice sa klju~nim institucijama, asocijacijama i
organizacijama me|unarodnog sistema tako da taj sistem bude uklju~en u
demokratski proces s tim to bi te organizacije prihvatile sopstveni modus oper-
andi, strukturu pravila i principa koji su u skladu sa demokratskom autonomijom.
U situaciji globalnog sistema, za demokratiju je nu`no da se reformiu i priroda i
opseg teritorijalno ograni~enih zajednica, i oblik i struktura klju~nih snaga i
institucija me|unarodnog gra|anskog, civilnog drutva. Sve u svemu, re~ je o
demokratizaciji sistema dr`ava i povezanih okvira me|unarodnog gra|anskog
poretka.
10. Institucionalna osnova federalnog modela demokratske autonomije
pretpostavlja, prvenstveno, ja~anje uloge regionalnih parlamenata (na primer,
Evropskog parlamenta), kako bi se odluke takvih tela u principu priznavale kao
legitimno nezavisni izvori me|unarodnog prava.89 Istovremeno, model predvi|a
mogu}nost optih referenduma grupa koje presecaju granice nacija i dr`ava-nacija,
s tim to bi se bira~ka tela definisala u skladu sa prirodom i opsegom spornih
transnacionalnih pitanja. Osim toga, otvaranje me|unarodnih vladinih organizacija
89 Ostavljam otvorenim mnotvo pitanja sprovo|enja me|unarodnog prava. Bull, The An-
archical Society, gl. 6, Richard A. Falk, The Status of Law in International Society, Princeton,
Princeton University Press, 1970. i Antonio Cassese, International Law in a Divide World, Ox-
ford, Clarendon, 1986, str. 2.
102 Dejvid Held
Polity, 1985.
91 U Evropi bi to, na primer, zna~ilo zatitu i ja~anje Evropskog programa o ljudskim pravima
bez direktnog meanja politi~kih ustanova ili drugih tre}ih lica.93 U pitanju je
gra|ansko drutvo koje nije ni jednostavno planirano niti je jedino tr`ino
orijentisano, nego je otvoreno za stvaranje organizacija, udru`enja i institucija
koje rade na svojim projektima, uz ograni~enja akcija koje proizilaze iz zajedni~ke
strukture i demokratskih procesa.
12. Teorija legitimne vlasti je neizbe`no teorija demokratije u povezanim
procesima i strukturama globalnog sistema. To je teorija demokratske dr`ave u
okviru globalnog poretka i teorija uticaja globalnog poretka na demokratsku
dr`avu. Takva teorija ne mora da pretpostavlja postojanje skladnog kosmopolitskog
me|unarodnog poretka (to bi bilo apsurdno) ali mora da pretpostavi da se
demokratski procesi i praksa moraju skladno uvesti u slo`enu scenu nacionalne i
me|unarodne politike. Sudbina demokratije na kraju XX veka neraskidivo je
vezana za ishod tog procesa. Postoje dobri razlozi da budemo optimisti u pogledu
rezultata ali i dobri razlozi da budemo pesimisti.
Prevod: Nikola ^ajkanovi}
Napomena:
* @eleo bih da zahvalim na savetima i primedbama koje sam dobio na jedan raniji nacrt
ovog eseja od Tonija MakGrua (Tony McGrew), Miele Stenvort (Michelle Stanworth),
D`ona Tomsona (John Thompson) i Entonija Gidensa (Anthony Giddens). Toni
MakGru me je stalno vodio kroz obimnu literaturu o me|unarodnim odnosima; njegova
konstruktivna kritika mi je posebno pomogla. Teme i argumenti izneti u ovom eseju
bi}e kasnije dopunjeni u radu koji pripremam, The Foundation of Democracy,
Cambridge, Polity.
Robert Dal
PROMENA
Drugi veliki zamah demokratske ideje i prakse iz temelja je promenio na~in
na koji se zamisao o demokratskom procesu ostvaruje ili se mo`e ostvariti.
Najzna~ajniji, mada ne i jedini razlog te promene jeste pomeranje izvorita
demokratije od grada-dr`ave ka nacionalnoj dr`avi. tavie, ukazuje se i mogu}nost
stvaranja jo irih i otvorenijih nadnacionalnih politi~kih zajednica, koje
prevazilaze okvire nacionalne dr`ave. Iako o budu}nosti jo uvek mo`emo da
naga|amo, irenje takvog politi~kog poretka ve} je stvorilo savremenu
demokratsku dr`avu, koja se u osnovi razlikuje od demokratije grada-dr`ave.
Du`e od dva milenijuma, od anti~ke Gr~ke do XVIII veka, u zapadnoj
politi~koj misli preovla|ivalo je uverenje da teritorija i broj stanovnika u
demokratskim i republikanskim dr`avama moraju biti mali, ~ak minijaturni prema
savremenim standardima. Pretpostavljalo se da je demokratski i republikanski
oblik vladavine pogodan samo za male dr`ave.2 Tako su se ideje i ideali polisa,
malog unitarnog grada-dr`ave srodnika i prijatelja, odr`ali i posle i~ezavanja
gradova-dr`ava kao istorijskih fenomena.
Uprkos velikim pobedama Grka nad Persijancima, mali grad-dr`ava nije
mogao dugo da parira susednim imperijama, to su Makedonija i Rim jasno
pokazali. Mnogo kasnije nastale su nacionalne dr`ave, to je ~esto pra}eno
proirenom idejom o nacionalnoj pripadnosti, koje su zamenile gradove-dr`ave i
druge male kne`evine. Samo nekoliko izuzetaka, kao to su San Marino i
Lihtentajn, opstalo je do danas kao nasle|e prolosti.
2 Pod uticajem D`emsa Medisona (James Madison) u Federalistu br. 10 i 14 i D`ona Adamsa
(John Adams) u Odbrani ustavne vlasti u SAD (A Defense of the Constitutions of Government of
the United States of America), ponekad su Amerikanci potvr|ivali da se pojam demokratija istorijski
odnosi na direktan sistem u kome je, kao u Atini, skuptina gra|ana bila suverena, kao to se i
pojam republika odnosi na reprezentativne sisteme. Me|utim, malo je potvrda takvog uverenja.
Na primer, italijanski gradovi-dr`ave u srednjem veku i u ranoj renesansi smatrali su se republikama
i kao Venecija se ~ak tako i izjanjavali, iako nisu posedovali predstavni~ku vlast u kasnijem
zna~enju. Slede}i tu tradiciju, i Monteskje i Ruso su definisali republike kao dr`ave u kojima je
skuptina gra|ana suveren; i oni razlikuju demokratske republike od aristrokratskih republika i
monarhija preko relativnog odnosa vladara prema podanicima. Tako je demokratija bila posebna
vrsta republike. Videti: Monteskje (1748, 1961, vol. 1, knj. 2., deo 1 i 2, 1112; i Ruso, 1762, 1978,
knj. 3, deo 3, i 4, 8387). Vili Pol Adams (Willy Paul Adams) je na osnovu istra`ivanja novina i
drugih izvora sledstveno pokazao da su se tokom ere ameri~ke revolucije termini koristili bez
jasnih razgrani~enja (1980, 99117). Robert umejker (Robert W. Shoemaker) shodno svojim
istra`ivanjima, sla`e se da su termini upotrebljavani na razne na~ine. ^esto su se, na primer, koristili
kao sinonimi. tavie, zaklju~uje on, predstavnitvo se mnogo ~e}e povezivalo sa republikanizmom
nego sa demokratijom, i tako je slu`ilo kao legitimni kriterijum da ih razdvoji (1966, 83, 80). Uz
navedenu ~injenicu da su termini ~esto kori}eni kao sinonimi, on nije ubedljivo pokazao relativnu
u~estalost, pa mi njegov zaklju~ak izgleda nepotvr|en.
Druga demokratska transformacija 107
OSAM POSLEDICA
Sumirao bih koncizno najzna~ajnije posledice izuzetnog uve}anja pomenutih
veli~ina. U odeljcima koji slede, razotri}u opirnije samo nekoliko.
Predstavljanje
Najo~iglednija promena sastoji se, naravno, u tome to su skuptinu gra|ana,
kakva je postojala u anti~kim demokratijama, zamenili uglavnom narodni
predstavnici. (U radu o predstavni~koj vlasti, Mil jednom re~enicom odbacuje
takvu koncepciju neposredne demokratije.) Ve} sam objasnio kako je predsta-
vljanje, mada u biti nedemokratska institucija, usvojeno kao osnovni ~inilac
savremene demokratije. Podrobnije objanjenje bi trebalo da pomogne da
predstavljanje sagledamo u iroj perspektivi.
U zna~enju pomo}nog sredstva za demokratizaciju vlasti u nacionalnim
dr`avama, predstavljanje se mo`e shvatiti i kao istorijski fenomen i kao primena
ideje o jednakosti u irokom spektru politi~kog sistema.
Prvi uspeni pokuaji demokratizacije nacionalnih dr`ava po pravilu su
nastajali u zemljama u kojima su ve} postojala zakonodavna tela, ~iji je zadatak
108 Robert Dal
elemenata u Britaniji 183132. bio da proire izborno pravo, pravi ishod bio smanjenje izbornog
tela.
Druga demokratska transformacija 109
gra|ana moraju da zamene (ili bar dopune) predstavni~kom vla}u. Ova opaska
je toliko ~esto ponavljana, da se ve} u Milovo vreme u potpunosti prihvatala kao
neto to se samo po sebi podrazumeva. ^ak su i vajcarci, sa dugom tradicijom
skuptinske vladavine u starim kantonima, shvatili da narodni referendumi ne
mogu adekvatno da obavljaju funkciju narodne skuptine.
Uprkos tome, predstavljanje je, kao to je Ruso nagovestio u Drutvenom
ugovoru, moralo da promeni prirodu gra|anstva i demokratskog procesa.
Demokratija koja se sprovodi u irim razmerama gubi neke potencijale demokratije
na u`em prostoru. ^esto se previ|a da se ista tvrdnja mo`e izre}i i u obratnom
slu~aju.
Neograni~eno proirenje
Jednom kada je predstavni~ka demokratija prihva}ena kao reenje, ukidaju
se i granice u pogledu veli~ine demokratske jedinice, koje su nametala ograni~enja
skuptine grada-dr`ave. U principu, za predstavni~ku vlast nijedna zemlja nije
suvie velika ni stanovnitvo suvie brojno. Godine 1787, u Sjedinjenim Dr`avama
je `ivelo oko ~etiri miliona ljudi, to je bio ogroman broj u odnosu na standarde
idealnog gr~kog polisa. Neki delegati na Ustavotvornoj skuptini smelo su
predvideli da }e u njihovoj zemlji u budu}nosti `iveti stotinu ili vie miliona
stanovnika, a taj broj je 1915. godine kona~no i nadmaen. Kada je u Indiji
uspostavljen republikanski, parlamentarni sistem 1950. godine, broj stanovnika
bio je blizu 350 miliona, a i dalje se pove}ava. Gornja granica se za sada ~ak ni
teorijski ne mo`e odrediti.
Razli~itost
Sukob interesa
Kao posledica uve}avanja razli~itosti, umno`avaju se politi~ka suprotsta-
vljanja, pa politi~ki konflikt postaje neizbe`ni aspekt politi~kog `ivota. Politi~ka
misao i praksa te`e da ga prihvate kao normalnu, a ne devijantnu karakteristiku
politike.
Izrazit predstavnik novog stava bio je D`ejms Medison, koji se na
Ustavotvornoj skuptini odr`anoj 1787. godine i kasnije, kada je ideje iznete na
toj konvenciji branio u Federalisti~kim spisima, direktno sukobio sa starim
shvatanjima antifederalista. Oni su smatrali besmislenim i pogrenim pokuaj
stvaranja demokratske republike grotesknog obima, kakva bi bila federalna unija
trinaest dr`ava. Medison je u svojoj briljantnoj polemici zaklju~io, s obzirom na
to da je konflikt interesa u prirodi ~oveka i drutva, a izrazi interesa i sukoba se ne
bi mogli suzbiti bez slobode, da je najbolji lek za zatitu sloboda u njihovom
proirivanju. Iz toga proisti~e zaklju~ak, to i jeste bila Medisonova namera, da
pozitivna prednost republikanskog dr`avnog ustrojstva na ve}oj teritoriji
nacionalne dr`ave, nasuprot tradicionalnom miljenju, jeste to to }e politi~ki
sukobi verovatno smanjiti mogu}nost direktnog sukobljavanja gra|ana do koga
bi moglo da do|e u u`im okvirima grada-dr`ave.
Nasuprot klasi~noj ideji, na osnovu koje bi homogeniji skup gra|ana trebalo
da ima pribli`no sli~na uverenja o zajedni~kom interesu i da u skladu s njima
deluje, ideja o zajedni~kom interesu mora da se suzi, ukoliko njom treba da budu
obuhva}ene razli~ite sklonosti, veze i uverenja raznolikog skupa gra|ana u kome
postoje brojne podele i sukobi. Ona se, u stvari, toliko su`ava, da se ~esto postavlja
pitanje da li je ideja o zajedni~kom interesu danas neto vie od bolnog podse}anja
na viziju `ivota, toliko nepovratno promenjenu da vie nita ne zna~i.
112 Robert Dal
POLIARHIJA
irenje politi~kog prostora, i sve to je iz te promene proisteklo,
predstavni~ka vlast, ve}e razlike, uve}avanje podela i sukoba, omogu}ilo je razvoj
mnotva politi~kih institucija koje, sve zajedno, odvajaju modernu predstavni~ku
demokratiju od svih ostalih politi~kih sistema, bilo da je re~ o nedemokratskim
re`imima ili demokratskim sistemima starog kova. Takav politi~ki sistem naziva
se poliarhija. To je izraz kojim se ~esto koristim.5
Poliarhija se mo`e shvatiti na nekoliko na~ina: kao istorijska posledica
napora ulo`enih u demokratizaciju i liberalizaciju politi~kih institucija
nacionalnih dr`ava; kao karakteristi~an tip politi~kog poretka ili re`ima koji se
zna~ajno razlikuje od nedemokratskih sistema svih vrsta, kao i od nekadanjih
demokratskih sistema malog obima; kao (prema miljenju umpetera) sistem
politi~ke kontrole u kome najvii predstavnici dr`avne vlasti moraju da
prilago|avaju svoje ponaanje ukoliko `ele da na izborima pobede svoje politi~ke
rivale, druge kandidate, partije i grupe; kao sistem politi~kih prava; ili mnotvo
institucija neophodnih za odvijanje demokratskih procesa u irim razmerama.
Zna~ajno je i zanimljivo to to razli~ita tuma~enja poliarhije me|usobno nisu
protivre~na. tavie, ona se uzajamno dopunjuju. Ona samo naglaavaju razli~ite
aspekte ili posledice institucija na osnovu kojih se poliarhija razlikuje od
nepoliarhijskog politi~kog sistema.
Ukratko }u razmotriti tuma~enje poliarhije kao mnotva politi~kih institucija
neophodnih za funkcionisanje demokratskog sistema u irim okvirima. Vide}emo
da razvoj poliarhije zavisi od odre|enih, veoma va`nih uslova; kako u odsustvu
jednog ili vie takvih uslova poliarhija mo`e da do`ivi krah; kako u drutvu koje
razdiru sukobi i koje se nalazi pod autoritarnom vla}u poliarhija nekad mo`e biti
obnovljena. Tako|e }emo razmotriti i obim u kome je poliarhija danas zastupljena
u svetu i njene izglede za budu}nost.
demokratske zemlje i tako dalje. Pojam poliarhija te`i da uka`e na razli~itost njenih institucija.
Poreklo termina je kratko dato kod Dala (Dahl, 1984, 22728, 289, nn46).
Druga demokratska transformacija 113
POLIARHIJA
Poliarhija je politi~ki poredak koji se u najoptijem smislu odlikuje dvema
zna~ajnim osobenostima: gra|anstvo je proireno na relativno visok procenat
odraslih ljudi, dok gra|anska prava obuhvataju i mogu}nost suprotstavljanja
najviim predstavnicima vlasti, kao i glasanja protiv njih. Prva pomenuta odlika
razlikuje poliarhiju od isklju~ivijih sistema vladavine u kojima je neslaganje
dozvoljeno, ali su vlast i njena legalna opozicija ograni~eni na malu grupu, kao
to je to bio slu~aj pre uvo|enja opteg prava glasa u Velikoj Britaniji, Belgiji,
Italiji i drugim zemljama. Druga odlika na osnovu koje se poliarhija razlikuje od
re`ima u kojima ve}ina odraslih ipak u`iva gra|anska prava jeste to to u ta prava
nije uklju~eno i pravo na opoziciono delovanje i glasanje protiv vlasti, to je
slu~aj u savremenim autoritarnim re`imima.
Institucije poliarhije
Odre|enije govore}i i daju}i dublji sadr`aj i dvema optim karakteristikama,
postojanje predstavlja politi~ko ustrojstvo za koje je karakteristi~no prisustvo
sedam institucija, ~ija sveukupnost ~ini jedan sistem vladavine poliarhijskim.
Druga demokratska transformacija 115
1. Izabrani predstavnici vlasti. Kontrola politi~kih odluka koje vlast donosi ustavno
je poverena izabranim predstavnicima.
2. Slobodni i poteni izbori. Izabrani predstavnici se biraju na ~estim i poteno
sprovedenim izborima na kojima je prinuda srazmerno retka.
3. Opte pravo glasa. Prakti~no sve odrasle osobe imaju pravo glasa na izborima
za predstavnike vlasti.
4. Pravo kandidovanja. Prakti~no sve odrasle osobe imaju pravo da se kandiduju
za izborne funkcije u vlasti, mada je starosna granica ~esto via kada je re~ o
pravu na kandidovanje u odnosu na pravo glasa.
5. Sloboda govora. Gra|ani imaju pravo da, ne strepe}i od posledica, iskazuju
svoje politi~ke stavove u najirem smislu te re~i, uklju~uju}i i kritiku
predstavnika vlasti, vlade, re`ima, drutveno-ekonomskog poretka i vladaju}e
ideologije.
6. Alternativno informisanje. Gra|ani imaju pravo da tra`e alternativne izvore
informacija. tavie, alternativni izvori informacija postoje i zakonom su
zati}eni.
7. Sloboda udru`ivanja. Da bi ostvarili razli~ita prava, uklju~uju}i i navedena,
gra|ani imaju pravo i da osnivaju relativno autonomna udru`enja ili
organizacije, uklju~uju}i nezavisne politi~ke stranke i interesne grupe.
