Gerald Massey

EGIPATSKA KNJIGA MRTVIH

Misteriji Amente

Put ivota u tri svijeta, onoga na zemlji, Amenti i nebu, ostvarivao se poznavanjem rijei boga i stvarajui je istinom u obrani od svih moi zla. Prema Knjizi mrtvih, smrt dolazi na svijet pomou neznanja, a ne znanja. Hermes kae: "Bezbonost due je neznanje. Vrlina due je znanje." [Corpus Hermeticum] Znanje ima primarnu vanost. Na putovanjima due i tekoama nuno je da umrli zna. Putem znanja je on podignut i njime pronalazi svoj put u mraku. Znanje je njegova svjetiljka i njegov kompas. Imati znanje znai biti gospodarom nebeskih moi i maginih rijei. Neznanje e ga uiniti plijenom svih vrsta lai prepre denih neprijatelja koji vrebaju. On kontinuirano pobjeuje svojim znanjem na putu, kao putnik s kartom i kao onaj koji se ve prije upoznao s lokalnim jezikom. Odavde proizlazi potreba za gnozom i inicijacijom u mis terije.

... Prema toj ranijoj Bibliji, smrt dolazi na svijet pomou neznanja, a ne znanja, kao u kranskoj karikaturi egipatskog uenja. ... [str 38]
Naslov originala EGYPTIAN BOOK OF THE DEAD AND THE MYSTERIES OF AMENTA

Uvod
Egipatska posmrtna literatura

Stare su civilizacije smrti i postmortalnom ivotu pridavale po seban status koji je u egipatskoj civilizaciji poprimio sveobuh vatno znaenje. ivot i smrt, lice i nalije jednog postojanja, bi li su dio jedne cjeline jednog ivota koji je obuhvaao zemaljsku i postmortalnu ili onostranu egzistenciju. Moda bi bolje bilo rei da je jedan ivot inilo putovanje koje se dijelilo na nekoli ko postaja, etapa, kojih su zemaljski i postmortalni ivot bili jed nako vani dijelovi. Dio te cjeline bio je zemaljski Egipat. Za drevnog Egipanina njegova je zemlja bila preslika nebeskog Egipta, " h r a m " na zemlji. Zbog toga je Egipaninu od presudne vanosti bilo umrijeti u svojoj "majci zemlji", daru Nila i Sunca. Dobar pokop bio je od iznimne vanosti, moda ak i jedna od najveih tenji svakog Egipanina. Zato se gradnji i oprema nju vlastitog groba pridavala velika panja. Iz Starog kraljevstva (2613-2130. godine prije Krista) potjee tekst u kojem Hardjedef 1 savjetuje svojem sinu da izgradi primjerenu grobnicu: "Op-

Hardjedefove pouke pripadaju didaktikoj literaturi Starog kra ljevstva, a sastavljene su za vladavine 5. dinastije. Preivljava samo nekoliko poetnih fragmenata koji se pronalaze u Novom kraljevstvu i Kasnom razdoblju egipatske povijesti.

remi svoju kuu na groblju i vrijednim naini svoje mjesto na Zapadu... Kua smrti je za ivot!" Ove rijei odjekuju egipat skom mudrosnom literaturom svih razdoblja. Za razdoblja Srednjeg carstva (2133-1786. godine prije Krista), tijekom vladavine 12. dinastije, dvorski slubenik Sinuhe naputa svoju zemlju nakon smrti Amenemhata I. Moda je razlog tomu bio strah da Senurset I, kojeg je sluio, nee biti us tolien te da e se zbog toga njegova sudbina promijeniti. Bez obzira na razloge, Sinuhe naputa Egipat. Odlazi u Zapadnu Aziju gdje pokree posao i ubrzo postaje bogat ovjek. Azijske mu ene raaju sinove koji su s vremenom izrasli u snane lju de. Ali sve vrijeme Sinuhe je eznuo za rodnom zemljom. Stal no je oplakivao svoj Egipat, ne samo zbog ljubavi prema njemu ve i zbog onoga to je izrazio vlastitim rijeima: "to moe biti vanije od ukopa tijela u rodnoj zemlji?" Jednog je dana dobio poruku od faraona, slatku uhu svakog Egipanina. Kralj mu savjetuje da razmisli o svojoj ivotnoj do bi i o danu svog pokopa, o svom truplu i povratku u Egipat. Po ruuje mu da ne bi smio biti pokopan u azijskoj zemlji, prema azijskim obiajima: "Misli o danu ukopa, prelasku u stanje sav renstva. Za tebe e no biti uobliena pomazanjem i zavojima iz ruku Tait (boica povezana s tkanjem). Na dan ukopa bit e ti pripremljena pogrebna ceremonija. Koveg tvoje mumije bit e od zlata, a glava ukraena lapis lazulijem. Kada legne na mrtvaka nosila, nad tobom e biti nebo; vui e te volovi, a svi rai e hodati ispred tebe. Na ulasku u grobnicu muu plesaice e izvesti svoj ples. Lista rtvenih darova glasno e se proitati za tebe i oni e biti prineseni na rtveni stol. Tvoja grobna stela od bijelog kamena bit e u svetitu s kraljevskim povlasticama. Nee umrijeti izvan svoje zemlje." 2 Naguib Kanawati, The Tomb and its Significance in Ancient Egypt.
2

Pria o brodolomcu, takoer iz Srednjeg kraljevstva, nosi istu poruku. Mornar koji je doivio brodolom uspio je preivjeti i dokopati se obale nekog otoka. Tamo susree zmiju koja ga uv jerava da e se vratiti svojoj kui, da e zagrliti svoju djecu, iv jeti i tamo biti pokopan. U tekstu mudrog Anija iz Novog kraljevstva itamo sljede e rijei: "Spremi svoje mjesto u dolini, grob koji e sakriti tvo je tijelo. Uini ga vrijednim mjestom, kao da je za velike pokoj nike koji sada poivaju unutar svojih grobnica." Ani takoer upozorava da svojim dolaskom smrt odnosi dojene iz majinog krila jednako kao i ovjeka u poznijoj ivotnoj dobi. Slino itamo i drugdje smrt je neizbjena za poznate jednako kao i za nepoznate. Sve nam to ukazuje na nekoliko injenica. Egipanin je tre bao umrijeti tamo gdje je pokopan. Pogrebni obredi bili su pre cizno propisani. Zapravo je u Egiptu sve vezano za sakralno imalo svoje znaenje, ak i prelazak preko svakog praga hrama. I ono moda najvanije dio su jednog sveobuhvatnog nazora koji se tijekom godina mijenjao u formi ili nainu izraavanja sukladno odreenom razdoblju, ali ne u svojoj biti. Niti jedna civilizacija ili kultura nikada nije imala toliko optimistian odnos prema smrti.

Tekstovi

piramida

Egipatska posmrtna literatura, ili pogrebni tekstovi, openito nazvana Knjigama mrtvih, od najstarijih pa do najmlaih, obuh vaa razdoblje od nekoliko tisua godina. Prve zapise, tj. najstariju religioznu literaturu, nalazimo u Starom kraljevstvu za vladavine 5. i 6. dinastije. Pisani su hijeroglifima i uklesani na zidove odaja i prolaza piramida koje su

Pogrebna komora piramide faraona Unasa. Zidovi su prekriveni Tekstovima piramida, a svod zvijezdama.

podigli kraljevi tih dinastija u Sakkari Unas, Teta, Pepi I, Mentu-em-sa-f i Pepi II. 3 Ove hijeroglifske zapise nazivamo Teksto vima piramida. 4 Openito su prihvaeni kao najstarija religiozna literatura Starog Egipta, premda postoje dokazi da su proli kroz brojne revizije jo za vrijeme 5. dinastije. Neki egiptolozi smatraju da su Tekstovi piramida sastavljeni na temelju starijih, zasad nep-

Tekstovi piramida ne odnose se na tri velike piramide u Gizi Keopsovu, Kefrenovu i Mikerinovu.! Tekst koji obrazuje Knjigu mrtvih kao cjelinu nalazi se u pirami di kralja Unasa, posljednjeg kralja 5. dinastije. Njegova kamena pira mida visoka je 18.9 metara, a svaka stranica dugaka je 61 metar.
4

ronaenih ili izgubljenih tekstova, jer neki njihovi dijelovi uka zuju na arhaine izvore.5 Tako je, primjerice, obred uklesan u piramidi faraona Tetija pronaen na dvije stele koje potjeu iz vremena vladavine petog kralja 2. dinastije, to jasno ukazuje na ranije postojanje kulta sunca. 6 Za nastanak ili kompilaciju ovih tekstova odgovorni su sveenici iz Heliopolisa. Tekstovi piramida opisuju putovanje faraona prema nebu ili duhu gdje naposljetku kralja prihvaa boica Nut, boica ne ba, irei svoje ruke nad njime. Sastoje se od magijskih formula, molitvi, zazivanja i upozo ravaju faraona na opasnosti i prepreke koje ga ekaju na postmortalnom putovanju. Glavni elementi topografije ivota posli je smrti su nebo i Duat (Tuau ili Dwat) ili Podzemni svijet. Kraljevi se nazivaju "Sinovima boga Raa", esto se povezujui sa suncem na nebu. Ra, bog sunca, plovi danju svojom sune vom laom u pratnji monih bogova s istoka na zapad. Uzdie se kao Khepri (izlazee sunce), a zalazi kao Atum (nono sun ce), prolazei nou Podzemnim svijetom sa zapada na istok. Kao onaj tko predstavlja sunce ili onaj tko ga utjelovljuje, kralj "ulazi (izlazi) na nebo meu Neizbrisive" i "krui nebom kao s u n c e " izlazi kao Khepri nakon poinka na Zapadu i na 7 kon prolaska kroz Podzemni svijet. Razni dijelovi teksta se ponavljaju, ali se brojne sekvence razlikuju od jedne piramide do druge. Zanimljivo je napomenu ti da najstariji tekstovi, oni koji potjeu iz Unasove piramide, imaju 2 8 3 poznata odlomka i da sadre neke koji se ne pronala ze u drugim piramidama. Tekstovi iz male piramide Ibija naj-

5 6

Francois Daumas, Los Dioses de Egipto.

Christine El Mahdi, Mummies, Myth and Magic in Ancient Egypt.

7

Tekstovi piramida, 257.

mlae su "izdanje" koje sadri odlomke koji se ne nalaze u sta rijim verzijama. S obzirom na karakter tekstova arolije, zazivanja, molit ve, tualjke - prepoznajemo pet osnovnih vrsta tekstova. 8 Prvi su dramatski tekstovi koji imaju formu govora i propisanog dje lovanja. Odnose se na kraljevu krunu, grobnu opremu, obred otvaranja usta i druge dravne rituale. Vjerojatno potjeu iz ra nijeg razdoblja, barem iz 2. i 3. dinastije. Druga kategorija ima oblik mitolokih pria ili aluzija. Uo ljive su himne, formule, kultni simboli i ritualni predmeti. Trea kategorija su litanije u obliku stihova ili strofa koje ine nabrajanja, nazivi i imena formula to se odnose na nebes ke stvari. Naprimjer, arolija 220 pozdravlja krunu koja dolazi u kraljev posjed: " O n ti dolazi, o Kruno! On ti dolazi, o Plame nu. On ti dolazi, Veliki. On ti dolazi, o bogata Magijom (u Magi ji)." Smatra se da ovakvi tekstovi potjeu iz 4. dinastije. etvrtu kategoriju ini najvei dio Tekstova piramida. To su glorifikacije - Sakhu, "ono to nekog preureuje u Akh". I posljednju, petu kategoriju, sainjavaju magijski tekstovi. To su zatitne formule protiv neprijateljskih i opasnih bia. Iz njihove jezine forme prosuuje se da su to najstariji tekstovi i da potjeu iz ranoga arhainog razdoblja.

Tekstovi

sarkofaga

Nakon Starog kraljevstva Egipat ulazi u nejasno razdoblje drutveno-politikih nemira nazvano Prvo meurazdoblje (21602130). Tekstovi piramida poinju se zapisivati u grobnicama visokih dravnih slubenika ili drugih istaknutih osoba. U Sred-

Mark Lehner, Complete Pyramids.

njem kraljevstvu stranice mrtvakoga kovega poinju se osli kavati i zapisivati hijeroglifima ili ranim hijeratskim pismom, pojednostavljenom verzijom hijeroglifa, pa ih zbog toga naziva mo Tekstovima sarkofaga. Meutim, zapisivani su takoer na zidovima nekih grobnica, na stelama, ak i na maskama mumi ja. Tekstovi su pisani u stilu Starog kraljevstva. Ukljuuju poz nata "izdanja" Tekstova piramida, ali i dotad nepoznate dijelo ve. Neki odlomci potjeu iz 2. dinastije, a neki, podjednako sigurno, iz 1. dinastije. 9 Vrlo je zanimljiv tekst sa sar kofaga kraljice 11. dinastije Mentu-hetep. Dva prijepisa ovog pog lavlja, koji prema Lepsiusovoj podjeli nose broj LXIV, kazuju nam da je tekst otkriven za vlada vine Hesep-tija, petog kralja 1. dinastije. Neki dijelovi Knjige mrtvih iz ovog razdoblja prepisivani su i koriteni u kasnijem, sve do 200. godine nae ere. U Srednjem kraljevstvu bog Ra vlada danju, Oziris nou. Opisuje se putovanje due kroz Podzemni svijet koji odlikuju brojne opasnosti. Tako primjeri ce umrli mora odabrati dva puta, plavi vodeni i crni kopneni, koji su razdvojeni "Jezerom vatre". Oba puta puna su opasnih ivoti-

Lijepo izraen unutarnji koveg izvjesnog Amenhotepa. Srednje kraljevstvo.

Bunsen, Egypt's place in Universal History.

nja pokraj kojih se moe proi samo ukoliko umrli poznaje nji hova imena. Na kraju dua dolazi do neba, podruja vladavine boga Ozirisa, gdje se izvodi obred vaganja srca, a nakon toga ivi na vjenim poljima meu bogovima. Sudbina faraona pone to je drukija. Proavi sve opasnosti Podzemnog svijeta, kao i vaganje srca, faraon stupa na Raovu lau od milijun godina kao njegov pratitelj.

Knjiga

mrtvih

U Novom kraljevstvu, poetkom 18. dinastije, poinju se gradi ti skrivene grobnice u tebanskim breuljcima na zapadnoj obali rijeke Nil. Bile su koncentrirane u prostoru kojeg nazivamo Do lina kraljeva. Ovo je podruje smatrano svetim tlom. Vladari Novog kraljevstva, od 18. do 20. dinastije, tamo su izgraivali svoje grobnice u razdoblju od oko 500 godina. U njihovim se grobnicama pojavljuju tekstovi koje naziva mo Knjigama mrtvih. Pisani su na papirusima i esto bogato ilustrirani. To su velike zbirke tekstova, arolija, zazivanja, him ni, molitvi, litanija i magijskih formula, a mnogi su odlomci preuzeti iz Tekstova piramida i Tekstova sarkofaga. Osim nave denih elemenata, papirusi Knjige mrtvih sadre prizore razlii tih aspekata Podzemnog svijeta kao to su borba i pobjeda nad demonima, vaganje due (psihostazija) i negativno priznanje. Najstarija knjiga zove se Knjiga o onome to je u Duatu. Knjiga sadri dvanaest podjela koje odgovaraju nonim satima kroz koje suneva laa, predstavljena u ovom aspektu kao bo anstvo s Ozirisovom glavom, napreduje prema zori. Rane kopi je Knjige pojavljuju se u odajama grobnice Tutmozisa III i Amenhotepa I. Osim spomenutog, u kraljevskim se grobnicama krajem 18. dinastije pojavljuju i drugi tekstovi slini Knjizi o onome to je u

Nona solarna laa iz Knjige o onome to je u Podzemnom svijetu. (iz grobnice Ramzesa VI)

Ozirisova Sudbena dvorana iz Knjige vrata.

Podzemnom svijetu, s ukljuenim mitolokim i eshatolokim te mama. Tako se, naprimjer, u Knjizi vrata peti stadij sunevog pu tovanja dogaa u Sudbenoj dvorani Ozirisa. Na crteu 4. vidimo kako majmun (babun), tovatelj boga Ra, tapom udara svinju, sljedbenika neprijateljski raspoloenog boga Setha. U zavrnom prizoru bog Nun podie sunevu lau na svojim rukama. Knjiga dana i noi prikazuje boicu neba Nut koja guta ve ernje sunce i ponovno ga raa u zoru. Naziv Knjiga mrtvih nije izvoran. Egipatski pljakai grob nica davali su ime papirusima koje su pronalazili zajedno s mu mijama Kitab al-Mayitum ili "Knjiga mrtve osobe", pa su ih moderni egiptolozi nazvali "Knjiga mrtvih". Originalni egipat-

Boica neba Nut guta veernje sunce, iz Knjige dana.

ski naziv bio je Pert em hru. Obino se prevodi kao "izlazak na (u) dan", "oitovanje u svjetlu" ili "poglavlja svakodnevnog do laska" (Reu nu pert em hru). Knjiga mrtvih sadri oko 190, skoro 200 poglavlja ili odje ljaka. Meutim, ne postoji cjelovita Knjiga mrtvih (ili je moda bolje rei da nije pronaena) sa svim poglavljima, standardni i tono odreen tekst s jasnim redoslijedom poglavlja. Dakle, una to brojnim pronaenim papirusima, niti jedan ne sadri cjelo vit tekst. Raspored poglavlja razliit je od papirusa do papirusa, inei jedinstvenu zbirku koja nosi ime umrlog. Takvi su prim jerice poznati papirusi Ani, Hunefer i Ahhai. Poglavlja je numerirao i podijelio egiptolog Richard Lepsius 1842. godine. Pridodao je brojeve 1-165 svojem izdanju papirusa Iufankha, najduem njemu poznatom papirusu iz Kas nog razdoblja egipatske povijesti u kojem su sekvence kompo zicije bile relativno pravilne. Toj Egipatskoj knjizi ili Ritualu (kako se jo naziva u literaturi) Edouard Naville i Wallis Bud ge, na temelju dobrog prijevoda i istraivanja Le Page Renoufa, nadodaju neke daljnje odlomke iz Novog kraljevstva i Tre eg meurazdoblja, arolije s jednom formulom i manuskriptom iz rimskog razdoblja. Zaokruuju cjelinu kakvu danas poznaje mo kao Knjigu mrtvih i vie ne koriste naziv Ritual ve samo Knjiga mrtvih. Papirus Ani poinje s poglavljem 15. Slijede poglavlja 30, 1, itd. Meutim, broj poglavlja ne odnosi se na redoslijed ita nja. Poglavlja su numerirana radi lake identifikacije. Meutim, ono to su Egipani nazivali Duatom (Tuat, Dwat) mi prevodimo kao Podzemni svijet, to zapravo nije tono. Rije duat oznaava jutarnje blijedo svjetlo pa bi toniji prijevod bio 10 "mjesto jutarnjeg blijedog svjetla". I neke druge egipatske ri-

10

A. Gardiner, Egyptian Grammar.

jei odnose se na Podzemni svijet. Primjerice, rije amentet zna i "skriveno mjesto", a neterkhert "boanstvo ispod mjesta". Dua pokojnika putovala je Podzemnim svijetom punim prepreka, opasnosti i proba ili testova koje je trebalo nadii. Za to je svaki putnik imao pomo pisane rijei, niza molitvi, aro lija, naziva i likova koji su mu pruali potporu u razliitim situa cijama. Dakle, trebao je imati kopiju Knjige mrtvih koja se polagala u sarkofag uz mumificirano tijelo. Zapravo je glavna svrha papirusa bila omoguiti osobi otkrivanje "psihikog pros tora" u kojeg je stupila i pomoi joj da proe kroz njega. 11 Od svih poglavlja Knjige mrtvih najpoznatije je poglavlje 125. Ono opisuje " s u d b e n u dvoranu" gdje suenju mrtvom predsjeda Oziris, gospodar Podzemnog svijeta, uz pomo Maat, boice pravde i istine koja je pazila da sve bude provedeno po zakonu itavog Univerzuma. Prizorite je bilo u obliju sarko faga, a ulaz u ovo podruje nazivao se Khersek-shu. Nakon ulaska u dvoranu umrli se morao obratiti svakom od etrdeset i dvaju sudaca te pobijati pojedine grijehe kao to su ubojstvo, razbojstvo, laganje, gramzivost, nasilnost, zanemarivanje isti ne, brakolomstvo, homoseksualnost, itd. Ovo suenje znanstve nici nazivaju "negativnim priznanjem" zbog toga to se od um rlog trailo da pobija grijehe bez da navodi dobra djela koja je poinio za ivota. Zatim se na jednu pliticu velike vage u Sudbenoj dvorani stavljalo srce umrlog, a na drugu pero boice Maat, simbol is pravnosti. Brigu o vaganju vodio je bog Anubis, a presudu je zapisivao bog Thot. Ako umrli nije uspio uravnoteiti svoje srce s perom, udovite Ammit ili Amemait bi ga progutalo. Svakako je zanimljivo spomenuti da je Knjiga mrtvih pred viala siguran prolazak kroz razne situacije, ak i one kao to

11

Jeremy Naydler, Egipat, hram univerzuma.

je "vaganje srca". Na neki nain rezultat se znao unaprijed. Um rli je bio oznaen kao onaj "istinitog glasa" ili maat-kheru, tj. bie koje je isto i koje zasluuje vjeni blagoslov Ozirisovog kraljevstva. Dakle, bio mu je doputen pristup Ozirisovom kra ljevstvu.

Koncepcija

ovjeka

Po egipatskom vjerovanju ovjek se sastojao od sedam dijelova, ljuski ili tijela koja su odgovarala jednakim elementima Priro de. Egipani su ih nazivali: l . K H A T - i l i fiziko tijelo. 2. KHABIT ili naelo koje odreuje formu. Povezano je s elementom Ankh dahom, onime to stvari odrava ivima; prana ili ki Istoka. 3. KA - sjena ili dvojnik. 4. AB kama-manas Vedante, razum, nasljedna dua. U povezanosti je sa srcem te je tako sjedite razuma i osje aja. 5. BA ista inteligencija ili isti razum. Ba je prikazan kao ptica s ljudskom glavom i oznaava vjenu duu, dak le naelo ovjeka neovisno o svojoj fizikoj podlozi. 6. AKH duhovno naelo ovjeka. Simbolizirano je pticom ibis. To je intuicija, sposobnost jasnog vienja u mraku, poznavanje buduih dogaaja. 7. SAHU Atma Indijaca; najvie naelo ovjeka. Odgova ra duhovnom ili voljnom naelu.

Kronoloka

karta

12

godine prije Krista Badari & Naqada I Naqada II Dinastija 1 Dinastija 2 Dinastija 3 Dinastija 4 Dinastija 5 Dinastija 6 Dinastija 7 Dinastija 8 Dinastija 9 Dinastija 10 Dinastija 11 Dinastija 12 Dinastija 13 Dinastija 14 Dinastija 15 Dinastija 16 Dinastija 17 4500 (priblino) 3500 (priblino) 3100-2890 2890-2686 2686-2613 2613-2494 2494-2345 2345-2181 2181-2173 2173-2160 2160-2130 2130-2040 2133-1991 1991-1786 1786-1633 1786-1603 1674-1567 1684-1567 1650-1567

Razdoblje preddinastiko

rano dinastiko

Staro kraljevstvo

Prvo meurazdoblje

Srednje kraljevstvo

Drugo meurazdoblje

12

Naguib Kanawati, The Tomb and its Significance in Ancient

Egypt.

godine prije Krista Dinastija 18 Dinastija 19 Dinastija 20 Dinastija 21 Dinastija 22 Dinastija 23 Dinastija 24 Dinastija 25 Dinastija 26 Dinastija 27 Dinastija 28 Dinastija 29 Dinastija 30 Dinastija 31 1567-1320 1320-1200 1200-1085 1085-945 945-715 818-715 727-715 747-656 664-525 525-404 404-399 399-380 380-343 343-332

Razdoblje Novo kraljevstvo*

Tree meurazdoblje

Kasno razdoblje

* Vladavina Ehnatona iz 18. dinatije obino se naziva Amarna razdobljem, a dinastije 19. i 20. razdobljem Ramsesida. Slijedi: Ptolomejsko razdoblje 332-30 godine prije Krista Rimsko razdoblje 30. prije Krista 395. poslije Krista Arapsko razdoblje

Poglavlje 1
Mitologija i eshatologija
1

Egipatska knjiga mrtvih sadri najstarije poznato religiozno tivo na svijetu. U onom obliku u kojem je stiglo do nas uglavnom je Ozirisovo. No, Ozirisova skupina bogova bila je najkasnija od svih nebeskih dinastija, iako one, kako je prikazano u Abidosu (od strane prof. Flinders Petriea), odgovaraju razdoblju od deset tisu a godina Egipta. Starost kolekcije ne treba prosuivati po staros ti kovega u kojima su pronaene role papirusa ili svitci. Meu drugim kriterijima odreivanja starosti, odsutnost Amona, Maut i Khonsa dopuna je usklaivanju i prosudbi. Prisutnost i vanost Atuma omoguuje drugo usklaenje, dok trajnost Apt i njezina
2

Uenje o smrti, uskrsnuu i postmortalnom ivotu, tj. ivotu du e nakon smrti. U irem smislu eshatologija se odnosi na promiljanje o svrhovitosti postojanja ( p . prev.). Boica Apt ima vrlo kompleksan koncept. Kao Ipet (takoer naz vana Apt, Taweris, Opet, Reret) povezana je sa Sethom kao njegova supruga. Bila je prikazana krokodilom. U astrolokom simbolizmu moemo je vidjeti na poleini kalendara iz Dendere s repom krokodi la. Simboliki je ona Ozirisova majka (zbog toga i majka "iniciranih
2

sina Sobek-Horusa kazuje priu o jako dalekom vremenskom raz doblju. Kao klju k misterijima i metodi knjige mora se odmah na poetku shvatiti da je eshatologija ili doktrina o "Posljednjim stvarima" utemeljena u mitolokom kalupu ili u prirodi mitolo gije te da jedno moe biti odgonetnuto samo pomou drugog. tovie, postoji obilje dokaza koji potvruju da je Knjiga mrtvih (Ritual) 3 bila zasnovana na mitologiji, a ne mitologija na teme lju Knjige mrtvih. Zmija iz tame bila je u mitologiji zao reptil. U teologiji ona postaje obmanitelj ljudskoga roda. Ovdje je, dak le, poetak sa samim mrakom koji je od iskona obmanitelj. Zmi ja, kao lik tame, u teologiji nastavlja biti slubeni neprijatelj dua u eshatolokoj domeni. Eshatologija rituala zato se moe shvatiti jedino pomou mitologije. Neshvaeni mit nainio je ri tual tako duboko i teko shvatljivim. Moemo to usporediti s ple som kojeg promatra gluha osoba. Ona ne uje glazbu prema ko-

zmajeva" ili krokodila drevnog Egipta). S druge strane Beith predstav lja Pradavnu majku, kasnije povezanu s Izidom, ali Neith je takoer bila Sethova supruga. U egipatskoj mitologiji to je Sobekova majka. U njegovom hramu nalazila se kapela (svetite) u kojoj je roen Oziris. Jednako tako su kapele posveene boici Ipet bile mjesta Ozirisovog roenja. Razliite su boice povezane sa Sethom, a neke su izrav no ili neizravno Ozirisove majke te majke ili supruge krokodila. Ukratko se Apt odnosi na Ipet ( p . prev.). Egipatsku Knjigu mrtvih prvi je preveo Sir Peter Le Page Renouf, proslavljeni egiptolog i kustos orijentalnih zbirki u Britanskom muzeju. Knjiga je objavljena 1890. pod nazivom "Ritual of the Dead". Knjizi mrtvih Edouard Naville i Wallis Budge nadodali su daljnje sekvence papirusa iz Novog kraljevstva i Treeg meurazdoblja te neke magijske formule iz rimskog razdoblja. Iako je njegov prijevod manje poznat od Budgeovog, smatra se najpouzdanijim prijevodom Knjige mrtvih. Zainteresirani ga itatelj moe pronai kao Volumen IV njego vih "Egipatskih i psiholokih eseja". ( p . prev.)
3

joj je pokret usklaen i nema klju za raspoznavanje karaktera koji glume u toj gluhoj drami. Ne moete shvatiti to oni rade i govore, jednako kao Manes u drugom svijetu, a da ne znate to su mislila i rekla ljudska bia u ovom primjeru, ako za primjer uzmemo da su oni predstavnici snage prirode, bogova i boica koji ine mitologiju. Amenta je ogromna okamenjena formacija napuena mr tvim formama iz prologa ivota u kojima e se rogate upadljivosti uenog neznanja vidjeti tek kao mrtve koljke namijenjene modernom muzeju. Zapravo je pravilo da se Egipat uvijek druk ije tretira od ostalog svijeta. Niti jedan egiptolog nikada nije posumnjao da Ritual jo uvijek postoji pod krinkom gnostikih i kanonikih 4 evanelja ili da je bio vrelo svih mudrosnih knji ga koje se pozivaju na svoje nebesko podrijetlo. U mitologiji to jest u prvobitnom nainu izvoenja fenomena vanjske prirode Oziris kao luonoa u mjesecu bijae raskomadan na etrnae st dijelova od strane zlog Setha tijekom posljednje polovice vre mena od jednog mlaaka do drugog, a Seth predstavlja suprotnu snagu ili mo tame. Ponovno ga sastavlja i obnavlja njegov sin, voljeni Horus, mladi solarni bog. Ovaj se prikaz nije mogao na initi ukoliko se nije znalo da se mjeseevo svjetlo svakog mje seca ponovno punilo iz solarnog izvora. Tada se Horus, kao bog sunca i pobjednik nad Sethom koji predstavlja snage mraka, moe nazvati ponovnim obnoviteljem Ozirisa u mjesecu. Na ovaj je nain poloen temelj prirodne injenice u odnosu na znanost mitologije, a misterij preputen u naslijee eshatologiji koja je nauna. Kako je bilo s raskomadanim, osakaenim bogom u mi tu, tako je i s umrlim Ozirisom koji je rekonstruiran za budui ivot i sastavljan malo-pomalo kao duhovno tijelo u jednom od velikih misterija Amente. U mitu Har-Makhu bijae bog sunca

Ono to je utvreno crkvenim kanonima ili pravilima.

obaju horizonata ili dvostruki ekvinocij koji predstavlja dana nje sunce to se uzdie iz donjeg svijeta kao pobjednik nad mra kom kako bi spojilo istok i zapad na Planini slave, kao povezu j u u sponu kontinuiteta u vremenu izmeu juer i sutra. Obiljeje je nastavljeno u eshatologiji kada Har-Makhu postaje Horus velikih misterija, Horus iz religijske legende koji je pa tio, umro i koji je pokopan u Amenti, koji se ponovno uzdie iz mrtvih kao zimsko sunce, kao Horus u duhu koji visoko podie znamenje svog suvereniteta. On je taj koji je nainio put, ne sa mo izmeu dvaju horizonata, nego u vjeni ivot, kao sin boga Ra Sveti duh ili Duh sveti u eshatologiji. Sredinja veza u mitu, koja "povezuje sunev krug s jueranjou", sada je "posrednik izmeu dvaju svjetova i dvaju ivota u vremenu i vjenosti." 5 Bio je to onaj koji je po rijeima gnostika Pavla sruio "razdjeljujue zidove" i "uinio oba jed nim da bi u sebi mogao stvoriti novog ovjeka" i "pomirio ih oba u jednom tijelu", iako je kao dvostruki Horus, Har-Sam-Tani, nainjen jednim kada je stopljen i utemeljen kao jedna oso ba u drugom misteriju Amente (Pogl. 42). Mitologija ponavljanja u ritualu u osnovi je Ozirisova, ali s bljeskovima lunarnih i zvjezdanih mitova od poetka. Naprimjer, antiki genetriks Apt, kao boica konstelacije Velikog med 6 vjeda, voditeljica nebeske vojske , bijae u mitologiji noni pa litelj zvjezdanih iskra. U eshatologiji ona nastavlja kao gospodarica nebeska zatitnica due; njoj, paliteljici svjetala u mranoj noi, sada je izraena naklonost kao paliteljici ivota iz iskre u mraku smrti. 7 Ra je u mitu solarni bog prikazan sun cem na nebu, a u eshatologiji postaje bog u duhu koji se naziva

5 6 7

Rit., pogl. 42. Nebeskog saborita. Rit., pogl. 137 B.

