Page |1

Opis: Skripta iz OTPD prema Periu. Koristio sam se vec gotovim skriptama sa pravokutnika koje sam nadopunjavao prema knjizi. Drzava i pravni sustav se nalaze izmedju 2. i 83. str. , a nakon toga slijedi Struktura prava. Broj stranica: 175. Par napomena: U skripti su neke stvari pisane malim slovima, sto ne znaci da se to ne mora uciti vec da sam ja to smatrao necime sto je dovoljno samo procitati. Vrste sudova odmah na pocetku skripte sam nabrojao prema novome zakonu (knjiga je iz 1994 i kao takva malo zastarjela (ako imate izdanje iz 2009., radi se samo o pretisku). Nisam stigao skriptirati zadnja 3 poglavlja, ali sam ostavio tekst iz drugih skripti: 1. Suprotnosti teorije interesa i teorije solidarnosti u shvacanju prava 2. Utjecaj normativizma u pravnoj znanosti i praksi 3. Narodna pravna svijest i njeni veliki ideali Preporucam da normativizam i kelsena te teorije interesa i solidarnosti jako dobro naucite iz knjige jer ovih par stranica u skripti nikako nisu dosta. Skripta je vrlo sarena i mali broj stvari bi mogao na nekim printerima ispasti necitljiv iako se na monitoru sve cini uredu, stoga se ispricavam ako vam se to dogodi

Iako smatram da je skripta dovoljna za nauciti skoro pa sve, preporucam vam toplo da knjige ipak procitate pogotovo ako vam je ovo jedan od prvih predmeta jer uciti ovako iz skripte bez pretjerane elaboracije moze biti zamorno i nekada nejasno

www.pravokutnik.net

Page |2

II. Drava i pravo-njihov postanak i bit

Drava znai prije svega,jednu drutvenu organizaciju.Suprotno nekim drugim teorijama,materijalistika teorija o dravi dri da drava ne postoji u svim razdobljima razvoja drutva ve samo u nekim.Pravo i drava nisu nastali u jednom trenutku razvoja povijesti,ve je njihov postanak relativno dugotrajan drutveni proces.

1.Patrijahalna (Aristotelova) teorija o postanku i biti drave i prava.

Jedna od najstarijih teorija.Utvruje kako postanak drave tako i njenu bit Zaetnik ove teorije je Aristotel(334 g.pr.n.e).U njegovom djelu Politika vidimo da je pristaa analitike i induktivne metode socioloke metode (smatra da ljudsko drutvo treba objasniti ljudskim uzrocima i razlozima,a ne voljom bogova) evolucionistike metode(koja stvari ili pojave u drutvu gleda na dinamiki nain, u njihovom razvoju, prijelazima iz jednog stanja u drugo promjenama) Aristotel polazi od tri osnovna drutvena odnosa: a) mukarca i ene b) roditelja i djece c) odnos gospodara i roba Iz tih osnovnih odnosa nastalo je domainstvo ili obitelj.Vie domainstva ini naselje a potpuna zajednica od vie naselja je drava Stoga je oito da drava nastaje po prirodi i da je ovjek po prirodi politiko dravotvorno bie.

U tom razvoju od samostalne porodice do obitelji aristotel kao znaajne uzroke vidi i ekonomske initelje.
Bitna funkcija drave jest ostvarenje pravednosti.(to je u biti paradoksalno jer je Aristotel opravdavao ropstvo i smatrao da su vladanje i pokoravanje nuni i korisni.Jedni su odmah od roenja predodreeni da se pokoravaju,a drugi da vladaju) Za Aristotela ovjek jedini posjeduje razum te je stoga drutveno,politiko bie i u njegovoj je prirodi da se organizira. No, to moe zvuati proturjeno kad znamo da je ujedno opravdavao instituciju ropstva, tvrdei da je upravo priroda odredila takvu diskriminaciju i da ju treba prihvatiti i saivjeti s njom. No, to treba promatrati i kroz kontekst vremena u kojem je Aristotel ivio, a koje je utjecalo na njega, a samim time i na njegov znanstveni rad. Namee se i pitanje: a to ako je ropstvo u tom povijesnom razdoblju etiki promatrano bilo sramotno, ali gospodarski nuno?
www.pravokutnik.net

Page |3

Patrijarhalna teorija u tumaenju postanka drave i prava ima svoje dobre i loe strane: 1. Patrijarhalnom teorijom su, ve u antikoj filozofiji, uspjeno suzbijena mistina,
religijska ili metafizika gledita o postanku drave, koja su taj postanak tumaila nadnaravnim uzrocima.

2. Patrijarhalna teorija je uzronike postanka drutva potraila u prirodnim

uzronicima u okviru ljudskog drutva, pokazujui da su drava i pravo proistekli iz potreba i razvoja drutva.

3. Ova je teorija osnaila tzv. socioloku metodu, s naelom da drutvene

pojave imaju drutvene uzronike. Ljudsko se drutvo neprestance razvija i trai primjerene drutveno-organizacijske oblike, poput drave i prava.

4. Ova je teorija istaknula znaenje utjecaja porasta populacije na razvoj i

mijenjanje ljudskog drutva.

5. U populacijski proces umee snagu gospodarskih initelja, pogotovo kad se

govori o proizvodnji i razmjeni dobara kao uzroniku i posljedici sve vee koncentracije stanovnitva.

6. Uvrtenje psiholokih initelja, uroenih tenji koje ovjeka vode k organizaciji. 7. Primjena svestranog pogleda na tumaenje postanka drave i prava. Valja navesti i njene loe strane: 1. Populacijski initelj ipak nije bio bitan za stvaranje drave i prava; u
dubini tog procesa bili su ekonomski initelji koji su svom snagom potresli povrinu drutva; porast puanstva bio je samo pratei initelj.

2. Iako

valja potovati Aristotelovu misao o psiholokim pretpostavkama ovjeka za ulazak u razvijenije drutvo, ipak ljudsku psihu i socijalna nagnua valja tumaiti ovjekovim materijalnim poloajem u drutvu, tj. o njegovoj sudbini u procesu proizvodnje i razmjene dobara te o razvoju njegove radne i misaone svijesti.

3. Aristotel gotovo nigdje ne govori o ulozi sile u formiranju drave

i prava. Njegov opis sugerira da je taj proces tekao vie-manje harmonino, bez proturjenosti i borbe.

4. Aristotel istie analogiju izmeu vlasti pater familias u

obitelji i kraljevske vlasti u monarhiji. Drava je proirena obitelj Pater familias u obitelji je analogan kralju u kraljevini Kao i otac, kralj se mora sa jednakom ljubavlju i marom odnositi prema svim svojim podanicima i graanima Kralj je iznad sukoba u dravi, on ne pripada ni jednoj postojeoj grupi u dravi
Ova analogija posluila je da opravda i obrani kraljevsku vlast od bilo kojih nasrtaja. Spencer je duhovito primijetio da je jedino opravdanje ovoj analogiji djetinja narav onih koji u nju vjeruju. No, povijest je ovu analogiju burno opovrgla.
www.pravokutnik.net

Page |4

2.Teorija sile o postanku i biti drave i prava

Ova teorija ukratko reeno stavlja initelje drutvene sile i politike prisile ispred vanosti gospodarskih initelja smatra da su ovi potonji samo posljedica bitnog i odluujueg initelja kod postanka drave i prava,a to bi bili initelji sile i prisile.

a)Dhring(1833-1921)
Smatra da ono prvobitno u postanku drave i prava treba traiti u neposrednoj politikoj sili a ne tek u indirektnoj ekonomskoj moi. Gospodarstvu nad prirodom je predhodilo gospodarstvo nad ovjekom Eksploatacija zemljita mogua je tek posredstvom eksplotacije ljudi

Politika sila u stvaranju drave ima neposredan uinak a ekonomska tek

posredan.

Politika sila je temelj a ekonomske injenice su samo posljedice u tom

procesu

Ekonomske injenice su, prema tome, injenice drugog reda. Ekonomski initelji postaju vani za dravu tek uz uvjet postajnja politikih
initelja.

b)Gumplowicz(1838-1909)
Autor je djela Socioloki pojam drave i O borbi rasa Gumplowicz smatra da vlada zakonitost da razliitost uvjeta ivota uzrokuje odluujui utjecaj i to formirajui se na obiaje.U socijalnim grupama postoje klice razvitka koje se sastoje u nagonu koji proizlazi iz potreba da bi se one zadovoljile u prirodnim uvjetima. Gleda na razvoj jednog i jedinstvenog ovjeanstva kroz oblike: 1. Pastirstva 2. Lovstva 3. Zemljoradnje, 4. Industrije. Prema Gumplowiczu u hordama nije bilo nikakve politike organizacije ni prava. Poticaj za stvaranje drave dan je od strane ratobornih hordi Samo susret hordi,miroljubive sa ratnikom,mogao je stvoriti odnos vladajuih i potinjenih.

Postanak prava izazvan je brigom da se sauva vladavima od vladajueg sloja.Dakle, pravo proizlazi iz razloga pritiska vladajue klase i protupritiska potinjenih.Vladajua grupa u dravi,da bi sauvala i ouvala sebe samu,uoljivo ima najvei interes da sauva dravu,jer sav njen drutveni poloaj ovisi o sauvanju drave.

www.pravokutnik.net

Page |5

c)Oppenheimer(1864-1943)
U svom djelu O dravi obrauje proces nastanka drave i prava istiui ulogu sile i prisile kao primarnu. On istie veliku pokretaku snagu osnovnog ljudskog nagona,a to je nagon za samoodravanjem ralanjen na glad i ljubav. Iz tog nagona javlja se ivotna potreba,tzv ekonomski nagon. Zadovoljenje svojih prijeko potrebnih ekonomskih potreba pojedinac ili njegova zajednica mogu ispuniti na dva naina: a) ekonomskim sredstvom tj. radom b) politikim sredstvom tj. Otimainom Svrha obaju sredstava je ista.Sva svjetska historija ima samo jedan sadrajborbu izmeu ova dva sredstva. Drava je organizacija politikog sredstva. Te stoga ona nemoe nastati prije nego je ekonomsko sredstvo stvorilo stanovtiu koliinu predmeta za zadovoljenja potreba koja se mogu stei otimainom odnosno politikim sredstvom.

Evoluciju drutva prije drave tumai Oppenheirmer kroz bezdravne narode: primitivnim lovcima primitivnim ratarima i kroz preddravne narode: pastiri vikinzi. Primitivni lovci svojom organizacijom ne pridonose stvaranju drave.Oni ive u sasvim praktinoj anarhiji Primitivni ratari takoer ne uspostavljaju uzroke za pojavu drave.Oni su odijeljeni jedni od drugih i nema autoriteta koji bi vladao cjelinom.

Pastiri su prema Oppenheimeru pak stvoritelji naroda iz ekonomskih razloga-kod njih se javlja imetak, a razlike u imetku dovode do razlika u staleu.I tek tada se ukljuuje politiko sredstvo u obliku ropstva.(za razliku od lovaca koji ili ubijaju ili adaptiraju)

Vikinzi su u svemu isti kao i pastiri samo to su stvoritelji primorskih drava a pastiri su osnovali kopnene.Glavno ekonomsko sredstvo vikinga je ribarstvo koje daje izvrsnu podlogu za politiko sredstvo jer rob kod ribolova vie privreuje nego li stoji njegova hrana.

www.pravokutnik.net

Page |6

Oppenheimer razlikuje 6 stadija u procesu postanka drave:

1. 2. 3. 4. 5. 6.

Otimaina i ubijanje-beskrajni boj bez rata i mira. Agresivni pastir svoju silu pretvara u ekonomiju.Protivnik,prije likvidiran postaje sredstvo rada.Sada pastir uzima suviak od ratara. Seljatvo poinje redovno davati svoj suviak pastirima kao danak. Prostorno ujedinjenje etnikih gomila na jednom prostoru. Potpuna drava-stvara se pravo kroz gospodarsku grupu. Sve se ee upotrebljava sila-razvija se navika vladanja i obiaji vladanja.

Na kraju ove analize spominju se i vani psihiki initelji koji su popratili ovaj proces.Oppenheimer smatra da se uspostavljaju grupne svijesti.Kod onih koji vladaju ta se svijest sastoji u tome da se poredak odri a kod poinjenih da se poredak srui.No kako se gospodarska grupa proglaava pobjednikom tako ona namee svoje obiaje drugima-pogotovo religiju kojom se stvara izvjesni tabu to se tie organizacije drave.

www.pravokutnik.net

Page |7

3.Psiholoka teorija o postanku i biti drave i prava

Pristae ove teorije polaze od neoborive injenice da je priroda ljude stvorila razliitima te je stoga razlikovanje meu pojedincima i grupama dobro i korisno za ljudski rod. Ova teorija vee postanak drave i prava uz odreene psihofizike osobine pojedinca i grupa.Neki su slabiji a neki jai te se kod jaih javlja elja za moi.Drava i pravo nastali su akcijom psihofiziki jaih.Dokle got bude psihofizikih razlikovanja meu ljudima,bit e,dakle drave i prava.

a)Organska teorija
Ako je prirodna i drutvena injenica razlikovanje meu ljudima tada su jedni uvijek predodreeni da vladaju. Organska teorija dri da su pravo i drava indentini ivom organizmu pa su tako drava i pravo opsrkbljeni organima i poput ljudskog organizma postoje odreena sredita upravljanja kojima se ostali organi moraju pokoravati. Iz ove teorije je proizala ideja o drutvenoj eliti-o predodreenosti nekih pojedinaca i grupa za odreene funkcije kao i zakon o njihovoj nezamjenjivosti.Ova teorija je ila u prilog onima koji su teili monopolizmu moi u vlasti,nepovredivnosti onih koji aktualno upravljaju.Smatralo se da nijedna drutvena promjena nemoe naruavati ovaj od prirode ustanovljen red.

b)Rasna teorija
Rasna teorija je produetak i krajnja posljedica organske teorije.Prema Gumplowitzu priroda je izvorite svih zakonitosti te stoga drutvo nemoe ima jedne zakonitosti a priroda druge. Primjer toga je socijalni darvinizam koji je izvrio mehaniko prenoenje prirodnih zakona na ljudsko drutvo. Darwin je tvrdio da u prirodi vladaju sljedei zakoni: a) zakon evolucije b) zakon prilagoavanja nasljeivanjem c) zakon borbe za ivot d) zakon odabiranja-zakon preivljavanjeg najjaeg Temeljna je greka ove teorije to nije istraila koliko je ljudsko drutvo indentino prirodi. Rasna teorija u biti oznaava politiku i ideoloku krizu graanske klase koja je u pomankanju boljeg rjeenja zagrabila u vedro prirodnog razlikovanja ljudi J.A. Gobineau(1816-1882) je napao naelo jednakosti ljudi koje je zagovarala prirodna kola pod ijom je zastavom uinjena francuska revolucija.Gobineau smatra da su naelo jednakosti izmislili pojedinci i narodi koji nemaju istou krvi.Ako se gubi istoa krvi gube se i kvalitete koje nose iste rase,posebno one koje krase bijelu rasu.Prema ovom teoretiaru Arijevci su stvorili dosadanju povijest te je stoga oni moraju sauvati i unaprijediti prije svega zatitom istoe svoje rase. Meutim ova teorija je otila korak dalje i unutar iste rase uvela razliite stupnjeve rasne obdarenosti.Unutar superiorne rase valja izabrati najsposobniji i najii narod.
www.pravokutnik.net

Page |8

4.Materijalistiko shvaanje o postanku i biti drave i prava

Ova teorija smatra da razlozi koji su doveli do formiranja drave jesu oni isti koji su doveli do prijelaza besklasnog drutva u klasno.Ovaj teorija sastoji se od sljedeih etapa:

1) 2)

Drutveni razvoj poinje razvojem sredstva za proizvodnju Porastom i napretkom sredstava za proizvodnju nastaje mogunost da se podmiri ne samo dnevna potreba nego i da se akumulira onaj viak to ostaje.

3)

Taj viak poinje initi rezervu,poetak privatnog vlasnitva.Dosad su sredstva za proizvodnju pripadala zajednici, a sada pojedinaca postaje vlasnikom tog istog sredstva za proizvodnju. Pojavom privatnog vlasnitva jedni su doli u mogunost zbog istaknutog drutvenog poloaja da akumuliraju vie nego ostali.Dakle stvara se diferencijacija

4)

5) 6)

Tako je nestala drutvena homogenost i drutvo se prema imovinskom mjerilu poelo djeliti na klase. Tako formirane klase naravno nisu jednake ekonomske snage.Ekonomski vladajua klasa u drutvu osjetila je potrebu da svom gospodarenju podvrgne ostale klase. Zbog toga ekonomski najjaa klasa uvia da joj samo ekonomska snaga nije dovoljna za osiguranje dominantnog poloaja ve mora upotrijebiti i neposrednu drutvenu prisilu kako bi u tome uspjela.Prva njena dunost je da izda pravila koja e titi njene interese i za pripadnike drutva budu obavezna. Da bi vladajua klasa postigla da se pravila potuju ima na raspolaganju dva sredstva: a. da lanovima drutva za to obea nagradu b. da im zaprijeti prisilomi izvrenjem kazne Ona e obeanja i nagrade davati posebno davati vlastitim organima tj. ljudima koji e u njeno ime i za njene interese neposredno upravljati drutvom. Da pi pak mogla zaprijetiti prisilom i izvriti kaznu nad pojedincima ako ne budu izvravali pravila koja ona izdaje,vladajua klasa mora imati jednoga

7)

jamca i provoditelja prisile.

8)

Drava i pravo: Ona u tu svrhu stvara svoj poseban aparat,obavezno od svojih pripadnika,koji nazivamo dravom. Pod dravom podrazumijevamo sustav ljudi i funkcija koji stvaraju pravila dunog ponaanja za pojedince i koji ta pravila osgiuravaju prisilnom snagom kojom raspolau. Pravo je sustav pravila to ih izdaje dravna vlast,a pokazuju kako se pojedinci moraju ponaati u dotinoj dravi.Pravo je takoer i poredak odnosa.Dakle,pravo se sastoji iz dva elementa:pravila i odnosa.Pravo je poredak-sustav odnosa u drutvu reguliranog pravilima.

www.pravokutnik.net

Page |9

III. STRUKTURA DRAVE, NEKA POBLIA OBILJEJA DRAVE ORGANI I FUNKCIJE DRAVE
1. Pojam organizacije
Drava se tretira kao oblik organizacije. Kao takva ona u sebi sadri:
Ljude

o lanstvo (mogu ali ne moraju vriti funkciju organa) o Organi (nuno su i lanovi)
o lanovi ili pripadnici organizacije

Cilj ili svrhu organizacije o U njenoj svrsi oituje se njezina bit Djelatnosti o Ovdje se oituje stanovita podjela rada, odnosno neki organi postaju nadleni u stanovitim funkcijama o Organizacija je zajednica funkcija Sredstva o Zajednika imovina organizacije o Nije isto to i osobna imovina lanova

Oblik ili struktura organizacije

Poredak o Svaka organizacija je ujedno i poredak, odnosno sustav sa normama, vrijednostima i reguliranim odnosima Stupanj zajednitva i homogenosti o Na temelju tog stupnja se odreuju i sankcije za lanove koji povrjeuju pravila Jezik o Sredstvo komuniciranja i unutar organizacije ali i prema vanjskim subjektima o On moe biti Svakodnevni Slubeni Normativni- pravila i norme prema kojima se

odreuje bit i oblik organizacije ureuje se doputeno i obavezno ponaanje

Prostor & vrijeme lanova te sva pravila koja vrijede unutar organizacije, pravila koja ureuju ponaanje organizacije prema vanjskim subjektima

www.pravokutnik.net

P a g e | 10 o Teritorij na kojem se nalazi, te njen razvoj kroz faze, promjene do kojih dolazi i slino

Ime ili naziv

Organizacija je skup ljudi koji su meusobno povezani i organizirani na osnovi svojih zajednikih djelatnosti, a povezuju se i uz pomo zajednikih sredstava ostvaruju zajednike ciljeve.
Svaka organizacija ima svoj cilj koji eli postii, te paralelno s time ona razvija i neke svoje djelatnosti koje nazivamo njezinim funkcijama. Dravne funkcije mijenjale su se kroz povijest; neke funkcije moderne drave nisu poznavale starije draveprimjerice prije nije bila razvijena funkcija zatite zdravlja graana ili njihovog obrazovanja. Neke druge funkcije, pak, oduvijek su prisutne; nor. Vojna funkcija, rjeavanje sporova meu graanima i slino..

Drava ima svoj cilj-> da bi ga ostvarila razvija neke djelatnosti-> te djelatnosti zovemo funkcijama-> neke od njih su stalne, neke su nestalne i pripadaju samo odreenim razdobljima i situacijama Da bi funkcije uope bile pokrenute potrebni su LJUDI, zato dravna vlast okuplja organizacije ljudi koje obavljaju dravne djelatnosti, i za to dobivaju plae, nagrade i slino. Time dolazimo do pojma DRAVNOG ORGANA odnosno TIJELA. Ne postoji jedinstvena definicija ovog pojma:

2. Pojam i vrste dravnog organa

neki teoretiari smatraju da pod taj pojam spadaju samo slube a ne i ljudi koju su u njima zaposleni(oni su slubene osobe) o drava<-> dravni organ<-> slubena osoba drugi smatraju da su stvarni dravni organi upravo ljudi o drava<->dravni organ Iako ovaj drugi stav nije pogrean, prevladava prvi stav jer prua veu sistematinost u shvaanju organizacije drave.
U odnosu drava-dravni organ-slubena osoba ovi pojmovi vrlo su usko vezani, pogotovo drava-dravni

organ za koje kaemo da su u organskom, neraskidivom odnosu. Dravni organ i slubena osoba nisu u tako jakoj vezi kao to je ova gore, jer su ljudi jednim dijelom slubene osobe a drugim dijelom privatne osobe sa privatnim, graanskim ivotom.

Iako je fizika osoba time podijeljena, ona na svom radnom mjestu kao slubena osoba, koja djeluje u ime u za raun drave, smije djelovati samo u okviru svojih nadlenosti.

Dravni je organ transpersonalan, to znai da nije ovisan o trajanju ivota dravnih slubenika, jer gubitkom jednog, na njegovo mjesto dolazi drugi. Samim time identitet i kontinuitet dravnog organa nije naruen.
www.pravokutnik.net

P a g e | 11 Ipak, dravni organ nije impersonalan jer u svom stvarnom djelovanju on postie onoliko koliko je sposoban njegov ljudski sastav. Realnost kvalitete dravnih organa ovisi o realnosti kvalitete njegovih slubenika.

I. Hijerarhija
Ako pogledamo organizaciju dravnih funkcija, jasno je da unutar tih funkcija svi organi nemaju isto znaenje niti vanost. Hijerarhija nema oblik piramide, jer bi onda znaila da je drava nuno apsolutistikog tipa, ali moemo govoriti o nekoj rang-ljestvici dravnih organa odnosno hijerarhiji dravnih organa:

Najvii dravni organi

o

redovito oni koji su najvii na itavom dravnom teritoriju.Ali ako je drava organizirana kao federacija ili je decentralizirana, moemo uz vrhovni organ za itav dravni teritorij pokazati i vrhovni organ za pojedini federalni jedinicu ili, pak, za pojedinu oblast, oopinu itd.

Vii dravni organi

o neposredno ispod najviih ali po znaenu njima vrlo bliski je odmah ispod njega jer je zaduena za izvrnu vlast

o primjer: Sabor RH kao zakonodavna vlast je najvii organ, a vlada Nii dravni organi
o o o

u centralistikim zemljama imaju personalnu i funkcionalnu ovisnost o viim organima u decentraliziranim zemljama je njihov poloaj specifian primjer: opina je u odnosu na sabor nii organ, ali je na svom teritoriju od veeg znaenja

II. Meusobni odnosi

dravni organi u svom meusobnom odnosu mogu biti u stanju:

Jednakosti o izmeu sebe nemaju neposrednu povezanost funkcija

ili

o potpuno su neovisni jedan o drugome Podreenosti

Pravna ili funkcionalna vii organ moe davati obavezne upute niem organu kako e rijeiti akt vii organ moe obesnaiti ili promijeniti akt koji je donio nii organ

Organizacijska ili personalna postoji odgovornost slubenih osoba nieg organa onima
iz vieg organa vii organ postavlja i smjenjuje osobe u niem organu

www.pravokutnik.net

P a g e | 12 Ipak, organi su povezani ak i kad su u stanju jednakosti, jer se meu njima razvija odreena suradnja. to organi imaju bolju suradnju, to se dravne funkcije lake odvijaju i drava lake postie svoje ciljeve.Npr. dvije opine ili upanje zajednii investiraju u neki privredni objekt

III. Teritorijalna nadlenost

Prema teritorijalnoj nadlenosti organi mogu biti: Centrali Oni ija se nadlenost prostire na cijelom dravnom teritoriju (Sabor RH)

Lokalni
Oni koji imaju nadlenost samo na jednom dijelu dravnog teritorija.

IV. Sastav
Prema svom sastavu dravni organi mogu biti: Pojedinani dravni organi o Oni u kojima je konana odluka dana jednoj osobi, koja je slubena osoba sa najviim rangom u tom organu. Ta osoba se ne mora savjetovati sa svojim slubenim osobama.Krajnja odluka preputa se njenoj volji, ali ujedno i njenoj odgovornosti Kolegijalni dravni organi o oni u kojima odluke donose slubene osobe u kolegiju, odnosno skupnom sastavu.. o Tu se javljaju 2 vana pitanja: sastavljanja takvih organa (postavljanjem ili izborom?) pitanje odluivanja, odnosno koliki je kvorum potreban, javno ili tajno glasovanje, naelo veine.. Ovakvi organi uvelike podupiru demokratizaciju dravne vlasti.

Mjeoviti dravni organi o Karakteristini su jer u njima sudjeluju i graanske osobe uz slubene osobe. Pogled slubenih osoba na problem time je proiren od strane graana, a oni se politiki angairaju te se razvija politika svijest.

o Ipak, izgleda da u suvremenim drava nije mogue

imati sve organe kao kolegijalne, jer su ponekad potrebne hitne odluke i osobna odgovornost organa.

V. Sredstva
Naravno, da bi drava ostvarila sve svoje ciljeve, nikako joj nisu dovoljni samo ljudi; potrebna su SREDSTVA. Drava raspolae odreenim sredstvima koja dodjeljuje svojim organima kako bi oni mogli provoditi dravne djelatnosti. Do tih sredstava drava dolazi na razliite naine (iskoritava sredstva koja ve postoje, ubire plodove proizvodnog procesa, raspisuje poreze i slino).

