13

I. Znaajke agresivnosti, poremeaj ophoenja, poremeaj s prkoenjem i suprotstavljanjem

1. Uvod

trokovi

Posljednjih desetljea agresivno i antisocijalno ponaanje u stalnom je porastu. Taj uznemirujui razvoj dokumentiraju slubene kriminalistike statistike u raznim zapadnim industrijskim zemljama (Essau, 2003a). Tako, na primjer, Sjedinjene Amerike Drave izvjeuju o stopostotnom porastu broja nasilnih prekraja od 1983. do 1993., pri emu je gotovo isti porast zabiljeen u djeaka i djevojica koji su tueni zbog delinkventnog ponaanja (Silverthorn i Frick, 1993). I u Njemakoj kriminalistika statistika (Savezni kriminalistiki ured, 2000.) potvruje stalan porast delinkventnog ponaanja djece i mladei u proteklih etrnaest godina. Poremeaj ophoenja je za drutvo veliko optereenje, kako u financijskom, tako i u socijalnom pogledu (Essau, 2003a). Djeca s poremeajem ophoenja doivotno uzrokuju trokove jer im je potrebna potpora razliitih sustava. To ukljuuje ustanove psihosocijalne skrbi, rad sudova za maloljetnike i posebne odgojne postupke. Craig i Digout (2003) pokazali su da je poremeaj ophoenja najei razlog lijeenja djece u ustanovama psihosocijalne skrbi ili savjetovalitima. Socijalni trokovi obuhvaaju oteeno i nesigurno ozraje uenja za djecu, to je posljedica poremeenog socijalnog ponaanja. Kvaliteta ivota rtava agresivnih i antisocijalnih djela, kao i kvaliteta ivota ljudi koji ive u visokorizinim podrujima stanovanja, jako je smanjena. Antisocijalno i agresivno ponaanje ograniava pojedince, njihove odnose s drugima i drutvo kao cjelinu. Antisocijalna djeca imaju problema u koli i vrnjaci ih esto odbacuju (Alvarez i Ollendick, 2003). Ne iznenauje da je

Uvod

15

antisocijalno ponaanje esto praeno osjeajem tjeskobe. Poremeaj socijalnog ponaanja djece esto je kroninog karaktera, teko se lijei i smatra se glavnim prethodnikom antisocijalnog ponaanja u odrasloj dobi. Kod antisocijalnih odraslih povean je rizik od doivljavanja neuspjeha u poslovnom ivotu, branih problema i pravnih sankcija (Burke i sur., 2003). Kao roditelji skloni su i u svoje djece izazvati takvo ponaanje pa se kroz generacije prenose agresivne sheme ponaanja. Uestalost, kroninost i s time povezani trokovi i negativne posljedice poremeaja ophoenja doveli su do eksplozivnog porasta broja studija pomou kojih se ustanovljuju imbenici rizika i razvijaju mjere prevencije i intervencije. U sljedeim poglavljima prikazat emo trenutno stajalite istraivanja agresivnosti i analizirati najvanije psiholoke aspekte poremeaja ophoenja. Zbog toga je vano definirati agresivno ponaanje i njegovo znaenje u razliitim kontekstima. Agresivnost je ponaanje u ijoj je pozadini namjera da se drugoj osobi nanese teta ili uniti neki objekt (Bartol, 1995). Ova definicija sadri niz implikacija (Moeller, 2001): Agresivnost u sebi sadri neprijateljsku namjeru. Neagresivni postupci takoer mogu uzrokovati tetu, ali ne proizlaze iz takve namjere. Kada neko dijete, primjerice, drugom djetetu nenamjerno stane na nogu, to se ne smatra agresivnim postupkom jer mu nije namjeravalo nanijeti tetu. Cilj agresivnih postupaka moe biti ne samo tjelesno, nego i duevno oteivanje. Agresivnim ponaanjem smatra se i kada neko dijete o drugom djetetu pria rune stvari a namjera mu je povrijediti to dijete. Agresivnost moe biti usmjerena protiv nekog ovjeka, ivotinje ili objekta.

ope znaajke

Veliki je izazov razotkriti djetetovu namjeru u okvirima ove definicije, jer namjera nije neto to drugi mogu neposredno vidjeti.