Svetim duhom i prvom osobom u trojstvu to se sastoji od oca bogova Atuma, Horusa sina i Svetoga duha Ra. Tri to takoer bijahu jedan ine Ozirisov kult; prvo kao tri oblija ili forme solarnog boga i nadalje kao tri forme boga u duhu. Na taj nain omogueno nam je praenje oblikovanja egipatske eshatologije u mitolokom znaenju. U Ozirisovoj legendi ne postoji smrt ve samo propadanje, promjena i periodiko obnavljanje; samo evolucija i transforma cija u domeni materije i njezina pretvaranja u duh. U takozva noj Ozirisovoj smrti nalazi se ponovno roenje, a ne smrt, jed nako kao u promjenama u vanjskoj prirodi. Na koncu dana suneva putanja pada i ostavlja boga sunca da bezizraajno pi lji u mrak smrti. Thot (Tath), bog mjeseca, susree ga u Amenti s Horusovim okom kao svjetlom to je trebalo obasjati mrak pod zemnog svijeta. U godinjem prikazivanju treega dana stvore no je svjetlo obnavljanjem u mjesecu. Oziris se tako ponovno podie, a doktrina uskrsnua na trei dan ostavljena je u nas ljedstvo eshatologiji. Potonulo ili uranjajue sunce pokopano je kao tijelo (ili mumija) u donjem svijetu Amente. Pri ponovnom podizanju u zoru transformirano je u duu, uzvienu elementalnu duu koja prethodi bogu u duhu. Tako je bilo u mitologiji. U eshatologiji su isti tipovi ponovno primijenjeni na ljud sku duu koja je prikazana u tijelu kao neartikulirani, slijepi i spolno nezreli Horus, koji je umro tjelesno, ali je sauvan u for mi mumije da bi se transformirao u luminarnog Sahua 8 kada se ponovno podie u slavi kao Horus nebeski odrastao ovjek.

Sahu je egipatska rije koja oznaava duhovnu bit, to jest duhov nu bit umrlog u nebu. Prema popularnom vjerovanju nastaje iz mrtvog tijela. Priziva se u postojanje ceremonijom koja se izvodi nad pokoj nikom. Iz relativno malo podataka kojima raspolaemo, ahu je istov jetan inkarniranom egu. U tom smislu predstavlja duhovnu bit, razvi tak zemaljskih iskustava monade ili sjedinjenog trojstva, ( p . prev.)

Horus daje ivot Ozirisu. Ankh, simbol ivota. "Ja sam uskrsnue i ivot" savrena je interpretacija egipat 9 ske slike koju je Denon kopirao u hramu File . Nebeski Horus portretiran je u inu podizanja preminulog Ozirisa s mrtvakih nosila predstavljajui mu ankh, znamen ivota. Bio je ivot u osobi koja je provela uskrsnue pa zato jest uskrsnue i ivot. Kao takav on se jednostavno zauzima za duu smatrajui je bo anskim potomstvom boga oca, ne u smislu bilo kojeg povijes nog karaktera koji besmisleno pretendira na posjedovanje udot vornih moi. Prije je bio u s k r s n u e i ivot kao solarni oivljavatelj u fizikoj domeni, kako je ve utvreno u mitologiji. Ta razliitost izmeu mitologije i eshatologije ini manje i veli ke misterije. Manji su po svom podrijetlu bili djelomino socio-

Egypt, vol. II, pl. 40, No. 8, str. 54.

loki. inili su ih obiaji i ceremonijalni rituali totemizma. Ve liki misteriji su eshatoloki i religijski. Primjerice, preobrazba djeaka u odraslu osobu ili djevojice u enu u totemikim mis terijima primjenjivana je doktrinarno na transformaciju due u misterijima Amente. U primitivnih rasa, kao to su australski Arunte, misteriji ostaju uglavnom totemiki i socioloki, iako su pomijeani s religijskim osjeajem. Veliki su misteriji usavr eni u egipatskoj religiji i oni se oituju u ritualu kao misteriji Amente. Od poetka do kraja pisanog Rituala (Egipatska knjiga mr tvih) pronalazimo da je zasnovan na mitolokom predstavljanju koje bijae primarno. Mitoloka reprezentacija prvo je primije njena na fenomen vanjske prirode. Ovaj je nain prikazivanja nastavljen i ponovno primijenjen na ljudski duh u eshatologiji. Egipatski mitovi stoga nisu izumi osmiljeni za tumaenje ritua la. Totemiko slikovito predoenje postojalo je otprije. Ovaj je nain, ili model, nastavljen i u mitologiji. Ritualno podizanje (iz mrtvih) postaje religiozno u fazi eshatologije; ne nastaje kao tumaenje mitologije i totemizma. No, sve dok se ne razlue raz liite faze, ritual se ne moe proitati ono to je zasnovano na razumijevanju ili mentalnom statusu mislioca. U mitologiji je bog sunca, koji u primarnoj formi bijae Ptah (Khepr), stvoritelj potpunog sunevog kruga kao utemeljitelj i otvaratelj nie zem lje; taj solarni put je lik za uvijek, vrsta vjenog vre Ptahova oblija. mena u vremenu. U eshato logiji, bog u duhu koji je Ra, Sveti duh, jest "bog ko ji je stvorio (ili otvorio) vjenost" (Pogl. 15). Jedan je na fizikoj osnovi, drugi na duhovnoj razini. U mito logiji, sedam primordijal-

nih snaga to prolaze kroz razliite faze elementalne, zvjezda ne ili lunarne uvijek u skupini od sedam, konano postaju sedam dua boga Ra koji u mitologiji postie vrhovnu vlast kao bog sunca, a takoer kao Duh sveti. Odavde proizlazi doktrina o sedam dua u ovjeku, kao sedam darova Duha svetog u eshatologiji. U mitskom prikazivanju Sothis na dan Nove godine iz nosi na vidjelo (ili raa) dijete ije majinstvo preuzima Hathor ili Izida. Ovo se obiljeje koristi u eshatologiji rituala kada Ma nes 1 0 u Amenti moli za ponovno roenje kao isti duh i kae: "Daj da ivim (ili da se podignem i nastavim dalje) izme u Sothisovih stisnutih koljena." Ponovno roenje djeteta u Sothisu bijae obnavljanje godi ne, a Sothis je prikazan kao enski lik pomou Hathor kao one koja raa izmeu svojih koljena, ili, kako se na drugom mjestu navodi, njezinih kheptu tj. njezinih bedara. U misterijima Amente Manes je roen izmeu bedara Nun. Ovdje je vidljivo mjesto roenja savrenih duhova smjeteno u Sothisu, otvoritelju godi ne i donositelju djeteta u roenje na obzorju ili Planini slave. Na ovaj se nain nono nebo osvjetljava zvjezdanim uenjem

Manes deificirani duhovi predaka dobrohotnih sjenki, za raz liku od larvi i lemura koji su zloudni. ini se da je rije izvorno oz naavala vrstu titana, habiba ili dhyanija i da je uvrtena u niz patri jarha, heroja i manesa koji su djelovali kao boanski instruktori ranijih rasa. Kasnije, u antikom Rimu, nastaje degradacija imena. Ono se poinje primjenjivati za astralne sjene ili stanovnike kama-loke naklonost kojih se u mnogim zemljama traila rtvenim darovima. Ponekad imaju osvetniki aspekt, kao u Vergilija, koji bolna proienja due prije odlaska u Elizij opisuje: "Svaki od nas podnosi vlasti tog Manesa." Rimski su filozofi Manes poistovjeivali s ljudskom du om ili monadom; larve ili lemuri za njih su sjena astralnog svijeta, odbaeni dijelovi ljudske monade pri usponu ili dosezanju devahana ( p . prev.).

10

(predajom) koje bijae mitsko u astronomiji i rijeima boanske mudrosti u kasnijoj eshatologiji kada su misteriji prikazivani u Amenti. Egipani su koristili zvijezde za ilustriranje misterija izvan vidokruga. Pobjeda Horusa nad Sethom ili nad Apapom, zma jem sue i mraka, ilustrirana je u stelarnom mitu godinjom po javom ili izlaskom Oriona te poloajem konstelacije korpiona koja se nalazi na suprotnoj strani horizonta. Egipanin kome se pribliava smrt mogao je lei i pogledati u budunost uoblienu u zvjezdanim nebesima. Kako je bilo s Ozirisom ili Horusom, tako je trebalo biti i s njim. Put je ucrtan, mapiran, zvijezde vo dilje bijahu vidljive. Njegov lijes ili koveg novoga roenja mo gao se vidjeti u ivoj kui majke. Ponovno se podigao u duhu kao dijete Sothisa. "Pridruio se drutvu svetih sahua" u Orionu s kormilarom Horusom koji je oprezno motrio na lai ili bar-

Raova laa.

ci. Vidio je zlatne otoke u nebu vjenoga mira koji ma pol bijae vjeni jutarnji poloaj. Dok je prelazio iz ovoga ivota, Raova laa bila je sprem na primiti njegovu duu. No, ipak je potrebno ocrtati same temelje Amente. To je opipljiv prag prema drugome svijetu, tajna ali vrsta vjena zemlja koju je otvorio Ptah kada su on i njegovih sedam Khnemmua podigli Tat stup za zimskoga solsti cija koji ima mo povratka iz najveih du bina, i koji na taj nain dovrava vjenu cestu. U eshatologiji je to bog u osobi kao Ptah-Sekeri ili Ozirisova kraljenica i pot pora univerzuma. Horusovo podizanje Tat u Sekhemu bijae dizanje Ozirisa iz grob nice, ponovno uzdignuti otac-sin u tipi nom uskrsnuu i kontinuitetu ljudskog duha u ivotu poslije smrti. Lik AmsuHorusa koji se podie u uskrsnuu ili " n a s t a n k u " , s ukruenim udom, ima dva znaenja: jedno mitoloko, a drugo eshatoloko. U mitologiji on oslikava falus sunca i stvaralaku snagu koja oplouje Majku Zemlju. U eshatologiji je slika erekcije ponavljana kao simbol uskrsnua; u ovoj fazi je pretpostavljeni fiziki bog, lik obnovi telja snage, tipian za uskrsnue ili ponovnu erekciju smrtnika u duhu. Horus dijete s prstom u ustima prikazan je u znaku Vage u vrijeme jesenskog ekvinocija, toke u kojoj sunce poinje ________________________ Harpokrates, Horus dijete s prstom u ustima.

slabjeti, postajui impotentno. Ovo Egipani nazivaju "malo sunce". Bilo je personificirano malim Horusom koji je tonuo u Had kao patee sunce da ne bi umro u vrijeme zimskog solstici ja. Transformiran bi se ponovno uzdignuo i vratio u punom sjaju i snazi za ekvinocija u vrijeme Uskrsa. To je bila materija solarnih mitova te takoer ivota u vegetaciji i u postavljenoj vodi. U eshatologiji Horus dijete tipino je obiljeje ljudske due ko ja je inkarnirana u krvi Izide, neokaljane djevice, da bi se stvo rilo tijelo i da bi bio roen u smrtnom ruhu na zemlji kao sin Geba (Geb ili Seb) te da bi patio od svih muka i nesrea koje donosi smrtnost. On silazi do Amente kao dua koja tone u mrak smrti, i kao dua je bio pretvoren, promijenjen i uzvelian da bi se ponovno uzdignuo i postao besmrtan kao duh usavren sukladno eshatolokim uenjima. Kratka lista pokazat e kako su odreene vrste ivotinja koje pronalazimo u mitolokim sli kovnim prikazima nadalje bile prikazivane u eshatologiji. Tip snage Kornja Zmija Ibis akal Junica Sokol Riba, tele ili janje Mitski = Sunce kao onaj koji transformira = Obnavljanje = Glasnik = Onaj koji vidi u mraku = Mjesec = Dua sunca = Mladi, ponovno roeni bog sunca Eshatoloki = Bog kao ono to se samorazvija = Vjeni ivot = Rije ili logos = Vodi u smrti = Djevica majka = Ra, nebeski duh = Mesija

U mitologiji reptil Apap (Apofis) lei u Jezeru tame, gdje zalazi sunce, kao vjeni protivnik svjetla s kojim ratuje itave noi i tijekom cijele zime. On pokuava preprijeiti put suncu u donjem svijetu. U eshatologiji je ljudska dua umjesto sunca ta koja se mora boriti sa suprotstavljenim monstrumom za vrije-

me probijanja puta koji vodi u Amenti. Ista je scenografija slu ila, kako je ve prikazano, za ilustraciju misterija u religijskoj i duhovnoj fazi. Za Poglavlje 64 Rituala (Knjiga mrtvih) zna se da je posto jalo u vrijeme kralja Septia iz Prve dinastije, kojeg Maneto na ziva Usaiphais. Bilo je to prije vie od 6000 godina. Ovo poglav lje iz "Knjige ivota" recitiralo se pri izlasku na dan kako ne bi dolo do zadravanja na putu za Duat (Tuat ili Dwat), bez obzi ra radi li se o ulasku ili izlasku, za uzimanje svih oblija koje osoba poeli i da ne bi umrla po drugi put. Ako se ovo poglavlje poznaje, osoba postaje pobjednik na zemlji (kao i u donjem svi jetu) i izvodi sve stvari koje ini ivi. Poglavlje je i onda bilo to liko staro da se gubi iz vida, a ponovno je otkriveno " n a ploi boga Hennua (ili Sekrua)". Otkrili su ga majstori graditelji u vrijeme kralja Septia Pobjedonosnog. Kada je ovo poglavlje sas tavljeno, primarne snage prirode bile su sjedinjene u jednom bogu koji je prikazan kao gospodar dvaju lica, koji je "kljuao putem vlastitog svjetla", "Gospodar uskrsnua, koji je izaao iz sumraka i roenje kojeg je iz Kue smrti". To jest, kao solarni bog koji bijae Atum na jednom obzorju i Horus na drugom. Zbog toga je gospodar dvaju lica. Manes govori o skladu s obiljejem sina koji kazuje ocu: "On je ja i ja sam on." U to vrijeme kroz zemlju su podzemne putove gradili Ptah i njegovi patuljasti radnici. Duh svijeta stvo ren je na novoj terra firma, u zemlji vjenosti, nad koju je bog sunca izlijevao svoj noni sjaj kada je osvjetljavao Duat svojom neopisivom slavom (Pogl. 15). "Gospodar uskrsnua" kao solar ni bog tada postaje gospodar uskrsnua kao stvoritelj navijek ivuih dua. Egipatska teologija stoga bijae temeljena na mitologiji to joj je prethodila; to joj je dalo karakter i znaaj. Tako je s heb rejskom i kranskom teologijom. Ali izmeu njih ovdje postoji razlika. U Egiptu je mitologija opstala tako da su se poeci teo-

logije mogli spoznati i ispitati; bili su poznati uiteljima miste rija, a na poetku se podrijetlo ukazivalo u svrhu provjeravanja. Komentar koji je djelomino bio inkorporiran u tekst Poglavlja 17 preivljuje kako bi pokazao razvitak teologije iz mitologije i potrebna tumaenja, kako bi se shvatila Knjiga mrtvih. Bila su to ona neophodna tumaenja to su tvorila gnozu ili mudrost "uitelja misterija svete rijei", dok su hebrejska i kranska teologija prihvatile manje neophodno znanje o poetku, nain primjenjivanja komparativne metode i provjeru lanih ili krivih postavki. U kranstvu su misteriji proizvedeni iz magle. Uzeto je zdra vo za gotovo da je magla neprobojna i da se kroz nju nikada ne moe vidjeti, dok se misterije rituala moe pratiti u dvije faze mitologije i eshatologije. Glavna razlika izmeu mita i eshatologije jest da je jedan predstavljen zemljom u vremenu, a drugi zemljom u vjenosti. Uzmemo li doktrinu uskrsnua od mrtvih, dua to se ponovno podie isprva je, u mitologiji, bila dua svjet la koje se vraa, dua ivota u vegetaciji ili daljnjih elementarnih snaga; dua u vanjskoj prirodi. Naprimjer, dua ivota kao izvor pia pojmljena je u elementu vode, a viena takoer u bilju i pri kazana u ribi. Nadljudski tip bio je diviniziran u Horusu. Dua ivota, kao izvor disanja, pojmljena je u vjetru i oslikana kao lav. Nadljudski tip bijae diviniziran u liku boga Shu (Sua). Dua hrane bijae pojmljena na zemlji i prikazana guskom koja pola e jaja. Nadljudski tip bio je diviniziran u Gebu. U masonskim i drugim poznatim misterijima, antikim ili modernim, inicijant je nosio povez preko oiju kada bi ulazio u prostoriju za primanje. U egipatskim misterijima taj lik je Horus u mraku, ponekad nazvan slijepi Horus, An-ar-ef. U mitu, Horus je sunce u mraku Amente i dubini zimskog solsticija. On je pro totip "slijepog Oriona koji udi za jutrom" i Samsona "bez oiju u Gazi". Karakter se pronalazi u mitolokom prikazu prirodnog fenomena, a poslije je nastavljen u eshatologiji. Isti tip slui u

dvije kategorije fenomena koje se ovdje razlikuju kao mitoloki i eshatoloki. U kategoriji eshatologije slijepi Horus oslikava ljudsku duu u tami smrti gdje je slijep zbog gubitka vanjskog vida. Ova dualnost moe sluiti za tumaenje dvostrukog pred stavljanja oiju. Prema hijeroglifskim slikovnim prikazima Ho rus je bez oiju ili slijep u jednom znaku ili obiljeju. Takoer je portretiran na drugom kao princ vida ili dvostrukog vienja. To je, sukladno mitu, lik izlazeeg sunca i zalaska na pokrovnoj plo i kovega Ozirisa u Amentiju. U eshatologiji je to Horus, gospo dar dva oka ili dvostrukog vida to jest, vidovitosti ili proroke moi onaj koji vidi u duhu s blagoslovljenim vienjem koje je postigao u smrti. Promjene od jednog karaktera ili znaajke u druge, predoene u misterijima skidanjem poveza s inicijanta, namjerno su zabljesnule slavom svijeta. Egipatska knjiga mrtvih jedini je zapis o toj dvostrukoj osnovi misterija. Navedeno je dovoljno kako bi se pokazala metoda rituala i nain na koji je utemeljena eshatologija egipatske religije u ob likovanju iroke egipatske mitologije. Knjiga mrtvih je Egipat ska knjiga ivota. Ona je prekranska rije Boga. To uimo iz pria koje daje o sebi. Pripisana je bogu Ra, kao inspirirajuem Svetom duhu. Ra je bio otac na nebu koji je imao titulu Huhi, vjeni, iz ega izvo dimo hebrejsko ime Ihuh. Rije je dao Bog otac uvijek dolazeem sinu kao onome tko je oitovatelj za oca. Bio je to Horus, koji je kao dolazei sin lu-sa ili lu-su, i kao princ mira, lu-emhetep. Horus sin je Rije u ovjeku. Na taj nain govornik u li ku (s obiljejem) Horusa kazuje: "Ja zborim njegove rijei Raove rijei ljudima sada njeg narataja i ponavljam njegove rijei Raove rijei ljudi ma sadanjeg narataja i ponavljam njegove rijei njemu koji je lien daha" (Pogl. 38). To jest kao Horus, onaj tko govori ili logos, koji izgova ra rijei Ra oca na nebu ivima na zemlji i Manesu u Amenti

kada silazi u Had, ili kasniji pakao, kako bi propovijedao duho vima u zatvoru. Rije ili kazivanja na taj nain poinju s Raom, ocem na nebu. Izrekao ih je Horus sin, i tada su ih zapisali u hijeroglifima prsti Taht-Aana (Thot-Aana) za voenje ljudi, a oni su inili osnovu Knjige mrtvih. Ra je odredio da njegove ri jei, kao one koje su izvele "uskrsnue i slavu" 1 1 , trebaju biti zapisane od strane pisara Taht-Aana, kako bi se stvorila rije is tine i djelotvornost Ozirisove pobjede nad njegovim neprijatelji ma. I to je proglaeno u otvaranju poglavlja da se tom nalogu pokorio ili da ga je preveo Thot (That ili Tot). Knjiga mrtvih oznaava ili ukazuje na posjedovanje znanja o spasenju od druge smrti, zajedno s putovima i nainima pos tizanja vjenoga ivota. Obredi su izvoeni u drami Ozirisovih misterija. Zbog toga Oziris kae da se sloboda od propasti moe osigu rati pomou te knjige u koju vjeruje i pomou koje nepokolebljivo i vr sto ostaje. Predmet rijei moi, ma gijskih invokacija, pogrebnih cere monija, proiujuih suenja jest uskrsnue smrtnika u vjeni ivot. Otvarajue poglavlje je opisano kao "rijei" koje donose uskrsnue na Planini slave, a zavrna poglavlja pokazuju umrlog na vrhuncu postig nua. On se pridruio gospodarima vjenosti u "Ozirisovom krugu" i po izgledu na vlastito ljudsko bie u "liku kakav imae na zemlji", ali promijenjenom i proslavljenom (PoPrikaz Boga Thota

11

Rit., pogl. 1.

gl. 178). Stoga bi najtoniji i najrazumljiviji naslov Knjige mr tvih (predoen u 186. poglavlju) bio "Ritual uskrsnua", knjiga boanskih rijei zapisanih od strane Tahta i uvana od strane Horusa sina koji se oslovljava, kome se upuuje kao "onom koji vi di oca". Manes mu dolazi sa svojom kopijom teksta pomou koje je proao put do Amente, kao hodoasnik sa svojim svitkom. On klie: "O, ti veliki vidioe koji motri svog oca! O uvaru Tahtovih knjiga! Ovdje sam ja proslavljen i ispunjen s duom i moi, i opskrbljen Tahtovim zapisima, nebeskim tajnama za rasvjetlja vanje tame donjeg svijeta." S time je Manes opremljen, a Rije boga personificiranog u Horusu prethodi pisanoj rijei boga, a kada su rijei moi za pisane od strane Tahta, pisara istine, bijahu doznaene Horusu kao rije Gospodnja i sauvane kao dragocjen zapis njega koji sam bijae rije; prvo rije moi kao utemeljitelju, a tada rije u istini ili stvaranju istine kao izvritelju. Kada su boanske ri jei zapisane, nastale su skripte od kojih su najranije pripisane Hermesu ili Tahtu, slavnom i uvenom autoru svih svetih zapi sa. I sada pronalazimo da su rije osobe i pisana rije, zajedno s doktrinom rijei prema antikoj mudrosti, vie ili manje ras prostranjene te da jo uvijek ive u Egipatskoj knjizi mrtvih. Magine rijei snage, kada ih zapie Taht, postaju jezgra Ritua la koji je kasniji u usporedbi s astronomskom mitologijom i dru gim formama znakovitog jezika te uglavnom pripada Ozirisovoj religiji.

Poglavlje 2
Magine rijei
Mistina rije snage od poetka bijae enska. Apt je u Ombosu tovan kao "ivua Rije". Uzvieni tip te snage noen na Shuovoj glavi je stranji dio lavice, znak njezina spolnog poten cijala. Bedro ili khepsh Apta takoer je tipina Ur-heka sim bol velike magijske moi. Ur-heka, ili magini znak, prethodi rijeima, a rijei prethode pismu. Velike magine rijei moi pripisuju se Izidi, ija je rije moi u ljudskoj sferi bila personi ficirana u Horusu djetetu; njezina rije proizlazi iz tiine. To je rije uinjena mesom (tijelom) u smrtnoj slinosti, dua liena krvi. Dijete Horus se, meutim, oituje u razliitom fenomenu kao Rije-Mo koju emanira Izida, u vodi, u vegetaciji, u popla vi i konano u krvi djevianske majke. Prvi Horus bijae Rije-Mo, drugi je Rije koja je nai njena Istinom u Horusu, Mat, t-kheru. Rije moi bijae Uteme ljitelj, a prati je Horus Izvritelj. Titula ne znai jednostavno Rije Istine, Istinski Logos (Celso) ili Istinski glas (Plutarh) ve oznaava Rije-stvorenu-Istinom ili Zakon Horusa Pobjednika, oevog vlastitog pomazanog sina koji je izvrio ili proveo Rije Moi. To je Horus rije Moi personificirana kao malo dijete ko-

je preivljava kao udesni dvogodinji ili trogodinji djelatnik u apokrifnim Evaneljima. Njemu se pripisuju uda, uda ma log djeteta kao Rije Moi Osobno. On takoer izgovara Rije Moi pri izvoenju svojih zapanjujuih uda. Magine su rijei usmeno priopivane u misterijima s usta na uho. Nisu zapisivane da bi se poslije mogle itati. U Knjizi mrtvih sjeanje je umrlom obnavljano rijeima moi koje je on primao za ivota da bi ih se sjetio u smrti. Govornik u Poglavlju 90. kae: "O, ti koji obnavlja sjeanje u ustima mrtvih kroz rijei moi koje oni imaju, dopusti da moja usta budu otvorena kroz rijei moi koje imam." To znai da je vrlinom znanja obnovljeno sjeanje, tako da se umrli prisjetio boanskih rijei. Platon je uio da je znanje o prolim ivotima u ljudskoj preegzistenciji i da se osobama u ovome ivotu obnavlja pomou sjeanja. Podrijetlo doktrine ned vojbeno je egipatsko, ali nainjeno je na temelju izoblienja iz vornog uenja. To se obnavljanje ili vraanje sjeanja pojavljuje Manesu u Amenti nakon smrti, a zapamene stvari pripadaju prolom ivotu na zemlji. Rijei moi nisu samo izgovorene. One su jednako tako predstavljene u opremi mumije, ponekad nazvane njezinim ukrasima ili ornamentima. Naprimjer, rije za spasenje predoena je Izidinom krvlju s crvenom Tet kopom; rije za trajnost ili opstojnost bijelim kamenom; rije za uskr snue skarabejom; rije za vjeni ivot kriom nazvanim ankh. Bile su to forme maginih rijei izraene u feti likovima (amuletima) ili kipiima. Manes u Amenti zapoinje svoj put naputanjem zemlje ka da se njegova usta zatvaraju u smrti. Usta ponovno za njega ot vara Ptah ili Turn, a That ga opskrbljuje velikim maginim rije ima moi to otvaraju svaka vrata. Bile su napisane na svitku papirusa kojeg je u svojoj ruci nosio hodoasnik koji kroi kroz nia podruja podzemnog puta sunca.

Takozvana Knjiga mrtvih je egipatska Knjiga ivota ivot sada, ivot poslije, vjeni ivot. Doista je bila knjiga ivota i spa senja, jer je sadravala stvari koje je trebalo izvriti u ivotu ov dje i poslije kako bi se osigurao vjeni kontinuitet 1 2 . Kada dua odvojena od tijela prijee u smrt ili kada se smjesti u zemlji ivo ta, uhvati se i privije svoj svitak za ivot. Kao knjiga ivota ili rije spasenja, pohranjena je u koveg s mrtvim. Pokazivala je put prema nebu objektivno kao i subjektivno, budui da je ne bo u astralnim mitovima mapirano. Manes ulazi u Amentu sa svitkom ili rolom papirusa u ruci, a ona odgovara onoj koja je pohranjena u njegovom kovegu. Svitak sadri pisanu rije isti ne, rije maginih moi i rije ivota. Veliko pitanje za njega sada je u kojoj je mjeri uinio rije boga (Ozirisa) istinom i pos tavio je protiv snaga zla u svom zemaljskom ivotu. Rije koju nosi sa sobom napisao je Taht-Aan, pisar istine. Drugu rije je napisao tijekom ivota on sam, a zapis e ga ekati u Sudbenoj dvorani ili Dvorani suenja na dan vaganja rijei kada e Thot proitati ivotni zapis da bi vidio koliko se slae, koliko odgova ra pisanoj rijei i u kakvoj je mjeri ispunio rije u istini da bi zasluio vjeni ivot. Osjeaj grijeha i odvratnosti prema neprav di moraju biti posebno oplakani kada je poueno da su svaka rije, jednako kao i svako djelo, izvagani na vagi istine na dan obrauna (procjene) koji je nazvan Sudbenim danom. Pitanja koja se postavljaju Manesu pri ulasku u Amenti jesu: "Je li dovoljno ustrajao u ivotu da bi ponovno ivio u smr ti? Je li poluio dosljednost i snagu ili istinu karaktera da bi op stao u nekoj drugoj trajnijoj formi osobnosti? Ima li dovoljno snage da inkorporira svoju duu ponovno, da klija i raste i da rastrgne povoje mumije u proslavljenom tijelu Sahua? Je li on prava mumija? Je li kraljenica vrsta? Je li srce na pravom mjestu? Je li sijao za vjenost u sjemenom polju vremena? Je li
12

Rit., pogl. 15, himna 3.

ostvario Ozirisovu rije, rije napisanu na roli papirusa, istinu protiv svojih neprijatelja?" Poglavlja za otvaranje Duata, za odnos s neprijateljima u Donjem svijetu, za pobjedniki ishod, a time i dobivanje krune pobjede, za otklanjanje neugodnosti sa srca suca, tee pokazati putove postizanja vjenoga ivota pomou stjecanja posjeda vjene due. Manesu je reeno da e imati sigurno mjesto po novnog roenja u Anuu pomou knjige Tahtovih boanskih rije i koje sadre gnozu ili znanje o stvarima to se moraju uiniti na zemlji ili u Amenti. Istina se spoznaje pomou Horusovih ri jei koje je That zapisao u Knjizi mrtvih, ali izvrenje ovisi o Manesu i njegovom ostvarenju rijei istine. To je jedini put spa senja ili sigurnosti za duu, jedini nain postojanja istinskim biem koje e zauvijek ostati kao isti duh. Egipani nisu imali namjesniko ispatanje, nisu imali imputiranu ili pripisanu pravednost, niti spasenje iz druge ruke. Niti jedan inicijant u Ozirisove misterije nije mogao gajiti nadu u dosezanje neba na galilejskoj liniji slave. Njegov put u Amentu bio je presudniji i odluniji, a Manes ga je morao prelaziti uz vodstvo rijei, tako da je korak po korak, djelo po djelo, sebe morao uiniti istinom. U liturgijskim ili obrednim uputama Pog lavlje 72 kae da e Manes, koji ju je poznavao na zemlji i zapi sao je na svom kovegu, biti sposoban ui i izai danju pod bilo kojim oblijem koje odabere i kojim moe prodrijeti u svoje mjes to boravka te takoer doi u Aarru polja mira i obilja, gdje e 13 zauvijek cvjetati, pa ak i da se nalazi na zemlji . Ako se poz naje Poglavlje 9 1 , Manes e poprimiti formu cjelovito opremlje nog duha (Khu) u donjem svijetu; nee biti zatoen iza bilo ko jih vrata Amente, i da eli ui ili da eli izai. Poglavlje 92 je ono koje otvara grobnicu dui i sjeni osobe kako bi mogla izai na dan i zagospodariti svojim stopalima. Knjiga podrava duh

13

Rit., 72, 9, II.

umrlog u Podzemnom svijetu, spaavajui osobu svih zlih stva ri (Pogl. 148). Postoji jo jedna knjiga gdje duhovi stjeu snagu time to poznaju imena bogova junoga neba i sjevernoga neba.
TIBETANSKA KNJIGA MRTVIH JE PRVENSTVENO KNJIGA ZNANJA ILI MUD ROSTI, JER SADRI SPOZNAJU O MISTERIJIMA.

ZNANJE je bilo iznimno vano. Manes probija svoj put kroz Amenti onime to zna. Umrli u jednoj od svojih poniznih molbi i molitvi kae: " O , ti brodu vrta Aarru, dopusti mi da budem prenesen ono me kruhu tvog kanala kao moj veliki otac koji se pokrenuo nap rijed u nebeskom brodu, jer ja te poznajem (Pogl. 106)." Znao je jer je, kao to vidimo, nauio nazive svakoga dijela lae u kojoj su duhovi plovili. Znanje bijae mo, a gnoza bijae znanost uitelja misterija i gospodara znakovnog jezika. Nezna nje bijae najstranije i smrtonosno. Kako netko moe putovati u drugi svijet a da ne poznaje put? Put u Amenti bijae nazna en topografski, vrlo blisko povezan s putovima u Egiptu, od ko jih glavni bijae vodeni put velike rijeke. Pravci, nazivi, zaporke uobliavani su u pismo i polagani zajedno s mumijom umrlog. Ako su ove upute i nebeska uenja naueni srcem, ako su prevo eni u rije koja je za ivota uinjena istinom, tada je to Knjiga mrtvih u ivotu ako je ivot postao Knjigom ivota u smrti. Rije je dana da bi mogla biti uinjena istinom ako se koristi kao sred stvo uenja puta putem poznavanja rijei. Put ivota u tri svijeta, onoga na zemlji, Amenti i nebu, os tvarivao se poznavanjem rijei boga i stvarajui je istinom u ob rani od svih moi zla. Prema toj ranijoj Bibliji, smrt dolazi na svijet pomou neznanja, a ne znanja, kao u kranskoj karikatu ri egipatskog uenja. Hermes kae: "Bezbonost due je nezna nje. VRLINA DUE JE ZNANJE." 1 4 Osim u znanju, za duu nije pos tojao drugi ivot, a spasenje se nalazilo jedino u ostvarenju

14 Corpus Hermeticum.

istine. Ljudska dua Neferubena je mudra i upuena dua, jed na od Khu-Akarua; on je majstor spoznaje (GNOZE), poznavatelj ili dua koja zna, pa zato nee biti uhvaen u mreu poput neu ke ribe. ZNANJE ima primarnu vanost. Na ovim njegovim puto vanjima i tekoama nuno je da umrli zna. Putem znanja je on podignut i njime pronalazi svoj put u mraku. ZNANJE je njegova svjetiljka i njegov kompas. Imati znanje znai biti gospodarom nebeskih moi i maginih rijei. Neznanje e ga uiniti plije nom svih vrsta lai prepredenih neprijatelja koji vrebaju. On kontinuirano pobjeuje svojim znanjem na putu, kao putnik s kartom i kao onaj koji se ve prije upoznao s lokalnim jezikom. Odavde proizlazi potreba za GNOZOM i inicijacijom u misterije. Oni koji su poznavali pravo ime boga bili su u posjedu rije i koja je predstavljala mo nad boanskim, pa se zato koristila rije moi koja je trebala biti djelotvorna. Umjesto da se poziva ju na ime boga u molitvi, koristili su ime kao rije boga. Kako su te rijei i magijski misteriji bili sadrani u pisanjima, bilo je nuno poznavati pisanja u kojima su gnoze religijski sauvane kako bi bile u posjedu rijei moi. Tako su fraze velike magijske djelotvornosti u Knjizi mrtvih (Ritualu) nazvane "rijei koje pos tiu". One postiu pogodnu ili povoljnu aktivnost nadljudske moi kojoj je molba ili apel upuen. Stvarati magiju znailo je prikazati ili uputiti (izvesti) molbu na znakovnom jeziku koji, poput rijei, bijae namijenjen primoravanju (postizanju), a ta kav magijski nain djelovanja bio je nain postizanja, prisiljavanja i vezivanja nadljudskih moi. Magija je takoer bila nain sporazumijevanja i slaganja sa snagama koje su pojmljene u ele mentima. Quid pro quo kao krv bijae najprimitivniji oblik kr vnog saveza. Davanje krvi kao hrane bilo je davanje ivota kao nain ivljenja.

