BITKA KOD GETTYSBURGA

1.-3.VII.1863.

Dinko Odak, 2009.

PROLOG Bitka kod Gettysburga bila je, uz pad Vicksburga, prekretnica Amerikog gra anskog rata (1861.-1865.). Bio je to prvenstveno sukob izme u industrijskog Sjevera i zemljoradnikog Juga, sukob industrijalaca i plantaera oko pitanja besplatne, robovske radne snage. Trzavice izme u Sjevera i Juga trajale su itavo desetljee prije izbijanja oruanog sukoba, a uzrok im je bio uvo enje, odnosno spreavanje uvo enja ropstva na novim teritorijima. Obje su strane ispravno zakljuile da e ropstvo, bez mogunosti irenja, ubrzo oslabiti i nestati. To je bila jedna od glavnih toaka predsjednike kampanje republikanskog kandidata Abrahama Lincolna 1860. godine. Njegova je izborna pobjeda bila povod za odluku o otcjepljenju u sedam junih drava ak i prije nego to mu je zapoeo mandat, a naknadno su im se pridruile jo etiri robovlasnike drave, dok se pet pograninih robovlasnikih drava odluilo protiv secesije. Federalna administracija na odlasku, kao i nova administracija, odbijale su priznati secesiju nazivajui je pobunom. Junjaci se s takvom ocjenom nisu slagali izrazivi svoje miljenje formiranjem Konfederalnih Amerikih Drava, 4. veljae 1861. godine. Budui da je Unija odbila povui svoje trupe iz baza na tlu Konfederacije, bilo je bjelodano kako je izbijanje neprijateljstava samo pitanje vremena. Rat je zapoeo 12. travnja 1861. godine napadom konfederalnih snaga na unionistiku vojnu instalaciju Fort Sumter u Junoj Karolini, po pokuaju Unije da je ojaa morskim putem.

Karta CSA i USA

Politiki najvanije ratite bilo je istono, na kojem su se nalazila oba glavna grada sukobljenih strana, sjevernjaki Washington i junjaki Richmond. Relativna blizina Richmonda i ogromna ljudska i materijalna nadmo zavarali su unionistike zapovjednike

koji su oekivali laku pobjedu i mar na glavni grad Konfederacije. Prva sjevernjaka invazija zapoela je potkraj srpnja 1861., a okonana je junjakom pobjedom kod Bull Runa, no krvave su se bitke nastavile kroz 1862. tijekom koje su napadake unionistike vojske doivjele niz poraza koji su doveli do konfederalne invazije Marylanda, zaustavljene u rujnu skupo plaenom sjevernjakom pobjedom kod Antietama. Ta je pobjeda ubrzo bila zasjenjena tekim porazom Unionista kod Fredericksburga u prosincu iste godine. Proljea 1863. unionistika je vojska nastavila s ofenzivom, ali doivjela je jo jedan poraz kod Chancellorsvillea koji je doveo do druge junjake invazije Sjevera i odluujueg okraja kod gradia Gettysburg u dravi Pennsylvania. KLJU GETTYSBURGA: GENERAL ROBERT E. LEE Dominantna linost razmatranog razdoblja bio je zapovjednik Vojske Sjeverne Virginije, general Robert Edward Lee. Ro en je 1807. godine u Virginiji, gdje je stekao klasinu naobrazbu (Academy of Alexandria). Izme u 1825. i 1829. poha ao je vojnu akademiju West Point koju je zavrio kao 2. u svojoj klasi, odnosno kao 1. u razredu taktike i topnitva. Tijekom Ameriko-meksikog rata (1846.-1848.) istaknuo se u izvi ako-obavjetajnim operacijama koje su doprinijele nekim vanim pobjedama amerike vojske. Izme u 1852. i 1855. sluio je kao naelnik West Pointa da bi potom bio unaprije en u potpukovnika u 2. konjikoj pukovniji. Predznak Leejeve vanosti u nadolazeim godinama bila je njegova uloga u slamanju John Brownovih revolucionara u Harpers Ferry, Virginia, listopada 1859. godine. Potom je bio premjeten u Texas gdje se i nalazio u trenutku njegove secesije, te se zajedno s preostalih 4.000 federalnih vojnika predao Teksaanima. Iako je imao priliku ve tada pristupiti Konfederaciji Lee se ipak odluio vratiti u Washington, ekajui odluku Virginie. Predsjednik Lincoln dodjeljuje mu in pukovnika u oujku 1861. godine, a tri tjedna kasnije nudi mu i in general-bojnika, ostane li vjeran Uniji. Na sastanku s generalom Scottom 18. travnja dan nakon to je Virginia proglasila secesiju - Lee odbija ponudu, a 20. travnja daje ostavku na svoj poloaj u Vojsci Sjedinjenih Drava. Poto se njegova matina drava otcijepila od Unije, Lee je smatrao kako mu je prvenstvena obaveza prema Vriginiji, a tek potom prema Uniji, te se 23. travnja 1861. stavio u slubu virginijske vlade prihvativi imenovanje glavnim zapovjednikom svih njenih postrojba. Njegova prva dva pothvata, u kojima je zapovijedao manjim snagama, zavrila su relativno neuspjeno. Idua prilika ukazala se rujna 1862. kad su Unionisti pod generalom McClellanom prodrli do predgra a Richmonda. Lee je preuzeo operativno zapovjednitvo nad

vojskom po ranjavanju generala Johnstona i agresivnim nastupom odbacio Unioniste u Sedmodnevnoj bitki (Seven Days Battle). Uslijedili su druga bitka kod Bull Runa, koja je zavrila Leejevom pobjedom; junjaka invazija Marylanda i bitka kod Antietama u kojoj su Junjaci zaustavljeni, ali ne i poraeni; a naposljetku i velika boina pobjeda nad Unionistima kod Fredericksburga.

general Robert E.Lee

Idui veliki sudar odigrao se poetkom svibnja 1863. godine blizu gradia Chancellorsville u Virginiji. Lee je riskantnim manevrom izvojevao svoju najblistaviju pobjedu, no taj je junjaki Austerlitz u sebi nosio i korijen poraza. Vjerojatno najbolji korpusni zapovjednik, general Peter Stonewall Jackson, je u toj operaciji bio teko ranjen, naknadno obolio od upale plua i umro. Bio je to ogroman gubitak za junjaku vojsku koja je ostala bez briljantnog taktiara, agresivnog i neustraivog motora pobjede. Unato gubitku Lee, pod politikim i ekonomskim pritiskom, prikuplja snagu za ljetnu ofenzivu 1863. godine. Bila je

to Konfederaciji posljednja prilika za odluujui sudar, jer su vrijeme, sjevernjaka ljudska i materijalna nadmo i uspjena pomorska blokada doveli Jug do toke nakon koje e njegove snage kontinuirano opadati, a neprijateljeve rasti. Koliko god da je situacija na istoku bila pod nadzorom, na zapadu su doga aji bili nepovoljni po Konfederaciju. Postojala je velika mogunost (koja se naposljetku i ostvarila) da garnizon u Vicksburgu (Mississippi) kapitulira pod pritiskom neprijateljskih snaga, to bi znailo gubitak kontrole nad rijekom Mississippi vanom gospodarskom arterijom i presijecanje Konfederacije na istoni i zapadni dio. Vlada je traila od Leeja da prui direktnu pomo Vicksburgu, to je ovaj odbio istovremeno predloivi svoju koncepciju invazije Sjevera. Uspio ih je uvjeriti [vladu] da e njegova kampanja na sjeveroistoku poluiti puno vee koristi nego direktni angaman u Vicksburgu koji je, u biti, defenzivnog karaktera tako da ni taktika pobjeda ne bi dugorono nita znaila, jer Unija bi se, kad-tad, opet bacila na taj vani garnizon. Zatim, pohod velikog dijela njegove vojske na zapad otvorio bi neprijatelju mogunost za ljetnu kampanju na rijeci Rappahannock, u visini Fredericksburga, pod drastino izmijenjenim okolnostima u njegovu korist. Vana je i injenica da je Virginia bila iscrpljena dugotrajnim ratom na njezinom tlu tako da bi pohod na sjever znaio i olakanje domaim farmerima. Nije bilo za zanemariti niti injenicu da se uslijed niza poraza u Uniji pojavila i antiratna struja koja bi, pod teretom novog tekog poraza duboko na vlastitom tlu, moda ak mogla dosegnuti kritinu masu i prisiliti Lincolna na sklapanje mira. Naposljetku, postoji li uope vojska koja bi u takvom zadatku mogla nadmaiti veterane Vojske Sjeverne Virginie koji su ve bezbroj puta pobijedili znatno nadmonijeg neprijatelja? Plan generala Leeja bio je cijelosti usvojen i odobren. Njegovo obrazovanje, iskustvo i narav uvjetovali su strateku koncepciju ofenzivnodefenzivnog karaktera. Taj je majstor pokreta povlaenje i napredovanje, u operativnom smislu, smatrao relativnim kategorijama, jer je sa svojom vojskom redovito uspijevao zauzeti poloaj koji je neprijatelj morao napasti, ili se izloiti pogibeljima koje iz takve situacije proizlaze. General Lee je rado vodio defenzivne bitke, iskoritavajui sve prednosti takvog poloaja, no ne iskljuujui navalne operacije kad i gdje se ukae za njih povoljna prilika. Bitno je to to - i u ofenzivi, i u defenzivi - Lee redovito uspijeva [za]drati inicijativu, tjerajui Unioniste da zapleu na njegovu melodiju. Bila je to i osnovna premisa novog pohoda na sjever: brzo i tajno nastupanje zapadno od planinskog lanca Blue Ridge koji e sluiti kao boni tit; prelazak rijeke Potomac u visini Boonesboroa i; brza koncentracija snaga [negdje] u Pennsylvaniji. Neprijatelj nee imati

izbora nego parirati tom manevru, no kako e za junjake pokrete doznati sa znatnim zakanjenjem Konfederati e imati vremena odabrati bojite, koncentrirati snage i utvrditi poloaje. SITUACIJA POETKOM LIPNJA 1863. Odmah po zavretku bitke kod Chancellorsvillea poela je velika reorganizacija Vojske Sjeverne Virginie: krajem svibnja stiglo je sa obuke masu regruta, tri su se divizije vratile sa zadatka opsade Suffolka, nekoliko je pukovnija povueno s manje vanih obrambenih poloaja, a te su efektive, uz ve postojee, sainjavale vojsku od oko 80.000 ljudi, od ega 68.352 u pjeatvu podijeljenom u devet divizija, odnosno tri korpusa umjesto dotadanja dva. Osnovni je razlog te strukturalne promjene bio pogibija generala Jacksona, zapovjednika II. korpusa. Prvim je korpusom zapovijedao general Longstreet. Gubitak generala Jacksona natjerao je Leeja da se vie osobno ukljui u dirigiranje bitkama, te je iz razloga lakeg rukovo enja smanjio veliinu, a poveao broj armijskih korpusa. Longstreet je ostao zapovjednikom I. korpusa dok su generali Ewell i A.P. Hill dobili zapovjednitvo nad II., odnosno III. korpusom. Iako su obojica novih korpusnih zapovjednika bili kvalitetni profesionalni vojnici, nisu se mogli usporediti s pokojnim Jacksonom i Longstreetom. Jacksonov nasljednik Ewell nedavno se vratio sa devetomjesenog oporavka nakon ranjavanja i amputacije noge. Hrabrost i promiljenost su mu bile ravne Jacksonovoj, ali nije imao njegovu brzinu i sposobnost intuitivnog pronalaenja neprijateljeve slabe toke usred metea borbe. Hill je bio sasvim druga pria. Sposoban divizijski zapovjednik, ali nemogu podre eni. Nakon sva e s Longstreetom prebaen je u Jacksonov korpus, no i s njime je ubrzo zapoeo sukob, koji se gasio za vrijeme borbe. Unato zapovjednikoj naravi, vjetina mu nije bila dostatna za rukovo enje korpusom, no to se pokazalo tek nakon razmatranog razdoblja. Reorganizacija je zahvatila i junjako topnitvo koje je do tada bilo raspreno dodjeljivanjem pojedinim brigadama. Zapovjednik topnitva, general Pendleton, prekinuo je s takvom praksom i ujedinio sve efektive kako bi osigurao elastinost potrebnu za taj rod oruja. Topnitvo je brojalo 15 bojna, od kojih je svaka imala po 4 bitnice od po 4 topa, ili 16 topova po bojni. Devet je bojna privremeno dodijeljeno korpusima, po tri svakom od njih. Jedna ojaana bojna lakog topnitca (5 bitnica) dodijeljena je reformiranoj konjikoj diviziji, a ostatak je bio neovisna priuva.