16

Agresivnost u djece i mladei

1.1 Objanjenje pojmova Psihijatrijski: Iz psihijatrijske perspektive agresivno i antisocijalno ponaanje esto se odnosi na poremeaj ophoenja i poremeaj s prkoenjem i suprotstavljanjem (Amerika psihijatrijska udruga, 1994; engl. APA). Prema najee koritenim klasifikacijskim sustavima, poremeaj ophoenja je prisutan kada osoba mlaa od 18 godina pokazuje odreenu konstelaciju simptoma (npr. agresivno ponaanje, krenje pravila, unitavanje tue imovine) zbog kojih se povreuju temeljna prava drugih i vane drutvene norme ili pravila, sukladna dobi (vidi 2. poglavlje). Ako tijekom vremena ima sve vie antisocijalnih postupaka, ispunjeni su kriteriji za kroninost i intenzitet koji opravdavaju dijagnozu poremeaja ophoenja. Laka varijanta poremeaja ophoenja je poremeaj s prkoenjem i suprotstavljanjem. Psiholoki: Statistikim pristupom (npr. faktorska analiza, cluster-analiza) iz opisa problematinih oblika ponaanja djece i mladih izvedena su dva iroko shvaena sindroma ponaanja: eksternalizirajui i internalizirajui sindromi (Achenbach, 1993). Eksternalizirajui sindrom obiljeen je nekontroliranim ponaanjem, dok je za internalizirajui sindrom karakteristina pretjerana kontrola ponaanja (npr. strah, depresija i socijalno povlaenje). U eksternalizirajue sindrome ubrajaju se i hiperaktivni, agresivni i delinkventni oblici ponaanja. Agresivno ponaanje obuhvaa tjelesne obraune, destruktivnost, neposluh, prkosno ponaanje, prijetnje drugima i ometanje nastave u koli. Delinkventno ponaanje obuhvaa krenje pravila, to ukljuuje bjeanje od kue, podmetanje poara, krae, izostajanje s nastave, zlouporabu alkohola i droga te vandalizam. Zakonski: Zakonski problemi ponaanja esto se opisuju terminima antisocijalno ponaanje, delinkvencija i kriminalitet. Antisocijalno ponaanje je in kojim se kre pravila i zakoni drutva (npr. ubojstvo, kraa). Poinitelje antisocijalnih djela mogu pritvoriti nadlene slube i izvesti ih pred sud. Pojam delinkventnost koristi se za opis ponaanja djece koja su poinila prekraj protiv zakona, koji je dovoljno te-

nekontrolirano ponaanje

delinkventnost

Uvod

17

ak da spada pod nadlenost kaznenog zakona za mlade (Kazdin, 1995). Delinkventna djeca mogu na razne naine kriti zakon, ukljuujui provale, pljake, silovanja, vandalizam, podmetanje poara, krau ili druga antisocijalna djela. Pojam kriminalitet odnosi se na teko krenje zakona i antisocijalne postupke odraslih (Connor, 2002). Kriminalitet i delinkventnost ubrajaju se u potkategorije antisocijalnog ponaanja.

1.2 Podtipovi agresivnosti

1.2.1 Otvoreni i prikriveni oblici agresivnosti

Otvorena agresivnost definira se kao otvoreni in sukobljavanja povezan s fizikim nasiljem. Primjer su fiziki obrauni, teroriziranje drugih i uporaba oruja s neprijateljskom namjerom. Djeca otvorenog antisocijalnog ponaanja sklona su reagirati na neprijateljsku situaciju razdraljivije, negativnije i osjetljivije od djece koja pokazuju prikriveno agresivno ponaanje. Otvoreno agresivnu djecu uglavnom opisuju kao borce. Djeaci se bore ee od djevojica, no i djevojice osnovnokolske dobi mogu biti sklone takvim oblicima ponaanja. Uestalost fizikih razraunavanja smanjuje se s nastupanjem mladenake dobi (Loeber/Stouthamer-Loeber, 1998). U kasnijoj mladenakoj dobi djeaci i djevojice su podjednako agresivni. Prikrivenu agresivnost karakteriziraju prikriveni agresivni postupci koji se dogaaju potajno. Primjeri su krae, podmetanje poara, bjeanje s nastave i bjeanje od kue. Djeca prikrivenog antisocijalnog ponaanja manje su drutvena, bojaljivija su i u veoj mjeri nepovjerljiva prema drugima te esto unutar svojih obitelji dobivaju malo potpore (Loeber/Stouthamer-Loeber, 1998). Djeca koja kradu i ponaaju se agresivno imaju najvie problema i vei je rizik da e poslije biti u sukobu sa zakonom. Istraivanja pokazuju da roditelji djece koja kradu esto imaju potekoa s discipliniranjem svoje djece i prikladnim nadzorom nad njima.