Va`no je shvatiti da su ove tvrdnje stvarna, a ne samo nominalna prava,
institucije i procesi. U stvari, sve zemlje na svetu mogu pribli`no da se rangiraju
u zavisnosti od stepena stvarnog prisustva svake od tih institucija. Prema tome,
one mogu da slu`e i kao kriterijumi za odre|ivanje u kojim zemljama poliarhija
postoji ili je nekada postojala. Takvim rangiranjem i klasifikacijom potom se
mo`e koristiti, kao to }emo to kasnije videti, za ispitivanje uslova koji idu ili ne
idu u prilog mogu}nosti uspostavljanja poliarhije.
Poliarhija i demokratija
Za poliarhiju nismo zainteresovani isklju~ivo zato to je ta vrsta politi~kog
poretka osobenost savremenog sveta. Ona nas prvenstveno interesuje zbog svoje
veze s demokratijom. Dakle, kakva je veza izme|u poliarhije i demokratije?
Poliarhijske institucije neophodne su za demokratiju u iroj drutvenoj
zajednici, posebno u savremenim nacionalnim dr`avama. Druga~ije re~eno, sve
te institucije su neophodne da bi dr`avno ustrojstvo jedne zemlje u najve}oj
mogu}oj meri bilo demokratsko. To to je pomenutih sedam institucija neophodno,
ne zna~i da je i dovoljno. U narednim glavama }u razmotriti mogu}nosti za dalju
demokratizaciju zemalja u kojima se vlada po poliarhijskim principima. Veze
izme|u poliarhije i zahteva za demokratskim procesima prikazane su u ilustraciji
1.
116 Robert Dal
VREDNOVANJE POLIARHIJE
Demokratski orijentisani ljudi koji `ive u zemljama sa autoritarnim re`imima
po pravilu gaje ogromnu nadu da }e njihove zemlje jednog dana zakora~iti u
poliarhiju. Demokratski orijentisani ljudi koji `ive u poliarhijskim zemljama, po
pravilu veruju da poliarhija nije dovoljno demokratska i da bi trebalo i dalje da se
demokratizuje. Iako demokrate iznose brojne razli~ite ideje o tome ta bi trebalo
da bude slede}a faza demokratizacije, za sada jo nijedna zemlja nije uzdigla
poliarhiju na vii nivo demokratije.
Mada intelektualci u demokratskim zemljama u kojima poliarhija postoji
ve} nekoliko generacija sve ~e}e postaju zasi}eni njenim institucijama, ~ije
nedostatke preziru, nije teko shvatiti zato ljudi demokratskih ube|enja lieni
takvih institucija smatraju da su one, bez obzira na sve nedostatke, izuzetno
po`eljne. Razlog tome je to poliarhija obezbe|uje irok spektar ljudskih prava i
sloboda kakve nijedan postoje}i alternativni sistem ne mo`e da ponudi. Velike
slobode i mogu}nost kontrole sastavni su deo poliarhije koju bi ve}e ili trajno
naruavanje tih sloboda unitilo. S obzirom na to da ljudi u demokratskim
zemljama, kao to smo videli, te`e da ostvaruju dodatna prava, slobode i ovla}enja,
taj sutinski va`an deo poliarhije se i dalje proiruje. Poliarhijske institucije ne
garantuju jednostavnu i dinami~nu participaciju gra|ana koja bi, u na~elu, mogla
da postoji u malom gradu-dr`avi, ne obezbe|uju da gra|ani strogo kontroliu
vlast, odnosno odlu~ivanje u svim oblastima javnog `ivota koje odgovara `eljama
gra|ana, ali ipak u velikoj meri onemogu}avaju da vlast du`e sprovodi politiku
sa kojom se ve}ina gra|ana na sla`e. tavie, te institucije onemogu}avaju vlastima
da name}u politi~ka reenja na koja zna~ajan broj gra|ana ima primedbe i te`i da
ih promeni, aktivno se koriste}i dostupnim pravima i mogu}nostima. Iako je
kontrola gra|ana prilikom kolektivnog odlu~ivanja prili~no slaba u pore|enju sa
stro`om kontrolom kakvu bi mogli da ispolje da je san o participativnoj demokratiji
ikada igde ostvaren, mo} gra|ana da smene predstavnike vlasti i odbace njihovu
politiku prilikom narednih izbora predstavlja sna`no i privremeno kori}eno
sredstvo pomo}u kojeg se nosioci vlasti ~esto onemogu}avaju da name}u politi~ka
reenja na koja mnogi gra|ani imaju primedbe.
U pore|enju s nekadanjim i sadanjim alternativnim sistemima, poliarhija
je jedna od najzna~ajnijih tekovina ~ove~anstva. Uprkos tome, ona neosporno ne
uspeva da u potpunosti ostvari demokratski proces. S demokratske ta~ke gledita,
mogu da se postave brojna pitanja u vezi s institucijama kakve postoje u dananjim
demokratskim nacionalnim dr`avama. Najzna~ajnija pitanja, kojima je i posve}en
preostali deo ove knjige, po meni su slede}a:
1. U uslovima kakvi vladaju u modernom i postmodernom svetu, da li i kako
mo`emo da realizujemo mogu}nosti politi~kog u~e}a kakvo je teorijski
Dr`ava, poredak, vlast 117
Mijat Damjanovi}
Literatura:
1. Walzer, Michael (ed.), Toward Global Civil Society, Bergham Books, Oxford, 1998.
2. Levin, Peter, Making Social Policy, Open University Press, Buckingham, 1997.
3. Cahill, Michael, The New Social Policy, Blackwell, Oxford, 1994.
4. Esping-Anderson, Gosta (ed.), Welfare States in Transition, Sage Publications Ltd.,
London, 1997.
Budu}nost demokratije 131
Norberto Bobio
BUDU]NOST DEMOKRATIJE
Nezahtevana premisa
Pozvan da odr`im predavanje o budu}nosti demokratije, temi zamrenoj kao
tolike druge, ho}u da se branim sa dva citata. U svojim predavanjima o filozofiji
istorije na Univerzitetu u Berlinu, Hegel je, na pitanje koje mu je postavio jedan
student o tome da li se Sjedinjene Dr`ave mogu smatrati zemljom budu}nosti,
odgovorio vidno razlju}en: Kao zemlja budu}nosti Amerika me ne interesuje.
Filosof se ne bavi proro~anstvima (...). Filosofija se bavi onim to je ve~no,
odnosno umom, i to je ve} dovoljno velik posao.1 U svom ~uvenom predavanju,
odr`anom studentima Univerziteta u Minhenu krajem rata, o nauci kao pozivu,
Maks Veber (Max Weber) je odgovorio na stalno ponavljano pitanje o tome ta
misli o budu}nosti Nema~ke: Ova katedra nije ni za demagoge ni za proroke.2
^ak i onaj ko nije spreman da prihvati razloge koje su naveli Hegel i Veber,
smatraju}i ih za izgovore, ne mo`e a da ne prizna da je posao proroka opasan.
Teko}a da se sazna budu}nost zavisi tako|e od ~injenice da svako od nas
projektuje u budu}nost vlastite te`nje i nemire, dok istorija sledi svoj tok nezavisno
od naih preokupacija, tok izgra|en od miliona i miliona malih, si}unih ljudskih
~inova koje nijedan duh, ma koliko mo}an bio, nikad nije bio u stanju da objedini
jednim celovitim pogledom, koji ne bi bio isuvie shematski da bude verodostojan.
Zbog toga su se predvi|anja velikih svetskih tvoraca misli o toku sveta pokazala
pogrenim, po~ev od predvi|anja onoga kojeg je deo ~ove~anstva smatrao i jo
uvek smatra utemeljiva~em nove i nepogreive nauke o drutvu Karla Marksa
(Karl Marx).
1 G.F. Hegel, Vorlesungen über die Philosophie der Geschichte, I: Die Vernuft in der
3 O ovom pitanju videti moj esej Decisioni individuali e colletive, u Ricerche politiche
due (Identità, interessi e scelte colletive), Il Saggiatore, Milano, 1983, str. 9-30.
Budu}nost demokratije 135
aporie, u Zborniku Democrazia, maggioranza e minoranza, Il Mulino, Bologna, 1981, str. 33-
72. i u ~lanku La regola di maggioranza e i suoi limiti, u Zborniku Soggeti e potere. Un dibattito
su società civile e crisi della politica, Bibliopolis, Napoli, 1983, str. 11-23.
136 Norberto Bobio
sive Individualism, Clarendon Press, Oxford 1962. (Na prevod, Politi~ka teorija posjedni~kog
individualizma, CCD, Zagreb, 1981, prim. ured.)
138 Norberto Bobio
narod. Otad je zabrana imperativnog mandata postala stalno pravilo svih ustava
predstavni~ke demokratije a ~vrsta odbrana politi~kog predstavnitva uvek je
nalazila ube|ene sledbenike me|u pobornicima predstavni~ke demokratije
naspram pokuaja da se ono zameni ili pove`e sa predstavljanjem interesa.
Nikada jedna ustavna norma nije bila toliko naruavana kao to je to bio
slu~aj sa zabranom imperativnog mandata. Nikada jedno na~elo nije bilo
zapostaljeno kao to je to bio slu~aj sa politi~kim predstavnitvom. Me|utim, u
drutvu sastavljenom od relativno autonomnih grupa koje se bore za vlastitu
premo}, u cilju promovisanja sopstvenih interesa naspram drugih grupa, da li su
takva norma, takvo na~elo mogli ikada da budu ostvareni? Ostavljaju}i na stranu
~injenicu da svaka grupa te`i da poistoveti nacionalni interes sa interesima
sopstvene grupe, postoji li neki opti kriterijum koji bi omogu}io da se opti
interes razlikuje od pojedina~nog interesa ove ili one grupe, ili od sklopa
pojedina~nih interesa grupa koje se me|usobno usaglaavaju nautrb drugih? Onaj
ko predstavlja pojedina~ne interese uvek ima imperativni mandat. Zar uopte
negde mo`emo na}i predstavnika koji ne zastupa pojedina~ne interese? Sigurno
ne u sindikatima, od kojih ina~e zavisi usaglaavanje dogovora, kao to su
nacionalni dogovori o organizaciji i trokovima rada, koji imaju ogroman politi~ki
zna~aj. Da li to mo`emo na}i u parlamentu? ta zna~i partijska disciplina ako ne
otvoreno krenje zabrane imperativnog mandata? Zar oni koji ponekad izmaknu
partijskoj kontroli koriste}i tajno glasanje nisu etiketirani kao slobodni strelci,
to jest kao prokletnici u koje se upire prstom da bi ih se javno osudilo? Osim toga,
zabrana imperativnog mandata jeste pravilo bez sankcija. tavie, jedina sankcija
koja izaziva bojazan kod poslanika ~iji ponovni izbor zavisi od podrke partije
jeste bojazan da ne prekri suprotno pravilo koje mu name}e imperativni mandat
dobijen od sopstvene partije.
Jo jedan dokaz ponovne pobede usu|ujem se re}i: kona~ne pobede
predstavljanja interesa nad politi~kim predstavljanjem jeste tip odnosa vremenom
uspostavljen u najve}em delu evropskih demokratskih dr`ava izme|u velikih grupa
sa suprotstavljenim interesima (predstavnici industrijalaca i radnika) i parlamenta,
odnos koji je doveo do ustanovljavanja novog tipa drutvenog sistema nazvanog,
s pravom ili ne, neokorporativnim.9 Takav sistem se odlikuje trouglastim odnosom
u kojem vlada, idealno zamiljena kao predstavnik nacionalnih interesa, intervenie
jedino kao posrednik izme|u drutvenih grupa a najvie kao garant (uglavnom
nemo}an) pridr`avanja dogovora. Oni koji su pre otprilike deset godina razradili
ovaj model, koji se danas nalazi u sreditu rasprave o preobra`ajima demokratije,
9 Posebno mislim na raspravu koja se intenzivno vodi i u Italiji povodom teze Ph. C. Schmittera
Ustrajnost oligarhije
Smatram da je tre}e neispunjeno obe}anje poraz oligarhijske vlasti. Nema
potrebe da insistiram na ovom pitanju jer je o njemu dosta re~eno i ono nije toliko
sporno, barem otkada je krajem prolog veka Gaetano Moska (Mosca) izlo`io
teoriju o politi~koj klasi, nazvanoj, pod uticajem Pareta, teorija o elitama. Na~elo
koje je nadahnulo demokratsku misao uvek je bilo sloboda shva}ena kao
autonomija, naime kao sposobnost da sami sebi dajemo zakone, prema ~uvenoj
Rusoovoj definiciji, to bi trebalo da podrazumeva savreno poistove}enje izme|u
onoga ko postavlja i onoga ko usvaja pravila ponaanja i, prema tome, ukidanje
tradicionalne razlike na kojoj se temeljila celokupna politi~ka misao, razlike
izme|u onih koji vladaju i onih nad kojima se vlada. Predstavni~ka demokratija,
kao jedini oblik postoje}e i delaju}e demokratije, ve} sama po sebi zna~i odricanje
od na~ela slobode kao autonomije. Hipoteza da }e budu}a kompjuter-kratija, kako
je nazvana, omogu}iti neposrednu demokratiju, to jest da }e svakom gra|aninu
omogu}iti da svoj glas prenese nekom elektronskom mozgu, detinjasta je. Sude}i
po zakonima koji se danas donose u Italiji, dobar gra|anin bi trebalo da bude
pozvan da dâ svoj glas barem jedanput dnevno. Preterana participacija, koja stvara
fenomen koji je Darendorf (Dahrendorf) s potcenjivanjem nazvao totalni gra|anin,
mo`e imati kao posledicu zasi}enost politikom i porast izborne apatije.10 Cena
koja se mora platiti zbog anga`ovanja malog broja osoba ~esto zna~i ravnodunost
velikog broja ljudi. Nita toliko ne preti da ubije demokratiju kao preterivanja s
demokratijom.
Naravno, prisustvo elita na vlasti ne ukida razliku izme|u demokratskih
re`ima i onih autokratskih. To je znao i Moska pa, iako je bio konzervativac koji
se izjanjavao kao liberal mada ne i kao demokrata, i on je izlo`io slo`enu tipologiju
oblika vladavine u cilju da poka`e da se, iako je oligarhija i dalje na vlasti, razni
oblici vladavine razlikuju u zavisnosti od njihovog ustrojstva i organizacije. Poto
sam poao od definicije demokratije uglavnom proceduralnog karaktera, ne mo`e
se zaboraviti da je jedan od pobornika ovog tuma~enja Jozef umpeter (Joseph
Schumpeter) pogodio u metu rekavi da obele`je demokratske vlade nije odsustvo
elita, ve} postojanje vie elita u me|usobnom nadmetanju za osvajanje glasova
10Ovde mislim na: R. Dahrendorfa, Il cittadino totale, Centro di ricerca e di documentazione
Luigi Einaudi, Torino, 1977, str. 3559.
Budu}nost demokratije 141
naroda. U nedavnoj Makfersonovoj knjizi The Life and Times of Liberal Democ-
racy11 izdvojene su ~etiri velike faze u razvoju demokratije od prolog veka do
danas: sadanja faza, definisana kao demokratija ravnote`e, odgovara
umpeterovoj definiciji. Jedan italijanski teoreti~ar elita, tuma~ Moske i Pareta,
napravio je sinteti~ku i, po mom miljenju, upe~atljivu razliku izme|u elita koje
se name}u i onih koje sebe predla`u.12
Ograni~eni prostor
Ako demokratija nije uspela da sasvim porazi oligarhijsku vlast, jo manje
je uspela da zauzme sve prostore u kojima se vri vlast koja donosi obavezuju}e
odluke za celinu neke drutvene grupe. U tom smislu razlika nije vie izme|u
mo}i malobrojnih ili mnogobrojnih, ve} izme|u uzlazne mo}i i silazne mo}i.
Uostalom, u tom smislu bi pre trebalo govoriti o nedoslednosti nego o neostvarenju,
jer je moderna demokratija nastala kao metod davanja legitimnosti i kontrole
politi~kih odluka u naju`em smislu ili kontrole vlade, bilo nacionalne ili lokalne,
pri ~emu je pojedinac uzet u obzir u svojoj optoj ulazi gra|anina, a ne u
mnogostrukosti svojih specifi~nih uloga vernika u crkvi, radnika, studenta, vojnika,
potroa~a, bolesnika itd. Nakon osvajanja opteg prava glasa, ukoliko se o irenju
procesa demokratizacije jo mo`e govoriti, ono bi se moralo otkrivati ne toliko u
prelazu sa predstavni~ke na neposrednu demokratiju, kao to se obi~no ~ini, koliko
u prelaz sa politi~ke na drutvenu demokratiju, ne toliko u odgovoru na pitanje
Ko glasa?, ve} u odgovoru na jedno drugo pitanje, Gde se glasa?. Drugim
re~ima, ukoliko se `eli saznati da li je dolo do razvoja demokratije u odre|enoj
zemlji, potrebno je sagledati ne broj onih koji imaju pravo da u~estvuju u donoenju
odluka koje ih se ti~u, ve} prostore u kojima mogu to pravo ostvariti. Sve dok dva
velika bloka mo}i odozgo, koji postoje u razvijenom drutvu preduze}e i
administrativni aparat ne budu uklju~eni u proces demokratizacije (ostavljaju}i
po strani da li je to ne samo mogu}e ve} i po`eljno) proces demokratizacije ne
mo`e biti smatran dovrenim.
^ini mi se, me|utim, zanimljivim da primetim da je u ponekom od ovih
nepoliti~kih prostora (u tradicionalnom smislu re~i), na primer u fabrici, ponekad
dolo do proklamovanja nekih prava na slobodu u okviru specifi~nog sistema
mo}i, sli~no onome to se deavalo sa proklamovanjem prava gra|anina u odnosu
na sistem politi~ke vlasti: ovde mislim, na primer, na Radni~ki statut koji je bio
11C.B. Macpherson, The Life and Times of Liberal Democracy, Oxford University Press,
Oxford, 1977 (ital. prevod Il Saggiatore, Milano, 1980).
12 Pozivam se ovde na knjigu F. Burzio, Essenza e attualità del liberalismo, Utet, Torino
1945, str. 19.