Junjaka je konjica bila snage jedne divizije od oko 10.000 ljudi, raspore enih u 4 brigade pod zapovjednitvom iskusnog i energinog generala J.E.B. Stuarta. to se upotrebe konjice u Amerikom gra anskom ratu tie, bitno je naglasiti razliku u taktici amerikih i europskih konjica. Obje su dijelile iste zadae poput izvi anja, prikrivanja pokreta vlastite vojske, zalaznice i brzih upada u neprijateljsku pozadinu. Ono to ih je znaajno razlikovalo jest shvaanje uloge konjanika: kod Europljana konjanik i konj bili su jedinstveni ratni stroj koji je esto juriao na centar neprijateljske linije i samo iznimno su se konjanici borili pjeice; kod Amerikanaca se konjanik uglavnom borio kao (laki) pjeak - arka to ga je ograniavalo na zadae usporavanja i uznemiravanja neprijateljskog pjeatva, uglavnom udarima na bokove u rasutom stroju (eng. skirmishers), a konj je bio sredstvo za brzo prebacivanje na idui poloaj (eng. mounted infantry) gdje bi se igra ponovila. Odluujui udari su prema amerikoj doktrini bili rezervirani za pjeatvo.

General J.E.B. Stuart

Junjacima nasuprot, bila je postrojena unionistika Vojska (rijeke, op.a.) Potomac od oko 90.000 ljudi raspore enih u 20 divizija, odnosno 7 korpusa pjeatva; 7 topnikih brigada prve linije i 5 priuvnih; te tri divizije Konjikog korpusa. Pri usporedbi veliine suprotstavljenih sustava treba voditi rauna o tome da je veina sjevernjakih pjeakih divizija bila brojano

slabija od junjakih, tako da je ak 11 divizija pjeatva vie u Vojsci Potomac znailo nerazmjerno malenu razliku u ljudstvu. Razlog tome nisu bili samo gubici iz prosinca 1862. i svibnja 1863. ve i istek ugovora mnogim dobrovoljcima s poetka rata. Sjevernjaci su mogli, kao i njihovi protivnici, dovui pojaanja s manje bitnih poloaja, no to nisu napravili to pokazuje iznena ujuu tromost duha i nedostatak mate stratega Unije. Nakon unionistike svibanjske kampanje obje su se armije smirile na svojim starim poloajima na rijeci Rappahannock kod Fredericksburga. Kako bi prekinuo kontakt s neprijateljem, Lee je morao prvo krenuti na zapad-sjeverozapad u smjeru mjesta Brandy Station gdje bi uslijedio zaokret na sjever-sjeverozapad, prema planinama Blue Ridge i rijeci Shenandoah tj. njezinoj dolini. Stuartova konjica je na odsjeku puta do Brandy Stationa morala prethoditi pjeakim korpusima i stvoriti zavjesu izme u njih i neprijatelja, da bi po zaokretu na sjever nastavila kretanje istonom stranom planinskog lanca Blue Ridge, istovremeno zaposjedajui gorske prijevoje, izvi ajui, skrivajui pokrete Leejeve vojske i titei konvoje komore. Zona okupljanja junjake vojske bila je jugozapadno od Brandy Stationa u Culpeper Court House. Longstreetov i Ewellov korpus su iz Culpeper Court Housea trebali nastaviti zajedno, dok je Hillov korups drao zalaznicu kod Fredericksburga gdje je trebao ostati sve dok Unionisti ne napuste svoje poloaje kako bi progonili Leeja. Stuartove, Ewellove i Longstreetove postrojbe koncentrirale su se kod Culpeper C.H. 7.-8. lipnja 1863. Ljetna kampanja Vojske Sjeverne Virginije je zapoela! POHOD NA SJEVER Nedugo po poetku junjakog pothvata, zapovjednik Vojske Potomac, general Joseph Fighting Joe Hooker, zakljuio je kako Lee sprema neko iznena enje i da su Konfederalisti u pokretu. Ve 6. lipnja Hooker alje Sedgewickov VI. korpus preko rijeke kako bi ispipao snagu neprijateljskog postava. Na njihovo veliko iznena enje, Unionisti uspijevaju ovladati rijenim prijelazima, to je impliciralo znatno slabljenje junjakog desnog krila. Hooker potom napada neprijatelja na oba krila, aljui Pleasontonovu konjiku diviziju na Brandy Station i nastavljajui Sedgewickov napad na istoku. Obje su se bitke odigrale 9. lipnja i, dok je istona bila uspjena zavrivi Hillovim povlaenjem, zapadna je zavrila bez pobjednika i bez vrstih informacija na kojima bi Hooker gradio strategiju. Iako u svemu ravna junjakoj, sjevernjaka se konjica nije uspjela probiti i otkriti poloaje pjeatva. Iz raspoloivih informacija Hooker je zakljuio da se Lee kree prema sjeverozapadu i time ostavlja

Richmond nezatien. Siguran u dostatnost washingtonskog garnizona (oko 40.000 vojnika) za obranu glavnog grada Hooker predlae napad prema Richmondu. Strateki gledano, ak i da zamjene kraljice (Washington za Richmond) bila bi to pobjeda Unije, no plaljivi politiki mediokriteti nisu mu to dopustili. Hooker nije imao izbora osim pokreta ka sjeveru, pokuavajui pogoditi gdje se Lee namjerava koncentrirati.

general Joseph Fighting Joe Hooker

Nakon epizode kod Brandy Stationa, Leejeva je vojska nastavila prema planu, s Ewellovim korpusom na elu. Preavi planine Blue Ridge Ewell se 13. lipnja naao pred Winchesterom zaposjednutim garnizonom od oko 4.000 vojnika pod zapovjednitvom generala Roberta Milroya, koji je dobio zapovijed za povlaenje prema sjeveru, ali ju je zanemario smatrajui svoje snage dostatnima za odbijanje napada i/ili opsadu. Ewell ga je brzo razuvjerio zarobivi vie od 3.000 Unionista i ogromnu koliinu zaliha nakon dvodnevne borbe, uz gubitak od oko 300 vojnika. Junjake su postrojbe ve 15. lipnja izbile na rijeku Potomac i prele u Maryland. Longstreetov se korpus prikupio u dolini Shenandoah, ekajui III. korpus koji je najveom moguom brzinom napredovao iz pravca Culpepera. Stuartova se konjica nalazila izme u III. korpusa i sjevernjake konjice pod generalom Pleasontonom koji je 17. lipnja napao na prijevoj Ashby. Stuart je izdrao u selu Aldie, omoguivi Hillu da svoje postrojbe pridrui Longstreetovima, kako bi zajedno nastavili put

za Ewellovim II. korpusom. Izme u 19. i 21. lipnja Stuart i Pleasonton izmijenili su jo nekoliko udaraca, no prijevoj je ostao u rukama Junjaka. General Stuart, koji je dobro obavljao svoj zadatak, tada ini sudbonosnu greku zanemaruje Leejevu naredbu da titi desno (istono) krilo vojske u nastupanju i kree u opisivanje krunice oko istonog boka neprijateljske vojske, napadajui i unitavajui komoru. Time je svog vrhovnog zapovjednika ostavio da tapka kroz Maryland i Pennsylvaniu u informacijskoj tami!

Prikaz junjakog nastupanja 3.-30. lipnja 1863.

General Hooker je spoznao Leejeve namjere i pokrenuo svoju vojsku na sjever to je bre mogao. Bio je to dobar potez, jer izme u 20. i 26. lipnja junjaka se vojska daleko razvukla na potezu Chambersburg-Harrisburg, to ju ini ranjivom. Pred samu oekivanu bitku, a na

njegov zahtjev, predsjednik Lincoln 27. lipnja razrjeuje Hookera zapovjednitva i na njegovo mjesto imenuje generala George Meadea, dotadanjeg zapovjednika V. korpusa. Unato toj promjeni Vojska Potomac se po inerciji nastavlja kretati prema sjeveru pribliavajui se neprijateljevom desnom krilu. Napokon, 28. lipnja pijun kojeg je unajmio general Longstreet dostavlja izvjee iz kojeg Lee shvaa da je neprijatelj bio agilniji nego to se pretpostavljalo da e biti, a to je jo vanije, da je blie nego to se pretpostavljalo da jest! Grozniavo aljui kurire na sve strane zapovijeda svojim postrojbama da se koncentriraju u Cashtownu ili Gettysburgu, ovisno o situaciji.

GETTYSBURG 1. SRPNJA: DAN NEOEKIVANIH OKRAJA

JUTRO Iako posljedica junjake ofenzive, bitka kod Gettysburga zapoela je sluajno. Saznavi poloaje sjevernjakih korpusa Lee koncentrira svoju vojsku kako bi neprijatelja doekao u punoj snazi, no doga aji su ga prestigli. Jedna od brigada iz divizije generala Henry Hetha je 30. lipnja pred Gettysburgom nabasala na sjevernjaku konjicu i povukla se bez borbe. Saznavi novosti general Hill, ijem III. korpusu je postrojba pripadala, nare uje Hethu da idueg dana povede svoju diviziju u Gettysburg, izvidi situaciju i zaplijeni veliki transport cipela koji je, navodno, upravo stigao u gradi. Bilo je to protivno Leejevoj naredbi koja je zabranjivala zapoinjanje okraja dok se itava vojska ne okupi, ali su obojica, Hill i Heth, bili uvjereni kako se pred njima nalazi samo manja konjika postrojba koju e lako i brzo otjerati. Ta je postrojba bila 1. konjika divizija generala Johna Buforda, prethodnica itave sjevernjake vojske koja je pristizala etirima putovima razasutim na potezu jug-jugoistok od Gettysburga, a zaposjela je grad po nare enju generala Meadea. Iako imenovan 27. lipnja, Meade je efektivno preuzeo zapovjednitvo tek 28. lipnja poslije podne. Bilo je malo toga to je mogao uiniti, osim nastaviti pokret prema sjeveru, prema Gettysburgu iz kojeg je Buford slao alarmantne poruke o koncentraciji neprijateljskih snaga. Kako su se u Gettysburgu sastajali putovi kojima su nastupale njegove kolone Meade, poput svog protivnika Leeja, odre uje gradi kao mjesto okupljanja po kojem e odluiti to dalje. George Meade ro en je 1815. godine u Cadizu (panjolska), gdje mu je otac bio ameriki trgovaki atae. Obitelj se, po oevoj smrti, 1828. vraa u Sjedinjene Drave, gdje Meade 1831. god. upisuje vojnu akademiju West Point koju zavrava kao 19. u klasi od 56 polaznika. Nakon jednogodinje slube daje otkaz i poinje raditi kao inenjer, ali neuspjeno, te se 1842. godine vraa u vojsku kao potporunik u inenjerskoj postrojbi. Kao i veina starijih asnika obaju strana i Meade se borio u Ameriko-meksikom ratu, a Gra anski ga je zatekao na topografskom snimanju Velikih jezera. Istaknuo se predvodei brigadu kod Antietama, a kod Fredericksburga jedino je Meadeova divizija probila neprijateljske linije zbog ega je unaprije en u general-bojnika i postavljen za zapovjednika V. korpusa, te primivi 28. lipnja Predsjednikovo imenovanje [datirano 27. lipnja] i za glavnog zapovjednika Vojske Potomac.