Drava planira svoje prihode i rashode, a to sve je normirano u dravnom proraunu.

www.pravokutnik.net

P a g e | 13

Iz svega toga zakljuujemo da je okosnica dravne organizacije Dravna vlast, da bi ostvarila svoje ciljeve, razvaij odreene djelatnosti.Te djelatnosti nazivaju se uobiajeno nejzinim funkcijama.Ali funkcije ostvaruju ljudi, slubene osobe u dravnim organima, s time da im dravna vlast stavlja na raspolaganje odreena sredstva

VI. Usmjerenost funkcija

Funkcije to ih drava obavlja dijele se na dvije osnove vrste vanjska funkcija o sastoji se od djelatnosti drave prema ostalim dravama i drugim subjektima meunarodnog ivota (UN, meunarodni sud pravde..) unutarnja funkcija o djelatnosti u razliitim odnosima unutar drave

uvijek su nazona najmanje dva od tri faktora (drava, udruenje, pojedinac). o Prema tome ti odnosi mogu biti: o Drava udruenje o Drava pojedinac o o Udruenje udruenje Udruenje pojedinac

o Pojedinac - pojedinac
Ovu razdiobu funkcija takoer nazivamo vanjskom & unutarnjom politikom. Ipak, unato ovoj podjeli, funkcije se ne razvijaju samostalno i neovisna jedna od druge. Naprotiv, one su stalno u vezi i utjeu jedna na drugu. Sve ove funkcije odvijaju se i ostvaruju u tri osnovna pravna oblika: zakonodavstvo sudstvo upravu

2.1. ZAKONODAVSTVO
Zakonodavstvo je onaj oblik dravnih djelatnosti koji se sastoji u izradi i donoenje pravnih propisa najvie snage, odnosno zakona u nekoj dravi. Pomou njih reguliraju se najznaajniji drutveni odnosi. Zakone moe donositi jedna osoba (apsolutna monarhija) ili ui sastav ljudi (parlament). Svakako ga donosi najvii organ neke drave. Donose se na poseban nain ,koji je opet razliit u pojedinim dravama. Postupak prema kojem se zakoni donose zove se zakonodavni postupak i njegov tijek je obino utvren u ustavu zemlje. Taj postupak ima razliite faze:

www.pravokutnik.net

P a g e | 14

1. Prijedlog za donoenje zakona

o

2.

ako se zakoni donose u parlamentu, prijedloge uglavnom daju njegovi lanovi ili drugi funkcionari u dravi o pravo osoba ili ustanova da pokrenu postupak za donoenje nekog zakona zove se zakonodavna inicijativa o u tom prijedlogu treba navesti razloge zbog koji se trai njegovo donoenje i obrazloiti njegovu potrebu Razrada nacrta ili projekta zakona o ako nije nacrt nije izraen ve tokom prijedloga, potrebno ga je donijeti u ovoj fazi o to se povjerava strunim osobama, dravnim organima i graanima zainteresiranim za sudjelovanje o ponekad je i nacrt toliko detaljan i iscrpan da je potrebno donijeti i prednacrt

3. Rasprava o nacrtu zakona

o

rasprava moe biti dana samo nadlenim i slubenim tijelima u dravi ili na iru odnosno openarodnu raspravu graanstvu kad rasprava bude organizirana u slubenim zakonodavnim tijelima ve govorimo o prijedlogu i tada se o njemu prvo raspravlja u naelu (openito se ispituje njegova potreba i vrijednost) a zatim pojedinano (analiziraju se detalji) razlikujemo raspravi o nacrtu zakona i o prijedlogu zakona. Nacrt ne moe biti predmet rasprave za zakonodavno tijelo,a prijedlog mora predstavljati vii stupanj zakonodavne izrade i o njemu se raspravlja

4. Glasovanje o zakonskom prijedlogu

o

o o

nakon analize zakonskog prijedloga u naelu i u pojedinostima slijedi glasovanje o njemu obavlja se u zakonodavnom tijelu, a koliki broj glasova je potreban je odreeno u ustavu svake zemlje ako je zakon od velike vanosti za dravu, taj zakonski prijedlog se daje na glasovanje i irim slojevima narodareferendum

5. in promulgacije
o o tekst zakona je potvren i objavljen te je obavljena sva ustavom propisana procedura za njegovo donoenje taj in obavljaju najvii dr. Organi i time se jami da je zakon donesen prema unaprijed propisanom postupku i da su svi uvjeti donoenja zadovoljeni

6. Publikacija
o o objavljivanje zakona za sve graane i dravne organe kod nas se objavljuje u narodnim novinama

7. Rok
o samim inom publiciranja zakon ne stupa na snagu

www.pravokutnik.net

P a g e | 15 o o kod nas 8.dan od publiciranja zakon stupa na snagu jer se tada smatra da su se graani i organi upoznali s njime poslije toga roka nitko se ne moe ispriati da nije znao za taj zakon razdoblje od asa publikacije do asa stupanja na snagu zove se vacatio legis (osloboenje od zakona, neobaveznost zakona) te potoje 3 mogunosti (uzima se u obzir strogost zakona) redovita vakacija (stupanje 8.dan na snagu) bez ikakve vakacije (zakon stupa na snagu samim izglasavanjem) vakacija dulja nego obino

2.2. SUDSTVO
lanak 117. Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i neovisna. Sudovi sude na temelju Ustava i zakona. lanak 118. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najvii sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost graana. Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, uz prethodno miljenje Ope sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nadlenog odbora Hrvatskoga sabora, na prijedlog Predsjednika Republike bira i razrjeuje Hrvatski sabor. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske bira se na etiri godine. Ustanovljavanje, djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova te postupak pred sudovima ureuje se zakonom. lanak 119. Sudske su rasprave javne i presude se izriu javno, u ime Republike Hrvatske. Javnost se moe iskljuiti iz cijele rasprave ili njezina dijela zbog razloga koji su nuni u demokratskom drutvu radi interesa morala, javnog reda ili dravne sigurnosti, posebno ako se sudi maloljetnicima, ili radi zatite privatnog ivota stranaka, ili u branim sporovima i postupcima u svezi sa skrbnitvom i posvojenjem, ili radi uvanja vojne, slubene ili poslovne tajne i zatite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske, ali samo u opsegu koji je po miljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti tetna za interese pravde. lanak 120. U suenju sudjeluju i suci porotnici, u skladu sa zakonom. lanak 121. Suci imaju imunitet u skladu sa zakonom. Suci i suci porotnici koji sudjeluju u suenju ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraeno miljenje ili glasovanje pri donoenju sudbene odluke, osim ako se radi o krenju zakona od strane suca koje je kazneno djelo. Sudac ne moe u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela uinjenog u obavljanju sudake dunosti biti pritvoren bez odobrenja Dravnoga sudbenog vijea. lanak 122.

www.pravokutnik.net

P a g e | 16 Sudaka dunost je stalna. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga lanka prigodom prvog stupanja na sudaku dunost suci e se imenovati na vrijeme od pet godina. Nakon ponovnog imenovanja sudac obavlja svoju dunost stalno. Sudac e biti razrijeen sudake dunosti: ako to sam zatrai, ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dunost, ako bude osuen za kazneno djelo koje ga ini nedostojnim obavljanja sudake dunosti, ako u skladu sa zakonom, zbog poinjenoga tekog stegovnog djela, tako odlui Dravno sudbeno vijee, kad navri sedamdeset godina. lanak 123. Suce, u skladu s Ustavom i zakonom, imenuje i razrjeuje te o njihovoj stegovnoj odgovornosti odluuje Dravno sudbeno vijee. Dravno sudbeno vijee u postupku imenovanja i razrjeenja sudaca duno je pribaviti miljenje nadlenog odbora Hrvatskoga sabora. Dravno sudbeno vijee ima jedanaest lanova koje iz reda istaknutih sudaca, odvjetnika i sveuilinih profesora pravnih znanosti bira Hrvatski sabor na nain i u postupku odreenim zakonom. Veina od ukupnog broja lanova Dravnoga sudbenog vijea mora biti iz reda sudaca. Predsjednici sudova ne mogu biti birani za lanove Dravnoga sudbenog vijea. lanovi Dravnoga sudbenog vijea biraju se na vrijeme od etiri godine, s time da lanom Dravnoga sudbenog vijea nitko ne moe biti vie od dva puta uzastopce. Predsjednika Dravnoga sudbenog vijea bira tajnim glasovanjem veina lanova Dravnoga sudbenog vijea na vrijeme od dvije godine. Sudac ne moe biti premjeten protivno njegovoj volji osim u sluaju ukidanja suda ili preustroja suda u skladu sa zakonom. Sudac ne moe obavljati slubu ili posao koje je zakon odredio kao nespojive sa sudakom dunou.

Protiv odluke o razrjeenju sudake dunosti sudac ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave odluke, podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske albu o kojoj Ustavni sud odluuje na nain i u sastavu odreenom Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Protiv odluke Dravnoga sudbenog vijea o stegovnoj odgovornosti sudac ima, u roku od 15 dana od dana dostave odluke, pravo albe Ustavnom sudu Republike Hrvatske. O albi odluuje Ustavni sud na nain i po postupku kako je to odreeno Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. U sluajevima iz stavka 4. i 5. ovoga lanka Ustavni sud duan je odluiti u roku od 30 dana od primitka albe. Odluka Ustavnog suda iskljuuje pravo na ustavnu tubu.

Sudbena vlast ima veliku i znaajnu ulogu u stvaranje pravne drave, odnosno drave koja ima sreen i zakonit pravni poredak. U zakonu se takoer opisuju njihove nadlenosti i ustrojstva: u prvom stupnju sudi sudac, rijetko vijee
www.pravokutnik.net

P a g e | 17 u viem stupnju sude vijea, iznimno i u opoj sjednici

Redovni sudovi Republike Hrvatske su: 1. opinski sudovi 2. upanijski sudovi 3. Vrhovni sud Republike Hrvatske

Specijalizirani sudovi RH su:

prekrajni sudovi trgovaki sudovi Visoki prekrajni sud Visoki trgovaki sud Upravni sud Republike Hrvatske. Sudac se mora ponaati tako da ne umanji svoj ugled niti sudbene vlasti, ne smije pripadati nijednoj politikoj stranci niti sudjelovati u njenim aktivnostima. Kako bi zatitio graane i pravne subjekte od nezakonitog rada sudaca, Zakon uvodi odgovornost za tetu prema kojoj Republika Hrvatska odgovara za tetu koju u obnaanju sudake dunosti nanese sudac graaninu ili pravnoj osobi svojim nezakonitim i nepravilnim radom Specijalizirani sudovi oni koji sude u svezi nekih posebnih drutvenih odnosa, Nekih posebnih grupa graana ili posebnih protupravnih djela. Najblii primjer specijaliziranih sudova su vojni i ustavni sudovi.

1. 2. 3. 4. 4.

Ustavni sud
1. Odluuje o suglasnosti zakona s Ustavom 2. Odluuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom 3. titi ustavne slobode i prava ovjeka i graanima 4. Rjeava sukob nadlenosti izmeu tijela zakonodavne, izvrne i sudbene
vlasti

5. Odluuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti predsjednika Republike 6. Nadzire ustavnost programa i djelovanje politikih stranaka i moe, u
skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad

7. Nadzire ustavnost i zakonitost izbora i republikog referenduma i rjeava

izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova

8. Obavlja druge poslove odreene Ustavom

Unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda odreuje se njegovim poslovnikom. Djelovanje suda je javno, njegovi suci imaju imunitet, ne mogu biti pozvani na odgovornost zbog izraenog stajalita ili glasovanja, ne smiju pripadati niti jednoj stranci. Ako sud smatra da neki zakon nije u suglasnosti sa Ustavom, obraa se Vrhovnom sudu traei od njega da podnese Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti zakona, a on zastaje sa postupkom za primjenu.
www.pravokutnik.net

P a g e | 18

Vojni sudovi
Oni koji sude o kaznenim djelima vojnih osoba, te drugih osoba ako se njihova djela odnose na narodnu obranu i sigurnost zemlje. Organizira se i djelatnost vojnog tuiteljstva. Postoje i drugi specijalizirani sudovi, uz ove navedene, ali njihovo postojanje ovisi i dravama te raznim drutveno-politikim okolnostima. U nekim zemljama osnivaju se specijalni sudovi koji su slini specijaliziranim, a osnivaju se sa odreenim zadatkom, na krae vrijeme ali obino na jau represiju. U sudskom postupku postoje dva osnovna sudska postupka

Parnini postupak 1. Pojavio se spor meu ravnopravnim subjektima prava 2. Radi se o spornoj ocjeni injenica ili odnosa 3. Zainteresirani subjekti se utjeu dr. organu da kao nepristrani
subjekt rijei spor

4. Od organa se oekuje da zapone i vodi parnicu te donese svoj

pravorijek kojim e nekoj stranci dati za pravo

Kazneni parniki postupak 1. Nije toliko oigledna injenica spora, nego je taj postupak zatita vrijednosti znaajnih za dravu i pojedinca. Zato sudac nastupa vie kao zastupnik drutvenih interesa nego kao nepristrani arbitar 2. Osim suda u ovom postupku djeluju i drugi organi (unutarnji poslovi, policija, dravni odvjetnik) pa imamo kombiniranu djelatnost dravnih organa razliitih funkcija 3. Odluivanje o krivnji u rukama je suda 4. U ovom postupku djeluje se i odluuje prema slubenoj dunosti, a ne ovisno o volji i inicijativi stranke Neki teoretiari smatraju da kazneni postupak ne spada u parnini postupak. Kazneni je onaj koji se vodi pred sudom radi utvrivanja poinitelja kaznenih djela i njihova kanjavanja. Kazneno djelo je ono koje je po zakonu predvieno kao opasno i tamo kvalificirano kao kazneno.

Graanski parnini postupak 1. Uglavnom nema kombinirane suradnje dravnih organa, sva djelatnost je naelno u rukama suda

www.pravokutnik.net

P a g e | 19

2. Postupak se vodi i inicira voljom

zainteresirane stranke 3. Sve je ostavljeno raspolobi stranke 4. Sud odluuje u postavljenim granicama zahtjeva 5. Stranke se mogu odrei svog zahtjeva, nagoditi se i sl.

Iako postoje jasne razlike izmeu kaznenog i graanskog postupka, mogue je da se ova dva postupka u posebnim sluajevima spoje:

ADHEZIJSKI postupak o Dolazi do spajanja jer su nekim krivinim djelom povrijeena i imovinska i druga graanska prava neke osobe o Sud moe obuhvatiti oba predmeta zajedno, te odluiti o: Krivinoj sankciji Nadoknadi tete o Tada na prijedlog oteene stranke sud moe u krivinom postupku odluiti o graanskopravnom zahtjevu i odluiti o kaznenoj sankciji i naknadi tete Ipak, oteena stranka nije duna zahtjevati provoenje adhezije Nadleni sud isto tako nije duan prihvatiti takav zahtjev I jedan i drugi imaju pravo uputiti zahtjev o prebacivanju u graanski postupak

PREJUDICIJELNA pitanja o To su pitanja koja svojim postojanjem, utvrivanjem i rjeavanjem mogu bitno usmjeriti, odrediti i rijeiti jedan drugi postupak, pa se zbog toga moraju prethodno rijeiti da bi posluila kao osnova za daljnji postupak

www.pravokutnik.net

P a g e | 20

Izmeu kaznenog i graanskog postupka takoer postoje i slinosti: Oba postupka imaju za cilj da se utvrdi i rijei sporno injenino stanje

U oba se utvruju injenice Ti postupci raspolau gotovo istim sredstvima za postizanje svog cilja.
Krajnja odluka je u rukama suda

Oba su kontradiktorna tj sudionici se spore i vode borbu za svoja stajalita Rasprava ili parnica je naelno javna kod oba postupka osim u iznim
sluajevima

Oba se vode usmenim nainom, daje se neposredna ocjena dokaza i slino.. Izvanparnini postupak
Teorija smatra da ga nije mogue pozitivno definirati. U razliitim dravama postoje razliiti kriteriji to spada u izvanparnini postupak, stoga je najprilinija negativna definicija-to su svi oni predmeti koji ne spadaju u nadlenost parninog postupka. Dijeli se u dva odjeljenja: Predmeti rjeavanja statusnih pitanja o Postupak za oduzimanje ili dodjeljivanje poslovne sposobnosti, roditeljskih prava, dozvole za stupanje u brak, proglaenje nestalih umrlima i dokazivanje smrti itd...

Predmeti rjeavanja imovinskih pitanja o Ostavinske rasprave, odnosi meu suvlasnicima, ureenje mea, dioba imovine, ovjeravanje isprava, potpisa, prijepisa i voenje zemljinih knjiga itd...

Ipak neki su autori nastojali nai vrsto mjerilo za razlikovanje parninog od izvaparninog postupka i to ovim putem:

Izvanparnini postupak je izvanredan put za zatitu imovinskih, radnih,

obiteljskih i osobnih prava, a parnini je redovan put. Bit izvanparninog postupka nije spor meu stranka, izvanparnini samo daje priznanje i zatitu nekih prava. U izvanparninom postupku ne postoje stranke sa suprotnim interesima. Parnini postupak je u tijeku stroe odreen, dok u izvanparninom postoje elastinosti. U parninom postupku se radi vie o privatnim, a u izvanparninom o javnim interesima, prvi je vie suenje, a drugi administriranje.

Nakon to sud donese pravorijek u graanskom ili kaznenom postupku odluka postaje napisana presuda koja na snagu stupa itanjem, proglaenjem ili dostavom osuenom. Ako stranka nee dobrovoljno ispuniti svoju sudom nametnutu obavezu, sud u tu svrhu primjenjuje prisilu i kroz oblik izvrnog postupka (naplata, liavanje slobode..). Ovom izvrnom postupku se u odreenim sluajevima pridruuje i steajni postupak, koji se provodi prema pravnom subjektu koji je prezaduen i nije u stanju ispuniti svoje materijalne obveze.
www.pravokutnik.net

P a g e | 21

Sudstvo je vrlo bitno u drutvu i pravnom poretku. Naelno je sudstvo izvrna funkcija, ima zadatak izvravati zakone, sudi na osnovi zakona pod naelom zakonitosti. Svaka funkcija u dravi, zakonodavstvo, sudstvo i izvrna vlast nose specifine pravne akte. Uz sudstvo, pravosue ima jo dvije bitne funkcije. To su dravno odvjetnitvo i odvjetnitvo. Graani i druge pravne osobe mogu zatraiti pravnu pomo, te odrediti svoje pravne zastupnike u razliitim procesima. Takva pomo se osigurava pomou odvjetnitva, pogotovo u sluaju albi. Sudovi sude ili u vijeu, ili sudi pojedinac. Meutim, kad sud sudi u vijeu, esto ini sastav tzv. Mjeovitog dravnog organa, znai u suenju sudjeluju i graani uz profesionalnog suca. Oni se nazivaju sucima porotnicima i sudjeluju kao neprofesionalne osobe. I na sistem sudovanja primjenjuje porotu. Njihovo sudjelovanje doprinosi demokratizaciji sustava, to moe pridonijeti boljem shvaanju i ocjeni navedenog predmeta pred sucem. Premda iz porote mogu izai dobre stvari, jednako tako mogu proizai i negativne posljedice; porotnik ne shvaa svoju funkciju ozbiljno, nesavjestan je i sl.

2.3. IZVRNA I UPRAVNA FUNKCIJA

Na Ustav ne spominje upravnu funkciju. U l. 114. stoji Ustrojstvo drave odreuje se zakonom., te je napravljena podjela na zakonodavnu, sudbenu i izvrnu vlast. Stoga je, upravna vlast sastavni dio izvrne vlasti, a upravu je kao oblik dravnih funkcija najtee definirati. Mnogi autori slue se negativnom definicijom i pod upravom shvaaju sve one djelatnosti koje nisu ni u nadlenosti zakonodavstva a ni sudstva. Openito govorei, uprava je ona djelatnost koja se sastoji u izvravanju i primjeni ustava, zakona i drugih akata to su doneseni na osnovi zakona. Uprava se dijeli na razliite grane koje se zovu upravne oblasti ili resori.

Tijela uprave obavljaju vrlo raznoliku djelatnost: 1. Osiguravaju ostvarivanje i zatitu prava graana 2. Provode utvrenu politiku vlade 3. Izvravaju zakone i druge propise 4. Organiziraju iroku suradnju s drugim dravnim organima 5. Prate stanje i daju inicijative za rjeavanje pitanja u razliitim oblastima 6. Rjeavaju upravne predmete, pokreu i vode upravni postupak, poduzimaju mjere osiguranja i prisilne mjere, donose upravna rjeenja 7. Provode upravni nadzor nad zakonitou akata i rada u svezi s pravim i dunostima graana 8. Obavljaju inspekcijske poslove 9. Pripremaju i izrauju propise i druge akte, strune materijale za vladu i izvrnu vlast 10.Izdaju uvjerenja i druge potrvde U tijela dravne uprave spadaju: Ministarstva Dravne upravne organizacije upanijski uredi
www.pravokutnik.net

P a g e | 22 Gradski uredi. Poslove dr. Uprave obavljaju dravni slubenici i namjetenici, a za svaku tetu poinjenu od strane uprave odgovara RH. Uprava djeluje prema nekim propisima i naelima.

Propisi:
Ustava i zakoni RH Podzakonski akti Norme od strane uprave Organi uprave donose pravilnike, naredbe, naputke Rjeenja i zakljuke u upravnim postupcima

Naela:
Naelo efikasnosti i racionalnosti o Potrebni su struni i iskusni kadrovi, te to jednostavniji postupak za graane, u mnogim upravnim postupcima odreen je rok Naelo javnosti rada o Informiranje javnosti i nadlenih upravni tijela o svojim poslovima o Ogranieno naelo, zbog vojne, dravne sigurnosti i sl. Naelo drutvene kontrole o Duni su graanima omoguiti da alju prigovore i pritube na njihova rad.Mogu se zasnivati drutveni savjeti za odreene oblasti uprave koji paze na zakonitost u radu upravnih organa ili istrana povjerenstva za svako pitanje javnog interesa Naelo pomoi, te urednog i humanog kontakta s graanima o Duni su uzeti u obzir neznanje graana, i pomoi im na svaki nain pri njihovom traenju pravne pomoi Naelo materijalne odgovornosti o Graani imaju pravo protiv upravnih organizacija na nadoknadu trokova ako su oteeni nezakonitim, nehatnim ili nesvjesnim radom upravnih tijela Stoga, zakljuujemo da uprava nadzire druge subjekte ali i da upravu takoer nadziru ti drugi subjekti.

Upravna stvar
je svako ono pitanje, problem ili spor koji nastaju u opisanim upravnim oblastima a koje je potrebno rijeiti ili pravno utvrditi izvan sudske i druge funkcije. Uglavnom su povezane sa stambenim, radnim, statusnim i drugim problemima. Organi koji vode upravni postupak: Dravni organ i slubene osobe
www.pravokutnik.net

P a g e | 23

Druge ovlatene osobe.

Propisi i naini prema kojima se rjeavaju upravne stvari jesu: Ustav, zakoni i drugi akti dravnih vlasti Provedba prema prema tzv. Slobodnoj ocjeni gdje rjeenje mora biti doneseno u granicama ovatenja i u skladu sa svrhom u koji je ovlatenje dano Svrha upravnog postupka Da se rijei dotina uprava stvar Da se to bolje ostvare ili zatite prava graana Da ih se prema slubenoj dunosti upozori na njihova prava Uvijek se moraju primjenjivati mjere koje su povoljne za graane, ali nikako ne na tetu prava ili drugih osoba. Upravni postupak se pokree Prema slubenoj dunosti Na zahtjev stranke Uvijek u svrhu zatite javnog interesa i prava graana. Svaki postupak se vodi ve prema ve unaprijed u zakonu utvrenim naelima: Naelo zakonitosti o Postupak i rjeenje moraju biti u skladu sa pravnim normama Naelo diskrecijske ocjene o Dozvoljena je odreena elastinost u postupku o Organ u okviru zakona svojom slobodnom voljom rjeava neku stvar kako misli da je najbolje u javnom interesu o Pod javnim interesom se smatra opi interes jednog drutva, pa prema tome i interes dotine drave i pravnog poretka koji bi trebao biti iznad pojedinanih, osobnih i uih interesa

Naelo efikasnosti o Postupak se mora provesti sa to manje oduglovaenja, zastoja i smetnji Naelo ekonominosti postuka o Nalae da se mora provesti sa to manje trokova i drugih tekoa

Naelo materijalne istine o U postupku se mora pronai i utvrditi pravo stanje stvari Naelo sasluanja stranaka o Stranci se mora omoguiti da se izjasni o bitnim stvarima o Pogotovo u sluaju postojanja suprotnih interesa u postupku Naelo savjesne, briljive i samostalne ocjene dokaza o Svi dokazi i izjave moraju biti pomno ispitani
www.pravokutnik.net

P a g e | 24

Naelo pomoi neukoj ili neupuenoj stranci o Organ je po slubenoj dunosti primoran informirati stranku kad uvidi da je ona neupuena i da bi joj to moglo donijeti tetu u postupku Naelo zatite prava graana o Dunost organa da upozori graane na njihova prava i primjeni povoljnije mjere za graane

Pravo izjavljivanja albe o Svakoj nezadovoljnoj stranci ostaje pravo da u odreenom roku podnese albu o Time se pokree postupak preispitivanja rjeenja o To naelo titi zakone od nezakonitih rjeenja dranih organa U upravnom postupku odreuje se uglavnom usmena rasprava uvijek kada je to korisno za razjanjenje stvari Ispituju se isprave, izjave svjedoka i slino. Na kraju postupka donosi se rjeenje o stvari koja je predmet postupka i u kojem redovito postoji uputa o pravnom lijeku. Zavrni akti u upravnom postupku su uglavnom rjeenje i zakljuak. Graani osim albe, mogu upuivati i molbe, prigovore i druga priopenja. albom napadnuto rjeenje moe biti: ponovno potvreno poniteno ponitavaju se i njegove pravne posljedice rjeenja ukinuto ne ponitavaju se pravne posljedice koje se ve proizvelo, ali se onemoguava daljne provoenje pravnih posljedica ukinutog rjeenja. promijenjeno. Ipak, ako upravna stvar u sebi nosi spor stranaka, ona se moe dalje razvijati i u sudskom postupku. Stoga, pravo pokretanja upravnog spora imaju osoba ili organizacja ako smatra da je nekim upravnim aktom povrijeeno njegovo pravo. Upravni spor moe se voditi samo protiv upravnog akta i to samo onog koji je donesen u drugom stupnju ili pak protiv prvostupanjskog akta, ako nema mjesta albi. O upravnim stvarima sud odluuje na nejavnoj sjednici, te on moe odluiti o odravanju i usmene rasprave. Nakon eventualnog ponitenja akta od strane suda: Predmet se vraa u stanje u kojem se nalazio prije nego je poniteni akt donesen Ako je to duan, nadleni organ donosi drugi akt umjesto ovog ponitenog o Bez odgode najkasnije u roku odreenom od dostave presude
www.pravokutnik.net

P a g e | 25

o U novom rjeenju organ je vezan pravnim shvaanjem suda i

primjedbama koje on iznosi u svezi s postupkom

3. ODNOSI MEU DRAVNIM FUNKCIJAMA ILI VLASTIMA

U svim dravama demokratskog karaktera politiki i pravni primat daje se zakonodavnoj funkciji. Zakonodavno tijelo u sebi ima ljudski sastav koji se bira posredno ili neposredno, te ima svojevrsni presti jer odraava stanje i elje naroda. To politiko prvenstvo zakondavne funkcije isto tako joj daje i pravno prvenstvo, jer se njoj daje u nadlenost da donosi zakone. Time zakljuujemo da je iz njenog politikog primata potekao i njen pravni primat. Davanje sudstvu, izvrnim organima te upravi odredbu da su duni izvravati ono to zakonodavstvo donosi (zakoni) mora biti u skladu sa zakonom. Sudstvo i izvrna vlast su subordinirani zakonodavstvu. Meutim, esto je i meu sudstvom i upravom neravnopravan odnos, pa se sudstvo zna uzdii iznad uprave, to se dozvoljava raznim oblicima sudskog nadzora. Pravni akti uprave mogu biti ispitani ili poniteni pokretanjem upravnog postupka. Ako su slobode i prava osobe povrijeene radnjom slubene i odgovorne osobe onda se sudu moe uputiti prijedlog za zatitu zbog nezakonite radnje. (sud moe zabraniti daljnje obavljanje radnje, udaljiti slubenu osobu, izrei kaznu).

Uprava je nemirnija od zakonodavnijih i drugih funkcija iz nekoliko razloga njezin posao je izuzetno svakodnevan i ukljuuje niz raznovrsnih drutvenih podruja pokriva vrlo iroka, praktina i znaajna podruja drutvenog ivota redovito u svjoim funkcijama ima i nadzor nad vojskom, trezorima, arhivima, odnosno dravnim novcem i najveim dravnim tajnama u sluaju izvanrednih stanja on uglavnom rjeava novonastale probleme o donose se specijalni upravni akti, brzi sudovi, sigurnosne i policijske mjere i slino u upravi se esto vie istiu hijerarhijski odnosi, esto je jae centralizirana nego druge funkcije
www.pravokutnik.net

P a g e | 26

Izvrna vlast najee napada zakonodavstvo, pokuava ga umrtviti pa dolazi do sumraka parlamentarizma Predstavniki organi bivaju potisnuti razovrsnim oblicima pobjednike uprave kao to su: o vojna ili policijska valda o inovnika vlada o ogranienje ili ukidanje rada politikih stranaka o esto su ovi navedeni procesi isticanje neke jake, karizmatine linosti (znansteveno nebi smijeli davati nikakve negativne ocjene jer sve zavisi od mjesta, vremena i sloenih politikih, drutvenih, nacionalnih uvjeta te vanjskih pritisaka)
Upravna funkcija takoer je regulirana u svojim nadlenostima. Javnost i demokracija hoe upravu koja e biti struna, efikasna i odgovorna te pravno subordinirana svojim predstavnikim organima. Smatra se da nije na upravi da vodi politiku, nego da je prvodi. Politika se stvara u predstavnikim tijelima. esto se postavlja pitanje kvantitete slubenih osoba u organima uprave. Nije potrebna samo demokratizacija uprave, nego i njena racionalizacija sa to jednostavnijim postupcima, to manje ljudi i sa to manje trokova. to se odnosa meu dravnim funkcijama tie, one su redovito u znaku suradnje i meusobno si pomau. esta je pojava da jedna funkcija ingerira (prelazi) na podruje druge jer se obje esto nalaze na istm pravnom poslu.

Mogue je da mei njima postoje sukobi i antagonizmi koji mogu biti: a) Pravni sukob i antagonizam Organi sukobljavaju oko 1. nadlenosti nad funkcijama 2. pitanjima hijerarhije funkcije

b) Politiki sukob i antagonizam

1. funkcije pokau razliita politika opredjeljenja 2. funkcije su pod utjecajem razliitih politikih sila. Trodioba funkcija ne smije dovoditi do triju suprotstavljenih vlasti.

NADLENOST
U ljudskom drtvu izvrena je podjela rada, kao i u dravui. Zato je naelo nadlenosti jedno od osnovnih sredstava za uredno funkcioniranje dravne organizaicje i pravnog sustava. Nadlenost je pravo i dunost odreenog dravnog (ili pravnog) organa ili slubene osobe da preuzme, ispita, poduzme ili rijei neke radnje ili predmete u ime i za raun drave ili druge pravne organizacije. Da nema ovog naela vladao bi organizacijski i pravni kaos: o organi ne bi bili sigurni imaju li pravo rjeavati sluajeve o graani ne bi znali kojem organu se trebaju obratiti.

www.pravokutnik.net

P a g e | 27

Nadlenost se moe odrediti ili propisati. Odreuje se kad vii organ ad hoc u povodu konkretnog sluaja usmeno ili pismeno odredi tko je nadlean sa sluaj ili predmet. Propisuje se kad se unaprijed donesu pravni propisi u kojima se propisuje tko je za to odgovoran.