neprijateljsko dranje

potajni agresivni postupci

18

Agresivnost u djece i mladei

1.2.2

Reaktivna i proaktivna agresivnost

neprijateljske agresije

namjerno agresivna djela

Reaktivna agresivnost je agresivno djelo koje predstavlja reakciju na neki izvanjski podraaj, dogaaj ili ponaanje. Taj podraaj moe biti stvaran ili ga je dijete takvim doivjelo. U tom sluaju vanjski podraaj izaziva veliku koliinu bijesa, koji se zdruuje s impulzivnou, slabom sposobnou usmjeravanja ponaanja, slabo razvijenim sposobnostima savladavanja i neprimjerenom obradom socijalnih informacija. Zbog neprimjerene obrade socijalnih informacija vjerojatno je da osoba o kojoj se radi oekuje negativan ishod (npr. da e biti povrijeena ako sama ne reagira agresivno), pokazuje fizioloku uzbuenost i reagira agresivno. Reaktivno agresivne osobe u velikoj mjeri pokazuju neprijateljsku agresiju s velikim udjelom osvete. Ta su djeca nepovjerljiva i oprezna prema drugima i esto ih doivljuju kao borbene protivnike koji zavreuju nasilje (Crick i Dodge, 1996). U usporedbi s proaktivnom varijantom, reaktivna agresivnost esto zapoinje ranije i ini se da je povezana s grubim mjerama discipliniranja koje provode roditelji, tjelesnim zlostavljanjem, socijalnim problemima, nestabilnou obitelji i iskustvima nasilja (Schwarz i sur., 1998). Reaktivno agresivna djeca nisu toliko omiljena, njihova socijalna kompetencija je manja, esto se ale da ih vrnjaci ikaniraju i ee imaju potekoe s koncentracijom te problem s obuzdavanjem impulzivnosti nego to je to sluaj s proaktivno agresivnom djecom (Schields i Ciccetti, 1998). O proaktivnoj agresivnosti se govori kada dijete namjerno i planirano koristi agresivno ponaanje da bi postiglo neki cilj ili dominiralo nad drugim djetetom. Djeca koja pokazuju taj oblik agresivnog ponaanja esto su mirna i samouvjerena i oekuju da e ishod njihove agresije biti pozitivan (Dodge, 1991). To znai da su djeca proaktivno agresivnog ponaanja uvjerena da se agresija isplati zbog opipljivih prednosti koje donosi. Vjeruju da mogu ojaati osjeaj vlastite vrijednosti tako da nadvladaju drugu djecu, koja im se, u pravilu, pokoravaju prije nego to doe do ozbiljne povrede (Crick i Dodge, 1996).