General George Meade

Me u prvim naredbama novog zapovjednika bila je i ona poslana, po brzini poznatom, generalu Reynoldsu da svoj I. korpus dovede u Gettysburg. Iza I. korpusa, ali ispred ostatka sjevernjake vojske urio je general Howard sa XI. Korpusom, dok su na suprotnoj strani najblii gradu bili III. korpus zapadno i II. korpus sjeverno od gradia. Obje su vojske, kao magnetom privuene, hitale prema Gettysburgu i tijekom jutra 1. srpnja nervozna je uurbanost prestigla spore komunikacije sa stoerima prouzroivi gubitak kontrole glavnih zapovjednika nad svojim vojskama. Time je sva odgovornost stavljena na korpusne zapovjednike, pa i nie pozicionirane asnike. Buford je, pregledavi okolicu, ispravno zakljuio kako brdovito i umovito zemljite juno od gradia prua izvrsne obrambene mogunosti. Uspije li Junjake zadrati do dolaska Reynoldsovog korpusa pjeatvo bi moglo zauzeti te poloaje i postaviti solidnu obranu. Odluio je neprijatelja, koji je napredovao iz smjera Chambersburga (zapad-sjeverozapad), zadrati na trima grebenima zapadno od grada: najzapadnijem Herr Ridge; McPherson Ridge;

i najistonijem Seminary Ridge. Bitka je otpoela 1. srpnja 1863. oko 07:30 sati i oko 5 km zapadno od Gettysburga, kad su sjevernjake predstrae pripucale na Junjake. Heth je u napad poslao dvije od svoje etiri brigade, one generala Davisa, odnosno Archera razvijene sjeverno, odnosno juno od makadamskog puta. Junjaci su brzo otjerali neprijateljske isturene postave i nastavili nastupati prema glavnoj Bufordovoj liniji na McPherson Ridgeu. Du grebena Gambleova je brigada pokrivala podruje juno od puta ChambersburgGettysburg: sljeme grebena McPherson (McPherson Hill) i manji dio ume poznate kao Herbst Woods (u nekim izvorima pogreno nazvane McPherson Woods), a Devinova se brigada razvila sjeverno od puta na znatno niem sjevernom produetku grebena. Potok Wiloughby Run, ije se korito prua u smjeru sjever-jug, uz zapadnu padinu grebena, bio je prirodni obrambeni poloaj koji je Buford bio odluan zadrati dok ne stigne pjeatvo. Uskoro su obale potoka bile zakrene tijelima mrtvih i ranjenih vojnika. Junjaci su vie puta napadali i bivali odbaeni, ali svaki su se put zaustavili na vioj toki! Bio je to pravi trenutak za ubacivanje ostatka divizije u napad, ali Heth je bio neodluan zbog Leejevog nare enja koje je zabranjivalo zapoinjanje okraja veeg obujma dok se itava vojska ne okupi.

Poetak Hethove navale, oko 07:30 h

Oko 10:20 sati Junjaci su krenuli u novi, odluujui juri: Davis sjeverno od puta Chambersburg-Gettysburg, uspinjui se uz zapadne i sjeverozapadne padine McPherson Hilla; Archer juno od puta, kroz umu, pokuavajui pronai i saviti neprijateljev juni bok. Upravo kad su Junjaci osjetili da Bufordove snage poputaju poeo je pristizati I. korpus s Wadsworthovom divizijom na elu. Doao je i zapovjednik korpusa, general Reynolds, kako bi pregledao bojite na kojem e razviti svoj korpus, te primio Bufordov prijavak. General Heth, koji je mislio da pred sobom ima samo iscrpljenu konjicu, bio je u potpunosti iznena en. Usprkos tome Davisova brigada, naavi se pred tri pukovnije iz Cutlerove brigade, izvodi brzi napad i potiskuje neprijatelja na Seminary Ridge. Cutlerove su pukovnije prevladale pretrpljeni ok i obnovljenim elanom uspjeno zatitile prilaz poloaju sa sjevera i sjeveroistoka, iako su u samo 30 minuta borbe izgubile oko 500 ljudi. Unato tekim sjevernjakim gubicima Davisov je plan bio poremeen - njegove dvije pukovnije pratile su sjevernjaki retrogradni pokret, a samo je jedna nastavila navalu na brdo, ali ju je pod samim sljemenom zaustavila etvrta pukovnija Cutlerove brigade i potisnula niz padinu ve posutu mrtvim i ranjenim borcima. Tada je Doubleday ubacio priuvnu pukovniju u pomo elementima Cutlerove brigade koji su branili McPherson Hill. Doavi u domet pukovnija je ispalila plotun i krenula u juri. Mnogi su se Junjaci sakrili u prosjek za eljezniku prugu (u daljnjem tekstu prosjek), a ostatak se povukao u neredu. Unionisti su dosegnuvi prosjek zapoeli s pucnjavom koja je dvjestotinjak preivjelih natjerala na predaju. Time je Davisova navala bila okonana.

Napad na McPherson Ridge, oko 10:00 h

Istovremeno, brigadu generala Archera u Herbst Woods natkrilila je sjevernjaka Iron Brigade (eljezna brigada), pod generalom Meredithom, iji su se vojnici uspjeli neprimjetno prikrasti junjakom desnom krilu dolazei iz smjera jugoistoka. Taj je napad Archera uhvatio nespremnog, te je, zajedno s dvjestotinjak svojih vojnika, pao u zarobljenitvo. Ostatak brigade povukao se u rasulu kako bi na izvjesnoj udaljenosti obnovio bojnu liniju. Dok su Archera pod straom vodili u pozadinu susreo je svojeg sjevernjakog kolegu i dugogodinjeg poznanika generala Doubledaya koji mu je srdano pristupio rekavi: Dobro jutro Archeru! Kako si? Drago mi je vidjeti te., no neraspoloeni je Junjak odbrusio: E pa meni je prokleto mrsko vidjeti tebe!... Tijekom bitke Reynolds je ostao u prvim redovima sokolei svoje vojnike, to se pokazalo pogubnim. Zamijetio ga je i ubio junjaki snajperist, a zapovjednitvo nad I. korpusom i itavom bitkom preuzeo je Doubleday, kao najstariji prisutni asnik. Heth je napokon povukao svoje okrvavljene brigade van dometa oruja Unije. Bilo je oko 11:30.

Archerova brigada napada Seminary Ridge (scena iz uvodnog filma u PC igri Sid Meyer's Gettysburg)

POPODNE Zatije koje je uslijedilo po jutarnjem krvoproliu obje su strane iskoristile za poveanje efektiva na bojnom polju. Preostale dvije Hethove brigade razvile su se u bojni poredak izme u 12:00 i 12:30 sati, a odmah iza njih marirala je divizija generala Pendera (tako er iz III. korpusa). Ewellov II. korpus prijetio je unionistikom desnom krilu i zale u: sa sjevera je dolazila divizija generala Rodesa hitajui putem Carlisle-Gettysburg, a sa sjeveroistoka je putem Harrisburg-Gettysburg nastupao general Early sa svojom divizijom. Naavi se pred poumljenim brdacem Oak Hill (Hrastovo brdo), pogodnim poloajem za topnitvo, Rodes je napustio put Carlisle-Gettysburg i nastavio kretanje uzdu McPherson R. i Seminary R. putanjom koja e ga dovesti u dodir s lijevim krilom Hillovog III. korpusa, dok je Earlyju do bojita trebalo jo oko sat vremena mara. Pridruivi se Leejevom stoeru Heth se naao u nezgodnoj situaciji, jer je glavnom zapovjedniku morao objasniti zato se nije drao dobivenih zapovijedi o izbjegavanju borbe i zato je bio neuspjean u napadu, kad ga je ve zapoeo. Jedina svjetla toka bila je ta to je Heth ispipao snagu neprijatelja i otkrio koje su sjevernjake postrojbe prisutne na polju, a uspio je saznati i snagu nadolazeih neprijateljskih kolona u blizini Gettysburga. Iako je ukorio revnog Hetha, Lee je znao da glavna krivica lei na generalu Stuartu koji je povevi junjaku konjicu na pohod oko istonog boka neprijateljske vojske svojoj uskratio kvalitetno izvi anje i pravovremene obavijesti. Ipak, situacija mu se inila pogodnom: dvije divizije III.

korpusa drale su neprijatelja u ahu, dok se II. korpus naao na poloaju s kojeg je mogao napasti protivniki desni bok i zale e. Sjevernjacima je, tako er, pristiglo pojaanje: ostatak I. korpusa i prednji dijelovi XI. korpusa stigli su malo prije podneva, a zapovjednik posljednjeg, general Howard, preuzeo je zapovjednitvo nad bojnim poljem, dok je neposredno zapovjednitvo nad XI. korpusom prenio na jednog od svojih divizijskih zapovjednika, generala Schurza iju je diviziju preuzeo general Schimmelfennig. Upravo je ta divizija XI. korpusa bila prva na bojnom polju, te je upuena prema Oak Hillu koji je trebala zauzeti i braniti, ali Schimmelfennig je oko 14:15 sati uvidio da su ga Junjaci prestigli, pa je morao svoje ljude razviti na preteno otvorenom zemljitu neprilago enom obrani. Lijevo (zapadno) od njegovih linija nalazila se Cutlerova brigada raspore ena na poumljenoj glavici izme u prosjeka na jugu i puta MummasburgGettysburg na sjeveru, donekle popunivi prazan prostor izme u I. i XI. korpusa. Desno od Schimmelfenniga razvio je svoju diviziju general Barlow, dok je trea Howardova divizija pod Prusom Adolfom von Steinwehrom ostala juno od Gettysburga, na uzvisini Cemetery Hill (Grobno brdo), pripremajui obrambene poloaje sa prsobranima.

Situacija oko 14:00 h

Howard je bio uvjeren da su snage XI. korpusa dostatne za odbijanje junjakog napada sa sjevera, te je Doubledayu naredio da samo vrsto dri McPherson R. i ne brine oko svog desnog krila, koje je sad titio XI. korpus. Howard je, kako e doga aji pokazati, bio previe optimistian. Izgubivi utrku za Oak Hill poinio je greku isturivi postrojbe predaleko na sjever ime se previe razvukao, umjesto da se povukao blie gradu i oslonio lijevo krilo XI. korpusa na desno krilo I. korpusa - koristei prosjek kao obrambeni poloaj, a desno usidrio na prirodnom obrambenom poloaju - potoku Rock Creek sjeveroistono od Gettysburga. Kako bilo, vremena za rokade je ponestalo, jer junjaki napad sa sjevera ve se kotrljao prema unionistikoj liniji. Doubleday je uoio prazan prostor, zaposjednut samo Cutlerovom brigadom, koji je zjapio izme u dvaju korpusa i shvatio da e neprijatelj, savlada li Cutlera, biti u stanju saviti i lijevo krilo XI., i desno krilo I. korpusa, natjerati ih u bijeg, zauzeti nedovoljno zaposjednute uzvisine juno od Gettysburga i time de facto odnijeti pobjedu. Kako bi doskoio uoenoj opasnosti poslao je svoju rezervnu diviziju pod generalom Robinsonom u pomo Cutleru. Vidjevi Unioniste kako razvijaju linije Ewell je pretpostavio da kreu u napad, smatrajui time naredbu o izbjegavanju borbe [automatski] opozvanom. Oko 14:00 sati poslao je svoj korpus, tj. Rodesovu diviziju u napad. Junjako topnitvo na Oak Hillu zapoelo je s ubitanom paljbom uzdu Doubledayevih linija zahvativi ih bonom vatrom, kao i po lijevom boku XI. korpusa, a Rodesovih je pet briga nadiralo u dva reda.