Poglavlje 3
Putovanje Podzemnim svijetom
Ritual (Knjiga mrtvih) se otvara uskrsnuem, ali to je uskrsnu e u zemlji Amente, ne u vjenome nebu. To je uskrsnue tijela-due to izranja u prilici boga mjeseca iz mraka smrti. Prve rijei Rituala su: "O, Bie Amente (Oziris), That (Thot) vjeni kralj je ovdje!" On dolazi kao jedna od snaga koje se bore za osiguranje Ozirisove pobjede nad svim njegovim protivnicima. Nakon ivo ta na zemlji slijedi uskrsnue u Amenti, zemlji vjenosti, za ljud sku duu razvijenu na zemlji. Tamo su se tenje za uskrsnuem u duhu i vjenim ivotom na nebu morale ostvariti pomou dru gih i bolnih vjebi i mnogim vrstama proienja kojima se du a mogla usavriti kao uvijek ivui duh. Morala se izvesti rije obeanja i uiniti istinom, da bi Ma-Kheru zasluio besmrtnost i osigurao beskrajni kontinuitet. Svatko tko je umro bio je u pos jedu due tijela koja prolazi u Amentu da bi postala Oziris ili slika (lik) boga u materiji, premda to nije bio svatko tko bijae ponovno roen ili ponovno obnovljen na sliku i priliku boga Ra, da bi postigao stanje Horusa koje je prikazivano kukuljicom nebeskog sokola. Izranjanje ili pojavljivanje u Amenti bijae iz-

Vinjete iz Knjige mrtvih pisara Anija pokazuju amulete kojima su ilustrirana poglavlja 155, 156, 29B i 166. lazak ljudske due iz kovega, iz grobne tmine u neko oblije osobnosti kakvo je oslikano u Sjeni ili Ba, ptici due s ljudskom glavom, koja pokazuje nagovjetaj i obznanjenje ljudske due. Ozirisu bogu Amente u formi mumije na ovaj se nain obraa Oziris N. ili Manes: "O, ti bez daha, dopusti mi ivjeti i biti spaen nakon smr t i " (Pogl. 41). To se upuuje Ozirisu koji ivi vjeno. Iako lei kao mumi ja u Amenti, bez daha i bez pokreta, bit e samooivljen kako bi ponovno ustao. Spasenje je obnova za drugi ivot; biti spaen znai ne prolaziti kroz patnje druge smrti, ne umrijeti drugi put. Prema egipatskoj misli, spaeni su ivi, a dvaput umrli su prok leti. ivot poslije smrti je spasenje due, a oni koji nisu spaeni umiru po drugi put sudbina koju nije mogue izbjei pomou bilo kojeg pogrenog vjerovanja u zavrjeivanje Horusa ili uin kovitost plaanja ili okajanja krvlju. Njihovim zastupnikim ot kupljenjem nije im se moglo osigurati nebo. Knjiga mrtvih nije knjiga preivnih sentimenata poput pjes nike literature kasnijih vremena. To je zapis onoga to je dra-

inatis personae uinila u kamitskim misterijima. Ali sada ponov no ljepota osjeaja neopisivo izbija nasuprot, kao u poglavlju pomou kojeg umrli nadvladava svoje protivnike, snaga mraka i izlazi u dan govorei: "O, ti koji sjaji od mjeseca, ti koji daje svjetlo od mjeseca, dopusti mi da izaem na slobodu meu tvo jim slijedom i da budem objavljen kao jedan od onih u slavi. Neka Duat bude otvoren za mene. Ovdje sam." Govornik je u Amenti kao dua mumije dopadljiva ocu svjetla i gospodaru du hova da bi on mogao izai u karakteru diviniziranog Horusa ka ko bi oduevio duu njegove jadne majke. On eli kapitalizirati elje onih koji "pozdravljaju" bogove u ime njega 15 . To bi u mo dernom izraavanju bile molitve sveenika i vjernika (Pogl. 3) za njegovu dobrobit i sigurnost u buduem ivotu, na drugi na in, za njegov spas. U poglavlju pomou kojeg se istupa na dan on izjavljuje: "Daj mi da posjedujem sve stvari koje su za mene prenese ne ritualno u donjem svijetu. Daj mi u posjed rtveni stol koji je za mene natrpan na zemlji poticaji i molbe koji su izgovore ni za mene, da se on moe hraniti Gebovim kruhom ili hranom zemlje. Dopusti da imam svoju pogrebnu hranu", hranu prinesenu za mrtvog na zemlji u pogrebnoj odaji (Pogl. 68). Glavni cilj umrlog pri ulasku u Amenti je nain i sredstvo to breg izlaska na drugu stranu. Njegov jedini sveapsorbirajui interes je uskrsnue u vjenome ivotu. On kae: "Dopusti mi da dosegnem vjekovne zemlje, dopusti mi da dospijem do zemlje vjenosti, za tebe, moj Gospodine, odredi ih za m e n e " (Pogl. 13). Oziris prelazi u Amenti kao gospodar transformacije. Razliite promjene oblija bile su neophodne zbog razlii tih naina napredovanja. Kao kukac ili kao zmija, on je proao

15

U njegovom interesu ( p . prev.).

kroz vrstu zemlju, kao krokodil kroz vodu, kao sokol kroz zrak. Kao akal ili maka on vidi po mraku; kao ibis je onaj tko zna 1 6 ili "on od nosa". Na taj je nain on bio gospodar transformaci ja, magiar kasnijih narodnih pria i legendi koji je svoj oblik mogao promijeniti sukladno svojoj volji. Thot se naziva velikim magiarem, gospodarom transformacije u mjesecu. Umrli pop rima Thotove karakteristike 1 7 , postajui gospodarom transforma cije ili magiarom iji je preobraaj takoer izveden na zemlji od strane preobraavatelja u transu koji je smjerao put transfor maciji u smrti. Kada Teta postie svijest podiui se ponovno u Amenti, kae se da je prekinuo svoj san zauvijek, san koji se nalazio u Gebovom prebivalitu to jest na zemlji. Sada je pri mio svog Sahua ili sveano uvoenje u poloaj svog uzvienog tijela. Prije nego to besmrtni Manes uzmogne postii konano sta nje duha u liku Horusa besmrtnog, ponovno mora biti sastavljen dio po dio kao Oziris, raskomadani bog. Nainjen je boanskim kao razliita boanstva od kojih su ova ukljuena kao snaga ili moi u osobi jednog istinskog boga, Neb-er-tera, gospodara vje nosti. Svaki lan i dio Manesa u Amenti trebao je iznova biti ob likovan u novo bie. Za novo se srce kae da ga oblikuju novi bogovi u donjem svijetu prema djelima uinjenim u tijelu dok je osoba ivjela na zemlji. On poprima uzvieno tijelo koje je formi rano, osobinu po osobinu, ud po ud, nalik bogovima, sve dok vi e nije preostao niti jedan Manesov dio koji nije uinjen boan skim. Dana mu je kosa Nu ili neba, Hathorine oi, Anubisove (Apuatove) ui, nos Khenti-K, usne Anupa, zubi Serka, vrat Izi e, ruke monog gospodara Tat-tua, ramena Neith, lea Setha,

Ili onaj tko raspoznaje. Raspoznavanje se ovdje ne odnosi na osjete ve na spoznaju ( p . prev.).
17

16

Postaje Thotovo obiljeje.

falus Ozirisa, noge i bedra Nut, stopala Ptaha, nokti i kosti ivog Uraei, sve dok na kraju vie nema niti jednog njegovog dijela ko ji nije bez boga. Za novo tijelo ne postoji mogunost dolaska na zemlju, jednako kao to ne postoji mogunost ponovnog ulaska u staru mumiju. Kako ve Manes kae: "Dua nije vezana za svo je tijelo na vratima Amente" (Pogl. 26). Poglavlje 89 je oznaeno poglavljem u kojem je dua sjedi njena s tijelom. Meutim, to se ne odnosi na mrtvo zemaljsko tijelo, ve na oblik ili tjelesni tip mumije u Amenti. "Dolazim", kae govornik, da bih "mogao odbaciti svoje protivnike na zem lju, iako e moje smrtno tijelo biti spaljeno" (Pogl. 86). Na ovom stadiju on klie: "Ja sam dua i moja je dua boanska. To je vjena sila! U poglavljima 21 i 22 Manes trai svoja usta kako bi s nji ma mogao govoriti. S obnovljenim ustima on moli da budu otvo rena od strane Ptaha te da Thot oslabi okove ili brnjicu Setha, gospodara tame (Pogl. 23). Ukratko, da moe vratiti sposobnost govora. U procesu transformacije i u ponovnom obnavljanju kao nov ovjek, drugi Atum, on kae: "Ja sam Kheper, samostvoreni na bedru njegove majke." Kheper je vrsta sunevog kukca koji je prikazan na slikama boice Nut koja proizlazi iz majine khepsh. Ime kukca oznau je stvaranje i razvoj budui da je to vrsta onoga to nastaje pri vlastitoj transformaciji. Kada dobiva usta, dovodi sebi i rijei snage ili moi, a on ih sakuplja sa svake strane. Tada se prisje a svog imena. Potom mu se daje novo srce. Njegove su eljusti podijeljene, oi su mu otvorene. Snaga je dana njegovim ruka ma, a krepkost njegovim nogama. On je u posjedu svog srca, svojih usta, oiju, udova i svog govora. Sada je on nov ovjek ponovno utjelovljen u liku Sahua, s duom koja vie nije vezana za Khat ili mrtvu mumiju na vratima Amente (Pogl. 26). On se veseli hrani Ozirisa u Aarru, na istonoj strani livade s cvijeem grimizne boje koje nikada ne vene.

Prema heliopolitskoj kozmologiji Khepri je povezan s Atumom i Raom. Rije ima nekoliko znaenja, poput "stvoriti" ili "transformirati"; takoer oznaava kukca balegara ili skarabeja, simbolizirajui izlazee sunce, uskrsnue i obnovu. U jednoj fazi drame umrli je sastavljan kost po kost u podu darnosti s Ozirisovom kraljenicom. Kraljenica je bila amblem podupirae ili odravajue snage, a ova rekonstrukcija umrlog nalik je istom procesu s osakaenim bogom. U toj toki govor nik kazuje: "etiri spoja stranjeg dijela moje glave vrsto su nainjena. On ne pada pred zaprekom. Postoji sedam cervikalnih kra ljeaka, ali tri su vrlo posebna atlas koji podrava glavu, os oko kojeg se glava okree i vertebrae prominens, sa svojim du 18 gim spiralnim nastavkom . Nesumnjivo je Oziris izgraen na tom modelu, a etiri spoja bila su fundamentalna. U drugom poglavlju je Oziris oito usavren " n a etverokutu" kao u ma sonskim misterijima. To je poglavlje u kojem osoba poprima ob lije Ptaha, velikog arhitekta univerzuma. Govornik kae: "On je etiri puta duljine Raove ruke, etiri puta irine svi 19 jeta" to je nain opisivanja etiri etvrtine ili etiri strane svi jeta, prema egipatskom nainu prikazivanja. U mitolokim i astronomskim fazama bilo je sedam primar nih moi ili snaga od kojih je est predstavljeno ivotinjskim ti-

18 19

Rit., pogl. 30, Renouf. Rit., pogl. 82, Renouf.

povima, a sedmi je u liku ovjeka. To se ponavlja u eshatologiji gdje je najvia od sedam dua Ka-eidolon s ljudskim licem i li kom kao konani tip duha koji bijae ljudski duh na zemlji i tre ba biti vjean na nebesima. Ponovno uoblieni Manes kae: "(Sedam) Ureus boanstava su moje tijelo... Moj je lik vje an" (Pogl. 85), to se dogaa kada je sedam dua stopljeno u jednu koja je u duhu odraena od strane boanskog Ka. Sedam ureusa boanstava predstavlja sedam dua ivota koje prethode jednoj stalnoj dui. U poglavlju o udobrovoljavanju vlastitog Ka, Manes kae: "Pozdrav tebi, moj Ka! Mogu li doi tebi i biti slavljen i bi ti oitovan i imati udahnutu duu?" (Pogl. 103) to jest, u pos tizanju najvie od dua, sjedinjujue. Ove se due mogu pojmi ti kao sedam uspinjuih tipova osobnosti. Prva je prikazana kao sjena, mrana dua ili sjena Inoita, zelenih stanovnika i drugih aboridinskih rasa koje su prikaza ne u Knjizi mrtvih tako da lee u mraku na tlu. Sjena je primar no bila, zbog svog postojanja, onakva kakva jest, sjena starog tijela projicirana na tlo u novome ivotu. Slikovito je prikazana kao crni lik koji se prua u Amenti. Na ovaj nain zemaljska sjena tijela u ivotu slui kao tip due koji izlazi iz tijela u tre nutku smrti. Ovime se moe protumaiti blizak odnos sjene s fizikom mumijom za koju se ponekad kae da prianja i ostaje unutar grobnice te da izvlai podravanje ivota iz trupa sve dok on postoji. Na taj nain sjena koja povlai ivot iz mrtvog tijela postaje mitski prototip vampira i legendarnog demona (vukodlaka). Teko je tono odrediti to je za Egipane bio khabit ili sje na u razvitku due, ali Inoiti ili Aleutijanci opisuju je kao "isparinu koja emanira iz krvi", pa je to mudrost za one koji je razu miju ili poznaju. Najranija ljudska dua izvedena iz majke kada se na krv gledalo kao na ivot, bijae dua krvi. Opis Inoita sav reno odgovara sjeni u egipatskom Amentiju. Meu najprimitiv-

nijim rasama tipina osnova budue osobnosti je sjena. Aleutijanci kau da se dua pri svom odvajanju od tijela dijeli na sjenu ili duh. Prvo ostaje u grobnici, a drugo se penje na nebo. Gdje god se susreli s ovom podjelom, ona je jednaka blizanakim duama Setha mranog i Horusa, due svjetla. Smatramo da je egipatski broj sedam najraniji i najstariji za raunanje i tumaenje ostalog koje se pronalazi raspreno po svijetu. Dua kao sjena ili sjenka poznata je Macusi Indijancima kao "ovjek u oima" koji " n e umire". To je druga forma sjene koja nije ba cana na zemlju. Dr. Birch je upozorio na injenicu da umrli ima jedan Ba, Sahu i Ka, ali da ima dvije sjenke; njegov Khabti je u mnoini. 2 0 Njih dvoje odgovaraju mranim i svijetlim sjenama Aboridina. Takoer odgovaraju dvama duama tame i svjetla koje su prika zane crnim leinarom i zlatnim sokolom Setha i Horusa, prvim dvama od potpune sedmerostrukosti ili sedam moi (snaga) ili dua. Sjena je, meutim, samo jedna sedmina tog niza. Kada je drugo bie usavreno, sastoji se od sedam stopljenih dua. Ne ki od Manesa u Amenti ne odlaze iza stanja sjene ili Khabit; oni su uhvaeni u stanju mumificirane nepokretnosti. Ne stjeu novo srce ili duu daha. Oni ostaju u jajetu neizlegnuti i ne pos taju Ba dua ili velianstveni Khu. Za te se due kae da su ih pojeli odreeni bogovi ili paklene moi. "Jedai sjenki" titu la je etiriju od etrdeset i dva egzekutora (Pogl. 125). Deseto mistino prebivalite u Amenti je mjesto monstruoznih ruku ko je hvataju i odnose Manese koji nisu dosegnuli stanje iza sjena ili praznih ljuski. S "ljuskama" se moglo susresti u Ritualu (Knjiga mrtvih). Manes koji je ojaan i okrijepljen svojom ne beskom duom moe to mjesto proi sigurno. On kae:

20

Trans. Society of Bib. Arch., vol. VIII, str. 391.

" N e k a nitko ne doe u posjed moje sjenke (neka nitko ne doe u posjed moje ljuske ili omotaa). Ja sam nebeski so kol." Proizaao je iz ljuske jajeta i bio izgraen (uveden) iza sta tusa sjene kao Ba-dua. S ovim se moe usporediti praznovjerje da jaje za jelo treba slomiti na praznoj ljusci kako ne bi palo pod poguban i zao utjecaj vjetica. Postoje nesretne i bijedne sjenke osuene na nepokretnost u petom mistinom boravitu. Pate od konanog zatoenja na tom mjestu i poloaju, a tada ih prodiru divovi koji ive kao jedai sjenki. To su monstrumi opi sani kao da imaju bedrenu kost sedam lakata 2 1 dugu (Pogl. 149, 18,19). Niti jedna sjenka nema dovoljno snage za prolazak pok raj tih personifikacija prodirue moi. To su ljudoderi i nema ni iz legendarne tradicije koji se mogu nai zajedno s vukodla cima i vampirima u mranim peinama egipatskoga podzemnog svijeta. To su mrtvi iji razvitak u duhovnom svijetu bijae zap rijeen na statusu sjene i za koje se smatra da trae izgubljeni ivot lovei i vrebajui ljudske due, posebno due krvi. Na slje deem se stadiju dua naziva Ba. Prikazana je u obliju sokola s ljudskom glavom kako bi se pokazalo da je priroda due jo uvijek ljudska. To je vie od due sjenke, ali nije zamiljeno ni ti se vjerovalo da je ljudska dua nastanjivala tijelo ptice. U jed nom od paklova vidi se da sjene gore, ali one imaju sposobnost oduprijeti se vatri. Zato se kae: "Sjene ive; podigle su svoju mo." Uzdignute su u svom poloaju tako to su asimilirale vie moi ili snage. Sukladno uzimanju u posjed due sjenke i due svjetla, Ozirisu je dano novo srce, njegovo cjelovito ili dvostruko srce. U nekih primitivnih naroda, primjerice Basuta, to je srce koje iz lazi u smrti kao dua to nikada ne umire. Bobadille, Indijanci Lakat stara mjera za duljinu, izmeu 46 i 56 centimetara ( p . prev.).
21

Vinjeta Poglavlja 89 Knjige mrtvih pisara Anija iz 19. dinastije prikazuje Ba i njegovu mumiju.

iz Nikaragve, govore da postoje dva razliita srca; jedno od njih odlazi s umrlim u trenutku smrti, i to ih srce ini ivima u bu dunosti (na drugom svijetu). To drugo diue srce, osnova bu dueg bia, egipatsko je srce pomou kojeg rekonstruirana oso ba ponovno ivi. Srce koje se vae u Sudbenoj dvorani nije moglo biti organ ivota na zemlji. Bilo je to drugo srce, srce dru gog ivota. Manes se zalae i moli da to srce ne svjedoi protiv njega u nazonosti boga koji prati tijek vaganja (Pogl. 30A i 30B). Drugo je srce ono to je iznova oblikovano sukladno ivo tu proivljenom u tijelu. Reeno je da je to srce velikog boga Tehutia (Djeheuty, Thot) koji personalizira inteligenciju. Stoga se doima da ono tipizira duu inteligencije. Odavde proizlaze rijei biti mlad i prodornog opaanja (otroumnost) meu bogo vima i meu sedam dua. Fiziko predstavljanje dolazi prvo, ali u tekstu Panchemesisa se kae:
"SVIJEST ili srce (Ab) OVJEKA NJEGOV JE VLASTITI BOG"

ili boanski sudac. Novo srce predstavlja novo roenje, pa se stoga naziva majkom (Pogl. 30A). Kada umrli obnavlja osno vu budueg bia u svom itavom srcu on kae, iako je pokopan u dubokom grobu i prignut u podruju unitenja, da je (ak) i tako uzvelian. Ako uzmemo sjenku kao izgled due krvi, Ba-sokola za os likavanje due svjetla, a hati-srce za prikazivanje due daha, moemo pojmiti raison d'etre za prinoenje krvi, svjetla i tamja-

na kao rtve Manesu u tri razliite faze ili stanja. Krv je openi to prinoena sjenci, kao to vidimo u preivjelim obiajima Gr ka i Rimljana. Sjenka bijae u prvom stadiju prole egzistencije, a najpotrebnija u Amenti, krv to bijae ivot na zemlji i koja je smatrana prvom potrebitou za ponovno oivljavanje mrtvog kao Manesa ili sjenku. Sekhem bijae jedna od dua ili moi. Teko je to identificirati i poistovjetiti s tipom i mjestom u se dam. Nazovimo ga etvrtim u nizu. Vanije je znati to ta sila predstavlja. Naziv se izvodi iz rijei khem, za potenciju. Khem u fizici oznaava uspravnu ili osovljenu snagu. Khem je muka rac od trideset godina, tipina odrasla osoba. Sekhem oznaava posjedovanje moi ili potencije uspravljene sile. U eshatolokoj fazi to je reproduktivnost, formativna mo Khema ili Amsua, po novnog podizanja, mo podizanja primijenjena na duh u obliko vanju i vitaliziranju novog i velianstvenog tijela za budue uskr snue iz Amente. Khu je dua u kojoj je osoba postigla status istoe u d u h u koji je nazvan velianstvenim (proslavljenim), predstavljen predivnom bijelom pticom. Ka je tip vjenog traja nja u kojoj je sedmerostruka Ba dua. osobnost sjedinjena konano za uvijek ili za vjeni ivot. Pri kaz Ba due. Khu je taj kome se obraa u grobnici kao onome to je uz vieno: "Nee biti utamnien od strane onih koji su vezani za osobnost Ozirisovu (to jest mu miju) i koji imaju nadzor nad duama i duhovima te koji vr sto zatvaraju sjenke mrtvih. Ne bo je ono to e te zadrati" (Pogl.92).

Sama sjena nikada ne moe napustiti grobnicu. Zbog toga se openito smatralo da sjenka ostaje s truplom ili mumijom na zemlji. Ali ovdje grobnica, mumija i sjenka nisu na zemlji; oni su u Amenti. Bez Ba-due sjenka ostaje neiva. Bez Sekhema nedostaje joj sutinska forma ili mo ponovnog uzdizanja. Bez Khu-duha osoba se ne uspinje iz grobnice ili zatvora donjeg svi jeta. Ali kada je to postignuto, umrli je uzvelian i slavljen. U poglavlju 91 kae se: " O n uzima oblije potpuno opremljenog Khua (duh) u do njem svijetu i ne trpi zatoenje kod bilo kojih vrata Amente, jed nako na ulasku kao i na izlasku." Tako je samo onda kada je Manes zaodjenut kao Khu koji se uspinje ocu kao sin boga. Stoga iz sljedeih rijei koje Horusu upuuje osoba koja je sada Khu zakljuujemo: "O, moni, koji vidjeh svog oca i kojem su povjerene Thotove knjige, ovdje sam. Dolazim, uzvelian sam i ispunjen du om i snagom, opskrbljen Thotovim knjigama", njegovom kopi jom knjige ivota, njegovim svjetlom u tami Amente. Sada se uspinje do svog oca, boga Ra, koji se nalazi u lai te uvijek iz nova klie: "Ja sam moni Khu; neka tvoja ispravnost i istinitost budu moja ispravnost i istinitost" (Pogl. 105). Kada je umrli nainjen savrenim kao Khu, slobodan je ui u veliku kuu sedam dvorana (Pogl. 145). Jednako tako u "nje govu kuu koja je na breuljku" i tko je "vladar u nebeskoj dvo rani". Velika kua je Ozirisovo nebo zasnovano na trideset i est vrata ili na dvanaestim zodijaka. Druga je Anupova kua na vr hu brda Annu. "Gledaj m e " , on klie, "gledaj me, dolazim k te bi, odnio sam i sastavio moja oblija" ili sastavne dijelove stal ne due, kojih je sveukupno sedam. To su: 1. Khabit ili mrana sjenka 2. Ba ili svijetla sjenka 3. Diue srce

4. Sekhem 5. Sahu 6. Khu 7. Ka Kada Manes postaje Khu, K a j e ispred njega, toliko daleko ispred njega da ga udobrovoljava i stjee njegovu naklonost da rovima ili prinoenjima. Ustvari on se predstavlja kao rtvena rtva koja umire kako bi se povezala sa svojim Ka, njegovim li kom vjenog trajanja, njegovim tipom potpunosti u kojoj je se dam dua trajno sjedinjeno u jednu. Ka se nazivao dvojnikom mrtvih kao da jednostavno pred stavlja Doppel-ganger. No, nije to tek utvara ili sablast ivueg ili osobnog lika umrlog. Takoer je to prikaza ili vidljivi duh 2 2 , ali radi se o obiljeju ili znamenu vie nego o stvarnom i ivom opisu. Prikazuje duu koja dolazi u postojanje s djetetom, duu koja odrava i koja hrani tijelo, duu postojanja ovdje i opstoj nost za ivot poslije smrti. Na taj je nain napokon transformira na u konanu osobnost. Prikazana je u hramu Luxor gdje je ro enje Amon-hetepa III slikovito predoeno kao nastanak iz ruke boga. Ka kraljevske bebe prikazan je na slikama kao da ga je oblikovao Khnum, oblikovatelj na lonarskom kolu. Pratnja oso be kroz itav ivot, kao duh ili aneo uvar, i ispunjenje osob nosti posljedica je ponovnog sjedinjenja s Ka. Kao to je ve pokazano, kada su boanske poasti pridavane faraonu prinosilo se njegovom Ka, ne njegovom smrtnom bi u (Pogl. 105). Postoji poglavlje "osiguravanja hrane za Ka". Takoer je pogrebni obrok konzumiran u odaji Ka, odaji uskr snua grobnice. Hrana je prinoena Ka eidolonu kao predstav niku umrlog, umjesto duhovima predaka. Postavljen je kao on-

U narodnim priama je to duh koji se vraa iz groba (esto da bi terorizirao ive).

22

Podignute ruke drvenog kipa kralja Hora iz 13. dinastije simboliziraju kraljev Ka. Ani i njegova dua naputaju grobnicu. Vinjeta i dio pogl.42 Knjige mrtvih

Khnum oblikuje kraljicu Hatepsut i njezin Ka na lonarskom kolu.

aj koji prima prineseno. Takoer mu je hrana predstavljena kao obiljeje nebeske hrane koja uzdrava ljudsku duu. Stoga kada bog ili boica prinose nebesku hranu dui na zemlji ili Manesu u Amenti, to je prikazano pomou onog tko daje Ka. Pojedini su sveenici odreeni da budu Kaovi poslanici i oni su prinosili rtve Kau umrlog u korist ivih roaka. Razlog tome je to to je Ka simbol osobnosti, sedme od sedam dua koja je dosegnuta kao najvia i u koju su druge bile ukljuene i apsorbirane. U vinjetama poglavlja 25 Rituala 2 3 (Knjiga mrtvih) prika zan je Ka umrlog koji je s njim u prolasku kroz Amenti, koji ni je ostavljen iza njega u grobnici kako ne bi zaboravio sebe ili, kako on kae, da ne bi pretrpio gubitak identiteta zbog zaboravljanja svog imena. Time to mu je prikazan njegov Ka, Manesu je omogueno sjetiti se i dozvati svoje ime u velikoj kui, a po sebno u kunjama kue plamena. Umrlog, koji je jako napredo vao na svom putovanju Amentijem, njegov Ka jo uvijek prati. Opisan je kao hrana njegova ivota u duhovnom svijetu, kao to je bio njegova duhovna hrana za ljudskoga ivota. "Ti dolazi, Ozirise; tvoj Ka je s tobom. Ti hrani sebe pod formom svog imena K a " (128, 6). Kada je Oziris preao iz stadija sjenke u stadij Ka, postaje ono to je ritual namjeravao postii potpuno opremljeni Ma nes koji je dovrio sveano uvoenje u taj poloaj. Kao Sahu bi jae utjelovljen u duhovno tijelo. Kao Khu bio je odjenut veli anstvenom odjeom. Kao sveti sokol s glavom Bennua bijae obdaren Horusovom duom (Pogl. 78). Ovdje on klie: "Gledaj me, dolazim tebi (bogovi i uzveliani), donosim svoja oblija i sjedinjujem ih." Ali u poglavlju 92 on se uznemireno nada i unaprijed ra duje danu procjene kada kazuje:

23

Naville, Todt., Kap. 25, vol. I, str. 36.

"Neka se otvori put za moju duu i moju sjenku da mogu vidjeti velikog boga u svom svetitu na dan donoenja suda 2 4 o dui, kada sva srca i sve due budu izvagani." On jo nije jedna od dua koje su nainjene savrenima, jer jo nije suen i opravdan. Mora proi kroz svoj posljednji is pit, a sada se pribliava velikoj Sudbenoj dvorani na svoje sue nje. Govori: "Dolazim da bih osigurao moje odijelo u Abidosu", mitolokom mjestu Ozirisovog ponovnog roenja. Ovo je kona no suenje u dugom nizu kroz koji je ve uspjeno proao (Pogl. II, 7). Sada stie do Sudbene dvorane. Utvreno je da djela ko ja je umrli poinio ovdje na zemlji na nemudar nain utjeu na sudbinu ovjeka nakon smrti, tj. na ono to ga nakon smrti oe kuje. 25 No, zbog ega je to tako kada se za novo srce koje je um rlo, dano u Amenti, gdje je rekonstruiran, kae da je oblikovano u podudarnosti s onim stoje uinio u svom ljudskom ivotu? I go vornik moli da njegovo novo srce ne bude oblikovano shodno svim zlim stvarima to se mogu rei protiv njega (Pogl. 27). Zab rinut je da bi Ozirisovi pomonici u Neter-Karu, koji rade s ov jekom u sukladnosti s njegovim ivotom, mogli dati lo glas nje govom imenu (Pogl. 30 B). I ponovno on moli: "Neka budem uzvelian i slavljen zbog mojih osobina; ne ka budem procijenjen shodno mojim zaslugama" (Pogl. 72). Oito je da je budua sudbina due ovisna o djelima koja su poinjena u tijelu, a karakter umrlog bio je srastao s njime shodno njegovom vladanju i postupcima u zemaljskom ivotu. Porotu koja sjedi u Sudbenoj dvorani ine etrdeset i dva gospodara istine. Njihova je dunost otkrivanje istine prodornim ispitivanjem i instinktom psa tragaa. Je li taj Manes pravi ov jek? Je li ivio istinoljubivim ivotom? Je li bio iskren u srcu i

24 25

Ili procjene. Maspero, Egyptian Archeology (engleski p r e v o d , str. 149).

je li govorio istinu kada je ono testirano na vagi? Njegova je ut roba bila nazona zbog pregleda, a ti otri ispitivai sa ivotinj skim glavama bijahu doista uasni, ne samo u licu, jer dodije ljena im je dunost donoenja odluke o krivnji Manesa s obzirom da im je utroba okrivljenog bila izvjeena kao zarada i plijen. Zato su s neutaivom gladi traili dokaz loeg ili zlog ivljenja, to se moe pronai napisano na zapisu unutarnjeg ovjeka. Po jedinano su ispitivali Manesa. Proao je ako je bio istinit, a vraen je natrag ako nije, u obliju svinje ili koze ili druge tiran ske ivotinje, te baen u vatreno jezero vanjske tame gdje ga je leei ekao Baba, prodiratelj srdaca, egipatski "sirova-glavai-krvave kosti". Najvia osuda koju je izrekao veliki sudac u toj najgroznijoj Sudbenoj dvorani bijae svjedoanstvo o istini i is toi karaktera potvrenoj za Manesa na temelju neoborivog do kaza. U tom post mortem stanju najdublje i najtemeljitije su is pitivani grijesi poinjeni u tijelu krenjem zakona prirode. Ne samo da je umrli bio nazoan u duhu i suen od strane stranog tribunala, nego je otvorena knjiga tijela i njezin zapis bio je pro itan. Vitalni organi poput srca, jetre i plua doneseni su na su enje kao svjedoci ivota proivljenog na zemlji. Svaki dio koji je proglaen nevaljalim odrezan je i baen kao beskoristan sna gama koje su se nazivale jedai neistoe (nemorala), prodiratelji srdaca i oni koji piju krv zlih i nemoralnih. Ukoliko je srce, naprimjer, bilo osueno na prodiranje zbog svoje nevaljalosti, individua se nije mogla rekonstruirati za budui ivot. Da bi Manes mogao proi Vrhovni sud kao jedan od praved nih, morao je rije Ozirisovu uiniti istinom na zemlji, istinom protiv njegovih neprijatelja. Morao je ivjeti ispravnim ivotom i biti pravedan, istinoljubiv, milostiv, milosrdan, human. Doav i u Dvoranu suenja ili Pravde, gledajui nebesko lice i biva jui oien od svih grijeha koje je mogao poiniti, on kae: "Doao sam tebi, o moj Gospodine. Poznajem te. Gospodar ispravnosti tvoje je ime. Tebi donosim pravdu. Zaustavio sam pogreno."