Nadlenosti se dodjeljuju: a) dravnom organu b) slubenoj osobi unutar tog organa. Neki autori takoer razlikuju vanjsku i unutarnju nadlenost. Vanjska je upuena i odreena dravnom organu izvana, od propisa ili drugog organa Unutarnja se odnosi na unutarnji raspored djelatnosti dravnog organa.(opet se temelji na vanjskoj)

Do prenoenja nadlenosti dolazi kad organ ili slubena osoba ko po propisu ili odredbi mora preuzeti i rijeiti predmet bude sprijeen u istome, tada se ta nadlenost prenosi na neki drugi organ ili osobu.Sprijeeni organ duan je obavijestiti neposredno vii organ koji odreuje stvarnu naddlenost.Protiv ovog rjeenja nije doputena alba Sukob nadlenosti je kad postoji neslaganje meu organima tko je nadlean da preuzme i rijei predmet. Do sukoba dolazi zato jer se organi otimaju izmeu sebe da bi preuzeli nadlenost (negativna konkurencija) ili kad odbijaju (pozitivna konkurencija) izmeu sebe preuzeti istu. Rjeava se na sljedee naine:

Sukob rjeava neposredno vii organ od onih organa u sukobu nadlenosti Dok se ne rijei sukob nadlenosti, sud kome je predmet ustupljen duan je
poduzeti i one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode

Sud je duan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadlenost te im primjeti da nije

nadlean, oglasiti e se nenadlenim i nakon pravomonosti rjeenja uputiti predmet nadlenom sudu

Kada se dva organa izjasne da su nadlena ili da nisu nadlena za rjeavanja

u istoj upravnoj stvari, prijedlog za rjeenje sukoba nadlenosti podnosi organ koji je posljednji odluivao o svojoj nadlenosti, a moe ga podnijeti i stranka

Nadlenost se utemeljuje po sljedeim naelima: prvo naelo

www.pravokutnik.net

P a g e | 28

o pravno valjane radnje su samo one koje organ ili

slubena osoba obavljaju u okviru svojih nadlenosti, i samo takvi se ubrajaju u ime i za raun drave drugo naelo o slub. Osoba ili organ ne mogu odbiti rijeiti predmet za koji su nadleni o iznimno mogu traiti izuzee ako za to postoje razlozi za izuzee (stranka je srodnik po krvi, okolnosti dovode u sumnju njihovu nepristranost i sl) tree naelo o organ ili sl. Osoba moraju paziti da li su nadleni uope za preuzimanje nekog predmeta ali i tokom postupka za sve vezano uz taj predmet.Svaki sud cijelo vrijeme po slubenoj dunosti pazi na svoju stvarnu nadlenost etvrto naelo o propisi o nadlenosti su kogitivne naravi, i ne mogu se mijenjati dogovorom stranaka, organa ili slubenih osoba

vrste nadlenosti nije lako prikazati jer se razlikuju od drave do drave. Uvjetno, mogu se podijeliti na sljedei nain: stvarna nadlenost o odreuje se prema vrsti djelatnosti koju je dotini organ duan i ovlaten obavljati u ime drave mjesna ili teritorijalna nadlenost o odreuje se prema mjestu za koji je predmet povezan ili prema mjestu stranke u postupku personalna nadlenost o odnosi se na postupak u predmetima odreene kategorije graana, tj. jedan organ ili slubena osoba su odreeni kao jedini nadleni iza predmete graana nekih profesija, funkcija ili djelatnosti (vojni sud za vojsku) nadlenost po vrijednosti predmeta spora o bliska stvarnoj nadlenosti, kad se odreeni organ ili slubena osoba odreuje nadlenim po kriteriju vrijednosti predmeta u sporu npr. Opinski sud rjeava sporove iji se predmet u materijalnom smislu moe procijeniti do granice od 2000 kn hijerarhijska nadlenost Neki teoretiari navode jo i ovu nadlenost.Ona bi bi organima i slubenim osobama propadala na osnovi nihova poloaja i ranga na hijerarhiskoj ljestvici dravnih organa.No ova nadlenost se moe svesti na stvarnu nadlenost jer joj je jako bliska

www.pravokutnik.net

P a g e | 29

najvei nadlenost ima najvii dravni organ, a ako je on pak suveren te bi se suverenost mogla definirati kao najviu i najveu nadlenost u dravi. Samim time nadlenost je kao pojam i naelo jedno od najvanijih u pravnoj praksi.

IV. BIT DRAVE:

Drava je jedna prisilna drutvena organizacija sa suverenom vlau. Ta suverena (posebna) vlast je prema karakteristikama: a) drutvena b) suverena c) prisilna Ta tri elementa ine bit dravne vlasti.

DRUTVENA:
Drava je nastala iz drutva i prema tome zadrava i nadalje svoju ovisnost o stanju tog drutva, njegovim potrebama i njegovim ciljevima. Drava utjee i na stanje i ciljeve drutva, ona je aktivan imbenik unutar ljudskog drutva. Drutvo je razdijeljeno u razliite grupe (obitelj, nacija). U njih spadaju i klase, ali one nemaju onakav stupanj homogenosti kao npr. obitelj. U suvremenom drutvu se tako javljaju politike grupe ili stranke. One su homogenije i imaju u drutveno praksi znatno vei utjecaj od klasa i ine ih ujedinjeni pojedinci koji imaj istovjetne politike programe i ciljeve. Moemo rei da je drava poluga politike grupe ili stranke, a ne klase. Pravo i je postavljeno prvenstveno radi zatite grupnih i politikih interesa. Osim zatite grupnih interesa, pravo jo regulira i tzv. ope drutvene interese (propisi o sanitarnoj inspekciji ili propisi o izoliranju bolesnika, o nonom redu i miru, o zabrani ubojstava, o zabrani klevetanja itd...). Pravo i drava mogu tititi i neke pojedinane interese npr. pojedinane pravne norme, koje mogu odrediti da se jednom graaninu da novana pripomo itd.

www.pravokutnik.net

P a g e | 30

SUVERENA:
Dravna se vlast smatra potpuno suverenom ako raspolae tzv. unutarnjom i vanjskom suverenou. a) Unutarnja suverenost znai injenicu da je dravna vlast na svojem teritoriju najvia i najvea, da ona unutar svojih granica raspolae najveom prisilnom snagom, te ni jedna druga drutvena organizacija, a niti pojedinac, namaju takvu prisilnu mo

b) Vanjska suverenost suverenost se postie ako drava u odnosima s drugim

dravama i meunarodnim organizacijama, nastupa ravnopravno sa ostalim lanovima kao jednak s jednakima izvan svojih granica. Ako je lan Organizacije ujedinjenih naroda, tada joj je ta suverena jednakost zajamena u osnovnom dokumentu, ustavu te organizacije Povelji Organizacije UN (l. 2)

Samo ukupnost i jedne i druge komponente moe dati injenicu pune suverenosti jedne drave. Znanstveno govorei, u stvarnosti, vanjska i unutarnja suverenost se ne mogu dijeliti jer jedna utjee na drugu i meusobno dijele sudbinu.

Smatra se da dravna vlast mora biti najjaa na onom podruju koji je njezin, te pravno neovisna u svom djelovanju od bilo koje unutranje sile; prema vani, dravna vlast mora nastupati u odnosu na druge drave ili meunarodne organizacije kao ravna prema ravnima. Prema sadanjoj politikoj ili pravnoj teoriji, koja stoji na tradiciji istih teorija iz 17. stoljea, te se kvalitete dravne vlasti nazivaju vrhovnitvo dravne vlasti ili suverenost (jo jedan naziv je i suverenitet).
U teoriji se smatra da je suverenost bitno obiljeje dravne vlasti. Dakle, sve drave od poetka drutva su suverene. Ali, postavlja se pitanje zato se taj pojam sustavno istie tek od 16. stoljea. Tim pitanjem se bave Aristotel, Platon, rimljani (quod principi placuit legis habet vigorem = volja vladara ima snagu zakona) i teoretiari u feudalno doba. Prva sustavno iznesena teorija o suverenosti je ona francuskog pravnika J. Bodina u djelu Six livres da la Rapublique (est knjiga o republici). Ta teorija je imala ulogu jaanja kraljevske vlasti. Bodin je bio dvorski pravnik, pripadao grupi legista, laikih pravnika, koji su dali prilog laiciziranju pravne znanosti. U tako izraajnom i sustavnom obliku, teorija o suverenosti mogla se pojaviti jedino ako je bila stvarna potreba tadanjih politikih dogaaja. Teorijom o suverenosti se trebalo ojaati dravna vlast u odnosu na plemstvo (unutranji imbenik) i rimskoj Crkvi i Svetom Rimskom Carstvu (vanjski). Plemstvu to nije ilo na ruku jer bi se tako poveala politika centralizacija. Crkvi je takoer to smetalo, jer kralj dobiva sve vee i jae uloge u vodstvu drave. Krunu je morao primiti samo iz ruku Kristova namjesnika na zemlji. SRC je sebi takoer prisvajalo politiku vlast smatrajui se izravnim produetkom Rimskog Carstva. Nasuprot tako najveem i univerzalnm caru, ostali zemaljski poglavari su mogli biti samo kraljevi. Centralizaciji se priklanja mladi graanski stale. Ekonomski ojaao graanski stale nalazi saveznika u kralju kako bi pronaao put sebi k adekvatnim politikim priznanjima. Na tom putu mu je najvie smetao feudalizam, pa se tako priklanja centralizaciji. Kralju je bio potreban novac tog novoobogaenog sloja.

Daljnim razvojem suverenosti, ona se vie ne pridaje monarsima nego narodu i dravi.

PRISILNOST:
Prisila jest redovito i naelno krajnje sredstvo koje upotrebljava drava u obrani svoje egzistencije, te je ona drava kojoj je prisila manje potrebna jaa, a stabilnija je nje njena vlast
Dravi i pravu potrebna je prisila, za sluaj da se njihovi zahtjevi upueni lanovima zajednice, ne budu ispunjavali. Drava i pravo moraju odreenoj ali dovoljnoj, mjeri postii od svojih pripadnika ono ponaanje koje drava i pravo zahtjevaju. Ona je krajnje sredstvo koju drava koristi za odranje svoje egzistencije. Prisilom se mogu postii stanoviti ciljevi i produiti ivot jednoj organizaciji, ali se ne moe sprijeiti propast ako ona neminovno dolazi (sve se moe postii pomou bajuneta osim da se na njima sjedi).
www.pravokutnik.net

P a g e | 31
Pitanja kako, koliko i zbog ega je dravna vlast prisilna, poznata je u pravnoj znanosti kao problem autonomije heteronomije dravne vlasti i prava.

U pravnoj se znanosti sukobljavaju miljenja u pitanju je li pravo autonomno ili heteronomno; analogno je tome pitanje je li pravo sila izvana nametnuta graaninu ili je ono slobodno uvjerenje graanina. Odgovori su ekstremni ako se izabere jedna solucija, dok su, ako se kombiniraju obje solucije, odgovori sintetiki. a) heteronomni karakter Heteronomija se u podruju prava ispoljava svugdje, gdje jedno pravilo biva postavljeno autoritetom neke druge volje, a naa mu volja ne daje svoj morali pristanak Pravo u svojoj cijelini odnosno pravne norme upuuju se pojedincima, od kojih mu neki uskrauju svoje moralno odobravanje te ga mogu kriti ili ispunjavati iz razliitih pobuda. Pravo ne moe postii jedinstveno drutveno priznanje. Ono biva praznato od drutva, ali samo djelomino. Odatle i potjee njegova heteronomija jer se odreena pravna pravila nameu pojedincima, ija volja ta pravna pravila ne prihvaa kao svoja.Krenje b) autonomni karakter Postoje 2 autonomije u pravu: Neposredna autonomija je kad sami, kao zakonodavci, postavljamo pravnu normu pa je i usvajamo. Posredna autonomija je kad pravnu normu postavljenu od tue volje usvajamo kao nau vlastitu. U prilog neposrednoj autonomiji se navodi razlog da se ne moe zamisliti dravna vlast koja nema faktinog zakonodavca, a u prilog posrednoj injenica da nema prava i drave koji ne posjeduju minimum autonomne pokornosti. Pod time se shvaa
dobrovoljno pokoravanje pravnim normama odreenog broja graana. Tako te norme moe prihvatiti neki dio graana, koji te norme zapravo i inspirira. Ni jedan pravni poredak ne moe se odrati bez stanovitog broja onih osoba koje e u zahtjevima pravnih normi, donesenih od dravne vlasti, vidjeti izraz svoje volje. Isto kao to pravo mora posjedovati minimum autonomne pokornosti, ono mora imati i minimum efikastnost pravne vlasti, inae bi pravo izgubilo svoje znaenje i funkciju. Vana je i kvantum slaganja volje graana za pravnu narav jednog poretka (mora se uspostaviti ravnotea, inae bi u jednom sluaju pravo bilo nepotrebno, a u drugom neefikasno). Zakonodavac ne moe, u povodu stvaranja pravnih normi, biti osloboen od ogranienja njegove volje. Volja zakonodavca je ograniena drutvenom pripadnou i odnosima. Autonomiju volje se ne smije ni u kojem sluaju shvatit kao apsolutnu autonomiju volje.

Odnos prava i sile:

Smatra se da pravo nije istovjetno sa silom, ali pravo bez sile ne moe postojati. Sila je pokreta i oslonac prava, ona je stalan elementu u pravu, ali ona nikako ne ini itavo pravo.Pravu je uz silu, stalan i jedan drugi, sili suprotan element:UVJERENJE. Nema pravne norme koja bi mogla uinkovito postojati a da nije donesena i podravaa neijim uvjerenjima

pravo nije akt volje, nego depsihologizirana zapovijed (Kelsen).

www.pravokutnik.net

P a g e | 32

Dakle, autonomija i heteronomija, uvjerenje i sila su stalni elementi svakog prava. Bit prava ne moe biti ni bez jednog od tih elemenata. Oni nisu statiki.

Proturjena obiljeja drave i prava: Zatiuju i ope gurpne i pojedinane interese. Istovremeno imaju elemente heteronomije i autonomije. Pokazuju se kao instituti sile ili uvjerenja. Tako moemo zakljuiti da su drava i pravo sloene pojave, polivalentne, mnogostrane, s proturjenostima koje nose u sebi.

OBLIK DRAVE:
Dravna vlast, uz svoju bit, ima i svoj oblik. Odnos izmeu biti i oblika jedne konkretne dravne vlasti jest odnos ovisnosti i meusobnog utjecaja. Bit utjee na oblik, ali isto tako, oblik moe utjecati na bit. Kako bi se neka dravan razvijala u pozitivnom smjeru, vlast te drave mora znati regulirati proturjeje oblika i biti te drave.

Dravna vlast (1)BIT

a)dravne vlasti openito(drutvena organizacija, suverenost, prisilnost) b)jedne konrektne dravne vlasti (kome pripada vlast)

(2)OBLIK
a)vladavine b)dravnog ureenja

Oblik vladavine Neki teoretiari u pojam oblika dravne vlasti umeu i politiki reim. To nije opravdano jer upravo pitanje politikog reima jest pitanje biti a ne oblika drave.

Oblik vladavine kao element oblika drave, oznaava oraganizaciju najviih dravnih organa, a ona se sastoji od: a) pravnog poloaja (statusa) nosioca (organa) suverenosti Nositelj suverenosti je ona osoba ili skup osoba kome u dravi pripada najvea politika vlast b) pravnog poloaja poglavara drave Poglavar drave je ona osoba ili skup osoba koji dravu predstavlja I prema unutra i prema vani

www.pravokutnik.net

P a g e | 33

OBLIK VLADAVINE
Prema obliku vladavine, tj. prema organizaciji najviih dravnih organa, drave se dijele na monarhije i republike.

MONARHIJA

Monarhija je onaj oblik vladavine u kojemu je dravni poglavar jedna fizika osoba sa sljedeim osnovnim privilegijama: 1. nasljednost (odreuje nasljednika, ali ako se tek osniva monarhija tada izborom) 2. doivotnost (u pravilu, samo u posebnim situacijama nije doivotna funkcija) 3. neodgovornost (pravno i politiki je neodgovoran, ako i podlijee nekim pravnim obvezama on ne podlijee pravnoj sankciji u sluaju neizvrenja tih obveza.Vjerojatno samo politikoj osudi moe samo podlijei politikoj osudi) 4. nepovredivost (on + ua obitelj zatieni jo stroim kaznama za napade na njih) Monarhija se dijeli prema injenici je li sva vlast okupljena kod monarha ili ne: a) neograniena (apsolutna) - vladar je i suverena vlast i poglavar drave - vrhovni organ zakonodavne, sudske i upravne vlasti - zakonodavnu vlast ne dijeli sa nikime, a sudski I upravni organi su postavljeni od njega I odgovorni samo njenu - 2 izvrne poluge su bile stajaa vojska i birokracija - dolazi do personifikacije drave putem osobe - monarha(Luj XIV: Drava, to sam ja, do revolucije 1789. iNapoleona I.) - nastala je iz srednjovjekovne staleke monarhije koja je bila ograniena stalekim skuptinama - razvija se ve od 15. st. poglavito zbog centraliziranog inovnitva(birokracija) i stajae vojske; podrava je graanski stale koji se ekonomski uspinje I sve vie dolazi u sukob sa feudalnom klasom I takvom organizacijom drutva - postavila je temelje modernoj dravi u zapad. Europi b) ograniena monarhija -ona nastaje jer se miljenja graanskog stalea i monarha poinju razilaziti(prije su se slagali oko ukidanja feudalizma), te se monarhizam ili ograniava parlamentom ili se potpuno ukida monarh ostaje poglavar drave, ali gubi ili dijeli suverenost (vrhovnu vlast) formiraju se dvije vrste: a) ustavna ograniena monarhija u kojoj najvei pravni propis, ustav, ograniava prava i nalae dunosti monarhovoj djelatnosti (ogranienje = parlament ==> parlamentarizam) b) parlamentarna postoje 3 osnovna imbenika dravnog mehanizma: - parlament - kralj - vlada (kabinet ministra).
www.pravokutnik.net

P a g e | 34
Tipian primjer je Engleska; monarh ostaje ustavotvorni imbenik (mora ga se pitat oko mijenjanja ustava). Zakonodavna funkcija je podijeljena izmeu monarha i parlamenta. Monarh potvruje (sankcijom) odluke parlamenta, ali ima pravo apsolutnog veta(formalno). Monarh je nominalno ef upravne funkcije, a visoki izvrno-upravni organ je vlada. Monarh odreuje pojedinca da sastavi kabinet prema parlamentarnoj situaciji (npr. iz veinske stranke ili koalicije u parlamentu). Parlamentarna situacija je odnos veine i manjine u parlamentu. Opunomoeni leader (voa, najee voa najjae stranke) izlazi sa spiskom buduih ministara i programom vlade pred parlament, te ako se oni izglasaju, ta drava dobiva ministarski savjet (kabinet), a kabinet svog predsjednika vlade (premijera). Vlada moe i pasti (ako joj parlament izglasa nepovjerenje). Ministri moraju dati svoj supotpis na kraljeve isprave da bi one postale vaee tako ministri postaju odgovorni. lanovi parlamenta mogu postavljati pitanja o problemima upravljanja dravom i javnim ivotom zemlje, pa i o privatnom ivotu kralja i ministara. Ta se pitanja zovu interpelacije. Na njih se mora dati odgovor, a ako je parlament nezadovoljan odgovorom, moe se izglasati nepovjerenje.

Uloga premijera je presudna za neposredno upravljanje dravom, tj. za smjer i rezultate unutranje i vanjske politike (Engleski premijeri: Palmerston, Disraeli, Churchill, Thatcher). Oni i vlada neposredno upravljaju dravom dok kralj samo obnaa neke simbolike funkcije.

Nasuprot parlamentarnoj, nalazi se dualistika monarhija u kojoj kralj ima vee ovlasti. - moe postavljati ministre (neovisno o volji parlamenta oni postaju vie priveni monarhu nego parlamentu) - moe odbaciti zakon koji je izglasao parlament - on je vrhovni zapovjednik vojske, stvarni je ef uprave - on ne samo vlada, nego i upravlja

Republika:
1. Jedna osoba, ili vie osoba, obavlja funkciju poglavara drave, a
suverenost je u rukama drugog organa ili istih tih osoba

2. Poglavar je izborna osoba. Bira ga narod, skuptina ili elektori. Ima odreen
mandat.

3. On nema posebnih privilegija, kao monarh, ve odgovara politiki i pravno.

Politiki moe biti smijenjen ili ne izabran drugi put; pravno obian je graanin, ali u sudskom postupku moe imati nekih olakica

4. Ima manje ovlasti na zakonodavni rad nego monarh. Nema pravo veta
(moda samo suspenzivnog ako se dotini zakon izglasa kvalificiranom veinom (3/4, 4/5) on postaje vrijedei, unato neslaganju volji predsjednika republike Ovo su opi primjeri republike, ali ima i iznimaka (faistika monarhija Italija) Republike se dijele na: a) predsjedniku b) parlamentarnu c) skuptinsku
www.pravokutnik.net

P a g e | 35

Predsjednika:
Tipian primjer su SAD. Ona je uvedena 1787. Ustavom. Sustav najvie vlasti je podijeljen na 3 dijela: 1. zakonodavno tijelo Kongres (dvodomno tijelo (predsatniki i Senat), jer je SAD federacija ) 2. sudstvo je organizirano s naelom nezavisnosti sudaca. Najvii sudski organ je Vrhovni sud 3. upravu provode predsjednik i njegovi tajnici (ministri) injenica da zakonodavno tijelo, nie suce i predsjednika narod bira posredno ili neposredno utjee na njihovu odgovornost pred tim narodom. Zato je predsjedniki sustav organiziran na naelu podjele vlasti. Naelo podjele vlasti potjee iz teorije o podjeli vlasti Montesquiea. Smatrao je da ako je vlast u rukama pojedinca, da e kad-tad postati apsolutitika, pa je zbog toga dobra ova podjela u kojoj se razliite funkcije ne mijeaju jedna u nadlenost druge. Karakteristika predsjednike preublike je jaa samostalnost i neovisnost uprave i sudstva od zakonodavstva i poseban odnos izmeu zakonodavne i upravne vlasti. Predsjednik upravlja upravnom funkcijom, formira vladu i ministre (oni ne moraju imati povjerenje parlamenta), a Senat daje formalnu suglasnost na imenovanje dravnih tajnika (ministara). Tajnici nisu odgovorni kao u parlamentarnoj monarhiji, ali isto tako, oni ne donose odluke, nego samo prijedloge koje predsjednik prihvaa ili odbacuje. U SAD-u, uz tajnike, predsjednik ima i tzv .specijalne savjetnike osobe od posebnog povjerenja predsjednika (intelektualci, teoretiari...). Taj sustav je prihvaen i u Francuskoj. Predsjednik odgovara samo dok se razrjei dunosti. On je i na odreen nain i ef vojske. Predsjedniki sustav jo imaju i Meksiko i Brazil.

Predsjednik upravlja a ne vlada, dok monarh parlamentarne monarhije vlada a ne upravlja.

Ministrima se ne mogu postavljati interpelacije, ali ni oni ni predsjednik nemaju nikakvu zakonodavnu inicijativu. Kongres ima tzv. pravo budeta, zajmova, objave rata...

Ipak, dolazi do mijeanja (ingeriranja) 3 funkcije vlasti, pa tako u odnosu zakonodavstva i uprave, predsjednik putem tzv. poruka Kongresu i narodu, moe donekle usmjeravati zakonodavstvo. Predsjednik ima pravo suspenzivnog veta, ali ako se isti zakon ponovno izglasa 2/3 veinom, on stupa na snagu. Odnos sudske i zakonodavne vlasti se odraava da Vrhovni sud ne dopusti primjenu onog zakona za koji smatra da je protuustavan. Vrhoni sud je uvar ustava Vrhovne suce postavlja predsjednik, ali ih ne moe smijeniti.

Parlamentarna republika:
Glavno arite vlasti ima u parlamentu. Parlament ili posebno izborno tijelo bira predsjednika, a parlamentarna situacija predsjedniku sugerira premijera. Djelatnost i borba politikih stranka su obiljeje parlamentarne republike. Ona ima dosta slinosti sa parlamentarnom monarhijom, osim to nema monarha, a predsjednik ima manji utjecaj nego monarh Predsjednik ima manje ovlasti, ali isto tako, i manje je odgovoran. On dijeli odgovornost sa premijerom, vladom, a time, i parlamentom za razliku od predsjednike republike (Francuska do dolaska de Gaullea na vlast, Italija, Austrija) Vlada moe raspustiti parlament u uvjetima politikih kriza i dubokog neslaganja u vrhovima dravnih funkcija tada se ili raspisuju izbori ili se ukida parlamentarizam i dolazi do sumraka parlamentarizma stvara se jaka izvrna vlast. Vlade, u odnosu na parlament, imaju zakonsku inicijativu.One preko svojih ministara mogu uinkovito utjecati na rad parlamenta.

www.pravokutnik.net

P a g e | 36

Skuptinska republika:

To je parlamentarna ekstremno razvijena republika. U tom obliku vladavine, utemeljenu na naelu tzv. jedinstva vlasti, nalazimo izriitu suverenost i pojaanu nadlenost parlamenta, te potpunu i politiku i pravnu nadmo skuptine (parlamenta) nad upravom. Uprava, predstavljena u vladi, postaje samo izvrni odbor parlamenta. Takva vlada se bira na nekoliko godina (npr. 3), a jedan od njezinih ministara, osim svoje redovne dunosti, obnaa i funkciju predsjednika republike. Obino se svake godine na tom poloaju izmjenjuje drugi ministar. Tipian je primjer vicarska. Jo se naziva i konventska republika, jer je prvi put bila ostvarena u Jakobinskom konventu tijekom francuske revolucije.

Uz ove tipove republike, i neke koje ne spadaju ni u jednu od ove 3 (tijekom povijesti), postoje i kombinacije npr. predsjednike i skuptinske, republike sa neogranienom vlasti poglavara (Hitler) apsolutizam bez monarha. Koji je bolji nain vladavine?

Ne moemo tvrditi da je monarhija stariji, a republika mlai oblik . Isto tako, ne moe se tvrditi da je republika progresivnija od monarhije (primjer Njemake i Engleske u 2. svj. ratu). Ne moe se dati odreen odgovor. Osnovna ideja monarhije sastoji se u tome da se itava dravna organizacija povee uz jednu osobu i njezin nasljedni red. Narod, prema tome, treba pristati na osobu koja e biti poglavar drave, a eventualno i suvereni imbenik. Osnovna ideja republike protivi se vladavini jedne osobe. Ona istie da je svaka monarhija u biti uzurpacija (protupravno prisvajanje) vlasti. Monarhisti tvrde da se u osobi monarha moe osigurati stabilnost drave, da e on biti natklasni autoritet koji e smirivati socijalne ili klasne sukobe. Njima u korist je istaknuta tzv. patrijarhalna teorija koja je dravu protumaila kao organizaciju, to je nastala proirenjem obitelji i u monarhijskom obliku, zadrava sva osnovna obiljeja obitelji. Ovu analogiju otac monarh je sarkastino opovrgnuo H. Spencer koji je rakao da je jedino opravdanje za tu analogiju (otac dijete, monarh podanici), djetinja narav onih koji vjeruju u tu analogiju. Pristae republike istiu injenicu politike i pravne neodgovornosti monarha, koja moe negativno utjecati na njegov politiki obzir i djelatnost. U korist republike navodi se i to da je zbog naela izbornosti mogue izabrati najboljega. Ipak, na kraju ove usporedbe, mora se zakljuiti da je za demokratsku i progresivnu bit drave pogodniji republikanski oblik

Oblik dravnog ureenja

Svaka drava ima jednu centralnu vlast. Ta vlast je najvia na dotinom dravnom teritoriju, njena se snaga prostire na itavom dravnom teritoriju i naziva suverenom. Ali, mehanizam drave ili tzv. dravni aparat ne sastioji se samo od jedne centralne vlasti ili samo od najvieg organa, nego postoje i drugi organi, tzv. nii organi ili necentralni (podruni), ija se nadlenost rasprostire na samo jednom dijelu teritorija. U svakoj dravi postoje uvijek obje vrste organa. Izmeu njih su odreeni odnosi. Npr. u jednoj dravi centralni organi imat e vie ovlatenja i nadreenosti nad lokalnim organima, a u drugoj dravni nee imat potpuno naredbodavnu vlast. U tom sluaju, lokalni organi imaju odreen stupanj neovisnosti, tj. samo onakve neovisnosti koja je mogua u okviru dravnog sustava.
www.pravokutnik.net

P a g e | 37 Dravno ureenje promatrano sa stajalita dravnih organa: a) Centralnim dravnim organima nazivaju se oni organi ija se vlast prostire na itavom dravnom teritoriju i na sve njegove stanovnike. b) Necentralnim (lokalni ili oblasni) dravnim organima zovemo one organe ija se nadlenost odnosi na odreenu oblast i samo na dio stanovnika. Drava se moe promatrati i sa gledita pravne norme: Nju istie Kelsen koji kae da drava nema samosvojnu egzistenciju, nego da je drava personificirani pravni poredak. Dravno ureenje sa gledita pravne norme: a) centralne norme b) norme s obzirom na neku drutvenu grupu Centralizacija je za Kelsena onaj pravni poredak koji se sastoji samo od centralnih normi, tj. onih to vrijede za cijelo dravno podruje. Necentraliziran je onaj poredak koji se sastoji i od centralnih normi i od podrunih normi, Kelsen tako istie 2 vrste pravnih poredaka: a) totalni pravni poredak to je opedravni poredak, tj. poredak itave dravne zajednice b) parcijalni pravni poredak to je pravni poredak lokalne zajednice, tj. poredak jedne oblasti unutar drave

Uenje o obliku dravnog ureenja obino se dijeli na sljedee teme:

a) centralizam i decentralizam b) jedinstvene i sloene drave Necentralni organi mogu biti: a) teritorijani ako je njihova nadlenost ograniena na odreenu oblast unutar drave b) personalni ako je njihova nadlenost ograniena na odnose meu osobama neke grupe c) realni ako je njihova nadlenost ograniena na neke specifine stvari (res), djelatnosti, probleme Necentralni organi mogu imati razliit poloaj prema centralnima pa se tako dijele na: a) centralizirane nemaju samostalnost prema centralnom organu, postoji podreenost i nadreenost b) decentralizirane onda kada imaju stanovitu samostalnost prema centralnom organu

Necentralno centralizirani organi: centralni organ moe davati necentralnom organu upute koje su obvezne za njegovo djelovanje
www.pravokutnik.net

P a g e | 38

centralni organ moe jedan akt necentralnog organa promijeniti ili obesnaiti centralni organ moe ulaziti i ocjenjivati jedan akt nieg, necentralnog organa ne samo sa
stajalita je li taj akt u skladu sa zakonom ili ne (kriterij zakonistosti), ve i da li je taj akt oportun, pogoda, svrsihodan (kriterij svrsihodnosti)

postoji odgovornost slubenih osoba necentralnog organa prema slubenim osobama

centralnog organa

centralni organ postavlja, smjenjuje i razrjeava dunosti slubene osobe necentralnog

organa organizacijska ovisnost funkcionalna ovisnost

Necentralno decentralizirani organi: centralni organ ne moe davati necentralnom a decentraliziranom organu upute, obvezne za njegovo djelovanje

centralni organ ne moe jedan akt decentraliziranog organa promijeniti ili

obesnaiti, ako je on u skladu sa zakonom i ustavom

centralni organ moe ulaziti i ocjenjivati jedan akt decentraliziranog

organa samo sa stajalita zakonitosti, a ne sa stajalita svrsihodnosti

ne postoji odgovornost slubenih osoba decentraliziranog organa prema

slubenim osobama centralnog organa (one odgovaraju izabranom tijelu decentraliziranog organa)

centralni organ ne moe postavljati, smjenjivati i razrjeavati dunosti

slubene osobe decentraliziranog organa (to radi predstavniko tijelo tog decentraliziranog organa)

Centralni i decentralizirani organi su organski dijelovi iste cjeline, tj. drave ili dravnog aparata, drutveno-politikog ureenja. Oni moraju jedinstveno ili koordinirano djelovati (koegzistirati), inae e doi do naruavanja organskog jedinstva drave, posljedice bi bile: da e centralni organ centralizirati do tada decentraliziran organ ili

www.pravokutnik.net

P a g e | 39 decentralizirani organ apsolutno osamostaliti od centralnog aparata, ne priznavajui ga vie, a sam postajui, na taj nain, centralni organ, tj. Suveren

Ustav i zakon su imbenici koji e sprjeavati antagonizam izmeu centralnih i decentraliziranih organa, tako uvajui red u dravi. Njima su utvrena pravila ponaanja tih organa, pa ako se oba organa pridravaju toga, nee doi do sukoba. Moe se rei da se tek ovim putem, tj. putem zakona, ije je donoenje rezervirano za najvia predstavnika tijela u dravi, moe naslutiti specifina posredna subordiniranost decentraliziranih organa prema centralnima. S druge strane, pojedini sustavi zatiuju decentralizirane organe na razliite naine. Tako se formirao pojam samouprave i samoupravnih prava.