Sveopi junjaki napad, oko 15:15 h

Iversonova i O'Nealova brigada navalile su ravno na jug, na brigadu generala Baxtera iz Robinsonove divizije. Baxter je pojaao Cutlera na spomenutoj umovitoj glavici formiravi poloaj u naopakog V. O'Neal je napao istono krilo, ali je morao odstupiti nakon to su njegove pukovnije uletjele u sjevernjaku kanonadu, dok Iverson, neobjanjivo neoprezan, nije obavio nikakvo izvi anje. Njegove su pukovnije nastupale prema Unionistima sakrivenim iza kamenog zida na rubu ume. Sjevernjaci su ih pustili na osamdesetak metara, a tada sasuli plotun u iznena ene Konfederate. Samo nekoliko minuta bilo je dostatno da pogine oko 800 napadaa nekih 60% efektiva brigade! Prema izjavama svjedoka mrtvi Junjaci su ponegdje leali u besprijekornim bojnim linijama. Po zavretku bitke tijela su pokopana na samom mjestu, danas poznatom pod imenom Iverson's Pitts (Iversonove jame). Devastirane junjake brigade nisu imale alternative povlaenju. Stigavi na bojno polje oko 14:30 sati i sagledavi situaciju Lee zapovijeda III. korpusu da obnovi napad i nare uje Ewellu da pojaa pritisak na neprijatelja i ubrza Earlya. Nestrpljiv u elji da osvjetla obraz, Heth odmah alje svoje ljude u napad, pripremljen puno metodinije nego jutarnji juri. Navalu su predvodile dvije svjee brigade pod zapovjednitvom generala Pettigrewa, odnosno Brockenbrougha. Pettitgrew je uspio vratiti Unionistima milo za drago savivi njihov lijevi bok u Herbst Woods, a potom ih u potpunosti istjeravi iz ume. Na njegovom lijevom boku razvila se brigada generala Brockenbrougha i napala ravno na istok, a sa sjevera joj je u pomo pristigla Danielova brigada iz Rodesove divizije. Junjaki je pritisak ozbiljno naeo liniju I. korpusa i Doubleday je zapoeo s urednim povlaenjem organiziravi tri poloaja na otvorenom zemljitu prije negoli se povukao na Seminary Ridge. Obje su strane u Hethovom popodnevnom napadu pretrpile teke gubitke, a i sam je general Heth bio ranjen u glavu i bez svijesti idua 24 sata, te nije aktivno sudjelovao u ostatku bitke. Usprkos uspjenoj obrani i Baxter je morao povui svoju brigadu zbog nestanka streljiva oko 15:00 sati, a Robinson ga je zamijenio Paulovom brigadom na vrijeme da zaustavi novi Rodesov napad koji je izvodila Ramseurova brigada. Na unionistikom krajnjem desnom (istonom) krilu general Barlow je neoprezno isturio svoju diviziju znatno sjevernije od Schimmelfennigove kako bi okupirao 15 metarsku uzvisinu koja mu se uinila zgodnom za obranu. Bila je to tragina pogreka jer je time stvorio izboinu otvorenu napadu s tri strane i potpuno otvorenog desnog krila. Konfederalna vojska je u potpunosti iskoristila pruenu priliku: Dolesova brigada iz Rodesove divizije napala je na Barlowljevo lijevo krilo im se na istoku pojavila divizija generala Earlyja koji je u prvom redu razvio dvije velike brigade

sainivi liniju od oko 1.500 metara, otprilike 500 metara dulju od sjevernjake na Barlowljevom desnom krilu. Bilo je sasvim jasno da e Early bez problema zaobii unionistike poloaje s juga i saviti itav front u smjeru istok-zapad. Uspiju li istovremeno i na unionistikom lijevom krilu Heth i Pender natkriliti sjevernjako juno krilo, etiri e sjevernjake divizije pasti u zarobljenitvo, vrlo vjerojatno s veim dijelom pripadajueg im topnitva. Barlow je jo imao vremena za uredno povlaenje i skraivanje fronte kojim bi popravio pogreku, no zadobio je teku ozljedu glave, a da stvar bude gora i konj se sruio na njega. Zapovjedni lanac divizije se raspao rezultiravi bezglavim bijegom Unionista prema Gettysburgu. Raspadom linija Barlowljeve divizije zapoela je lanana reakcija dezintegracije fronta obaju korpusa. Samo nekoliko minuta kasnije poeo je poputati i poloaj na spoju I. i XI. korpusa koji je branila Robinsonova divizija, a nije bilo bolje ni na Seminary R. gdje je posljednji juri Konfederata bio odbijen zadnjim snagama. Budno pratei razvoj doga aja Doubleday je oko 16:00 sati zapovijedio svojem korpusu povlaenje juno od Gettysburga, na Cemetery Hill, gdje je Steinwher ve znatno napredovao u izgradnji obrambenih poloaja. Prvi korpus se s poloaja povukao u savrenom redu, da bi njegove najsjevernije brigade upale u rijeku bjegunaca iz XI. korpusa, koja je preplavila itav gradi. Virginijci su spazili izvanrednu priliku i nadrli u grad s obje strane, pregazili zalaznicu i zarobili oko 3000 vojnika Unije. Prema natporuniku Unije F.A. Haskellu: bjeali su u grad dezorganizirani (Unionisti, op. a.) i estoko progonjeni... ... krili su se poput zeeva u talama, dvoritima, podrumima i, odbacujui oruje, bivali bez borbe zarobljeni na stotine. Situacija se sad sasvim promijenila! Dva su sjevernjaka korpusa bila potuena, odbaena i znatno prorije ena. Primjerice, Doubledayev korpus sveden je na samo nekih 2.500 borbeno sposobnih vojnika! Istina, i Junjaci su izgubili puno ljudi, no trenutano su uivali lokalnu brojanu prednost i uzlet borbenog duha. Izme u 16:00 i 16:30 sati Ewell prima Leejevu poruku da osvoji brdo zaposjednuto neprijateljima, ako to smatra moguim, ali da izbjegava borbu veih razmjera dok ne stignu ostale divizije. I sam je Ewell razmatrao mogunost nastavka napada, uvidjevi vanost poloaja na Culp's Hillu, ali je odustao po spoznaji da se unionistiki XII. korpus brzo pribliava bojitu. Mnogi kritiziraju Ewella zato to nije osvojio to brdo, kao i Leeja zato to je izdao nare enje koje je podre enome dalo preiroke ovlasti. Ipak, u ocjeni kako nare enja, tako i odluke treba biti pravedan. Visoki zapovjednici tada nisu uivali blagodati telefonije i radiofonije, a sve su

se naredbe i izvjea prenosila po kuririma koji su ponekad bili brzi, ponekad spori, ponekad mrtvi. Lee nije imao uvid u taktiku sliku na Ewellovom odsjeku fronte, kao ni u neprijateljevu snagu. Bilo je razumski i moralno nuno, s obzirom na predoenu situaciju, podre enome ostaviti mogunost samostalnog odluivanja. S druge strane, Ewell se tek nedavno vratio u borbu, a ranije je sluio pod Jacksonom na ije je jasne i precizne naredbe navikao. Nikad prije nije zapovijedao korpusom, a premalo je vremena i borba prolo od njegova imenovanja da bi se u potpunosti saivio s novom ulogom. Iako su njegove snage vjerojatno bile dovoljno jake za nastavak ofenzive, Ewell je bio pod utiskom pretrpljenih gubitaka. Dobro ili loe, odluio je kako je za taj dan dosta, a malo tko se s njime ne bi sloio. Dan koji je po Junjake zapoeo katastrofalno zavrio je blistavom pobjedom. Unitili su velike snage Vojske Potomac, osvojili grad i potisnuli neprijatelja. Gubici prvoga dana iznosili su oko 6.000 Konfederata i 9.000 Unionista.

1st Minnesota (pukovnija) u borbi kod Gettysburga

Ni Unionisti nisu bili imuni na predbacivanja. Tako je Howard svoju grubu pogreku pokuao svaliti na Doubledaya tvrdei da je do raspada fronte dolo zbog poputanja Robinsonove divizije, a ne zbog previe rijetke linije XI. korpusa s istonim krilom u zraku. Dakako, svaka objektivna analiza doga aja pokazuje da je Doubleday svoj dio posla obavio gotovo besprijekorno. Sve i da Robinsonova divizija nije bila potisnuta nadmonim neprijateljskim snagama, Barlow ne bi mogao svoju nerazumno postavljenu diviziju sauvati od natkriljavanja na desnom boku, tako da bi bez obzira na Robinsona rezultat bio isti. Ipak, Howardove optube utjecale su na daljnji tijek Doubledayeve karijere.

Osim te epizode zgodno je baciti svjetlo i na svojatanje odluke o postavljanju glavnog obrambenog poloaja na uzvisinama juno od gradia. General Hancock, kojeg je Meade poslao na bojinicu poto je saznao za Reynoldsovu pogibiju, tvrdi da je odluka o izboru mjesta bila njegova, tj. da ju je donio nakon kraeg savjetovanja s Howardom, izme u 16:00 i 17:00 sati. Doubleday tu tvrdnju opovrgava izjavom da je poloaj izabrao Reynolds ve prije 11:00 sati, ali da zbog njegove pogibije naredba nikada nije bila zapisana i arhivirana. Analiziramo li paljivo doga aje kronoloki, sadrajno i formalno namee se zakljuak da je najzaslunija osoba za dobar odabir poloaja divizijski zapovjednik, general Buford. On je okolicu Gettysburga paljivo pregledao ve uveer 30. lipnja i znajui poloaj neprijatelja zakljuio da je prijeko potrebno sauvati tu poziciju, to je vidljivo iz depee upuene Meadu 30. lipnja uveer. Njegova borbena taktika za 1. srpnja bila je smiljena s obzirom na taj strateki cilj, a pokazala se zdravom i u konanici odluujuom, jer da Buford nije shvatio vanost tog poloaja lako je mogue da bi primijenio sasvim drugi nain borbe i dopustio Konfederatima da brzo osvoje Gettysburg, a potom i Culp's, odnosno Cemetery Hill to bi imalo pogubne posljedice za Vojsku Potomac. General Longstreet je u nastaloj situaciji uoio izvanrednu priliku za odluujuu pobjedu. Kasno popodne predlae Leeju odstupanje na jugoistok. Time bi se Virginijci postavili izme u neprijatelja i Washingtona, paljivo odabrali zemljite pogodno za obranu i porazili neprijatelja u defenzivnoj borbi, kakvoj su uvijek teili. Na Longstreetovo zaprepatenje Lee odbija njegovu koncepciju i preuzima napadaku ulogu. Bude li neprijatelj tu izjutra, mi emo ga napasti., rekao je, na to je Longstreet otiao ubrzati svoj korpus ije su dvije divizije pristigle na bojite rano 2. srpnja, dok je trea, Pickettova divizija, dola tek u veernjim satima ne sudjelujui u borbi tijekom drugog dana. Stuartova se konjica jo uvijek nije pojavila, a ostatak snaga II. i III. korpusa doao je na bojite tijekom noi 1./2. srpnja. Vojska Potomac je, tako er, najveim dijelom pristigla prve noi: II., III., V., VI. i XII. korpus, kao i glavni zapovjednik koji se u stoeru pojavio oko ponoi. Na obje su strane vojnici i zapovjednici skupljali snagu za veliku bitku koja ih je ekala sutradan.