142 Norberto Bobio
Nevidljiva mo}
Peto neispunjeno obe}anje realne demokratije u odnosu na onu idealnu jeste
uklanjanje nevidljive mo}i. 13 Za razliku od odnosa izme|u demokratije i
oligarhijske vlasti, o ~emu postoji veoma bogata literatura, pitanje nevidljive mo}i
do sada je malo istra`eno (zato to, izme|u ostalog, izmi~e istra`iva~kim tehikama
koje obi~no koriste sociolozi, kao to su intervjui, ispitivanje javnog mnjenja
itd.). Priznajem da sam mo`da pod uticajem onoga to se deava u Italiji, gde je
veoma vidljivo prisustvo nevidljive mo}i (mafija, kamora, neregularne masonske
lo`e, nekontrolisane tajne slu`be koje tite subverzivne grupe, a trebalo bi da ih
kontroliu). Najire razmatranje ove teme do sada na{ao sam u knjizi
severnoameri~kog nau~nika Alana Volfa (Wolf) The Limits of Legitimacy14, koji
celo jedno veoma dokumentovano poglavlje posve}uje onome to naziva
dvostrukom dr`avom, dvostrukom u smislu da pored jedne vidljive dr`ave
postoji druga, nevidljiva. Dobro je poznato da je demokratija nastala s ciljem da
iz ljudskog drutva zauvek odagna nevidljivu mo} i ustanovi vladavinu ~ije bi
delanje bilo javno au grand jour, da upotrebim izraz Morisa @olija (Maurice
Joly).15 Kao uzor za modernu demokratiju poslu`ila je demokratija anti~kog doba,
posebno demokratija malog grada Atine, iz sre}nih vremena kada se narod okupljao
u skuptinama na otvorenom i donosio, na svetlosti dana, sopstvene odluke poto
bi sasluao govornike koji su iznosili razli~ita gledita. Da bi oklevetao takvu
demokratiju, Platon (koji je, uostalom, bio antidemokrata) je nazvao teatro-
kratijom a ovaj izraz nalazimo, nimalo slu~ajno, kod Ni~ea (Nietzsche). Jedan
od razloga nadmo}i demokratije nad apsolutisti~kim dr`avama koje su o`ivele
tajne mo}i i koje su ~esto istorijskim i politi~kim argumentima branile potrebu da
13 Ovom temom sam se bavio pre nekoliko godina, u ~lanku pod naslovom La democrazia
e il potere invisibile, u Rivista italiana di scienza politica, X, (1980), str. 181-203, kao i u ovoj
zbirci.
14 A. Wolfe, The Limis of Legitimacy, Political Contradictions of Contemporary Capital-
ism, The Free Press, New York, 1977 (ital. prevod De Donato, Bari, 1981).
15 M. Joly, Dialogue aux enfers entre Machiavel et Montesquieu ou la politique de Machiavel
au XIX sciécle par un contemporain, Chez tous les libraires, Bruxelles, 1868.
Budu}nost demokratije 143
odgovor na ovo pitanje, demokratija, kao izraz vidljive mo}i, izgubljena je. Vie
nego o ispunjenom obe}anju, u ovom slu~aju se u stvari radi o te`nji koja je u
suprotnosti sa pretpostavkama: te`nji koja vie nije usmerena ka najve}oj mogu}oj
kontroli vlasti od strane gra|ana, ve} ka najve}oj kontroli podanika od strane
vlasti.
Nevaspitani gra|anin
esto i neispunjeno obe}anje odnosi se na vaspitavanje gra|anstva. U
apologetskim govorima o demokratiji, tokom protekla dva veka, uvek je prisutan
argument prema kome jedini na~in da se od podanika na~ini gra|anin jeste da mu
se daju ona prava koja su autori javnog prava iz prolog veka nazvali activae
civitatis, a vaspitanje za demokratiju se odvija tokom same demokratske prakse.
Vaspitanje za demokratiju ne dolazi pre prakse demokratije, ne pre jer, prema
jakobinskom modelu, prvo dolazi revolucionarna diktatura a zatim, u drugoj fazi,
carstvo vrline. Ne dolazi pre, jer za dobrog demokratu, carstvo vrline (koje, po
Monteskjeu, predstavlja na~elo demokratije suprotstavljeno strahu kao na~elu
despotizma) isto je to i demokratija, koja bez vrline shva}ene kao ljubav za
javnu stvar ne mo`e da opstane, a istovremeno vrlina podsti~e, hrani i osna`uje
demokratiju. Jedan od najvaljanijih tekstova u tom pogledu jeste onaj koji se
nalazi u poglavlju o najboljem obliku vladavine Razmatranja o predstavni~koj
demokratiji D`ona Stjuarta Mila, delu u kome autor pravi razliku izme|u aktivnih
i pasivnih gra|ana i smatra da vladari uglavnom vie vole ove druge jer je lake
imati u aci poslune i ravnodune podanike; me|utim, demokratiji su potrebni
ono prvi. Mil zaklju~uje da, kada bi nadvladali pasivni gra|ani, vladaoci bi od
svojih podanika rado na~inili krdo ovaca koje zajedno pasu travu (pod uslovom
da se ne `ale, ovo ja dodajem, ni kad je trave nedovoljno).18 To ga je navelo da
predlo`i proirivanje opteg prava glasa na narodne klase na temelju argumenta
da je jedan od lekova za tiraniju ve}ine upravo u tome da se u izbore, pored
dobrostoje}ih klasa koje uvek sa~injavaju manjinu stanovnitva i, naravno, te`e
da obezbede sopstvene isklju~ive interese, uklju~e i narodne klase. Govorio je:
u~e}e u glasanju ima veliku vaspitnu vrednost; upravo putem politi~ke diskusije
radnik, ~iji se rad stalno ponavlja u sku~enom krugu fabrike, uspeva da shvati
odnos izme|u dalekih doga|aja i svog vlastitog interesa i da uspostavlja odnose
sa gra|anima razli~itim od onih sa kojima ima svakodnevne odnose i da postane
svesni ~lan zajednice.19 Vaspitavanje gra|anstva bila je jedna od omiljenih tema
18 J. S. Mill, Considerations on Representative Government, in: Collected Papers of John
Stuart Mill, University of Toronto Press, Routledge and Kegan Paul, vol. XIX, London, 1977, str.
406.
19 Isto, str. 470.
Budu}nost demokratije 145
Vlada tehni~ara
Neispunjena obe}anja. Da li su ta obe}anja uopte mogla biti ispunjena?
Rekao bih: ne. ^ak i ako ostavimo po strani prirodnu razliku (o ~emu sam govorio
u po~etku) izme|u onoga to je zamiljeno kao uzvieni cilj i neugla|ene
materije, demokratski politi~ki projekt je bio zamiljen za mnogo manje slo`eno
20 A. de Tocqueville, Discorso sulla rivoluzione sociale, u: Scritti, priredio N. Matteucci,
drutvo od ovog dananjeg. Obe}anja nisu bila ispunjena zbog prepreka koje nisu
bile predvi|ene ili koje su iskrsle nakon preobra`aja (u ovom slu~aju verujem
da je izraz preobra`aj prikladan) gra|anskog drutva. Ukaza}u na tri prepreke.
Prvo, u meri u kojoj su drutva prelazila sa porodi~ne ekonomije na tr`itu,
sa tr`ine na zati}enu, regulisanu, planiranu ekonomiju, rasli su politi~ki problemi
koji zahtevaju tehni~ke sposobnosti. Tehni~ki problemi zahtevaju stru~njake,
naime sve iri krug specijalizovanog osoblja. To je primetio jo pre vie od jednog
veka Sen-Simon (Saint-Simon), koji se zalagao za zamenu vlade nau~nika vladom
pravnika. Sa napretkom ra~unskih instrumenata koje Sen-Simon ni izdaleka nije
mogao da zamisli, a koje jedino stru~njaci umeju da koriste, potreba za tzv. vladom
tehni~ara neizmerno je porasla.
Tehnokratija i demokratija su me|usobno suprotstavljene: ukoliko je
protagonista industrijskog drutva stru~njak, on nije bilo koji gra|anin. Demo-
kratija se temelji na pretpostavci da svi mogu o svemu da odlu~uju. Nasuprot
tome, tehnokratija podrazumeva da samo malobrojni, koji se u to razumeju, mogu
da odlu~uju. U vreme apsolutisti~kih dr`ava, kao to sam kazao, obi~an svet je
morao da bude dr`an daleko od tajnih mo}i jer je smatran suvie neukim. Naravno,
obi~an svet je danas manje neuk. Ali, zar problemi koje treba reiti, kao to su
bitka protiv inflacije, problemi pune zaposlenosti, pravednija raspodela dohotka,
nisu postali sve slo`eniji? Zar ti problemi nisu takvi da zahtevaju nau~na i tehni~ka
znanja nita manje tajanstvena za dananjeg prose~nog (mada obrazovanijeg)
~oveka?
nikad nisu ile istim korakom. Kada su vlasnici bili jedini koji su imali pravo
glasa, bilo je logi~no da zahtevaju da javna vlast ispunjava jednu jedinu osnovnu
funkciju: da titi svojinu. Odatle je ro|eno u~enje o ograni~enoj dr`avi, policijskoj
dr`avi, ili, kako se danas ka`e, minimalnoj dr`avi, naime stvaranje dr`ave kao
saveza vlasnika za odbranu onog vrhovnog prirodnog prava koje je Lok nazvao
pravom na svojinu. Od trenutka kada je pravo glasa bilo proireno na nepismene,
oni su neizbe`no tra`ili od dr`ave da otvori besplatne kole, dakle da sebi natovari
teret nepoznat dr`avama tradicionalne oligarhije i prvih bur`oaskih oligarhija.
Kada je pravo glasa bilo proireno na ne-vlasnike, to jest na bezemljae, na one
koji nisu imali druge svojine do vlastite radne snage, posledica toga je bila da su
oni tra`ili od dr`ave zatitu od nezaposlenosti i postepeno socijalno osiguranje u
slu~aju bolesti, starosti, nadoknadu za materinstvo, jeftinije stambene zgrade itd.
Tako se desilo da je dr`ava usluga, dr`ava blagostanja, socijalna dr`ava,
predstavljala dopadalo se to nekom ili ne odgovor na zahtev odozdo, na zahtev
koji je, u punom smislu re~i, demokratski zahtev.
Oskudan u~inak
Tre}a prepreka je usko vezana za u~inak demokratskih sistema u celini:
pitanje koje je ovih poslednjih godina otvorilo raspravu o takozvanoj
nemogu}nosti upravljanja (neupravljivosti, prim. red.) demokratijom. O ~emu
je re~? Ukratko, prvo liberalna dr`ava, a zatim njeno irenje u demokratsku dr`avu,
doprineli su da se gra|ansko drutvo emancipuje od politi~kog sistema. Takav
proces emancipacije je u~inio da gra|ansko drutvo postane neiscrpan izvor
zahteva upu}enih vladi: a da bi vlada dobro vrila svoju ulogu, ona mora da pru`i
adekvatan odgovor na te zahteve. Me|utim, kako vlada mo`e da udovolji ukoliko
zahtevi koje postavlja slobodno i emancipovano drutvo postaju sve brojniji, sve
br`e se mno`e i sve su skuplji? Rekao sam da je neophodan preduslov svake
demokratske vlade zatita gra|anskih sloboda, naime sloboda tampe, zbora,
udru`ivanja, to predstavlja na~ine na koji se gra|anin mo`e obratiti svoji
vladaocima tra`e}i usluge, povlastice, olakice, pravedniju raspodelu sredstava.
Koli~ina i brzina pristizanja ovih zahteva su takvi da nijedan politi~ki sistem, ma
koliko bio efikasan, nije u stanju da im se prilagodi. Odatle poti~e tzv.
preoptere}enost i potreba da politi~ki sistem izvri drasti~an izbor. Me|utim,
jedan izbor isklju~uje drugi, a to stvara nezadovoljstvo.
Ina~e, brzina kojom pojedinci, gra|ani postavljaju zahteve vladi u suprotnosti
je sa sporo}u kojom slo`ena procedura demokratskog politi~kog sistema
dozvoljava politi~koj klasi da donosi odgovaraju}e odluke. Tako nastaje pravi
148 Norberto Bobio
Uprkos svemu
Posle svega to sam do sada kazao neko bi mogao da zaklju~i da je vizija
budu}nosti demokratije katastrofalna. Nita od toga. U pore|enju sa periodom
izme|u Prvog i Drugog svetskog rata, nazvanim u ~uvenoj knjizi Eli Alevija (Elie
Halévya) Lére des tyrannies21 (Doba tiranija), u ovih poslednjih ~etrdeset godina
broj demokratskih re`ima znatno je porastao: knjiga Huana Linca (Juan Linz) La
caduta dei regimi democratici22 (Pad demokratskih poredaka) odnosi se uglavnom
na godine posle Prvog svetskog rata: nasuprot tome, knjiga Hulijana Santamarije
(Julian Santamaria) Transizione alla democrazia nellEuropa del Sud e
nellAmerica Latina23 (Prelaz na demokratiju u ju`noj Evropi i Latinskoj Americi)
govori o zbivanjima posle Drugog svetskog rata. Nakon zavretka Prvog svetskog
rata, za samo par godina u Italiji a za deset godina u Nema~koj sruene su
parlamentarne dr`ave; nakon Drugog svetskog rata tamo gde je demokratija
obnovljena nije vie bila sruena, dok su u drugi zemljama sruene autoritarne
vlade. ^ak i u zemljama gde se demokratijom dobro ne upravlja ili se uopte ne
upravlja, kao u Italiji, demokratija nije u opasnosti, mada ovo izgovaram uz izvesnu
strepnju.
Naravno, govorimo unutranjim opasnostima koje mogu do}i od desnog ili
levog ekstremizma. U isto~noj Evropi, gde su demokratski re`imi ugueni pri
nastanku ili nisu uspeli ni da se rode, uzrok je bio i ostao spoljni. U ovoj analizi
bavim se unutranjim teko}ama demokratije, a ne spoljnim koje zavise od polo`aja
raznih zemalja u me|unarodnom sistemu. Naime, doao sam do zaklju~ka da
neispunjena obe}anja i nepredvidljive prepreke o kojima sam govorio nisu takve
21 E. Halévy, Lére des tyrannies, Études sur le socialisme et la guerre, uvod C. Bouglé, Nrf.
Paris, 1938.
22 Re~ je o zborniku raznih eseja koji je sa~inio Huan Linc (Juan Linz); zbornik je prvo bio
objavljen na engleskom, The Breakdown of Democracy, The John Hopkins University Press, Lon-
don, 1978, a na italijanskom ga je izdala ku}a Il Mulino, Bologna, 1981; glavne tri teme su:
dolazak faizma u Italiju, u Nema~ku i u paniju.
23 Objavljeno u Centro de investigaciones sociologicas, Madrid, 1981.
Budu}nost demokratije 149
Pozivanje na vrednosti
Na kraju, potrebno je dati odgovor na osnovno pitanje, koje sam ~uo da
~esto ponavljaju, posebno mladi, veoma skloni kako iluzijama tako i razo~aranjima.
Ukoliko je demokratija prvenstveno skup proceduralnih pravila, kako uopte mo`e
24 Ovu tezu je branio nedavno M. W. Doyle, Kant, Liberal Legacies and Foreign Affairs,
26 K. Popper, La società aperta e i suoi nemici, Armando, Roma 1973, str. 179.
27 Hegel, Vorlesungen, naved. delo, t. I, str. 58.
Politika i duh slobode 151
Ivan Vejvoda
Na narod nije politi~ki izobra`en, ~emu se, uostalom, nije ni ~uditi; jer se
drutveno i politi~ko izobra`enje dobija dugovremenom upotrebom drutvenih i
politi~kih prava i sloboda, a potpoma`e i uskorava kolom i knjigom. Me|utim,
grozno je i pomisliti za koliko je vremena bedni srpski narod bio lien ne samo
politi~kih nego i ~ove~jih prava i sloboda, na koliko je smetnji nailazio i nailazi
na politi~kom zemljitu u onim krajevima gde je vie ili manje povratio davno
izgubljenu slobodu i koliko je malo imao i ima valjanih kola, iskrenih u~itelja i
dobrih knjiga! A, dokle god drutveno i politi~ko izobra`enje ne prodre u masu
naroda, dotle narod ne mo`e da bude potpuno slobodan i samostalan, i njegova }e
unutarnja sloboda biti neprestano izlo`ena da postane `rtva pojedinih samoljublja
i dr`avni~kih vetina i lukavstava, jer on dotle ne}e imati duha slobode, bez koga
je drutvena i politi~ka sloboda podobna la|i bez krme.
Ovih nekoliko misli Nastasa Petrovi}a, objavljenih u Beogradu 1872.
godine u kratkom predgovoru Tokvilovom glavnom delu O demokratiji u
Americi1 sa`eto prikazuje problem ovovremene slobode i moderne politike ne
samo na ovim prostorima. Uprkos pojedina~nim naporima (kakav je i ovaj
pomenuti N. Petrovi}a) i kolektivnim htenjima za slobodom, mirom i stabilno}u,
istorijske mene, ratovi, okupacije, odsustvo mogu}nosti za racionalan i efikasan
privredni razvoj, za stvaranje stabilne dr`ave sa konsolidovanim demokratskim
ustanovama, pravilima i procedurama uslovili su u ovome drutvu stanje u kome
su politi~ka prava i slobode, slobodna i otvorena sfera javnosti u kojoj se
nadme}u drutvene, politi~ke ideje, programi i projekti veoma udaljeni od
svakidanje realnosti. Me|utim, svest o tome da bez politi~kih sloboda nema
opteg duha slobode koji omogu}uje potpuni razvoj demokratske politi~ke
kulture i samim tim dutveni i svaki drugi razvoj, prisutna je na ovim prostorima
ve} veoma dugo, ali ~ini se da smo udaljeni od tih ciljeva koliko je i vreme
Nastasa Petrovi}a bilo od njih udaljeno.
Istorijsko iskustvo XX veka je iskustvo dva pokuaja povratka na
nediferenciranu zajednicu, na kolektivnost. I pored me|usobnih, ve}ih ili manjih
razlika nacizam i komunizam jesu re`imi u kojima je izbrisana razlika izme|u
dr`ave i gra|anskog drutva ili je pak osuje}en pokuaj nastanka te za modernu
politiku i drutvo klju~ne podele. Ova antimoderna ili konzervativno-moderna
te`nja proizvela je u slu~aju komunizma poredak koji se zasnivao na ideji da
postoji istinita teorija istorije, da se svetovnim stvarima mo`e racionalno vladati
i da se rukovo|enje drutvenim razvojem mora poveriti stru~njacima te teorije,
tehni~arima te racionalnosti, odnosno partiji, a u partiji korifejima marksisti~ko-
lenjinisti~ke nauke (Staljin). Takvo vi|enje sveta dovelo je do krajnjeg,
sveobuhvatnog unaza|enja drutva. Sada na pre~ac nastale demokratske ustanove,
pravila i procedure nisu u stanju da preko no}i izmene ono to je u~injeno na
preobra`aju politi~kog, drutvenog i civilizacijskog ponaanja ljudi tokom
sedamdeset ili pedeset godina komunisti~ke vladavine u kojoj je stolovala
totalitarna logika (Lefort).