SAMOUPRAVE
Povijesni postanak samouprava nastaje jo u odnosima izmeu feudalaca i grada u feudalnom poretku. Feudalac politiki gospodari gradom, a grad ekonomski poinje jaati prema feudalcu.
Dok nisi bili ekonomski moni, gradovi su bili samo dio feudalnog posjeda. S druge strane, postajali su sredita trgovaca i obrtnika, nastajali su cehovi kao udruge obrtnika koji su monopolizirali cijene i gospodarili tritem. Pojavio se trgovac koji je radio na dobivanju profita i koji je ivio bolje od cehova jer su dobivali veliki dio feudalne rente. Naravno, bilo je prisutno i lihvarstvo. Tako moni gradovi zapoeli su borbu za svoju samostalnost koja e im omoguiti vee zatitu njihovih interesa, sve vee bogaenje i prava. Ta borba za samostalnost pojavila se kad je feudalni sustav doao u svoju zavrnu fazu, i u tom momentu je ta borba poprimila karakter borbe protiv feudalizma uope. Takoer je bila jedna od prvih formi u kojoj je mladi graanski stale pokazao svoju snagu., elei samostalne gradove u kojima e moi sami kovati novac,voditi sud, te se osloboditi plaanja porez ai daa feudalcima. Ve u 13. stoljeu gradovi iskupljuju svoju slobodu novcem. Trgovaki stale pokazao se najveim financijerom feudalaca, potpomaui ga novcem i pozajmnicama. Poinje doba staleke drave, kao uvod u apsolutnu monarhiju.

Mladi graanski stale bio je uz kralja, kao protutea plemstvu, i za uzvrat za svoje usluge dobivaju gradsku samoupravu. Glede strukture graanskih samouprava razlikujemo: Dvostruki kolosijek o Postoje dvije usporedne vrste lokalnih organa

Podruni centralizirani organi (neposredno pod cent. Dravnom vlasti) Podruni decentralizirani organi(samoupravni organi, posredno pod dravnom vlasti) o Karakteristian za Englesku
www.pravokutnik.net

P a g e | 40

Jednostruki kolosijek o Postoji samo jedna linija podrunih organa, ali taj jedan organ ima dvovrsnu nadlenost Prenesenu nadlenost (dodijelila mu je centralna vlast da ju obavlja, dolazi odozgo) Vlastitu nadlenost (dobiva ju odozdo, od graana, biraa) o Organ ovdje nastupa kao centraliziran i decentraliziran organ vlasti o Karakteristian za europske zemlje

Glede intenziteta samoupravne organizacije teko je dati openiti sud. ini se da su samouprave bile jae razvijene u Engleskoj, nego ostalim europskim zemljama (pogotovo vie od zemalja na Balkanu), ali ni u eng. Samoupravi ne moemo utvrditi izrazito kontinuirane demokratske institucije, jer su nju u poetku provodili zemljoposjednici pa je imala izrazito aristokratsko obiljeje. Prilikom ispitivanja kvalitete, intenziteta, te organizacijske i demokratske efikasnosti samouprave potrebo je obratiti pozornost na nekoliko stvari: Kako se sastavljaju samoupravna tijela? o Tajnim ili javnim glasovanjem, imenovanjem od centralnih organa..

Da li birai mogu opozvati predstavnike samouprave? Da li ta uprava ima potrebnu materijalnu i financijsku sposobnost? o Neke samouprave bile su toliko siromane da nisu mogle voditi brigu ni o osnovnim pitanjima, tipa komunalije.. Dri se da decentralizacija ima racionalnu osnovu kao i pravo pojedinca na osobnu autonomiju. Smatra se daje korisno posjedovanje jedne sfere u koju dravna vlast nema pravo intervenirati i gdje se primjenjuje slobodno samoopredjeljenje volje. Teorijsku osnovu ovom shvaanju nalazimo u prirodo-pravnoj doktrini koja je isticala uroena prava pojedinaca.

Rezultati decentralizacije ovise o: Svjesnosti o sebi i svojim interesima O volji da se samoupravlja O znanju koje je potrebno da bi se kvalitetno samoupravljalo

Jedinstvena ili unitarna drava

Ima jedinstven ustav
www.pravokutnik.net

P a g e | 41

Jedinstven sustav vrhovnih, centralnih dravni organa, jedan

sabor, parlament, jednu vladu, jedan vrhovni sud... Administrativno je razdijeljena na oblasti, s veim ili manjim stupnjem decentralizacije

Unitarna drava moe biti centralizirana ili decentralizirana. Centralizirana je kad izmeu centralnih i lokalnih organa postoji odnos nadreenosti, te sve posljedice koje proistjeu iz takvog odnosa.

Decentralizirana je kad tog odnosa nema, nego lokalni organi imaju odreeni
stupanj samostalnosti.

Sloena drava
to se ovog pojma tie, on je u pravnoj znanosti doveden u sumnju. Ovaj pojam trebao mi karakterizirati dravu koja je sastavljena od vie drava, odnosno uz centralne vrhovne organe postoje i neki vrhovni organi za manje drave (drava drava). Teoretiari kau da je ovo nemogue izvesti, jer unutar jedne drave moe postojati samo jedan suvereni centar, jer je suverenost u svojoj biti nedjeljiva i jedinstvena.

Dakle, moemo zakljuiti da je svaka drava na jedan nain i jedinstvena i sloena.

Jedinstvena je jer suverenost uvijek izvire iz samo jednog sredita. Svaka je drava takoer sloena jer u njoj postoje podruna sjedita, jer u ni jednoj, a pogotovo ne u suvremenoj dravi, nije mogue upravljati svim udaljenim oblastima iz samo jednog sredita.

Zato se drava slui odreenim prijenosnicima vlasti kojima daje mogunost samoorganizacije, ali im nikako ne daje suverenost. Kada bi njima dala suverenost, oduzela bi je sebi. Ta samoorganizacija nije apsolutna nego relativna; ograniena je na propise centralnog ustava i zakona.

Uvjetna podjela sloenih drava PROTEKTORAT o Osigurava se zatita, nadmonost i izrabljvanje jedne jae drave prema jednoj slabijoj koja ne posjeduje svoju suverenost o Jaa drava slabijoj daje vojnu zatitu, ali joj onemoguava samostalnu vanjsku politiku o Tipian primjer je bio eko-moravski protektorat koji je postavio Hitler o lanice protektorata javljaju se kao jedinstveni meunarodni pravni subjekti, predstavljeni putem subjektiviteta jae drave o Jaa drava postavlja ogranienja i glede unutarnje uprave drave, pa slabija drava u biti gubi svoju suverenost i prestaje biti dravom

UNIJA o Realna

Ona se povijesno javlja kao monarhijska zajednica jer lanice te zajednice imaju zajednikog monarha U meunarodnim odnosima unija istupa kao jedinstveni meunarodnopravni subjekt Zajednike vanjskopolitike funkcije ostvaruju se na osnovi meunarodnog ugovora lanice u r. Uniji su samostalne u svojoj unutarnjoj politici(samostalno sudstvo, zakonodavstvo i uprava)

www.pravokutnik.net

P a g e | 42

Mogu neka pitanja rjeavati skupa (vojska) ali sporazumom a ne na osnovi meusobnog diktata Zajedniki se financiraju vojne potrebe, vanjska funkcija i izdaci dravnog poglavara Primjeri su vedska i Norveka, Austrija i Ugarska, Danska i Island

Personalna

Takoer monarhijski oblik vladavine, lanice imaju zajednikog vladara- posudba vladara U svim ostalim funkcijama, drave su potpuno neovisne to se tie vanjskih i unutarnjih funkcija One nisu jedinstven meunarodnopravni subjekt kao realna unija-svaka drava je zaseban subjekt Formira se na osnovi ustava dotinih drava ili meunarodnog ugovora (Pacta Conventa) koji odreuju kako e monarh jedne drave biti dravni poglavar i druge drave Primjer su Engleska i Hanover, Nizozemska i Luxemburg

Danas ne postoje ni realne ni personalne unije

KONFEDERACIJA o Savez neovisnih, suverenih drava koji je stvoren na osnovi meunarodnog ugovora o Savez se stvara u svrhu rjeavanja jedinstvenih pitanja Konfederacijom ne nastaje nova drava, nego drave ostaju samostalni meunarodnopravni objekti Konfederativna vlast je izvedena iz vlasti drava lanica a one su suverene

o o

o Ima jedno stalno dravno tijelo, to je konfederativna

skuptina i po njoj se razlikuje od obinog politikog saveza U toj skuptini odluke se donose u naelu jednoglasno ili veinom glasova Nezadovoljna lanica moe ne prihvatiti takvu odluku ili istupiti iz konfederacije

Odluke konfederativne skuptine nisu automatski obvezne za graane, dok ih posebno ne usvoje svaka drava posebno- taj in zove se inartikulacija konfederacija nema neposrednu imperativnu vlast nad graanima drava lanica

www.pravokutnik.net

P a g e | 43

Nadlenost te skuptine odreena je ciljem konfederacije i ne predstavlja sve funkcije dravne vlasti

Konfederacija nema jedinstvenu vojsku, sustav poreza, budeta i dravljanstvo Jedinstvena je samo ona funkcija koja je povezana sa samim stvaranjem konfederacije Konfederacija se prikazuje kao prijelazan oblik. Naziva se jo savez drava, za razliku od federacije koja se naziva savezna drava. Primjer konfederacije je Njemaki Savez.

FEDERACIJA o Izmeu brojnih federacija koje su nastajale kroz povijest postoje brojne razlike o Neke su razvile jae elemente decentralizacije, dok je kod drugih obrnuto o Ope karakteristike federacije su da vlast nije izvedena iz vlasti lanica, nego je originarna i odreena federativnim ustavom o Jedino je savezna vlast suverena-drave u federaciji nisu suverene ni samostalne, nego samo imaju djelomino autonomiju o Savezna vlast se prostire izravno na drave lanice i njene drave i pravna snaga odluka federacije nije uvjetovana inartikulacijom o Obino postoji dvojno dravljanstvo; savezniko i republiko ali iz toga ne proizlazi da republika mora biti drava o Federacija je u biti decentralizirana drava jer je federalnim jedinicama ostavljena samoorganizacija u okviru saveznog ustava U pravu se dosta raspravljalo jesu li lanice federcije drave ili nisu i iz takvih rasprava prizala su tri shvaanja:

Jedni teoretiari smatraju da je suverenost najvanija karakteristika

drave, pa kako federalne jedinice nisu suverene jer nad njima postoji federativna vlast, po tome nisu ni drave

Drugi smatraju da je federacija sastavljena na osnovi ugovornog

pristanka posebnih jedinica, pa su prema tome svojim pristankom te jedinice i dalje ostale suverene i to pogotovo ako imaju pravo otcjepljenja

Trei smatraju da je federacija i drava i posebna jedinica. Po

njihovom shvaanju nekoliko drava se nalazi unutar jedne drave. Federacija je stvorena ugovornim pristankom pa su jedan dio suverenosti federalne jedinice prenijele na savezni centar
www.pravokutnik.net

P a g e | 44

esto ustavi federalnih drava istiu da su njegove federalne jedinice suverene, meutim vano je procijeniti radi li se o obinim politikim deklaracijama ili realnom stanju. Neki ustavi recimo normiraju pravo na odcjepljenje federalne jedinice meutim pitanje je bi li ona to mogla ili smjela stvarno izvesti. Dovodei sve te injenice u pitanje, neki teoretiari smatraju da je federacija isto to i unitarna drava samo sa stupnjem decentrtalizacije i odreenom samoorganizacijom irih oblasti.

V. ELEMENTI DRAVE
Drava je polivalentna pojava sastavljena je od vie elemenata.
Drava i pravo su regulatori drutvenog ivota ali su u rukama naroda, njegovih predstavnika ili politikih grupa. Drava i pravo su: vrlo sloene druvene pojave

dinamine pojave (neprestano se razvijaju i mijenjaju) Ljudsko se drutvo takoer neprestano mijenja te to utjee na pravo i dravu. Dijalektiko shvaanje drave i prava pronalazi u obiljejima drave i prava ona obiljeja koja su bitna i ona koja nisu. Elementi drave su: 1.) vlast 2.) teritorij 3.) stanovnitvo 4.) pravo(pravni sustav I poredak) Tradicionalne teorije o dravi navode samo prva 3 elementa (bez prava).

www.pravokutnik.net

P a g e | 45 To nije tono jer su pravo i drava povezani- da nema prava drava ne bi bila organizirana niti bi bila drava. Pravo ini dravu organiziranom. 1.TERITORIJ -svaka drava mora posjedovati odreeni teritorij -drava je predstavljena u vlasti koja se mora primjenjivati na odreeni: a) teritorij b) ljude c) osobe (stanovnitvo) -u pojam teritorija ulazi: a) zemljina povrina b) zemljina unutranjost c) zrani prostor naelno do beskonanosti, prakitno do kuda see zrani prostor d) obalno more ako je dravnom teritoriju neka granica na moru nastaje posebna situacija OBALNO MORE u sebi ukljuuje a)unutranje morske vode b)teritorijalno more -irina morskog pojasa je razliita i odreuje ju drava svojim vlastitim propisima do granice koja ne prelazi 12 milja od polaznih crta za mjerenje irine terit. mora TERITORIJANO MORE obuhvaa ne samo povrinu tog mora ve i zrani prostor nad njim i morsko dno i podmorje ispod te povrine vanjska linija terit. mora oznaava dravnu granicu na moru dotine drave polazna linija za raunanje irine terit.mora je linija vanjske granice unutarnjih morskih voda linija tzv. niske vode EPIKONTINENTSKI POJAS Obuhvaa morsko dno i podmorje podmorskih prostora koji se proteu izvan njena teritorijalnog mora preko itavog prirodnog produetka njezina kopnenog podruja do vanjskog ruba kontinentske orubine ili do udaljenosti 200 morskih milja raunajui od polaznih crta od kojih se mjeri irina teritorijalno mora gdje vanjski rub kontinentske orubine ne see do te udaljenosti EKSTERITORIJALNOST stanje u kojem se zamilja da je veleposlanstvo (ambasada) jedne drave izvan teritorija drave gdje se nalazi to naelo vai na osnovi uzajamnog potovanja (RECIPRONOSTI)
ZEMLJINA UNUTRANJOST I ZRANI PROSTOR -spadaju u element dravnog teritorija seu u dubinu odnosno visinu dokle mogu stii snage drave -danas je problematika granica zranog prostora nad dravom poprimila posebno znaenje jer drave istrauju svemir -najkobnije to moe proizai iz tih elja za osvajanjem svemira je sukob velesila u svemiru -ono ega se trebamo bojati je osvajanje svemira zbog militarizacije -oblikuje se nova grana prava, tzv.svemirsko pravo
www.pravokutnik.net

P a g e | 46

TERITORIJ DRAVE se sastoji od: -zemljine povrine (terit. more i unut. morske vode) -zemljine unutranjosti -zranog prostora -zbog toga se smatra da je teritorij drave trodimenzionalan prostor -teritorij ne mora biti zemljopisno jedinstven

-ono to ini jedinstvenost je pravna jedinstvenost -dravni teritorij moe biti integralan ili razdijeljen ali je u svakom sluaju pravno jedinstven -obuhvaen je nadlenou iste suverene vlasti -vlast koju neka drava ima na svom teritoriju najvea je vlast i iskljuuje svaku drugu dravnu vlast na tom teritoriju -dravna je vlast s obzirom na teritorij najvia i iskljuiva -jedino ona moe vriti prisilu -organi jedne drave naelno ne smiju provoditi prisilne akte na teritoriju druge drave, a ako provodi ta druga drava NE GUBI SUVERENOST PREMA NAELIMA MEUNARODNOGA PRAVA

2.STANOVNITVO -nema drave bez stanovnitva a)stanovnitvo u uem smislu pojedinci koji su uz dotinu dravu povezani osobitim vezama ta veza je dravljanska pripadnost oni su dravljani te drava to sa sobom nosi prava i obveze koje nemaju drugi b)stanovnitvo u irem smislu -oni koji obitavaju na podruju dotine drave (tu se podrazumijeva i stanovnitvo u uem smislu) -oni koji nisu dravljani dotine drava, ali obitavaju na njenom podruju pojedinci koji nisu dravljani mogu biti i: *strani dravljani *osobe bez dravljanstva (apatridi) *osobe s dvostrukim dravljanstvom (bipatridi) dravljanstvo se moe stei: *porijeklom (ius sanguinis), prema krvnoj vezi dijete postaje dravljanin drave iji su dravljani njegovi roditelji *pripadnou zemlji (ius soli) roenjem u zemlji u kojoj redovito obitavaju njegovi roditelji bez obzira na njihovo dravljanstvo *naturalizacijom, akt stjecanja dr. Zbog redovno dugog ili stalnog obitavanja u nekoj zemlji, prethodi joj asimilacija *sukcesijom, priputanjem dijela teritorija i stanovnika drugoj dravi (imaju pravo opcije tj. i mogunost da emigriraju) Na podruju jedne drave vlastiti dravljani mogu imati vie prava, ali I vie obaveza To odreuju pozitivni propisi drava na temelju NAELA RECIPROTITETA Stanovnitvo je povezano zajednikom pravnom vezom a to je dravna pripadnost -narod politiki ne predstavlja jednu cjelinu
www.pravokutnik.net

P a g e | 47 -povijesno pravna kola je shvaala narod kao jedinstvenu politiku cjelinu iz koje proizlazi jedinstveni narodni duh, Duguit kaze da je drava sustav javnih slubi a ne suverena organizacija. Dravna vlast nema nikakvo prethodno opravdanje ve naknadno jer ona svojom praksom mora dokazati da je njena vlast u slubi osnovnih drutvenih naela I dobrobiti graana.

Politika je borba za nadmo ili odranje nadmoi u drutvu. Politiko upravljanje pretpostavlja ekonomsku diferencijaciju ljudi, dok je drutveno voenje poslova utemeljeno na stvarnoj jednakosti ljudi, proistekloj iz ravnopravnosti. Narod u jednoj dravi, iako je podvrgnut propisima jednog pravnog sustava, ne predstavlja jednu cjelinu. Narod je podjeljen na grupe izmeu kojih se javlja podvojenost i antagonizam zbog ekonomskog i politikog suprotstavljanja. Pristae solidarizma su tvrdili da solidarnost meu ljudima predstavlja najveu drutvenu vrijednost, te da je solidarnost okosnica itavog ljudskog ivota. Povijesno-pravna kola je shvaala narod kao jedinstvenu politiku cjelinu, iz koje proizlazi jedinstveni narodni duh. Ta se kola javila kao odgovor na kolu prirodnog prava koja je isticala da je pravo apriorno, statino i univerzalno. Povijesno pravna kola je smatrala da u svakom narodu djeluje kolektivna svijest tj. narodni duh, te da narod stvarno predstavlja cjelinu. Te da je pravo proizvod kolektivne i jedinstvene nacionalne svijesti. Francuski teoretiar Leon Duguit je smatrao da pojam suverenosti je zastario te da suvremenoj i demokratskoj dravi nije potreban te da drava sada u svoje temelje i razloge svog opravdanja mora postaviti druga naela. On smatra da nema hijerarhije volja tj. da volja drave nije neka via volja nego to je volja njenih graana. Stoga, dravna vlast nema nikakve aprirorno (prethodno) opravdanje, nego aposteriorno (naknadnoaa), tj. ona mora svojom praksom dokazati da je njena vlast u slubi osnovnih drutvenih naela i dobrobiti graana. Prema Duguitu dravna vlast bi morala sluiti drutvenoj solidarnosti. Drava se mora organizirati tako da njena vlast bude shvaena ne kao pravo, nego kao dunost. Dravau sve vie moramo shvaati kao sluenje, a ne zapovjedanje. Drava vie ne smije biti suverena organizacija, nego sustav javnih slubi.

Drava i prisila
Perieva kritika definicije po kojoj je: drava drutvena organizacija to na svom podruju ima monopol fizike prisile : Postavljaju se pitanja: 1.) Da li je opravdano dravu definirati samo s internopravnog gledita, budui da je drava lan meunarodne zajednice, ili je treba definirati i sa meunarodnopravnog gledita? 2.) Da li je u biti drave i prava (osim prisile) prisutan jo koji element, moda ak i sasvim suprotan prisili kao npr. uvjerenje Treba imati na umu : 1.) da je pravo jezik kojim drava govori 2.) da sve bogatstvo i raznolikost drave i prava i svu tu proturjenost nije mogue na jedan zajedniki nazivnik, a pogotovo ne na monopol fizike prisile 3.) kako kae Hegel: ono to kree uope svijet jest proturjenost (Pojmovi- imanentno-ono to je sadrano u biti neke pojave, nihilizam-negiranje tradicije i svih vjerovanja)
www.pravokutnik.net

P a g e | 48

Rimljani su kada su izgubili gospodarsku, vojnu i politiku silu rekli: Kojim pravom silo , a protivnici im odgovorili : Nae je pravo na vrhu naih maeva! F. Engles kae ali je despot gospodar samo dok ima silu i zato im bude protjeran, ne moe da se tui protiv sile....Sila ga je odrala, sila ga i izbacuje Thomas Hobbes kae : Auctoritas, non veritas facit legem Vlast, a ne istina ini zakon : Ius none est iustum, sediussum! Pravo nije ono to je pravedno, nego ono to je nareeno Pravnik Portalis kae u obrazloenju duha Code Civila da Zakoni nisu isti akti moi R. Ihering kae da osim egoistikih pobuda, koje pokreu socijalnu mehaniku, postoje i druge, kojima nije osnova u egoizmu, nego u etici i moralu. Te da su moralne poluge osjeaj dunosti i ljubav. I kae da je teko onom pravu koje vrijedi samo zbog toga to se vitla bi nad glavama graana. . Ako pravo bez prisile i ne moe postojati, nije opravdano samo na prisilu svoditi sve pravo. Leon Duguit kae da drava nije sila koja zapovjeda; ona je suradnja javnih slubi, organiziranih i kontroliranih od onih koji upravljaju R. Laun kae da je dravni zakon ofert (ponuda) koju zakonodavac upuuje graanima 1.) Zato nije monopol? Monopol znai realnost i prisvajanje prava da se (iskljuivo) obavlja neka djelatnost te da se drugi iz te djelatnosti iskljue. Na dravnom teritoriju, osim drave mogu primjenjivati ili primjenjuju prisilu i: a.) Razne druge organizacije- organizacije ine akte fizike prisile, a katkad je njihova prisila jaa i od dravne te dovodi u opasnost ili ak obara dravu,s aspekta prisile tada se pojavljuju drave u dravi, a dotina dravna vlast postoji samo na papiru u pravnim aktima, ali ne i u stvarnosti. b.) Pojedinci- takoer i pojedinci ine prisilu. im postoji PRAVO, realna je pretpostavka nastanka PROTUPRAVNOSTI.. Kaznena djela su dokaz da pojedinci vre prisulu i nasilje. Zakljuak: fiziku prisilu na svom podruju ne vri samo drava, nego i organizacije i pojedinci. 2.) Zato nije samo fizika prisila? Drava osim fizike prisile primjenjuje i psihiku, ekonomsku, ideoloku i religijsku prisilu. U pravnim normama se pojavljuje sankcija kao nagovjeaj ili prijetnja da e biti, pomou dravnog organa kanjeni oni koji e povrijediti pravnu normu. Tim nagovjetajem i prijetnjom dravna vlast ini psihiku prisilu. Smisao prijetnje je : ne vrijeaj pravne vrijednosti, jer e izgubiti svoje osobne . Suvremena drava se koristi sa sredstvima promidbe koja utjee na psihu graana, oblikujui je. Primjerice dravna religija. Psihika prisila drave, putem ideologije namee javno miljenje, putem tiska i sredstava javnog informiranja te snano utjee na misao i djelo svojih graana. Takoer dravna vlast moe primjenivati ekonomsku prisilu. Primjer toga je porez. Vladavine koje su osnovane na despociji (tiraniji) ili su naprosto strahovlade, ispunjene su maksimalnom moguom prisilom. Takve vladavine kad tad propadaju. Obiljaja: ekonomska i politika nesigurnost graana, strah graana pred organima, mito, korupcija, kukaviluk, karijerizam.
www.pravokutnik.net

P a g e | 49

Slobodne zajednice se osnivaju na ekonomskoj i politikoj sigurnosti njenih graana. Jedan graanin se ne boji drugoga . Montes. kae da je preduvjet za duevno spokojstvo upravo to. Drava treba imati i regulacijsku i pobirebenu funkciju jer je i izumljena da se drutvene grupe ne bi satrle u meusobnoj borbi. Drava, da bi izbjegla revoluciju, mora znati regulirati odnose heteronomnih i autonomnih elemenata unutar nje same. Drava u meunarodnoj zajednici (ovisno o svojoj snazi, bogatstvu i ugledu ) mee nametati svoj utjecaj na druge drave, ali moe i trpjeti utjecaj drugih drava na sebe. 1.) Drava moe na svom podruju raspolagati i primjenjivati najveu moguu fiziku prisilu prema svojim graanima, a u me. utjecajima biti nitko i nita. 2.) Dravna vlast moe u internim odnosima prvoditi maskimalno nasilje, a u meunarodnim odnosima biti samo satelit neke druge dravne sile koja je jaa od nje. Ona je despot na svojem teritoriju, a sluga meunarodnoj zajednici. 3.) Dravna vlast moe na svom podruju provoditi maksimum fizike i druge prisile, au meunarodnim odnosima biti ekonomski zarobljena od neke druge drave i biti ovisna o njoj. Nijedna ideologija nije mogla spasiti slabu ekonomiju, ali je katkada slaba ekonomija upropastila i najbolju ideologiju. PITANJE: Ako nijedna drava nije sama za sebe jedinka, ve je lan meunarodne zajednice, ima li ona onda opravdanje da je ona monopol fizike prisile na svome teritoriju? Stvaran drutveni, pa prema tome i dravni i pravni poredak je toliko sloen, raznolik, raznovrstan i proturjean, da je redovito teko, a katkad i nemogue, sve to bogatstvo i proturjeje uhvatiti ili svesti na jedan ili dva nazivnika, na siromane definicije to bi zbog inercije ostale u naoj spoznaji. Drava u stvari nije monopol prisile . ali ona taj monopol prisvaja za sebe, proklamira. Definiciju drave treba oblikovati na temelju objektivnih injenica iz drutvenih odnosa,a drava ne smije samu sebe definirati jer to nije znanstvena, ve normativna definicija. Nuan preduvjet spoznaje bitnog o nekoj pojavi, je prethodno o njoj doznati to vie obiljeja, te tada naa spoznaja na osnovi iskustva odabire ona obiljeja koja su bitna. Kant i Hegel taj put zovu kraljevskim putem do znanosti tj. putem koji nas vodi k istini. PERI predlae da dravu treba definirati kao drutvenu organizaciju koja ima:

NAJVEOM prisilom c.) u odnosu na druge drave, dakle prema vani, nastupa kao jednaka s jednakima Ta vlast takoer ima sljedea obiljeja: ona je drutvena organizacija, suverena, ona je prisilna te ima svoj: 2.) TERITORIJ 3.) STANOVNITVO 4.) PRAVO TJ. PRAVNI POREDAK

1.) VLAST koja: a.) unutar dravnih granica raspolae NE monopolom prisile, nego

www.pravokutnik.net

P a g e | 50 Dravna vlast, ako hoe ostati dravna, na svom teritoriju mora raspolagati nejveom ili najjaom prisilom. Ako drava izgubi tu najjau, ona prestaje biti dravna vlast i njene izreke prestaju biti pravo. Druga politika snaga, koja bi u svoje ruke preuzela ili osvojila tu najveu i najjau prisilu, time postaje nova dravna vlast.