GETTYSBURG 2. SRPNJA: TRI BRDA

General Longstreet, zapovjednik I. korpusa ANV

ETIRI MOGUNOSTI Budui da je nakon sukoba 1. srpnja Vojska Potomac stavljena u defenzivni poloaj treba razmotriti mogunosti strane koja je drala inicijativu mogunosti Vojske Sjeverne Virginije: 1. ostati pasivan i ekati neprijateljev potez; 2. zaobii neprijatelja i postaviti se izme u njega i Washingtona; 3. povui se, ili bolje reeno premjestiti se, na zapad prema Chambersburgu i obroncima South Mountain (Juna planina); 4. preuzeti ulogu napadaa i surovom snagom osvojiti trenutani neprijateljev poloaj. Prva mogunost to uope nije ni bila, jer pasivnost Konfederata bi Unionistima ostavila slobodne ruke za bilo koju i bilo kakvu akciju. Pasivnost bi u danoj situaciji znaila strateki poraz i kraj ofenzive, jer bi inicijativa bila preputena protivniku. Lee bi mogao odstupiti u Virginiju taktiki neporaen, ali izgubljenog rata, budui je Konfederaciji trebala odluujua pobjeda na bojnom polju.

Druga mogunost, za koju se Longstreet zalagao, bila je primamljiva, jer bi znaila nastavak strateke ofenzive i priliku za izbor bojita na kojem bi Junjaci mogli voditi obrambenu bitku uivajui taktiku prednost takvog poloaja (posjed uzvisina, zaklon, kompaktne vanjske i krae unutarnje linije itd.). Zapravo takav izbor ne bi bio sasvim bezopasan za Konfederate, jer bi neprijatelju ostavio mogunost blokiranja komunikacija sa zale em koja bi, iskoristi li se pametno, znaila potpunu propast Vojske Sjeverne Virginije, a posljedino i brzu kapitulaciju Konfederalnih Amerikih Drava. Ipak, treba uzeti u obzir da Meade nije imao jednaku slobodu djelovanja kao Lee koji je bio duboko u neprijateljskoj zemlji bez kontakata sa svojom Vladom, a time i bez takve vrste pritiska. Meade se ne samo nalazio relativno blizu Washingtona, ve je bio i lako dostupan telegrafom. Politike odluke, na koje je neizostavno utjecalo kolebljivo javno mnijenje, imale su kljuni utjecaj na sve unionistike zapovjednike prije, a i poslije Meadea. Nesumnjivo, Predsjednik bi traio brzu i uspjenu ofenzivu unionistikih snaga i tako natjerao Meadea da ispuni Longstreetovu elju. Osim toga, Junjacima je bilo vano odgovoriti i na pitanje kojim smjerom izvesti takav pokret. Pri analizi ove odluke treba uzeti u obzir da Stuartova konjica jo uvijek nije stigla na bojno polje, nalazei se sjeverno od Gettysburga u posljenjoj fazi kruenja oko Vojske Potomac. To je utjecalo na Leejevu [ne]obavijetenost o tonom poloaju unionistikih korpusa i naravi zemljita koje bi trebao prei, a ne spominjui kako bi bez konjikog zastora Sjevernjaci lako mogli udariti u bok marirajue vojske. Specifian problem junog pravca, odlue li se za nj, bio je slabija prometna povezanost s veinom glavnih putova pozicioniranih u inaicama ekspozicije sjever-jug, dok bi Konfederati u prvom i najkritinijem dijelu manevra morali nastupati po osi zapad-istok, to bi pogubno utjecalo na brzinu kretanja topnitva i komore. Sjeverni je pravac uivao izvrsnu prometnu povezanost s pravom paukovom mreom putova raznih kategorija, ali problem je bio u tome to bi za, prekid kontakta s neprijateljem, prvo trebalo krenuti na sjeveroistok, te bi Meade mogao svoju vojsku pomaknuti dovoljno brzo da se isprijei Junjacima na putu za Washington. Opet, Stuartova konjica bi morala odigrati kljunu ulogu usporavajui Unioniste, no Stuartove konjice nije bilo. Odstupiti prema Chambersburgu? To bi u svakom sluaju bilo, i strateki i taktiki gledano, najbolje rjeenje. Konfederati bi priredili poloaj na obroncima South Mountain i vodili obrambenu bitku kakvoj su i teili. Strateki, ostali bi u ofenzivi, duboko u protivnikom teritoriju odravajui vojsku na neprijateljevim zalihama koje su bile iznimno velike. San svakog zapovjednika! Ve bi ta okolnost prisilila Meadea na ofenzivu, prisilila ga na ples uz

Leejevu melodiju, a da se politiki pritisak i ne spominje. Povrh svega, nesretni bi se Stuart sa svojom konjicom napokon prikljuio glavnini. Zato Lee to nije uinio moe se samo naga ati. Razlog moe biti strah da e vojnicima pasti moral povuku li se, ali ta se vojska ve vie puta povlaila bez ikakvog gubitka borbenog duha, a pametna uporaba slube rekla-kazala pomogla bi obinim vojnicima u shvaanju biti takvog manevra i time pobudila ponos na Leejevu lukavost kao na svoju vlastitu. Moe li razlog biti taj to je Lee precijenio mogunosti svojih ljudi pod dojmom Fredericksburga, Chancellorsvillea i okraja 1. srpnja? Moe li biti da se smatrao nepobjedivim ili mu moda ego nije doputao jasno razmiljati? General Longstreet je, to mu mnogi (Konfederati) zamjeraju, opisao Leeja kod Gettysburga kao vidno uzbu enog i neuravnoteenog popodne prvoga (srpnja, op. a) nastavljajui kako je zapovjednik radio pod pritiskom takvog stanja sve dok nije proliveno dovoljno krvi da ga smiri. etvrta je mogunost, zapravo, bila druga po kvaliteti. Neprijatelj je bio hametice potuen u borbi iz susreta prvoga dana. Velik dio njegove vojske marirao je vei dio noi, vojnici su bili umorni i ve naetog morala zbog pretrpljenog poraza. Junjaci su, tako er, morali dugo i brzo marirati ne bi li se okupili za veliki okraj 2. srpnja, no etiri su divizije imale dosta vremena za oporavak od napora bitke, po jedna divizija iz II. i III. korpusa pristigle su jo za veeri 1. srpnja, a jedini korpus koji je bio izloen veem naporu bio je I., poznat po dugim i tekim marevima na koje je ljudstvo uvijek bilo spremno. Longstreetovi su vojnici bili poznati po brzini, jer su putovali lako opremljeni, bez komore, a svaki je ovjek nosio upravo toliko hrane koliko mu je bilo potrebno za dan-dva forsiranog hoda. Napad bi u svakom sluaju uklonio opasnosti kojima bi Konfederati bili izloeni prilikom obilaska neprijatelja, a opasnosti proizile iz navale su ionako prisutne u svakom okraju i naposljetku oekivane. Bez obzira na sve druge mogunosti, ili upravo s obzirom na njih, Lee je izabrao napad. DISPOZICIJE I PLANOVI Za razliku od prethodnog dana, bitka 2. srpnja zahtijevala je precizan plan djelovanja, a taj je bio uvelike odre en dispozicijom Unionista. Ujutro 2. srpnja Vojska Potomac je na bojitu imala est od svojih sedam korpusa pjeatva, ukljuujui i dva teko poraena prethodnog dana. Meade je svoje korpuse rasporedio u obliku udice, duge oko pet kilometara, na uzvisinama juno od Gettysburga kako slijedi:

na krajnjem [sjevero]istoku unionistiki je poloaj poivao na Culp's Hill iji su istoni obronci zavravali u potoku Rock Creek koji je pruao dodatno osiguranje od obuhvata postava;

sjeverozapadno od tog uporita smjestio se poloaj na Cemetery Hillu na ijim je zapadnim obroncima linija skretala na jug;

nastavljala se du hrpta Cemetery Ridgea, a zavravala je kod brdaca Little Round Top (Mali okrugli vrh napominjem da se juno od tog brdaca, a odvojen sedlom nalazi neto vei brijeg Round Top).

Junjaka je linija ugrubo slijedila sjevernjaku, a rastegla se na oko osam kilometara. Tako dugaka linija znaila je manju koncentracju snaga i oteano manevriranje dok je neprijatelj uivao blagodati kraih unutarnjih linija i vee koncentracije vojske. Oigledno, napad itavom irinom fronta nije dolazio u obzir, a budui je Ewell odluio ne napasti Culp's Hill kasno popodne 1. srpnja, neprijatelj je na sjeveru imao ve dovoljno vremena kvalitetno se utvrditi. Logian je izbor bio napad na juni dio neprijateljskog postava. Ukline li se Junjaci u neprijateljske linije na jugu i postave li tamo topove itav bi unionistiki postav bio izloen razarajuoj uzdunoj topovskoj paljbi i bonom napadu pjeatva. Savijanje junog dijela unionistike linije prema sjeveru bi Konfederatima donijelo kontrolu nad putovima kojima bi Meade mogao povui svoje korpuse, te bi moglo zavriti i potpunom kapitulacijom Vojske Potomac. Najbolji Leejev general, James Longstreet, trebao je svojim korpusom osigurati veliku junjaku pobjedu. Dvije su Longstreetove divizije, ona generala Hooda i generala McLawsa bile na bojitu ujutro drugi srpnja, izuzev jedne brigade iz Hoodove divizije koja je bila udaljena nekoliko sati, ali Pickettova je divizija jo uvijek bila daleko i oekivala se tek uveer 2. srpnja. Longstreet je smatrao da nema dovoljno snaga za takav pothvat i zatraio je pojaanja iz drugih dvaju korpusa, no njihovi su zapovjednici prijedlog odbili iz niza, uglavnom nevanih razloga. Lee je mogao problem rijeiti jasnom i nedvosmislenom zapovjedi, ali nije. Umjesto da volju svojih pobonika potini svojoj, Lee kompromitira plan napada i modificira ga u navalu na oba krila. Udarna snaga od samo dvije divizije na osnovnom (junom) pravcu napada bila je, kako god gledano, nedovoljna. Najbolje studije kampanje slau se u tvrdnji da je Lee mogao i morao skratiti svoju liniju istono od grada i time oslobo ene snage prebaciti privremeno pod Longstreetovo zapovjednitvo bez obzira na protivljenja korpusnih zapovjednika. Korpus od etiri ili pet divizija bi imao skoro pa siguran uspjeh ne samo brojem

i kvalitetom ljudstva, ve i time to bi mogao zapoeti s navalom puno ranije negoli je Longstreet stvarno i zapoeo, prisiljen ekati svoju posljednju brigadu (bez koje ne bi imao niti dvije potpune divizije). Izmijenjeni je plan donio i problem uskla ivanja Longstreetovih i Ewellovih pokreta, a konfiguracija zemljita ga je dodatno oteavala, tako da bi napad na samo junom dijelu omoguio glavnom zapovjedniku stalno nadgledanje razvoja doga aja, kao i veu koncentraciju topnitva. Zajedniki problem svim inaicama navale bio je nedostatak konjice, zbog ega su junjaki planovi za drugi dan bitke temeljeni na oskudnim podacima o neprijateljskom rasporedu. Tim vie je bilo potrebno Longstreetu dodijeliti jo snaga, kako bi imao dovoljno priuve za savladavanje bilo kakvih iznena enja. Meade je, naprotiv, znao uglavnom sve o rasporedu i snazi Konfederata, ali muio ga je stari problem obrane predvi anje mjesta i vremena udara. Budui da je na bojite stigao tek iza ponoi mogao je samo potvrditi sve poduzete obrambene mjere i poloaje korpusa. Raspored sjevernjake vojske od istoka prema zapadu bio je: XII. korpus (Slocum) zaposjeo je Culp's Hill; XI. korpus (Howard), tj. njegovi ostaci istoni dio Cemetery Hilla; korpus (Newton zamijenio Doubledaya), tj. njegovi ostaci zapadni dio Cemetery Hilla; korpus (Hancock) smjestio se du sjevernog i centralnog dijela Cemetery Ridgea; korpus (Sickles) dobio je poloaj du junog dijela Cemetery Ridgea, s lijevim krilom na Little Round Topu; korpus (Sykes) se okupljao unutar linija, mnoge njegove postrojbe bile su jo uvijek udaljene sate otrog hoda; dok Sedgewickov VI. korpus nije imao nikakve mogunosti stii za dana jer se tog jutra nalazio na oko 40 km juno od Gettysburga. Bio je to, hirovima prirode oblikovan, snaan poloaj kao namijenjen ovakvom doga aju. Culp's Hill i Cemetery Hill, kao i Cemetery Ridge bili su obrasli umom koja je davala izobilje gra e za izradu obrambenih poloaja, dok je Little Round Top, pored vegetacije, bio i strmih litica. General Sickles, odgovoran za juni dio linije, nije bio zadovoljan dodijeljenom mu pozicijom. Brinula ga je oko 1.000 metara udaljena uzvisina u sklopu posjeda Sherfy, poznata

kao Peach Orchard (Vonjak bresaka). Sjeao se bitke kod Chancellorsvillea u kojoj su Konfederati estoko izreetali njegove brigade koristei slinu uzvisinu kao platformu za topnitvo. Sve ee su mu misli i pogled bili zaokupljeni Peach Orchardom, da bi naposljetku oko 13:00 sati podlegao iskuenju i pomaknuo svoj korpus. Bila je to pogreka ravna jueranjoj Barlowljevoj: III. korpus sa svoje dvije divizije nije mogao uspjeno drati novonastalu izduenu liniju koja se isturila na potezu Peach Orchard-Devil's Den ( avolji brlog stjenovito podruje na junom dijelu malog grebena Houck's Ridge, oko 700 metara jugozapadno od Little Round Topa) pruajui neprijatelju mogunost napada iz vie pravaca. Saznavi za Sicklesov manevar Meade je otiao pregledati novu liniju i izgrdio Sicklesa. Ovaj predlae povlaenje na prvotni poloaj, ali bilo je prekasno - Konfederati su zapoeli napad.