Njegova molba i obrana jest da je uinio najbolje za ostva renje karaktera Horus-Makherua. Neke njegove obrane vrlo su dirljive: "Nije zahtijevao od radnika, kao prve plodove svakoga da na, vie posla nego to su ga oni pravedno trebali obaviti. Nije posezao za mlijekom iz usta djece. Nije otimao zemlju. Nije stva rao prepreke i zaprjeivao tok vode. Nije prouzroio glad, vapa je i patnju ljudima i nije bio kradljivac hrane. Nije spletkario jezikom, nije varao, bio zloudan ili duevno podao." Postoji prilina lista pretkranskih vrijednosti uz sve one teoretski kranske. Meu ostalim on kae: "Udobrovoljavao sam boga s onime to on voli'". Posebno se to odnosilo na pri noenje ili rtvovanje boici Maat, to jest istini i pravednosti. "Davao sam kruh gladnima, vodu ednima, odjeu golima i lau brodolomcima" (Pogl. 125). A ipak nam je reeno da su milosre i dobrohotnost potpu no nepoznati poganskom svijetu. On moli etrdeset i dva suca da ne donesu veliku osudu protiv njega, jer je ispravno inio u Tameritu, zemlji egipatskoj. Njegovo je srce vagano na vagi prav de. Prolazi ist kao jedan od onih kojeg dobrodolicom doeku je Horus kao svog vjernog sljedbenika, blagoslovom njegova oca, komu je reeno: "Doi, doi u miru". Horus zagovornik i zastupnik uzima ga sada za ruku i vodi u Ozirisovu nazonost u svetitu. U Sudbenoj dvorani Manes ima crnu kosu, kako je prikazano na Anijevim slikama (Anijev papirus, tabla 4). Ali kada klekne pred Ozirisa koji se nalazi na prijestolju, njegova je kosa bijela. Proao je kao jedan od proienih. Na putu je da se pridrui redovima pravednih duhova koji su nainjeni sav renima, koji se nazivaju proslavljenima i uzvienima. Pratitelji mu govore: "Okonavamo tvoje bolesti i otklanjamo ono to je poreme eno u tebi time to si bio uniten na zemlji" u smrti. Bile su to bolesti smrtnika od kojih je sada osloboen u duhu. Ovdje se

pojavljuje uskrsnue Ozirisa u osobi Horusa. Reeno je: "Ozirise! Ti dolazi i tvoj Ka s tobom, koji je sjedinjen s tobom u tvom imenu Ka-hetep" bio bi "slika mira", vrsta dostignua; ali kako rije hetep ili hepti takoer oznaava broj sedam, podu dara se s Ka kao slikom sedmerostrukosti due, upotpunjene naposljetku kao sjedinjenje u Horusu sa sokolovom glavom. U knjizi ili svitku papirusa za zazivanje bogova Kertia ili granica, otkrivamo da je govornik sada dosegao granice Amente. On kae: "Ja sam Ozirisova dua i poivam u njemu" (Pogl. 127). Pozdravljen je kao onaj tko je pratio svoj Ka i primio svoje zna kovlje uskrsnua. Sada se govori Ozirisu: "Ozirise! Ti si primio svoje ezlo, svoj pijedestal i stube pod sobom" (Pogl. 128). ezlo bijae zejoglavi simbol uskrsnua koji je prvi nosio Ptah otvara. Pijedestal je Horusov papirus, a stube oznaavaju nain uspinjanja od Amente do vrha Planine slave. Sada je spre man i osposobljen ui u Raovu lau koja putuje od istoka na za pad danju i od zapada na istok nou. Prije ulaska u lau Oziris je stigao do svakoga na njegovim postajama u Amenti, prethod no plovei za cirkumpolarni raj na zvjezdanoj Planini slave. Poglavlje 130 je knjiga kojom je dua uinjena ivom zau vijek na dan kada ulazi u Raovu lau, to znai da posjeduje znanje o predmetu. Nainjena je za roenje ili ponovno roenje Ozirisa. Oziris je ponovno roen u Horusu kao obiljeje vjene due. U tom karakteru ili osobini govornik kae: "Ja sam zatvoren u arku kao Horus kojem je njegova koli jevka (gnijezdo od trstike) donesena." Ponovno je roen kao Horus na svojem papirusu, a taj je lik na vodi stariji od Raove lae. On moli: " N e k a Oziris ne pretrpi brodolom na velikom putovanju; dri kormilo podalje od nesrea."

Vinjeta Vaganja srca pisara Anija ilustrira pogl.125 Knj mrtvih iz 19.din.

Pri ulasku u Amenti umrli u Ozirisu slii bogu u mumifici ranom obliju. Prije nego to izae iz nieg Aarru vrta, on moe rei, na kraju odreenih transformacija u obiljeju i osobnosti: "Ja sam dua Ozirisa i ja poivam u njemu" (Pogl. 127). To je Horusova osobina: "Ja sam Horus na taj sretni d a n " 2 6 pri "predivnom izlasku iz Amente." On je dosegao granice i sada zaziva boga koji je u svom sun evom disku, drugom prikazu Raove lae. Umro je u Ozirisu da bi ponovno ivio u Horusu, sinu boga, ili u njegovoj slinosti. Poglavlja 141 i 142 poinju knjigu savrenog stvaranja Ozirisa. A to je, kako Ritual (Knjiga mrtvih) pokazuje, na sliku Horusa voljenog jedinoroenog sina boga Ra, boga u duhu. Sada kada Manes ukljuuje svoj Ka u ime Ka-hetep (Pogl. 128), umrlom se govori 27 : "Horus je uzrok prolaska njegovog Ka, koji je u tebi, i nje govog sjedinjenja s tobom u tvom imenu Ka-hetep" to poka zuje da je Ka u njemu bio slika Horusa boanstvenog. To potkr jepljuje sugestiju da je Ka obiljeje izvedeno iz KA (kasniji Sa), sina Atum-RA, koji postoji prije Horusa kao sin Ozirisa. Na taj nain nebesko ili boansko sinstvo ovjeanstva koje je personi ficirano u Horusu ili Iu ili Sa, bijae takoer oznaeno u Ka li ku viega duhovnog bia ili postojanja. Kada Manes postie sta tus usavrenog duha, tada je to u obliju nebeskog sina koji je bio izraaj lika oca boga. Bijae Horus voljeni, u sveukupnoj realnosti, kroz usavravanje idealnog obiljeja u njegovoj vlas titoj osobnosti. On sada ulazi u boansku nazonost Amon-Ra da bi izvijes tio to je uinio u karakterima ljudskog Horusa, Har-tema i Har-

26 27

Dan s povoljnim znamenjem ( p . prev.). Tekstovi piramida, Teta 284, Pepi I 34.

Makherua zbog svog oca koji ga je nainio, pravog sina boga. Kada je Manes stigao na sunevu lau, stavio je na nju "boansko Raovo tijelo", a pozdravljaju ga pomonici povicima dobro dolice i odobravanja s Planine slave (Pogl. 133). Putujui kroz Podzemni svijet, on je proao od zapadnog horizonta zemlje do istonog neba gdje se prikljuio sunevoj lai na putovanju k nebeskim vodama. Za nono putovanje brod se mijenja. Zbog toga govornik kae da "dolazi u dvije lae gospodara Saua" (Po gl. 136 B). Mogu se pronai odreene tekoe u svezi s tonim poloajem poglavlja numeriranog brojem 110 u Ritualu, ali ne postoje tekoe u identificiranju poljana mira na vrhu Planine Hetep kao nieg raja (od dva raja), to bijae zemlja obeanja dosegnuta u Amenti. Bio je to podzemni ili zemaljski raj iz le gendi. Kada Manes dolazi do ovih Elizejskih poljana, on je jo uvijek u zemlji vjenosti. Mora sebi dokazati da je kao radnik jednak mo nim Khuima (Khuti), koji su devet la kata visoki, u obraivanju dodijelje nog komada plodne zemlje. Dolazak na planinu Hetep u ovom niem raju ili nebu solarnih mitova prethodi ulas ku u Sudbenu dvoranu koja je u Ozirisovoj domeni i putovanju od istoka prema zapadu u Matitu i Sektit sune voj lai, pa stoga nije u krajnjem nebu ili gornjem raju vjenosti. Iz Tekstova piramida28 vidimo da su postojala dva stadija uspona na gor nji raj, prikazani dvama ljestvama; jedne su ljestve Setha, ljestve za uspi-

Bog Seth.
28

Pepi I; redovi 192,169,181, Maspero Les Inscriptiones Pyramides de Sakkharah.

njanje iz zemlje tame; druge su Horusove ljestve koje doseu do zemlje svjetla. Kralj Pepi pozdravlja obje: "Pozdrav tebi, Sethove ljestve. Postavite se ljestve Boga. Postavite se ljestve Sethove. Postavite se ljestve Horusove kako bi se Oziris pojavio na nebu kada ishodi zatitu za Ra." Pepi na slian nain ulazi u nebo u svom imenu ljestvi 29 . U poglavlju 159 Manes takoer kae: "Podiem svoje ljestve do neba da bih mogao gledati bogove."

Putovanje

Podzemnim

svijetom

Pratei rekonstrukciju umrlog za budui ivot, sada emo se vra titi i ponovno ga pratiti od ulaska u Amenti na njegovom puto vanju Podzemnim svijetom. Njegova smrtna osobnost nainjena je "stalnijom" u to veoj mjeri u mumiji koja ostaje na zemlji. Manes koji izranja u Amenti sada nastoji postii osobnost koja e trajati zauvijek. Cjelokupnom svojom njenou on moli za otvaranje svojih usta, drugim rijeima da mu njegovo sjeanje, koje je naas izgubljeno, moe biti ponovno vraeno kako bi mo gao izustiti rijei snage (Pogl. 21-23) kojima je opremljen. Ce remonija otvaranja usta nakon smrtonosne tiine bila je j e d n a od najdubljih i najveih tajni. Veliko obiljeje snage pomou ko je su usta otvarana bijae noga boice u obliju vodenkonja. To je simbol njezine moi haopiimum mobile u Velikom medvjedu koji je za ovu svrhu prihvaen u eshatologiji. Ceremonija je iz voena u grobnici jednako kao i u Amenti kao misterij uskrsnu a. Izvodio ju je otvara (usta) Ptah. Meu mnogim drugim pre ivjelim ritualima, obred "otvaranja usta" jo uvijek se izvodio 30 u Rimu. U jednim dnevnim novinama objavljeno je da se na-

29 30

Budge, Book of the Dead, Intro, str. 117, 118. Mail, 8. kolovoza 1903.

Ceremonija Otvaranja usta iz Knjige mrtvih. Huneferov papirus, 19. dinastija. kon smrti pape Lava XIII i pri ustolienju Pia X dogodilo slje dee: "Konzistorij 3 1 je priao i otvarao usne novih kardinala" ili novoroenih u grimiznom odijelu. Oziris takoer moli da mu nakon otvaranja usta doe Thot opremljen rijeima moi. im su usta Manesa osloboena okova nijemosti i mraka (ili Sethove brnjice) i ponovno obnovljena (ponovno im je vra ena funkcija), on sa svih strana sakuplja rijei moi pouzdani je i sigurnije od bilo kojeg psa tragaa i bre od zrake svjetla
31

Biskupsko duhovno vijee ( p . prev.).

(Pogl. 23,24). Ove su rijei snage magine pri svom djelovanju. Paraliziraju sva suprotstavljanja. Otvaraju svaka vrata. Snaga je odjednom primijenjena. Govornik govori: "Natrag u svoje utoite! Natrag, krokodilu Seth! Ne dolazi protiv mene koji ivim s rijeju snage!" (Pogl. 31) Ovo je reeno krokodilima ili zmajevima koji dolaze orobi ti Manesa i odnijeti rijei moi to tite umrlog u smrti. Magi ni nain koritenja rijei moi u Thotovim misterijima jest ka da se umrli asimilira s karakterom i kada poprima nadljudsko obiljeje kao sredstvo zatite protiv sila zla. Govornik se u Ri tualu ne zamjenjuje za boanstvo. On je boanski pro tem u pri kazanom jeziku znakova, a tim nainom ovladava maginom snagom. Bog je mo ili snaga, a magiari koriste rijei i znako ve koji izraavaju tu mo. No umjesto da se moli bogu, on ko risti boanske rijei pridruene bogu i predstavlja boga po zna enju kao Horusa ili Ra, Thota ili Ozirisa. Stavlja masku krokodila, ibisa, lava ili neke druge ivotinje kao primarnu sna gu i govori svojim protivnicima: "Ja sam krokodil" (Sebek ili Sobek) ili "Ja sam lav" (Atum) ili "Ja sam Ra, s u n c e " ; "zati ujem se zmijom Ureus pa me shodno tomu nikakvo zlo ne mo e zadesiti" (Pogl. 32). Ponavljanje poglavlja 42 bijae magijski nain bijega od klanja (ubojstva) koje je izvedeno u Suten-Khenu (Seten-Khenu), a model magije za umrlog je bio u njegovom ponovnom ro enju da bi postao ili da bi bio asimiliran s nebeskim djetetom u njegovom novom roenju. Govori zmiji Abur da je on nebesko dijete, moni. Niti jedan njegov ud nije bez boga. "Ni ljudi ni bogovi, slavljeni ili preklinjani, ni proli, sadanji i dolazei na rataji ne smiju povrijediti onog koji izlazi i nastavlja kao vje 32 no dijete, dijete vjenosti" ili kao Horus, sin Izide. Manes pop-

32

Rit., pogl. 42.

rima boanske osobine kada zapovijeda svojim neprijateljima da izvre njegovu zapovijed. Prema magijskim uputama, u bor bi s avlom ili zlim Apapom, lik monstruma morao se izmodelirati u vosku, a njegovo se ime napisati na figuri zelenom bo jom. 3 3 Tada se na figuru moralo pljuvati vie puta, prezirno je udariti nogom te baciti u vatru kao magijski in tjeranja avla. Kada se reptil Apap prvi put susree u Ritualu, obraa mu se sljedeim rijeima: " O , ti od voska, koji uzima zatoenika, na silno ga hvata i ivi na onima koji su nepokretni, dopusti da ne budem nepokretan pred tobom" (Pogl. 7). Ove su rijei izgo vorene kako bi se uzronost prodirueg monstruma nainila opipljivom votanim likom koji predstavlja upuene mu moi koje su drugaije nevidljive. Ideal postaje konkretan u liku koji je koriten magijski. Dakle, u tom magijskom smislu za otvore na poglavlja Rituala utvruje se da sadre "rijei m o i " koje donose uskrsnue i slavu Manesa u Amenti. Ovaj model magije je nalik hipnozi ili ljudskom magnetizmu koji je bio uobiajen u primitivnih rasa, posebice afrikih, ali kojeg je tek sada boja ljivo poela dodirivati moderna znanost. Na mo paraliziranosti i onemoguenosti kretanja gledano je kao na magijsku sposob nost. Hipnotika mo je magijska mo. Ona se opisivala kao snaga uzeta od zmije. U jednom odlomku 3 4 zmija je opisana kao ona "koja paralizira svojim oima". Prije tog retka, u istom pog lavlju, govornik kazuje zmiji: "Ja sam ovjek koji prekriva tvoju glavu mrakom i ja sam veliki magian Tvoje su oi dane meni i s njima sam proslav ljen. Tvoja snaga (ili mo) je u mom dohvatu." Slobodno ove rijei moemo nazvati lekcijom iz hipnoze. Govornik postaje veliki magiar time to dolazi u posjed parali-

33 34

Budge, Proceedings Soc. of Arch. Rit., pogl. 149.

zirajue moi to se nalazi u oima zmije. Doima se da opis uk ljuuje borbu (ili prepirku) izmeu krotitelja zmije i zmije te da je ovjek pobijedio otevi od reptila maginu mo. Manes mno go toga moe rei o protivnicima due koje susree u Amenti. To je Apap tame, sue i bijede, bolesti i smrti. On je predstav nik zla u fizikom fenomenu koji je preveden kao lik iz mitolo gije u domenu eshatologije. U Poglavlju 32 "Oziris stoji na svo jim nogama" suprotstavljajui se i opirui se krokodilima mraka koji prodiru mrtve i odnose rijei moi od slavljenih (uzvie nih) u Podzemni svijet. Zaustavljeni su i vraeni natrag kada govornik kae: "Ja sam Atum. Sve stvari koje postoje u mojoj su glavi te ovise o meni i one koje jo nisu u postojanju. Primio sam pove anje dubine, dubine i punoe disanja unutar podruja mog ve likog oca. On mi je dao predivnu Amentu kroz koju ivi prolaze iz smrti u ivot." (Pogl. 32) Na taj se nain Oziris pojavljuje, govori i djeluje u likovima drame koji ve otprije postoje u mitologiji. On izlazi: kao Ozirisov bik (Pogl. 52A), kao bog u obliju lava, Atum (Pogl. 54); kao akal Ap-uat, Sothis ili Polaris; kao nebeski sokol, Horus (Pogl. 71); kao sveti sokol (Pogl. 78); kao lotos zemlje (Pogl. 81); kao ptica bennu ili feniks dua Ra (Pogl. 83); kao shenshen ili aplja (Pogl. 84); kao dua koja je slika vjenosti (Pogl. 85); kao golubica ili lastavica (Pogl. 86); kao krokodil Sobek (Pogl. 88); kao khu ili uzvieni duh (Pogl. 81); i mnogi drugi. Ali individua je prikazana opstojnom u ljudskom obliju. Izlazi danju i ivi nakon smrti u liku kojeg je nosio na zemlji (ali to ni je oblije ili lik mumije). Prikazan je sa tapom u ruci, spreman za svoje putovanje Podzemnim svijetom 35 . Od poetka do kraja Rituala vidimo kako je jednom ovjek, mukarac ili ena, koji

35

Naville, Todt., Kap. 2 i 186.

putuje Podzemnim svijetom do uzvisina ponovnog roenja na vrhuncu zvjezdanog raja gdje je nalazi slika zemaljske osobnos ti konano stopljena s boanskim likom Ka, a smrtnik navlai besmrtnost nalik dragoj staroj ovjenosti, promijenjenoj i uzvi enoj. To pokazuje da je duh bio zasnovan na ljudskoj osnovi i da nastavlja u humanolikoj slinosti, dokazujui time svoje ljud sko podrijetlo.

Ptica Benu (Bennu), grki Feniks. Prvi se put spominje u Tekstovima piramida. U Knjizi mrtvih prikazana je kao siva aplja. Simbol uskrsnua i ponovnog roenja.

Uskrsnue u Ritualu je izlazak na (u) dan (Peri-em-hru) 3 6 bez obzira da li iz ivota na zemlji ili u ivot postignut na vje nom nebu. Prvo uskrsnue bilo je dizanje iz grobnice u donji svijet putem tajnih vrata. No, taj izlazak je u, ne iz Amente na kon ukopa u gornjoj zemlji. Umrli je proao kroz grobnicu i iz ronio u nioj zemlji. On izlazi iz doline tame i sjene smrti. Oziris je raskomadan u lunarnoj i drugim (prirodnim) pojavama od strane zlog Setha, a njegove su dijelove sakupili i sastavili sin i majka u Amenti, gdje se On ponovno podie iz mrtvih kao Horus. Sve ono to je zastupala Ozirisova mumija u mitologiji po navljano je od strane Ozirisa u eshatologiji.

Pertem-hru, izraz je koji nije mogue tono definirati. Jednako oznaava uzdizanje po danu kao i pojavljivanje u svjetlu, ali u tom zna enju esto se odnosi na bogove dakle, njihovo "doslovno objavlje nje". Kada se u "Knjizi mrtvih" primjenjuje na umrlog njegov izla zak u dan ukazuje se na ritualni ili inicijatski karakter Knjige mrtvih, to je vjerojatno i bila njezina prvobitna namjena. Umrli uskr sava i budi u sebi svoje boanske osobine; iznosi ih na svjetlo boan ske svijesti u sebi ( p . prev.).

36

Poglavlje 4
Misterij mumije
Oziris je bio oivotvoren kao bog u materiji kada su njegove mo i bile elementarne, ali u kasnijoj teologiji uzviena dua u pri rodi bila je konfigurirana u ljudskom obliju. Materija kao ov jek tada se smatrala materijom humanog tipa, viom od nehumanizirane materije, a tijelo kao ljudska mumija bijae su periornije materiji u vanjskoj prirodi. Takoer je duh u ljudskom obliju bio neto iza elementarnog duha. Na taj je nain bog kao uzvieni duh bio zasnovan, kao to je ve pokazano, na ljudskom duhu, s materijom kao mumijom. Oziris kao mumija u Amenti jest ono to moemo nazvati mrtvim materijalnim tijelom opremljenim udovima i znaajka ma ljudskog oblija kao znaajkom koju su elementalne moi postigle u Ptahu, u Atumu i Horusu s ljudskim obiljejima koje slijede iz ranijih prikazivanja putem ivotinjskih obiljeja. Ozi ris je lik neive prirode, personaliziran kao mumija s formom ovjeka i licem, dok je takoer slika materije kao fiziko tijelo boga. Proces koji je prvo primijenjen na mrtvo tijelo u materiji, kasnije je primijenjen na boga u materiji, u elementima i iner tnom stanju u vrijeme zimskog solsticija, kada kao truplo eka

na svoju transformaciju ili pretvaranje u mlado i velianstveno tijelo sunca ili duh vegetacije u proljee. Solarni bog kao sunce veeri ili jeseni bilo je sunce koje pati, umirue sunce ili mrtvo sunce pokopano u donjoj zemlji. Da bi se to pokazalo nainjena je mumija omotana lanenim ru hom bez avova. Na taj je nain prikazana nalik mrtvacu koji nosi formu mumije na zemlji, nepoznato bie predstavljeno poz natim. Za boga sunca koji silazi u Amenti moe se rei da mu mificira vlastito tijelo koje postaje zemaljsko meso u Platonovoj zemlji. Odavde proizlazi obiljeje mumije Ptaha, Atuma i Ozirisa, od kojih je svaki na razliitim stadijima bio solarni bog u mumificiranoj formi, kada je pokopan u Amentiju. Sada treba pokazati kako je izvedeno da je konani i uzvi eni bog egipatske religije bio predstavljen kao mumija u zem lji vjenosti i zato je misterij mumije najvei od svih misterija Amente. Sutinski element u egipatskoj religiji bila je ljudska suosjeajnost s trpeim bogom ili snagom u prirodi koja se daje, bez obzira da li kao ona ili kao on, kao iva rtva, da bi donijela ele mente ivota ljudima u svjetlu, vodi, zraku, vegetaciji, vou, ko rijenju, zrnju i svim jestivim stvarima. Zato se ova vrsta jela sak ralno za stolom rtve zahvalnice. Taj se osjeaj patetino izraavao na "svetkovini potpornja" kada su tapovi (potpornji) prinoeni kao podrka pateem jesenjem suncu, inae osakaenom bogu Horusu koji umire dolje u Amenti i kome je toliko potrebna po mo koju mu njegovi ljudski poklonici milostivo nastoje dati. Moe li neto biti osjeajnije i samilosnije od tog obraanja put niku kao bogu sunca u Amenti: "Zapovjedi to, o Atume, da kad vidim tvoje lice (u slavi) ne budem muen znakovima tvoje patnje." Atum zapovijeda. Takoer odreuje da e bog gledati na molitelja kao na svoje drugo bie. 3 7
37

Rit., pogl. 173; Naville.

Oziris, egipatski bog mrtvih i ivota poslije smrti, i njegova supruga Izida. Oziris se uvijek prikazivao u formi povijene mumije.

Legenda o voljnoj rtvi koja u strasti boanske samilosti pos taje inkarnirana te zaodjenuta ljudskim oblijem i licem radi spa senja svijeta nema svoje podrijetlo u vjerovanju da se Bog oito vao jednom zasvagda kao povijesna linost. Svoje korijene ima u dalekoj, dalekoj prolosti. Ista se legenda ponavljala u mnogim zemljama i pod razliitim imenima koja su nadjenuta podnosite lju ili patniku, a povremeno mijenja i spol. No, nitko od iniciranih u ezoterijsku doktrinu nikada nije kamitskog Iusu ili gnostikog Horusa, Isusa, Tammuza, Krishnu, Buddhu, Witobu ili bilo kojeg od mnogobrojnih spasitelja smatrao povijesnim u osobi i liku. Raz
log tome je jednostavan BILI SU ISTINITIJE POUENI.(!)

Mitologija je bila prije eshatologije, a ljudskoj rtvi je pret hodilo ivotinjsko obiljeje ili zoo-tip. Fenomen koji je postignut mitoloki nije bio oitovan u ljudskoj sferi. Prirodna geneza na lazila se u drugoj kategoriji. Najraniji Horus nije utjelovljen u ljudskom obliju. On je predstavljao onu duu ivota koja je do la putem vode osuiti, isuiti svijet do ruba nestanka glau i eu. Ovdje je riba ili prvi plod zemlje bila znakom njegova ut jelovljenja u materiju. Odavde proizlazi obiljeje izdanka, zele no uho ili grana koji su oslikani u Horusu djetetu. Spasitelj koji je doao vodom bio je Ichthys, riba. Spasitelj koji je doao u vo u (plodu) kao produkt stabla bio je Natzer. Spasitelj koji je do ao duhom bio je dua sunca. Ovo je najstarije predstavljanje utjelovljenja Horusa kao primarnog ivota i svjetla svijeta oito vanih u vanjskoj prirodi prije nego je doktrina primijenjena na biologiju u ljudskoj domeni gdje Horus dolazi putem krvi kao nain inkarniranja u ljudskom obliju. U kasnijem mitu Oziris je boanstvo koje pati kao zimsko sunce koje napadaju sve sile i snage mraka. On takoer pati od sue oslikane u reptilu Apapu koji izdie vatru. Prikazan je i drugim nainima, kao Gospodar ivota u vodi, vegetaciji, razli itim formama poplave. To boanstvo koje pati ili opskrbitelj bio je bog u materiji. Ra je bog u duhu, Oziris u materiji. No, ne sa mo u materiji zemlje nego takoer u ljudskom obliju formi

koju poprima Horus kao dijete zemlje ili Geba. Oziris, veliki patnik u zimskom mrtvilu, nije pojednostavljeno bio sunce niti je Oziris bio mrtav ma koliko bio nepomian u materiji, ma ko liko nijemo leao u tami sa srcem koje nije kucalo. Bio je poko pani ivot zemlje pa stoga bog u materiji zamiljen nalik mumi ji koja je ekala na uskrsnue u Amenti. Takva je bila fizika osnova u mitu misterija koji je duhovan u eshatologiji. Postupak mumificiranja i stvaranja mumija u Egip tu je znatno stariji od Ozirisovog kulta. Najmanje je star kao Anup (Anubis), boanski mumifikator mrtvih. Ouvanje ljudske mu mije u savreno intaktnom stanju bio je nain zadravanja individualne forme i znaajki kao sredstva uvanja zemaljske sli ke radi identificiranja osobnosti u duhu nakon ovoga ivota. Mu mija se stvarala sa svrhom uvanja fizike slinosti smrtnika. 0 mrtvima koji ustaju (ili o ustalima iz mrtvih) govori se u Knjizi mrtvih (Ritualu) kao o "onima koji su pronali svoje lice". Mumija je prvobitno oblije afrike slike u kojoj je tijelo sauvano kao vlastiti, osobni portret, dok se ka namjenjuje sli nost s duhom ili besmrtnim slinost u kojoj je pravedni duh uinjen savrenim da bi vidio Ozirisa u cjelokupnoj njegovoj slavi. I mumija i ka bili su prikazani u egipatskoj grobnici; sva ka svojom odajom. Od poetka je postojala vidljiva tenja za ouvanjem neke slinosti ili spomena na zemaljsko tijelo ak i kada su same kosti mogle biti sauvane. Stvaranje mumije u Ri tualu zapoinje sakupljanjem kostiju i njihovim spajanjem kako bi sliile kosturu. U ovom stadiju za Horusa se kae da sakup lja kosti svoga oca Ozirisa za uskrsnue u buduem ivotu po mou preobrazbe ili transsupstancijacije. 3 8 Isti primitivni nain pripreme mumije podrazumijeva ulazak sunevog boga u pod-

U kranstvu transsupstancijacija predstavlja pretvaranje vina i vode u krv i tijelo Isusovo.

38

zemni svijet. "Sakupi svoje kosti, postavi udove i okreni svoje lice prema predivnoj Amenti" (Pogl.133). Teti, umrlom, obraa se na sljedei na in: "O, Teta, ti si podigao svoje kosti na svoju glavu." Takoer se za Tetinu ruku ka e da je poput zida kao potpora Horusu u davanju stabilnosti njegovim kostima. Na taj je nain postavljena osnova za izgrai vanje obiljeja mumije kao sadanje slike osobe koja je umrla. Meu drugim slinim tipovima i obi ljejima kaimo da su narodi Yukatana izraivali male kipie svojih otaca. Glava je bila uplja kako bi pepeo kremiranog tijela mogao biti poloen u lubanju, kao u urnu; sve to, kae Landa, bilo je prekri veno koom zatiljka koja je uzeta s lea. Obiaj je srodan obiajima europskih pe ina s kostima u kojima su pronaene probuene lubanje odraslih i u koje su umjes to pepela u m e t n u t e kosti male djece. U znakovnom jeziku djeje kosti oznaavale su ponovno roenje u buduem ivotu. Zelja za ivotom i udnja za ivotom nakon smrti u ra nijim su vremenima neopisivi. Napori koji su injeni kako bi se dala neka vrsta izra aja osjeajima neizrecivo su patetini. Mumija faraona Setija I.
39

D'Acugna 3 9 spominje obiaj Indijanaca iz

rica.

Christopher D'Acugna, Voyages and Discoveries in South Ame

June Amerike u kojem su ouvana i drana mrtva tijela roaka u njihovim domovima to je dulje bilo mogue kako bi stalno pred svojim oima imali svoje prijatelje. U tu svrhu odravali su svetkovine i pred mrtva tijela iznosili ivotne namirnice. Ov dje elimo napomenuti da po egipatskom obiaju, onako kako ga opisuju Herodot i Plutarh, kao obiljeje besmrtnosti za stol nije donoena mrtva mumija ve slika ka koja je oznaavala kak vi e gosti biti nakon smrti te je stoga bila povod veselju. Noe nje slike ka oko gozbenog stola (stola svetkovine) bio je kamitski prototip podizanja i noenja uokolo hostije, radi oboavanja i klanjanja, u Rimokatolikoj crkvi. Doista, sav pribor i oprema kranskih misterija koriteni su u egipatskim hramovima. Primjerice, u jednoj od svojih mno gobrojnih titula, svih njegovih formi i mjesta, Oziris se naziva: "Oziris u monstranci" 4 0 (Pogl. 141, Naville). U rimokatolikom obredu monstranca ili pokaznica je providna posuda u kojoj je izloena hostija ili rtva. U egipatskom kultu rtva je bio Oziris. Podizanje hostije oznaava uskrsnue razapetog boga koji se po novno podie u duhu od tijela rtve, sada prikazane hostijom. Oziris u monstranci trebao bi biti dovoljna injenica koja poka zuje da je egipatski Karast (Krst) izvorni Krist te da su egipatske misterije nastavili gnostici i pokrtenici u Rimu. Nain prenoe-

Zlatom i srebrom ukraena posuda u koju se nakon mise u Ri mokatolikoj crkvi odlagala posveena hostija. Ostavljana je otkrive na i izloena pobonom puku na tovanje. Ovaj liturgijski predmet nazvan je pokaznicom (zbog prevladavanja osjeta vida), latinski "ostensorium" ili "monstranca" (od lat. monstrare). Ovi izrazi u glagol skom obliku znae radnju pruanja i pokazivanja. Danas u svijetu prevladava naziv monstranca, a u nas pokaznica. Smatra se da je obi aj nastao poetkom 14. stoljea, a poseban poticaj izraivanju mon stranci ili pokaznica dalo je irenje procesije na Tijelovo ( p . prev.).