VI. PRAVNI SUSTAV (SISTEM)

pravni sustav= skup svih pravnih normi u nekoj dravnoj zajednici= pozitivno pravo sreena i usklaena cjelina
sistematizacija ljudske duhovne djelatnosti (ovo nije uope vano) potreba sistematizacije zbog drutvenoproizvodnih odnosa

ljudska ili drutvena proizvodnja= materijalna (civilizacija)+ duhovna (kultura) porast materijalne i duhovne proizv. zbog progresa drutva kroz podjelu rada vea podjela rada=vea specijalizacija pojedinca za odreene djelatnosti vea specijalizacija= vea meuovisnost ljudi raste diferencijacija (podjela rada+specijalizacija) uz istovremenu integraciju drutveni razvoj je dijalektian znanost se takoer razgraniila i sredila, znanje se otkriva i sakuplja, sistematizira i klasificira

2 cilja znanosti: o istraiti i spoznati injenice znanstvena heuristika o spoznate injenice srediti, povezati znanstvena sistematika
www.pravokutnik.net

P a g e | 51

pravna znanost

ima svoju sistematizaciju, dijeli se na posebne pravne znanosti (3 grupe- pravnoteorijske, pravnopovijesne, pozitivnopravne) i posebne pravne znanosti imaju svoju unutarnju sistematizaciju npr. teorija prava i drave- ima svoj red spoznaje, red izlaganja (nastavnika), red uenja (studenta) elementi sistematizacije:

a) b) c) -

kriteriji- svaka znanost ima svoje, ne mogu se prenositi iz jedne u drugu sustavne jedinice- manje cjeline unutar vee koja se sistematizira

npr. pravni studij- ima nastavni plan (predmeti)- nastavni program pojedinih predmeta postoji: sistematizacija pravne znanosti sistem. pravnog studija sistem. pravnih pravila razlozi za sistematizaciju: 1.) praktini razlog

pravila postoje da se primjenjuju, cilj sustava da bude uinkovit, da regulira drutvene odnose sistematizacijom pravila postaju pristupanija dravnim organima i graanima lake ih se tumai, utvruje sadraj, lake se pronalazi odreeni propis pravni sustav- kao dobro organizirana kartoteka da nije tako, pravo se ne bi moglo primjenjivati uinkovito 2.) teorijski (znanstveni) razlog (pozitivno)pravna znanost= znanstvena obrada niza injenica (normi) s podruja prava i drave sistematizacija olakava razumijevanje i obradu karakter i orijentacija neke pravne znanosti i sam pravni studij ovisi o naravi odreenog sustava pozitivnog prava u dravi (npr. europski se razlikuje od anglosaksonskog sustava)

pravna znanost u odnosu na pozitivno pravo moe: o tumaiti, objanjavati ga, ne mijenjati tzv. ontoloka funkcija

o razviti kritiki stav= ocjenjivati pozitivno pravo s namjerom da ga

usavri i promijeni, aktivan stav tzv. deontoloka funkcija

razvoj pravnog sustava postupan, tee s razvojem drutvenih odnosa

prije- veliki utjecaj tzv. obiajnog prava, manji utjecaj tzv. legificiranog ili zakonskog prava zakonodavac preuzima socijalne norme koje vrijede u drutvu, zatiuje ih potvrdom i sankcijom nema sistematizacije do 17. stoljea 17.st.- novi dr. odnosi, razvoj graanske klase, napredak, revolucije jaa etnika koncentracija unutar drave, bolje veze s drugim dravama sve to utjee na porast dravnog i pravnog reguliranja pravo- kroz pravila i sustavne jedinice zahvaa nove odnose, pretvara ih u pravne odnose razvoj novih grana prava jaa potreba za sistematizacijom

drava- kroz svoje funkcije i tijela prodire u nove odnose, stavlja ih pod svoj nadzor

www.pravokutnik.net

P a g e | 52 SUSTAVNE JEDINICE - elementi unutar sustava prava formirani na osnovu nekih kriterija - najvea sustavna jedinica- sustav pozitivnog prava - najmanji dio- jedna pravna norma= akt prava

1.) 2.) 3.) 4.) 5.) -

pregled sustavnih jedinica: pravna norma pravni institut ili ustanova pravna grana pravna grupa pravni sustav (pozit.) kriterijdrutveni odnosi o norme- reguliraju odnose postaju pravni odnosi o srodne pravne norme koje reguliraju usko povezane odnose grupiraju se u pravne ustanove, pravne grane i pravne grupe

PRAVNI INSTITUT (USTANOVA) - jedinica unutar sustava prava ije je mjesto (kvantitativno) izmeu pravne norme i grane prava - usklaen skup pravnih pravila koja se odnose na jedan te isti drutveni odnos (npr.brak) - analizom ustanova se bavi i komparativno pravo - niz srodnih pravnih ustanova ini granu prava - mogunost dualistikog karaktera ustanova= mogu pripadati razliitim granama (npr. institut vlasnitva- u graanskom, upravnom, financijskom pravu) - nema stabilnosti ustanove unutar grane; moe se prenositi iz grane u granu PRAVNA GRANA - sustavna jedinica vea od ustanove, manja od grupe prava - vie pravnih ustanova koje reguliraju niz srodnih drutvenih odnosa - broj grana nije uvijek isti: broj grana u razliitim dravama nije isti broj pravnih grana u istom sustavu moe se mijenjati ovisno o odnosima pravne grane u nekoj pravnoj grupi mogu mijenjati tu grupu

GRANE PRAVA
USTAVNO PRAVO
najznaajniji poloaj, osnova pravnog sustava

iz normi ustavnog prava izvode se sve ostale grane tako se ispunjava naelo ustavnosti
www.pravokutnik.net

P a g e | 53
postavlja opa naela, ona prema kojima je neki sustav i poredak organiziran karakteristika normi ustavnog prava- openitost, najvii stupanj apstrakcije predmet- odreeni dr.-pol. odnosi (koji odnosi- stvar je konkretnog ustavotvorca, ovisi o trenutku i potrebi) sadraj- pravne norme koje se odnose na te odnose predmet i sadraj u stanju korelacije ustavno pravo ima relativno stalnu okosnicu

2 glavna predmeta a) organizacija dravno-pravnog poretka b) odnos graanin-poredak

Postavlja se pitanje da li je ustavno pravo kao izraz isto to i dravno, koje ima vei opseg?? pojmovna granica nije vrsto odreena 1. ustavno bi bilo iri pojam jer se graa ne odnosi samo na dravu, nego i na drutvo, status pojedinca

2. ALI postoji i drugaiji stav- da je svaka grana prava

ujedno i dravno pravo jer je drava njihov neposredni ili posreni izvor a) dravno pravo se dovodi u vezu s Hegelom drava je izraz Svijesti i Razuma povijestipoticaj etatistikoj ideologiji drava- graditelj drutva, "pravna linost" pojedinac- otuen u podanika, ima samo prava koja mu preputa dravna vlast svi postupci drave su potpuno opravdani, utilitet drave je summum ius- tako je dolo do drastinog naela- "dravni razlog" b) tom etatizmu suprotstavlja se tendencija liberalnog duha u prirodnom pravu prirodnopravna kola- dualizam u pravuprirodno i pozitivno koncepcije o uroenim pravima i ugovornom postanku drave drava- ugovorni odnos- pojedinac ima uroena prava, a drava blagodat organizacije> drava dobiva razlog i opravdane postanka samo ako titi uroena prava pojedinca ako drava to ne uini, pojedinac ima pravo svrgnuti vlast u tom razdoblju istie se i naelo narodne suverenosti, ustav dobiva znaenje slobodarske povelje naroda promjene ustava utjeu na ustavno pravo

Postavlja se pitanje jesu li ustavne norme pravne prirode?? - karakteristika pravne norme je da ima sankciju
www.pravokutnik.net

P a g e | 54

meutim, kod ustavnih normi nije oita sankcija- mnogi teoretiari smatraju da te norme nemaju pravno znaenje ili da su pravno nesavrene ili nepotpune kae Kelsen- da nisu potpune, one su sastavni dio nekih drugih normi koje koriste drugi organi

nije bitno postoji li sankcija, vano je da li postoji organ koji je naknadno moe odrediti
-dvije situacije
a) uvjeti kad ustavne norme kri pravni subjekt (graanin, organizacija i dravni organ) koji nije najvii organ- nema prepreke da se sankcija naknadno odredi- u tom sluaju ustavna norma ima pravni karakter b) uvjeti kad ustavne norme kri najvii dravni organ, onaj koji je suveren tj. situacija kada iznad tog organa nema niti jednog drugog, vieg koji bi kaznio ovaj prvikad bi postojao taj vii organ, onda ovaj najvii (prvi) vie ne bi to bio, izgubio bi suverenost

najvii organ nema pravnu odgovornost, ali ima politiku (koja moe utjecati negativno na njegovu stabilnost) pravne norme mogu biti bez pravne sankcije, ali ne mogu biti bez dravnog organa koji bi sankciju naknadno odredio i osigurao kazneno izvrenje

teorija prava istie dijalektiko jedinstvo organa i norme

ustavnim se propisima u odnosu na suvereni organ ne moe priznati pravno znaenje, ali u odnosu na druge dravne subjekte i graane ustavni propisi mogu biti i pravne i politike naravi

zakljuak- ustavne norme su dualistike naravi- pravne i politike, ovisno kojem se adresatu upuuju sustav prava poiva na nekoliko naela (ustavni propisi) koja su i politike prirode drava i pravo su najvanija sredstva politike

svaki ustav neke zemlje ima neizostavne elemente u sadraju: 1. politika naela i ciljevi na kojima je utemeljen

2. obzirom da je ustav program vladanja i vlasti, u njemu

se navode bit i oblik drave

3. posebno navoenje dravnog ureenja i oblika

vladavine

4. istie se politiki sustav 5. kako e se mijenjati i donositi novi ustav i zakoni 6. status graanina, odnosi prema subjektima
meunarodnog prava, odnosi funkcija u dravi, odreuje se glavni grad, zastava, grb blabla

OBITELJSKO PRAVO
www.pravokutnik.net

P a g e | 55 obitelj- najsloenija grupa, osnovna stanica drutva mnoge drutvene sile i organizacije ele zadobiti nadlenost nad obitelji najjae sile- drava i vjerska zajednica ivot u obitelji je pripremno razdoblje za ivot u dravi, tzv. javni ivot obitelj je viestrano zatiena- socijalnom, ekonomskom i pravnom zatitom obitelj= zajednica ueg ili ireg srodnika, tj. osoba koje su povezane zajednikom vezom po krvi postoje srodnici po krvi srodnici po tazbini (npr. snaha) u obitelji se vodi tzv. zajedniko kuanstvo (zajednika ekonomska prava i obveze) materijalnim progresom obitelji se kvantitativno suavaju, tee za samostalnou istie se sve vie odnos meu branim drugovima te odnos roditelja i djece brak postaje jezgra obitelji, brano pravo jezgra obiteljskog

vrste obitelji u uem smislu: a) brana b) izvanbrana c) adoptivna ustanova braka predstavlja trajnu zajednicu brak se moe ipak razvri, moe i prestati, pod utjecajem pravnih injenica brak se moe razvri= razvod, pod utjecajem pravnih injenica ovisnim o naoj volji moe prestati pod utjecajem prirodnih dogaaja (injenica bez sudjelovanja ljudske volje, smrt suprunika) obiljeje trajnosti- brak se ne moe zasnovati na odreeno vrijeme

obiteljsko pravo obuhvaa:

1.) brak i brane odnose, tzv. brano pravo 2.) odnose roditelja i djece
3.) usvojenje 4.) starateljstvo
-

brano- najvanije- regulira npr. oblike zakljuivanja, prava i dunosti branih drugova, zabrane, prestanak, imovinske odnose odnos roditelja i djece- roditeljsko pravo i obiteljski status djeteta- dunosti i prava, izvravanje, lienje roditeljskih prava, utvrivanje oinstva i materinstva usvojenje- pravni akt kojim se neka maloljetna osoba (nije krvni srodnik) uzima "pod svoje", utemeljuju se isti odnosi koji postoje izmeu roditelja i djece pravo usvojenja obuhvaa reguliranje postupka za usvojenje, prava i dunosti starateljstvom se osigurava posebna zatita maloljetnim osobama bez roditelja ili o kojima se ne brinu, te drugim osobama koje nisu sposobne i ne mogu se same brinuti o svojim interesima i pravima nastaje odnos staratelj-tienik starateljstvo moe biti nad maloljetnim, lienim poslovne sposobnosti, posebnim sluajevima

posebna ustanova- uzdravanje- dunost i pravo roditelja i djece, srodnika, branih i izvanbranih drugova
roditelji su duni uzdravati, odgajati i kolovati djecu i samostalno odluuju o njihovom odgoju djeca su duna brinuti za stare i nemone roditelje
www.pravokutnik.net

P a g e | 56

kod nas- samo zakonom se reguliraju obiteljski odnosi- uglavnom kogitivne norme (prisilne) o imovinska strana obiteljskih odnosa- stjecanje, troenje, razdioba obiteljskog imetka, nasljeivanje

osnovna naela: o monogamni brak o ravnopravnost branih drugova o ista i jednaka prava i obveze roditelja prema djeci o uzajamna pomo roditelja i djece o ravnopravnost brane i izvanbrane djece o naelo graanskog braka o nepovredivost obiteljskog ivota o slobodno odluivanje o raanju djece itd.

prije- obiteljsko pravo dio graanskog za njegovu autonomiju se otimale drava i Crkva ovisno o tome postoje sustavi: iskljuivo je punovaan crkveni (konfesionalni) brak iskljuivo je punovaan tzv. civilni (graanski) brak kombinacija razvoj obiteljskog prava prati sve vei utjecaj drave, osim ako su poistovjeene drava i vjera kroz tzv. dravnu vjeru

www.pravokutnik.net

P a g e | 57

RADNO I SOCIJALNO PRAVO

-

RH- socijalna zajednica s drutveno-politikim sustavom posebna pozornost odnosima u kojima je glavni supstrat ljudski rad (mjerilo vrijednosti sustava)
razvoj te grane od poetka 19.st.: o radni odnos= vlasnik sredstava za proizvodnju+ radnik (za najamninu) o radni odnos je najamni odnos, ujedno i ugovorni- utemeljen na slobodi volje

o
o

kasnije se javlja pitanje vlasnitva- ekstremno se razvija i dovodi do izrabljivanja radnika, tekih uvjeta rada, dugog radnog vremena, malih nadnica tada je radno pravo dio graanskog zbog ugovornog karaktera ali, radnici organiziraju radnika udruenja, postavljaju profesionalne, politike i evolutivne ciljeve- ele ograniiti privatno vlasnitvo, izmijeniti poloaj i drutvo u cjelini poziv na revoluciju trae intervenciju drave javljaju se radniki sindikati, kolektivni ugovori nastaje i Meunarodna organizacija rada 1919. god. (i mi imamo predstavnika!!!!)

o
o o

sadraj radnog i socijalnog prava: isto radno pravo socijalno pravo

1.) podruje reguliranja radnih odnosa 2.) podruje tzv. socijalnog osiguranja 3.) podruje tzv. socijalne zatite

o u radno pravo ulazi- subjekti odnosa, prava i obveze subjekata, radni

odnosi u javnom i privatnom sektoru, radno vrijeme, odmor i dopust, rad po ugovoru, dopunski rad, odgovornost radnika, zatita materinstva, omladine str. 157 socijalno osiguranje obuhvaa: a) zdravstveno osiguranje- bolesniko, u sluaju invalidnosti, djelominog gubitka radne sposobnosti, nesree na poslu, b) mirovinsko osiguranje- mirovine, sta

o socijalna zatita obuhvaa tzv. zatitne dodatke, posebne dodatke

(invalidi, borci iz rata), specijalne mirovine, otpremnine

osnovna naela radnog i soc. prava proistjeu iz ope politike neke zemlje (iz ustava): o rad- osnovica i mjerilo za poloaj ovjeka u drutvu o sloboda rada i pravo na rad o pravo na upravljanje radnika i raspodjela prema radu o pravo udruivanja i slobodne razmjene rada o autonomija, ali i odgovornost radnika o humanost uvjeta rada o zabrana diskriminacija u soc. pravu se istiu naela ravnopravnosti subjekata, zakonitosti rada i drutvene kontrole, univerzalnost...

www.pravokutnik.net

P a g e | 58

definicija radnog i soc. prava - grana prava koja regulira podruje radnih odnosa, soc. osiguranja i soc. zatite

GRAANSKO (IMOVINSKO) PRAVO

teko definirati zbog: a) mijenja se kvaliteta i kvantiteta te grane b) ispravan naziv jo nije utvren c) osnovica, uloga i znaenje nisu jo do kraja odreeni najspornija, ali i jedna od najvanijih grana regulira: a) tzv. privatne odnose b) imovinske odnose c) odnose robne proizvodnje, podjele i potronje (PP-P)- robno-novane odnose, tj. odnose u koje ljudi stupaju povodom stvari, inidbi ili imovine - preutno isputa odnose koji su neposredno povezani sa statusom ljudske osobnosti u drutvu, koji se tiu neimovinske sfere (zatita imena, ast) - imovinskopravni sastavci prisutni i u drugim granama razvoj: o nastanak povezan sa robno-novanim odnosima u antici

feudalizam- naturalna proizvodnja (uglavnom) slab razvoj graanskog prava o pojavom graanskog stalea, jaanjem trgovine javlja se potreba za reguliranjem tih odnosa o posuuju se regulativi iz rimskog prava= recepcija rimskog prava na podruju graanskog o tijekom vremena ipak se trai originalni, autohtoni regulativ o utjecaj francuskog graanskog zakonika- Code civil 1804. o dolazi do intervencije drave u robno-novane odnoseizvrena agresija dravnog u privatno pravo pomou: ogranienja privatnog vlasnitva i slobode ugovaranja pravnog priznanja pravnih osoba jaanjem tzv. objektivne odgovornosti (uz krivinu) o evolucija idu u smjeru suavanja grae graanskog prava o od njega se otcjepile neke danas samostalne grane (npr. obiteljsko)

- sredinje podruje regulacije- odnos graaningraanin NAELA: a) ravnopravnost stranaka - stranke-graani izmeu sebe ravnopravni, a dravi subordinirani, ali ako drava nastupa kao privatna osoba, onda je to odnos ravnopravnosti b) naelo autonomije stranaka- slobodnom voljom ulaze u odnose c) tzv. ekonomska sankcija- izraena u obvezi popravljanja nanesene tete d) veina subjektivnih prava unutar gra. prava- prenosiva e) onaj tko tvrdi tuu krivnju, mora je i dokazati (onus probandi) f) jezgra graanskog prava- imovina i osobnost (zatita rada i rezultata, autorskih prava, izuma)
www.pravokutnik.net

P a g e | 59

- 2 osnovna podruja a) podruje imovinskih odnosa (imovina) b) podruje neimovinskih odnosa (osobnost) unutranja razdioba: 1.) opi dio skup naela, pojmova i ustanova koji su zajedniki svim ostalim podrujima gra. prava teorija cijelog gra. prava 2.) stvarno pravo regulira odnose meu subjektima obzirom na stvari (npr. vlasnitvo, posjed, slunost) 3.) obvezno pravo regulira odnose npr. vjerovnik-dunik, potraivanja, obveze, rokovi 4.) nasljedno pravo odnosi izmeu ostavitelja, nasljednika i odnosnog naslijea oporuka, nasljedni red, zakonsko nasljeivanje 5.) tzv. statusno pravo titi sferu ljudske linosti i njezin ekonomski i moralni integritet i identitet postavlja se pitanje da li bi bilo korisno da statusno pravo postane posebna grana jer jami prava linosti i ljudska prava dileme oko graanskog prava koji e naziv dobiti, kakav e biti odnos izmeu autonomije i heteronomije za graansko pravo vaan tzv. graanski postupak

UPRAVNO PRAVO
nae upravno pravo sadri: subordiniranost uprave predstavnikim tijelima zakonitost rada upravnih tijela sustav decentralizacije, itd. tekoe oko definiranja ustav i podustavni akti (zakoni i ostali pravni akti) odreuju organizaciju i djelatnost uprave upravno pravo- ona grana koja regulira ustrojstvo i djelatnost upravnih organa kod nas- slui da ukine tzv. administrativno upravljanje i uspostavi autonomno upravljanje na podruju proizvodnodrutvenih odnosa

upravno pravo obuhvaa norme koje reguliraju: 1.) organizaciju uprave npr. oblike uprave, nadlenost i osnivanje i ukidanje organa, prava i obveze organa, odnose prema drugim funkcijama i djelatnostima 2.) djelatnosti uprave npr. donoenje pravnih akata, reguliranje odnosa uprava- druge funkcije i uprava- graani, upravni postupak, tzv. upravni nadzor 3.) kontrola nad radom uprave uprava nadzire, ali je i nadzirana obuhvaa samonadzor, albene postupke,
www.pravokutnik.net

P a g e | 60

definicija upravnog prava: - skup normi to posebno reguliraju organizaciju, djelatnost, nadzor i samonadzor upravnih organa, ako te norme izriito ne pripadaju nekoj drugoj grani prava

KAZNENO PRAVO
U pravnom poretku ine se djela koja su u skladu sa zakonom, ali i ona koja su mu protivna protupravna djela. Naravno, postoje razliiti intenziteti i teine, neka su djela laka, druga tea. Stoga pravna znanost raspolae pojmovima poput prekraja, prijestupa, zloina, delikta... KZ govori o drutveno opasnim djelima te navodi, zakonodavac misli da su krivina djela samo jedan dio druteveno opasnih djela. KZ navodi da djelo koje je, iako sadri obiljeja krivinog djela odreena zakonom, neznatno drutevno opasno zbog malog znaenja i zbog nezasitnosti ili nepostojanja tetnih posljedica. Delikti drutevenom opasna (protupravna) djela koje su najtee naravi najopasnije napadaju, povreuju i ugroavaju neki pravni poredak. i koja

Podjela delikata: 1) delikt na podruju meunarodnog prava radi se o krenju jedne meunarodnopravne obveze ili naela, povreda trai zadovoljenje, postoji odgovornost za materijalnu i moralnu tetu; glavna karakteristika su odnosi drava drava ili drava drugi meunarodno pravni subjekti

2) delikt na podruju graanskog prava oituje se u nanoenju tete, katkad

se povezuje s krivinopravnom i upravnopravnom odgovornou; na ovom podruju postoji izvanugovorno popravljanje nanesene tete. Nekad postoji i istovjetnost za neke radnje da su ujedno i graanski i krivini delikti, a to su one u kojima postoji teta drutvena opasnost (oduzimanje ivota, tjelesna povreda, samovlast)

3)

delikt na poduju krivinog (kazneznog) prava svaka ona protupravna radnja koja je u takvom u kaznenom pravu predviena i opisana, kojoj se odreuje sankcija (kazna) i koja je drutveno opasna

Kazneno pravo je sustav normi to predviaju i opisuju tzv. krivina djela, te odreuju sankcije za njihove poinitelje.
Krivino djelo je ono protupravno djelo koje je kao takvo predveno i opisano u krivinopravnim normama, odnosno u kaznenom pravu (koje moe liiti takvog ovjeka slobode ili mu, ak, oduzeti ivot).
www.pravokutnik.net

P a g e | 61

Kazneno pravo je:

a) b)

najsnanija otrica kojom jedan pravni poredak brani samog sebe, odnosno drutvo koje on predstavlja

zatitna funkcija

sadraj i oblik kaznenog prava, te kazne koje ono propisuje, vrlo realno govore o njegovoj

indikativnoj funkciji koja nam pokazuje:

koje su drutvene vrijednosti znaajne ili nune za neki pravni poredak, te koje vrijednosti taj poredak hoe zatititi ak i najstroim kaznama koliko daleko i s kojom otrinom ide jedan pravni poredak u odreivanju i izvrenju kazni za ona djela koja je on opisao kao krivina Progresivnost, humanizacija i smanjenje represije na tom najrepresivnijem podruju to ga neki pravni sustav moe imati, te norme krivinog prava, intenzitet kazni i realnost represije, bolje nego ita drugo govore o tome kako se i s kakvim uspjehom razvija unutranja drutevna i politika situacija. Bit, odredbe i praksa kaznenog prava su vani imbenici nekog pravnog sustava.

c)

Funkcija slube zakonitosti ona se odnosi na naelu nullum crimen, nulla poena sine lege

Kazneno pravo, na osnovi KZ-a, se obino rasporeuje na:

o opi dio u njemu se navode opa naela krivinog prava

odreuje krivino djelo i krivina odgovornost kazne, mjere sigurnosti, odgojne mjere osuda, zastara, amnestija, pomilovanje

o posebni dio utvruju se: a. djela i kazne za napad na drutveno-politiki poredak b. djela i kazne za napad protiv ovjenosti i meunarodnog prava c. protiv ugleda stranih drava i meunarodnih organizacija d. tzv. privredni delikti
e. delikti protiv slubenosti f. krivina djela protiv oruanih snaga

Kazneni postupak se moe uvrstiti, ako gledamo ire, u kazneno zakonodavstvo. Prije su materijalno i procesno kazneno pravo inili cjelinu, a danas se sadrajno i funkcionalno mogu odvojiti. Naime, kazneni postupak propisuje i nain postupanja za stranke u tom postupku, a to su dravni organi, okrivljenik, zastupnici, branitelji. Moe se rei da kazneno pravo danas poprima neke elemente internacionalizacije. Do nje dolazi jer su mnoge drave potpisnice meunarodnih akata (Povelja OUN, Opa deklaracija o pravima ovjeka). Tim potpisima, drava je preuzela odgovornost za uvanje nekih tih prava, a to se veinom prenos i na kazneno pravo. Tako se u nacionalna kaznena prava uvode regulativi menarodnih akata: o potrebi potovanja integriteta i dostojanstva ljudske linosti o osiguravanju rezultata njeova rada, s osobnim i politikim slobodama
www.pravokutnik.net

P a g e | 62 o tzv. meunarodnim krivinim djelima (zloin protiv mira, genocid, ratni zloini) o borbi protiv terorizma o borbi protiv organiziranog kriminala

Meutim, ne treba zaboraviti da je kazneno pravo prvenstveno nacionalno pravo jer ono izvrava i zatiuje vrijednosti svog drutveno-politikog (konkretnog) sustava.

Grupe prava
Grupe prava su one sustavne jedinice koje su vee od grane prava a manje od samog sustava prava. One su vee od grane prava jer, u naelu obuhvaaju vie grana. Grupe 1.) 2.) 3.) 4.) prava: objektivno subjektivno pravo materijalno procesno pravo javno privatno pravo interno meunarodno pravo

Objektivno subjektivno pravo: objektivno ona grupa to okuplja sve objektivno postojee norme prava u jednoj zemlji itavo pozitivno pravo subjektivno skup svih onih ovlatenja to ih imaju parvni subjekti na osnovi postojanja objektivne pravne norme
Npr. ako objektivna pravna norma glasi Svi oni koji navre 18 godina dobivaju pravo glasa. Tim graanima na temelju objektivnopravne norme pripada subjektivno pravo da glasaju i budu izabrani. Europski jezici nemaju razlike u imenima izmeu ta dva prava (pravo, recht, droit, diritto). Samo engleski ima za objektivno pravo law, a za subjektivno right.

Materijalno procesno pravo: materijalno norme koje navode ili propisuju zapovijedi, zabrane ili ovlatenja za ponaanje, i sankciju, ako se to ponaanje ne ispuni. procesno sustav normi koje odreuju kako e se, u kojim postupcima, ti zahtjevi i sankcije, tj.materijalno pravo provoditi.
Npr. kazneno pravo ili upravno pravo ine materijalno pravo, a kazneni odnosno upravni postupak ine procesno pravo

Javno privatno pravo:

ta podjela ve bila izraena u rimskom pravu kod pitanja sistematike, sustav prava se dijela na dvije osnovne grupe javno i privatno, pa onda pojedine grane prava (npr. kazneno, graansko) nau svoje odredie unutar grupe podjela izazvana realnim drutvenim potrebama odnos pojedinac drava

namee se mjerilo interes pojedinca private osobe ili drave javne vlasti javlja se zbog ideje individualne slobode i autonomije linosti
www.pravokutnik.net

P a g e | 63

utvrditi

E.R. Bierling postavlja teoriju u kojoj je za mjerilo postavljeno razliitost subjekata pravnih odnosa (privatno pravo svi odnosi u kojima nastupaju s jedne i s druge strane graani privatne osobe; u javno spadaju svi odnosi u kojima s jedne strane nastupa drava, a s druge graani ali ni taj Bierlingov kriterij nije dugo potrajao te se eli preciznije
zadrala se injenica da za javni-pravni odnos mora jedan od subjekata biti drava, ali drava moe nastupati u razliitim odnosima prema pojedincima: o kao i svaki drugi pojedinac privatna osoba (npr. kad sklapa kupoprodani ugovor)

o kao nositelj prisilne, suverene vlasti (npr. kad odreuje porez) opet se javlja Bierlingov sistem privatni odnosi gdje ne sudjeluje drava kao nositelj suverene i prisilne vlasti, a javni svi gdje sudjeluje drava
javlja se problem autonomije heteronomije, smatra se da se glavni oblik privatnopravnog odnosa, ugovor, osniva na dispozitivnim normama slobodnom opredjeljenju stranaka pravna koordinacija A i B su ravnopravne i akt stranke A pravno obvezuje volju stranke B samo po njenom slobodnom pristanku autonomija volje u onim odnosima gdje se drava pojavljuje kao prisilna vlast, te norme se nazivaju prisilnim, kognitivnim ili imperativnim pravna subordinacija stranka A (drava) i stranka B (graanin) nisu ravnopravne i akt stranke A moe pravno obvezivati stranku B bez obzira na voljni pristanak heteronomija volje sva ta mjerila su postala nesigurna: a) teko je razluiti privatni od javnog interesa b) rijetki su odnosi koji su u svojoj biti potpuno privatni ili javni c) neki su odnosi u jednom trenutku privatni, dok su u drugom javni (brak utjeu sami suprunici, ali i okolina)

u naem pozitivnom pravu, ta tradicionalna podjela na javno i privatno gubi smisao, kod nas postoji: d) niz oblika (demokracija, samouprava) u kojima tzv. privatne osobe sudjeluju u tzv. javnoj vlasti ta vlast mora postati ujedno i drutvena, u kojoj je i pojedinac njen graditelj e) postoji niz injenica gdje zajednica planskom regulativom, ogranienjem privatnog vlasnitva, intervenira u privatno-pravne odnose utemeljene na autonomiji volje

Interno meunarodno pravo: interno pravo pozitivno pravo jedne zemlje, regulira odnose izmeu subjekataunutar dravnih granica meunarodno pravo normira odnose meu dravama, odnosno meunarodnopravnim subjektima (OUN, MKS) Opravdanost te podjele je upitna jer neki teoretiari smatraju da meunarodno pravo uope nije pravo, nego skup pravila koja imaju moralni ili etiki karakter, ali ne pravni.