Openiti prikaz poloaja i pokreta popodne 2. srpnja 1863.

Sve je to bilo nepoznato Junjacima iji je plan, velikim dijelom zasnovan na pretpostavkama, bio kako slijedi: Na jugu e Longstreet nastupati sa svoje dvije divizije prema istoku dok ne dosegne put Emmetsburg-Gettysburg (dalje Emmetsburg Road), a zatim e zaokrenuti nekih 60 ulijevo, svoje bojne linije postaviti okomito na put, te nastaviti napad na toj osovini. Lee je procijenio, a jutarnje borbeno izvi anje je to i potvrdilo, da unionistika linija zavrava na junom rubu Cemetery Ridgea. Opisanim manevrom, smatrao je Lee, I. korpus e saviti pretpostavljenu sjevernjaku liniju s junog boka gurajui ga prema sjeveru i naposljetku osvojiti Cemetery Hill s juga. Bio mu je, me utim, nepoznat Sicklesov pothvat koji je uvelike blokirao zamiljeni junjaki manevar. Na lijevom krilu e Ewell, nakon to zauje kanonadu s juga, demonstrirati na neprijateljevom desnom boku i tako sprijeiti prebacivanje pojaanja protiv Longstreeta, a po mogunosti zauzeti Culp's Hill, te time Unionistima oteti oslonac na tom krilu. Nakon to neprijatelj bude zaokupljen situacijom na bokovima III. korpus (Andersonova divizija) napast e pretpostavljeni neprijateljski centar na Cemetery Ridgeu.

Junjaki plan napada

LONGSTREETOV NAPAD Longstreetove su dvije divizije dole na poetnu poziciju tek oko 16:00 sati, da bi pred sobom otkrile postrojbe sjevernjakog III. korpusa koji je, zahvaljujui Sicklesovoj inicijativi, formirao liniju uz sam Emmetsburg Road i dalje prema jugoistoku slijedei tok Plum Runa. Vidjevi novonastalu situaciju divizijski zapovjednik, general Hood, predlae Longstreetu izvo enje obuhvata juno od Round Topa i u neprijateljevu pozadinu. Ocijenivi da nema dovoljno vremena za takav manevar Longstreet odbija prijedlog i alje svoje divizije naprijed, McLawsovu sjeverno Hoodovu juno. Longstreetova topnika potpora od 9 bitnica (36 topova) otvorila je vatru u 16:00 sati. Uslijedilo je tridesetominutno bombardiranje koje je bilo posebno teko za sjevernjake pjeake raspore ene u Peach Orchardu i bitnice na Houck's Ridgeu.

General Hood, ija je divizija morala prei dui put prije zaokreta ulijevo, krenuo je prvi sa dvije brigade u prvome redu: Robertsonovom na lijevom i Lawovom na desnom krilu. Preostale dvije brigade bile su postavljene iza elnih, Andersonova lijevo, a Benningova desno. Bilo je 16:30 kad je Hood svojim vojnicima naredio: Bajunet stavi!, a samo nekoliko minuta kasnije pao je s konja ranjen u ruku i nije sudjelovao u ostatku operacije. Divizija je ostala bez sredinjeg zapovjednitva, ali general Law, Hoodov prvi zamjenik, to jo nije doznao. Posljedica je bilo odstupanje od zadanog smjera. Njegove pukovnije uputile su se istonije nego to je planirano, ravno prema Round Topu. Robertson je pratio Lawovo kretanje to je bolje mogao, titei mu lijevi bok, ali teak teren je natjerao dvije pukovnije da skrenu na jug, te su se pomijeale s pukovnijama generala Lawa. Naavi se u visini Devil's Dena dvije su se Lawove pukovnije odvojile ne bi li napale to uporite s juga istovremeno kad i Robertsonove dvije sa zapada. Preostale tri pukovnije Lawove brigade nastavile su nastupati na Round Top zajedno s dvije zalutale Robertsonove.

Inicijalni napad Hoodove divizije

General Sickles nije mogao parirati junjakim pokretima s postrojbama paraliziranim tekom topnikom vatrom. Bilo je jasno da se njegov korpus mora boriti sam, jer slanje pojaanja za sada nije dolazilo u obzir. To bi uzrokovalo daljnje slabljenje glavne linije, a vjerojatno bi

samo doprinijelo veim gubicima. Ono to je Meadea najvie zabrinulo je bio nastup Hoodove divizije na Round Top. Zahvaljujui Sicklesovom pomaku linije Round Top je sada bio skoro pa kilometar u sjevernjakoj pozadini, a Little Round Top je bio nezaposjednut, izuzmemo li malu jedinicu signalista. Meade alje svog glavnog inenjera, generala Warrena, da organizira obranu juno i iza Sicklesovog poluokruenog korpusa. Popevi se na Little Round Top Warren shvaa opasnost situacije na lijevom krilu. Osvoje li Junjaci Little Round Top udarit e u otvoreno lijevo krilo Vojske Potomac i itav e se poloaj du Cemetery Ridgea brzo raspasti. Odmah alje kurira generalu Sykesu molei za pomo V. korpusa. Sykes odmah zapovijeda diviziji generala Barnesa da osigura poloaj na Little Round Topu. Unato urbi, mala je ansa da bi Barnes stigao na vrijeme. Unionisti mogu biti zahvalni inicijativi pukovnika Vincenta, zapovjednika 3. brigade Barnesove divizije, koji je svoje etiri pukovnije pokrenuo prema Little Round Topu i prije Barnesovog odobrenja. Vincentova brigada stie u posljenji as. Tek to su se pukovnije razvile zauli su rebel yell nastupajuih Konfederata. Vincent ih je prestigao za samo 10 minuta! Tog je popodneva velika odgovornost pala na profesora retorike, pukovnika Joshuu Chamberlaina i njegovu pukovniju (20th Maine) njih 385 bilo je na samom kraju sjevernjake linije i tu su morali ostati bez obzira na cijenu.

Law nastupa prema Little Round Top

Istovremeno, oko 700 metara jugozapadnije, razvila se otra borba za posjed Devil's Dena. Prve su napale dvije Robertsonove pukovnije direktno sa zapada. Junjaci su nastupali brzo i uskoro uli u domet muketa. Protivnici su poeli izmjenjivati plotune i trpiti obostrane gubitke. Tada je uslijedio napad dviju Lawovih pukovnija s juga. Sjevernjaki zapovjednik brigade odgovoran za to podruje, general Ward, postajao je sve zabrinutiji. Prebacio je svoju krajnju desnu pukovniju na lijevo krilo u svrhu protunapada i obavijestio zapovjednika divizije, generala Birneya, o razvoju situacije. Prebacivanje te pukovnije omoguilo je protunapad koji je zaustavio Junjake na odsjeku fronta kod Devil's Dena, no time je stvoren relativno irok prazan prostor izme u Wardove i de Trobiandove brigade na desnom krilu koji je postao metom drugog vala junjakog napada. Tu je navaljivala Andersonova brigada koju je de Trobiand uspio potisnuti nakon teke borbe s velikim obostranim gubicima. Benning je obnovio napad na Devil's Den, a Birney, teko pritisnut na oba krila, nije bio u stanju efektivno podrati Warda koji vie nije mogao izdrati pritisak. Napokon je napustio Devil's Den povukavi se na sjever, prema Wheatfield Roadu, prepustivi skupa s poloajem neprijatelju i tri topa. Padom uporita Devil's Den linija Sicklesovog korpusa pratila je prometnice Emmetsburg Road u smjeru sjever-jug, odnosno na njega okomit Wheatfield Road u smjeru zapad-istok. Teite borbe premjestilo se sjevernije u Wheatfield (penino polje) i Rose Woods (Ruina uma), juno od Wheatfield Roada, to je znailo kako je dolo vrijeme da Lafayette McLaws po e u pomo Hoodu.

McLaws se pridruuje napadu na Hoodovom lijevom krilu

Bilo je 17:00 sati kad je Longstreet naredio McLawsu da pokrene svoju diviziju i ovaj je to bez oklijevanja uinio. Kao i Hood, McLaws je napadao u dva reda: u prvom Kershaw desno, Barksdale lijevo, odnosno Semmes desno, a Wofford lijevo u drugom redu. Tridesetak minuta kasnije Kershaw udara neprijatelja na poloaju Stony Hill. Iako je izdrao prvi napad Barnes povlai svoje tri raspoloive brigade (Vincentova je otila na Little Round Top) oko 250 metara sjeverno, na novi poloaj u blizini Wheatfield Roada. To je bila pogreka jer su Junjaci osvojili Stony Hill i nagrnuli u Wheatfield, prisiljavajui i Birneyevu diviziju na povlaenje natkrilivi ju na desnom boku. Postojala je opasnost od pucanja unionistike linije i samo je pravodobni dolazak Caldwellove divizije izuzete iz Hancockovog II. korpusa to sprijeio. Caldwell je potom krenuo u protunapad s tri brigade, ostavivi etvrtu u priuvi, otjerao neprijatelja iz Wheatfielda i ponovno zauzeo Stony Hill.

Caldwellov protunapad na McLawsa na potezu Wheatfield-Stony Hill

Istovremeno, lijevo krilo McLawsove divizije navaljivalo je ravno na Peach Orchard. Iako su pruili estok otpor, Unionisti iz Humphreysove divizije su bili prisiljeni na kontinuirano polagano povlaenje tijekom iduih ezdesetak minuta, trpei pritom ozbiljne gubitke. Meadeov strah za odrivost Sicklesovog poloaja pokazao se opravdanim. ak je i svjea, upravo pristigla Ayresova divizija iz V. korpusa bila otjerana nekoliko minuta po ubacivanju u liniju istovremenim direktnim i bonim napadom. Ayres se povukao na Cemetery Ridge i sjeverne obronke Little Round Topa. Time je Humphreysov poloaj bio ugroen sa zapada i juga, a uskoro su se u borbu na sjevernom dijelu Peach Orcharda ukljuile i pukovnije

Andersonove divizije (III. korpus) koja je juriala na centar sjevernjake linije. Andersonov napad na Cemetery Ridge bio je ubrzo zaustavljen, ali je poloaj u Peach Orchardu napokon kapitulirao pod napadom s tri strane. Oko 19:30 Junjaci su u tom sektoru krenuli u konani napad pribliavajui se sjevernim obroncima Little Round Topa iz pravca Wheatfielda. Iako odluni u svojoj namjeri, Konfederati su bili iscrpljeni - satima su marirali i borili se na srpanjskom suncu bez imalo odmora i to je zasigurno uzelo danak, a osim toga dugotrajna i neprekidna bitka pomijeala je njihove linije. Unionisti su to iskoristili krenuvi u protunapad koji je neprijatelja odbacio sve do Stony Hilla, a potom su se Sjevernjaci, shvativi da su opet previe razvueni, povukli na istoni rub Wheatfilda, ime je borba na tom sektoru zavrila.