U nedavno vo|enoj polemici izme|u Josifa Brodskog i Vaclava Havela pod
re~itim naslovom Postkomunisti~ka mora u sreditu pa`nje bilo je pitanje nasle|a i
u~e}a irih slojeva stanovnitva u potpori prethodnom re`imu. Dok je Havel naglasak
stavljao na ~injenicu da je komunizam nametnut, uvezen i stran ovim drutvima,
Brodski je to komentarisao na slede}i na~in: Istina, naa posebna vrsta komunizma
nije pojmljena ni na obalama Volge ni na obalama Vltave, a ~injenica je cvetala
upravo na tim obalama posebnim `arom ne govori zapravo o nekoj izrazitoj plodnosti
naeg tla, jer je taj cvet cvetao podjednakim intenzitetom i na drugim geografskim
irinama i u veoma razli~itim kulturnim sredinama. Ova ~injenica, dakle, ne govori
toliko o nametanju ne~eg, koliko o ne~em organskom, da ne ka`emo univerzalnom u
poreklu naih izama. I zala`u}i se za razumevanje korena pristajanja na komunizam
u ovim drutvima Brodski nastavlja: ^ak iako je malo verovatno da }e do}i do
procesa samotuma~enja (razloga za prihvatanje komunizma) uostalom zato bi se
ono to je izbegnuto u uslovima velikih nevolja sprovelo u vreme odsustva prinude,
onda bar mit o nametanju mora da se odagna (...). Zato jednostavno ne po|emo od
priznanja ~injenice da je bez obzira na to ko je ili ta je izazvalo procese prihvatanja
komunizma, u naem veku u nas dolo do ogromnog antropolokog sunovrata? Da su
u tom procesu iz sopstvenog interesa u~estvovale mase ljudi, i da su na taj na~in svele
svoj zajedni~ki imenitelj na moralni minimum? A da je sopstveni interes masa to
jest stabilnost `ivotnih uslova i standarda, svedenih na sli~an na~in ostvaren po
cenu drugih masa ljudi, istina manje brojnih? Otud toliki broj `rtava.2
2 V. Havel, The Post-Communist Nightmare, New York Review of Books, 27.5.1993, i J.
School for Social Research, New York, t. 5/1, br. 16, oktobar 1994: 14 .
7 Isto, 7.
8 Vidi napomenu br. 1.
Princip gra|anstva 157
Milan Podunavac
Uvod
Gra|anin je sredi{nja figura civilnog drutva. Ono {to je podanik u dr`avi,
to je gra|anin u civilnom drutvu (H. Heler, 1971: 69). U svom osnovnom jezgru,
civilno drutvo se sastoji od sistema pravno regulisanih odnosa pojedinaca
(gra|ana) koji mre`om civilnih i politi~kih prava, kao formom o~uvanja
predrutvenog individualizma, oblikuju jednu nezavisnu i autonomnu sferu koja
im slu`i podjednako kao slit u odnosu na arbitrarnost politi~ke vlasti, ali isto
tako i u odnosu na nametljive nasrtaje horizontalnog i egalitarnog oblikovanja
opte volje. Odnos civilnog drutva prema politi~koj dr`avi uvek je funkcionalan,
a ne organski (Gramsci, 1980: 225). Ovaj uticaj na oblike reprodukcije politi~ke
mo}i i kvalitet politi~kog poretka je dvostruk: defanzivnom funkcijom civilno
dru{tvo uspostavlja se kao polje konstitucionalnih limita a odnosu na politi~ku
vlast; svojom, pak ofanzivnom funkcijom ono se uspostavlja kao prostor unutar
koga se oblikuje formacija politi~kog konsenzusa i generiraju aktivni pristanci
gra|ana u odnosu na politi~ku vlast (legitimacijska funkcija). Otuda, politi~ki
poredak koji po~iva na ograni~avanju i razaranju civilnog drutva je po pravilu
arbitritaran i autokratski. Najizrazitija ekspresija prvoga svojstva vlasti
(arbitrarnost) izra`ava se u naruavanju pravne sigurnosti i slobode gra|ana;
drugo, pak svojstvo (autoritarnost) otkriva strah i represiju kao naj~vr{}e jezgro
reprodukcije politi~ke mo}i. Ova dva svojstva politi~kih poredaka treba metodi~ki
razdvajati. U istoriji evropskih drutava, mnogo ve}i strah ulivala je arbitrarna
nego autokratska vlast (Tocqueville, 1955: 15). Totalitarni politi~ki re`imi po~ivaju
158 Milan Podunavac
Pojam gra|anina
Re~ gra|anin, kako pokazuje etimoloka analiza, u gotovo svim evropskim
politi~kim kulturama izvodi se iz re}i grad. Gra|anin je inicijalno stanovnik
grada, a kako je gradski vazduh slobodan to gra|anski status implicira i takav
(slobodan) na~in `ivota. Politi~ki `ivot (vivere politico), kako u~i Makijaveli,
Princip gra|anstva 159
drugo je ime za anti~ki ideal slobode i skupni izraz onih statusa (pravo na raspravu,
pravo na javni govor, pravo na jednako vrednovanje svih koji u~estvuju u javnom
`ivotu) u kojima se izra`ava politi~ka volja i mo} gra|anina. Republikanska
tradicija Rima, da se zapaziti, ozna~ava gra|anski status (status civilis) tek kao
jedan od tri glavna statusa (status libertatis, status civitatis, status familias); druga
je va`na karakteristika da ovaj status poseduje uvek samo onaj koji je titular
svojine i svojinskih ovla{}enja. Hegel miri ova dva principa i dva osnovna svojstva
gra|anskog statusa, utvr|uju}i da je gra|anin (Staatbuerger) istovremeno
privatnik, }ifta, lice sa privatnopravnim ovla}enjima (Spiessbuerger), ali i
dr`avljanin (Reichburger).
Princip gra|anstva
Princip gra|anstva (citizenship) skupni je izraz onih statusa, prava i ovlasti
u kojima se izra`ava politi~ka volja i mo} gra|anina. Ovaj princip, kako navodi
A. Gidens, podjednako otkriva zna~ajke osnovnog strukturnog odnosa u politici
(pojedinac politi~ka vlast), ali isto tako i slo`ene procese politi~kog
subjektiviziranja i demokratiziranja politike (Giddens, 1985: 198221). Na ovo
je o~ito mislio i Tokvil, kada je utvr|uju}i da je proces republikaniziranja politike
(uz procese racionaliziranja i centralizacije) jedan od glavnih rezultata francuske
revolucije, ovu tendenciju ozna~io konstitucionalno kao vladavinu ve}ine, a
politi~ki kao skup osvojenih prava koja osiguravaju uticaj gra|anina na politi~ku
vlast. Nema velikih ljudi bez vrline; i nema velikih nacija mogli bismo dodati,
ne bi bilo ni drutva - bez potovanja prava" (Tocqueville, 1969: 224245).
Univerzalnost principa gra|anstva ono je njegovo svojstvo koje nam omogu}ava
da preko njega merimo mo} i snagu u~e}a ljudi u politici. Princip gra|anstva
izra`ava uvek jedan opti status koji se ispoljava u mogu}nosti punopravnog
~lanstva u politi~koj zajednici. Priroda je ovoga statusa takva da svi koji ga
u`ivaju imaju ista prava i iste obligacije. Ovaj princip dalje sugerie da, bez obzira
na to kojoj kulturi i formi individualnog iskustva individua pripada kao rezultat
njezine pripadnosti razli~itim religijskim, regionalnim, klasnim i etni~kim
grupama, uvek na to postoji jedno zajedni~ko jezgro javne politi~ke kulture koje
je utkano u princip gra|anstva (Rawls, 1993). Princip gra|anstva, dakle, nosi
uvek u sebi princip jednakosti i op{tosti kojim se nadilaze parcijalna iskustva i
razlike. On je `arino jezgro javne politi~ke kulture jedne zajednice. Drugo je
njegovo svojstvo da ovaj status uvek sadr`i osobiti recipro~ni odnos pojedinca i
vlasti. U ovome recipro~nom odnosu na teretu gra|anina su politi~ke obligacije
prema dr`avi, ali i teret prava koja se konstituiu pored dr`ave, a kada je to
nu`no i protiv dr`ave (pravo na otpor i gra|ansku neposlu{nost). Princip gra|anstva
Princip gra|anstva 161
u biti i nije nita do skup osvojenih prava, kako je pisao Tokvil, a ~itava moderna
politi~ka istorija i nije nita drugo do jedna stalna i permanentna borba za
proirivanje ovih prava. Otuda, ovaj proces otkriva podjednako ne samo proces
politi~kog subjektiviziranja individue, ve} i jedan slo`eni proces konstitucije
moderne demokratske dr`ave. Ovaj skup osvojenih prava sadr`i tri relativno
odvojena seta. Prvu i istorijski najstariju grupu ~ine civilna prava (civilno
gra|anstvo), drugu skup politi~kih prava (politi~ko gra|anstvo), a tre}u
socijalno-ekonomska prava. Ova metodi~ka podela otkriva postepenost i
evolutivnost u konstituciji moderne dr`ave, pa se otuda valja slo`iti sa N. Bobijem
da je u istoriji moderne evropske dr`ave pravna dr`ava dola pre slobode, a sloboda
pre demokratije (Bobio, 1989: 1013). S druge strane, ona otkriva da je odnos
gra|anina prema vlasti slojevit i antinomi~an, to podjednako otkriva i snagu
njegove politi~ke volje, ali i podatnost gra|anina korumpiranju i kvarenju od
strane politi~ke vlasti. I jedno i drugo svojstvo utkana su u prirodu gra|anskog
statusa, pa otuda i nisu bila retka stanja kada se gra|aninu njegova mo} privi|ala
kao njegova sloboda, to je po pravilu zavravalo vladavinom politi~kih demagoga,
cezara i tirana. Osnovni strukturni odnos gra|anina prema vlasti otkriva tri razli~ite
uloge: prva otkriva gra|anina kao kreatora suvereniteta i klju~nu figuru koja
oblikuje optu volju zajednice; u drugoj, gra|anin je pre svega podanik, koji
podjednako nosi politi~ke obligacije prema dr`avi (lojalnost, porezi, takse, vojna
slu`ba itd.), ali i protektivna prava koja se konstituiu u paralelnom poretku
civilnog drutva i otkrivaju granice vlasti prema pojedincu (Mil). U tre}em
sloju otkriva se klijentelisti~ka uloga gra|anina kao potroa~a i konzumenta
odre|enih uloga, dobara i servisa, koje mu garantuje moderna (socijalna) dr`ava
(Offe, 1987: 501537.) Sintetizuju}i ovu analizu mo`e se zaklju~iti: gra|anin
kao nosilac civilnih prava i civilnih privilegija (Blackstone) oblikuje pravno i
politi~ki onu formaciju koja se ozna~ava kao pravna i konstitucionalna dr`ava; u
temelju je ovoga tipa formacije aplikacija nepristrasnih i neutralnih optih pravila
koja garantuju autonomiju individua, sigurnost ugovora i preduzetnitva; no,
istovremeno, ovaj tip pravno-politi~ke formacije (pravna dr`ava) ostavlja
otvorenim pitanje kvaliteta poretka. Drugi set unutar principa gra|anstva ~ine
politi~ke slobode; tek ovo polje stvara pretpostavke za razvijanje demokratskog
naboja unutar jednog politi~kog poretka. Izme|u politi~ke volje gra|anina i obima
politi~kih prava postoji zakonita kongruencija. Ono to je zna~ajno, kako navodi
F. Nojman, jeste da priroda i obim politi~kih prava u biti zavise od prirode re`ima.
Odnosom prema politi~kim pravima politi~ki sistem u osnovi otkriva svoju pravu
pretenziju; ako, dakle, ho}e da se identifikuje kao demokratski, odre|ena prava
moraju biti implementirana. Re~ je o onim pravima (opte i jednako pravo glasa,
pravo na politi~ko organizovanje itd.) koja su uslov utemeljenja proceduralne
162 Milan Podunavac
Rat i poredak
I istorijski i strukturno civilno stanje (status civilis) ozna~ava se kao
suprotnost militarnom drutvu (status militaris) i militarnom duhu (Pavlovi}, V.
1995). Moderne nacije oslonjene su na formativne principe civilnog drutva
(autonomija, preduzetnitvo, trgovina, mir itd.). Tamo gde dominira civilizovana
kalkulacija nastaje divlja~ki impuls ka ratu, pou~avao je francuski politi~ki pisac
B. Konstan u opse`noj raspravi o uzurpaciji i osvajanju (The Spirit of Con-
quest and Usurpation). Tendencija ka miru, univerzalno je svojstvo modernih
nacija. Moderne nacije su dovoljno civilizovane da rat smatraju teretom. Opta
tendencija je tendencija ka miru. Beskorisni rat je najve}e ogreenje koje vlast
danas mo`e da po~ini. On razara svako socijalno jemstvo bez nadoknada. On
ugro`ava svaki oblik slobode. On nanosi tetu svakom interesu. On remeti svaku
sigurnost. On optere}uje svaku sudbinu. On kombinuje i legitimizira sve vrste
unutranje i spoljne tiranije (Constant, B. 1988: 5181). Konstanova projekcija
pokazala se preoptimisti~na; no, njezina metodi~ka uputstva za analizu politi~kih
poredaka koji zakonito, prirodom formativnih principa na kojima po~ivaju, tra`e
oslonac na rat je od velike vrednosti. Ona }e u ovome radu biti kori{}ena. Priroda
politi~kog poretka u Srbiji teko se mo`e razumeti ukoliko se ovaj va`an sistemski
moment posebno ne analizira. Na neke od osnovnih formativnih principa
ukaza}emo u ovoj studiji. Jedan od najuo~ljivijih je, svakako, veliki naglasak na
uniformnosti i ujedna~avanju. Uniformnost je za ovaj tip politi~kog poretka ono
{to su uniforme za vojni~ke trupe u ratu. Rat, pokazalo se, uvek oja~ava jedinstvo
i uniformnost; u njemu sve postepeno gubi svoj posebni karakter i politi~ku boju.
Pravo na razliku (koje je Jelinek svojevremeno ozna~io kao uslov i ishodi{te
civilnih prava) zatomljuje se naglaskom na kolektivnim vrednostima, a
individualna autonomija gubi se u dominaciji kolektivnih identiteta. Sve to se
protivi ovim vrednostima ozna~ava se kao neporedak i anarhija. Individualna
Princip gra|anstva 167
Literatura:
Pjer Manon
sa stvaranjem vlasti koja mo`e da nametne mir, stvorila i vlast sposobna da vodi
strani rat protiv svojih podanika? Naravno, Lok je pokuao da napravi apsolutnu
vlast koja ne mo`e da se okrene protiv gra|ana, poto je smetena u zakonodavnu
skuptinu koja predstavlja njihovu `elju za o~uvanjem. Ali ta ako ta skuptina
izneveri svoj mandat i postane represivna? Onda, ka`e Lok, nema druge
mogu}nosti nego da se pozovemo na nebeske sile, tj. da se pobunimo. Ta
mogu}nost je uvek otvorena, poto je narod poslednji izvor sveukupne
legitimnosti.1 Monteskje }e pokazati da liberalnom projektu nisu potrebna ta
opasna sredstva kao to je apsolutna vlast, ni taj opasan lek pobuna, da bi izbegao
bezvla}e. Zato Lok, koji, nasuprot Hobsu, razlikuje zakonodavnu i izvrnu vlast,
nije doao do doktrine o podeli vlasti, sli~noj Monteskjeovoj, nego je, naprotiv,
insistirao na sutinskoj podre|enosti izvrne vlasti zakonodavnoj? To je zato to
skoro jednaka raspodela vlasti izme|u zakonodavne i izvrne nije mogla da se
zamisli dokle god se smatralo da je kralj inkarnacija vlasti, kao to je bio slu~aj u
vreme kada je Lok pisao (ali to vie ne}e biti slu~aj kad bude objavio svoja dela).
Ako vlada kralj, on obavezno ima obe vlasti ili, poseduju}i izvrnu vlast, ima i
direktan uticaj na zakonodavnu vlast. Liberalan projekat bi, dakle, zahtevao da se
odbaci ideja kraljevske vlasti. Me|utim, jednoj apsolutnoj vlasti mo`e se
suprotstaviti samo druga apsolutna vlast, kraljevskoj vlasti vlast naroda. Vlast
naroda, ako je apsolutna, nije u principu nita vie naklonjena podeli vlasti nego
to je to kraljevska vlast, ali poto suvereni narod ne mo`e direktno da vlada, i
poto skuptina narodnih predstavnika tako|e nije u stanju da vlada2, re`imu
zasnovanom na narodnom suverenitetu prakti~no je potrebna jo jedna vlast. Tako
su Englezi, u Lokovo doba, gledali na stvar Lokova afirmacija suvereniteta naroda
prakti~no je sprovodila, za vreme Glorious Revolution iz 168889. godine,
kompromis izme|u Predstavni~kog doma i reformisane monarhije. Od vremena
kada je taj kompromis uspostavljen, kada je po~eo da funkcionie, na englesku
politiku mo`e da se gleda kao na igru izme|u dve skoro jednake sile; apsolutna
vlast, narodna ili predstavni~ka, koja je tu igru omogu}ila (jer je ostavila po strani
pitanje legitimiteta), sada je ostala u drugom planu.
Makijavelijevo u~enje nije utemeljeno na analizi prvobitnog stanja ~oveka
ili na osnovama politi~kog legimiteta, ve} zavisi od tuma~enja jednog politi~kog
iskustva, engleskog iskustva, koje se sticajem okolnosti ve} zbilo, pa tako
Monteskje mo`e da posmatra rezultate. Iako doktrina o podeli vlasti nalazi kod
Monteskjea svoj klasi~ni izraz samo usled zaboravljanja principa legitimiteta
koji ju je u~inio mogu}om (Monteskjeov zaborav ponavlja zaborav tvoraca i
1 Videti poslednje poglavlje druge Rasprave.
2 U prethodnom poglavlju sam u kratkim crtama prikazao sutinski razlog zbog kojeg je
jedna predstavni~ka skuptina nedovoljno pogodna za vladavinu.