Uvod

19

1.2.3

Relacijska agresivnost

Relacijskom agresivnou nazivamo ponaanje koje teti drugima zbog unitavanja veza, prijateljstava, pripadnosti skupini ili osjeaja prihvaenosti, ili se takvim unitenjem prijeti (Crick, 1996). To znai da e se agresor pobrinuti da neko dijete bude iskljueno iz skupine prijatelja ili e time prijetiti. Relacijska agresivnost je ea u djevojica nego u djeaka (Bjrkvist i sur., 1992). Tijekom puberteta agresivno ponaanje djevojica prema roditeljima jednako je esto kao u djeaka. Izmeu osme i etrnaeste godine djevojice moda mijenjaju oblik izraavanja agresije pa otvorena agresivnost postaje rjeom dok se poveava relacijska agresivnost (Hood, 1996). Prema nalazima Cricka i Grotpetera (1995), relacijski agresivni mladi ljudi se u odnosima s vrnjacima osjeaju nesretnima i oajnima. Budui da takvo ponaanje ograniava pristup ostvarivanju odnosa s vrnjacima, prihvaen je argument da rani poetak relacijske agresivnosti pojaava osjeaje oaja, a moda ih ak i izaziva. No mogue je i da osjeaji oaja dovedu do relacijske agresivnosti. Tako se, primjerice, djeca koja se osjeaju usamljenima ili neprihvaenima mogu osvetiti svojim vrnjacima koritenjem oblika relacijske agresivnosti (npr. Vi ste mene odbacili pa u se sada ja pobrinuti da vi budete odbaeni!). Oni sami osjeaju se bolje nakon to uzrokuju iskljuivanje druge djece. Relacijska agresivnost u djevojica nanosi vie tete jer je uz taj oblik agresivnog ponaanja teko odrati bliska prijateljstva koja za djevojice imaju visoku vrijednost. U usporedbi s ostalom djecom relacijski agresivna djeca u veoj su mjeri emocionalno i socijalno neprilagoena. Postoji vea vjerojatnost da e ih njihovi vrnjaci odbijati, to uzrokuje prkosno, impulzivno, depresivno i plaljivo ponaanje. Relacijski agresivne djevojice manje su omiljene i usamljenije su od djevojica koje ne pokazuju takvu agresivnost.

izraavanje agresivnosti

20

Agresivnost u djece i mladei

Zbog toga je njihovo agresivno ponaanje vezano uz postizanje socijalnih ciljeva i u velikoj se mjeri sastoji od prikrivenih oblika relacijske agresivnosti. Da bi se provjerila ta hipoteza, strunjaci su zamolili 491 uenika od treeg do estog razreda da navedu koji kolege iz razreda pokazuju sljedee ponaanje: Otvoreno agresivni postupci: - estice koje su se koristile za mjerenje otvorene agresivnosti sadravale su fiziku i verbalnu agresivnost, primjerice, udaranje i naguravanje drugih, zapoinjanje tunjave, vikanje ili vrijeanje. Relacijski manipulativni postupci: estice koje su se koristile za mjerenje relacijske agresivnosti sadravale su oblike ponaanja koji su ukljuivali namjerne pokuaje nanoenja tete odnosu neke osobe s vrnjacima, odnosno znaili su takvu prijetnju. Kao to se vidi na grafikom prikazu, znaajno je vei postotak djeaka koji su doivljeni otvoreno agresivnima nego to je to sluaj kod djevojica. Relacijski agresivnoj djeci prijeti opasnost razvijanja tekih oblika poremeaja prilagodbe. To znai da su ta djeca znaajno ee odbaena i u usporedbi s vrnjacima koji nisu relacijski agresivni izvjeuju o znaajno vioj razini usamljenosti, tjeskobe i izolacije.

Prikaz 1.1: Postotak djevojica i djeaka koje su njihovi kolege iz razreda okarakterizirali u velikoj mjeri relacijski i otvoreno agresivnima (prema Crick i Grotpeter, 1995)

Prema Crick i Grotpeter (1995), i djeaci i djevojice mogu biti prilino neprijateljski raspoloeni i agresivni, ali agresiju oituju na razliite naine. Pretpostavljalo se da e djeaci, koji esto slijede instrumentalne ciljeve s naglaenim suparnitvom, s velikom vjerojatnou izazivati tunjave, vrijeati ili pokazivati druge oblike otvorene agresije prema onima koji ometaju njihov rad ili zadatke. Za razliku od njih, djevojice se koncentriraju na ciljeve vezane uz odnose jer ele izgraditi bliske i intimne odnose s drugima.

Okvir 1.1: Relacijsko i otvoreno agresivno ponaanje

Uvod

21

Tajna meu djevojicama

1.2.4

Instrumentalna i neprijateljska agresivnost

Instrumentalna agresivnost prua agresoru nagrade ili prednosti povezane s neugodom rtve (Feshbach, 1970). Glavni cilj neprijateljske agresivnosti je nanijeti rtvi bol ili tetu. Instrumentalna agresivnost smanjuje se s dobi, dok je neprijateljska agresivnost u starijoj dobi u porastu (Hartup, 1974). Djeaci oituju neprijateljsku agresivnost u veoj mjeri od djevojica. Kod instrumentalne agresivnosti nije zamijeena znaajna razlika meu spolovima. Glavni problem tih podtipova je da se oblici ponaanja instrumentalne i neprijateljske agresivnosti mogu preklapati. Prema Hartupu (1974), mnoge agresivne epizode sadre elemente obiju sastavnica.