Pad sjevernjakog poloaja Peach Orchard

Dinamika doga aja na Sicklesovom desnom krilu prekinula je opis Lawovog juria na Little Round Top s juga, te mu se sad vraamo. Dakle, stigavi na poloaj samo desetak minuta prije Junjaka pukovnik Chamberlain razvija svoju pukovniju u oblik slova L izvrnutog ulijevo, du jugozapadnog i junog grebena Little Round Topa, a satniju B smjeta na izdvojeni poloaj iza kamenog zida oko 120 metara istonije, s ciljem spreavanja eventualnog

obuhvata s te strane. Tijekom iduih sat i pol Chamberlainova pukovnija je odbacila vie junjakih navala pretrpivi osjetne gubitke i potroivi gotovo svo streljivo. Odluan u namjeri zauzimanja brda Law razvlai liniju 15th Alabama (pukovnije) vie na istok, nadajui se da e natkriliti branitelje s te strane. Iscrpljeni Konfederati urlajui kreu u jo jedan juri na uas jednako iscrpljenih Unionista. Chamberlain brzo saziva asnike i upoznaje ih s planom: kad zapovijedi, uvueno lijevo krilo opalit e plotun i krenuti u juri nizbrdo zaokreui ulijevo; u trenutku kad se poravnaju s desnim krilom ovo e, tako er, opaliti plotun i juriati ravno tako e neprijatelja udariti istovremeno frontalno i bono. Odvojena satnija B, koja je jo imala streljiva, podrat e protunapad vatrom u neprijateljev desni bok. Tek to su se asnici vratili na svoja mjesta ugledali su Junjake kako nastupaju kroz umu. Tad se zaula Chamberlainova naredba koja je bila precizno izvrena. Iznena eni Konfederati pokuali su parirati protuudaru pojaanim napadom na desnom (istonom) krilu, ali upali su u zasjedu satnije B koja ih je pomela bonom vatrom. Oko polovica preivjelih iz 15th Alabama pala je u zarobljenitvo, a napad na Chamberlainov dio linije je prestao. Unato ovom obrambenom uspjehu bitka za brdo nije bila gotova, jer su etiri junjake pukovnije udarale na 83. (Pennsylvania), 44. (New York) i 16. (Michigan) pukovniju, postavljene sjevernije od Chamberlaina. Jo jednom su pojaanja iz V. korpusa stigla u posljednji as spasivi sjevernjaku liniju od pucanja i odbacivi neprijatelja nizbrdo. Bio je to kraj Longstreetovog napada na juni kraj neprijateljskog poloaja.

Shema junjakih napada na Little Round Top

EWELLOVA DEMONSTRACIJA Zauvi kanonadu Longstreetovih bitnica oko 16:00 sati, Ewell zapovijeda svojim topnicima otvaranje vatre na Culp's Hill, ograniivi se na bombardiranje neprijatelja tijekom idua tri sata, ak i nakon to je vidio da se 3/4 efektiva sa Culp's Hilla prebacuje protiv Longstreeta sve to uz preutno Leejevo odobrenje! Napad njegovog pjeatva zapoeo je tek u 19:00 sati. Divizija generala Johnsona napala je Culp's Hill s istoka, pokuavi pronai i smrviti krajnji desni bok sjevernjake linije. To im je zamalo i uspjelo, unato tekom terenu i herojskoj obrani. Kako bi sauvao desno krilo Slocum zapovijeda svom korpusu povlaenje u dubinu poloaja na Culp's Hillu. To je znailo Konfederatima prepustit skoro polovicu brda, ali drugog izlaza nije bilo. Na sreu Unionista Johnsonov je napad tu zastao zbog problema prouzrokovanih mrakom i zbog iscrpljenosti vojnika.

Early navaljuje na Cemetery Hill

Oko 19:30 Ewell zapoinje s navalom na Cemetery Hill. Dvije brigade iz Earlyjeve divizije napale su brdo s istoka i sjeveroistoka, a podrku im je sa sjeverozapada trebala pruiti Ramseurova brigada iz Rodesove divizije. Ni no, niti strmi obronci, niti unionistika paljba nisu mogli zaustaviti Earlyjeve ljude. Dvije su junjake pukovnije probile obranu i dole do vrha brda, uutkavi sjevernjake binice, rastjeravi, ili pobivi njihovu posadu! Preostalih est se jo borilo sa etiri sjevernjake iza kamenog zida na obronku. Uspiju li Junjaci dovui jo nekoliko pukovnija na vrh brda mogli bi ga osigurati od protunapada i ugroziti liniju Unije kako juno na Cemetery Ridgeu i Little Round Topu, tako i istono na Culp's Hillu. Svjestan

opasnosti Hancock trkom alje Carrollovu brigadu iz svog II. korpusa u protunapad. Carroll uspijeva nanovo osvojiti sjevernjake topove i potjerati neprijatelja nizbrdo, isprativi ga s nekoliko plotuna. Time je Earlyjeva navala zavrila, a Rodesova nije jo niti zapoela! Napokon se pokrenuvi, Ramseurova brigada dolazi pod teku vatru te zapovjednik, svjestan nedostatnosti snaga, prekida napad i povlai se na polazni poloaj. Da je Ewell bolje koordinirao demonstraciju II. korpusa moda bi uspio ostvariti i bolji rezultat od djelomino osvojenih rovova na Culp's Hillu. Oko 22:30 tiina se spustila na bojite. Unionisti su uspjeli zaustaviti junjake napade, ali situacija je jo uvijek bila opasna. Meade je te noi odluio ostati na trenutanim poloajima, bez obzira na teke udarce koje je njegova vojska pretrpjela, i ekati novi neprijateljev napad. Ispravno je zakljuio da e Lee, odlui li nastaviti napad, udariti na centar. Na suprotnoj strani bojita nije bilo previe razloga za zadovoljstvo. Vojska Sjeverne Virginie nije uspjela osvojiti ciljane poloaje i time je pretrpila ofenzivni neuspjeh, unato lokalnim pobjedama protiv Sicklesovog i Slocumovog korpusa. Longstreet je jo jednom pokuao nagovoriti glavnog zapovjednika na strateki pokret oko sjevernjakog lijevog krila, ali Lee ga je odbio i odluio nastaviti s navalom na neprijateljev centar i desno krilo idueg dana. Do trenutka zavretka sastanaka zapovjednitava na bojite su stigli sjevernjaki VI. korpus, Longstreetova trea divizija (Pickett) i Stuartova konjica. Obje su se vojske pripremale za neizbjeni klimaks obrauna 3. srpnja. Gubici drugog dana bitke iznosili su oko 6.800 Konfederata i oko 10.000 Unionista.

Konfederati napreduju uz obronak Little Round Topa (iz filma Gettysburg)

GETTYSBURG 3. SRPNJA: ODLUUJUI JURII

Openiti prikaz borbi treeg dana

DRUGA BITKA ZA CULP'S HILL Tijekom noi 2./3. srpnja general Meade je odrao sastanak s korpusnim zapovjednicima Vojske Potomac na kojem su odluili zadrati aktualni poloaj usprkos tekim udarcima pretrpljenim drugog dana okraja. Iako se Meade odluio na pasivnost, ipak je zapovjedio ofenzivno-defenzivnu akciju na Culp's Hillu, s ciljem izbacivanja Junjaka iz osvojenih rovova. Osvojivi oslonac na spomenutom brdu Konfederati su se neugodno pribliili putu za Baltimore i bilo je nuno otjerati ih s te, potencijalno opasne, pozicije. Po zavretku formalnog dijela sastanka Meade se obratio zapovjedniku II. korpusa, generalu Johnu

Gibbonu, i saopio mu svoje miljenje da e Lee, ukoliko napadne, udariti na njegov poloaj u centru budui da su jurii na oba sjevernjaka krila propali. Kako su doga aji pokazali Meade je donio ispravan zakljuak. Naime, Lee je namjeravao primijeniti isti koncept kao i 2. srpnja istovremeni napad na sjevernjako desno i lijevo krilo, ali zbog razvoja situacije ta je zamisao propala, te je Meadovo predvi anje ispalo tono. General Lee je imao sljedei plan: Ewell (II. korpus) je trebao nastaviti napad na Culp's Hill i osvojiti dio poloaja koji je ostao u sjevernjakom posjedu prethodne veeri, a Longstreet (I. korpus) i Hill (III. korpus) su morali obnoviti navalu na Cemetery Ridge. Stuartova konjika divizija, koja se napokon prikljuila glavnini 2. srpnja uveer nakon devetodnevne odsutnosti, dobila je zadatak napredovati oko pet kilometara istono od Gettysburga, potom zaokrenuti na jug i blokirati put Gettysburg-Baltimore, glavnu Meadovu odstupnicu u sluaju poraza. Longstreet je jo jednom pokuao privoliti zapovjednika na obilaenje sjevernjakog lijevog krila, sada olakano dolaskom konjice, no Lee ga je jo jednom odbio uvjeren da e svojim planom nadigrati Unioniste. Ispravno uoivi slabu koordinaciju kao jedan od razloga jueranjeg neuspjeha Lee je odluio svoje korpusne zapovjednike drati na kratkoj uzici. Ovog puta, inzistirao je, sva tri korpusa napast e istovremeno i prikovati neprijatelja na danim poloajima, te tako sprijeiti ongliranje snagama iz neugroenih sektora koje je prethodnog dana spasilo Sjevernjake. No bio je to raun bez krmara. Unionisti nisu Junjacima dali vremena za provo enje zamiljene akcije, ve su isprovocirali ranojutarnju bitku protiv Ewella na Culp's Hillu.

Ranojutarnji okraj na Culp's Hillu

Pet sjevernjakih bitnica otvorilo je vatru na Johnsonovu diviziju ve oko 04:00 izjutra, satima prije nego to su Longstreet i Hill bili spremni za akciju. tovie, generalu Hillu se te noi zdravstveno stanje pogoralo (posljedice gonoreje kojom se zarazio kao kadet na West Pointu) i uope nije bio u stanju obavljati svoju dunost! Ewell je ispravno protumaio unionistiku barau kao uvod u pjeaki napad, pa je zapovjedio Johnsonu da povede diviziju naprijed prije nego to neprijateljsko pjeatvo zapone s navalom. Johnson je svoju diviziju, ojaanu dijelovima triju brigada iz Rodesove divizije, brzo pripremio za navalu koju je zapoeo im je baraa prestala, preduhitrivi Sjevernjake za nekoliko minuta. Lee je pokuao zadrati Ewella ne bi li koordinirao njegov i Longstreetov napad, ali bilo je prekasno. Johnsonovi ljudi nastupili su odluno i snano. Izlaskom sunca shvatili su koliko su blizu puta za Baltimore, du kojeg se ve irila panika u sjevernjakoj pozadini, i nisu alili krvi i znoja ne bi li osvojili taj strateki cilj. Iduih est sati trajala je krvava bitka na Culp's Hillu: Unionisti su odbacili tri junjaka juria nanijevi napadaima ozbiljne gubitke. Brigada generala Greena, postavljena u najugroenijem sektoru, pomela je nastupajue Konfederate. Green je svoje bojne rotirao na poloaju iza kamenog zida, i dok su jedni pucali, drugi su punili puke, a potom bi se zamijenili. Nakon odbijanja treeg napada Sjevernjaci udaraju u Johnsonov juni bok, ali bivaju odbijeni. Slamanjem sjevernjakog protunapada Johnson je dobio dovoljno vremena i prostora za uredno povlaenje, a unitavajua vatra neprijateljevih topova uvjerila ga je da mora napustiti osvojene poloaje na Culp's Hillu. Njegova divizija i pridodane joj brigade izgubile su oko 2.000 ljudi, ali niti neprijatelj nije proao jeftino izgubivi oko 1.000 vojnika! Neto prije podneva prestala je pucnjava na krajnjem desnom krilu Vojske Potomac. Puknu li sjevernjake linije trei srpnja to se zasigurno nee dogoditi na Culp's Hillu.