40

nja usmene mudrosti u misterijima stvaranja mladog ovjeka nastavljen je u misterijima stvaranja mumije. Dok se mumija pripremala za ukop, itana su njoj, ili svjesnom Ka, poglavlja Knjige mrtvih (Rituala). Bila je to dunost slubenika koji je bio poznat kao ovjek od svitka ili role (papirusa). Za svakog Egipanina pretpostavlja se da je upoznat s formulom koju je nauio tijekom ivota. Pomou formule je mogao koristiti svoje udove i posjedovati duu obnovljenu za njega u smrti te biti zatien od opasnosti donjeg svijeta. Formule su ponavljane mrtvoj osobi. Meutim, zbog postizanja vee sigurnosti za procesa mumificiranja, sin umrlog ili majstor ceremonije aptao je mumiji naj

Prije polaganja u sarkofag, mumificirano tijelo pokojnika poloeno je na odar s lavljim glavama. Anubis njeguje mumiju ispod koje se nalaze 4 kanopske vaze s glavama 4 Horusova sina sokolovom, akalovom, majmunovom i ljudskom. Zatitnike boice, Izida i Neftis, nadziru proces mumificiranja. Reprodukcija Ippolita Rosellinija, 1820. godina.

tajanstveniji dio kojeg niti jedno ivo uho nije moglo uti neka njeno. 41 No pogreno je pretpostaviti, kao to to ine neki egiptolozi, poput gospodina De Horracka, da je nova egzistencija umr log zapoinjala u starom zemaljskom tijelu. 4 2 Uskrsnue umrlog u formi mumije moe na prvi pogled izgledati kao da je stari, mrtvi le ustao iz grobnice. Ali ne ustaje mrtva mumija, nego tip osobnosti u obliku mumije. To je ono to Knjiga mrtvih (Ri tual) opisuje kao "forma mumije boga". Manes moli: "Mogu li se podii i poprimiti mumificirano oblije kao bog", to jest kao Ozirisova mumija, forma u kojoj je izaao Amsu-Horus, obiljeje ouvanja, ali ipak ne kao jedan od duhova koji su nainjeni savrenima putem posjedovanja Ka. Ova pogreka vodi lanoj ideji da su Egipani uvali i odr avali dogmu tjelesnog uskrsnua mrtvog to je postala jednom od doktrina koje su kao stalnu poduprli agnostiki krani. Oziris kao mrtvi Manes ili Amsu-Horus kao boanstvo uzdie se u formi mumije, ali u drugom ivotu i drugom svijetu, a ne kao ljudsko bie na naoj zemlji. To poprima sliku fizikog uskrsnu a u starom tijelu. Neuki interpretatori pogreno su je prihvatili i na njoj utemeljili korporalnu osnovu za budui ivot. U kranskoj shemi pokopani mrtvi ponovno e ustati u sta rom fizikom tijelu (corpus) na dan posljednjeg suda u vrijeme doslovnog kraja svijeta. Ovo je druga zabluda zasnovana na pog renom izvoenju egipatske mudrosti. Mrtvi koji ponovno usta ju u Amenti, koja je bila prizemlje budueg stanja postojanja, takoer ustaju zbog suenja. Ali to se dogaa u zemlji vjenos ti koju krani pogreno poimaju kao zemlju vremena, jednako kao to su pogreno povezali formu ustalog sahua sa starim ma-

41 42

Maspero, The Struggle of the Nations, str. 510, 511. Proceed. Society of Bibl. Archeology, vol. VI, str. 126.

terijalnim tijelom. Takvo to nikada nisu pretpostavljali ili govo rili oni koji znaju. Zemaljska mumija umrlog ne odlazi u nebo niti ulazi u sunevu lau, ali Ozirisu je ipak reeno da ue u brod. Nagrada za njega je sjedite koje prima njegov sahu ili duh mumije (Pogl. 130). Jasno je da bi se to moglo odnositi na du hovno tijelo s obzirom na to da je zemaljska mumija ostavljena na zemlji, izvan vrata Amente. Ne samo da tjelesna mumija ni je stavljena na palubu lae dua, ve je umrli morao biti pred stavljen kipom od cedrovine premazanim uljem ili, kako jo drukije moemo rei, pokrten (134, 9, 10). Zapravo, uope ne moemo postaviti pitanje o moguem uskrsnuu. Predmet, svrha i kraj svih duhovnih procesa jest pos tati netjelesan u zemaljskom smislu to jest, kao to Knjiga mr tvih predouje, proienje u isti duh. Rije sahu (ili mumija) rabi se za izraavanje budue forme jednako kao i stare. Ali, to je duhovni sahu, nebeska mumija. Spominju se ak kosti i me so due, ali to su Ozirisove kosti, kraljenica univerzalnog uob lienja (kostur) i Raovo meso. Izrazi rabljeni u svrhu deificira43 nja potpuno su suprotni ideji povratka u tjelesno u obliju materijalne mumije. Mumija Manesa je sahu uzvienog duha. Ovo stanje postojanja postie umrli u poglavlju 7 3 : "Ja sam voljeni sin svog oca. Dolazim u stanje sahua kao dobro opremljeni Manes." Za njega se kae da je mumificiran u obliju nebeskog so kola kada uzima Horusovo oblije (78, 15, 16), ali ne kao ze maljska mumija u uskrsnuu na naoj zemlji. Ozirisovo uskrsnu e nije bilo tjelesno. Mumija boga u materiji ili smrtnosti podie se iz grobnice pretvorena u duh. Transformacija je toliko potpu na da je Oziris tjelesno promijenjen u Horusa kao sahu ili duh. Egipani nisu imali doktrinu o fizikom ili tjelesnom uskrsnu-

43

Proglaavanja bogom.

u mrtvog. Iako su zadravali mumiju kao obiljeje osobnosti, ona predstavlja promijenjenu i proslavljenu formu zemaljskog tijela, mumiju koja je zadobila svoja stopala u uskrsnuu. Bila je to Karast mumija ili je doslovno Amsu-Horus bio kamitski Krist koji je ustao iz mumije kao duh. Takoer je pogreno prikazivati Egipane kao stvaratelje mumije koja se zatim uvala za povratak due u staro zemaljsko tijelo. To je samo sjena istinite ideje koju nam prenosi i vraa kranstvo. Milijuni su maaka mumificirani i u svetosti uva ni oko grada Bubastisa 4 4 , ali namje ra toga nije bila tjelesno uskrsnue. Bili su to totemi velikog klana ili po rodice maaka ili njegove metropole koji su postali simbolima ili fetiima religijskog znaenja u kasnijim vre menima, kada je totemika majka kao maka, ona koja vidi nou, bila deificirana u lunarnu boicu Pasht. tovatelji su balzamirali njezin zootip ne zato to su oboavali maku ve zato to je ona bila Velika majka koju je maka tipizirala. I majka i mjesec prepoznati su iza lika make koji je bio njezino ivotinjsko obilje je i oboavani simbol. Boica Bastel.

Bubastis, grko ime grada Pa-Bast (Kua ili Boravite Bast ili Bastet). Moderni Tel Basta. Porueni hram boice Bast ili Pasht otko pao je M. Narville. Takoer ga opisuje Herodot u svojoj "Povijesti" (Knjiga II, pogl. 137). Govori da se nalazi u sreditu grada, okruen zidinama s ugraviranim likovima. Unutar hrama nalazio se predivan gaj s visokim drveem koje je okruivalo svetite s likovima i kipovi ma boice. Takoer govori da su drugi hramovi vei, ali da niti jedan nije oku ugodniji od ovog ( p . prev.).

44

Oziris je bio mumija u Amenti s dvije osobine. Prvo, on je khat mumija koja je leala s izloenim licem mrtvog tijela na pogrebnoj lealjci. Drugo, on je mumija koja podie svoja stopa la i ponovno je inkorporirana u velianstvenom tijelu. Ove dvije osobine nastavljene su kao Corpus Christi i ustali (ili podignu ti) Krist u Rimu. Stoga su u ikonografiji katakombi egipatske mumije, kao Oziris-sahu i kao Horus novoroenoga solarnog djeteta, demonstratori uskrsnua za kransku vjeru koja ne iz nosi niti jedno pravo svjedoanstvo za bilo koji povijesni doga aj. U bilo kojem razdoblju u posljednjih 10.000 godina, mumi ja izraena za pogreb u grobnici zamiljena je nalik Ozirisu u Amenti koji se, iako periodiki pokapan, ponovno uzdizao zau vijek kao obiljeje vjenog ivota. Istraujui Ozirisovu mumiju, Egipani su takoer stvarali sliku boga koji se uzdigao u duhu kao Oziris-sahu ili kao deificirani Horus, ustali Krist Ozirisovog kulta. Kada je obred ienja ili pranja proveden vodom u Tattu, a pomazanje uljem u Abidosu, imamo ono to moemo naz vati modelom kristifikacije ili preobrazbu Horusa djeteta zemlje u Horusa sina boga koji je takav postao svojim krtenjem i po mazanjem to bijahu dio misterija. Prvi Horus roen je od dje vice, dakle nije zaet. Drugi Horus zaet je od oca, a dijete je nainjeno ovjekom njegovom regeneracijom u krtenju vodom i pomazanjem s uljem drveta ili mau bika.

Oziris

Karast

Sada trebamo pokazati da su u stvaranju mumije Egipani tako er stvarali istog Krista koji je pomazan (nauljen). Rije karas, kares ili karis u egipatskom oznaava balzamiranje (premazivanje mastima) balzamirati, nauljiti, pomazati, izraditi mumiju. Kreas, creas ili shros na grkom oznaava ljudsko tijelo, osobu ili ljudsko tijelo (truplo), preciznije reeno njezino meso. Cras

na gaelskom irskom oznaava tijelo. Corpus je na latinskom ri je za mrtvo tijelo. Svim tim izrazima prethodi egipatska rije karas ili karast s podignutom ili ustalom mumijom koja odreu je znaenje. Svako mumificirano tijelo bilo je karast i nainjeno je obiljejem besmrtnosti nalik Oziris-sahuu ili Horusu, proto tipu Krista. Postupno je postalo vrlo jasno da je religija Chrestoi prvotno zapoela u Memfisu s kultom mumije po dvije karakte ristike koje su predstavljale tijelo i duh, ili Ptaha u materiji i Khepera (Iu-em-hetep) u duhu. Na taj je nain ptica sokol to proizlazi iz karast-mumije bila slika uskrsnua. Podrijetlo Kris ta kao pomazanog ili "karasta" objasnit e povezanost imena Krist i imena Kristijani (Christiani) s pomazanjem i premazivanjem uljem. Horus, kamitski Krist, bijae pomazani sin. Ulje na njegovom licu bilo je znak njegove boanstvenosti. Taj lik Krista zastupao je Pavao kada je rekao da oni koji "imitiraju Krista 4 5 ne mogu biti ni muko ni ensko jer su jedno (ovjek ili mumija) u Isusu Kristu". Krist je metaforiki "imiti ran" u procesu uljenja ili pomazanja, procesu koji svoje podri jetlo ima u stvaranju mumije. Bez obzira jesu li mrtvi predstav ljani kostima premazanim slojem krvi, svjee obojenom zemljom ili tijelom kojem je izvaena utroba i koje je isueno te obloe no odjeom od tisuu zavoja, objekt je uvan i ovjekovjeivao je umrlog u nekoj trajnoj formi osobnosti. Cilj Egipana bio je izraivanje mumije koja nije pripadala niti se kvarila kao slika trajnosti i kontinuiteta, obiljeje vjenog ili Oziris-karasta u li ku mumije. Zbog toga je povoj bio bez ava i velikom duljinom kojom je mumija omatana predoivalo se beskrajno trajanje. Ne ki od odmotanih povoja bili su dugaki i po sedam ili osam sto tina metara. No, ma koliko bili dugaki, izraeni su bez ava. Na ovakav nain povezivanja (odijevanja) aludira se u poglav-

45

Ili oni koji se "pretvaraju u Krista".

lju o zlatnom leinaru. Poglavlje je napisano kao zatita umrlog na "dan njegovog ukopa u odjeci od tisuu nabora". 4 6 Ova je odjea bila beavni povoj egipatskog karasta koja je postala odjeom ili haljom "to nije bila ivana ve otkana od vrha do d n a " (IV. 19, 23) za Krista. ak i najsiromaniji Egipanin, ije je tijelo bilo umoeno u sol i natron te nauljeno s ma lo cedrovog ulja, bio je omotan jednim komadom tkanine, jed nako kao i mumija, iji je povoj bio dugaak nekoliko stotina metara, jer je Ozirisova pogrebna odjea, njegovo materijalno tijelo, bila bez ava. Mrtvi su bili nazivani "povezanima". Pri podizanju iz grobnice umrli pobjedniki klie: "O, moj oe! Moja sestro! Moja majko Izido! Osloboen sam svojih poveza! Mogu vidjeti! Ja sam od onih koji su oslobo eni povoja da bi vidjeli Geba" (158, 19). Geb oznaava zemlju, a Manes je slobodan ponovno posje titi zemlju, ovoga puta kao duh ili dvojnik svog prijanjeg bia. Prekrivanje tijela transparentnom smolom ili zlatnom smolom bio je nain preokretanja mrtvog tijela u tip duhovnog bia ko je je oslikano kao velianstveno. Nesumnjivo je ovo bio nain prikazivanja transformacije Ozirisovog mrtvog tijela u luminarno tijelo nazvano Ozirisov sahu kada je preobraeno, ali je jo uvijek zadralo formu mumije u Amsu-Horusu pri njegovom po dizanju iz grobnice. Mumije pokapane u grobnici u Medumu (Meidum) bijahu omotane na taj nain. Bio je to jedan oblik in 47 vestiture na koji se aludira u Knjizi mrtvih kao na neto to je drugaije od povezivanja mumije. Jedna od takvih mumija mo e se sada vidjeti u Kraljevskom koledu iz Surgeonsa. "Nov nain mumificiranja", kae profesor Petrie, "bijae jedinstven. Tijelo je bilo stisnuto, omotano lanenom odjeom, a

46 47

Rit., pogl. 157 i 3. Sveano ustolienje, potvrivanje.

potom posvuda modelirano smolom u prirodnom obliku i puno i ivog lika, potpuno obnavljajui punou forme. Zatim je ne koliko puta bilo omotano najfinijom gazom." 4 8 Koveg se nije nalazio u grobnici. Mumija je zbog toga pre mazivana tahnom i poloena u primitivnu vrstu staklenog kui ta u kojem su se forma i karakteristike mogle vidjeti jednako izravno kao i pomou metode oblikovanja. Tahn, premaz ili smo la, kao prirodni produkt drveta, prethodio je staklu i bio je me toda oblikovanja za raniju monstrancu. Ponovno modeliranje mrtvog nalik ivuoj formi pomou prozirne smole nain je stva ranja velianstvenog tijela na zemlji koje je oslikao ahu u Amenti. Na taj nain mumija ovdje postie dvostruko obiljeje Ozirisa-khata, ili trupla, Ozirisa-sahua ili proslavljenog (ili uz vienog) u duhu. Smatramo da se u kranskom aglomeratu egi patskih doktrina i dogmi, rituala i simbola, prozirna smola (ta hn) moe prepoznati u svetoj monstranci rimskog rituala. To je pokazni smjer u kojem je hostija ili Corpus Christi poloena za podizanje i pokazivanje. Horusovo oko ipak je vidljivo u lanuli ili polumjeseno oblikovanom kristalu monstrance koja dri pos veeni kruh. Naziv ovog primjera pokazivanja izveden je iz la tinske rijei monstrare, "pokazati", i to je bila svrha izraivaa mumija pri koritenju transparentnog tahna. U eshatologiji ili konanoj fazi doktrine, izrada mumije bi la je stvaranje tipinog pomazanja 4 9 , takoer nazvanog Messu, Messiah i Krist. Mes ili mas u hijeroglifima znai nauljiti ili namakati, kao pri izradi mumije, a messu na egipatskom znai nau ljen (premazan uljem). Odavde proizlazi izraz lah Messu koji postaje Messiah na hebrejskom.

48 49

Petrie, Medum, Uvod, poglavlje 2, str. 17 i 18. Nauljenja.

No, postojala je i ranija forma nauljenog u totemikim mis terijima stvaranja mladog ovjeka. Kada je djeak navrio odre en broj godina i uao u pubertet, bio je nauljen u vrijeme svoje inicijacije susreta sa enom. Obiaj nekih plemena iz unutra njosti Afrike bio je da raspore uretru djeaka i naulje pripadni ka palminim uljem. Bio je to primitivan nain stvaranja "nau ljenog" u pubertetu. Za australske Aboridine se zna da su u tu svrhu rezali prepucij. Na tom stadiju misterija pomazan je (nau ljen) odrasli mladi koji je postigao stupanj roditelja punog mi losti i blagonaklonosti ili je bio khemt, kako se to prevodilo na egipatskom. Tertulijan tvrdi da ime " k r a n i " potjee od poma zanja koje je primio Isus Krist. Ova njegova tvrdnja u savrenoj je podudarnosti s izvoenjem tipinog Krista iz mumije koja je obilno nauljena uljem u procesu balzamiranja. U Evanelju po Mateju spominje se ena koja je za Isusovog boravka u Betaniji na njega izlila mast. 5 0 Pripremala je mumiju na nain Anupa premazatelja mastima (mumifikatora) koji je pripremao Ozirisa za njegov ukop i uskrsnue. Ali samo je kao mrtva mumija, a ne kao ivi ovjek, gnostiki Isus mogao biti premazan mastima za ukop. Nastavit emo s pokazivanjem da Krist pomazani nije nitko drugi nego Oziris-karast i da je karast mumija to se podie na svoje noge kao Oziris-sahu, prototip Krista. Naalost, ne moe mo ovo demonstrirati kroz mnotvo umarajuih detalja. U svojoj knjizi o mumijama dr. Budge svojim itateljima kazuje da je egi patska rije za mumiju ges, to znai umatati u povoje. Ali ne istie da je ges ili kes, to znai pomazati mastima truplo ili iz raditi mumiju, reducirana ili istroena forma ranije rijei karas (odavde proizlazi rije krst to znai mumija).

To to je izlila ovu pomast na moje tijelo, uinila je da me prip remi za ukop (Mt. 26, 12).

50

Jedan od prizora iz grobnice Kralja Setha I. Ozirisu, kralju mrtvih, koji sjedi na svom prijestolju u obliju mumije, Horus dovodi faraona. Prizori koje su kopirali egiptolozi u 19. stoljeu, Rosselini, Champollion i Belzoni, otada su izgubili vei dio svoje boje.

Izvorna rije napisana hijeroglifima je krst iz koje proizlazi kas, premazati mastima, nauljiti, povezati ili zaviti, svezati, izra diti mumiju ili karast. 5 1 Rije krs oznaava premazivanje mumije mastima, a krst, kao mumija, nainjen je u procesu pripreme proienjem, uljenjem i procesom mumificiranja ili balzamiranja. U procesu stvaranja mumije mrtvo tijelo karas bilo je pre mazano mastima i povezano. Mumija je bila Ozirisov Corpus Christi, pripremljena za ukop kao izloeni mrtvac, po imenu ka rast. Kada je podignuta na svoje noge, bila je podignuta mumi ja ili sahu. Mjesto balzamiranja jednako se tako zvalo krs. Na taj je nain proces stvaranja mumije bio "provoenje ili stvara nje karasta". Mjesto na kojem je izloena zvalo se karast, a pro dukt je takoer karast slika kojeg je uspravna mumija podig nuti ili uzdignuti Krist. Odavde ime Krist, Christos na grkom, Shrestut na latinskom, za pomazanog i premazanog uljem; izve deno je iz egipatske rijei krst. Karast takoer oznaava mjesto ukopa, a sama rije je mo dificirana u Kas ili Chas. Kasu, mjesto ukopa, bilo je ime etr naeste nome u Gornjem Egiptu. Bog Kas spominje se tri ili eti ri puta u Knjizi mrtvih - bog Kas koji je u Duatu (Tuatu) (Pogl. 40). Bijae to titula Ozirisove mumije u pogrebnom prebivalitu. U jednom odlomku Kas je opisan kao izbavitelj ili spasitelj od svih smrtnih potreba. U "poglavlju podizanja tijela" (178) o um rlom se kae da je bio gladan i edan (na zemlji), ali vie nee osjetiti glad i e, "jer Kas ga izbavljuje" i odnosi sline elje. To se odnosi na uskrsnue. Na taj je nain ime boga Oziris-Knapisano u punom obliku kao Oziris Karast egipatski Krist. Ime Karast ne rabi se samo za podignutu mumiju, tj. ne oz naava samo podignutu mumiju ili sahu. Oziris kao gospodar mrtvakih nosila je Neb-karast jednak kasnijem Kristu GospoBirch, Dictionary of the Hieroglyphics, str. 415-416; Champollion, Gram. Egyptienne, 86.
51

dinu; gospodar mrtvakih nosila je bog uskrsnua iz kue smr ti. Karast je doslovno bog ili osoba koja je bila mumificirana, pomazana mastima, nauljena i kristificirana. Anup krstitelj i pomazatelj mrtvih za nov ivot bijae onaj koji je pripremao karast mumiju. Kao to je Ivan Krstitelj utemeljitelj Krista u krtenju, tako je i Anup bio kristifikator smrtnog Horusa, njega na koga je Sveti duh siao kao ptica kada je Oziris proveo svoju transfor maciju u branom misteriju Tat tu (Pogl. 17). U pogrebnim tekstovima Anupa itamo: "Suten tu hetep, Anup, neb tser khent neter ta krast ef em set." 5 2 "Suten hept tu Anup tep-tut khent neter ha am ut neb tser krast ef em as-ef kar neter em set Amenta." 5 3 Anup daje pomazanje koje je krast; on je gospodar nad mjes tom mumificiranja koje se zove krast; on je gospodar balzamira nja (krast) koji stvara "krast". Procesom balzamiranja stvara se mumija. Bilo je to obiljeje besmrtnosti ili ponovnog uzdizanja. Oziris je krast ili pomazan ili mumificiran za uskrsnue. Prela zak u ivot i svjetlo nainjen je za mrtvog karasta kroz balzamiranje Ozirisa (Pogl. 162), to jest kroz njegovu preobrazbu u kara st koji je obiljeje mumije. Stoga je egipatski krast pretkranski Krist, a slike u rimskim katakombama uvaju dokaz o tome. Pri jelaz karasta u Krista oslikan je u gnostikoj ikonografiji. To je oblije djeteta povezanog povojima male egipatske mumije sa svjetleim kolutom oko glave i kria razdijeljenog na etiri dije la, ime se pokazuje njegovo solarno podrijetlo. To je nebesko dijete koje u Knjizi mrtvih ima Raovu glavu i koje kae: "Ja sam djetece; obnavljam se i ponovno izrastam mlad." (Pogl. 42 i 43).

52 53

Birch, Funeral Text, 4 th Dynasty. Birch, Funeral Stele od Ra-Khepr-Ka, 12th Dynasty.

Anubis je grko ime boanstva koje su Egipani nazivali Anpu (Inpw). Prikazivan je u obliju crnog akala ili psa, ili u liku ovjeka sa akalovom glavom.

Karast mumija je obiljeje uskrsnua u rimskim katakom bama, jer karast je bio prauzor Krista. Egipatski karast kao stvar i rije zastupa i objanjava grkog Christa, Christosa, Krstosa ili latinskog Chrestusa te odgovara Corpus Christi, pomazanom, Spasitelju, doktrinarno i obiljejem, doista na svaki nain, osim na povijesni. Stoga je karast, Krstos ili Krist u cijelosti neovisan. "Odsa da", rijei su velikodostojanstvenika engleske crkve, "za kran stvo prestaje metafiziki Krist." No, ne postoji fiziki Krist. Pos-

toji samo karast mumija, ono to je bio Oziris kada je leao u smrti, i postoji uskrsnuli Horus koji je stajao kao Amsu koji je izaao iz grobnice i koji je imao vlast nad svim snagama mraka i neprijateljima svog oca. Kaite to god hoete i vjerujte to god elite, ali ne postoji podrijetlo za Krista pomazanog mastima koje bi bilo razliito od Horusa ili pomazanog sina Boga Oca. Ne postoji drukije pod rijetlo za Mesiju kao pomazanog nego to je Masu ili nauljen. Konano, misterij mumije je misterij Krista. Onome tko je kr anin zauvijek e biti neprotumaiv. Onome tko je Ozirisove religije, misterij je protumaiv. To je jedan od misterija Amente s primitivnijim obredima u ritualima totemizma. Sada imamo dovoljno prava da bismo utvrdili kako je poma zani Krist mistini lik koji vue podrijetlo od egipatske mumije po dvostrukom karakteru Ozirisa u svojoj smrti i Ozirisa u uskr snuu; kao Oziris ili smrtni Horus, karast; i Oziris-sahu ili Ho rus deificiran kao pomazani sin. Krist ili karast i dalje nastavlja biti stvaran kada se sakrament primjenjuje na umrlog kao rimo katoliki ritual. Iako samo sjena prvobitne realnosti, on ovjekovjeuje "sveti misterij" pretvaranja trupla u sahua, preobrazbu inertnog Ozirisa pomou silaska Ra; smrtnog Horusa, djeteta majke, u Horusa pomazanog (nauljenog) sina Boga Oca. Posljed nja pomast, sedamnaesti od svetih sakramenata, doista je kr anski obred.

Poglavlje 5
Drugi misteriji Amente
Sada je nuno predoiti neke druge misterije Amente i doktrine Knjige mrtvih. Egipani su slavili deset velikih misterija u de set razliitih noi godine. Prva svetkovina bila je no veernjeg obroka (doslovno pos ljednja veera) i polaganje darova (rtvenih) na oltar. Ozirisa su nadjaali Seth i Sebau 5 4 koji jo jednom ponavljaju svoj nasrtaj na Un-nefera, ali pobijeeni su i eliminirani od strane vjernih sljedbenika. Stoga je to takoer no velike bitke kada bog mje seca Thot (That) i djeca svjetla unitavaju pobunjenike snage mraka. Druge noi zbaeni Tat-kri s Ozirisom u njemu ili na nje mu, ponovno podie Horus, princ Sekhema, u podruju Tat tu,

Sebau, Nak i Apep (Apofis) su udovita koja pokuavaju zaus taviti sunevu lau na njezinom putu kroz Podzemni svijet. Najjai od njih je Apep. Personificirajui snage mraka, Ra se morao svake noi (pred jutro) boriti s njime da bi se ujutro mogao pojaviti na isto nom nebu. Kada je nastupilo olujno vrijeme, Apep je bio uspjean. Apep se prikazivao u obliju zmije ili krokodila (op. prev.).

54

gdje Sveti duh Ra silazi na mumiju i dva postaju sjedinjenje za uskrsnue. Tree noi prizor je u Sekhemu; to je misterij slijepog Ho rusa ili Horusa u mraku koji ovdje prima svoj vid. To je takoer misterij osvita ili buenja na Ozirisovom kovegu. Moemo ga nazvati misterijem Horusove smrtne transformacije u Horusa besmrtnog. etvrte noi podiu se etiri stupa s kojima je utemeljeno budue kraljevstvo boga Oca. Ovo se naziva "no podizanja Horusova koplja (zastave) i njegovog postavljanja kao nasljednika oevog vlasnitva". Peta scena je u podruju Rekhet; to je misterij dviju sesta ra, a Izida u suzama promatra voljenog brata Ozirisa i lebdi nad mrtvim tijelom kako bi mu dala toplinu novog ivota. este noi sueno je uzvienima; zli mrtvi su razdvojeni, a veselje se proirilo Thinnisom. To je no velikog festivala nazva nog Ha-k-er-a ili "Doi ti k m e n i " , u kojem je spajanje dviju dua sveano slavljeno kao uzvieni misterij; na toj je svetkovi ni bilo mnogo jela i pia. 55 Misterij sedme noi bilo je veliko suenje na putu prokle tih kada je zatvorena optunica protiv pobunjenika koji su jo jednom pali i bili sramotno poraeni. Nakon proglaavanja osu de dolazi osveta. Festival estoga dana poznat je kao Hakera ili Tenait. Sveano je slavljen este noi Deset misterija. Na tom velikom festivalu kome morirano je Ozirisovo uskrsnue. Ovaj od Deset misterija slavljen je ispred velikog kruga bogova u Abidosu (grad smrti i ponovnog roe nja) na no Hakare kada se proslavljenima pravedno sudilo; kada su zla djela razdvajana, a "radost se irila Thinisom". To je bila svetko vina "Doi k meni" ("Doi ti k meni") ili uskrsnua. Toga dana solarni iscjelitelj i spasitelj Manesa u Amenti prolazi u slavi (blaen stvu) kao "boanstvenik koji boravi na nebu i koji sjedi na istonoj strani nebesa" (Rit., pogl. 25). ( p . prev.)
55

Osma no je no velikog pokapanja u Tat tuu kada su savez nici Setha masakrirani, a polja su pognojena njihovom krvlju. Deveta je no "no skrivanja tijela od njega koji je najvii (najuzvieniji) po svojim osobinama". Misterij se sastoji od skup ljanja Ozirisovih ostataka, nakon to je njegovo tijelo osakatio, raskomadao Seth i sakrio dijelove. Misterij desete noi predstavlja sliku Anupa, mumifikatora, nauljitelja (pomazatelja) ili kristifikatora mumije. To se do gaa u Rusti, mjestu uskrsnua iz Amente. Mogue je da ovaj poredak nije toan, ali nije u proturje nosti s prirodom misterija. U svakom od deset inova drame Ozirisove patnje i trijumfa dan svim njegovim protivnicima, prika zani su kao misterij u prototipnoj udesnoj igri (ili drami) koja je smatrana nebeskom. Poglavlja ovih deset misterija recitirana su pokajniki radi proienja Manesa i njegovog izlaska (podi zanja) nakon smrti. S ovim moemo usporediti injenicu da je idovska Nova godina objavljivana tijekom deset dana pokaja nja ili skruenosti.

Oltar
Oltar ili sveti stol postavljen i pripremljen na taj nain bio je pokrov ili ploa kovega. Naime, injenica jest da je najraniji kranski oltar bio koveg. Prema Bluntovom Rjeniku doktri narne i povijesne teologije (str. 16), bila je to prazna krinja, pok lopac ili mensa56 na koju je stavljena euharistija. Za Egipane je to bio Ozirisov koveg koji je inio oltar na kojeg su stavljane

Mensa je gornja ploa (povrina) oltara izraena od kamena. Uglavnom je rije mensa poznata kao stol. Koristi se samo kao stol za euharistijsku svetkovinu. Na mensi se ne nalazi nita osim oltarskog platna, misalnog stalka, euharistijskih posuda i svijea ( p . prev.).

56

namirnice u Sekhemu za euharistijski obrok. Zbog toga je uskr snue opisano kao "osvit (buenje) na Ozirisovom kovegu". On se izdie u duhu iz mumije u kovegu, iza pokrova koji ini stol. Bilo je to tijelo za koje se smatralo da se jede na priesti, koje je predstavljeno namirnicama to su leale na oltaru za priesni obrok. Prvi od deset velikih misterija je misterij euharistije kao je dan od prvobitnih sakramenata kranske crkve. Prvi Ozirisov misterij je primarni kranski sakrament. "Opskrba oltara" nas tavljena je i od strane Rimokatolike crkve. Misteriji poloeni na oltar "koji prethode" zajednitvu tijela i krvi Kristove "bili su tada jedini u euharistijskom obroku". 5 7 Na taj nain vidimo u cameri obscuri da su namirnice poloene na oltar ili stol predstavljale meso i krv rtve to je trebalo pojesti sakramentalno. No kada su stvari postavljene na oltar je no velike rtve s Ozirisom kao rtvom. Stvari poloene na oltar za veernji obrok predstavljale su tijelo krv Gospodina. Ovo, kao kruh i vino ili pivo i meso, bijae preobraeno elementalno i pretvoreno supstancijalno si laskom Ra, Duha svetog, koji ubrzava i transformira Ozirisovu mumiju u izlazeeg ili

Egipatski oltar u malom hramu iz Medinet Madi, "Grad iz prolosti". Potjee iz Ptolomejskog razdoblja. U grko-rimskom razdoblju bio je poznat kao Narmouthis.

57

Neale, Rev. J. M., The Liturgies, Intr., str. 33.

podignutog sahua, beskvasni kruh u kvasni 5 8 , vodu u vino. Oziris kao rtva daje sebe kao "hranu koja nikada ne nestaje" (Pogl. 89).

Liturgije
Kranske liturgije ocijenjene su kao "najii izvori euharistijske doktrine". No pravila za izvoenje misa ili obreda inila su osnovu egipatskog Rituala. Jedan od sveenika govori (Pogl. I): "Ja sam onaj koji govori liturgije due koja je gospodar Tattua" to jest Ozirisa koji zauvijek uvodi duu u savez s Raom, Duhom svetim, u misterijima Amente. U jednom svojstvu Oziris je jeo kao Bik vjenosti, onaj tko je dao svoje meso i krv kao hranu ljudskom rodu i tko je bio boanska misao kao priskrbitelj hrane. Jedenje hrane nastavljalo se u euharistiji gdje Oziris pred stavlja oba spola. Ovo se izvodilo preobrazbom ili pretvaranjem bika u vola. Dvojnost je takoer zamiljena u kruhu i vinu ili pi vu, to je majina krv u promijenjenom obliju. O tijelu koje se jelo u "rimskim misterijima" reeno je da je to "tijelo koje nas obdaruje, iz njegovih rana, besmrtnou i ivotom, blaenom vi zijom s anelima, hranom i piem, ivotom i svjetlom, kruhom ivota, istinskim svjetlom, vjenim ivotom, Kristom, Isusom". "Zato ovakav pristup istovremeno simbolizira jednako drugi do lazak Krista kao i njegov pokop, jer On je taj koji e biti naa blaena vizija u dolazeem ivotu", kao Horus od proroke mo i, sve ime je Oziris predstavljen i sve ime je ispunjen.
59

58 59

Kruh koji se pomou kvasca podie ( p . prev.). Neale, The Liturgies, Intr., str. 30.