1.3 Razvoj normalne agresivnosti U djece je agresivno ponaanje normalno i esto se pojavljuje. Tako se, primjerice, u jednom Holmbergovu istraivanju (1977) pokazalo da se gotovo polovinu socijalnih interakcija meu djecom u dobi od 12 do 18 mjeseci moe socijalne strategije

22

Agresivnost u djece i mladei

smatrati konfliktnima ili im je svojstveno nasilno prekidanje. U tim ranim meuljudskim konfliktima mala djeca razvijaju i ue uinkovite socijalne strategije pomou kojih se mogu izboriti za svoja prava i rjeavati socijalne konflikte. Oni pritom ue vane lekcije koje im pomau da se poslije aktivno kreu u irem socijalnom okruju. Odreena koliina agresivnosti ne samo da olakava razvoj tih vjetina, nego potie i suparniko ponaanje tijekom igranja i dovodi do uspjenijeg svladavanja zahtjeva svakodnevice. Oblici i uzroci agresivnosti tijekom razvoja se mijenjaju.
1.3.1 Dojenaka dob i dob puzanja

napadaji bijesa

Kao to je prethodno definirano, agresivnost podrazumijeva namjerno djelovanje. Budui da mala djeca kognitivno nisu u stanju nekome namjerno nanijeti tetu, teoretski oni jo ne mogu oitovati agresivnost. Izgleda da se izmeu drugog i sedmog mjeseca pojavljuju reakcije bijesa (Sternberg i sur., 1983). Napadaje bijesa najee izazivaju tjelesna neugoda, elja za panjom ili rutinske aktivnosti poput vrenja nude, hranjenja ili odlaska na spavanje. Agresivno ponaanje poinje se pokazivati krajem prve godine ivota. Najee se pojavljuje kao instrumentalna agresivnost ija je posljedica oduzimanje igraaka drugoj djeci. Agresivno ponaanje koje se pojavljuje tijekom druge godine openito je vezano uz igrake (Caplan i sur., 1991).
1.3.2 Rano i srednje djetinjstvo

sposobnost samoregulacije

Rezultati istraivanja koja su ispitivala promjene agresivnog ponaanja (Cummings i sur., 1989; Hartup, 1974) mogli bi se saeti na sljedei nain: Kao prvo, napadaji bijesa doseu vrhunac u dobi od tri i pol godine. Kao drugo, od tree godine nadalje raste tendencija reagiranja na napad ili frustraciju mjerama uz-

Uvod

23

vraanja. Izmeu tree i pete godine smanjuje se fizika agresivnost, to je moda uzrokovano moralnim razvojem djeteta. To znai da djeca ove dobi razvijaju veu sposobnost samoregulacije. Govorni razvoj takoer omoguuje djetetu verbalno izraavanje agresivnosti. Iako se i starija djeca svaaju zbog predmeta, ipak sve vei broj agresivnih ispada poprima oblik neprijateljskog ponaanja iji je cilj nanoenje tete drugome. Tijekom srednjeg djetinjstva fizika agresivnost i otvoreno antisocijalno ponaanje (npr. neposlunost) i dalje se smanjuju onoliko koliko se poveava djetetova sposobnost odustajanja od svae (Hartup, 1974). Djeja agresivnost je u toj dobi ee namjerna, neprijateljska i reaktivna nego instrumentalna. Porast neprijateljske agresivnosti zasniva se na injenici da su starija djeca sposobnija prepoznati motive i namjere drugih. To znai da je vea vjerojatnost da e dijete kolske dobi prepoznati agresivnu namjeru i neprijateljskim se ponaanjem osvetiti zlotvoru, za razliku od djeteta predkolske dobi. Dodge i sur. (1984) izvjeuju da su djeca tijekom odrastanja sve sposobnija razlikovati tetu koja je nanesena namjerno od one prouzroene sluajno. U njihovu istraivanju zamolilo se djecu predkolske dobi i uenike drugog i etvrtog razreda da procjene namjeru djeteta koje je unitilo toranj drugog djeteta. Djeca su trebala procijeniti je li to bilo nenamjerno ili u neprijateljskoj, dobroj ili prosocijalnoj namjeri; 42% djece predkolske dobi uspjelo je prepoznati pravu namjeru ruitelja tornja, u usporedbi sa 57% djece drugog i 72% djece etvrtog razreda. Tijekom odrastanja agresivnost se sve vie izraava simboliki i verbalno, djelomino zbog razvoja djetetovih jezinih sposobnosti. Govor omoguuje djeci verbaliziranje bijesa, to u ranom djetinjstvu jo nisu bili u stanju. Kognitivni napredak i sve vee znaenje socijalnih odnosa razlog su to oblici relacijske agresivnosti (tj. agresivnog ponaanja unutar odnosa) postaju sve vaniji.