PICKETTOV JURI

Pokreti junjakih postrojba za Pickettovog napada na sjevernjaki centar

Jutarnji okraj na Culp's Hillu prisilio je Leeja na izmjenu plana. Glavni zapovjednik je izabrao izravni juri protiv centra neprijateljeve linije na Cemetery Ridgeu, rezonirajui da su jueranji okraji na oba krila, kao i jutronji na Culp's Hillu, prisilili Meadea da oslabi centar pojaavajui bokove. Napad e izvesti I. korpus (Pickettova divizija) pojaan sa 6 brigada III. korpusa. Zbog bolesti general Hill nije izabirao postrojbe koje e sudjelovati u juriu, pa se dogodilo da su bile izabrane brigade koje su pretrpile velike napore tijekom prva dva dana, dok su one koje su sudjelovale samo u zavrnici borbe 1. srpnja, a uope ne u okrajima 2. srpnja, ostale u pozadini! Prije nego to e izabrano pjeatvo zapoeti s navalom, topnitvo pod zapovjednitvom pukovnika Edwarda Alexandera trebalo je smekati ciljani dio protivnike linije. Alexander je pokuao koncentrirati sve raspoloive cijevi za taj zadatak, ali

nije imao podrku svog zapovjednika, generala Pendletona, tako da unato trudu nije prikupio dovoljan broj topova za unitavajue bombardiranje unionistikog centra.

General George E. Pickett

Oko 13:00 sati zapoela je junjaka kanonada i neprijateljski poloaji uskoro su bili zastrti dimom i prainom. Junjaci zbog toga nisu mogli pratiti uinak svojih projektila, veina kojih je prebacila neprijateljevo pjeatvo ne nanijevi mu gubitke. Sjevernjake bitnice pod generalom Henry Huntom odgovorile su protuvatrom, to je prisililo Alexandera da povue kola sa streljivom van dohvata protivnikih topova, koji su ubrzo zautjeli uvajui streljivo za oekivani pjeaki napad. Hunt je odbio obnoviti paljbu ak i na molbe generala Hancocka i Gibbona koji su to smatrali nunim zbog morala svojih vojnika. Pukovnik Alexander je prestanak sjevernjake paljbe protumaio unitenjem veine topova i nakon dvosatne kanonade izvijestio Longstreeta kako je ta prijetnja najveim dijelom otklonjena. Longstreet, koji je slutio katastrofu, nije reagirao na Alexanderovu poruku. Napokon, Alexander ga obavjetava da se zalihe streljiva blie kraju i kako ga nee imati dovoljno za potporu pjeakog napada. To je za Longstreeta bila neoekivana informacija. Zatraio je objanjenje budui je pouzdano znao kako ak niti takva intenzivna baraa nije mogla iscrpsti kompletnu zalihu granata. Alexandar je odgovorio kako je morao povui komoru zbog opasnosti od neprijateljske protuvatre, a vraanje kola na liniju i distribucija dodatnog streljiva odloili bi

napad za daljnjih sat-dva vremena, to je bilo neprihvatljivo. Napokon, na Pickettovo navaljivanje, Longstreet izdaje nare enje za napad, iako neverbalno. Utueni zapovjednik korpusa je na Pickettov zahtjev za zapoinjanje napada samo potvrdno kimnuo glavom. Bilo je oko 15:00 sati kad je 12.500 Junjaka u bojnim linijama izilo iz ume na Seminary Ridgeu i zapoelo 1.200 metara dugaak put prema Cemetery Ridgeu, ispraeno posljednjom salvom Alexanderovih topova i klicanjem njihovih posluitelja. Barutni dim i praina koji su zastirali vidik uskoro su se razili i Sjevernjaci su jasno vidjeli kako se neprijatelj formira po pukovnijama i brigadama u besprijekornom bojnom poretku i kree naprijed uz kadencu doboara i desetke zastava vijorenih vruim vjetrom. Huntova odluka o neuzvraanju topnike vatre se pokazala ispravnom i dalekovidnom. Zahvaljujui sauvanom streljivu Unionisti su tukli neprijatelje gotovo itavim putem, uzrokujui ogromne gubitke: devet junjakih brigada zapoelo je mar na oko 1.600 metara dugom frontu, a nekih 900 metara kasnije napadaka je linija bila upola kraa! Napokon, dosegnuvi unionistiki poloaj Konfederati su bili previe oslabljeni da bi ga probili. Njihova prethodnica je probila prve linije i osvojila nekoliko topova, a tada su se u bitku ukljuila sjevernjaka pojaanja i potisnula ih. Nakon krae razmjene vatre preivjeli Junjaci su se povukli na poetni poloaj, mnogi epajui i teturajui zbog rana, dok su stotine mrtvih i teko ranjenih ostale razasute bojnim poljem. itav je napad trajao manje od sat vremena, ali bio je kolosalno krvoprolie. Junjaci su izgubili oko 6.500 ljudi (od toga oko 2.600 iz Pickettove divizije) nasuprot Unionistima iji su gubici iznosili oko 1.500 vojnika. Prema nepotvr enoj legendi na Leejevo nare enje da pripremi svoju diviziju za obranu od oekivanog protunapada Pickett je odgovorio: Generale Lee ja nemam diviziju.. Bio je to kraj junjake ofenzive i gubitak svake nade u okonanje rata odluujuom pobjedom.

Pickettov juri

POVLAENJE: 4. 14. SRPNJA 1863.

Povlaenje Vojske Sjeverne Virginije 4.-14. srpnja 1863.

Ameriki Dan nezavisnosti, zatekao je sukobljene vojske na starim poloajima. Lee se nadao Meadovom napadu, ali oprezni Meade se odluio slijediti dotadanji kurs djelovanja, a to je znailo ne raditi nita zbog ega e kasnije, ispravno ili ne, biti naveliko kritiziran. Odbivi junjake ponovljene napade 2. i 3. srpnja Vojska Potomac je imala povoljnu priliku za ofenzivu, ali Lee je bio tuen, no ne i potuen i sad bi njegovi vojnici uivali blagodati povienog zemljita i irokih polja vatre upravo onu prednost koja se prethodnih dana pokazala presudnom! Ipak, vjerojatno zbog iste savjesti, Meade tijekom jutra odailje arkae koji ubrzo upadaju u estoke okraje, da bi se neto prije podneva povukli na polazne poloaje. Ostatak dana obje su vojske iskoristile za lizanje rana i pokapanje (dijela) poginulih. Nakon bitke u okolici Gettysburga zavladala je, osim neizdrivog smrada, opasnost izbijanja bolesti zbog velikog broja raspadajuih ljudskih i konjskih leeva na vruem srpanjskom suncu. Veina poginulih pokopana je u masovne grobnice a konjske su strvine baene na lomae. Lee je poslao i parlamentarca s prijedlogom za razmjenu zarobljenika to je Meade, oekivano, odbio. Vojska Sjeverne Virginije se te veeri spremila za put, a kina zora 5. srpnja zatekla ju je u uurbanom maru prema Chambersburgu.

Saznavi za neprijateljevo povlaenje Meade, nominalno, izraava odlunost za progonom Konfederata, ali vei dio dana ne ini nita ekajui izvjetaje izvi aa. Sedgewick je poveo svoj VI. korpus za Junjacima i naletio na njihovu zalaznicu tijekom popodneva i obavijestio Meadea da se neprijatelj grupira za bitku u zoni Fairfielda, na strateki vanom putu za prijevoj Monterey (South Mountain). Naravno, idueg su jutra Junjaci nastavili prema jugu, ostavljajui zbunjenog Sedgewicka da ih, oklijevajui, slijedi. Lee 11. srpnja grupira Vojsku Sjeverne Virginije juno od Hagerstowna i nalazi rijeku Potomac nabujalu od nedavnih obilnih kia, te se ukopava na uzvisinama uz rijeku nadajui se Meadovom napadu. Unionisti se okupljaju tijekom 12. srpnja i Meade obeava svom neposredno pretpostavljenom, generalu Hallecku, da e napasti sutradan ujutro, a zatim odrava sastanak s korpusnim zapovjednicima i donosi odluku napasti tek 14. srpnja zbog potrebe detaljnog izvi anja junjakih fortifikacija. Ne mogavi vie ekati Lee u noi 13./14. srpnja nastavlja odstupanje preko pontonskog mosta. Idue jutro Unionisti su nali prazne rovove i krenuli u zakanjelu potjeru. Jedino unionistika konjica uspijeva stupiti u kontakt s Hethovom divizijom u zalaznici i nanijeti joj gubitke od oko 2.000 ljudi, ali taj isto taktiki uspjeh nije mogao umanjiti bijes Washingtona zbog Meadove pasivnosti. Iako je kampanja slubeno zavrila 14. srpnja manevriranje i manji okraji potrajali su jo petnaestak dana, da bi se vojske napokon smirile na starim pozicijama du rijeke Rappanahock. Vojska S. Virginije izgubila je kod Gettysburga oko 23.300 vojnika (od ega oko 4.700 poginulih), a Vojska Potomac je zabiljeila gubitke od oko 23.000 ljudi (od ega oko 3.200 poginulih), tako da se ukupni gubici kreu oko 7.900 poginulih, 27.200 ranjenih i oko 11.200 zarobljenih, a itava je kampanja Konfederaciju kotala 27.000 dragocjenih vojnika, dok je Uniju liila oko 30.100 ljudi. Tako je zavrila kampanja koja je rezultirala (uvjetno reeno) odluujuom unionistikom pobjedom prekretnicom najkrvavijeg sukoba u povijesti Sjedinjenih Drava. Rat je zavrio tek dvadesetak mjeseci kasnije, Leejevom predajom 9. travnja 1865., odnosno predajom posljednje junjake jedinice (brod CSS Shenandoah) 6. studenog 1865. u engleskoj luci Liverpool.

IZVORI

D'Orleans, Louis P. Comte de Paris, The Battle of Gettysburg, DSI Digital Reproduction, 1999.

Abner Doubleday, Chancellorsville and Gettysburg, DSI Digital Reproduction, 2004. Haskell, F.A., The Battle of Gettysburg, DSI Digital Reproduction, 2002. Lee, Robert E. Jr., Recollections and Letters of General Robert E. Lee, Project Gutenberg, 2000.

Longstreet,James & Piston, William Garrett, From Manassas to Appomattox: Memoirs of the Civil War in America, Barnes & Noble Publishing, 2004

The Times: Atlas svjetske povijesti, dopunjeno izdanje za Jugoslaviju, LjubljanaZagreb, 1986., str. 222-223

http://www.historyanimated.com/Gettysburgh.html http://www.gettysburg.com/ http://www.army.mil/gettysburg/flash.html http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Gettysburg,_First_Day http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Gettysburg,_Second_Day http://en.wikipedia.org/wiki/Little_Round_Top http://en.wikipedia.org/wiki/Cemetery_Hill http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Gettysburg#Third_day_of_battle http://en.wikipedia.org/wiki/Culp%27s_Hill#Third_day http://en.wikipedia.org/wiki/Pickett%27s_Charge http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Gettysburg#The_Confederate_retreat http://en.wikipedia.org/wiki/Cemetery_Hill Gettysburg, film, Turner Classic Movies, 1993. Sid Meier's Gettysburg, PC igra, Firaxis Games, 1997.