Monteskje i podela vlasti 173
zakonodavna vlast sadr`i optu volju dr`ave, izvrna izvrenje te opte volje.
to se ti~e zna~enja zakonodavne vlasti, on tako|e preuzima stav od engleskog
filozofa: Poto u slobodnoj dr`avi svaki ~ovek, jer se smatra da ~ovek ima
slobodnu duu, mora da upravlja samim sobom, trebalo bi da narod, kao telo,
dobije zakonodavnu mo}. Ali, poto je to u velikim dr`avama nemogu}e, a u
malim prouzrokuje mnogobrojne teko}e, narod treba da, preko svojih predsta-
vnika, u~ini sve to ne mo`e da u~ini sam.
Uprkos ovim sli~nostima na prvi pogled, formalnim sli~nostima, Monteskje
}e naglasiti sasvim razli~ita mesta od onih koja je naglaavao Lok. Lok je insistirao
na kontinuitetu izme|u mase naroda i tela koje ~ine predstavnici, na neophodnoj
vernosti tih predstavnika poverenju trust koje im je ukazano. Monteskje ovo
ne osporava, ali }e insistirati na onome to razlikuje predstavni~ko telo od narodne
mase. Vernost predstavnika svojim bira~ima dragocena je samo onda kada ume
da bude i neverna. Sti~e se utisak da je prevashodna zasluga predstavnitva da
onemogu}i narod u preuzimanju aktivnih odluka, jer je narod za to u potpunosti
nesposoban. U Monteskjeovim o~ima, narod je sposoban da izabere svoje
predstavnike, ali je nesposoban da odlu~uje. Brigu oko toga narod mora da prepusti
predstavnicima. Vidimo kako se, od Loka do Monteskjea, interesovanje, sa izvora
vlasti, premeta ka njenom sprovo|enju u delo ili funkcionisanju.
to se izvrne vlasti ti~e, ona mora da bude u rukama monarha, jer taj deo
vladavine tehni~ki mo`e bolje da obavlja jedan ~ovek nego vie ljudi; princip
legitimiteta monarha, izvor njegove vlasti, sklonjeni su u drugi plan. Interesovanje
je odlu~no na drugoj strani.
O~igledno je najva`niji odnos izme|u dve vlasti. I tu Monteskje, suprotno
Loku, naglaava da opasnost po slobodu dolazi od zakonodavnog tela: Ako
izvrna mo} nema prava da prekine rad zakonodavnog tela, zakonodavno telo }e
postati despotsko, jer }e mo}i sebi da dodeli onoliko vlasti koliko mo`e zamisliti,
i time }e ukinuti sve ostale mo}i. Ali, s druge strane, zakonodavna mo} ne treba
da bude ni sredstvo za zaustavljanje izvrne mo}i. Poto izvrna mo} ima svoje
prirodne granice, nije potrebno ograni~avati je; osim toga, izvrna vlast se sprovodi
samo u trenutnim stvarima. Poto zakonodavna vlast mora da bude sposobna da
ispita kako se zakoni sprovode, ona ne sudi nikome, i prema tome, ne sudi ni o
ponaanju onoga koji sprovodi zakone: ona mora da bude sveta. Kona~no, u
pitanjima zakonodavstva, monarh mora da bude sposoban, ne toliko da odlu~uje,
ve} da na svaki na~in spre~ava.
Monteskje jasno vidi da je u jednom re`imu koji se temelji na predstavnitvu,
zakonodavno telo, kao nosilac predstavni~kog legitimiteta, najpre u iskuenju i u
mogu}nosti da uve}a i zloupotrebi svoju vlast, pa zato treba preduzeti mere opreza
kako bi se izvrnoj vlasti osiguralo dovoljno ~vrstine. Jednom re~ju, sveukupna
176 Pjer Manon
konstitucionalna sredstva kojima se raspola`e imaju za cilj da ove dve vlasti u~ine
pribli`no jednako jakim i sposobnim, mada, zbog principa legitimiteta takvog
re`ima, principa na koji Monteskje podse}a na po~etku poglavlja, izvrna vlast
mora biti striktno podre|ena zakonodavnoj.
Sada je pitanje slede}e: da li }e se ove dve vlasti (~ak i ako uzmemo u obzir
prijateljsko posredovanje senata, koji je deo zakonodavne vlasti) me|usobno
paralisati? Hobs nije propustio priliku da primeti da su na ovaj na~in su~eljene
dve jednake vlasti siguran put za stvaranje stalnog rata me|u njima, sve dok se
jedna ne pokori drugoj ili dok njihov sukob ne dovede do propasti politi~kog tela.
Monteskje o tome sudi druga~ije: Te tri mo}i (ra~unaju}i tu i senat) trebalo bi da
dovedu do smirenja i neaktivnosti. Ali, izgleda da }e ih neumitno kretanje stvari
prinuditi da se usklade.
Na klasi~nu primedbu apsolutista da treba da postoji neko ko odlu~uje i
daje poslednju re~, i koji mora da ima apsolutnu vlast Monteskje odgovara da
odluke zaista treba da se donose, ali da to uopte ne zna~i da treba da ih donosi
jedna vlast. Jednu odluku mogu doneti dve vlasti koje su u dogovoru; i one }e se
slo`iti volens nolens upravo zato to jedna odluka treba da se donese. Pravi
vladar takvog re`ima nije ni zakonodavna ni izvrna vlast, ve} neophodnost. Ve}inu
donetih odluka ne}e `eleti nijedna od dve vlasti. Monteskje u svojim spisima
govori o ~arobnoj povelji koja je proglaena nasuprot volji zajednice, velikaa
i kralja.
Ako priznamo da odluke moraju da se donesu, i da su zato dve vlasti prinu|ene
na sporazum, zar ne postoji mogu}nost da se sporazum napravi na tetu gra|ana?
Zar ne mogu da se slo`e samo da bi gra|ane potla~ili i podelili plen? Monteskje
pokazuje da }e se kompromis izme|u dve vlasti napraviti, makar u naoptijim
crtama, u svakom slu~aju u korist slobode gra|ana. Objanjenje ovog sre}nog
zaklju~ka nalazi se u jednom poglavlju Duha zakona koje je podjednako va`no
kao i poglavlje o kome smo upravo govorili, ali je ~esto zanemarivano od
komentatora. Poglavlje VI, knjiga XI, opisivalo je anatomiju ili statiku podele
vlasti, a poglavlje XXVII, knjiga XIX, pokaza}e nam njenu fiziologiju i dinamiku.
Monteskje uvodi klju~an pojam za razumevanje stvarnog funkcionisanja slobodnih
re`ima to je pojam stranke.
Poto u tim dr`avama postoje dve vidljive vlasti, zakonodavna i izvrna, i
poto svaki gra|anin preko njih izra`ava svoju sopstvenu volju, i po sopstvenom
naho|enju izra`ava svoju nezavisnost, ve}ina ljudi ima vie sklonosti prema jednoj
ili drugoj vlasti, veliki broj ljudi obi~no nema ni dovoljno pravednosti ni smisla
da ih podjednako voli.
I kako izvrna mo}, koja se bavi svim poslovima, mo`e da pru`i velike nade,
ali nikada strahove, oni koji je iskoriste pre}i }e na njenu stranu, a napa}e je oni
Monteskje i podela vlasti 177
koji od nje ne o~ekuju nita. Sve su strasti tu slobodne i javljaju se u svoj svojoj
veli~ini: mr`nja, zavist, ljubomora, velika `elja za boga}enjem i odlikovanjem.
Da je to druga~ije, dr`ava bi bila kao ~ovek koga je bolest oborila, i koji nema
nikakvih strasti, jer nema vie snage. Mr`nja koja je izme|u dve stranke traje, jer
je uvek bez snage. Te stranke ~ine slobodni ljudi, i ako jedan uzme suvie, posledica
slobode je da }e on biti oboren, dok }e gra|ani, kao ruke koje poma`u telu, podi}i
drugoga.
Poto svaki nezavisan pojedinac u velikoj meri sledi svoja matanja i hirove,
on ~esto menja stranke; naputa jednu stranku i tu ostavlja sve prijatelje, da bi se
privoleo drugoj, u kojoj se nalaze svi neprijatelji, i ~esto je, u toj naciji, mogu}e
zaboraviti zakone prijateljstva i mr`nje.9
Trebalo bi da analiziram ukratko ovaj izuzetno va`an tekst, u kome neobi~no
sugestivan opis Engleske iz doba Volpol i Bolingbrouk, anticipira jedan savreno
ta~an rezime na~ina na koji je tokom dva veka predstavni~ki sistem funkcionisao.
Svakoj od ove dve vlasti (poto se su~eljavaju vlasti pribli`no jednake snage)
potrebne su pristalice. I zato to je vlast vlast, ona obavezno privla~i pristalice.
Kao to je vlast podeljena na dve vlasti, tako }e se i drutvo podeliti izme|u
pristalica jedne i pristalica druge vlasti. Gra|ani }e `eleti i ose}ati da treba da ih
predstavlja jedna ili druga: tako }e i izvrna vlast postati, na izvestan na~in,
predstavni~ka. Gra|ani }e tra`iti da ostvare svoje ciljeve posredstvom vlasti koju
podr`avaju i od koje o~ekuju usluge. Ali njihova volja ne}e imati trenutni i direktni
u~inak, jer se mo`e ostvariti samo posrednitvom vlasti koju kontrolie druga
vlast. Poto drutvo predstavlja podeljena vlast, gra|ani ne}e imati snage da u~ine
zlo jedni drugima.
Ipak, neko }e pitati: zar se ne mo`e desiti da jednu vlast do te mere podr`i
ogromna ve}ina da ona srui drugu vlast i manjinu gra|ana koji je podr`avaju?
Ne, odgovara Monteskje, jer postoji ono to zovemo posledica slobode. Ako se
u~ini da je jedna od dve vlasti suvie oja~ala, gra|ani }e potra`iti pomo} druge
vlasti. Zato je Monteskje toliko siguran da }e ovaj mehanizam prodelovati? Zato
veruje da podeli na dve vlasti odgovara otprilike jednaka podela gra|ana na dve
stranke?
Sasvim je izvesno da su gra|ani pristalice jedne ili druge vlasti kojoj daju
prednost i od koje o~ekuju korist, ali oni ostaju uvek pre svega ~lanovi drutva u
meri u kojoj se drutvo razlikuje od dve vlasti, podjednako od one koju vole kao
i od one koju ne vole. Od tog momenta, ako jedna od vlasti dobije preveliku
prednost, izvestan broj njenih pristalica, pre svih oni najmanje vatreni, oseti}e da
su ugro`eni, ne kao pristalice te vlasti, naravno, ve} kao ~lanovi drutva. Gra|ani
zaista imaju dvostruki interes: s jedne strane, vlast treba da slu`i njihovim
9 Ja sam podvukao.
178 Pjer Manon
veliki broj stvari (nesumnjivo sve ve}i i ve}i) i da proire polje njegove
nezavisnosti. Na taj na~in, nezavisnost i pokoravanje zakonima bi}e izmireni.
Pogledajmo sada ta ovo zna~i.
Svaki gra|anin `eli da vlast koju podr`ava njemu zakonom omogu}i najve}e
mogu}e povlastice, makar i po cenu ugnjetavanja drugih gra|ana. Ali ta vlast
mora da vodi ra~una o drugoj vlasti koja, sa svoje strane, nosi zahteve druge
strane, uglavnom, druge polovine stanovnitva. ta }e, u tom slu~aju, biti zakon?
Zakon }e biti kompromis, eksplicitni ili implicitni, izme|u dve vlasti i dve strane.
Zakon }e pru`ati najve}i broj povlastica i jednima i drugima, pri ~emu se
podrazumeva da }e svako dobiti manje od onoga koliko `eli. Me|utim, upravo
pod platom slobode (u smislu nezavisnosti) pove}anje broja povlastica i jednih
i drugih je najlake. Uzmimo jedan primer koji nije Monteskjeov. Recimo da
postoji drutvo u kome jedna mo}na grupa `eli da se nastava obavlja pod crkvenom
upravom, dok druga grupa, pribli`no jednaka po snazi, `eli da se nastava potpuno
oslobodi uticaja crkve. Ako tim drutvom vlada predstavni~ki re`im podeljene
vlasti, nijedna od dve grupe ne}e mo}i da nametne zakon koji }e odgovarati njenim
`eljama. Jedini mogu}i kompromis bi}e da svaka stranka ima slobodu da dobije
tip nastave koji `eli: jedan deo nastavnih ustanova zavisi}e od crkve, a drugi }e
biti sasvim nezavisan od nje.
U takvom sistemu, zakon nastoji da zabrani svakom pojedincu da nametne
svoju volju drugome, zakon ograni~ava njegovu nezavisnost. Ali, garantuju}i mu
da mo`e da radi ta ho}e u slu~aju kada to ne podrazumeva i vlast nad drugim,
zakon titi njegovu nezavisnost. Zakon je mo}an jedino kada treba da spre~i vlast
jednog gra|anina nad drugim. Na taj na~in, ova dva stava: po sopstvenom
naho|enju izra`avati svoju nezavisnost i imati pravo da se radi sve to zakoni
dozvoljavaju, u okviru slobodnog re`ima koji je zamislio Monteskje, postepeno
postaju sinonimi.
Gra|ani koji vie ne vre vlast jedni nad drugima te`e da se udalje jedni od
drugih, da `ive odvojeno. U istom poglavlju Monteskje pie: ... ljudi koji pripadaju
ovakvoj naciji vie su saveznici nego sugra|ani. Ovaj stav je za~u|uju}i, jer on
pribli`ava odnose izme|u gra|ana jednog slobodnog re`ima, odnosima koji
povezuju politi~ka tela i saveznike. Time se najbolje daje do znanja da gra|ani
`ive u jednoj vrsti prirodnog stanja, ali u takvom prirodnom stanju gde se nijedan
gra|anin ne plai drugog gra|anina, u prirodnom stanju u kome nema vie straha.
Slobodno drutvo, utemeljeno na podeli vlasti, u stvari je jedno usavreno prirodno
stanje, jer gra|ani, s jedne strane, u njemu u`ivaju povlastice prirodnog stanja
oni po sopstvenom naho|enju izra`avaju svoju nezavisnost a, s druge, ne trpe
usled njegovih nedostataka gra|ani vie nisu u obavezi da ratuju, ~ak su
oslobo|eni i od straha.
180 \ovani Sartori
Videli smo kako je ipak mogu}e, ~ak i ako se ono to ho}e jedan razlikuje
mnogo od onoga to ho}e drugi, do}i do rezultata. Lako je izraditi ga pozitivno,
mnogo lake nego u~initi ga negativnim. Ako u na~elu ne mo`e da se uskladi ono
to ja ho}u sa onim to ho}e ti, zato ne pokuati uskladiti ono to ja ne}u sa
onim to ne}e ni ti? Dve mo}i govore jedna drugoj: ja ne}u da ti vlada, ti ne}e
da ja vladam, e pa dobro, u~inimo gra|ane nezavisnima od nae dve vlasti,
oslobodimo ih od nas, i dragoceni rezultat bi}e postignut!11 Kada podeljena vlast
predstavlja drutvo, onda se nad gra|anima sve manje vlada, tj. oni su sve vie
slobodni, u smislu koji Monteskje daje pojmu slobode: biti slobodan to ne
zna~i da radim ono to ho}u, ve} da vlast ne radi ono to ti ho}e da ja radim; ili
jo: to zna~i da radim ono to ho}u, samo u onoj meri u kojoj ta delatnost ne
podrazumeva prisilu nad tobom.
U potpunosti oformljen liberalizam, a doktrinarno je bio oformljen tek sa
Monteskjeom, temelji se na dve ideje: ideji predstavnitva i ideji podele vlasti.
Ideja predstavnitva podrazumeva da je jedina legitimna vlast predstavni~ka, tj.
zasnovana na saglasnosti onog koji je podre|en vlasti. U takvom re`imu, mo}i
koje su unutar gra|anskog drutva, koje ra|aju spontanu igru ekonomskog i
drutvenog `ivota, tradicije, ~ak i sposobnosti, implicitno su nelegitimne (one
nikog ne predstavljaju), i zato polako ali sigurno nestaju. ^itava zakonodavna
vlast koncentrisana je u vrhu, u politi~koj instituciji, u dr`avi koja jedina zaista
predstavlja ~lanove drutva. Moderna ideja predstavnitva prirodno vodi u
neprekidno pove}avanje vlasti dr`ave nad drutvom, jer ona neprekidno nagriza
mo}i unutar drutva, mo}i koje osiguravaju nezavisnost i postojanost tog drutva.
To je paradoks predstavnitva: predstavni~ka vlast uvek te`i da, sama i bez
suparnika, dominira gra|anskim drutvom koje samo naizgled predstavlja. U
tom smislu, imaju pravo oni koji slave progres individualne slobode i sve ve}u
samostalnost pojedinca.
Postoji sutinska dvojakost unutranjeg kretanja naeg drutva. Zato neki
autori drutvo vide kao maskirani totalitarizam, a drugi ga opisuju kao drutvo
koje zadovoljava ~oveka vie od svih drutava koja su u istoriji postojala, drutvo
u kome svako slobodno i suvereno koristi talente i zadovoljava sklonosti koje je
dobio od prirode. Sada, bez svake sumnje, treba ujedno dati za pravo i osporiti
ono to i jedni i drugi govore, sada treba re}i da dr`ava postepeno ostaje jedina
koja nad nama vlada, a da ona, pritom, nad nama vlada sve manje.
Ukoliko neko nad nama sve manje vlada, ukoliko imamo sve vie prava da
radimo ta god ho}emo, mi sve vie `ivimo u nekoj vrsti prirodnog stanja.
Zahvaljuju}i vlasti koja opstaje, jedinoj koja nad nama jo uvek pomalo vlada, to
11 U jednoj evropskoj zemlji koja nam je poznata nedavno se mogao ~uti jedan dijalog, sa
prirodno stanje nije ratno stanje, ve} nam pru`a vie nego dovoljnu bezbednost i
napredak, i zato mi nemamo razloga da iza|emo iz tog stanja. Ispunili smo, dakle,
prvobitnu zamisao liberalizma, izmenivi redosled najva`nijih ~inilaca:
predstavni~ki re`im je bio artifice koji je omogu}io da se iza|e iz sutinske12 i u
svakom slu~aju neizbe`ne13 nepodnoljivosti prirodnog stanja. Taj re`im je sada
postao artifice koji omogu}ava da se `ivi u sutinski zadovoljavaju}em prirodnom
stanju. Ovu ~injenicu ne mogu da ospore ni oni koji optu`uju mek totalitarizam
liberalnih drutava. Ono to takvi autori u naem drutvu preziru upravo je stanje
zadovoljstva: sva|e i pobune, smelosti i prevrati, sve je to, na opte
zadovoljstvo, ponovo obuhva}eno i uklju~eno u sistem.