fizika agresivnost

24

Agresivnost u djece i mladei

1.3.3

Mladenaka dob

prikrivena agresivnost

Tijekom razvoja u mladu osobu i mladog odraslog izgleda da dolazi do smanjenja broja otvorenih oblika agresivnosti, primjerice, napadaja bijesa i fizikih obrauna (Loeber i Stouthamer, 1998). Istodobno raste broj oblika prikrivene agresivnosti (npr. prijevare, krae), antisocijalnog i delinkventnog ponaanja. U adolescenciji postaju, moda s poetkom spolne zrelosti, znaajni konflikti u kojima se uspostavlja ili uvruje socijalna dominantnost.

1.4 Normalna i abnormalna agresivnost Budui da su normalni agresivni postupci dio odrastanja, vano je razlikovati normalnu agresivnost od abnormalnog agresivnog ponaanja. Nedavno su sastavljene ope smjernice koje upuuju na razlike (Moeller 2001). Abnormalno agresivno ponaanje kvalitativno odstupa od normalnih oblika agresivnosti. Tako su, primjerice, u djece predkolske i osnovnokolske dobi fiziki obrauni vrlo esti. Meutim, podmetanje vatre ili muenje ivotinja kvalitativno odstupaju od normalnih agresivnih postupaka i zato bi se prije mogli oznaiti abnormalnima. razlikuje se i kvantitativno od normalne agresivnosti i to u pogledu uestalosti, intenziteta ili duljine trajanja. Tako je, primjerice, u djece predkolske dobi normalno pojavljivanje odreenog broja ispada bijesa, to kod desetogodinjaka ve moe biti abnormalno. u znaajnoj mjeri odstupa od onoga to se smatra normalnim za djecu iste razvojne dobi i istog spola. To znai da su odreeni oblici agresije u odreenoj dobi normalni, ali ne i na drugim dobnim razinama. Budui da se fizika agresivnost ee susree u djeaka nego u djevojica, ista bi koliina agresivnosti u

smjernice

Uvod

25

sedmogodinje djevojice prije bila razlog za zabrinutost nego da se radi o djeaku iste dobi. uvelike ometa razliite aspekte djejeg razvoja (npr. kolski uspjeh, meuljudske odnose). tetno utjee na ponaanje ili imovinu drugih.

1.5 Pitanja za vjebu uz 1. poglavlje 1. 2. Kako definirate agresivnost? Pojam agresivnost moe se definirati iz psihijatrijske, psiholoke i pravne perspektive. Moete li ukratko definirati svaku od tih perspektiva? Moete li opisati razvoj normalne agresivnosti, poev od dobi malog djeteta do mladenake dobi? Opiite oblike agresivnog ponaanja koji se najee susreu tijekom ranog do srednjeg djetinjstva. Tijekom odrastanja agresivno se ponaanje sve vie izraava na verbalnoj i simbolikoj razini. Zato? Navedite osnovne razlike izmeu otvorenih i prikrivenih oblika agresivnosti. Navedite osnovne karakteristike reaktivne i proaktivne agresivnosti. Kako biste definirali relacijsku agresivnost? Koje su glavne razlike izmeu instrumentalne i neprijateljske agresivnosti? Po emu se razlikuje normalna od abnormalne agresivnosti?

3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.