Krvna rtva je od poetka prinoenje ivota, pa odavde proizlazi rtvovanje ivota. Kada je majka bila rtva, njezina krv je prinoena kao ivot duhovima predaka. Bio je to takoer ivot za bratstvo i njegovo dijeljenje u zajednitvu to je stvaralo sak rament. Stoga je u kranskoj euharistiji krv uzeta kako bi bila ivot i uiva se kao ivot, "ivot svijeta". 6 0 Lomljenje kruha u kranskom sakramentu predstavlja tijelo koje je "slomljeno, rtvovano i razdijeljeno". U odnosu na "povijest", to nije primi jenjeno na Isusovom tijelu. Ali primijenjeno je na Ozirisovom tijelu koje je slomljeno, rtvovano i razdijeljeno od strane Setha koji ga komada na etrnaest dijelova. Ploa oltara ili pokrov kov ega bio je opskrbljen s onim dijelovima raskomadanog tijela koji jedino imaju simboliko znaenje kao euharistija na no "kada su na kovegu bedro, glava, peta i noga Un-nefera". to vie, kada se majka jela kao rtva, tijelo i krv bijahu zagrijani ivotom. Ona se nije jela u hladnoj krvi. Jednako je s Meriahom Kolarijanaca kao i s totemikom ivotinjom. Uinkovitost poi va u mesu koje se jede ivo, a krv se pila dok je bila zagrijana ivotom koji je tvorio "ivu rtvu". Ovaj tip rtvovanja nastav ljen je i u kranskoj euharistiji. Vrua je voda izlijevana u kale s vinom pri posveivanju elemenata, da bi mu se dala toplina 61 ivota. Svaki in trganja mesa s tijela rtve pobono je ovjekovjeen trganjem, a ne rezanjem kruha u kranskom sakramentu. Svjet lo na Ozirisovom kovegu u rimskom je ritualu predstavljeno dvostrukom, tankom, votanom svijeom, dikerionom, koja je dr ana kao nagovjetaj "dolaska Duha Svetog", to odgovara silas ku Ra, Duha svetog, na inertno tijelo Ozirisa u Tattu, gdje se dvi je due povezuju da bi postale jedno u Horusu od uskrsnua.

60 61

Neale, Liturgy of St.

Chrysostom.

Neale, Liturgy of St. Chrysostom, str. 10.

Flabellum ili lepeza je mistini amblem. S jedne strane sim bolizira sjenku ili duh. Lepeze su esto prikazivane za due pri mitivnog obiljeja. 62 Due koje gore u paklu zamiljane su po mou flabelle. Ove su lepeze dovedene u Istonu crkvu. U Klementovoj liturgiji odreeno je da se izrauju od perja pau na. 6 3 Nazivaju se lepezama Duha Svetog i noene su tijekom procesije s "velom omotanim oko tijela Gospodina Isusa" kao nabori gaze to bijahu omotani oko mumije u Medumu. 6 4 Ali le peza ili sjena smanjenje duha u statusu, tada je koritena kao plosnata koa za tjeranje muha sa rtve.65 Ne radi se o pretenziji da je drugi dolazak povijesni, ali ipak je prikazan u misteriju euharistije silaskom Duha Svetog. Drugi dolazak je izlazak Horusa u duh iz mumije ili trupla, to je bila njegova slika u ljudskom obliju. Prvi je nainjen u me su (tjelesno) i postavljen u smrtnom obiljeju; drugi, u stvaranju svoje transformacije ili preobrazbe u duhu, kao oblije besmr tnosti. Brak Kupida i Psihe je pria zasnovana na ujedinjenju dvi ju dua koje pratimo u ritualu kao duu u materiji ili ljudsku duu i duu u duhu. Kupid se pod drugim imenom pojavljuje kao Eros, dok su Eros i Anteros forme dvostrukog Horusa, Erosa u duhu, Anterosa u materiji. Njihovo stapanje u misterijima bijae brak Kupida i Psihe u misteriju Tattu.

62 63 64

Birch, Trans. Soc. Bibl. Arch., vol. VIII, str. 386. Neale, str. 76; Uvod, str. 29, 30.

Mumija koju je u Medumu pronaao W. M. Flinders Petrie vje rojatno potjee iz etvrte dinastije. Bila je umotana u platno, izmodelirana smolom nalik ivom liku, potpuno restaurirajui punou forme ( p . prev.).
65

Durandus, IV, 33-8; Neale, Introduction, str. 29.

Agape
Dakle, ovdje se radi o jo jednom o brojnih misterija koji nema ju svoje podrijetlo u povijesnom kranstvu. Agape 6 6 je slavlje na u povezanosti s priesti. Takvo to ne pronalazi se u vrijeme Posljednje veere, ali se usprkos tome smatra kranskim sak ramentom. O svetkovini ljubavi u Korintu Pavao govori kao o sceni bu ne pijanke 6 7 , prepoznavi celebriranje dviju veera koje eli dr ati odvojene, jednu za crkvu, a drugu za kuu (dom, obitelj, rod). To dvoje su euharistija i agape. Crkveni autori ne slau se

Rije agape ima nekoliko znaenja. Smatra se da je agape za jednika veera prvih krana kao uspomena na posljednju veeru Krista s apostolima. Zapravo je to gozba, gozba ljubavi, kao ranokr anski euharistijski obred. U judaizmu postoji Seder Pesah, obredna veera na kojoj je tono odreen redoslijed molitve, itanja Haggade i drugih obiaja. Obiaj je da se piju etiri ae vina, a posebna je aa ostavljena za proroka Elijaha (Iliju). Helenistike pogrebne goz be takoer su nazivali agape svetkovinama, a agape se posebno odno sila na nesebinu ljubav ili Boju ljubav prema ovjeku. Sama svet kovina ukljuivala je hranu i pie. Meutim, kranski uitelji i pisci, od Pavla i Augustina, ale se na zloupotrebu ovih obroka. Agape takoer oznaava ljubav ili naklonost, nesebinu ljubav prema Bogu i blinjima. Vjeruje se da su je skovali biblijski pisci od rijei agapao koja oznaava svetu ljubav. Zanimljivo je da je titula boice Izide bila agape theon. U srednjem vijeku agape zamjenjuju euharistijske liturgije sa sim bolikim koliinama kruha i vina. Prva poslanica Korinanima (1 Kor. 11, 20-22). "Kada se za jedno sastajete to vie nije blagovanje Gospodnje veere, jer svaki ti jekom blagovanja uzima pred sebe svoju veeru, te jedan gladuje dok je drugi pijan. Zar nemate kua da jedete i pijete? Ili hoete prezira ti Crkvu Boju i sramotiti siromahe? to da vam kaem? Da vas poh valim? U tome vas ne mogu hvaliti."
67

66

koju treba staviti prvu, ali nema dvojbe da su slavljene u meu sobnoj povezanosti. U svojoj osudi kranske agape Tertulijan 68 pita ene: " N e e li vai muevi saznati to kradomice uzimate prije ostale hra n e ? " Nastavlja: "Tko e nezabrinut otrpjeti njenu odsutnost itave noi uoi Uskrnje sveanosti?" "Tko e je bez sumnje pustiti da pohodi Gospodnju gozbu koju oni kleveu?" 6 9 Poput Egipana moemo prepoznati obje te tako zakljuiti kojim redoslijedom stoji jedno u odnosu na drugo. Bez obzira da li se obje nazivaju veerama ili ne, Egipani su Posljednju veeru Ozirisa slavili posljednje noi stare godine, a mesiu ili veernji obrok prve noi nove godine. Ovu su dvostrukost odr avali gnostici, a nastavili su je krani. I jedno i drugo pripa dalo je Ozirisovim misterijima, a na listi deset velikih misterija postoje dvije noi opskrbe oltara to jest, dvije noi svetkovine ili spomen veeri. Jedna je odravana u Annu, druga u Sekhemu s uskrsnuem u Tattu, to dolazi izmeu. U Sekhemu slijepi Horus prima svoj vid ili svoju blaenu viziju boanske slave, to je vidio kada je probio koprenu sokola s glavom u liku boga Ra. Opskrba oltara u Sekhemu naziva se "svitanje na Ozirisovom kovegu" (Pogl. 18). Priest (euharistija) bijae oblik mrtvakog obroka u kojem je Ozirisova smrt komemorirana jedenjem tijela i pijenjem krvi. Agape, ili falika sveanost (gozba), bijae na-

Tertulijan zapravo ne rabi izraz koji povezuje euharistiju i agape. U Apologiji 39,16 opisuje susrete rane kranske crkve za vrijeme aga pe. Inzistira da na toj svetkovini krani budu umjereni u jelu i piu, da jedu onoliko koliko je potrebno za zadovoljenje gladi i utaivanje ei. Svetkovinu oznaava "pravilom ivota" za krane. ini uspored bu s poganskom svetkovinom u ast Herakla i Serapisa. Agape takoer opisuju i neki drugi autori, primjerice Klement Aleksandrijski.
69

68

Keating, Y. E, The Agape and the Eucharist, str. 70. ( p .

prev.)

in proslave ponovnog podizanja Ozirisa, Princa Sekhema, to je prikazano ponovnim podizanjem (uspravljanjem) Thota. Ovim se mogu protumaiti seksualne orgije agape, primitiv nu formu koju su izvodili Eskimi u svetkovini reprodukcije. U njihovim misterijima to je bila reprodukcija hrane. U egipat skim se radilo o regeneraciji i uskrsnuu due, a proslava toga provodila se tijekom agape.

Transformacija

obnavljanje

Smrt, naravno, dolazi prva. Dogaalo se to uoi noi velike rtve, a prvo se u komemoraciji jede euharistija. Zatim slijedi trijumf u Tattu i ponovno stvaranje due to se izvodilo "svetim poljupcem" ili sjedinjenjem spolova u svetkovini ljubavi dramat skim izvoenjem sjedinjenja ljudske i boanske prirode ili bra ta i sestre, Shu i Tefnut. U totemikim misterijima stvaranja mla dog ovjeka, zaee je bilo ukljueno u modus operandi, a pri tome je ena zazivala duh mukarca za novo roenje. Falika svetkovina promiskuitetnog odnosa jo je uvijek postojala kada su misteriji postali religiozni, bez obzira odnosi li se to na Egi pat, Grku ili Rim. U njima je Oziris bio vraen u ivot kao Horus, jedini roeni (zaeti) sin, a ena je ona koja raa ili ponov no obnavlja. U zazivanjima Izide i Neftis, ujemo ih kako dozivaju izgubljenog Ozirisa i pozivaju ga da se vrati u osobi si na. Zauzimaju se za ponovno paljenje svjetiljke ivota ili doslov no da bi maternica mogla biti ponovno ispunjenja. Vape: "Doi u svoje stanite, boe An, "Ljubljeni" iz Adytuma! Doi ka kha , oh, oploujui Bie."
70

70

Ime falikog znaenja.

To je blagotvorna formula dviju boanskih sestri, Izide i Neftis, kojom potiu Ozirisovo uskrsnue za koje se kae da su ga provele dvadeset i petog dana mjeseca Koiak, 22. prosinca. Ova magijska zazivanja upuena su inertnom Ozirisu, a njihova pos ljedica je ponovno podizanje od strane Izide u njegovom ithifalikom obliju 71 . Najdirljivija u svojoj prvobitnosti jest slika dviju boanskih sestri ili majki, Izide i Neftis, koje promatraju mrtvog ili iner tnog brata koji je Oziris u smrti i Horus u uskrsnuu. Pjevue svoja aranja, lee kao ptice nad sjemenom ivota u jajetu; izdiu duu vlastitog ivota u enji za njim, sve dok nije dobiven prvi znak vraanja svijesti. Najraniji znak uskrsnua nainjen je kao odgovor na vitalizirajuu toplinu njihove ljubavi. Ove evo kacije prate no "posljednje veere" i bitku sa Sethom i Sebauom. "O, doi u svoje boravite!" vape dvije sestre. "Doi svojoj sestri! Doi svojoj eni! Doi svojoj supruzi!" mole dok pruaju svoje ruke pune enje za njegovim zagrljajem. "O, dini Suverenu, doi u svoje stanite. Ra duj se; svi su tvoji nepri jatelji uniteni. Tvoje su dvije sestre pokraj tebe, tite tvoj pogrebni leaj, pozivaju te vapei, tebe koji si ispruen na mrtva kom leaju. Ti vidi nau njenu brinost. Govori nam, Uzvieni vladaru,

Izida, Neftis i Oziris.

71

Znak plodnosti izraen kao falus boga.

na Gospodaru. Odagnaj svu bol i tjeskobu koja lei u naim sr cima." U pogrebnim prikazima predstavljene su kao dvije ene ko je gledaju u grobnicu 7 2 . Tada bijae jedini sin boga roen od Duha svetog Ra. "Par dua" bijae sjedinjen u Horusu due ko ja je trebala ivjeti zauvijek ili okusiti vjeni ivot. Izveden je enidbeni obred, a enidbena svetkovina proslavljena je u prototipnoj ceremoniji koja je nastavljena u Agape Ozirisovog i kr anskog kulta. Kranska dogma fizikog uskrsnua temeljena je na povi jesnoj injenici postojanja mrtvog trupla to se podie iz groba. Moe se protumaiti kao jedan od kamitskih misterija koji su rep roducirani kao udo u Evaneljima. Ako uzmemo originalno predstavljanje u solarnom mitu, sunce u Podzemnom svijetu, sla bano, nemuevno, impotentno i trpee sunce zamiljeno je kao Ans-Ra, bog sunca, omotan lanenim vrpcama, kao mumificirani Oziris. Obiljeje je ostalo za trajnu uporabu, ali kada je transfor macija provedena, mumija nestaje. Grobnica je bila prazna. Sun ce zime ili noi nije ostajalo u Hadu. Nije izlazilo kao mrtvo tije lo ili nediua mumija Ozirisa. Oziris, skriveni bog u zemlji Amenti, uope ne izlazi osim u osobi podignutog Horusa koji je oitovatelj zauvijek skrivenog oca. Da bi izaao, on provodi svo ju transfiguraciju to ini misterij uskrsnua, no ne udo. Oziris se proiuje i produhovljuje. Mumija kao tijelo pretvara se u sahua, smrtni Horus u besmrtnog, a fizika mumija nestaje. Ali ne nestaje zato to je ivui Horus ustao i otiao s mrtvim Ozirisovim tijelom. Kada je nastupila transformacija obiljeje je promi jenjeno u trenutku, u "treptaju oka". Ozirisova mumija pretvara se i provodi svoju transformaciju u Oziris-sahu. Knjiga mrtvih to izraava na sljedei nain: " O n je trenut no obnovljen" u toj drugoj smrti (Pogl. 182). Mjesto je bilo praz-

72

Records, vol. II, str. 119.

no kada je mumija polegnuta na mrtvaka nosila, a tijelo nije bilo pronaeno. Ova je promjena opisana kada se u Raovoj lita niji kae da on "uzdie svoju duu i skriva svoje tijelo". Na taj je nain tijelo skriveno u uskrsnuu due. Stoga je "Skrivanje tijela" Horusovo ime "to emanira iz Njega" kao dijete u Ozirisovoj obnovi. Skrivanje tijela mrtve materije bio je jedan nain opisivanja pretvaranja u kakvoi i transfiguracije u formi. Bio je to jedan od veih misterija. Kada je Horus razderao koprenu tabernakula, postao je sokologlav. Posljedica toga bila je to da je bio duh u boanskoj slinosti s Raom, Duhom svetim. Stoga je tabernakul bilo tijelo ili mumija, "koprena mesa (tijela)" 7 3 iz kojeg je proizaao. Go vornik u Knjizi mrtvih kae: "Ja sam sokol u tabernakulu i ja se probijam kroz koprenu" to jest, kada je obdaren duom Horusa i kada skida sa sebe mumiju 7 4 ili veo koji predstavlja tijelo, to je bio sluaj s pamu nim velom omotanim oko mumije u piramidi u Medumu. "Sveti veo" noen je u kranskim misterijima zajedno sa "svetim da rovima" i "lepezama duha", za to je reeno da predstavlja "pok rov koji je omotan oko tijela Gospodara Isusa" 7 5 . To j e 7 6 "kopre na tijela Isusovog" pa je stoga pokrov tijela ili hram duha ono to Horus raskida pri uskrsnuu kada "probija koprenu". On razdire ili probija koprenu govorei: "Ja sam sokol u tabernakulu i izlazim kroz koprenu. Ovdje je H o r u s ! " koji izlazi u dan kao duh (Pogl. 71). U formi nebes kog sokola podignuti je otkriven i izlazi objavljen kao duh.

73 74 7o 76

Neale, Liturgy of St. James, str. 46-47. Rit., pogl. 71, Renouf. Neale, The Liturgies, Uvod, str. 30. "Molitva pokrovu". Neale, Liturgy of St. James, str. 46.

U Evanelju je povik jakim glasom popraen objavljiva njem u duhu. "I gle! Hramski se zastor razdera na dvoje, od vr ha do dna. Zemlja se potresla, stijene se raspuknue i grobnice se otvorie, a uskrsnue tijela mnogih svetaca (pravednika) koji su umrli." 7 7

Umrli

u zemlji

misterija

Horus sada sjeda za stol svoga oca s onima koji jedu kruh u Annu. On daje dah istinoljubivom mrtvom kojeg podiu, onome tko je uskrsnue i ivot. Isti prizor oito reproducira Ivan. Isus se ukazuje uenicima pri onome to se doima kao veernji ob rok, premda obrok nije spomenut. Isus je onaj koji die. "On je izdisao na njih i rekao, primite Duh Sveti" to je u Ritualu dah Atum-Raa, oca koji je dodijeljen sinu ili kojeg Horus dod jeljuje vjerodostojno mrtvima. Prizor je sada promijenjen od Amente do Gebove zemlje od strane onih koji su od egipatskog Rituala nainili "povijesnu" lakrdiju te znaenje potisnuli izvan vidokruga gdje tako dugo lei skriveno. Vie o tome govorit emo kasnije. Za sada je dovoljno naz naiti smjernice. U toj nebeskoj drami prirodne realnosti su predstavljene bez pogubno destruktivnog pokuaja skrivanja ka raktera pod povijesnom krinkom. Velianstven ulazak njihovih vlastitih moi u patetiki apel upuen ljudskoj ljubavi i dobrostivosti jednostavno je prikazan kao ono ega mogu biti vrijedne kada se ispravno shvate. Ali toliko je zastraujua velika trage dija Ozirisovih misterija, toliko rastapajua legenda o boan skom pijetetu koji je u korijenima preivio u Amenti i njegovo cvjetajue razdoblje u ljudskom umu, da je povijesna parodija

77

Mt. 27, 45-53.

zadrala pozornicu i ostala suznog pogleda za nadolazee gene racije narednih dvije tisue godina. Amenta, zemlja vjenosti, zemlja je misterija gdje je Thot, bog mjeseca, u donjem svijetu bio veliki uitelj svetih tajni za jedno sa sedam mudrih uitelja. Prolazak kroz Amentu je niz inicijacija za umrlog Ozirisa. On se uvodi u misterije Ruste (I,

Oziris, sudac Podzemnog svijeta, nadzirao je vaganje srca.

7, 9), misterije Duata (130, 27), misterije Akara (148, 2, 3 ) . 7 8 On poznaje misterije Nekhena (I, 13,19). Umrli zaziva boga koji boravi u svim misterijima (14, I ) ; umrli ui misterije od oca boga Atuma, postajui njegov sin (15, 46); on je tajanstvenog oblija (17, 91) i tajanstvenog lica, po put Ozirisa (133,9). "Sjajim u jajetu", kae umrli u "zemlji mis terija". Poglavlje 162 sadri najtajniji, najsvetiji i najvei od svih misterija. Njegovo ime je Knjiga skrivenog boravita to jest, Knjiga Amente ili rituala uskrsnua. Ovi se misteriji doi maju prikriveno i nejasno zbog forme - dramatinog monologa i razgovora sa samim sobom i jezgrovitosti izreenog, ali ipak moemo dovoljno prepoznati da bismo znali kako su to izvorni ci svih drugih misterija, gnostikih, kabalistikih, masonskih i kranskih. Dogma o inkarnaciji bila je egipatski misterij. Regeneracija nakon krtenja, preobraaj (promjena oblika ili transfiguracija), pretvaranje (transsupstancijacija), uskrsnue i po dizanja, bili su egipatski misteriji. Misterij svagdanje Djevice Majke; misterij dvanaestogo dinjeg djeaka koji se iznenada transformira u odraslu osobu staru trideset godina, koja tada postaje jedno s ocem, kao to je ve bilo i prije u misterijima totemizma; misterij u kojem je mr tvo Ozirisovo tijelo preobraeno u ivog Horusa silaskom Duha svetog ptice s ljudskom glavom; misterij boanskog bia u tri osobe od kojih jedna uzima tijelo na zemlji kao ljudski Horus da bi postala mumijom kao Oziris u Amenti te da bi se podigla

"Sveta zemlja" onih koji su napustili tijelo, zemlja natapana Nebeskim Nilom, bila je podijeljena na tri podruja ili stanja: 1. Rusta teritorij inicijacije. 2. Aahlu teritorij iluminacije. 3. Amenti mjesto sjedinjenja s Nevidljivim Ocem. W. Marsham Adams, The Book of the Master; doctrine of the Lig ht bor of the Virgin Mother.

78

iz mrtvih u duhu kao Ra na nebu. Ova i druga uda kranske vjere postoje meu misterijima Amente. Ali znaenje misterija moglo se jedino spoznati dok je izvor na gnoza autentino pouavana. No, to je prestalo kada je kr ansko tovanje Krista u tijelu prisvojilo "Rijeju-nainjenotijelo" i doslovno protumailo mistinu dramu kao opipljiv pogled na ljudsku povijest koji je umetnut u najstarija Evane lja kao novo objavljenje ili otkrivenje koje je poslao Bog, a osob no ga u Palestini proveo "povijesni Isus". Kada se Bendigo, boksa i razbija, preobratio, namjeravao je i predloio da propovijedanje postane njegova nova profesija. Kada su mu prigovorili da nita ne zna, da ne zna pisati i itati, odgovorio je da oekuje kako e obaviti dobar posao sluajui uokolo. Tako je bilo s prvim kranima. Nisu znali pisati i itati antike jezike, ali radili su dobar posao sluajui uokolo. "Ima te svog ovjeka na kriu", rekao je jedan od njih Rimljanima, "zato prigovarate i ne odobravate naeg?" Njihov ovjek na kriu bio je istovjetan s Oziris-Thotom ili magarcem s ljudskom glavom Iu. 0 Thotu, uitelju misterija, reeno je: "A sada pogledaj Thota u tajni njegovih misterija. On provodi proienje i beskrajne procjene, probijajui nebeski svod i rasprujui oluje oko nje ga, te se tako dogaa da Oziris dolazi do svake postaje", a mi moemo nadodati da postie svoju besmrtnost kroz uenja priop ena u misterijima Thota 7 9 . Poglavlje 148 Rituala iznosi neke od najtajanstvenijih mis terija. Napisano je da bi se pruila gnoza ili znanje neophodno za Manesa, jer tim znanjem Manes se rjeava svojih neistoa i postie savrenstvo u "njedrima Raa", Duha svetog. Na ulazu u misterioznu dolinu Duat nalaze se zazidana vra ta, prva od dvanaest vrata kroz koja se treba proi na putu do

79

Rit., pogl. 130, Renouf.

Amente. Njih dvanaest opisano je u knjizi H a d a kao dvanaest podjela ili dijelova koji odgovaraju dvanaest sati tame tijekom nonog putovanja sunca. Prva podjela nema vidljivih ulaznih vrata. Ostali dijelovi imaju otvorena vrata, a dvanaesti dvos truka vrata. Teko je ui, ali lako je pronai izlaz u zemlju vje noga ivota. Ovdje poiva misterij kako ui kada ne postoje vra ta, a put je u cijelosti nepoznat? Manesu je protumaeno kako zadobiti boansku pomo kada su tragovi ili boje ivota na zem lji izbrisani, daje se snaga za forsiranje ulaska tamo gdje nema vrata; u toj snazi Manes napreduje, probija se dalje, s (ili kao) bogom. 8 0 Stoga je Horus predstavljao vrata u tami, put na kojem se nije vidio ulaz, ivot prikazan za Manesa u smrti. Jedan od misterija Amente bio je tajni ulaz. Bio je poznat kao " k a m e n a vrata". To je ime nadjenuo njihovoj nekropoli na rod u Siutu, kamen koji se okrenuo kada je izgovorena magina rije ili "Sezame, otvori s e " . Ulaz u veliku piramidu bio je skri ven pokretnim kamenom koji se okretao oko klina. Osim inici ranih, nitko ga nije mogao pronai. Kada je bio izvrnut, otkrivao je prolaz, metar i dvadeset centimetara irok i metar visok, koji je vodio u unutranjost graevine. Bio je to model primijenjen na Amenti kao slijepi ulaz predstavljen tajnim portalom i pok retnim kamenom kasnijih legendi. Nain prolaska kroz ono to se inilo kao prazan zid bijae poznavanje tajne dobro namje tenog kamena, a ta je tajna priopivana iniciranima zajedno s lozinkom za misterije. Horus zapoinje svoj rad iznosei nebeske planove svoga oca Ozirisa na zemlji. On osigurava grudobran s krunitem za Ozirisa protiv nasrtaja snaga i moi tame. ini Ozirisovu rije istinom protiv njegovih neprijatelja. Suprotstavlja se oevom protivniku Sethu u borbi na smrt. Vodi rat protiv zlog Apapa, te

80

Rit., pogl. 148, 2, 3.

stare zmije, i unitava moi to se podiu u pobuni koje se u Knjizi mrtvih nazivaju odmetnicima (pobunjenicima), a koje su osuene na propast u borbi s ocem kojeg sada predstavlja Horus, njegov voljeni sin. On sam predstavlja vrata u smrt kao na in ulaska u Amenti. Prekriva golo tijelo onoga koji ne die. On otvara izvor okrijepe za boga sa srcem koje ne kuca (Pogl. 1). On se uputa u bitku s "jedaem ruke" (Pogl. 2) i crnim veprom Sethom, dva tipa snaga bijede, smrti i mraka. titi svog oca od prodiratelja krokodila (Pogl. 32), od zmija Rerek, Seksek i Haiu, takoer od apshaita, insekta koji vreba pokopanu mumi ju (Pogl. 3 3 , 34, 36). On kae: "Doao sam i oslobodio boga u njegovom rasko madanom stanju. Izlijeio sam truplo, povezao ramena i uvrstio nogu" (Pogl. 102) u rekonstrukciji mumije. On Ozirisu obnavlja njegovo tijelo, njegov pijedestal i stubite to vodi iz grobnice (Pogl. 128). "Uinio sam sukladno zapovijedi da trebam izai u Tattu i vidjeti Ozirisa" (Pogl. 78). Zadrao je zapovjednitvo koje mu je dao njegov otac. Ma nes u Amenti kazuje o "srei tog velikog sina kojeg otac voli" i kako su oni "vidjeli smrt". Takoer govori o "boanskim plano vima to ih provodi Homs u odsutnosti svog oca", kada pred stavlja Ozirisa na zemlji (Pogl. 78). S dovretkom svog rada na zemlji i u Amenti, uskrsnuli Horus odlazi vidjeti svog oca i oni grle jedan drugog. Horus se obraa svom ocu, koji se ovdje zo ve Ra-Unnefer-Oziris-Ra. On klie: "Ja sam tvoj sin Horus; doao sam. Osvetio sam te. Udar cem sam oborio tvoje neprijatelje. Unitio sam sve to je bilo krivo u tebi. Ubio sam onog koji te usmrtio. Ispruio sam svoje ruke za tebe protiv tvojih neprijatelja. Doveo sam ti Sethove dru gove u lancima. Za tebe sam preorao polja. Za tebe sam natopio tvoju zemlju. Okopao sam zemlju za tebe. Izgradio sam za tebe jezera. Iskopao sam tlo u tvojem posjedu. Za tebe sam rtvovao

Horus, Izidin sin, dovodi pisara Anija Ozirisu. Ani klei ispred svetita prinosei sa tovanjem rtvene darove. Anijev papirus.

tvoje protivnike. Za tebe sam rtvovao tvoju stoku i tvoje rtve. Vezao sam tvoje neprijatelje lancima. Posijao sam za tebe pe nicu i jeam na poljima Aarru. Pokosio sam ih tamo za tebe. Sla vio sam te. Pomazao sam te prinosei sveto ulje. Za tebe sam postavio prinoenje hrane na zemlji zauvijek. 81 Tvrdi da je uinio sve to, pa ak i vie: "Dao sam ti Izidu i Neftis." Dvije boanske sestre, Ozirisove pratilje, majke i Horusove zatitnice on dovodi natrag svom ocu. Bile su s njime od samog poetka na zemlji u Gebovoj dvorani; s njime u njegovom zaeu i inkarnaciji od strane Izide i njegovoj skrbi od strane Neftis. Bile su njegovi zbrinjavajui aneli; pratile su ga kao zatitnice od rasparaa vrata Setha ili monstruma Apapa koji je pokuao zaklati dijete ili ga unititi u zametku. Bile su s njime

Rit., pogl. 173, izvadak iz Navilleovog prikaza u Renoufovoj Knjizi mrtvih.

81

u agoniji sljepoe kada je bio razderan i ranjen, kada je krvario u vrtu Pa; bile su s njime kada su motrilice bdjele u grobnici sve dok se ne probudi; s njime u njegovom uskrsnuu u Amenti. One su s njime kada se uspinje ocu kao pobjednik nad smr u, kao vladar dvostruke zemlje i gospodar kraljevstva kojeg su on i njegovi uenici ili djeca utemeljili zauvijek. Rad pridruen Horusu, nebeskom uzoru ili idealu, morali su ostvariti njegovi sljedbenici u dvostrukoj zemlji vremena i vjenosti. To je bio predmet misterija. U liku nebeskog Horusa, ovjek Nebseni ka e Ozirisu: "Gledaj me, ti Boe. Ja sam Horus, tvoj sin. Borio sam se za tebe. Borio sam se na tvojoj strani za pravdu, istinu i isprav nost. Pobijedio sam tvoje protivnike." Takoer tvrdi da je uinio stvari koje je Horus uinio, a ko je su predoene u tekstu ili predstavljene u drami, ispunjujui time ideal samortvovanja sinstva u stvarnosti uinivi rije Ozirisovu istinom protiv njegovih neprijatelja. Bila je to rije, ak ako je i personificirana, koja je, da bi dobila stvarnu uin kovitost, morala postati istinom u ljudskom ivotu, ponaanju i karakteru. 8 2 Ako postoji bilo kakvo objavljenje ili nadahnue u dramat skom predoenju velikog ideala, Egipani ga pronalaze u njiho vom boanskom modelu predstavljenom u Horusu: Horus spasitelj, koji je priveden roenju kao svjetlo na nebu i hrana na zemlji. Horus u duhu, zaista boanstven, koji je doao pretvoriti vodu u vino. Horus, koji je dao ivot i posijao sjeme za ljude da bi doista nainio kruh ivota.

82

Papirus Nebseni. Rit., pogl. 173, Budge.

Horus utjeitelj, koji je siao u ljudskom liku kao nebeski prijatelj. Horus rije, tvorac u njegovoj mladosti. Horus, ostvaritelj kada rije postade istinom. Horus gospodar i voa u borbi protiv snaga mraka drevne noi. Horus putnik sa svojim prignutim kriem koji je izaao na Istoku s dvostrukom krunom. Horus prokritelj, koji je poploio put uskrsnua k vjenom danu. Horus pobjednik u bitki, Gospodar dva svijeta, ujedinjenih i sjedinjenih. Predmet njihovih najuzvienijih elja je rasti i izrasti nalik njemu, dok se istovremeno s ljubavlju gledaju njegove znaaj ke, sluaju njegove rijei i privodi se k ostvarenju njegov karak ter u vlastitim ivotima. Mitski model nije nita drugo nego zrakom ispunjen balon pomou kojeg se ui plivati. Stvarnost se pronalazi u uenju o tome kako plivati. Na ovaj je nain ideal Horusa sluio Egipanima. Nisu oekivali da pliva za njih, da nosi njih i njihove stva ri, ve da ih naui da plivati znaju i sami. Lik Horusa u Sekhemu pun je dostojanstvenih osjeaja. Za poeo je blisku borbu sa zlim Apapom i hrvao se sa Sethom avlom ili sotonom. Bio je oboren na tlo u potpuno zamraenom prolazu. Bio je slijep. Krvario je iz mnogobrojnih rana, ali nas tavio se boriti sa samom smru. Pobijedio je i ustao iz groba kao ratnik s jednom rukom! No, nije doista izgubio ruku; imao je sa mo jednu ruku osloboenu iz poveza smrti, zavoja mumije izra ene za ukop. On ivi. Ponovno se uzdie pobjedniki, podiui znak uzvienog vladara. U sljedeem stadiju transformacije bit e osloboen od spona mumije; postat e isti duh nalik svom ocu kao izraeni lik njegove osobe.