Postoji, ipak, izvesna sumnja koja remeti to zadovoljstvo. To je zato to je
prirodno stanje, veta~ko ili u okviru institucije, koje je u isto vreme politi~ko
stanje, protivre~nost u pojmovima. I sam Monteskje je diskretno sugerisao prob-
lem kada je rekao da su Englezi, kao to smo videli, vie saveznici nego
sugra|ani. Alternativa mo`e biti i bi}e formulisana na razli~ite na~ine: da li je
svako od nas nezavisan ~lan gra|anskog drutva ili podanik dr`ave,
malogra|anin ili gra|anin, homo oeconomicus ili homo politicus? Da li pripada
nadnacionalnom, tj. svetskom prostoru tr`ita ili pre jednoj nacionalnoj
teritoriji? Mo`e se re}i da pripadamo oboma. Ali to onda zna~i da, uprkos izmirenju
prirodnog i gra|anskog stanja zahvaljuju}i slobodnom re`imu, mi ostajemo i dalje
otro podeljeni. Linija koja deli prirodnog ~oveka i gra|anina, deli i svakog od
nas. Opisati tu podelu, optu`iti nesre}u i pokvarenost koju ona unosi, na}i na~in
da se ta podela prevazi|e to je bio zadatak najdubljeg kriti~ara Monteskjea i
najdubljeg kriti~ara liberalizma, @an-@aka Rusoa.
12 Hobs
13 Lok
Ni predsedni~ki sistem, ni parlamentarizam 183
\ovani Sartori
NI PREDSEDNI^KI SISTEM,
NI PARLAMENTARIZAM*
capo dello stato in Europa Stefana Bartolinija (Stefano Bartolini) objavljen u Rivista italiana di
scienza politica 2 (1984), 223-242. Portugalija je 1976. usvojila sistem francuskog tipa, ali su
revizijom ustava iz 1982. znatno smanjena ovla}enja predsednika.
184 \ovani Sartori
(1830, 1934, 1942, 1966) i nepredsedni~kog sistema (1918, 1952), ali definitivno smatram da je
sadanji urugvajski sistem (posle pu~a iz 1973. i sa prekidom od 1973. do 1983) predsedni~ki. To
Ni predsedni~ki sistem, ni parlamentarizam 185
Demokratija u zemljama u razvoju u 4 toma, predgovor, str. XVIII (izd. Boulder: Lynne Rienner,
1989).
4 Ekvador je blizu trajne krize; u Boliviji je od 1952. do 1982. bilo oko 17 vojnih intervencija;
Honduras i Gvatemala funkcioniu veoma loe i prakti~no su pod vojnom kontrolom; Dominikanska
Republika, u kojoj je ranije vladala dictablanda, sada se vratila na vojnu diktaturu.
5 Sigurno }e biti uo~eno da na mom spisku nema Ju`ne Koreje; razlog je u tome to je
predsedni~ki sistem u toj zemlji postojao samo u interregnumu 1988-90. Nisam obuhvatio ni
Meksiko, ~iji nesumnjivo uspeni rezultati tridesetih godina pripadaju modelu autoritarnog
predsedni~kog sistema (mada je takav sistem ograni~en striktno potovanim na~elom nemogu}nosti
reizbora), a sam model se odr`ao zahvaljuju}i onome to sam nazvao hegemonisti~kim strana~kim
aran`manom. Me|utim, izborna reforma koja je u Meksiku sprovedena 1989. omogu}uje (u na~elu)
smenjivanje na vlasti, to kao demokratsku mogu}nost nudi predsedni~ku formulu (preokrenutu
ameri~ku) zasnovanu na nepodeljenoj koncentraciji vlasti. Kona~no, na spisku nije ni [ri Lanka,
ne samo zbog njene problemati~ne ustavne prakse, ve} i zato to sam sklon da njen ustav iz 1978.
smatram polupredsedni~kim.
186 \ovani Sartori
a neki izrazito loe rezultate. Ako se detaljnije pozabavimo tim pitanjem, vide}emo
da postoje najmanje tri osnovne vrste parlamentarizma: na jednom polu je engleski
tip premijerskog sistema, odnosno sistema vlade kao kabineta, u kome izvrni
rukovodilac (premijer) ima veliku vlast nad parlamentom; na drugom polu je
francuski sistem skuptinske vlade (iz vremena Tre}e i ^etvrte republike), koji
dovodi do toga da upravljanje bude prakti~no nemogu}e; u sredini izme|u tih
dvaju polova je formula strana~ki kontrolisanog parlamentarizma. Na kakav nas
zaklju~ak to navodi? Parlamentarizam mo`e do`iveti neuspeh lako kao i
predsedni~ki sistem. Ako `elimo da parlamentarni sistem bude alternativa
predsedni~kom, onda tek treba da odlu~imo koji je to parlamentarizam i moramo
da osiguramo da ne krenemo linijom manjeg otpora, da nas put iz ~istog
predsedni~kog sistema ne bi odveo u ~isti parlamentalizam, odnosno u skuptinsku
vladu ili nevladu (misgovernment).
Ako smo prvenstveno zainteresovani za sutinu, a pretpostavljam da jesmo,
onda }emo bez okolianja upitati ta je dobro, a ta r|avo politi~ko ustrojstvo,
gledano sa stanovita rezultata. Huan Linc i Arturo Valensuela (Juan Linz, Arturo
Valenzuela) pretpostavljaju parlamentarizam predsedni~kom sistemu, pozivaju}i
se prvenstveno na to da su predsedni~ki sistemi rigidni, dok su parlamentarni
fleksibilni, a fleksibilnost je svakako bolja od rigidnosti. Njihovo osnovno
polazite jeste minimiziranje rizika; teza glasi da je fleksibilan sistem, zahvaljuju}i
korektivnim mehanizmima koje poseduje, daleko manje izlo`en rizicima nego
rigidni. Valensuela to veoma sa`eto formulie: Krize u parlamentarnim sistemima
su krize vlade, a ne krize re`ima.6 Poenta je dobra, i ja se svakako sla`em sa
njom. Me|utim, argument koji iznose ljudi koji se zala`u za predsedni~ki sistem
(a taj argument se danas ~esto isti~e u Italiji) glasi da efikasnost treba pretpostaviti
paralisanosti, a da su upravo parlamentarni sistemi (kakve Italijani poznaju) tromi
i neefikasni. I to se mo`e predstaviti kao argument za minimiziranje rizika, odnosno
mo`e se re}i kako jedna neefikasna i razdorima potresana vlada sama ukida svoju
legitimnost i, dugoro~no gledano, doprinosi krizi re`ima.
Da li ovo to smo upravo pomenuli ~ini rezultat nereenim? Ne sasvim, jer
se spor time ne iscrpljuje. Ne mo`e se pretpostaviti da je fleksibilnost sama po
sebi dobra pa ~ak ni da je zna~ajan ~inilac u igri. S druge strane, da li je zaista
apsolutno ta~no da sâm predsedni~ki sistem obezbe|uje jaku i efikasnu vladu?
6 Arturo Valensuela, 6. poglavlje. Linc u svojoj analizi (vidi 1. poglavlje) isti~e da postoji
jo jedna mana predsedni~kih sistema - to to oni podrazumevaju nulti-zbir. Kao protivargument,
ovde bismo mogli navesti da (1) kada ameri~ki predsedni~ki sistem posti`e odre|ene rezultate, tj.
kada funkcionie, on to mnogo vie ~ini na parnerski na~in, nego na na~in koji podrazumeva
nulti-zbir i da (2) nulti-zbir karakterie sve pluralisti~ke sisteme u kojima pobednik uzima sve. U
ovom drugom smislu, politi~ka igra u kojoj je zbir uvek jednak nuli smatra se (i to je pozitivno)
jednim od faktora koji obezbe|uju mogu}nost upravljanja. Prema tome, teza o nultom-zbiru je, na
taj na~in, viestruko zna~ajna.
Ni predsedni~ki sistem, ni parlamentarizam 187
7 Bilo je mnogo polemike oko odnosa podela-razdvajanje. R.E. Nojtat (R.E. Neustadt) je
tvrdio da oci osniva~i (SAD) nisu stvorili vladu razdvojenih vlasti, nego, umesto toga, vladu
razdvojenih institucija koje dele vlast, Presidential Power (Predsedni~ka vlast), New York, Wiley,
1960, str. 33). ^arls O. D`ons ga ispravlja: Sada imamo vladu razdvojenih institucija koje se
takmi~e da bi delile vlast (Charles O. Jones, The Separated Presidency (Razdvojeno
predsednitvo), u zborniku The New American Political System, prire|iva~ A. King, Washington,
D.C.: AEI, 1990, str. 3), a potom govori o krnjem sistemu(str. 5); obratite pa`nju i na njegov
naslov. Vra}amo se, dakle, razdvajanju. Da pojednostavimo stvari: razdvajanje se sastoji u
odvajanju izvrne vlasti od parlamentarne podrke, dok podela vlasti podrazumeva da izvrni
rukovodilac opstaje na polo`aju zahvaljuju}i podrci parlamenta, odnosno pada sa polo`aja onda
kada podrku izgubi.
8 Neka bude naglaeno da i bez podele vlasti mo`emo imati mehanizme uzajamne kontrole.
Zaista, svi ustavni sistemi su, zapravo, sistemi uzajamne kontrole. Ameri~ka formula je jedinstvena
po tome to podelom vlasti obezbe|uje mehanizme za njenu kontrolu.
9 Kako je istakao D`. L. Sandkvist, izbor D`ord`a Bua (George Bush) je esti put (1956,
1968, 1972, 1980, 1984) u poslednjih devet izbornih ciklusa da je bira~ko telo odlu~ilo da podeli
vlast me|u strankama. . . To je neto novo u ameri~koj politici. Kada je Dvajt Ajzenhauer (Dwight
D. Eisenhower) drugi put polo`io zakletvu za predsednika 1957. godine, on je bio prvi najvii
izvrni rukovodilac u periodu od 72 godine. . . koji se... suo~io sa Kongresom ~iji je jedan dom bio
pod kontrolom opozicione stranke. . . U periodu od 58 godina, od 1897. do 1954, zemlja je imala
podeljenu vlast samo tokom osam godina, i to svaki put u drugoj polovini predsedni~kog mandata;
procentualno, to je bilo 14 posto vremena. Me|utim, tokom 36 godina, od 1954. do 1990. vlast je
bila podeljena za vreme dve tre}ine perioda (J. L. Sundquist, Needed: A Political Theory for the
New Era of Coalition Government in the United States - Political Science Quarterly 4, 1988, str.
613-614).
10 Na poslednjim izborima za Kongres SAD 1994. godine demokrati su izgubili ve}inu u
nalazi na sredokra}i du` nekog kontinuuma, kako su to pretpostavili Metju Soberg [ugart i D`on
M. Keri (Matthew Soberg Shugart, John M. Carey, Presidents and Assemblies: Constitutional
Design and Electoral Dynamics, New York, Cambridge UP, 1992, 23). Semi je latinski prefiks,
koji je vie od 2.000 godina stariji od nae predstave o kontinuumu! Za `aljenje je, po mom
miljenju, to to na temelju pogrenog poimanja [ugart i Keri predla`u zbunjuju}u kategoriju
premijerskog predsednitva.
190 \ovani Sartori
primera. Nekadanje partije koje su imale reputaciju i uverenje ili su nestale ili su
izmenile metode svog delovanja, odgovaraju}i na izazove eksterno formiranih
(i uglavnom antisistemskih) religijskih ili socijalisti~kih masovnih partije, ~ije su
glavne odlike sna`ne ideoloke veze i velika ostra}enost.
U Brazilu, o~igledno, nema nijednog od navedenih elemenata. [tavie, Bra-
zil ispoljava izrazito antipartijska uverenja i slu`i se takvom retorikom (da i ne
govorimo o tipi~no antipartijskim izbornim zakonima) da je apsolutno nezamisliva
pojava kompetentne parlamentarne partije. Obrnuto, celokupna brazilska politi~ka
kultura i tradicija neguju neprikladne parlamentarne partije. Mislim da nema
nikakvih izgleda da u takvim okolnostima parlamentarno iskustvo bude ono to
}e Brazil izvesti iz haosa i doneti mu efikasnu parlamentarnu vladu.
S druge strane, u Latinskoj Americi postoje tri zemlje koje bi sa stanovita
strana~kog sistema koji u njima postoji mogle dozvoliti prelazak na
parlamentarizam; to su ^ile i dvostrana~ke dr`ave Argentina i Venecuela (od
1973). ^ile ima najevropskiji viestrana~ki sistem na celokupnom kontinentu.
Me|utim, ^ile ima i iskustvo polarizovanog pluralizma, odnosno sna`ne
polarizacije propra}ene velikom strana~kom fragmentarno}u. Da li bi, s obzirom
na to iskustvo, bilo mudro da ^ile prihvati parlamentarni sistem? Sumnjam. Ako
bi ^ileanci zaista reili da odbace svoj sadanji predsedni~ki sistem, uveren sam
da bi bilo bolje kada bi reenje potra`ili u polupredsedni~kom sistemu, a ne u
parlamentarizmu.
Argentina se trenutno, umesto dvostrana~kog predsedni~kog sistema,
pribli`ila po`eljnim nepodeljenim ve}inama.16 Mo`emo postaviti hipoteti~ko
pitanje da li bi Argentina imala koristi od prelaska na parlamentarni sistem?
Sumnjam i u ovom slu~aju. Argentinske stranke nisu ~vrste. Ono to ih povezuje
i dovodi do njihovog stapanja jeste predsedni~ki sistem, odnosno preovla|uju}a
va`nost osvajanja nedeljive nagrade: predsednitva.17 Zato o~ekujem druga~ije
16 Predsednik Alfonsin je 1983-87. imao neznatnu ve}inu u Predstavni~kom domu, ali ne i
u Senatu; predsednik Menem, od 1989. ima ve}inu u Senatu, ali ne i u Donjem domu. Nije, dakle,
re~ o sasvim jasnom slu~aju nepodeljene ve}ine. Istorijski gledano, ako se izuzmu periodi vladavine
Perona, samo je predsednik Frondisi (Frondizi) (1958-1962) imao ve}inu u oba doma Kongresa.
17 Giljermo Molineli (Guillermo Molinelli) mi je u jednom privatnom razgovoru skrenuo
pa`nju na to da su radikalne i peronisti~ke stranke po tradiciji bile stranke sa internim centralizmom.
. . i sklone centralisti~koj javnoj politici i stavovima, na ideolokoj osnovi. On je, sasvim
izvesno, u pravu kada ukazuje na to da dobijanje predsedni~kog polo`aja, samo po sebi, nije
dovoljan uslov za dvostrana~je (o ~emu svedo~i ve}ina latinskoameri~kih predsedni~kih sistema).
Ja, me|utim, smatram da, uporedo sa smanjenjem ideolokih razlika, raste zna~aj predsedni~kog
faktora. Preciznije re~eno, predsedni~kom sistemu koji se temelji na dvema strankama pogoduju:
(1) centralnost predsedni~kog polo`aja; (2) postojanje stranaka koje su glavni takmaci za
predsedni~ki polo`aj; (3) zahtev da pobednik osvoji apsolutnu ve}inu (dvojni sistem glasanja,
svaki bira~ istovremeno glasa na dva listi}a); (4) vremensko podudaranje predsedni~kih i
parlamentarnih izbora (kako bi se postigao efekat zdru`enosti).
Ni predsedni~ki sistem, ni parlamentarizam 195
Amerike videti u zborniku, naro~ito u 1. poglavlju Building Democratic Institutions: Parties and
Party Systems in Latin America, Stanford, Stanford UP, ~iji su prire|iva~i S. Mejnvoring i T.
Skali. Zbornik treba uskoro da izi|e iz tampe.
19 Podrobnije u mom tekstu Video-Power, Government and Opposition, Winter, 1989, str.
3953.
196 \ovani Sartori
tokom osamdesetih godina; na prvi pogled, potvr|uje je i kohabitacija izme|u Miterana i premijera
Baladira koju su nametnuli rezultati izbora odr`ani 1993.
22 Ispravnije je re}i bipolarni, nego bipolarizovani, jer se ovaj drugi termin mo`e shvatiti i
mogle doneti. Verujem da postoje sna`ni argumenti protiv dvaju ekstrema ~istog
predsedni~kog i ~istog parlamentarnog sistema. Spreman sam, me|utim, da
priznam kako argumenti za polupredsedni~ki sistem nisu naro~ito jaki. Moja
pozitivna ocena francuskog tipa polupredsedni~kog sistema je o~igledno oprezna,
sva izneta u maniru mo`da.23 Kada je re~ o drugoj meovitoj alternativi
poluparlamentarnom sistemu problem je u tome to i engleski i nema~ki
premijerski sistem funkcioniu onako kako treba da funkcioniu samo kada je
ispunjeno vie povoljnih uslova. Ako bi engleski sistem prestao da bude
dvostrana~ki (tre}e stranke dosad nisu uspele da ga razbiju) ili ako bi nema~ko
ustrojstvo postalo usitnjenije i u ve}oj meri rascepkano i polarizovano nego ranije
(taj proces je, kako izgleda, upravo u toku), bilo bi razloga za strah od povratka
na lo parlamentarizam.24
Najva`nije u mojoj tezi jeste da nam najve}u nadu pru`aju meovita reenja,
ali se sutina, ako ostavimo po strani nade, svodi na to da moramo u~initi sve to
je u naoj nevelikoj mo}i da osiguramo da ne idemo iz jednog u drugo, ve}e zlo.
23 U nekim drugim radovima detaljnije sam razradio drugu vrstu polupredsedni~kog sistema.
Videti: G. Sartori, Le riforme istituzionali - Tra buone e cattive, Rivista italiana di scienza politica
3, 1991 i, dalje, u Seconda Repubblica? Si, ma bene, Milano, Rizzoli, 1992. To }e posebno biti
objanjeno u mom narednom radu: Comparative Constitutional Engineering, New York, New
York UP, 1994.
24 Sutina je u tome da poluparlamentarizam zahteva nizak nivo polarizacije, to je, zauzvrat,
najva`nija jedini~na varijabla. Videti: \. Sani, \. Sartori, Polarization, Fragmentation and Com-
petition, u zborniku Western European Party Systems, prire|iva~i Hans Dalder i Piter Meir (Hans
Daalder, Peter Mair), Beverly Hills, Sage, 1983, str. 307340.