Pristae teorije da je meunarodno pravo zaista pravo: da meunarodno pravo ne raspolae pravnom sankcijom

ako bi vlast meunarodne organizacije bila suverena i via nego to su to dravne vlasti i ako bi mogla provoditi onakve sankcije nad dravama kao to ih drava provodi protiv graana, drave ne bi bile suverene

www.pravokutnik.net

P a g e | 64

ako bi pravo predstavljalo volju vladajue klase koja je to vladajua klasa koja stoji iza meunarodnog prava?
vei dio meunarodnog prava je tzv. meunarodno ugovorno pravo norme meunarodnog prava koje se utvruju ugovorima meu dravama. U sluaju da jedna ne ispuni uvjete na koje se obvezala, ne postoji neka via pravna sila koja e pravno sankcijom natjerati ju na izvrenje ugovora. Dakle,

obveze iz meunarodnih ugovora uope nisu pravne obveze.

ako se normama internog prava tzv. norme meunarodnog prava (tj. meunarodni ugovori) proglase internopravno obveznim (tzv. proces inartikulacije) tada se tu radi ne o priznavanju normi meunarodnog prava pravnim, nego o donoenju internih normi, na osnovi

meunarodnih normi za norme meunarodnog obiajnog prava ne bi se moglo uzeti da su pravne norme jer su bitno uvjetovane tzv. tihim pristankom drave (tacitus consensus) Pristae teorije da je meunarodno pravo zaista pravo:

stajalite M. Hubera na meunarodnu integraciju djeluju pozitivni i negativni initelji. Negativan je injenica postojanja drave injenica suverenosti pa zbog toga ne moe doi do podudaranja dravnog i meunarodnog poretka. Drava e u najmanju ruku imati mogunost da prema meunarodnoj zajednici provede svoju volju. Time je dana i granica meunarodnog prava. To je ujedno i granica do koje moe doi drutvena integracija. stajalite H. Kelsena postoji univerzalni pravni sustav iji su djelovi interno i meunarodno pravo. Nije iskljuena da e evolucija meunarodnog prava dovesti do uspostave jedne svjetske drave. U meunarodnom pravu takoer postoji pojam delikta, a samim time i sankcija (rat, represalije). Meunarodno pravo je primitivno pravo ima tehnike nedostatke: o injenica da ne postoji centraliziran suverene aparat koji bi, u povodu delikta, obavljao istragu i primjenio sankcije. Zato i postoji tzv. tehnika samopomoi obavlja je decentralizirani organ (jedna drava prema drugoj) Ali, meunarodno pravo se svakodnevno razvija. Kao to je zaetak u majinoj utrobi od poetka ljudsko bie, tako je i decentralizirani prisilni poredak primitivne samopomoi ve pravo, pravo u svom zametku (in statu nascendi).

Openiti zakljuci o sustavnim jedinicama unutar pravnog sustava:

klasifikacija pravnih pravila u pojedine sustavne jedinice obavlja se na osnovi drutvenih odnosa (npr. sve norme to reguliraju odnose u obitelji okupljaju se u obiteljskom pravu) postoji openit odnos izmeu prava i drutvenog ivota stvarnost je izazivala pravno reguliranje (ivot stvara pravo, ali i pravo utjee na drutveni ivot) sistematizacija prava je proces koji se nikada ne moe zavriti pravni se sustav nikad ne moe smatrati do kraja izgraenom cjelinnom, niti se moe smatrati sveobuhvatnim jedinstvo u osnovnom se pokazuje putem tzv. naela prava, to se mogu indukcijom postii iz pojedinih pravnih pravila osnovna naela sustava prava su ope formulacije interesa zakonodavca pravna pravila neprestano ulaze i izlaze u sustav ona koja se zadravaju neko vrijeme mogu biti podvrgnuta preinakama, nadopunama ili tumaenjima za razliku od dravnopravnog poretka kao cjeline onoga to ine drava i pravo, pozitivnopravni susta ukljuuje u sebi neposredno samo element pravnih pravila, ali bez odnosa i bez tijela

injenica postojanja i kretanja sustava pozitivnog prava sa statikog aspekta sustav pozitivnog prava ukazuje se kao odreena kvaliteta. Biti odreena kvaliteta, promatran sa statikog gledita, znai biti onaj koji
www.pravokutnik.net

P a g e | 65
jest identian sam sa sobom, a ne neki drugi. Najvie se primjeuje u komparativnoj metodi (npr. u usporedbi s drugim sustavom). Ako je sustav pozitivnog prava odreena kvaliteta on je samim time ogranien:

teritorijalno pripada odreenoj dravi personalno odnosi se uvijek na odreene subjekte (bilo unutar ili van drave) vremenski neprestano podvrgnut promjenama nesavren on nije sveobuhvatan jer ne moe uvijek rjeiti sve sluajeve putem postojeih normi (one koje je vidio i koje nije predvidio); mora biti logiki ist i jezino jasan nije potpuno sistematian tenja tvoraca pozitivnopravnih sustava je da sustav bude maksimalno sistematian da se odlikuje unutarnjim redom. To zahtjeva odreenost dijelova

Pravni sustav nije savren zbog:

nejasnoa u njemu koje trae razliite tehnike interpretacije (tumaenja prava) antinomije (suprotni zahtjevi) zahtjevaju razrjeavanje te kolizije u normiranju praznina to iziskuju njegovo stalno popunjavanje i mijenjanje

injenica postojanja i kretanja sustava pozitivnog prava sa dinamikog aspekta sustav u svakom sljedeem trenutku nije identian sebi. Proturjenost pravnog sustava:

osnovna proturjenost je u tome to su njegovi tvorci eljeli da bude, a to on stvarno jest

ujedno je cjelovit i djelomian dijelovi su razliite sustavne jedinice (grupe prava, pravne grane, pravne ustanove, pravna pravila). Cjelovit je jer o sustav prava (tj. svi njegovi dijelovi) potjeu od jedinstvenog sustava dravnih organa o utemeljen je na nekoliko osnovnih pravnih naela (tzv. osnovna pravna naela, ustavni propisi itd.) o svi dijelovi imaju zajedniko socijalno-politiko ishodite i drutveni cilj Odnos izmeu cjeline i dijelova nije nepomian. Postoje i tzv. hibridni dijelovi koji imaju oba elementa u sebi.

Pravni sustav razvojno ne predstavlja homogenu cjelinu:

neke sadrajne ili formalne elementa iz prijanjeg pravnog poretka. To je naslijeeno u njemu u njemu su novi izravni, sada ostvareni sadrajni ili formalni elementi, originarno postavljeni od tvoraca prava budue u njemu je one zametke u postojeem, zametke onoga to e postojati klice buduih pravila i instituta

Moemo sa odreenom sigurnou tvrditi da pravni sustav u svakom sljedeem trenutku nije ono to je bio u prijanjem. Dinaminost je dakle istinita, a statinost je potrebna Zapravo, jedini ispravan zakljuak o pravom karakteru sustava prava jest potvrda njegova identiteta i njegove neprestane izmjenjivosti.(Heraklit u istu rijeku se nemoze dva puta zagaziti)

Ispravno je pravni sustav shvatiti kao tijek reguliranja, budui da se to reguliranje neprestano odvija pa i time neprestano mijenja; taj tijek ima svoj izvor i utok (cilj). Izvor pravnog sustava (i pravne norme) potrebno je potraiti u stvarnim drutvenim odnosima. Ti odnosi daju osnovicu i potiu da se stvori jedna norma ili da se sastavi pravni sustav. Ti materijalni imbenici, koji nastupaju kao izvor prava, treba klasificirati na: objektivne drutvene injenice i stanja to dovode do uspostave i djelovanja nekog dravnopravnog poretka, koji stvara i ini uinkovitim svoje pravo injenice politiko karatktera i situacije odnosa izmeu grupa u nekom drutvu. Najdublji korijeni tih drutvenih injenica i stanja ekonomske prirode. Kao praktiki instrument tih ciljeva i programa uspostavlja se drava i pravo, tj. dravnopravni poredak subjektivne svjesne drutvene sile i imbenike (grupe, organizacije, pojedince) koji uspostavljaju u stvaraju pravo dakle, ljudi organiziraju neku dravu, dre vlast u njoj te izdaju pravila ponaanja graana. Tradicionalna teorija nije meu materijalnim izvorima prava nije navodila subjektivne izvore. Analiza je pokazala da je drava u rukama ekonomski ili politiki najjae grupe dotinog drutva. Oni

www.pravokutnik.net

P a g e | 66
formiraju tzv. vrhovno politiko tijelo, tj. suverenu vlast ili tijelo suverenosti. Bez njih ne bi moglo doi do preobraaja drutva ni do uspostave efikasnosti dravnopravnog poretka.

Koji je krajnji cilj pravnog sustava? Pravni sustav je ukupnost pravnih normi. Svaka pravna norma ima glavni cilj da se realizira, da djelotvorno utjee na ponaanje svojih adresata u odreenom smjeru. Pravna norma mora biti djelotvorna i uinkovita. Dakle, i sam pravni sustav eli biti uinkovit. Pravni sustav tei za tim da utjee i organizira ponaanje sveukupnosti u jednoj zajednici, tj. ponaanje itavog drutva ili njegova veeg dijela. To ponaanje ukupnosti drutva jest poredak, kao sustav sreenih i reguliranih odnosa u jednom drutvu. Cilj pravnog sustava je, dakle, u sustavu pravnih odnosa u drutvu, tj. u pravnom poretku. Definicija pravo je sustav pravila za ponaanje je nepotpuna. Tu definiciju istie H. Kelsen. Cilj norme jest da odluno motivira svijest i volju adresata, tako ostvarujui takvo njihovo ponaanje koje je u skladu s normom. Ta tenja za idealnim ciljem (traeno ponaanje) je poduprta sankcijom. Krajnji cilj prava nije samo u uspostavljanju (sustava) pravila, ve u postizanju poretka odnosa. Moe biti postavljen bilo koji sustav od bilo kojeg adresant, a koji ipak nee biti pravo ako ne postigne odreenu mjeru uinkovitosti. Ne moemo openito, a priori, za sustav pravila, rei da je to pravo. Treba ispitati njegovu djelotvornu snagu: pravo, ako eli biti pravo (tj. sustav pravila i poredak odnosa), mora postii potrebnu mjeru efikasnosti, djelotvornosti tu stvarnost uinkovitosti, koja otkriva najdublju bit prava, tumaimo kao nunu ovisnost prava (i drave) od materijalnih uvjeta drutvenog ivota Izvor prava je ljudsko drutvo i odnosi u njemu, utok prava je opet ljudsko drutvo i odnosi u njemu. Ljudsko drutvo je korito kojim pravo tee, od svoga izvora kao svojem utoku. Uz neke ve navedene pravne grane postoje i: financijsko nasljedno pomorsko (izuava se na naem faksu od 1874.) meunarodno privatno pravo (za razliku od meunarodnog javnog prava) skup normi i instituta koji ureuje i rjeava odnose s tzv. meunarodnim elementima, tj. one koji imaju kao svoje subjekte graane razliitih drava, ili graane i druge drave, kad se u tim odnosima drava ne pojavljuje kao nositelj suverenosti, ve kao nositelj tzv. privatnog prava

Grane prava s obzirom na njihovo nastajanje, postojanje ili prestajanje:

Grane prava nisu vjene one nastaju, postoje ili prestaju, ali neke neprestance postoje kroz pravnu povijest zakonomjerni tijek (uzroni lanac): o razvoj i promjena u materijalnom i duhovnom stanju drutva => drutveno-politike promjene => openite promjene u pravnom sustavu => promijenjeno stanje u jednoj grani => to stanje utjee na drutveno-politiki sustav koji utjee na openito drutveno stanje (dakle, te promjene imaju snagu povratnog utjecaja (nisu pasivne), pa time uvruju, smiruju, remete ili dovode u kritu ona stanja, prisutna u gornjim slojevima Sustav prava poiva na karijatidama (nosaima) naela dotinog pravnog sustava.

Tri vrste pravnih naela: Postoje opa naela prava ona naela to su se tijekom pravne povijesti pojavila, uvrijeila i odravala sve do danas (kod civiliziranih naroda). Nekad se kae da su ta naela iznad svih ostalih pravnih naela Dicta et regula iuris. Druga naela su opa naela konkretnog pravnog sustava i poretka dakle neke drave. To su sva naela to su redovito navedena u temeljnoj grani svakog pravnog sustava, a to je ustavno pravo ili ustav (kod nas je to npr. ravnopravnost graana, slobode i prava graana, pravo na rad i rezultate rada, naelo solidarnosti, zakonitosti, demokracije itd.).

www.pravokutnik.net

P a g e | 67 Trea vrsta pravnih naela su osnovica pojedinim granam prava unutar pojedinog pravnog sustava. To su osnovna naela pojedine grane prava unutar konkretnog pravnog sustava.
Izmeu tih pravnih naela postoji odreena hijerarhinost, zatim moe postojati sklad i nesklad ili proturjenost. Pravnik mra razviti snagu dedukcije da bi, iz openitih naela, postigao primjerenu konkretnu odluku. Pravo je nacionalna tvorevina. Naime, s jedne strane, pravni sustav zadrava nacionalni karakter, jer su u njemu skupljene tenje, potrebe i rjeenja primjerena za konkretnu dravnu zajednicu. Dakle, oni pravni instituti koji odgovaraju jednom narodu, ne moraju istom mjerom odgovarati i drugom. Recepcija jednog prava za drugi narod ne smije se primjeniti automatski i mehaniki, mora biti dijalektiki i suptilno. S druge strane, svijet sve vie postaje cjelina. Nije mogue da se i jedan narod i jedan pravni sustav odvoje ili osame od meunarodne zajednice, jer su meu narodima povezanosti prisutne svakodnevno i u nebrojeno razliitih oblika. Dakle, razvijene zajednice utjeu na one manje razvijene, zajednice velikih zakonodavnih djela (Code Civil, OGZ) na narode koji takva djela nemaju. Na kraju, moe se zakljuiti da je svaki pravni sustav u isti mah podvrgnut proturjenom utjecaju nacionalnom, ali i internacionalnom.

VII. TEHNIKA PRAVA

svako pozitivno pravo ima 3 ivotna stupnja (1) da se stvori (2) da se primijeni u ivotu, da bude djelotvorno (3) ono se mijenja (djelomice ili u cijelosti ), ukida, jer nije stvoreno da bude vjeno da bi pravo postiglo i ostvarilo ta tri stupnja ustanovili su se tijekom povijesti razni postupci, upute (recepti) za nain na koji da se to izvede

PRAVNA TEHNIKA je skup uputa i postupaka kako da se pravo stvori, protumai, primijeni, promjeni ili ukine - svako od tih razdoblja u ivotu prava ima svoju posebnu tehniku :

TEHNIKA STVARANJA PRAVA

razne, pravo se ne stvara na jedinstven nain, niz tehnika prava je na rapolaganju, ne samo jedna

PRIMJENA PRAVA (provedba) moe nastati ako su zadovoljena dva kriterija da je dotino pravo (ili pravna ustanova ili opa norma) ve stvoreno da postoji osoba (dr. organ ili slibena osoba) koja e tu primjenu izvriti

- primjena nije jedinstven i jednolian postupak, ona se sastoji od raznih djelatnosti, mogu se izdvijiti tri osnovne iz mase cjelokupnosti postojeih normi, valja izabrati onu koja je upravo odreena za reguliranje odreenog pravnog odnosa
www.pravokutnik.net

P a g e | 68

tako izabranu normu potrebno je uskladiti s drugim postojeim pravnim normama ( viim normama) kada je to rijeeno, pristupamo tumaenju, odnosno interpretaciji prava

TUMAENJE (interpretacija) PRAVNIH NORMI

pod pretpostavkom da je norma precizno odabrana i odreena za primenu, to je ona materijalna prema tekstu, unato teme, ona jo nije sposobna za primjenu ; normi sada treba utvrditi njen pravi sadraj i smisao utvrivanje sadraja i smisla pravne normne naziva se TUMAENJE PRAVNE NORME a to je potrebno zbog niza razloga, a dva osnovna su nesavrenost stvaratelja pravne norme a) ne postoje savrena zakonodavstva (ovjek) b) nesklad prave volje i neadekvatne izjave zakonodavca (adresant)

nesavrenost ope prirode pravne norme (suvie je apstraktna) HIPOTEZA PRAVNOG PRAVILA
dunost primjenjivaa prava je da ispita da li konkretan uin odgovara i moe li se podvesti pod hipotezu pravila koju je primjenjiva odabrao za reguliranje sporne situacije ( on podvodi konkretno pod ope- on tumai pravo ) tumaenje prava (koje pokazuje kako ono to je htio i izrekao stvaratelj norme prima ivot, kako praksa tumai mrtve rijei zakona ) takoer koristi zakonodavcima u njihovoj neprestanoj funkciji stvaranja pravnih normi a pravi smisao pravne norm moe se dokuiti samo tumaenjem; potrebno je , dakle, premostiti jaz izmeu openitosti norme i konkretnosti odnosa, na koji je norma upravljena , a pomo za to daje djelatnost tumaenja

interpretatio legis je redovito, posredno ili neposredno i explicatio legis (izjanjavanje o njegovom pravom sadraju i smislu) Jako rijetko se dogaa situacija in claris non fit interpretatio

IZABIRANJE OPE PRAVNE NORME NA KONKRETAN SLUAJ

ukljuuje: ( a ) spoznaju norme ili normi, koje se odnose na konkretan sluaj ( b ) njihovu pripadnost odreenom pravnom institutu, pravnoj grani i grupi prava ( c ) njihovo bitno suglasje s osnovnim naelima dotinog pozitivnog zakona

da bi se razvila sustavna spoznaja , organ prava mora poznavati i utvrditi ne samo postojanje odnosne pravne norme negi i njen odnos prema ostalim djelovima pravnog sustava, a to zahtjeva misaone oblike analize i sinteze, te djelatnosti klasifikacijskog karaktera
www.pravokutnik.net

P a g e | 69

na konkretan pravni odnos u stvarnom ivotu moe se primijeniti nekad i vie od jedne pravne norme, a tada kaemo da je nastala suradnja ili konkurencija pravnih pravila (OBJANJENO U DRUGOME DIJELU SKRIPTE) cijeli taj proces ima velike slinosti sa matematikim zadatkom, u kojemu ukoliko je osnova kriva, sva ostala nadogradnje je takoer krive ( a i nepotrebne i nekorisna )

USKLAIVANJE PRIMJENE

PRAVNIH

NORMI

SVRHU

NJIHOVE

- stalne je tenja stvaratelja prava da pravo bude logika, neproturjena u sebi i koherena cijelina ANTINOMIJA se moe definirati kao: Proturjeje izmeu dviju ili vie pravnih naela , a osobito se izraava u povodu praktine primjene tih normi ili naela na jedan konkretni sluaj ili na jednu kategoriju pojedinih sluajeva - iz injenica antinomija unutar sustava prava proizlaze dvije osnovne negativne posljedice : 1) naruava se kohezija, koherentnost i usklaenost sustava 2) dovodi se u opasnost pravna sigurnost subjekata ( adresata normi, graana ) koji su u nedoumici kako se i prema kojem od proturjenih regulativa moraju ponaati, jer ne znaju u konkretnom sluaju quid iuris (to pravo zahtjeva) - antinomije dovode do nesigurnosti i straha te umjesto do harmonije prava, dovode do kakofonije prava

antinomije se javljaju iz dvije osnovne injenica: ( 1 ) to je vea kvantiteta propisa ( 2 ) to je manja kvaliteta propisa
s obzirom na to da pravo ulazi u mnoge drutvene odnose, donosi se sve vie pravnih propisa; uzmemo li u obzir da donoenje pravnih normi nije centralizirano, nego je redovitije decentralizirano, inenica je da dolazi do vie nesuglasja i opasnosti da isti drutveni odnos ili odnose razna tijela razliito reguliraju

kvaliteta (racionalni sadraj i logika jasnoa) propisa ; to je on na nioj razini - mogunosti pojava antinomija je sve vea
poseban problem predstavlja za kvalitetu propisa svu odgovornost treba pripisati subjektivnom imbeniku, tj. nadlenom pravnom organu ; antinomije su izraz njegove nesavrenosti, a sigurmo je da taj organ mora predbidjeti sredstva kako e iz te proturjene situacije izai,a time islupljuje svoju misiju : da adresatu normativ sigurnog sadraja i jasnog zahtjeva, te ga ne optereuje normativnim dilemama

klasifikacija antiniomija; mogue je (relativno) antinomije grupirati kao

www.pravokutnik.net

P a g e | 70

(1) proturjeje izmeu normi jednog pravnog akta (antinomija lanka jednog
istog zakona)

(2) proturjeje izmeu jednog pravnog akta i drugog (ustava i zakona , zakona
i podzakonskih akata, zakona i ugovora)

(3) proturjeje izmeu jednog pravnog akta i opih naela prava (4) proturjeje izmeu opih naela pozitivnog prava (takvo proturjeje ima
dalekosene posljedice, jer postoji u samim osnovama dotinog pozitivnog prava)

(5) proturjeje izmeu naela pojedinih grana prava (predstavlja politiko i

pravno uznemirenje za dotini pravni sustav)

antinomije su striktno juridike, a naela za njihova rjeenja mogu biti juridika i metajuridika juridika naela su uglavnom tehnike prirode, a ona su sljedea : (1) kriterij vremena lex posterior derogat legi priori (2) kriterij hijerarhije lex superior derogat legi inferiori (3) kriterij specijalnosti lex specialis derogat legi generali

KONFLIKTI MEU KRITERIJIMA

situacija u svezi s kriterijima moe se komplicirati, jer, umjesto da rijee postojeu antinomiju,oni stvaraju novu : ne antinomiju pravnih odredaba, ve antinomiju kriterija, prema kojima bi se moralo rijeiti pravne antinomije (1)konflikt izmeu kriterija hijerarhije i vremena izabiremo kriterij hijerarhije prema naelu zakonitosti (2)konflikt izmeu kriterija specijalnosti i vremena a) lex posterior derogat legi priori ili b) lex posterior generali non derogat priori speciali pitanje koji kriterij treba izabrati? moda je ovdje potrebno napustiti juridiki karakter (legalnost) i prihvatiti metajuridiki (pravinost), jer smatra se da je specijalno tumaenje pravinije nego generalno (ali gosp. Peri ovdje to ne moe sa sigurnosu tvrditi)

(3) konflikt izmeu kriterija specijalnosti i hijerarhije

prema naelu zakonitosti dolazi u obzir kriterij hijerarhije, prema tome, valja primjeniti ope propis; time e, dodue, biti e poremeena pravinost koja bi trebala biti konkretna ili specijalna prevagu nad tim odnijeti e opa pravinost povezana i s jaom pravnom snagom propisa

kriteriji za kriterije
www.pravokutnik.net

P a g e | 71

jedan od njih je naelo zakonitosti, ali ako on zataji ili se pokae nepogodnim, organ prava nalazi se u situaciji da prihvati metajuridika naela, tj. rjeenja u smislu pravednosti, pravinosti, prirodnog prava, te da odredi da ono to je protivnom prirodnom razumu; non est lex, sed corruptio legis (to nije dobar, ve pokvaren zakon)
ljudska se linost, u svojstvu organa prava, nalazi u labirintu juridikih i metajuridikih vrijednosti, te mora imati izvanrednu vjetinu da iz njega promae najbolji izlaz

kada tuma prava naie na situaciju antinomija od njega se ne oekuje automatizam u postupku, negi rezoniranje, vrednovanje, pa ak i stvaralake funkcije a takva je njegova funkcija negacija ideje da je primjenjiva prava samo stroj za supsumiranje
rjeavanje i otklanjanje antinomija, to je prevladavanje proturjeja unutar pravnog sustava pravni sustav nikada nee predstavljati definitivno definiranu cjelinu, kao to ni drutveni ivot ne moe postati definitivno odreeni poredak ; kao to u ivotu pojedinca i drutava postojanje, sukob i prevladavanje proturjenosti jest zalog napretka, jednako tako se i pravni sustav usavrava otklanjanjem antinomija, ali ipak bez ikakvog izgleda da ikada postane savren ljudska linost, kao organ prava, jest autor tog procesa usavravanja, a ona grijei jer nije savrena pa tako ni pravni poredak ( kao produkt ) nikada nee i ne moe biti savren, no ta linost mora biti neumorna u traenju daljnjih oblika i viih sinteza, to je zalog progresu

OSNOVNE TEHNIKE TUMAENJA

tijekom razvoja pravnog ivota adekvatno se razvila i tehnika tumaenja, kao sustav uputa i pouka, na koje se nain moepronai pravi sadraj i smisao norme jedna od osnovnih dilema da li e se pravnu normu tumaiti: subjektivno i statiki objektivno ili dinamiki - da bi se izvrio izbor izmeu subjektivistiko-statiki i objektivno-dinamiki ili tehnike tumaenja, potrebno je da primjenjiva norme najprije spozna dvije izuzetno vane injenice koje se odnose na pravnu normu, a to su ratio legis i occasio legis

RATIO LEGIS (svrha, uzrok, razlog, cilj zakona)

vrijednosti, koje su uzrok donoenja pravne norme

jest skup injenica i drutvenih

budui da je pravna norma ono to treba da bude , da je ona zahtjev ili uputa za ponaanje adresata , taj uzrok je finalan, te on zavrava u cilju pravne norme javlja se pitanje koje injenice ili koje drutvene vrijednosti eli ostvariti pravna norma , ako je uzrok finalan , on je cilj, on je dakle ut , a ne samo quia (zakon protiv npr. mladenake delikvencije nalazi svoj ratio u reagiranju drutva na odnosne delikte, ali i u zatiti odreenih drutvenih vrijednosti, meu kojima je omladina

OCCASIO LEGIS (povod zakonu)

su neposredne okolnosti koje su izazvale odnosni zakon; u sluaju nladenake delikvencije to moe biti npr. sve vea uestalost i porast omladinskog kriminala

www.pravokutnik.net

P a g e | 72

ratio i occasio legis nalaze se u odnosu kao uzrok (cilj) prema povodu , gdje je naravno vaniji dublji uzrok nego povod ratio legis jest bitan i stalan pokreta svakog zakona i obiava se nazvati duhom zakona takoer se ovdje postavlja pitanje da li je ratio legis statian ili dinamian kad se primjenjiva prava nae pred okolnostima da pravnu normu mora protumaiti i primijeniti, javlja se izvanredno vano pitanje :

koliko je on vezan za pravnu normu? ( unoenjem dijalektikog

rasuivanja, na to pitanje odgovaramo):

Norma se ne odvaja apsolutno od svog stvaratelja ( jer je on neprestano dri pod

svojom prismotrom pravnu normu je rodio, odgaja je i moe je ubiti.Prema tome, pokuaj depsihologiziranja pravne norme koji je izveo H. Kelsen, nema znanstvenog opravdanja)

Norma se relativno odvaja od svog stvaratelja ( pravna norma u srazu sa

stvarnou ne moe ostati netaknuta i imuna: ona daje utjecaj ali ga i trpi )

SUBJEKTIVNO-STATISTIKO NORMI

TUMAENJE

PRAVNIH

Meutim pravna teorija nije uvijek izvodila takve zakljuke.Ona je u pojedinim razdobljima zauzimala ekstremne staove da je pravna norma apsolutno vezana uz lvolju zakonodavnca ili sa druge strane da se pravna norma apsolutno odvaja od te linosti i te volje te ivi samostalno i neovisno o njima Stajalite o APSOLUTNOJ VEZANOSTI pravne norme uz linost i volju svog stvaratelja, izraava se u tenji da se pravna norma spozna, tumai i primjeni na osnovi volje i namjere njenog stvaratelja =PRAVNA EGZEGEZA, dva su osnovna naela pravne egzegeze, pomou kojih je ona razvijala kult postojeeg prava (a) sve je pravnim normama predvieno (b) sve je pravnim normama rijeeno - a na osnovi tih idejnih zasade egzegetskog smjera isticale su se teze da (a) nema antinomija u pravu, jer je ono neproturjena logika cjelina (b) nema praznina u pravu, jer je ono sveobuhvatno za itav drutveni ivot

www.pravokutnik.net

P a g e | 73
kult postojeeg prava egzegetska metoda ostvaruje pomou shvaanja o samodovoljnosti i sveobuhvatnosti postojeeg prava da rijei konkretne sluajeve u ivotu takvo je pravo jednom zauvijek, ono je racionalni obrazac za drutvene odnosen i ne smije se modificirati prema zahtjevima drutva, ve se drutvo mora modelirati onako kako mu je to pravo nametnulo takvo se pravo eli nametnuti kao apsolutni gospodar drutva metoda pravne egzegeze istie veliku vanost formalne logike u procesu primjene i tumaenja prava po ovakvom shvaanju uloga tumaa prava u rjeavanju sluajeva nije niti inicijativno, ni inventivno , on postaje obini stroj za supsumiranje

primjere ovakvog tumaenja prava imamo u dvijema pravnim kolama: (a)kola glosatora ( XI, XII, XII. st.) (b) egzegetska kola ( Francuska, XIX. st.) (Code Civil) pravna egzegeza i kult zakonskog teksta nisu ipak mogli opravdati svoje postupke: ali pronalaenje volje zakonodavca, da bi se protumaila pravna norma , nije moglo biti potpuno odbaeno razlozi zbog kojih se brani subjektivno tumaenje pravnih pravila mogu biti spoznajne ili politike prirode (a) razlozi spoznajne naravi ostavljaju dojam naelnosti da bi se spoznalo djelo, volja njegovog stvaratelja je najbolji vodi; ako se pogreno spozna volja stvaratelja, te njene namjere i ciljevi, na osnovi toga e se normi dati pogrean smisao (b) razlozi politike prirode proizlaze iz naela apsolutne vezanosti primjenjivaa norme na osobu stvaratelja norme, dokazuje da postoji jedinstvena osnova tumaenja,a to je volja zakonodavca, a tumaenje se ne smije udaljavati od te volje jer bi to moglo dovesti do slabljenja politike i pravne kohezije poretka, te zapriijetilo jedinstvenosti, centralizmu i apsolutizmu, a lijek tome je da onaj tko donosi zakone - taj ga i tumai ; i s druge strane namee se primjenjivau prava da se u sluaju nedoumica ili nejasnoa obrati stvaraocu prava usporedno s tim zahtjevima, ustanovilo se da iznalaenje volje zakonodavca moe biti vrlo sloen, delikatan i teak zadatak, u tome su se otkrile vrlo znaajne tekoe

(a) tuma norme se mora redovito obratiti prolosti (jer je neminovno od

trenutka stvaranja pravne norme do trenutka njenog tumaenja postoji udaljenost trenutka, jer izvorne volje moda vie i nema, zbog toga nastaje tumau prava nova dunost da potrai drugu volju, kojom biva norma sada podravana na vlasti tj. volju pravnog ili politikog nasljedika prvotne volje

(b) daljnja tekoa kod subjektivnog tumaenja moe nastati na osnovi injenice
nesklada izmeu onoga (aa) to je zakonodavac htio rei u pravnoj normi i (bb) ono to je doista u pravnoj normi rekao

(c) trea tekoa sastoji se u u zadatku da se pronae pravi sadraj prave volje
zakonodavca tj. upravo ono to je on htio (aa) ili to je htio kad je normu donosio i donio (bb) ili: to on hoe u vrijeme i u trenutku kad se norma primjenjuje - tuma prava treba se oprijedijeliti za ili prvotnu volju ili aktualnu volju

www.pravokutnik.net

P a g e | 74

(d) tekoa koja se takoer javlja se iz pitanja koliko je tijelo-tuma norme

organizacijski, politiki ili pravno udaljen od zakonodavca- u pravilu e oni bliskiji bolje shvate pravnu normu ( ideoloki i juridiki)

(e) tekoa posljednja je koga uope smatrati zakonodavcem

(a) da li je to uvijek onaj koji formulira, utvruje sadraj i svojom voljom stavlja na snagu pravnu normu ujedno i stvarni njezin stvaratelj (b) da li emo, na osnovi toga, stvarnim zakonodavcem smatrati onoga koji je ustavom obiljeen kao takav ili pak onu skupinu, klasu tj. socijalne sile iz koje proizlazi zakonodavni mehanizam

(c) potekoa pri utvrivanju unutranje strukture zakonodavca (pojedinac ili skupina) (d) pitanje kakav je odnos izmeu inicijatora donoenja norme, strunih osoba, koje tehniki izrauju i stvaraju i nadlenih osoba koje ih donose i stavljaju na snagu sumnja u uspjenu mogunost subjektivnog tumaenja pojavila se u onom trenu kad se poela navoditi mogunost identificiranja tvz. skupne volje negirala se mogunost postojanja kolektivne volje (stvarno postoji samo volja pojedinca) pravna norma os poetnog konstituiranja do stupanja na snagu (a i dalje) prolazi kroz psihiki labirint, ali volja postoji i ona je izvor norme (iako je izvor volje tee utvrditi) utvrivanje volje kod kolektivnog tijela kao: a) jedinstvena volja kolektivnog tijela b) volja veina c) volje manjine racionalni psihologizam povezivanje individualnih volja ( htijenja) u grupna ili kolektivna htijenja
ispitivanjem volje, kao pokretaa kolektivnog ina, ne bavi se pravna znanost, nego neke druge drutvene znanosti ( sociologija, etnologija )

pravna znanost bi se mogla baviti samo ispitivanjem volje kao pravnog obiaja koji nadodavanjem pravne sankcije postao pravno pravilo opinio iuris treba tumaiti NE kao svijest o pozitivnom pravu, nego kao svijest o tome kakvo bi pravo trebalo biti pravi sadraj pravnog akta u potpunosti ne moe razumijeti niti njegov tvorav, nego se pravi sadraj pravnog akta otkriva poslije u dodiru s konkretnim injenicama iako je pravna norma rezultat volje, ta volja nije apsolutno slobodna, naime svako je tijelo u stvaranju pravnih pravila ogranieno odreenom objektivnom nunou, premda volja ostaje volja i ne treba suprotstavljati razum i volju i birati izmeu njih, nego spojiti ta dva elementa i zakljuiti da su oni pokretai pravnog akta

www.pravokutnik.net

P a g e | 75

STATIKO SUBJEKTIVNI KRITERIJ tumaenja pravnih normi iznalaenje i uzimanje mjerodavnim volje zakonaodavca (autentina volja) prilikom tumaenja pravne norme volja zakonodavca predstavlja jasno i vrsto uporite s kojeg e tuma pravnik razviti pravu primjenu

- protuargumenti statikog kriterija:

1) dokazi DIJALEKTIKE LOGIKE protiv FORMALNE LOGIKE formalnoj logici zamjera se apriornost i mehaniko zakljuivanje i ne uzimanje u obzir promjena, te njihovo ststiko promatranje (nema dinamikog aspekta) 2) dokazi DRUTVENOG NAPREDOVANJA protiv DRUTVENOG ZAOSTAJANJA dolazi do sraza norme i stvarnosti a) norma utjee na stvarnost b) stvarnost utjee na normu a) b) kao izjava volje zakonodavca, pravna norma sastavljena je od rijei,a jezik se razvija, pa rijei dobivaju nova i drugaija znaenja drutvo se razvija, pa promjene okolnosti trae da se rijei (pojmovi) usklade ili proire i na nove injenice

Pravnu normu valja promatrati kao opredjeljenu od volje zakonodavca i kao organski pripadajui drutvenom ivotu i njegovim procesima.