Poglavlje 6
Doktrina inkarnacije i spasenja
Ope je prihvaeno kransko vjerovanje, stalno ponavljano, da su ivot i besmrtnost dovedeni na svjetlo. Time je smrt, posljed nji neprijatelj, unitena od strane osobe Isusa prije 20 stoljea. Isto je objavljenje pridrueno Horusu pomazanom (premazanom uljem) i Iu-suu, nadolazeem sinu tisuama godina prije. Horus ili Iu-su bio je neosobni i idealni objavitelj koji je u astronom skoj mitologiji bio mesija, a u eshatologiji Sin Boga. U Egiptu je doktrina besmrtnosti jako, jako stara. "Knjiga oivljavanja due zauvijek", nad likom prosvijetljenog mrtvog, prije otprili ke 6 0 0 0 godina, za vladavine Husaptia, petog kralja Prve dinas tije, i tada je bila toliko stara da je istinita tradicija interpretaci je ak i u to vrijeme bila izgubljena. Egipatski Krist Isus ili Horus, kao objavitelj besmrtnosti, bijae idealni lik injenice poznate antikim duhovnjacima, da je dua ovjeka ili Manes opstojala nakon smrti i raspadanja tjelesnog oblija, a drama misterija bila je modus operandi za uenje injenice, s Horusom (ili Iu-suom) kao tipinim objaviteljem. U tom karakteru postav ljen je kao prvi plod koji je spavao, jedini koji je proizaao iz mumije u Amenti; jedini, meutim, kao tip koji je prefiguracija

potencionalnog kontinuiteta za sve, doktrina koja je utemeljena na duhu kao pojavnoj prikazi vjene realnosti. Egipani, autori misterija i mitskih reprezentacija, nisu izobliili ono to je povezano s mistino neukim doslovnim shva anjem. Nisu imali susret s padom ovjeka u sumnjivom kran skom smislu. Rezultat toga je da nisu imali potrebu za spasite ljem ili iskupiteljem od posljedica onoga to se nikada nije dogodilo. Nisu se veselili nad smru svog pateeg Spasitelja, nisu se radovali njegovoj agoniji, stidu i krvavom znoju, za ko jeg se pogreno smatra da ih spaava od posljedica prekrenog zakona. Upravo suprotno, uili su da svatko ovdje stvara vlasti tu karmu te da prola djela stvaraju buduu sudbinu. Moralnost je bila tisustruko uzvienija i plemenitija od kranskog mora la s njegovom opsjenom doktrinom zamjenikog ispatanja i zamjene pomirene rtve ili ublaivanja. Horus je ino takvu stvar ili stvari za slavu svog oca, ali ne da bi time spaavao du e ljudi. Nije bilo zamjenskog spasenja ili pripisivanja isprav nosti. Horus je bio onaj koji opravdava pravedne, a ne zle. Nije doao da bi spasio grenike kako oni ne bi imali problema pri vlastitom spasenju. Bio je primjer, ideal, model nebeskoga sinstva. No, njegovi su sljedbenici morali postupati sukladno nje govom primjeru i initi u ivotu ono to je on inio prije nego bi mogli polagati pravo na bilo kakav oblik druenja ili uzajam ne povezanosti s njim nakon smrti. Ukoliko sami nisu uinili te stvari, za njih nije bilo prolaza; nisu se otvarala vrata koja su vodila u zemlju vjenoga ivota. Za kranski se kult esto kae da je utemeljen na "miste rijima utjelovljenja (inkarnacije)". Ali koji je uitelj misterija sumnjivog podrijetla ikada bio sposoban rei nam neto o njiho vom prirodnom nastanku? Koji je tovatelj Biblije ikada znao bilo to o rijei koja bijae na poetku? 0 rijei koja je proizala iz tiine, o rijei koja je dola putem vode, putem krvi i u Du hu? Za njega takav jezik nikada nije bio povezan s bilo kojim

Bog Horus. Jedan od najstarijih i najvanijih bogova drevnog Egipta.

fenomenom to postoji u prirodi. Mudrost starog Egipta jedina moe protumaiti pravu rije i njezin odnos s takozvanim objav ljenjem. Doktrina inkarnacije je egipatska i egipatskoj mudros ti moramo se obratiti ako je elimo shvatiti. Niti jedna druga ri je nikada nije nainjena mesom (tijelom) na bilo koji drugi nain, osim u Horusu koji bijae logos Majke Prirode kao Dijete-Horus, khart ili inkarnirani logos, rije koja je nainjena is tinom u odrasloj fazi njegova karaktera kao Horus Mat-Kheru, drugi Horus, izravni predstavnik oca na nebu. Inkarnacija ili utjelovljenje, na koju se gleda kao na sredinji dio kranskog kulta, nema podrijetlo i nema odgovarajue ili ispravno tumae-

nje u kranstvu. Njezino stvarno podrijetlo, kao podrijetlo dru gih egipatskih dogmi i doktrina, bilo je isto prirodno. Bilo je pretpovijesno i neosobno. Bilo je sredinji misterij egipatske vjere tijekom dugog vremenskog razdoblja. Koristili su je anti ki uitelji za sve to je ikada bilo i to je moglo biti vrijedno, a uitelji povijesnog kranstva nastavili su u neznanju o njegovu podrijetlu i jedinom istinskom znaenju ili s prijekornim i ka
njivim potiskivanjem gnoze POMOU KOJE SU NEPROTUMAIVI M I S TERIJI MOGLI BITI OBJANJENI (!)

Primitivni misteriji utemeljeni su na dokazima u prirodi ko ji su dokazivi danas kao i na poetku, dok su misteriji kran ske teologije izraeni, patvoreni iz ostataka prolosti putem mo dus operandi uda. Ti su ostaci danas nepotvreni jer e zauvijek biti nepotvreni. Znamo kako je Oziris doao vodom na svom papirusu; kako je onda doao putem krvi? Dijete je bilo utjelov ljeno u ribu, izdanak, granu, kukca, tele ili janje kao reprezen tativno obiljeje; a u svojoj inkarnaciji Horus dolazi putem krvi, ali ne pomou krvi prolivene na drvu ili Tat-kriu. On je doao na zemlju putem krvi kao predstavnik ljudske due koja je do la pomou krvi. Ritual nam govori da su bogovi proizali iz tii ne (Pogl. 24). To je prikazano u Ozirisovom sustavu kada je Ho rus dijete prikazan s prstom u ustima ili prstom usmjerenim prema ustima, oblikujui znak tiine, kako je to ve shvaeno u svim misterijima. Horus nije obino dijete ili khart hijeroglifa. On oslikava logos, rije tiine, djeviansku rije koja daje nijem ili nerazgovjetan izriaj misteriju inkarnacije. Doktrina inkarnacije bila je razvijena i utemeljena u Ozirisovoj religiji najmanje 4000 godina, a vjerojatno 10.000 godina
prije negoli je UKRADENA I IZOBLIENA U KRANSTVU. Toliko je drev

na da su njezin izvor i podrijetlo zaboravljeni, a izravni naini dokaza izgubljeni su iz vida ili su izbrisani, osim meu gnosticima koji su u svetosti ouvali te fragmente antike mudrosti,

njihova obiljeja i simbole, a nesumnjivo ponegdje i kopiju ne kih poglavlja Knjige mrtvih koje su na grkom ili aramejskom zapisali aleksandrijski pisari.

Doktrina

spasenja

putem

krvi

Doktrina spasenja putem Izidine krvi ukljuuje ideju o dolas ku u postojanje pomou majine krvi, ili mistino pomou krvi Djevice Majke. U prvobitnoj biologiji sva su roenja i produk ti ljudskog ivota prvo izvedeni iz majine krvi koja je nakon toga upuena putem due oinstva. Prva lekcija koju nas ui priroda jest da ivot dolazi putem krvi. Raanje se ne dogaa dok ena spolno ne sazri. Zbog toga je krv bila znak snage kao primarni kreativni ljudski element. Dijete Horus dolo je pu tem krvi djevice Izide na ovaj, a ne na neki drugi nain. Isus, gnostiki Krist, takoer dolazi putem krvi na ovaj nain, ne sa mo prema Ivanovoj svetoj doktrini, jer muslimani su sauvali fragmente prave gnoze. U biljekama poglavlja 96 Kurana, Sale navodi arapsku tra diciju po kojoj Isus nije roen kao bilo koji drugi ovjek iz krvi skruene u izljevu ili u izljevu krvi to jest, u krvi djevice prvo personificirane u Horusu koji je uinjen tjelesnim kao dijete djevice. Doktrina inkarnacije bila je ovisna o dui ivota koja potjee iz majine krvi, prvo to je drano posebnim i iskljui vo ljudskim na temelju njegove inkarnacije. Bila je to dua proizala iz majke koja bijae mistina djevica u biologiji. Kasnije je teologija mistificira kao majku boga, vjenu djevicu s totemskim obiljejima. Krv majke socioloki je spoznata kao djevica. Odavde proizlazi doktrina Djevice Majke kao obiljeja. Krv je bila majka due, sada razlikovane od vanjskih dua kao ljudsko bie. Prvo bijeli leinar djevice Neith, zatim crveno tele djevice Izide, tada ljudsko jevianstvo zastupaju tip vjene djevice,

one koju je misterij majinskog izvora deificirao kao Djevicu Majku u eshatologiji. Na taj nain "utjelovljenje" pravilno poinje s duom koja dolazi u postojanje pomou krvi djevice. Bijae to dijete jedine majke, neroeni Horus, koji bijae nesavreni prvi obris due u materiji koja je poprimila oblije ljudske osobnosti kao smr tni Horus koji je slijep i osakaen, gluh, nijem i impotentan, jer to je bilo roenje materije ili jedine majke prema mitskom pre doenju. Majka je izvor i ivotna hrana s vlastitom krvlju to vo di doktrinu spasenja putem krvi Izide, deificirane djevice. Na taj je nain mistina majina krv najraniji spasitelj. Dakle, ov dje se nije radilo o mukom liku. Najstariji Horus bijae njezino dijete koje je dolo putem krvi. U eshatologiji je on bio njezino krvavo dijete. Stoga je tele, kao njezino obiljeje, oslikano crve no. Kao dijete Horus on bijae slika njezinih patnji u ljudskom obliju. Na taj nain Horus, dijete krvi, postaje spasitelj kroz patnju u misteriju koji ima prirodno podrijetlo. Ovo se podrijet lo moe pratiti u kranskoj ikonografiji kada, kako to Didron prikazuje, lik Isusa bijae prikazan na kriu kao malo dvogodi nje dijete, golo i s tijelom obojenim u crveno, poput Horusa teleta na egipatskim stelama. Zanimljiv primjer spasenja putem krvi predoen je u Ritua lu (Knjiga mrtvih). U vinjeti poglavlja 93 prikazana je spaava83 jua i zatiujua snaga tet kope, to jest prikaz Izidine krvi . Par ljudskih ruku prua se od ovog amuleta kako bi dohvatio ru ke Manesa i sprijeio ga da krene na istok, budui da je tamo bazen vatre ili pakao, reeno modernim jezikom. U Evanelju je fraza za inkarnaciju bila "nainiti meso", ali izostavljena je krvna osnova doktrine. Spasenje kroz Izidinu krv oslikano je cr venim tet amuletom koji ona stavlja na sebe nakon zaea svog Tet je Izidina kopa, simbol zatite. Kada je izraena od karneola predstavlja Izidinu krv ( p . prev.).
83

krvnog djeteta. Ovo je spasenje djelotvorno u trenutku nastan ka djeteta. Prema Knjizi mrtvih, spasenje Manesa je u ivotu nakon smrti. Umrli se moli za ivot i spasenje nakon smrti (Pogl. 42) i nosi tet kopu u svom kovegu kao znak svog spasenja putem Izidine krvi. Pogledajmo sada kako je ova proiujua snaga ili mo po vezana s krvlju. Stoga se jedna od groznih dogmi kasnije teolo gije mogla izraziti sljedeim rijeima: "Postoji vrelo ispunjeno krvlju putene iz Emanuelovih ila. A grenici uronjeni u tu krv gube sve svoje tragove grijeha." Prirodni razvitak ove monstruozne doktrine moe se pratiti u dva silazna pravca. Jedan od njih ima svoje polazite u teolo koj rtvi koja je ubijena kao onaj tko ispata tue grijehe u rtvo vanju koje je smatrano pokajnikim. Prinesena krv grijeha za dobila je karakter okajane krvi. Prema kranskoj doktrini "sve su stvari oiene krvlju i bez prolijevanja krvi nema oprata nja". Drugi pravac obuhvaa ideju proienja putem krvi ljud skog podrijetla, dakle ne samo krvlju ubijene ivotinje kao rtve za poinjene grijehe. Ovo je jedno od izvorita koja su inicira nom razotkrivali uitelji tajne mudrosti misterija. Najranija for ma proiujue krvi bila je enska. Prvo je to bila krv Djevice Majke, krv Izide, krv inkarnacije, tekua krv, element u kojem se Horus oitovao kada je doao putem krvi, krv na kojoj je ute meljen ritual proienja kao prirodan nain ienja. U ita vom kraljevstvu prirode to je jedini izvor za krv koja proiuje. U toj enskoj fazi utemeljena je doktrina proienja pomou krvi za uporabu kasnije teologije kada je rtvena rtva bila mu ko za kojeg se dralo da treba okajati, proistiti i spasiti krv na drvetu. Nije postojao drugi nain putem kojeg bi dua bila spa-

ena krvlju od ovog ina spasenja kojeg je provodila Djevica Majka. Nikada nije bilo niti jednog drugog utjelovljenja osim ovog, Horusovog, u Izidinoj krvi, i niti jedno drugo spasenje pu tem krvi nije bilo mogue u itavom spasenju neizopaene pri rode. Ovo se provoenje ne moe uiniti povijesnim, niti spasi telj osobom (povijesnim likom), ak i da svako stablo na zemlji bude posjeeno sa slikom i prilikom krvareeg ljudskog tijela koje vidi na svakoj od njihovih grana. Proienje putem krvi zato proizlazi iz Izidine krvi, Djevi ce Majke ljudskog Horusa koji kao crveno dijete, tele ili janje, personificira to proienje krvlju to u eshatologiji postaje dok trinom. Zamjenska krv Zidova prolivena na kriu, kao sredstvo stva ranja proienja za grijehe i nain proienja due u "krvi ja njeta" radi prirodnog proienja majke, bila je najgrublja for ma profanosti, nepojmljiva bezbonost za one koji su poznavali mistinu prirodu doktrine i njezino podrijetlo u ljudskom feno menu nastavljenom kao obiljeje proienja putem krvi koje je prakticirano u misterijima, jednako kao u krtenju kao i pr skanju krvlju, ili pijenju krvi ili jedenju "krvave hostije" u ri mokatolikoj euharistiji.

Krvna

rtva

Prirodna krvna rtva bila je enskog roda. Tipina krvna rtva odnosila se na crveno tele, janje ili dijete. Janje na kriu bilo je kranska rtva sve do 18. stoljea poslije Krista kada je ovjek trajno zamijenio janje, a krvna se rtva od tada prikazuje kao ljudska i povijesna. Doktrina voljne rtve utemeljena je i postoji od vremena ka da je ljudska majka dala jesti sebe s potovanjem svojoj djeci u najprvobitnijoj formi pogrebnog obroka. Ona je prinijela svo-

je meso kao jelo i svoju krv kao pie. Dala je sebe kao prirodnu krvnu rtvu na kojoj je utemeljeno obiljeje kada je enski to tem kao krava, medvjed ili neka druga ivotinja nainjen kao zamjena za ljudsku majku. Takoer, kada se na zemlju gledalo kao na mitsku majku hrane i pia koja bijae dojilja u vodi i ko ja se tjelesno predala svojoj djeci za hranu, obiljeje rtve nas tavljeno je kao totemizam kada je ivotinja nadomjestila sakramentalnu hranu. Dakle, najranija forma voljne rtve bila je enska. Ljudska majka kao rtva ponavljana je u mitologiji kao nebeska (boanska) majka u elementarnoj prirodi. Ona koja je dala svoje meso i krv kao ivot svojoj djeci, nastavljena kao ka rakteristika ili obiljeje u vie mistinoj fazi. Odavde proizlazi spasenje pomou Izidine krvi to jest, putem krvi djevice u ko ju je Horus utjelovljen i nainjen tjelesnim kao spasitelj koji na ovaj nain dolazi putem krvi. Kada je panjolcu, koji je skupo platio za ponovno zadobi vanje naklonosti Svete Djevice, njegov sveenik rekao da mu Marija jo nije oprostila, podignuo je stisnutu aku pred lice svo jeg fetia i podsjetio je da ne treba biti toliko ponosna i gorda zbog poloaja u kojem se sada nalazi, s obzirom da je poznaje odonda kada je bila samo mladica zelenog stabla ljive. Drevni Egipani znali su prirodno podrijetlo svojih simbola i dogmi.
KRANI SU POGRENO ZAMIJENILI mladicu stabla ljive s povijes

nom djevicom. Najranije oblije boga oca koji je postao voljnom rtvom u Egiptu bijae Ptah u karakteru Sekaria, tihog patnika, zatvore nog u lijes, boanstva koje je otvaralo Podzemni svijet za uskr snue u solarnim mitovima. Kao solarni bog siao je u Amenti. Tamo je umro i ponovno se uzdigao, postajui tako uskrsnue i put i utemeljitelj egipatske eshatologije. Atum, sin Ptaha, na sli an nain postaje voljnom rtvom kao izvor ivota, ali na druk iji nain i u oitijem obliju. Ljudska i boanska majka dala je svoj ivot svojom krvlju. Sada je otac, koji je sjedinjen s maj-

kom u Atumu, prikazan kao stvoritelj ovjeanstva putem proli jevanja vlastite krvi. U kultu Ptaha u Memfisu i Atuma u Onu (Heliopolis), upor no se nastojalo postaviti kreativni izvor kao muki nad enskim. Zbog toga se simboliki o kornjaima govorilo "da meu njima nema enskog roda" (Hor-ApoUo, B.I., 10). U rezanju uda Atum pokazuje da je on stvoritelj putem krvi prolivene u voljnoj rtvi. Muki je izvor prepoznat, ali prema onom to je prethodilo kao majinski element; krv je jo uvijek ostala kao sutinsko obilje je kreativnog ivota. To je ilustrirano ritualom obrezivanja. Diljem svijeta obiaj se odnosio na prisegu mladia u tre nutku pridruivanja rangu oeva ili stvoritelja (roditelja) koji su slijedili primjer Atuma kao oca boga Ra koji je prijanji Horus sin. Atum, kao Ptah, takoer je bio tipina rtva u zemlji vje nosti, koji je dao svoj ivot kao bog sunca i kao gospodar hrane koji je uskrsnuo ili se podigao za Manesa u Amenti. Oziris ga slijedi. U njemu ljudska majka, koja je prvo dala sebe kao jelo, i velika majka Izida, koja bijae spasitelj putem krvi, bijahu zdruene s bogom ocem u potpunijoj i savrenijoj rtvi kao maj ka i otac rase u jednom. Konano, sin kao Horus ili kao Iusa nainjen je zamjenikom rtvom, meutim ne kao pomazanje (uljenje) za grijeh, ve kao onaj koji preuzima patnju svojom vo ljom umjesto svoje majke ili svojeg oca. U kamitskoj shemi maj ka nikada nije izostavljena. Stoga, kada Oziris dolazi u karakte ru crvenog boga koji nalae egzekuciju s uasnim licem Har-Shefia kao osvetnik muka koje je trpio njegov otac (ili on sam pri svom prvom prispijeu), on je taj koji "podie svog oca i koji podie svoju majku svojim tapom". 8 4 Egipat je, meutim, anticipirao Rim u prihvaanju "nekrvave rtve" koja je pred stavljena hostijom ili kruhom Horusa kao nebeskim kruhom ko-

84

Rit., pogl. 92, Renouf.

ji je zauzeo mjesto mesa u euharistijskom obroku. Pivo ili vino zadrano je kao zamjena za krv pri emu predstavlja enski ele ment. Tako je Horus bio jeden kao krv ivota, a njegova se krv pila u obliju crvenog piva ili vina kao konana forma egipat skog rtvovanja, voljne, ive rtve koja je bila ljudska majka, obiljeje majke, totemika ivotinja, krvava Hathor, riba, guska, tele, janje rtvovano u razliitim formama od koje je svaka, sve do lee i penice, bila simbolika dobrostiva rtva koja je od poetka obiljeje snaga prirode (nazovimo ih majkom ili si nom, ocem, boicom ili bogom) koje su davale hranu i pie, a popraene su idejom rtve u davanju ivota kada se na krv gle dalo kao na ivot. "Koliko je sakramenata Krist odredio Svojoj crkvi?" pita nje je koje postavlja molitvenik. Odgovor je: "Samo dva kao op u potrebu za spasenje to jest, krtenje i veeru Gospodnju." A oba imaju egipatsko podrijetlo od nekoliko tisua godina pri je. Dokaz je sauvan u tom trezoru istine, obredu uskrsnua. U prvom poglavlju Rituala (Torinski papirus) sveenik kae: "Ja istim s vodom u Tat tuu i pomazujem uljem u Abidosu." Egipane moemo nazivati vrlo posebnim krstiteljima, jer u prvih deset vrata Elizija ili izlaska u veliko Ozirisovo bora vite, umrli je proien barem desetak puta u deset odvojenih krtenja i deset razliitih voda u kojima su bogovi i boice opra ni kako bi vodu nainili svetom (Pogl. 145). Poplava je bila vo da obnavljanja ivota u Egiptu, a ta prirodna injenica bila je izvor i porijeklo doktrine o regeneraciji krtenjem. Spasenje koje je Egiptu dolo putem Nila bilo je nastavljeno u egipatskoj eshatologiji kao spasenje putem vode. "Dajem ti tekuinu ili vlanost koja osigurava spasenje", kae se dui umrlog (155,1). No, oni nisu mislili da su due spa ene od propasti pranjem vodom ili kupkom u krvi, ali tjelesno se krtenje nastavljalo kao simbol proienja za duh. Umrli ob janjava da je stupio u vode natrona i salitre, ili soli, te nainjen

istim i neokaljanim u srcu, istim u prednjem dijelu, u stra njem dijelu, njegovoj sredini, istim posvuda, tako da niti jedan njegov dio nije ostao prljav i neist.

Vode

proienja

Bazen proienja u Amenti je dvostruk. U jednom dijelu to je bazen natrona, u drugom bazen soli. Natron i glib koriteni su u pripremi mumije umrlog, a isti proces se ponavlja u proienju due da bi se ona takoer uinila trajnom, to je bio model proienja. Umrli kae: "Neka budem ojaan ili zatien u sedamdeset proienja." 8 5 A krani sada govore: "Biti ojaan kranskim sakramentima." "Proiujem se u velikom tijeku (galaksija) gdje nestaju sve moje slabosti i zla; ono to je loe u meni oproteno je, a mr lje koje bijahu na mom tijelu na zemlji isprane su." 8 6 "Gle, dolazim da bih proistio ovu moju duu na najviem stupnju. Neka budem proien u jezeru ublaenja i uravnote enja. Neka uronim u boanski bazen ispod dvije nebeske smok 87 88 ve neba i zemlje". Mjesec proienja i izljeenja koji je prikazan na sjever nom nebu kod pola, te takoer reproduciran u raju Amente, po novljen je u Evanelju po Ivanu (Pogl. 5) kao bazen Bethesde. U Knjizi mrtvih (Pogl. 124, dio 3) jedna od dvaju voda na ziva se bazenom ili rezervoarom ispravnosti. U tom bazenu odab-

85 86 87 88

Mariette, Mori, divers, 63,1. Rit, pogl. 86. Egipatska smokva. Rit., pogl. 87.

rani proslavljeni primaju svoje konano proienje i izlijeeni su. Tako su nainjeni istima da bi mogli uivati u Ozirisovoj nazonosti. Proces lijeenja vremenski je odreen za dogaaje u odreene sate noi ili dana. Torinski tekst predouje etiri sa ta noi i osam sati dana. No, postoje i drugi tekstovi. Manesi su u Evanelju prikazani kao "mnotvo njih koji bijahu bolesni, slijepi, hromi i isueni", oni koji ekaju na ozdravljenje. Odab rani su oni koji su prvi na bazenu kada su vode uzburkane. Odav de potjee pria o ovjeku koji nije izabran.

Krtenje

upotpunjenje

Manesa

Kranska je postavka, koju su branili Sveti Augustin i drugi, da je zauvijek prokleto dijete koje umre nekrteno. Ova doktri na takoer ima svoj korijen u misterijima Amente. Korijeni su do tada bili skriveni u zemlji vjenosti koja je pogreno shvae na kao naa prolazna zemlja. Sada nam je mogue predoiti ih iznad zemlje i drati korijenje i plodove gore na svjetlu kao ko rijen zumbula poloen u staklenu posudu s vodom. Sada se mo gu prouavati korijen i sve ostalo. Za tijelo koje je formirano iz majine krvi smatralo se da dijeli neistu majinu prirodu. U tom je smislu iskljuivo ena bila autor zla. Dijete Horus, roeno iz mesa i krvi, bilo je prototip nekrtenog djeteta to jest djeteta neproienog krtenjem. Bez regeneracije krtenja u Tattu nije bilo sjedinjenja starijeg Horusa s duom ili duhom deificiranog Horusa. Prema egipatskoj doktrini razvitak e biti sprijeen, a dua iz zemaljskog tijela ostat e jedna sjena osuena na umiranje ili, po kranskom izobliavanju, na vjeno prokletstvo. U Amenti su umrli ustali da bi naslijedili drugi ivot. Za Egipanina uskrsnue nije ima lo drugo znaenje. Pri uskrsnuu je Oziris pozdravljen na slje dei nain:

"Pozdrav Ozirisu, tebi dvaput roenom! Bogovi ti govore: Doi! Istupi, doi vidjeti to pripada tebi u tvojoj kui vjenos t i ' . " 8 9 Tada on trenutno biva preobraen i promijenjen. Spajanjem dvije polovice due u jednu, duu koja je spolno dualna, dvostruka takoer u materiji i duhu, prema misteriju iz Tut tua, nalazi se povratak obiljeju izvan spolnosti iz kojeg se ravala seksualna dualnost u ljudskom stvaranju. Ta jedna traj na dua bila je obiljeje vjene due koja je ukljuivala majin stvo i oinstvo u jednoj osobnosti poput one u Ozirisa s mnogo grudi (bradavica). Njega dijete Horus moe predstavljati jedino u odreenoj formi dualnosti koja prikazuje dva spola u jednom, kao i boanstva koja su predoena sa enskim grudima kao mo delom jednote. Pronaene su enske mumije koje su na sebi ima le bradu (muko obiljeje). To je drugi prikaz due upotpunjene sjedinjenjem dviju spolnih polovica u jednom liku, osobinu koju je provela kraljica Hatepsut kada se odijevala u muku odjeu i vladala kao Gospodarica Aten. Jednako je bilo i s faraonom ko ji je nosio rep krave ili lavice. Oni su takoer ukljuivali obje polovice savrene due nalik dvojednom jedinstvu koje je bilo deificirano na nebu, a koje su oni predstavljali na zemlji. Doktri na je predoena u ikonografiji gnostikih umjetnika kada je Isus prikazan kao ena s bradom koja oznaava Krista kao Sveta So fija90, te takoer u knjizi otkrivenja kada je Isus opisan kao od oba spola, mladi sa enskim bradavicama na prsima. To je vrlo nalik Ozirisu; muko tijelo koje je prekriveno en skim bradavicama, to jest Oziris u gornjem, a Izida u donjem dijelu iste mumije. Dakle, bilo je nuno biti regeneriran i ponov no roen nalik bogu ocu. Manes je mogao ui u kraljevstvo ne besko samo ako je od oba spola ili ni od jednog.

89 90

Rit., pogl. 170. Didron, fig. 50.

Dvije polovice due koja je zauvijek utemeljena u Tattu bi le su muke i enske; dua Shua bila je muko, dua Tehnut enska. Kada su one spojene u jedno sa svrhom upotpunjenja Manesa i stvaranja savrenog duha, rezultat je bio tipina krea cija za oba spola u kojoj nije bilo niti mukog niti enskog. Ta jednota, u Horusu koji bijae deificiran, jednota je Krista koju opisuje Pavao: " M a koliko vas se krstilo u Kristu, pretvorilo se u Krista. Ne mora biti ni mukog ni enskog, jer svi ste vi jedno u Isusu Kristu." Jedan od fragmenata kojeg su sauvali Klement Aleksandrijski i Klement Rimski iz izgubljenog Egipatskog evanelja, a ko ji su potpuno ouvani u Ritualu, pokazuje kontinuitet doktrine koja je egipatska u Evanelju koje je nazvano "Egipatsko". Saloma je upitala Gospodina o vremenu dolaska njegova kraljev stva. Odgovor je bio: "Kada e baciti pod noge i pogaziti odjeu srama; kada e dvoje biti jedno; kada e ono to je vani biti po put onoga to je unutra; i kada mukarac i ena nee biti ni mu ko ni ensko." "Odjea srama" je bila enska, dakle tijelo. 0 to me govori i obred. Neistoa materije, koja se pripisuje majci svekolikog mesa (tjelesnosti) ili enske prirode, simboliki je pri kazana u poglavljima gdje se prireuje samrtnika postelja. 9 1 To je dokazano enskom odjeom pregaom koja se ov dje smatra znakom svega loeg u umrlom, krivnjom koja proiz lazi od majke, kao to je to opisano u Ritualu, zbog toga to je odora neistoe nazvana "odjeom srama" u Egipatskom evan elju, a nju je trebalo baciti i pogaziti nogama kada su muko i ensko uinjeni " j e d n i m " u duhu ili kao duh. U ceremoniji "umatanja umrlog u istu odjeu" neista se odbacuje, na to se aludira u Poglavlju 172. Kada je umrli ispruen na samrtni-

91

Rit., pogl. 170-171.

koj postelji, tijelo je lieno pregae i odjeveno u istu odjeu khua ili duhova koja mu je dodijeljena zauvijek. 92 Ali enska se odjea jo uvijek nosila bez stida od strane preruenog mu karca kao biskupova pregaa. Pratimo li je unazad, nailazimo na komad tkanine koji su ene nosile oko bokova, kao pregau, kao odjeu spola za najprimitivnije i najbezvrjednije ljudske potrebe u vrijeme puberteta. Biskup u svojoj pregai, jednako kao sveenik u svojoj podsuknji i duhovnik (anglikanski) u svo joj misnoj koulji, jesu poput dvojednog koji oba spola sjedinju je u jednom; moderni protestantski ekvivalent za faraona s krav ljim repom i Venere s bradom, osakaeni eunuh ili bilo koji drugi tip hermafroditskog boanstva. Ljudi koji su se odijevali u ensku odjeu javno su proganjani, ali biskup je navlai bez osude i pobuene sumnje. Hoda uokolo kao onaj obini prolaz nik koji nita ne zna o podrijetlu svoje odjee. Obiaj odijeva nja mukaraca u ensku odjeu ogranien je na prola vremena Istoka, ali biskupi je jo uvijek stalno nose.

92

Rit., pogl. 171.

Poglavlje 7
Sudbena dvorana
Krani priaju o boanskom "sinovstvu ovjeanstva" koje je oitovano u povijesnom Isusu. No, oni nemaju boanskog kerstva, niti podrijetla due kao enske i neenske due. idovi su uinili sve to su mogli da bi se rijeili enskog dijela boanske prirode. Prijeka potreba kranske povijesti potisnula je enski element u humani tip koji je predoivao oba spola u ovjean stvu, kako su to u misterijima postavili Egipani. Konano, es to se navodilo i utvrivalo da je samo kroz Isusovo evanelje bio objavljen Bog siromanog ovjeka. To je duboko neistinita i lana tvrdnja. Bog siromatva i patnje personificiranje u Horusu starijem. No, postoji jasna posljedica u odnosu na karakter. On je jedna ko osvetnik patnji. Za Horusa u Edfuu reeno je da titi siroma ne od monih. Takoer, u velikoj Ozirisovoj Sudbenoj dvorani umrli na svom suenju govori: "Nisam bio otima zemlje. Ni sam iznuivao i uzimao vie nego to mi je dodijeljeno u obliku prvih plodova svakodnevnog rada." 9 3
93

Rit., pogl. 125.

Razliite druge tvrdnje nastoje pokazati da je nepravedni kapitalist onih vremena imao smrtni strah od suoenja s Ozirisom, boanskim suncem, koji je jednako tako bio bog siroma nih i bijednih. U egipatskoj himni jednom bogu, Atumu stvori telju ljudi, opisan je kao onaj tko "...lei budan dok svi ljudi poivaju u snu, da bi potraio dobrotu svojih bia" (Redak 12); "...sluao siromane u njihovom ojaenom, tunom srcu ka ko mu se jadaju"; "...osloboditelj je plaljivog ovjeka od nasilja, gospodar milosti s najvie ljubavi, onaj koji sudi siromanima i potlaeni ma." 94 Thot je bio onaj koji je zapisivao u Sudbenoj dvorani. Pri va ganju srca on je predoivao karakter umrlog. U jednom tekstu govori se da, kada polae srce na pliticu vage nasuprot Maat, bo ici pravde, on podupire stranu milosti, pa kako bi presuda ima la pozitivan predznak on malo potiskuje ljudsku stranu vage.

Ker-Heru, prvi sveenik-kralj, i kraljica Netchemet, stoje u Sudbenoj dvorani i mole se bogu dok je srce kraljice podvrgnuto obredu vaganja. 21. dinastija.
94

Himna Amon-Rau, Records, Vol. II, str. 129.