198 \ovani Sartori
Decentralizacija, lokalna vlada i tr`i{te 199
Robert Benet
oni nisu imali pristupa izvesnim dobrima. Zaista, to je razvijenija privreda, to
je vii nivo opteg bogatstva, to je i smislenije tvrditi da ljudi, mesta ili lokalne
vlasti kojima odre|ene stvari nedostaju `ive u relativnom siromatvu. Kao to su
dobro uo~ili Galbrajt (Galbraith, 1958) i drugi, potrebe se lako meaju sa `eljama
i te`njama, pa se rasta~e i nestaje moralni sud kojim se utvr|uje distinkcija izme|u
`elja i potreba. Zbog toga je ekspanzija BNP omogu}ila manje-vie kontinuirano
irenje definicije potreba, a isto tako je i definicija relativnog siromatva morala
da se proiruje; zato sada imamo teorijsku osnovu za vladine usluge i odgovornosti,
utemeljenu na rastu}im o~ekivanjima. Taunsen (Townsend, 1984), na primer,
indikatorima siromatva smatra i to to neko nema topli doru~ak, ro|endanske
sedeljke i letovanja, kao i navike da se obeduje u restoranima. Upotreba takvih
indikatora jasno pokazuje koliko se koncept blagostanja razvio u odnosu na svoje
jednostavno polazite.
Rastu}a o~ekivanja su, opet, stvorila zaklju~ak da neposedovanje odre|enih
materijalnih dobara nije samo nesre}a, nego i drutvena nepravda. Ako postoji
drutvena nepravda, onda pojedinci u ostatku drutva imaju obavezu prema dr`avi
da joj omogu}e da onima koji su tom nepravdom pogo|eni pomogne poreskim
olakicama i na drugi na~in. Takva struktura koncepcija (u kojima se na nepravdu
odgovara obavezom prema dr`avi) transformisana je u legalno i moralno pravo,
odnosno na~elo polaganja prava za ljude ili mesta koji su relativno siromani.
U zemljama SEV-a, velferizam je imao svojevrsno tuma~enje u vidu
socijalisti~ke demokratije ili svenarodne dr`ave. To se temeljilo na sistemu
dr`avnog ekonomskog planiranja, u kojem se ekonomija smatrala neposrednom
dr`avnom aktivnosti. Mada je Lenjin smatrao da je dr`ava samo prolazna
(uspostavljanjem pravog komunisti~kog drutva dr`ava treba da odumre, jer vie
ne}e biti potrebna za ostvarivanje prinude, niti za obezbe|ivanje potovanja
drutvenih pravila, mada }e i dalje biti potrebna za upravljanje privredom,
blagostanjem i planiranjem), Staljin je ipak osigurao da partija i dr`ava u`ivaju
monopol politi~ke vlasti. Od 1936. godine, u Sovjetskom Savezu je stvorena
teritorijalna struktura za obezbe|ivanje blagostanja i usluga koje su sa njim u
neposrednoj vezi (Jacobs, 1983). To je osnovni oblik koji je docnije primenjen u
ostalim zemljama u isto~noj Evropi. To je, me|utim, stvorilo napetost koja jo
uvek postoji izme|u politi~ke i ekonomske administracije, kao i izme|u ekonomske
efikasnosti i drutvenih ciljeva. Mada bitno druga~ije prema obliku i strukturi, te
napetosti u zemljama SEV-a nisu bez izvesne sli~nosti sa napetostima koje postoje
u dr`avama blagostanja ~lanicama OECD-a.
Plima velferisti~kih stavova irom zemalja OECD-a stvorila je opte uverenje
u to da vlade, i to na svim nivoima upravljanja, treba da preuzmu sve iru
odgovornost za pru`anje usluga stanovnitvu. Bilo je teko odupreti se
Decentralizacija, lokalna vlada i tr`i{te 203
lekova ima za 30 posto manje nego to su izra`ene potrebe (izjava Jevgenija
^azova, sovjetskog ministra zdravlja, citirana u nedeljniku The Economist, 21.
novembra 1987); 50 posto kola u SSSR nema centralno grejanje, teku}u vodu i
kanalizaciju; 25 posto kola je prenatrpano |acima, pa se nastava odvija u dve ili
tri smene; vie od jednog miliona dece ne poha|a zabavite zbog malog broja
mesta u predkolskim ustanovama (izjava Genadija Jagodina, predsednika
Komiteta za obrazovanje SSSR, citirana u Times Education Supplement, 2.
septembra 1988).
Osim tih odlika, ali u neposrednoj vezi sa njima, postoji i napetost izme|u
individualnih sklonosti i dominantnog administrativno-privrednog sistema, koja
dovodi u pitanje optu sposobnost tog sistema da pru`i odre|ene usluge. Prema
svojim razmerama, to premauje napetosti koje postoje u zemljama OECD-a i
ugro`ava bazu partijske, odnosno dr`avne strukture; to je, u isti mah, i temelj
perestrojke koju je, upravo zato to je toliko sutinska, toliko teko sprovesti i
upravo na tom planu le`e najve}e teko}e u njenoj realizaciji. Tako su, na primer,
u Ma|arskoj 1977. godine planirane potrebe u obrazovanju koje ~etiri puta
premauju planirane mogu}ne nivoe investicija; zato se mora utvrditi redosled
prioriteta potreba. To opet stvara me|uzavisnost sa ekonomijom deficitarnosti
(nestaica) (Kornai, 1980). Socijalisti~ke demokratije, dakle, sadr`e sli~ne, ali
~esto ekstremnije napetosti u pru`anju usluga, raspinju}i se izme|u nivoa `elja i
potreba.
toga to zahtevi nisu ograni~eni, zbog velike finansijske elasti~nosti zahteva i
teko}a sa kojima se politi~ari suo~avaju kada treba da uspostave efikasnu kontrolu;
6) ~ini se da se ispoljava sve izra`enija nespremnost za pru`anje podrke nivou
javnih trokova koji je potreban za odr`avanje dr`ave blagostanja, to delom
proisti~e i iz straha da }e javna akcija nadja~ati ostale aktivnosti u bankarskom
kreditiranju itd.
Promene u zemljama SEV-a tako|e se odlikuju paradigmati~no}u. Te
promene se odvijaju u dva glavna toka, od kojih je jedan ekonomski, a drugi
politi~ki (Aganbegjan, 1988; Gorba~ov, 1987; rezimei objavljeni u nedeljniku
The Economist, 1988; Hewett, 1988).
Ekonomska reforma: ubrzani ekonomski, kao i socijalni razvoj i razvoj
stavova (uskorenie). To obuhvata: 1) stvaranje ve}e motivisanosti ljudi
samodisciplinom i entuzijazmom (~elove~eskij faktor); 2) ekonomska i tehni~ka
poboljanja, sa posebnim naglaskom na mainogradnji, industriji metala i
hemijskoj industriji, zahvaljuju}i pozajmicama iz inostranstva, doma}im utedama,
(uglavnom) doma}em restrukturisanju pomo}u preuzimanja resursa drugih sektora
i ubrzanoj stopi rashodovanja opreme; 3) ve}i naglasak na uslu`nom sektoru
(procentualni udeo uslu`nog sektora u BNP iznosio je samo 20 posto u SSSR, u
pore|enju sa 38 posto u Ma|arskoj i 55 posto u zemljama OECD-a); 4)
decentralizacija ovla}enja u pogledu donoenja odluka, tako da su ona poverena
preduze}ima i lokalnim sovjetima (uklju~uju}i i utvr|ivanje nivoa proizvodnje,
inputa i autputa, odre|ivanje kupaca, snabdeva~a, plata, premija i ulaganja), a s
tim ovla}enjima su u tesnoj vezi i nagrade, rizici i kazne (hozra~ot poslovanje
po principu rentabilnosti, tj. privrednom ra~unu i samofinansirovanie; preduze}a
moraju zaraditi sredstva za pokrivanje teku}ih trokova i raspola`u vikom
sredstava koji se mo`e ulagati; to omogu}uje da se utvrdi da li postoji neefikasnost
i insolventnost); 5) ve}e oslanjanje na ekonomske instrumente (kao to su takse,
subvencije, kamatne stope itd.) i manja upotreba administrativnih naredbi i
kontrole; 6) ve}a aktivnost na pojedina~nom i kooperativnom nivou, uklju~uju}i
i mogu}nost da preduze}e bankrotira, da radnici izgube posao, a osim toga, pravno
su sankcionisana i privatna preduze}a (tako je, na primer, tokom prvih est meseci
1988. u SSSR registrovano 14.000 novih kooperativa sa 150.000 novih ~lanova,
posebno u uslu`nom sektoru, u oblasti ugostiteljstva, frizerske delatnosti itd.); 7)
fleksibilnije i adekvatnije cene, pove}ana uloga novca, cene prema ugovoru; 8)
zaokret od obavezuju}ih planova proizvodnje ka normama i indirektnim
instrumentima (kori}enje dr`avnih narud`bi u industrijskoj proizvodnji, umesto
ranijih zadatih planova proizvodnje); 9) poboljana koordinacija me|u
socijalisti~kim zemljama u celini, ostvarena u SEV-u.
Ekonomske reforme slede na~ela koja je formulisao Aganbegjan (1988) i u
tesnoj su vezi sa koncepcijom sistema kombinata u NDR. Kombinati su velika
Decentralizacija, lokalna vlada i tr`i{te 209
Osim toga, u trokovima dominiraju veliki gradovi, tako da ostaje malo prostora
za manja naselja ili druge teritorijalne nivoe. Na primer, u SSSR su tokom 1975.
godine gradovi odnosili 47 posto lokalnih trokova, oblasti 20 posto, a rejoni 24
posto, dok su radni~ka naselja odnosila samo 23 posto, a sela 6,6 posto (Lewis,
1983). Na~ini na koje je mogu}no pove}ati decentralizaciju znatno se razlikuju, i
po obliku i po tempu, me|u raznim socijalisti~kim demokratijama; najve}i
napredak postignut je u Ma|arskoj i Jugoslaviji, umereni napredak u Poljskoj, u
SSSR i Bugarskoj o decentralizaciji se vodi aktivna debata, dok u ^ehoslova~koj
i Rumuniji bele`imo relativnu stagnaciju. U NDR ekonomske reforme su postigle
napredak u nekim podru~jima (na primer, u slu~aju kombinata), ali se politi~ka
reforma i ira ekonomska reforma sistema cena nalaze u fazi stagnacije.
PARADIGMA PROMENE
Paradigma promene koja se razvija obuhvata izvestan broj tema koje su
zajedni~ke i za zemlje SEV-a i za zemlje OECD-a. Dijapazon tih tema je veoma
veliki, ali postoji est glavnih elemenata aktuelnog programa rada koji se ovde
razvijaju; dalju razradu ove teme ~italac }e na}i u jednom mom ranijem radu
(Bennett , 1989a).
dovodi u pitanje kao jedini orijentir za akciju. Vlada nije jedino sredstvo za
organizovanje kolektivnog pru`anja usluga. ^esto se ispostavlja da je kolektivna
akcija koju organizuju grupe ljudi ili grupisani poslovni krugovi podjednako dobro
sredstvo za prevazila`enje neuspeha tr`ita, kao i da su mnogo adekvatnije akcije
bazirane na dobrovoljnosti, delatnosti neprofitabilnih organizacija ili anga`ovanju
privatnog sektora na pru`anju odre|enih usluga. Zato se na vladu vie ne mo`e
gledati kao na isklju~ivog isporu~ioca, koji nu`no i po pravu pru`a usluge svakome
ko ih zatra`i. Sli~no tome, finansiranje usluga ne mora se nu`no obezbe|ivati iz
optih poreskih prihoda.
Rezultat ove revizije stavova jeste otvaranje novog dnevnog reda, odnosno
spiska pitanja za razmatranje i akciju, kako bi se nala nova i efikasnija sredstva
za pru`anje usluga. Ta sredstva bi trebalo da deluju kao alternativa ili dopuna
vladine aktivnosti na pru`anju usluga. Nemamo dovoljno prostora da u ovom
radu detaljno iznesemo sve mogu}nosti koje se javljaju, ali je OECD (1987) naveo
mnotvo mogu}ih metoda: 1) sklapanje ugovora sa isporu~iocima iz privatnog
sektora, tako to }e im se poveriti odre|eni posao, uz istovremeno regulisanje
takve aktivnosti uvo|enjem i kontrolom standarda i poveravanjem posla onome
ko ponudi najbolje uslove na kompetitivnom konkursu; 2) kooperative, udru`enja,
trustovi, neprofitabilne organizacije; 3) dobrovoljni rad i dobrotvorne organizacije;
4) uspostavljanje partnerskih odnosa izme|u javnog i privatnog sektora; 6)
paradr`avni sektori. U budu}nosti se mogu o~ekivati jo mnoge novine u toj oblasti.
ZAKLJU^AK
Osnovna teza ovog rada jeste da postoje dva odvojena, ali me|uzavisna
aspekta decentralizacije: decentralizacija ka tr`itu i decentralizacija ka lokalnoj
vlasti. Pritisci za promenu proisti~u iz traganja za novom paradigmom kako bi se
sa velferizma prelo na postvelferizam. Velferizam karakterie paradigma koja je
institucionalizovala odgovornost vlade kao isporu~ioca i racionalnog planera.
Tome je dodato i na~elo polaganja prava i drutvene pravde. Sve je to povezano
sa nemogu}no}u nametanja ograni~enja materijalnim zahtevima, to je, u
Decentralizacija, lokalna vlada i tr`i{te 217
Reference:
Mijat Damjanovi}
Literatura:
Gregori Strejb
IZAZOV INTEGRACIJE
Mada mnogi na strategijsko odlu~ivanje gledaju kao na inovaciju, ono je i
dalje sveobuhvatni, integrativni pristup, ~iji su koreni u istoj perspektivi sistema
u kojoj su bili i koreni optepoznatih neuspeha u menad`mentu kao to su PPBS
i ZBB (Gargan, 1984, 1990; Montanari i drugi, 1990; Klej, 1990 Klay). ^ak i
pored toga to mnogi autori smatraju da usredsre|ivanje na strategiju nije nita
drugo do izbegavanje slabih strana sinopti~ke analize (Lindblom, 1979; Ansof,
1984; Stejs, 1985; Brajson, 1988; Klej, 1990 Klay), onako kako se te slabosti
ispoljavaju u konvencionalnom prikazivanju analize, proces ipak mora okupiti i
povezati mnoge funkcije menad`menta, ukoliko se `eli posti}i zna~ajna korist.
Ne mo`ete imati nepotpuni proces strategijskog odlu~ivanja; ili imate celovit,
Primena strategijskog odlu~ivanja 229
SUO^AVANJE SA POTREBOM ZA
KAPACITETOM MENAD@MENTA
Literatura ukazuje na to da je za efikasnu primenu strategijskog odlu~ivanja
neophodan visok nivo vetine u domenu menad`menta. Ta perspektiva se veoma
razlikuje od tradicionalnog pristupa niskom kapacitetu lokalne uprave, gde kao
rukovode}e na~elo va`i da je ~ovek u svom poslu dobar samo onoliko koliko se
to od njega o~ekuje (Gargan, 1981). Dok upotreba strategijskog odlu~ivanja ne
podrazumeva opredeljenje da se poslovi obavljaju na nivou viem od onoga koji
je neophodan, duh te tehnike }e odra`avati shvatanje po kome organizacije moraju
234 Gregori Strejb
Akcionari su definisani kao svi pojedinci, grupe ili organizacije koje mogu polagati
pravo na organizacijski respekt, njene resurse, rezultate ili biti izlo`eni uticaju tih
rezultata (Brajson, 1988, str. 52). Kada je re~ o lokalnoj upravi, podrka od
akcionara bi se mogla prevesti u iroku bazu podrke programima i ciljevima.
Pregovori sa akcionarima mogu predstavljati sutinski zna~ajan deo odre|ivanja
organizacionih ciljeva i namera (Lindblkom, 1959; Mincberg Mintzberg, 1979).
Ovaj tip visoko politi~ke aktivnosti neizbe`ni je deo strategijskog procesa (Volters,
1985; Petigru, 1977 Walters, Pettigrew).
Politi~ka priroda procesa strategijskog odlu~ivanja je problem za lokalnu
upravu i njene funkcionere zbog toga to su mnogi faktori koji uti~u na stavove
akcionara potpuno izvan domaaja njihove kontrole. Ne dovodi se u pitanje da li su
opti ekonomski, politi~ki i socijalni uslovi i tempo njihovih promena podlo`ni
uticaju organizacije (Meti i Peri, 1990, str. 42). U slo`enom okru`enju bilo bi veoma
teko posti}i nivo saglasnosti o politi~kim pitanjima, pa ~ak i o osnovnim vrednostima
koje bi bile neophodne za podr`avanje procesa strategijskog odlu~ivanja. Kako je
to istaknuto u delu ovog teksta koji se odnosio na ljudske resurse, poreme}aji u
okru`enju mogu u znatnoj meri ograni~iti sposobnost organizacije da odr`i
strategijske procese. Dokazi na temelju nedavne studije o radu lokalnih uprava
koje funkcioniu prema principu gradskih ve}a sa menad`erom (Strejb, 1991) nude
izvesnu potporu tom argumentu. U ovoj studiji, ~ak i lokalne zajednice koje su se
ekstenzivno koristile strategijskim odlu~ivanjem, ukazuju na to da su ozbiljna pretnja
njihovim naporima bili razli~iti spoljni politi~ki pritisci.
Od sve ~etiri funkcije menad`menta, spoljnu politi~ku podrku je verovatno,
najte`e odr`ati. To posebno va`i u nae doba, jer gra|ani nemaju odnos visokog
potovanja prema vlastima, i nastavljaju da od lokalnih uprava, ~iji su izvori
ograni~eni, zahtevaju sve vie usluga. tavie, mora se naglasiti da nema izgleda
da anga`ovanje u strategijskom odlu~ivanju podstakne podrku gra|ana. Potrebno
je da lokalna vlast u`iva sna`nu spoljnu podrku pre nego to bude razvila
potencijal za efikasan u~inak odlu~ivanja.
ZAKLJU^AK
Mada je ovaj ~lanak ukazao na brojne teko}e povezane sa primenom tehnika
strategijskog odlu~ivanja, njegova namera nije bila napad na strategijsko miljenje.