OBJEKTIVNO DINAMIKO TUMAENJE PRAVNIH NORMI

- zakoni i propisi moraju biti podvrgnuti :
1) EMANCIPACIJI - psiholoko prekidanje veze izmeu zakonodavca i zakona 2) DEPERSONALIZACIJI- nakon stupanja na snagu ivi dalje samostalno soc.ivotom i moe nadivjeti svog stvaratelja 3) ADAPTACIJI drutvu i novim drutvenim potrebama i ciljevima sposobnost adaptacije istie se kao unutranja vrijednost pravne norme i profesionalna vrlina pravnika mogue posljedice objektivnog i dinamikog tumaenja mogu se kreteti u dva smjera : 1) zato to je elastinije u shvaanju i primjeni norme na konkretan sluaj u smjeru pravinosti

www.pravokutnik.net

P a g e | 76 2) doputajuii elastinost u shvaanju i primjeni mogue je da krene u smjeru neujednaenosti primjene, a bitan je element prava upravo jednoobraznost u primjeni propisa

prema tome, u sukob dolaze, s jedne strane naela pravinosti, suvremenosti i progresivnosti nasuprot naelima pravne sigurnosti i jae kohezije drutva, iskazano pravnim jezikom, javlja se sljedea dilema u primjeni pravnog pravila : da li ii objektivnim i dinamikim tumaenjem contra legem ili samo praeter legem (mimo zakona)? primjenjiva prava je s jedne strane organ dravnopravnog poretka, a s druge strane on je svjesno drutveno bie, koje prati i uvaava progres drutva oni poretci koji su skloni etatizmu daju prednost politikom tumaenju , gdje se kao odluna osnovica uzima dravni interes ili dravni razlog (Ragione di Stato) kao izraz drutvenog egoizma i koje je sredstvo apsolutnog davanja prednosti dravnom interesu nad interesom graana pravna norma (zakon) je misao (zahtjev) izraena (napisana) rijeima znaenje rijei jest drutvena konvencija, na osnovi koje se ono razvija i mijenja dilema koja je nastala u ocjenjivanju uloge primjenjivaa prava esto se navodi putem stavova dvojice filozofa razliitih drutvenih razdoblja, koji su predlagali najracionalniju organizaciju vlasti i isticali da je sudac iva pravda (Aristotel) usta koja izgovaraju rijei zakona (Montesquieu) Konkretno radi se o sudovima, gdje su nadola opredjeljenja za odnosnu ulogu suda, od apsolutne vezanosti, mehanike primjene i logike dedukcije do tvz. slobodnog sudskog stvaranja prava tj. potpune slobode , improvizacije, i pravnog impresionizma sredite stvaranja prava tako bi od zakonodavca bilo pomaknuto na sudstvo suvremena znanost trai balans izmeu tog pravnog impresionizma i otrih zahtjeva egzegeze

pravna egzegeza od pravnikovog modus operandi trai samo logiku i lingvistiku; uvedeno je razlikovanje: 1) izmeu stvaranja prava i primjene prava, istiui da u tvz. primjeni prava uope nema kreativnih elemenata 2) u svezi s tim razdvojili su tvz. ope norme od pojedinanih, navodei da je pravo sastavljeno samo od opih normi, a da pojedinane norme nisu nikako ili su manje prave od opih Primjenjivaima prava bila je nametnuta formula DURA LEX SED LEX
www.pravokutnik.net

P a g e | 77 (zakon kakav bio da bio, ipak je zakon) izmeu zakonodavca i izvrnog organa , zbog naela egzegeze, umjetno se forsirao odnos apsolutne vezanosti, ali to ipak nije moglo otkoloniti nepovjerenje zakonodavca u izvrno tijelo, niti je izvrnim organima, kao primjenjivaima prava moglo udahnuti vjeru u etiku ili socijalnu opravdanost svakog zakona pri eventualnoj nesigurnosti pri primjeni prava, a u povodu nejasnoa ili nepostojanja adekvatne pravne norme, primjenjiva prava morao se obratiti zakonodavcu- kojemu je jedinom dozvoljeno zakone donositi i tumaiti da bi se skratio postupak razjanjivanja nejasnoa zakonodavac formira posebno tijelo , ija je nadlenost uvanje zakona od samovoljnih tumaenja i da presude, utemeljene na takvim tumaenjima, ponitava to je tijelo razvojem i vremenom preuzelo u nadlenost tumaenje pravnih pravila i stvaranje opih pravnih miljenja u uvjetima centralizacije vlasti esto se s nepovjerenjem gledalo na stvaralaku ulogu sudova- naelo non exemplis, sed legibus est iudicandum (ne smije se suditi po primjerima, ve prema zakonima) ne smije se zaboraviti da u procesu stvaranja prava aktivnu ulogu ima suca, a u odnosu izmeu zakonodavca i suca postoji obostran utjecaj, to je prirodan proces i te injenice su neporecive uz svako pozitivno pravo postoji proturjeje pozitivnog prava i drutvenog ivota: latentna proturjenost neprestana i stalna, kadkad ide ispred drutvenog ivota, a kadkad pravo zaostaje za razvojem drutvenog ivota akutna proturjenost nastupa kada se te suprotnosti izuzetno zaotre i kad drutveni ivot hoe zabaciti stare i preivjele pravne oblike i uspostaviti nov odnos u smjeru novih sinteza

kad se radi o otklanjanju nastalih proturjenosti predviaju se ili spontano javljaju i tijela i metode koja e te proturjenosti otklanjati, pri emu je u povijesti prava to uvijek bila uloga sudova, analogno onoj ulozi koju je u razvoju rimskog prava imalo pretorsko pravo koje je metodom sudske prakse mijenjalo i uvodilo nove regulative u postojee pravo, usklaujui ga na taj nain s novim drutvenim potrebama, a time pridonosei njegovom usavravanju i uinkovitosti (stabilnosti), stoga moemo govoriti o vjeitoj moi pretorskog prava iako pretor nikada nije formalno preuzeo ulogu zakonodavca, niti mu je ikada stao uz bok, tradicionalnom pravu (ius civile) tako se nadodao jo jedan vid prava a to je ius honorarium nastalo iz pretorske djelatnosti, pa se pojavio stanoviti dualizam izmeu zakonskog prava i sudskog prava postavilo se pitanje dokle sudstvo moe ii u svom odnosu prema zakonskom pravu: da li samo infra legem (prema mjeri zakona), praeter legem (mimo zakona), contra legem (protiv zakona)? dualizam koji se na taj nai javio s vremenom se prevladava ostvarenjem vie sinteze: aneksijom sudskog prava od strane
www.pravokutnik.net

P a g e | 78 zakonskog , unifikacijokm jednog i drugog, ulaenjem sadraja sudske prakse u formu zakona ( kao to je sintezu civilnog i pretorskog prava izvrio Justinijanova kodifikacija Corpus Iuris Civilis ) proces odreivanja pravnih regulativa ne ide , dakle, samo u smjeru zakonodavac--->izvrno tijelo, nego i u uporednom smjeru izvrno tijelo--> zakonodavac, to je to jedan cjelovit proces prava - Subjektivno i objektivno tumaenje prava imaju svoje racionalno opravdanje i valja ih racionalno iskoritavati kompromis izmeu dotinih ostvaruje se tako da : 1) nove norme tj.one kod kojih se ne opaa raskorak izmeu njihove statinosti i dinaminosti drutvenog ivota, valja tumaiti subjektivnim nainom (pretpostavlja se da je zakonodavac auran' u dinamici drutvenog kretanja, pa e njegova volja biti dovoljna za razumijevanje sadraja i smisla pravnog pravila) stare norme tj. one kod kojih je vidljivo proturjeje izmeu njihove statinosti i razvoja drutvenog ivota, valja tumaiti objektivnim nainom (smatra se da se vrijeme ne moe zaustaviti i da norma prije ili poslije postaje stara , a da bi se odrala, potrebna joj je adaptacija putem objektivnog naina tumaenja)

2)

volja i misao, koja je posljedica volje ( ili obrnuto) i rije, koja je izraz misli bivaju predstavljeni u ratio legis (spoj subjektivnog i objektivnog) koji je ujedno i najpoviljnija osnovica za tumaenje pravnih normi i jedina sinteza izmeu subjektivnog i objektivnog naina tumaenja time je bila dovedena u sumnju i vrijednost tumaenja ratione imperii tj. na osnovi izraene volje i rijei zakonodavca ili naredbodavca. Zahtjevalo se obratno da se norme tumae imperio rationis tj. racionalnim putem , u kojem e prevladavati razumno shvaanje pravih ciljeva pravila.

To se miljenje jo vie uvrstilo kada su se zapazile sljedee injenice: 1) ako se subjektivnom nainu nadoda dinamiki (anestatiki karakter) ono postaje objektivno tumaenje, 2) ako se objektivnom tumaenju zadri statiki karakter stvarno e postati subjektivno tijelo prava moe postati sudionik ili rtva nametnutih dilema, kreui se izmeu zakonitosti i svoje socijalne svijesti tumaenje se satoji od niza postupaka koji se klasificiraju prema razliitim mjerilima koji se javljaju u praksi, a primjena prava je bit njegova postojanja i vaenja primjena prava jest proces, a nuni elementi za taj proces su : odreeno pravno pravilo koje se eli primjeniti (iznai njegov pravi sadraj i smisao) stanoviti konkretni sluaj, na koji se ima primjeniti pravno pravilo
www.pravokutnik.net

P a g e | 79 osoba (dravni organ ili graanin) koji e pravno pravilo primjeniti na sluaj naravno da te elemente nije dovoljno samo uoiti da bi pravni sustav funkcionirao ve ih je potrebno dobro protumaiti, a posebno kada pravna pravila nisu u potpunosti jasna, krta su, te nedoreena, naime zakonodavac eli da njegova norma bude to jezgrovitija i to kraa, ostavljajui dalje, s vjerom u primjenjivaa prava, da e on vjetinom svog tumaenja tome doskoiti i dotinoj normi pronai pravi sadraj i smisao

tumaenje pravnih pravila moe se podjeliti s obzirom na: a) osobe koje to ine b) obveznu snagu odreenog tumaenja c) izvoenje (tehniku) tumaenja

Pravna pravila s obzirom na osobe, mogu se tumaiti :

1) u procesu primjene prava: a) oni koji ele donijeti niu opu normu, u skladu s viom opom normom (zakon u skladu s ustavom ) , a da bi se to moglo izvriti potrebno je protumaiti pravi sadraj i smisao vie ope norme b) oni koji hoe stvoriti pojedinanu normu na osnovi ope (npr. sudac u konkretnom sluaju obiteljskog prava- razvod braka) c) svi ostali koji se moraju ponaati u skladu s nekom opom ili pojedinanom normom, koji prvotno moraju shvatiti njezin sadraj i smisao tj. protumaiti je 2) izvan primjene prava To je ono tumaenje koje nema neposredni cilj da poslui praktinoj primjeni prava

www.pravokutnik.net

P a g e | 80

Pravna pravila s obzirom na obveznu snagu mogu se tumaiti:

1) autentino tumaenje u sluaju kada tijelo koje je donijelo pravno pravilo i tumai to pravno pravilo, a to se redovito dogaa kada to tijelo donese novi interpretativni zakon tj. tumaei zakon 2) opeobvezno tumaenje nastaje kad postoji za to posebno, pravno ovlateno tijelo koje je posebno formirano upravo u svrhe breg i uinkovitijeg tumaenja zakona nego sam njegov stvaraoc, ta su tijela obino komisije ili odbori mogu imati i retroaktivnu snagu 3) kazuistiko tumaenje tumaenje nekog pravnog sluaja, a obavljaju ga redovito sudska ili izvrna tijela, a to je tumaenje obvezno samo za dotini sluaj, a ne vee budue sluajeve sva 3 tumaenja pripadaju pod skupinu: ZAKONSKA TUMAENJA (vezana su uz znanstveno i li doktorinarno tumaenje) ova tumaenja mogu se javili u usmenom ili pismenom obliku, a u potonjem sluaju radi se o lancima, knjigama, komentarima i slino meutim, tim se tumaenjima prava, u dananje doba, ne pridaje pravna obvezna snaga, ali utjecaj tih tumaenja ipak se ne moe osporiti

tumaenje pravnih pravila s obzirom na izvoenje ( tehniku ):

1) JEZINO TUMAENJE
Ono tumaenje koje uz pomo shvaanja rijei, njihove meusobne veze i razmjetenosti, hoe saznati opi sadraj i smisao pravnog pravila S tim u svezi istrait e se: a) znaenje rijei pojedinano b) njihovu meusobnu povezanost( u reenice ) c) njihov razmjetaj ( stil ) d) postojanje interpunkcija

www.pravokutnik.net

P a g e | 81

rije u nekom pravnom pravilu, izoliorano promatrana, moe biti : a) neodreena ; takve rijei nazivamo pravnim standardima, npr. izrazima javni moral, red i mir, hitno predstavljaju neodreene izraze zbog toga to je nadlenom tijelu ostavljeno pravo da u konkretnom sluaju njih odredi b) vieznana pravni homonimi ( dijete u odreenom sluaju moe znaiti malodobno djecu, a u drugom djecu kao odrasle sinove i keri ; pravni sinonimi ( treba i mora ) c) lokalno znaenje (npr. promet moe znaiti cestovni promet ili promet kao ostvarivanje trgovinskih veza ) ; vremensko znaenje arhaizmi

d) neologizmi rijei koje se pojave u pravnim pravilima, nove rijei koje nastaju uvijek u svezi s novim drutvenim okolnostima i novim pravnim reguliranjemnove drutvene odnose esto prate i novi izrazi, a zakonodavac, kao i svaki drugi ovjek, moe mijenjati nain izraavanja (investitor, instrumenti) e) strane rijei, (kapacitet, amortizacija te razni tehniki izrazi )zakonodavac e se truditi da norme budu to razumljivije graanima, stoga e se truditi da koristi samo neophodne strane rujei tj.pokuat e ih izbjei interpunkcija

f)

LOGIKO TUMAENJE
jezini smisao pravnih pravila treba da bude priznat i obuhvaen logikim tumaenjem, stoga ono to se protivi logikom rezoniranju i ne moe opstati kao pravi sadraj pravne nome pod utjecajem zakona iz logike formitrala se pravna logika, kao sredstvo da se logikim rezoniranjem ne samo ispravno protumai pravno pravilo, nego da se , uz pomo logikih operacija, ono i stvori tijekom uporabe logikog tumaenja formirala su se odreena naela pravne logike, koja se i danas primjenjuju u tumaenju, a ona su sljedea naela pravne logike, a) zakljuivanje iz suprotnosti argumentum a contratio ( vonja lijevom stranom je zabranjena , zakljuuje se: vonja desnom stranom nije zabranjena )
www.pravokutnik.net

P a g e | 82 b) zakljuivanje od manjeg na vee argumentum a minori ad maius ( pr. ako je u nekoj prostpriji zabranjeno puiti, iz toga logiki slijedi da je u istoj zabranjeno npr. loiti vatru ) c) zakljuivanje od veeg na manje argumentum a maiori ad minus (npr. ako graanima je dozvoljeno uzimati kredit u visini do 100 000kn, onda je tim prije u okviru togadozvoljeno uzimanje kredita u visini od 50 000kn ), radi se o tome da pod norme iz postojeeg pravnog sustava, logikim operacijama, povede novi ivotni sluaj, to se radi uz pomo pravnog konstruiranja i izvoenja iz opih naela pozitivnog prava, gdje bi pravno konstruiranje znaulo nasilno novi drutveni sadraj umetati u stare pravne forme, doim bi krajnje sredstvo pravne logike bilo izvoenje iz opih naela pozitivnog prava, naime postoji uvjerenje da se itav pozitivno pravni sustav moe svesti na nekoliko osnovnih pravnih naelai da je upotrebom tih naela, i u sluaju ako i ne postoji adekvatno pravno pravilo, mogue rijeiti bilo koji nepredvieni ivotni sluaj, a to mora, prije svega biti rukovodee uvjerenje izvrnim tijelima- to je vrlo vano naelo zakonitosti (zauzima temeljni poloaj, u popunosti eliminirajui tvz. naelo svrsihodnosti napose u kaznenom pravu ) iz uenja o logikom tumaenju pravnih pravila, potrebno je izvui sljedea zaklkjuke: logika u pravu, racionalno primjenjena, potrebna je i donosi koristi. Ali, ako se smatra da je to, uz jezinu, jedina sposobna tehnikaza tumaenje pravnih pravila, onda se ve preazi u podruje pravnog logicizma, smjera koji od logikih operacija, ini vrijednu tehniku stvaranja i tumaenja prava

SUSTAVNO ili SISTEMATSKO TUMAENJE

provodi se na osnovi uvjerenja da a) izmeu jednog dijela ( pravno pravilo ) i cjeline ( pravnog sustava) postoji povezanost b) izmeu dijela ( jednog pravnog pravila ) i drugog dijela ( drugog pravnog pravila 9 postoji povezanost prema tome, pravi sadraj i smisao jednog pravnog pravila trebalo bi nai iz njegove povezanosti s drugim pravnim pravilom ili pravilima i u njegovoj integralnoj pripadnosti pravnom sustavu u kojoj zasebno pravno pravilo nije jasno samo po sebi dok se ne protumai prema nekom drugom pravnom pravilu ( paralelizam u tumaenju )

POVIJESNO TUMAENJE
smatra se da pravne institucije i pravna pravila imaju svoj razvoj ( genezu ) i da e ispravnom shvaanju nekog postojeeg sadraja znatno potpomoi znanje o njegovom razvoju. Da bi se, dakle protumaila neka postojea norma, mora pratiti sve one drutvene i pravne injenice i faze, to su utjecale da se pojavi, pa, primjenjujui iru genezu, do sadanjeg stanja

- injenice, na koje povijesno tumaenje posebno obraa panju su sljedee: a) occasio legis one drutvene okolnosti koje su sluile kao povod donoenju nekog pravnog pravila , ispitivanjem drutvene uvjetovanosti pravnog pravila, povijesno se tumaenje pribliava sociolokom tumaenju b) pripremni materijal pravnog pravila

www.pravokutnik.net

P a g e | 83 podrazumijeva se sve ono gradivo koje je posluilo u stvaranju nekoh pravnog pravila , projekti, zapisnici sa sjednica komisija za izradu zakona, rasprave, miljenja strunjaka... c) prijanje pravno pravilo moe posluiti i kao sredstvo povijesnog tumaenja; upotrebom sadraja i smisla starog pravila, koje je ukinuto, sa smislom i sadrajem novog pravnog pravila, koje je sada stupilo na snagu, moe se postii ispravnija spoznaja o postojeem pravnom pravilu

TELEOLOKO (socioloko) TUMAENJE Tumaenje prema svrsi, prema cilju pravnog pravila a) u XIX. stoljeu poeo se u filozofiji isticati cilj kao onaj imbenik koji utjee na smjer ljudskih djelovanja ( R. Ihering zakon cilja vlada svim podrujima prirode i drutva) b) takvo shvaanje prodrlo je i na podruje tehnike prava : u cilju ili svrsi pravnog pravila uvijek se nalaze odreene drutvene vrijednosti na iju zatitu ili ostvarenje je pravo usmjereno ; u tom je zakljuku neposredno bila dana kritika logikom tumaenju kojemu je zamjerano to da nije u stanju dati ispravnu uputu primjenjivau u sluaju antinomija ili u sluaju protuslovnih tumaenja prema pravnoj logici u takvom se sluaju obje stranke koje se u protuslovlju ukidaju i tako tim nainom logikog rjeavanja primjenjiva se naao pred pravnom prazninom; meutim, ako se u tim sluajevima primjeni teleoloko tumaenje, odabrat e se onu normu koja bolje, svrsihodnije ispunjava i titi dotinu drutvenu vrijednost c) da se cilj pojedinih pravnih pravila ne bi posebo pronalazio, zakonodavac kadkad smatra potrebnim da ga on izriito navede u dotinom pravnom poretku; u pravnom pravilo on izriito, jasno i odmah na poetku istie njegov cilj (zakon istie da su odnosi roditelja i djece osnovani radi odgoja djece i njihove inkorporacije u drutvo) d) tehnika teleolokog tumaenja zahtjeva: pravno pravilo moramo tumaiti i primjenjivati uvijek u skladu sa ciljem zakona, njegovom svrhom, a teleoloki je nain upotpunjen s objektivnim i dinamikim tumaenjem e) teleoloko tumaenje utjecale je i na nastanak jedne institucije u sudovanju, a to je porota, ijim se osnivanjem tj. uvoenjem laikog elementa u praktino sudovanje, tj neprofesionalizma uz profesionalizam-htjelo se istaknuti potrebu unoenja narodnih shvaanja u primjeni pravnih pravila teleoloko tumaenje je veoma vano tumaenje pravnih pravila, a posebno je znaajno u onim uvjetima kad u zemlji ostaju neki elemnti prijanjeg pravnog sustava

DOSLOVNO, SUENO i PROIRENO TUMAENJE

izrazi, rijei koje tvorac norme uporebljavau pravnom pravilu, mogu imati nedostataka, koji se odnose na sljedee : a) na pogrenost izraza u pravnom pravilu b) na nedovoljnost izraza u pravnome pravilu

da bi se nedostatci u pravnom pravilu otklonili, tumai odnosnih pravila primjenjuju tvz. korekturu ( ispravljanje ili poboljanje ) koja moe biti

www.pravokutnik.net

P a g e | 84 kvalitativna korektura kada se umjesto podrenog izraza stavlja novi, ispravni izraz ( rijetka pojava ) kvantitativna korektura kojom se hoe odstraniti nedostatak tzv. nedovoljnosti izraza, a moe se ostvariti na dva naina a) pozitivan nain kada zakonodavac shvati da je izraz koji je upotrijebio nedovoljan i nedostatan, te je potrebno da taj izraz proiri = proireno ( ekstenzivno ) tumaenje b) negativan nain kada je izraz preirok, difuzan , te je potrebno suziti ga = sueno (restriktivno) tumaenje zakonodavac upotrebljava tako iroke odnosno uske izraze uglavnom iz razloga ekonominosti izraza, raunajui da e primjenjiva prava nadopuniti praznine koje on ostavlja

doslovnim tumaenjem nazivamo ono u kojem doista nemamo to suziti ili proiriti, jer je tu ono to je zakonodavac u normi izrekao, u potpunosti podudara s onim to je mislio

pojedine tehnike tumaenje veinom se upotrebljavaju povezanu, u

suradnji to dovodi do boljeg i svestranijeg shvaanja odnosnih pravnih pravila

povijesno promatrano pojava i razvoj pojedinih tehnika tumaenja ide od

jezine i logike interpretacije prema povijesnom i sustavnom i teleolokom tumaenju (od nekih nazvana i sociolokom interpretacijom )

ANALOGIJA U PRAVU

U pravnoj nauci postoji specijalna interpretacija ili interpretacija sui generis koja se zove analogija za koju neki smatraju da nije samo sredstvo tumaenja , nego i sredstvo nadopune ili stvaranja prava

pravne praznine nastaju kod nedostatka pravnih normi koje bi regulirale odnosni pravni sluaj ( casus) gledita za rijeavanje tih praznina :
www.pravokutnik.net

P a g e | 85

a)

jedni smatrajaju da je pravo sveobuhvatna cjelina , te da nema sluaja koje ono ne bi rijeilo, te da su praznine samo fikcije koje ne postoje

b) c)

drugi smatraju da je itavo pravo zbroj praznina i da njih popunjava primjenjiva prava u povodu rjeavanja konkretnih sluaja trei smatraju da iako je pravo jedna relativno sveobuhvatna praznina, ali da se unato tome mogu pojaviti pravne praznine

kako da se tu prazninu ispuni i rijei:

a) u prvom redu sluaj moe da se ostavi nerijeen, tj. bez pravnog rjeenja b) sluaj se unato ustanovljavanju pravne praznine rjeava, ali kako? : a) da se u povodu ustanovljavanja pravne praznine otvori zakonodavno
pitanje, tj. da se obrati nadlenom zakonodavcu s pitanjem kako rijeiti navedenu pravnu prazninu.Taj nain je spor, neuinkovit i suvie kazuistian:zakonodavno reguliranje bilo je moda izazvano i samo jednim konkretnim sluajem, a ne nizom.Rguliranje prema kriteriju tipinoga nebi se zbog toga moglo provesti.

b) primjenjiva, kada uoi prazninu, moe je popuniti pravilima obiajnog

prava

c) u nedostatku predvienog pravnog pravila primjenjiva prava moe sam

stvoriti odnosnu normu tj. preuzeti momentalno i u konkretnom sluaju ulogu zakonodavca

d) naposljetku, primjenjiva prava, da bi popunio pravnu prazninu, moe se

posluiti analogijom koja se obiava dijeliti u dvije vrste, tj. dva stupnja a) zakonska analogija (analogia legis) b) pravna analogija (analogia iuris) - popunjavanjem pravne praznine posredstvom analogije deva se tada kad za jedan ivotni sluaj nije izriito predvieno pravno pravilo, ali je taj sluaj bitno slian ( analogno) s jednim dugim sluajem, za koji je izriito predvieno pravno pravilo : tada se to pravno pravilo zbog slinosti sluaja posuuje i primjenjuje na taj prvi sluaj, koje pravo nije normiralo (oteenje zadrune imovine, primjenjuje se pravilo kojim je zatiena drutvena imovina) - ako ta operacija zataji tada se moramo obratiti itavom sustavu pozitivnog prava i u njemu potraiti rijeenje: tamo moramo nai neka opa naela, pa iz njih tada dedukcijom pronai adekvatnu pravnu normu, pa nju primijeniti na dotini pravni sluaj

I.PRAVNA NORMA
-

norma=pravilo pravno pravilo je sredinji pojam pravne znanosti (prema Kelsenu=normativist) pravna normadrutvena norma- zato to je drutvo organizirana zajednica ljudi ije se ponaanje regulira pravilima
www.pravokutnik.net

P a g e | 86 pravo nije jedina, ni najstarija drutvena norma

za pravnu normu nisu vana obiljeja a) sadraj b) oblik (pisani i nepisani) c) koliko e dugo biti na snazi za pravnu normu bitne su dvije karakteristike: a) njena vezanost za dravu i druge pravno stvaralake subjekte b) njena uinkovitost, djelotvornost, efikasnost

o pravna vlast nije isto to i dravna vlast, pravna o

vlast je iri pojam (norme donosi drava, ali i druge organizacije i zajednice) pravna vlast= "pravo na pravo", pravo odreenih imbenika da donose i provode pravne norme, odreuju sankcije