Takoer je reeno da je povijesni Isus doao uzvisiti podje lu rada koju je antika prezirala, dok je egipatski raj bio nagrada za rad, a Horus poljodjelac na etvenom polju Aarrua je perso nificirani radnik. Nitko ne dosee egipatski raj osim radnika ko ji uzvieno anje proporcionalno onome to je posijao. Komad zemlje dodijeljen Manesu za obraivanje u Amenti povean je samo za one koji su bili dobri radnici na zemlji. Shebti kipovi u grobnicama opremljeni su za rad s plugom ili motikom u ru kama. Kao poljodjelci oni polau svoje ruke na plug. Nije bilo nezasluenog dobitka ili koristi za dangube i lijenine u zemlji vjenosti. Munja objave i otkrivenja proizlazi iz oblaka egipat ske prolosti kada iz Knjige mrtvih uimo da dio posla treba obaviti u raju Aarru ili etvenom polju Amente, a koji se sastoji u raiavanju sjemena koje gasi ivot. Ti borci i osvajai na jomraenije pustinje jo uvijek zadravaju sliku najranijih po ljodjelaca stvoritelja zemlje koju su ogradili i prvi zatitili od isuujueg i sterilizirajueg pijeska. Obraajui se shebti kipovima, Manes kae: " 0 , primjerni! Ako budem primjerno suen za obavljanje posla koji treba oba viti u Amenti, svjedoite za mene da sam vrijedan i dostojan zemlju uiniti plodnom, navodniti je potocima i prevesti pijesak sa zapada na istok." 9 5 On postaje jedan od uzvienih odabranih u dostojnoj pro sudbi njegova rada. To pokazuje da su u stvaranju iskonskog ra ja sudjelovali poljodjelci koji su osvojili zemlju dugotrajnom borbom sa snagama gladi i nestaice u pustinji kada su prokrili svoj put kroz divljinu pijeska i drali se za skute Majke Nil koja ih je odvela do zemlje koju je ona zauzvrat pretvorila u oa zu i raj obilja svojim vodama kao pomo u ratu protiv Apapa ili Setha, Sabaua uzavrele Sahare. Ovime se takoer moe protu-

95

Rit., pogl. 6.

maiti zato su faraoni od vremena 17. dinastije slubeno bili oslovljavani kao "Gospodari oaze", oaze koja je stvorena u Egip tu ljudskim radom i lokalizirana u Amenti kao obeana zemlja koja se konano dosezala meu nikad zalazeim zvijezdama u oazi vjenosti. Prototipovi pakla, istilita te zemaljskog raja pronalaze se u egipatskoj Amenti. Dr. Watts, kranski stihotvorac, kazuje nam to se tamo nalazi: "Tamo je smrtni pakao i vjene su tamo boli, tamo gdje grenici s avlima ive u mraku, vatri i lancima okovani." Mrak, vatra i lanci, jednako kao i sumpor koji je bio Sethov kamen, te druga oprema kranskog pakla, takoer su egipat ski. Ali lanci su koriteni za okivanje Setha, Apapa i Sebaua, zlih Ozirisovih protivnika, a ne za muenje neko ljudskih du a. Egipatski pakao nije bio mjesto vjenog bola, ve mjesto unitenja onih koji su nepovratno bili zli. Mora se priznati, na ast i slavu kranskog boanstva, da je bog vjenih muka is kljuivo kranski ideal kojeg Egipani nikada nisu postigli. Njihov bijae sveroditeljski bog, Otac i Majka. U njegovom se srcu nalazila briga i obzir krvarenja iz svake rane pateeg ov jeanstva, a njegov je sin prikazan u karakteru Utjeitelja. Vatre pakla iz kranske teologije (ML, 9, 43-44) takoer su preivjeli prikaz iz egipatskih misterija. Oziris u Amenti pro lazi kroz ovaj pakao vatre u "kojem oni koji su osueni podno se svoje unitenje". On govori: "Ja ulazim i izlazim iz bazena (ili jezera) plamenova na dan kada su protivnici uniteni kod Sekhema" (Pogl. I). Kada proslavljeni umrli dovrava svoj put u nebo "preko Ptahove noge" i kada dosegne Planinu slave, on klie:

"Doao sam iz plamenog jezera, od jezera vatre i iz plamenih polja." Izbjegao je unitenje i dosegao vjeni grad na nebeskom polu. Ovo jezero neugasive vatre izvedeno je iz solarne sile u mitologiji na kojoj je zasnovana eshatologija. Na taj nain loka litet se nalazio istono, na mjestu izlaska sunca. Zle je proguta la vatra na mjestu gdje su pravedni stupili na solarnu barku da bi plovili nebeskim vodama koje se zovu Kabhu ili hladnoa, i putovali zapadno prema nebu zalazeih zvijezda. Plameno jeze ro nalazilo se na istoku, a jezero vanjske tame na zapadu. Kada je Raova barka, ili laa dua, pri zalasku sunca dosegnula za pad, tamo se nalazio veliki zaljev izmeu planine nazvane Ma nu na zapadu i nonog zvjezdanog svoda, zaljeva Putrate 9 6 gdje mrtvi zapadaju u tamu ukoliko ih ne podri Apuat (Anubis), bog zvjezdanog neba, Horus u mjesecu i Ra, solarno boanstvo, vid ljivi predstavnici nadljudskih moi u astronomskoj mitologiji. Na "posljednjem sudu" u misterijima oni koji nisu uspjeli uiniti rije Ozirisovu istinom protiv njegovih neprijatelja, kako ve formula ide, osueni su na umiranje u drugoj smrti. Prva je bila u tijelu na zemlji, druga u duhu. Neprijatelji pravde zako na, istine i ispravnosti bili su osueni na konano unitenje u jezeru vatre ili bazenu plamena. Bili su uniteni jednom zauvi97 jek. Ova se doktrina pojavljuje u Pavlovim poslanicama i u Apo kalipsi gdje je kraj svega unitenje u jezeru vatre. U Poslanici Hebrejima unitenje dua je usporeeno s unitenjem biljne materije koju prodire vatra. Doktrina, kao i mnoge druge, bija e egipatska; na nju je sputena magla neznanja koja od tada uzrokuje zbrku i konfuziju. Odstranite kemitskog avla i kran-

96 97

Rit., pogl. 44. Rit., pogl. I.

ski svijet oblikuje patnju bolnog gubitka. avo je egipatskog podrijetla, jednako kao "ta stara zmija" Apap, avo s dugim re pom, i kao Seth, koji bijae sotona u svojoj antropomorfinoj po javi. Seth, snaga sue i mraka u fizikom fenomenu, postaje zao mranoga srca. Kao takav je opisan kao onaj koji uzrokuje bure i oluje, koji krui obzorom neba kao onaj "srce kojeg je zastr t o " 9 8 , kao protivnik Ozirisa ili dobrog Bia. Tama, vatra i lanci su egipatski. Tamu je mitoloki predstavljao zmaj Apap, to je Sethova domena u kasnijoj teologiji. Tamo u donjem svijetu is tovjetna je sa Sethovim tunelima u Amenti. Lanci su jednako tako egipatski, ali nisu namijenjeni ljudima. Apap i Sebau, Se th i Sami, vezani su lancima. Za preantropomorfinog avla re eno je: "Lance je bacila na tebe boica korpion." 9 9 Seth je takoer utamnien lancem oko njegova vrata (Pogl. 108). Kako je ve protumaeno, Sebau i Sami predstavljaju fi zike sile u vanjskoj prirodi nainjene za zlo i one su zauvijek nasuprot Dobrom Biu i miru u svijetu. Oni su uvijek u nemo nom buntu kao vojske tame i legla Apapa, na elu sa zlim Sethom. Trebali su se drati ispod; zbog toga nunost tamnice, ve zanje i lanci. Mitoloka slikovitost nastavljena je u kranskoj eshatologiji. Grenici su stavljeni na mjesto Sebaua dok se po egipatskom uenju s grenicima, neko ljudima koji su bili ne povratno zli, jednom zauvijek okonalo u vrijeme druge smrti u podruju unitenja. 1 0 0 Okonanje ili dolazak do kraja za egipat ski je um uvijek bilo gore od vjene boli. Toliko je duboko bilo njihovo vrednovanje ivota, toliko velika njihova elja za dalj njim trajanjem. Zlo su predstavljali kao negaciju. Apap je zao i tip negacije u prirodnom fenomenu koji je nasuprot dobru. U

98 99 100

Rit., pogl. 39, Renouf. Rit., pogl. 39. Rit., pogl. 18.

eshatologiji Seth predstavlja negaciju kao neegzistenciju. Zlo kulminira u unitenju i nepostojanju za Manesa. Negacija pos tojanja, ivota, dobra, bila je konana forma zla. Egipatsko istilite zvalo se Meskat. Bilo je to mjesto ie nja. Provodi se udarcima i ibanjem. Dakle, Meskat je mjesto muka. Manes moli da ne padne pod noeve egzekutora na mjes tu unitenja pri svom prolasku kroz mjesto proienja u sredi tu Meskata. U Poglavlju 72 Manes moli da ne "zastane u Meskatu" ili u istilitu ve da prijee u nebesko boravite koje je za njega pripremio Tum "iznad zemlje", gdje moe "sklopiti svoje dvije ruke" i jesti kruh te piti pivo s Ozirisovog stola. Istu molbu: " N e ka ne zastanem u Meskatu" ili neka ne budem zadran u isti litu, izgovara govornik u Poglavlju 99. Neprijatelji Dobrog Bia bili su izloeni javnom ruglu i sramoti. Zato Manes kae: "Izbavi me od bogova koji javno izruguju, koji brzo odvode (krivce) do njihovog mjesta" (Pogl. 180). Kasniji pokuaj od strane rimokatolike religije bio je da namami ljude u Had pokazujui da je to samo ublaujui oa loeni odjeljak; da avo nije toliko crn kakvim se prije prika zivao i da u paklu postoji prilina koliina sree koju se tamo moe poluiti. No, to je samo malo blii pogled na tradicije Amente koja je preivjela u Rimu. One pripadaju istom originalnom izvoru iz kojeg je Crkva izvela svoje doktrine istilita, drugu smrt i druge dogme koje se ne pronalaze u Evaneljima. U egipatskom paklu ne postoji vjena lomaa vjenih muka. Deset je egipat skih paklova. Poznati su kao deset krugova osuenih i o njima se govori kao da ih nema vie. Rimokatolika crkva nastavlja dogmu druge smrti, a tada je nekako ponitava nadodajui kaz nu beskonanog trajanja, postajui prinudnija za sve koji jesu ili nisu gorljivo vjerovali. Osim egipatske mudrosti ne postoji niti jedan ustanovljiv izvor kranske eshatologije. Rimokatoli-

ka je crkva zasnovana na Knjizi mrtvih (Ritualu). Moda se jed nog dana u tajnim rimskim arhivima pronae verzija originala, tekst pomou kojeg e se protumaiti brojne slike u katakomba ma i drugim radovima gnostikih umjetnika koji su pravi autori egipatsko-kranske ikonografije, a ne "nekoliko siromanih ri bara". Rimokatolika crkva ipak e otkriti da je njezin korijen egipatskog porijekla, a tada e pokuati odbaciti lanu povijest koju e do tada promatrati kao jedinu i iskljuivo dobitnu. Najvei realisti koji su ikada postojali na zemaljskoj kugli bili su Egipani. Tisuama i tisuama godina njihov cjelovit po kuaj i trud bio je usmjeren k postizanju konane realnosti vje ne istine. Njihovo ispitivanje prirode bilo je poput vrlo ozbiljnog zapitkivanja djece: "Je li to stvarno istina?" Stvarno bijae tra enje njihovog neiscrpnog istraivanja. Biti stvaran bio je cilj i svrha. Bilo je to ivljenje u istini. Jedan jedini bog bio je stvar ni bog; Horus u duhu bio je stvarni Horus. Realnost bijae kra ljevstvo. U razdoblju 5. dinastije izvjesni Tep-en-ankh tvrdi da je "stvarni sudac i pisar", "stvarno najblii prijatelj kralja". Za njih je vjeni ivot bio konana realnost. Egipatska je religija natkriljujue muevna te stoga osmiljena za razvijanje muevnosti. U dvorani Posljednjeg suda umrli oekuje pravdu i nep ristranost. Njegov bog je pravedni i ispravni sudac. On ne moli za milost niti se grevito kvri u praini traei sentimentalni oprost za grijehe ili molei za milost. Vjera njegove prirode nije bila takva. On zna da e se ivot, karakter, ponaanje stavljati na vagu Maat za ivot koji dolazi (ivot poslije smrti). Ljudski Horus ne prilae nikakvo opravdanje ili molbu za grenika gle de njegovih patnji. Boanski Horus nita ne nadodaje na vagu. Umrlom se sudi po onome to je uinio i po onome to nije ui nio za ivota na zemlji. Njegovo se srce mora uti. Morao je go voriti istinu i djelovati u skladu s istinom. Rije boga mora ui niti istinom da bi na sudu imao nekakvu pomo. To je bio

predmet svih uenja u svim misterijima i pisanjima koja su smat rana boanskima. Zakonski standard izvana i iznutra postavljen je pod imenom Maati ili Maat. Ime oznaava vrst, nepromje njiv zakon i vjeno pravilo pravde. Na taj nain ista rije ozna ava zakon, istinu, pravdu, zakonitost i kasniju pravinost. Prvi i konani lanak egipatskog vjerovanja bio je ispuniti ili proves ti Maat. To je poetak, sredina i kraj moralnog zakona. Ustolie no boanstvo za tovanje bio je Maati, titula s etverostrukim znaenjem zakon, pravda, istina i ispravnost, to su sinonimi. Pravedno suenje je bio njihov cilj, alfa i omega primjene zako na kojeg je njihov religiozni osjeaj divinizirao za ljudsku upo rabu; i njegova uzviena obiljeja, uzdignuta na polu, u ekvinociju ili Dvorani suenja, bijahu par plitica vage u savrenoj ravnotei, jer za njih je uravnoteenost univerzuma ovisila o vje noj pravednosti. Poput skoka u mrak moe se initi prijelaz od Egipatske knjige mrtvih na Bunyanovo Hodoasnikovo napredovanje, ali bez obzira odakle je Bunyan povukao tradiciju, Hodoasnikovo napredovanje sadri obris materije egipatskog Rituala. Kranin predstavlja Manesa na njego vom putovanju kroz donji svijet sa svitkom u rukama koji sadri rije ivota. Bijeg iz Grada uni tenja moe se gledati kao bijeg umrlog od destrukcije koja prije ti u Amenti kada on klie: " D o lazim s plamenog jezera, s jezera vatre, s plamenog polja" (Pogl. 98). Vrata odgovaraju tajnim vra tima misterija; "Beznadno oaja nje" movarama u mitu; "Brdo tekoe" Planini uzaaa na ko ju se Oziris penje sa "tapom u

Maat, boica pravde i istine.

svojoj ruci". Manes zaboravlja svoje ime; kranin zaboravlja svoj svitak, svitak koji je bio njegova knjiga-vodi tijekom puta i njegova putovnica za nebeski grad. Prototip dolina sjenki u smrti je Aar-en-tet u Amenti. To je dolina tame i smrti. 1 0 1 Ritual kae: "Neka Oziris ne kree u dolinu tame", gdje dva puta mr tve pokapa veliki unitavatelj Geb. udovite Apap 1 0 2 je origi nalni Apolion. Ratna oprema kranina za sukob hodoasnika s Apolionom u Dvorani ponienja jednaka je opremi Ozirisa koji ulazi u dolinu "velianstven i dobro pripremljen" za boj s njegovim protivnikom zmajem. Borba izmeu kranina i Apoliona iden tina je borbi Raa i Apapa. Tijekom bitke Apolion se bori s vris kom i potmulom rikom; Apap s "glasom jake rike". 1 0 3 Kranin prolazi kroz drijelo pakla; Oziris prolazi kroz de set paklova. Na vratima Palae ljepote nalaze se dva lava, a u Ritualu dva lava ue na predivnim vratima izlaska iz Amente (vinjeta Poglavlja 18). Vode rijeke ivota, zelene livade, ugodne planine, zemlja Beulah, raj mira, nebeski grad na vrhu, sve pri pada mitologiji Hetepa ili Planini slave nedostatan prikaz, obian kostur koji je bio odjeven u razliitim vremenima u raz liita oblija, ukljuujui i onaj u Hodoasnikovom napredova nju. Vjerojatno je Bunyan uzeo i prenio tradiciju od putujuih Cigana. to god da jest, egipatski Ritual je dokaziv izvor Bunyanovog Hodoasnikovog napredovanja.

101 102

Rit., pogl. 19, 13, 6.

U Novom zavjetu (Otkrivenje 9, 7-11) to je aneo Bezdana, ko jemu je hebrejsko ime Abadon, a grko Apolion.
103

Rit., pogl. 39.

Poglavlje 8
Prijenos Ozirisovih misterija
Mnoge ilustracije prikazuju misterije Amente koji se u svojoj konanici smatraju "Ozirisovim misterijima". Mnogi od njih pre neseni su na razne strane svijeta. U mitologiji Aboridina Nove Nizozemske, Grogoragali, boanski sin, aktivni je posrednik svog oca koji je nepokretno i nepomino predsjedao nad ita vom prirodom (poput Ozirisa, boga mumije nepokretnog srca). Sin je promatrao aktivnosti ljudi. Takoer je oivljavao i podizao mrtve odmah nakon njihova zemaljskog pokopa. Djelovao je kao posrednik izmeu dua i velikog boga kome su poznata dobra i loa djela sviju. Njegova glavna dunost bila je svakodnevno privoenje dua mrtvih iz svih dijelova svijeta u Sudbenoj stoli ci njegovog oca, jedinom mjestu na kojem se nalazilo vjeno svjetlo. Tamo on djeluje kao zagovornik onih koji su samo jedan dio svojih ivota proveli u bezbonosti i zloi. Sluajui razmi ljanja svog sina Bayma, doputa Grogoragaliju da pusti takve u Ballinu ili nebo. 1 0 4 Grogoragali je jednak sokologlavom Horusu,

104

Manning, Notes on the Aborigines of New Holland, Sydney,

1883.

zastupniku koji moli za Manesa pred sudakim tronom svog oca. Aboridini McDonnell Rangersa njeguju tradiciju po kojoj su nebo neko nastanjivale tri osobe. Jedna od njih bila je ena, jedno je bilo dijete koje je uvijek bilo dijete i koje nikada nije nadilo taj okvir djeteta; trea osoba bijae div nazvan Ulthaana, to jest duh. Imao je ogromno stopalo u formi stopala emua. Kada je uroenik umro, reklo se da se penje do doma duha Ulthaana. 1 0 5 Ova se narodna pria moe pratiti sve do njezine postojbi ne, do egipatskog mita. U njemu se Dijete-Horus nikada ne raz vija dalje od djeakog doba, pa tako ostaje vjeno dijete. Bio je to Horus utjelovljenja koji je izveo svoju transformaciju u Horusa, a on ponovno ustaje kao odrastao, velik ovjek, Horus u duhu, prototip "Ulthaana". Obiljeje ptice je ponovljeno. Horus ima glavu sokola, kao lik ovjeka u duhu Ulthaana, kao duh ima stopalo ogromnog emua. Arunta takoer ima vrstu Amente ili svijeta duhova pod zemljom. Oko 20 km juno od Alice Springsa nalazi se pilja u brdovitom pojasu koji se podie na sjeveru. Smatra se da pei nu, kao i sve ostalo u ovim brdima, nastanjuju Iruntarinia ili in dividualni demoni, od kojih je svaki dvojnik jednog od predaka plemena koje ivi u Alcherinfli. Za individualne duhove smatra se da ive u peini u vjenom sunevom svjetlu i meu potoci ma, kao na egipatskim livadama Aarrua. Ovdje, kao i u Amenti, dogaa se rekonstrukcija mrtvih. U peini, Iruntarinia uklanja sve unutarnje organe i opskrbljuje ovjeka potpuno novim. Na kon uspjeno obavljene "operacije" dolazi do oporavka, ali u stanju bezumnosti. Meutim, takvo je stanje kratkotrajno, a na dolazee stanje je nalik vraanju sjeanja Manesa u Ritualu ka da se on sjea svog imena i onoga to jest u velikoj kui drugog

105

Gillen, Notes, Horn Expedition, vol. IV, str. 183.

svijeta. 106 U podzemnom svijetu nalaze se takoer i ptieolike du e. One su poduprijete beskonanom koliinom paperja ili undatthe s kojim mogu dekorirati svoja tijela kao duhovi. Misteriji Amente su vie ili manje postojei u totemikim ceremonijama Sredinje Australije na vie rudimentarnom sta diju razvitka, to prema sadanjem vremenskom datiranju znai da je prvobitna mudrost iznesena iz istog sredinjeg mjesta Af rike na otoke Junoga mora, a tamo fosilizirana nakon dugog razdoblja izoliranosti, te prenesena du rijeke Nil, da bi se uko rijenila, narasla i procvjetala kao mitologija i eshatologija anti kog Egipta. U misterijima Amente umrli je rekonstruiran iz sedam sas tavnih dijelova ili dua u sedam stadija razvitka. Sukladno nji ma u Arunta misterijima sedam "statusnih termina primjenjuje se na iniciranog". On se naziva: 1. Ambaquerka do vremena kada se podie u zrak. 2. On je Ulpemerka sve do dolaska na tlo obrezivanja. 3. On je Wurtja tijekom vremena izmeu bojenja u tu svr hu i aktualnog izvoenja ceremonije. 4. On je Arakurta izmeu operacije obrezivanja i subincizije. 5. On je Ertwa-Kurka nakon obrezivanja sve dok ne proe kroz iskuenje vatre. 6. Shodno tomu zove se Illpong wurra. 107 7. Nakon prolaska kroz enguwurru nazvan je Urliara. U misterijima Amente usta ponovno oivljenog duha su ot vorena, a tiina smrti je prekinuta kada usta dodirne sveti instru ment u rukama boga Ptaha.

106 107

Spencer and Gillen, str. 525. Spencer and Gillen, N. T., str. 638.

U ceremoniji otvaranja usta reeno je: "Neka moja usta ot vori Ptah s instrumentom od ba-metala s kojim otvara usta bo gova" (Pogl. 23). Arunta takoer izvodi ceremoniju otvaranja usta dodirujui ih svetim predmetom kada su inicirani oslobo eni zabrane utnje. 1 0 8 Misterij uskrsnua provodi Arunta u quabarra ingwurninga inkiji ili plesu podignutih kostiju pri emu kosti oslikavaju mrtvo tijelo, dok izvoai predstavljaju Ulthaane ili duhove smrti (str. 483). Kosti su u svetosti uvali oni koji nisu bili sposobni izraditi mumiju kao obiljeje trajnosti. Spencer i Gillen nam govore da je svaki australski uroe nik morao proi kroz odreene ceremonije prije nego mu se do pustio pristup plemenskim tajnama. Prva ceremonija odvijala se u desetoj ili dvanaestoj godini ivota. Posljednja i najimpresivnija nastupala je kada je uroenik navrio dvadeset i petu ili tridesetu godinu. 1 0 9 Ove dvije inicijacije odgovaraju onima u misterijima dvostrukog Horusa. U dobi od dvanaest godina Dijete-Horus doivljava svoju transformaciju u odraslu osobu svo jim krtenjem ili drugim srodnim misterijima. Horus kao ovjek od trideset godina iniciran je u konani misterij uskrsnua. Ta ko je bilo i s gnostikim Isusom. Drugi Horusov uvojak (upe rak), znak djeake dobi, nosio je sve do dvanaeste godine ivo ta kada je postao mukarac. Kod junog Arunta plemena djeakova kosa je po prvi put vezana na poetku otvaranja ceremonijalnog niza kojim je on nainjen ovjekom. Njegova duga kosa istovjetna je Horusovom uperku. Prvi in inicijacije u Arunta misterije je bacanje dje aka u zrak, ceremonija koja je preivjela sve do dananjeg da na, a sastoji se od bacanja u zrak novajlije ili novopridolog u deki ili plahti. To je bio primitivan nain posveivanja ili preda-

108 109

Spencer and Gillen, str. 382, 385. N. T., str. 212, 213.

nosti duhu predaka totema ili plemena glas kojeg se uje u zvu ku churinge ili zvrke. Uroenici kau da se glas velikog duha uje kada odjekujua zvrka govori. Za velikog duha se pretpos tavljalo da silazi i ulazi u tijelo djeaka inei ga ovjekom, kao to se u misterijima Tat tua dua Horusa starijeg sputa i sjedi njuje s duom Horusa djeteta; ili dua Raa, Svetog duha, silazi na Ozirisa kako bi on oivio i ponovno podignuo mumiju. Kada ustali Horus poprima oblije lika s ptijom glavom, to je naz naka odrasle osobe, duh mladog Arunte prikazanje kao Aruntin let. Time se naznauje promjena koja rezultira iz silaska duha kao uzrok transformacije. Kada netko postaje duom u misterijima Rituala poprimanjem oblija ili izgleda Raa, inicirani klie: "Neka se okreem u vrtlozima, neka kruim kao okreui" (Pogl. 83). "Okreui" je bog sunca Chepere (Kheper), ije je ime is tovjetno imenu iz australskog plemena. Kheper je dua "samonastajue sile" koja je zamiljena pod jednim obiljejem kao bennu, ptica koja se uzdie zrakom i leti do velikih visina dok krui uokolo u spiralnim krugovima. 1 1 0 Bez obzira na to o kojoj se vrsti okretanja radi, je li forma uzviena ili nije, doktrina stva ranja sue u pubertetu jednaka je u australskim kao i u egipat skim misterijima. U egipatskoj je mitologiji Horus slijepi ovjek ili je on prije dijete roeno slijepo, nazvano Horus u tami. Takoer je opisan kao slijepi Horus u gradu slijepih. U svojoj sljepoi on je obilje je kastriranog sunca u zimi i ljudske due u smrti. Na mjestu nje gova uskrsnua ili ponovnog roenja nalazi se stablo po kojem se on penje kako bi uao u duhovni ivot. Reeno nam je da se "pokraj Charlotte Waters (Sarlotinih voda) nalazi stablo kojim

110

Rit.,pogl. 85.

Jose oznaava mjesto gdje slijepi ovjek umire". Ovo se stablo naziva opera okilchya to jest stablo slijepog ovjeka, a mjesto na kojem se nalazi bijae logor slijepih, grad slijepih, svijet mr tvih u kojem je bilo ukorijenjeno stablo ivota. Kada bi ono bilo srueno, tamonji bi itelji oslijepili. Bili bi kao Horus u mraku, jer je to stablo svjetla ili zora vjenog dana. U jednoj od njihovih ceremonija Arunta izvodi misterij Orunche koji je postojao u Alcheringi. To su bili zli duhovi ili "ljudi avlovi pomonici", zla i ubojita ljudska bia, posebno za ene nakon dolaska mraka. 1 1 1 U tom su izvoenju prikazani kako se unjaju, puze, zagledava ju i trae nekog koga mogu prodrijeti. Tre natrag i naprijed na sve etiri noge kao zvijeri za plijenom, ree i pretvaraju se kao da plae jedni druge. Orunche su bia tame, s rogovima kao sred njovjekovni avli. Oni odgovaraju Sebau demonima ili zlim du hovima egipatskih mitova koji su neprijatelji boga Ozirisa u Amenti. Ti avlovi pomonici ratuju s ljudima guterima, ljudi ma totema gutera, ali postojala su dva brata koji se obaraju na njih kao osvetnici i ubijaju sve Orunche. Zle moi su bia kao sa, legla tame, avli sue s kojim nije dolazio zakon i red. Dva brata ine bratstvo, zajedno s njihovim enama, koje je pripada lo totemu gutera. Bio je to najraniji totem Arunte. U posljednjoj inicijatskoj ceremoniji Arunta podie poseb ni humak, nazvan parra, na engawara tlu gdje se izvode kona ni obredi i postie puna inicijacija. Spencer i Gillen nam govore kako nisu mogli dokuiti znaenje rijei parra. Ali usporeiva njem koje nije samo verbalno, zakljuujem da je parra antiko egipatsko ime za Annu, mjesto stupa, breuljak pola i ravnotee u Maat. Chepara pleme iz Junog Queenslanda takoer podie kru ni humak za svoj najvei misterij kuringal, u kojem moe prona-

111

N. T., str. 329, 331, 390-1.

i krtenje i ponovno roenje vatrom. 1 1 2 Meu inicijatskim ob redima Arunta misterija je i proienje vatrom. Kada je inicirani proao kroz ovo suenje, postaje savreno razvijen pri padnik plemena. Tada se naziva urliara ili onaj koji je dokazan vatrom (N.T., str. 271). Uroenici kau da ceremonija ima za posljedicu jaanje karaktera za sve koji prou kroz nju. To je je dan od najoitijih preivjelih ostataka. Vatrena ceremonija je opisana u Ritualu kao izvanredno velik misterij i obiljeje skri venih stvari u Podzemnom svijetu. Radi se o primjeni vatre po mou koje su snaga i mo podijeljeni na duhove (Khu) meu zvijezdama koje nikada ne zalaze. U obrednim se uputama kae da te vatre ine duh snanim i krepkim poput boanskog Ozirisa. To je tako veliko iskuenje i toliko je tajan misterij da ga mo gu vidjeti jedino mukarci. "Nee izvoditi ovu ceremoniju pred bilo kojim ljudskim biem, osim pred svojim vlastitim biem, svojim ocem ili sinom." Izmeu ostalog, vatra je dobra za unitenje zlih utjecaja i za davanje snage Horusu u ratu s mrakom. Zanimljivo je spome nuti ulogu ene u iskuenjima vatre. U jednom od njih vatru pripremaju ene. Kada se mladi ljudi okupe i unu iznad vat re, oni polau svoje ruke na njihova ramena i njeno ih potisku ju dolje nad ogrjev to se dimi. 1 1 3 U egipatskim misterijima Amente kanjeni, ili oni koji se proiuju u paklovima ili pei ma, jesu ene ili boice. ini se da je ovo obiljeje preivjelo u misterijima Arunte. Kada odrasli viknu kroz tamu enama preko rijeke: "Sto ra dite?", one odgovaraju: "Radimo vatru." Tada ponovno pitaju: "Sto radite s vatrom?" ene viui odgovaraju: "Spaljujemo mukarce." Ovo se dogaa za none pauze u ceremoniji inicija-

112 113

Howitt, Australian Ceremonies of the Initiator. N. T., str. 259.

cije koja zavrava iskuenjem vatre. Zakljune kunje putem vatre i "konano pranje" u australskim ceremonijama mogu se usporediti s onima u Ritualu. "Gdje dolazim", pita govornik, "da mogu proistiti ovu svo ju duu na najviem stupnju?" (Pogl. 97). I ponovno govori: "Dolazim s plamenog jezera vatre i polja plamenova, i ja ivim." On je sada duh dovoljno napredan za pridruivanje drevni ma koji nikada ne zalaze i postaje njihov sugraanin u vjeno me gradu (Pogl. 88). Inicirani u australske misterije koji je pro ao kroz inicijatske misterije pridruuje se starijima kao potpuno razvijen pripadnik svog plemena. Najsvetiji ceremonijalni predmet Arunte naziva se kaltaua. Podignut je nedaleko od mjesta izvoenja engwura misterija. Si jee se mlado stablo eukaliptusa, visoko est metara. S njega su skinute grane i kora. Podignuto je usred svetog tla. Dekoracija na vrhu bila je "nalik ljudskoj glavi". Bilo je premazano ljud skom krvlju ili utosmeom bojom. Tono znaenje kauaue nije poznato uroenicima, ali, kako i sami autori piu, u odreenoj je povezanosti s ljudskim biem te ga svi pripadnici totema pre poznaju kao neto ope (str. 630). Njegov misterij spoznat je na kraju engwure, niza ceremonija, posljednjeg inicijatskog rituala kroz kojeg uroenik mora proi prije nego postane potpuno raz vijen lan koji ima pristup svim plemenskim tajnama od kojih je ova oito konana i najvia. Uzevi u razmatranje sve stvari, mislimo da je sveta kauaua forma istovjetna egipatskom kipu koji oznaava ka (ka kip), obiljeje vjenog traganja kao slike najvie due. Da bi se stvorila kauaua, drveni stup bio je huma niziran. Obojen je ljudskom krvlju i ukraen kao ljudska glava. Ima samo jednu formu i zajedniki je svim totemima. Tako je i s egipatskim ka, eidolonom trajne due. Naziv kauaua odgova ra produljenom obliku rijei "ka", kao k-a-a.

Misteriji Arunte, za ije je cjelovito izvoenje ponekad bilo potrebno vrijeme od etiri mjeseca, sadre njihove religijske ce remonije, njihov nain upuivanja, njihove knjige, umjetnost izraivanja kipova, bojenja i znakovnog jezika, naine njihovog uvanja prolosti bez obzira odnosi li se to na onu koja je proiv ljena na zemlji ili u Alcheringi, tijekom vremena mitolokih pre daka iza kojeg tradicija ne uspijeva prodrijeti. Glavna razlika izmeu australskih i egipatskih misterija je to to su jedni izvoeni na zemlji u totemskom sociolokom sta diju, drugi u Amenti u fazi eshatologije. Egipani su nastavili rasti tijekom itavog vremena dok su Australci stajali na mjes tu ili je njihov razvoj bio retrogradan. Konano, moemo biti si gurni da misteriji kao to su ovi nisu proizali iz stotina razlii tih izvora i spojili na kraju zemlje da bi konano bili formulirani kao egipatski misterji Amente.