Veoma je zna~ajna ideja prema kojoj funkcioneri lokalne vlasti treba da rade tako
da predvide ulogu svoje organizacije u dinami~nom okru`enju. Nevolja iskrsava
onda kada ova jednostavna teza preraste u smiljeni pokuaj odlu~ivanja, ~iji je
pokreta~ premisa da lokalna vlast mo`e biti oblikovana i ukalupljena ta~no kako
je potrebno da bi se ostvarili ciljevi uske grupe pojedinaca.
236 Gregori Strejb
Literatura:
1. Adrian, C., Leadership and Decision Making in Manager Cities, Public Administration
Review, 1958, 18, str. 208213.
2. Advisory Commission on Intergovernmental Relations, State and Local Roles in the
Federal System, Washington, D.C., 1981.
3. Alchian, A., Uncertainty, Evolution, and Economic Organization, American Economic
Review, 1950, 58, str. 211221.
4. Ammons, D. M., Common Barriers to Productivity Improvement in Local Government,
Public Productivity Review, 1985, 9, str. 293310.
5. Anderson, E., Two Major Forms of Government: Two Types of Professional
Management, u: The Municipal Yearbook, International City Management Association,
Washington, D.C., 1989.
6. Ansoff, H. I., Strategic Issue Management, Strategic Management Journal, 1980, 1,
str. 131148.
7. Ansoff, H. I., Implementing Strategic Management, Englewood Cliffs, Prentice Hall,
N.J., 1984.
8. Ansoff H. I., Declerck, R. P., i Hayes, R. I. (ed.), From Strategic Planning to Strategic
Management, Wiley, New York, 1976.
9. Bennis, W. i Nanus, B., Leaders: The Strategies for Taking Charge, HarperCollins,
New York, 1985.
10. Blake, R. J., Salant, T. J., i Boroshok, A. L., County Government Structure, National
Association of Counties, Washington, D.C., 1989.
238 Gregori Strejb
11. Bozeman, B., Strategic Public Management and Productivity: A 'Firehouse' Theory,
State Government, Wiley, New York, 1976.
12. Bracker, J. S. i Pearson, J. N., Planning and Financial Performance of Small, Mature
Firms, Strategic Management Journal, 1980, 7, str. 219224.
13. Bryson, J. M., Strategic Planning for Public and Nonprofit Organizations: A Guide
to Strengthening and Sustaining Organizational Achievement, Jossey Bass, San
Francisco, 1988.
14. Bryson, J. M. i Roering, W. D., Applying Private-Sector Strategic Planning in the
Public Sector, Journal of the American Planning Association, 1987, 53, str. 922.
15. Bryson, J. M. i Roering, W. D., Initiation of Strategic Planning by Governments,
Public Administration Review, 1988, 48, str. 9951004.
16. Cape, W. H., The Emerging Patterns of County Executives, University of Kansas
Governmental Research Center, Lawrence, 1967.
17. Carlson, T. S., Long Range Strategic Planning: Is It for Everyone?, Long Range
Planning, 1978, 11, str. 5461.
18. Denhardt, R. B., Strategic Planning in State and Local Government, State and Local
Government Review, 1985, 17, str. 174179.
19. DeSantis, V. S., County Government: A Century of Change, The Municipal Yearbook,
International City Management Association, Washington, D.C., 1989.
20. Dodge, W. R. Jr., i Eadie, D., Strategic Planning: An Approach to Launching New
Initiatives in an Era of Retrenchment, MIS Report, 1982, 14(9), str. 113.
21. Duncombe, H. S., Modern County Government, National Association of Counties,
Washington, D.C., 1966.
22. Eadie, D. C., Putting a Powerful Tool to Practical Use: The Application of Strategic
Planning in the Public Sector, Public Administration Review, 1983, 43, str. 447452.
23. Eadie, D. C., Strategic Agenda Management: A Marriage of Organizational
Development and Strategic Planning, National Civic Review, 1985, 74, str. 1520.
24. Eadie, D. C., Strategic Issue Management: Improving the Council-Manager
Relationship, MIS Report, 1986, 18 (ceo izvetaj).
25. Eadie D. C., Identifying and Managing Strategic Issues: From Design to Action, u: J.
Rabin, G. J. Miller i W. B. Hildreth (ed.), Handbook of Strategic Management, Marcel
Dekker, New York, 1990.
26. Eadie, D. C. i Steinbacher, R., Strategic Agenda Management: A Marriage of
Organizational Development and Strategic Planning, Public Administration Review,
1985, 45, str. 424430.
27. Gabris, G. T., Educating Elected Officals in Strategic Goal Setting, Public Productivity
and Management Review, 1989, 13(2), str. 161175.
28. Gargan, J., Consideration of Local Government Capacity, Public Administration
Review, 1981, 41, str. 649658.
29. Gargan, J., An Assessment of the State of the Art in Strategic Planning by City Governments,
neobjavljeni izvetaj, Urban University Program, Kent State University, 1984.
30. Gargan, J., Strategic Management in City Government: Continuing the Interplay of
Rationality and Politics, u: J. Rabin, G. J. Miller, i W. B. Hildreth (ed.), Handbook of
Strategic Management, Marcel Dekker, New York, 1990.
Primena strategijskog odlu~ivanja 239
31. Greiner, J. M., Hatry, H. P., Koss, M. P., Millar, A. P., i Woodward, J. P., Productivity
and Motivation: A Review of State and Local Government Initiatives, Urban Institute
Press, Washington, D.C., 1981.
32. Hayes, R. H., Strategic Planning: Forward in Reverse, Harvard Business Review,
1985, 63, str. 111119.
33. Hosmer, L. T., The Importance of Strategic Leadership, Journal of Business Strategy,
1982, 3(2), str. 421.
34. Klay, W. E., The Future of Strategic Management, u: J. Rabin, G. J. Miller i W. B.
Hildreth (ur.), Handbook of Strategic Management, Marcel Dekker, New York, 1990.
35. Korten, D. C., Strategic Organization for People-Centered Management, Public
Administration Review, 1984, 44, 341343.
36. Kouzes, J. M. i Posner, B., The Leadership Challenge: How to Get Extraordinary
Things Done in Organizations, Jossey-Bass, San Francisco, 1987.
37. Lenz, R., Environment, Strategy, Organization Structure and Performance, Strategic
Management Journal, 1980, 1, str. 209226.
38. Lenz, R., Determinants of Organizational Performance: An Interdisciplinary Review,
Strategic Management Journal, 1981, 2, str. 131154.
39. Lindblom, C. E., The Science of 'Muddling Through', Public Administration Review,
1959, 19, str. 7988.
40. Lindblom, C. E., Still Muddling, Not Yet Through, Public Administration Review,
1979, 39, str. 517526.
41. McConkey, D. D., Strategic Planning in Nonprofit Organizations, Business Quarterly,
1981, 3, str. 2433.
42. Maxwell, J., Strategic Management: A Framework for the Management of Change,
Boardroom Files, 1990, 9, str. 2224.
43. Methe, D. T. i Perry, J. L., Incremental Approaches to Strategic Management, u: J.
Rabin, G. J. Miller i W. B. Hildreth (ed.), Handbook of Strategic Management, Marcel
Dekker, New York, 1990.
44. Mintzberg, H., The Structuring of Organizations, Prentice Hall, Englewood Cliffs,
N.J., 1979.
45. Montanari, J. R., Daneke, G. A. i Bracker, J. S., Strategic Management for the Public
Sector: Lessons from the Evolution of Private-Sector Planning, u: J. Rabin, G. J.
Miller i W. B. Hildreth (ed.), Handbook of Strategic Management, Marcel Dekker,
New York, 1990.
46. Newel, C. i Ammons, D. N., Role Emphasis of City Managers and Other Municipal
Executives, Public Administration Review, 1987, 47, str. 246253.
47. Nutt, P. C. i Backoff, R. W., A Strategic Management Process for Public and Third-
Sector Organizations, Journal of the American Planning Association, 1987, 53, str. 4457.
48. Olsen, J. B. i Eadie, D. C., The Game Plan: Governance with Foresight, Council on
State Planning Agencies, Washington, D.C., 1982.
49. Pettigrew, A. M., Strategy Formulation as a Political Process, International Studies
on Management and Organization, 1977, 7, str. 7887.
50. Poister, T. H. i Streib, G., Management Tools in Municipal Government: Trends over
the Past Decade, Public Administration Review, 1989, 49, str. 240248.
240 Gregori Strejb
51. Quinn, J. B., Strategies for Change, Homewood, Irwin, Ill, 1980.
52. Schendel, D. E. i Hofer, C. W., Introduction to Strategic Management, Little Brown,
Boston, 1979.
53. Shapek, R. i Richardson, W. D., Strategic Capability, u: J. Rabin, G. J. Miller i W. B.
Hildreth (ed.), Handbook of Strategic Management, Marcel Dekker, New York, 1990.
54. Snider, C. F., American County Government: A Mid-Century Review, American
Political Science Review, 1952, 46, str. 6680.
55. Sorkin, D. L., Ferris, N. B. i Hudak, J., Strategies for Cities and Counties: A Strategic
Planning Guide, Public Technology, Inc., Washington, D.C., 1984.
56. Steiss, A. W., Strategic Management and Organizational Decision Making, Lexington
books, Lexington, Mass., 1985.
57. Stevens, J. M., Strategic Public Management and Productivity Improvement: A
Symposium, Public Productivity Review, 1984, 8, str. 195373.
58. Stone, H. A., Price, D. K. i Stone, K. H., City Manager Government in the United
States, Public Administration Clearinghouse, Chicago, 1940.
59. Streib, G., Strategic Decision Making in Council-Manager Governments: A Status
Report, u: The Municipal Yearbook, International City Management Association,
Washington, D.C., 1991.
60. Streib, G. i Poister, T. H., Established and Emerging Management Tools: A 12-Year
Perspective, u: The Municipal Yearbook, International City Management Association,
Washington, D.C., 1989.
61. Streib, G. i Waugh, W. L., Probbing the Limits of County Reform in an Era of Scarcity,
Public Administration Quarterly, treba da bude objavljeno.
62. Svara, J. H., Policy and Administration: City Managers as Comprehensive Professional
Leaders, u: H. G. Frederickson (ed.), Ideal and Practice in Council-Manager
Government, International City Management Association, Washington, D.C., 1989.
Politikolo{ke teme 241
SELEKTIVNA BIBLIOGRAFIJA:
POJMOVNIK
KOALICIONA VLADA vlada koju ~ine ministri iz dve ili vie razli~itih
politi~kih stranaka, u uslovima kada nijedna od politi~kih stranaka nema ve}inu
parlamentarnih mesta.
KOMPRADOR ~est izraz u neomarksisti~koj literaturi zemalja u razvoju.
Odnosi se na onu klasu lokalnih preduzetnika i doma}e birokratije za ~ije se
aktivnosti i drutvenu poziciju misli da slu`e interesima stranog kapitala.
KONCENTRACIONA VLADA vlada koja se obrazuje u parlamentarnom
sistemu u kome nijedna od politi~kih grupacija (pojedina~no ili u koaliciji) nema
parlamentarnu ve}inu niti postoji spremnost poslanika da podr`e u parlamentu
formiranje manjinske vlade.
KONFEDERACIJA asocijacija dr`ava koje nastoje da ostvare svoje
nacionalne ciljeve kroz zajedni~ke politi~ke i ekonomske institucije.
KONFORMIZAM saobra`avanje modalitetima uloga, standardima,
stavovima i misaonim obrascima zajedni~ke grupe ili ire socijalne sredine,
posebno grupacije koja je na vlasti. Ima negativan prizvuk preteranog
prilago|avanja po cenu gubljenja autonomije li~nosti.
KONGLOMERAT teoretski gotovo svaka velika poslovna organizacija,
pa ova re~ jednostavno zna~i kompaniju sa velikim brojem aktivnosti, koje nisu
me|u sobom povezane ili, u neto u`em smislu, korporacija koja je organizovana
kao holding kompanija (koja kupovinom akcija obezbe|uje kontrolu nad drugim
kompanijama) koja ima vie filijala u raznim granama poslovanja.
KONTINGENCIJA pripadnost ne~emu, zavisnost od ne~ega; obi~no
zavisnost vrednosti jednih od veli~ina drugih varijabli.
KONVENTSKI SISTEM organizacija vlasti koja po~iva na na~elu
jedinstva vlasti, u kome se u optem predstavni~kom telu (skuptini) koje su izabrali
gra|ani objedinjuje zakonodavna i izvrna vlast.
KORELACIJA u statistici stepen povezanosti izme|u dve ili vie
promenljivih vrednosti (varijabli). Izra`ena kao koeficijent korelacije, brojka koja
se pribli`ava vrednosti 1,0 zna~i da postoji velika povezanost, dok negativni
koeficijent koji se pribli`ava -1,0 pokazuje da izme|u vrednosti koje se upore|uju
postoji negativan odnos.
LINIJSKI AUTORITET odnos u kome nadre|eni usmerava aktivnost
podre|enog.
MANIHEJSTVO ispoljavalo se u okviru pojedinih jereti~kih pokreta i
sekti. Kod nas je bio prisutan u bogumilstvu, sa izrazitim buntom protiv vladaju}e
institucionalizacije, otu|enosti, privilegija i raskoi dr`ave, partije i crkve. Ve}ina
savremenih radikalnih ideologija je u znatnoj meri manihejska, sa apsolutizacijom
dobra i zla, nepopustljivim i nemilosrdnim odnosom prema neistomiljenitvu.
248 Politikolo{ke teme
bi doli do zaista novih ideja. Razlika od tehnike trusta mozgova je u tome to
se pred sinekti~kom grupom, koja je u pravilu interdisciplinarno komponovana,
nalazi sasvim odre|en cilj. On zahteva bri`ljiviji odbir izglednijih ideja, koje
zaslu`uju dalju razradu.
SINKRETIZAM sjedinjavanje protivure~nih stvari, pokuaj stvaranja
skladne celine iz delova koji ne pripadaju jedan drugom i koji ne mogu dati sistem
odnosa.
SITUACIONALIZAM shvatanje da uslovi i situacije zna~ajno uti~u na
ponaanje i da odre|uju njegov sadr`aj i oblike. Ne podudara se potpuno sa
shvatanjima environmentalizma, mada je u delimi~nom skladu sa pretpostavkama
da uslovi sredine presudno uti~u na obrazovanje celokupne li~nosti.
SLAMPFLACIJA (slumpflation) hibridni izraz sastavljen od re~i depresija
i inflacija na engleskom.
STAGFLACIJA ekonomska situacija stagniranja proizvodnje uprkos rastu
cena koje, ina~e, stimuliu proizvo|a~e da pove}aju snabdevanje (svojom robom).
STIGMATIZACIJA izricanje osude, `igosanje naro~ito za neka ne~asna
dela, ~esto u sferi politike (u politi~kim obra~unima), u okviru ili izvan
institucionalnog sistema.
SUPERIMPERIJALIZAM pre svega se koristi da izrazi stanje u kome
je predominantan broj najve}ih savremenih multinacionalnih kompanija ameri~kog
porekla. Nasuprot modelu me|uimperijalisti~ke konkurencije, pristalice
pomenutog shvatanja sumnjaju u sposobnost odupiranja velikih evropskih i
japanskih kompanija efektivnoj konkurenciji ameri~kih rivala na du`i rok, bilo iz
ekonomskih razloga (nedostatak tehnoloke prefinjenosti, slabija snaga kapitala
ili manje menad`erske vetine), bilo iz politi~kih (strah da bi svaka efektivna
konkurencija umanjila uticaj vojnog i politi~kog centra svetskog imperijalizma,
sa kobnim posledicama po njih same).
TEROTEHNOLOGIJA poti~e od gr~ke re~i terein, {to zna~i tehnologija
bri`ljivosti. Bri`ljivost se u ovom smislu odnosi na procenu upotrebe vrednosti
proizvodnih kapaciteta, odnosno nivoa tehnoloke opremljenosti, iskori}enosti,
isplativosti.
ULTRAIMPERIJALIZAM model svetskih politi~ko-ekonomskih odnosa
koji je formulisao Karl Kaucki 1914. godine, da bi kasnije bio objavljen u radovima
o savremenom imperijalizmu. Za razliku od Lenjinove teorije imperijalizma, koja
je bila zasnovana na rivalstvu izme|u imperijalisti~kih dr`ava, Kaucki je predvi|ao
postepeno slabljenje imperijalisti~kog suparnitva kao posledicu sve ve}e
centralizacije i koncentracije kapitala, posredstvom multinacionalnih kompanija,
odnosno prerastanjem nacionalnih dr`ava. Tako bi organizacija svetske kapitalisti~ke
privrede postala funkcija svetske dr`ave, odnosno svojevrsna koalicija nacija.
252 Politikolo{ke teme
WEB adrese 253
WEB adrese
http://www.palgo.org.yu
http://www.fpri.org
http://www.wfd.org
http://www.mce.be
http://www.mit.edu
http://www.aspenberlin.org
http://www.eipa.nl
http://www.nispa.sk
http://www.oecd.org
http://www1.worldbank.org
http://www-sciences-po.upmf-grenoble.fr
http://www.lgib.gov.uk
http://www.eurolink.org.yu/yupsa
http://www.unchs.org
http://www.law.nyu.edu/eecr
http://www.szs.sv.gov.yu
http://www.eudelyug.org
http://www.politics.com
http://www.ceps.be
http://www.politics1.com
http://www.democracynet.org
http://www.publicaffairsweb.com
http://www.aspanet.org
http://www.ippr.org.uk
http://www.politicalindex.com
http://www.library.ubc.ca
http://PRO.harvard.edu
http://www.ipsa-aisp.org
http://www2.essex.ac.uk
http://www.cspp.strath.ac.uk
254 Politikolo{ke teme
http://www.gksoft.com
http://europa.eu.int/comm/press_room
http://coe.int
http://www.osce.org
http://www.un.org
http://mitsloan.mit.edu/execed
ILUSTRACIJE
Ilustracija 1.
Politikolo{ke teme 255
Ilustracija 2.
256 Politikolo{ke teme
Ilustracija 3.
Ilustrativna tabela tipova prava i oblasti akcija
Ilustracija 4.
Kategorizacija me|uvladinih odnosa prema karakteru njihovog dominantnog
metoda za usmeravanje resursa (vlasti ili tr`i{ta) i nivoa na kome se obavljaju
dominantne akcije vlade
Politikolo{ke teme 257
Ilustracija 5.
Modeli promene u odnosima vlada i tr`i{noj orijentaciji na nekim primerima
zemalja OECD-a i SEV-a
258 Politikolo{ke teme
Ilustracija 6.
Funkcije menad`menta u stanju razdru`enosti
Ilustracija 7.
Funkcija upravljanja u napredovanju ka totalnom strategijskom potencijalu
WEB adrese 259