1. vezanost norme za dravu i druge pravno stvaralake subjekte - znaajke vezanosti: a) pravna norma proistjee iz dravne organizacije ili drugih pravno stvaralakih organizacija (njihovi organi je stvaraju) o stvaranje: neposredno kad organi propisuju pravila koja nisu egzistirala do te mjere prije posredno kad organi i drugi imbenici sadraj za neko pravo pravilo pronalaze u ve postojeoj drutvenoj normi- uzimaju je u pravnu sferu i dodjeljuju joj pravnu sankciju

b) svrha pravne norme ostvarivanje dravnih ciljeva, motiviranjem

ljudskog ponaanja ostvariti pravni poredak (cilj svake dr. vlasti je imati odgovarajui pravni poredak)

c) drava i drugi imbenici veu pravna pravila za sebe tijekom itave

daljnje egzistencije- mogu ih djelomino ili potpuno mijenjati, ukinuti, tumaiti

d) za prekraj norme, kaznu odreuju i provode samo dravni organi pravna norma je socijalna norma koja je u svom postanku, egzistenciji i prestanku vezana uz djelatnost dravnih organa

2. uinkovitost - svojstvo utjecanja na ljudsko ponaanje, zahtjeva da se formiraju drutveni odnosi - norma mora biti djelotvorna u drutvenom ivotu - egzistencija i prestanak norme samo relativno vezani za dravu jer ono to drava zahtijeva, drutvo ne mora prihvatiti Pravna norma je zahtjev koji donositelj norme upuuje drugima za motivaciju njihova ponaanja - donositelj- adresant - oni kojima je upuena- adresati
www.pravokutnik.net

P a g e | 87

1. pravni subjekti pojedinci i udruenja pojedinaca

(nositelji ovlatenja i dunosti koje im daje pravni poredak) i. vlastiti dravljani ii. strani dravljani(ive ili se nalaze na teritoriju dotine drave)

2. pravne osobe udruenja pojedinaca osnovana radi

postizanja odreenog cilja-(mogu biti i dravni organi kojima je to svojstvo priznato posebnim pravnim propisima) pravne norme po sadraju idu za tim da pravni subjekti ostvare ili ne povrijede drutvene vrijednosti koje predstavljaju drutvene ciljeve temeljene na potrebama i interesima drutvene vrijednosti- razliite u vremenu i prostoru, nisu statine u svakoj dravnoj zajednici- sustav tzv. slubenih vrijednosti: nain proizvodnje i raspodjele dobara (oblik vlasnitva) red i mir(potovanje poretka prikladnog za dotinu vlast) naelo zakonitosti i potovanje graana

PODJELA NORMI:
1. Pravna norma s obzirom na adresate

a) Opa- upuena svim graanima na dravnom podruju (npr. Krivini zakon) b) Posebna - upuena samo grupi graana (npr. Zakon o javnim slubenicima) c) Pojedinana - upuena ili pojedincu ili veem broju pojedinaca
rjeava individualni sluaj koji je neponovljiv (npr. presuda)

te se norme razlikuju po opsegu obuhvaanja adresata, meusobno su povezane najvanije- ope norme- ustav i tzv. organizacijski zakoni (zakoni o ustrojstvu dravne vlasti), zatim krivini posebne i pojedinane moraju biti u skladu sa opom

2. Pravna norma obzirom na teritorijalnu valjanost svrha pravnih normi- regulirati odnose unutar granica jedne drave
www.pravokutnik.net

P a g e | 88

a) partikularna norma- vrijedi za dio teritorija b) generalna norma- vrijedi na itavom dravnom teritoriju
naela mjerila pravnih pravila: a) teritorijalno naelo- tko se nalazi na dravnom teritoriju, potpada pod pravi poredak koji vrijedi na tom teritoriju b) personalno naelo- na kojem se got teritoriju nalazila osoba, potpada pod pravni poredak zemlje iji je dravljanin

naelo teritorijalnosti pravnog sustava- pravna pravila u svojoj valjanosti su teritorijalno ograniena postoje i izuzeci od tog naela jer svaki pravni poredak tei da to vie pravno zahvati svog graanina u nekoj drugoj dravi= transteritorijalno reguliranje ponaanja svog graanina kad za primjenu pravnog sustava nije mjerodavan teritorij nego sama osoba= naelo personalnosti

Teritorijalno naelo vrijedi redovito, a personalno kao iznimka. Izuzeci od naela teritorijalne valjanosti: a) pravna pravila druge zemlje mogu se u odreenim okolnostima primjenjivati u naoj zemlji- tzv. sluajevi s elementom inozemnosti b) naelo eksteritorijalnosti- od zahvata naeg prava izuzete neke osobe (npr. diplomati- povlastice- osobna nepovredivost, imunitet, osloboenje od carina i poreza) 3. Pravna norma obzirom na vremensku valjanost (otkad-dokad vrijedi)

"valjanost"= norma vrijedi ako ispunjava uvjete: 1. ako je donesena od nadlenog dravnog organa ili drugog pravnostvaralakog initelja 2. ako je donesena pravno predvienim postupkom 3. ako je svojim sadrajem zakonita, tj. ako je u skladu sa sadrajem vie pravne norme 4. ako ve postoji uinkoviti pravni sustav (novi sustav u revolucionarnom preobraaju moe zamjeniti stari pod uvjetom da postigne potrebnu uinkovitost)

moe biti formulirana na dva naina: a) ili je dan stupanja na snagu odreen pojedinano za to pravno pravilo b) ili je dan stupanja na snagu odreen openito za niz pravnih pravila vremenski rok izmeu objave zakona i stupanja na snagu- vacatio legis svrha vakacije- da omogui svim graanima upoznavanje sadraja tog zakona "nepoznavanje prava" (ignorantia iuris) ne moe nikoga ispriavati- pravni poredak zamilja da su svi pravni propisi svakom pojedincu poznati i on je pravno odgovoran (ignorantia juris nocet- nepoznavanje prava kodi) Pravni poredak fingira (zamilja) da su svi pravni propisi svakome pojedincu poznati i da je on pravno odgovoran, bez prethodnog utvrivanja injenice jesu li mu ti propisi zaista bili poznati ili nisu.
www.pravokutnik.net

odredba da pravno pravilo stupa na snagu

P a g e | 89 pravna pravila gube snagu: a) samo pravilo moe navesti rok dokad e vrijediti b) da budu ukinuti izriito ili preutno i. izriito- donosi se novo pravilo kojim prestaje vrijediti da sada vaee- taj in se zove abrogacija ii. preutno- naziva se derogacija (lex posterior derogat legi priori), znai da je donesen novi zakon koji drugaije regulira drutvene odnose (da bi novi zakon ukinuo stari mora imati jednak "doseg reguliranja") iii. neki teoretiari smatraju da zakon moe prestati i bez preutnog ukidanja- kad nestane svrhe zakona (cessante ratione)- kad nestane odreenih drutvenih odnosa

u naelu pravna pravila vrijede samo za odnose koji nastanu nakon to su ta pravna pravila stupila na snagu da nije tako, naruila bi se pravna sigurnost graana pravni subjekti dobivaju tzv. steena prava- odreena subjektivna prava koja ne doputaju da se ve regulirani odnosi u koje su ti subjekti uli ponovo reguliraju novim pravilom na njihovu tetu ako se to ipak dogodi znai da je pravilo dobilo povratnu snagu (retroaktivnost), tj. da se primjenjuje i na one sluajeve koji se nastali prije njegova stupanja na snagu zakoni u naelu nemaju povratnu snagu (moe je imati krivini zakon ako nije na tetu pojedinca, ako je situacija suprotna onda retroaktivnost vrijedi-nitko nemoe biti suen za djelo za koje je ve bio osuen za koje je donesena pravomona sudska odluka)

primjeri za povratnu snagu pravnih pravila: a) kod tzv. interpretativnih zakona- kad se donosi novi zakon da bi protumaio postojei-moe se i zloupotrijebiti da se donese novo pravno pravilo b) kod ustanovljenja zakonske praznine- stvara se pravno pravilo koje se odnosi na injenice nastale prije donoenja pravila (pravna praznina je pojava u pozitivnom pravu kad nije predviena i ne postoji norma koja bi se odnosila i rijeila sluaj ili odnos koji je novonastali ili nije prije bio reguliran)

www.pravokutnik.net

P a g e | 90

4. Pravna norma obzirom na svoj sastav pravna norma je poruka koja ide od adresanta adresatu moe biti upuena kroz vie oblika:

a) zapovijed (naredba)

zahtjevi b) zabrana c) ovlatenje (doputenje) d) definicije (postavlja zahtjev ali ne izriito)

ovlaujua pravna norma ovlauje adresate da se poslue ili ne poslue nekim pravom i u njoj se na neki nain oituje zahtjev upuen dravnim organima da dopuste i omogue adresatu da se poslui ili ne nekim ovlatenjima samoogranienje dravne vlasti- ona upuuje pravne norme i sama sebi njima ograniava vlast

pravna norma koja nareuje ima pozitivno nareenje, trai aktivnost od

adresata

pravna norma koja zabranjuje ima negativno nareenje, trai pasivnost razlika izmeu ovlaujuih i tzv. alternativnih normi: o Ovlaujuairi pojam od alternativne o Ovlaujua mogu, ali ne moram o Alternativna moram izabrati, ali varijantu koju ja hou

NORME-DEFINICIJE - na izgled (!) ne postavljaju nikakve zahtjeve, izgledaju kao konstatacije ili opisi npr. opis grba i zastave, opis pojmova "slubena osoba" - ipak jesu norme jer postavljaju zahtjeve graanima i dravnim organima (npr. zahtjev da grb i zastava moraju biti takvi kako pie) Tehnika izraavanja Poruka koja se upuuje adresatima moe biti openita u smislu da se odnosi na niz sluajeva za koje unaprijed predvia to e se dogoditi. Da bi se stvorile ope pravne norme , potrebna je posebna tehnika izraavanja: 1. hipoteza- predvia i opisuje dogaaj na apstraktan nain 2. dispozicija-najvaniji dio, potpuno ovisna o hipotezi te daje aresatima na znanje dali se navedena hipoteza zabranjuje, zahtijeva ili doputa 3. sankcija- navodi se prisila koju e provesti dr. organi prema onima koji ne postupe prema zahtjevu (upuena i organima i graanima)

rijetko imaju sva tri dijela (da bi norme bile krae, jezgrovitije)
www.pravokutnik.net

P a g e | 91 dispozicija je esto "skrivena"- logiki se moe zakljuiti da je neto zabranjeno iz navedene sankcije

5. Pravna norma obzirom na intenzitet Dravna vlast je izraz ekonomskih i politikih interesa vladajue klase koja eli odrati poredak koji joj odgovara odreuje ponaanje graana pomou pravila nisu sva podruja jednako vana za postizanje bitnih ciljeva dravne vlasti odnose koje ne smatra jako vanima moe ostaviti reguliranju nedravnim pravilima (dr. vlast nije jedini stvaratelj prava, to su i drugi pravno stvaralaki imbenici koji zajedno s dravom ine pravnu vlast) pravna vlast provodi selekciju, razna podruja moe: a) regulirati b) uope ne regulirati norma dobiva karakter i naziv po karakteru svoje dispozicije to svjedoi koliko je dispozcija znaajan i odluujui dio pravne norme Shodno tome pravnoj vlasti stoje na raspolaganju ova pravila razliitog intenziteta 1. Kategoriko pravo (ius cogens, ius strictum, strogo pravo) ona koja se neizostavno hoe primijeniti onako kako su donesena, ne ostavljaju adresatima nikakvu slobodu, postoji samo 1 mogunost uglavnom vana pravila za egzistenciju dr. Vlasti(ustavno,kazneno pravo, pravila o vojnoj obvezi) 2. Disjunktivno pravo- daje slobodu adresatima, daju vie mogunosti a) alternativno one norme koje daju vie mogunosti, adresat bira jednu adresat je striktno vezan na te dane mogunosti, ne moe izmisliti novu quod privatorum pactis mutari non potest b) dispozitivno primjenjuju se samo kad adresati nisu sami izvrili slobodnu raspolobu pravna vlast upuuje adresata da sam stvori pravilo i to god on normira vlast priznaje kao pravno pravilo i zatiuje sankcijom ali, ako se adresat ne poslui tim pravom, bit e onako kako je predvidjela pravna vlast akt stranaka, na osnovi zakonskog ovlatenja, vrijedi kao pravno pravilo (pacta dant legem contrahentibus) dispozitivna pravila sadre klauzulu: "Ako stranke drugaije ne odrede."

od kategorikih, preko alternativnih do dispozitivnih pravila razvija se sve vea sloboda adresata, a smanjuje se prisila pravne vlasti

www.pravokutnik.net

P a g e | 92

Hipoteza, dispozicija i sankcija kao dijelovi pravne norme mogu biti formulirani sa veom i manjom preciznou, shodno tome i govorimo o: a) stroga (apsolutna) odreenost b) relativna odreenost c) neodreenost hipoteze, dispozicije i sankcije

ODREENOST DIJELOVA PRAVNE NORME

hipoteza je apsolutno odreena ako je zakonodavac precizno utvrdio

dogaaje uz koje je nadovezao dispoziciju i sankciju zatiuje ljudsku linost od samovoljnih sankcija pravne sankcije mogu uslijediti samo ako nastali dogaaji vjerno i tono odgovaraju onome to je opisano u hipotezi

relativno odreena hipoteza- predvieni uvjeti izuzetnih prilika, ali ti

uvjeti nisu tono odreeni npr. "Oporuitelj moe izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako uslijed izuzetnih prilika nije u mogunosti da napravi pismenu oporuku."

neodreena hipoteza- stvarno nepostojea hipoteza jer je u logikom

smislu nemogua, ima samo dispozicije ali ne i hipoteze

apsolutno odreena dispozicija zahtjev tono odreen, adresat nema dilema oko tumaenja iste tvori tzv. kategoriku normu primjer- kod rokova zastarijevanja relativno odreena dispozicija 1. dispozicije sa standardima pravni standard- openiti izrazi kojima adresant namjerno nije dao konkretan sadraj, ostavio je adresatu da to uini primjer pravnih standarda- "povreda morala", "neasni ivot", "prebrza vonja" ovise u stvarnom i konkretnom sadraju o uvjetima: mjestu, vremenu, sredstvima npr. neastan ivot- ne samo koji nije u skladu sa zakonom nego i protivno opeusvojenom etikom shvaanju 2. dispozicije s ogranienim izborom a. alternativne dispozicije daje adresatu nekoliko opcija, ali je on vezan za te mogunosti b. dispozicije s limitacijom adresatu (npr. sudskim organima) se postavlja gornja i donja granica za opseg ponaanja, unutar kojeg on moe neovisno stvoriti odluku potujui elemente konkretnog sluaja limitiranje minimuma
www.pravokutnik.net

P a g e | 93 " kaznit e se zatvorom najmanje tri godine" limitiranje maksimuma " kaznit e se zatvorom do jedne godine" limitiranje minimuma i maksimuma " kaznit e se zatvorom od tri mjeseca do tri godine" razlog za trostruko limitiranje- da bi se odredila najadekvatnija kazna individualizacija kazne ima ulogu u humaniziranju pravnog ili socijalnog kanjavanja c. dispozicije ograniene "javnim interesom" (tzv. diskrecijskih ocjena) upuuju se dravnim tijelima dr. vlast ne moe predviati i rjeavati sve odnose, zato mora davati organima slobodu u neposrednom reguliranju (postupanju) u okviru ovlatenja organi ovlateni stvoriti samostalne ocjene nain neposrednog pravnog reguliranja- diskrecijska ocjena daje se: na temelju i u okviru vieg propisa u okviru svoje nadlenosti diskrecijska ocjena obvezna na adresate obavlja se u "javnom interesu" to znai da dravni organi imaju obvezu relativno samostalno donositi diskrecijsku ocjenu ogranieni javnim interesom (interes pravnog poretka, ne pojedinaca) primjer- izdavanje putovnice, izbor za radno mjesto diskrecijska ocjena- nije samovoljna, "ovlatenje na alternative" razlikuje se od alternativne dispozicije: o alternativna dispozicija se daje adresatu kao obveza, a diskrecijska kao pravo i obveza o izborom kod alternativne stvara se obveza prema dravnoj vlasti i prema sebi, kod diskrecijske stvara se obveza i prema treim osobama d. dispozicija na slobodnu raspolobu (tzv. dispozitivne norme) izvrenje tih normi ostavljeno slobodnoj raspolobi adresata postoje odreeni odnosi koje sam adresat treba normativno rijeiti zakonodavac daje priliku da sam adresat donese normu pravnog karaktera ali, ako se adresat ne poslui tim ovlatenjem onda e sam zakonodavac rijeiti odnos zakonodavac: a) unaprijed formulira normu za odnos i dri je "u priuvi" b) primjenu i efikasnost te norme ini ovisnom o volji adresata klauzulom "ako stranke (adresati) drukije ne odrede" nisu sva pravna podruja pogodna za ovakve norme, pogodno je za graansko pravo (obvezno i nasljedno) dispozitivne norme su obvezne hibridne naravi: trae samoodreenje adresata, ali se osiguravaju imperativnou npr. zakonodavac odredi da su kamate 5% ako se stranke drugaije ne dogovore; one se mogu dogovoriti da su kamate npr. 3%, ali ako se ne dogovore sami, onda za njih vrijedi kamata od 5%

a) b) c) d)

www.pravokutnik.net

P a g e | 94

OBLICI NORMATIVNOG IZRAAVANJA

- u poetku je prevladavao usmeni oblik pravnih pravila ( pismenost i sredstva publiciranja na niskom nivou ; samo malom broju ljudi dotinog drutva omogueno stvarati ili poznavati pravna pravila ; ostali ivjeli u '' pravnom neznanju '' - pojava '' i u r i s p e r i t a '' - skupina ljudi koja su pravna pravila bolje poznavali, tumaili, prenosili na budue generacije, imali m o n o p o l, a kod ostalih dolazi do ''pravner nesigurnosti- stanje irokog nepoznavanja pravnih pravila i menogunost da se razvije spoznaja to je, a to nije pravo - tisak, irenje pismenosti (i slobodarskih ideja) utjecalo na stvaranje i poznavanje pravnih pravila koja se najvie istiu kao ''p r v n i p r o p i s i '' tj. pisana pravila - akt o b a v e z n o g p u b l i c i r a n j a pravnih propisa tj. njihovium objavljivanjem u tisku ili drugim sredstvima javnog informiranja (naravno radi njihovog boljeg upoznavanja) - o p a ili a p s t r a k t n a pravna pravila, upuuju se unaprijed i za iri krug adresata, u obliku reenice 1. usmeni oblik 2. pismeni oblik: 1. reenice -najei u suvremenim pravnim porecima 2. formule -upotrebljavaju se u odreenju tehnikih standarda, prema kojima jedan rad ili pojedini proizvod mora imati odreene klalitete i elemente 3. grafikoni -postaju normativni pisani oblici, ako su navedeni kao normativni cilj u materijalnoj ili duhovnoj proizvodnji, te ako iza njih stoji pravna sankcija 4. znakovi -redovito imaju snanu imperativnu narav, upuuju naredbe, zabrane i ovlatenja na licu mjesta

IZBOR PRAVNIH PRAVILA RADI NJIHOVE PROVEDBE

Konkurencija (ili suradnja) pravnih pravila - moe se dogoditi da se na isti drutveni odnos moe primijeniti vie pravnih pravila,to se rjeava na razliite naine: 1. iskljuiva primjena -ona u kojoj za odreeni drutveni odnos postoji samo jedna pravna norma, koja e ga regulirati 2. kumulativna primjena -nastaje kada dva ili vie pravnih pravila reguliraju jedan drutveni odnos(protupravna tjelesna povreda regulirana je propisima kaznenog zakona te graanskopravnim propisima o odgovornosti za tetu) 3. primjena na temelju izabiranja: -izabiranjem jedne norme za primjenu u isti tren nastaje eliminiranje druge ili drugih normi od primjene
www.pravokutnik.net

P a g e | 95 a) alternativna -izmeu nekoliko pravnih normi izabiremo onu koja e dosljednije regulirati odnosni sluaj b) specijalna -izabiremo ono pravilo koje je specijalno upueno na dotini pravni odnos, a elimirat emo ono koje regulira dotini sluaj, ali je suvie ope ili generalno (lex specialis derogat legi generali)(odgovornost dravnih organa za tetu koju nanesu graanima svojim aktima) Kad primjenjiva prava izabire pravnu normu namijenjenu dotinom sluaju, kad nedvojbeno utvrdi njezinu obveznu snagu i pravi sadraj, tek tada moe pristupiti njezinu tumaenju (interpretaciji) da bi utvrdio njezin pravi sadraj i smisao. Time primjenjiva prava eli postii to bolju i svrsishodniju primjenu prava. U pravnoj se znanosti pisci razizlaze u odreivanju pojmova: pravilo, norma, propis... - neki pisci razlikuju ''pravni propis '' od ''pravnih normi '', jer upozoravaju , da svaki pravni propis jest pravna norma, ali da svaka pravna norma nije ujedno i pravni propis, koji podrazumjeva samo onu normu koja je napisano dana. To se razlikovanje moe prihvatiti samo ako ne pravimo razliku izmeu pravne norme I pravnog pravila. U odnosu pravnog pravila i oblika u kojem pravno pravilo postoji ima razliitih situacija; 1. u jednom lanku zakona moe biti jedno pravno pravilo Djetetova majka jest ena koja ga je rodila 2. u jednom lanku zakona moe postojati vie pravnih pravila (1) Nevjesta i enik svoju namjeru sklapanja braka u graanskom obliku osobno prijavljuju matiaru nadlenom za mjesto u kojem ele sklopiti brak. (2) Nevjesta i enik priloit e prijavi izvatke iz matice roenih, a kad je potrebno, na zahtjev matiara i druge isprave. 3. jedno pravno pravilo moe se nalaziti u vie lanaka jednog zakona Kazneni zakon u jednom l. Zabranjuje unitenje isprave, a u drugome odreuje to se to smatra ispravom 4. jedno pravno pravilo moe imati, svoje sastavne dijelove u vie zakona 5. u jednom zakonu moe postojati samo jedno pravno pravilo (u jednom zakonu postoji dispozicija , a u drugome sankcija) Obz=novi brak se nemoe sklopiti za vrijeme ranijeg Kazneni zakon=tko zakljui novi brak iako se ve nalazi u braku, kazniti e se sa zatvorom do tri godine

PROBLEM DJELOTVORNOSTI PRAVNIH PRAVILA

Sankcija je posljednji element pravne norme, a uz upozorenje prekriteljima pravne norme, ona je na neki nain posebna dispozicija organima dravne prisile, kada doe do prekraja dispozicije. Klasino shvaanje dispozicije u daljnjem razvoju dopunjeno je naziranjem da u svakom pravnom pravilu postoje dvije dispozicije: primarna dispozicija bi bila ona dispozicja koja je ve navedena (izriit ili logiki zahtjev
www.pravokutnik.net

P a g e | 96 svim adresatima pravnih pravila) sekundarna dispozicija bi bila sama sankcija koju navodi pravno pravilo, jer ona nije nita drugo nego specijalna dispozicija upuena dravnim organima

Pravna norma u svom zahtjevu istie neki idealni cilj. Da li e se taj cilj (traeno ponaanje) i ostvariti, to je drugo pitanje. Krajnji cilj prava ne nalazi se samo u uspostavljanju pravila, ve u postizanju poretka odnosa. Moe biti postavljen bilo koji sustav pravila, od bilo kojeg adresanta, ali ipak nee biti pravo, ako ne postigne potrebnu mjeru uinkovitosti.

Odredivi tako da je pravo samo onaj sustav pravnih pravila koji postie potrebnu mjeru uinkovistosti, potrebno je rjeiti dva pitanja: 1. na to se odnosi uinkovitost pravnog pravila? (odnosi li se efikasnost pravnog pravila na na efikasnost didpozicije ili na efikasnost njegove sankcije) 2. koliko je ta 'potrebna mjera uinkovitosti'?

Dispozicija je sredinji i bitni dio pravne norme, koja moe biti bez bez hipoteze (pojedinane pravne norme), bez sankcije (lex imperfecta) ili sa mogunou odreivanja iste nakon poinjenog djela(ex post factum)...ali pravno pravilo ne moe biti bez dispozicije, jer je ona zahtjev, 'ono to treba biti'.

U tenji pravnog pravila da se ostvari odgovarajuim ponaanjem adresata mogu nastati ove situacije: Primarna efikasnost Adresatovo ponaanje u skladu je s dispozicijom pravne norme zbog eka je sankcija, sekundarna dispozicija neefikasna jer ne dolazi do njezine primjene Sekundarna efikasnost Adresatovo ponaanje nije u skladu s dispozicijom norme, primarna dispozicija je neefikasna, te stupa na snagu sankcija, sekundarna dispozicija koja je efikasna Neefikasnost Postoji mogunost da dispoziciju ne poslua, a sankciji izbjegne, znai da je neefikasna primarna i sekundarna dispozicija -primarna efikasnost se temelji na a) neposrednoj autonomiji volje ('' ja normu donosim, ja je i potujem '') b) posrednoj autonomiji volje(''ja normu ne donosim, ali je prihvaam i ispunjavam '') c) ispunjenoj heteronomiji ('' ja je ne donosim, ja je ne odobravam, ali je ipak izvravam'' ) Postavljaju se pitanja da li moe postojati pravni poredak Potpune primarne efikasnosti (ne jer onda to nije pravni poredak,norme gube smisao)
www.pravokutnik.net

P a g e | 97 Potpune sekundarne efikasnosti (koko ili jaje-doemo do najvieg organa a on isto odbi odluku o sankciji te shodno sa time gubi suverenost jer vii organ nie smatra vlastitim izvriteljima) Pitanje determinizma I indeterminizma a)pravo ima praktian cilj, ono nema ambicija a ni vremena znanastveno se baviti pitanjem slobode volje ni rijesiti ga, svrha mu je jedino pravno ponaanje a ne pravna istina, pravo pretpostavlja da adresat slobodno opredjeljuje svoju volju prema izvrenju dispozicije ili sankciji - pravo ne doputa moralnu analizu svojih postupaka, ako su ti postupci conditio sine qua non (prijeko potreban uvijet) njegove opstojnosti - pravo pribjegava fikciji o slobodi volje i kao ispriku navodi ``socijalnu potrebu`` b)pravna znanost, naprotiv treba ustvrditi znanstvenu istinu , a ne pronalaziti pogodna opravdanja za fikcije. Ona ce utvrdrditi da je volja adresata pravnih pravila determinirana - indeterminizam je za (za pravo) potreban, determinizam je (za pravnu znanost) istinit - pravnom poretku ne preostaje nista drugo nego da pretpostavi slobodnu volju svojih adresata, inace bi se nasao u bezizlaznoj situaciji da u povodu determiniranja volje iskljui sankcije te je oito da pravni poredak uvijek bira svoju efikasnost

PRAVNA ODGVORNOST I SVRHE KANJAVANJA

Kakva je svrha kazne, to se kanjavanjem eli postii? 1. Osvetoljubiva osveta a) mehanika omazda.(talionsko naelo,osveta) Kanjavanjem se eli postii osveta ili reakcija drutva i drave na poinjeno protupravno djelo, ono je mehanika posljedica postojeeg uzroka, a taj je uzrok protupravno djelo. Posljedica (kazna) mora biti jedan ekvivalent uzroka (protupravnom djelu).Kritika je da nema psihikog element te se zato ne upotrebljava danas 2. Interes drutva a)specijalna prevencija Mora se onemoguiti prekritelja da ini (ili ponovo ini) protupravna djela, izolacijom od drutva ili drugim mjerama. b)opa ili generalna prevencija Kanjavanje koje provode organi mora vie upozoriti sugraane, nego djelovati samo na poinitelja protupravnod djela. Kaznom se ne provodi represalija nego opa prevencija, njezina je svrha upozoriti sve ostale graane da ne ine protupravna djela. 3.Odgojni mehanizam ak je I drutvo djelomino krivo za neije krenje normi te je kao posredni djelomini suuesnik duno ne napustiti graanina koji je izvrio protupravno djelo ve treba teiti preodgoju delikventa i njegovu ponovnom 'vraanju drutvu'.
www.pravokutnik.net

P a g e | 98

injenica pravne ubrojivosti posluila je kao prva i najznaajnija osnova pravne odgovornosti. Pravna odgovornost je osnova kanjavanja . Kanjavanje je pak jedno od sredstava i zaloga efikasnosti pravnog poretka, a efikasnost bitan element, uvijet egzistencije pravnog poretka.

PRAVNE NORME BEZ SANKCIJE

-'leges imperfectae' daju mogunost da se ex post facto odredi i osigura provedba sankcije(prema pravnoj teorijiipakvidi dalje) Nije bitno za pravnu narav nekog pravila da ima sankciju i da je sankcija u pravnoj normi predviena, ve je bitno da postoji stvarna mogunost da dravni organi sankciju i naknadno odrede. Kad se zapazi da ustavne norme nemaju predvienu pravnu sankciju za njihovo krenje zakljuuje se da one ni nisu pravne norme. Bitno je pitanje: postoji li organ koji sankciju moe naknadno odrediti i osigurati kazneno izvrenje zbog prekraja ustavnih normi? Razlikujemo dvije situacije: 1. uvjete kada ustavne norme kri pravni subjekt, koji nije najvii dravni organ -u ovoj situaciji nema nikakve pravne prepreke da organ sankciju naknadno odredi i da je odreeni dravni organ provede 2. uvjete kada ustavne norme kri najvii dravni organ, onaj koji je suveren -ovdje nema organa koji bi naknadno odredio sankciju; ali suvereni organ moe tim krenjem izazvati negativne politike posljedice, tj. on moe biti politiki odgovoran, a ta odgovornost moe negativno utjecati na stabilnost njegove politike vladavine Ustavni propisi su dualistike naravi; -pravne (u odnosi na druge dravne organe i graane) -politike (u odnosu na suvereni organ)

REAGIRANJE PRAVNE VLASTI NA PROTUPRAVNA DJELA

Pravo, kao nuni element svog bia nosi protupravnost, svoju vlastitu negaciju. Pravo je TEZA, a protupravno djelo je ANTITEZA.(negacija) Kazna je negacija negacije (protupravnog djela) iliti SINTEZA Svrha je pravne vlasti da kvalitetom i kvantitetom kazne ostvari ekvivalent prema protupravnom djelu. Postoje razni oblici kazne:

1. kazna u uem smislu:

1. 2. 3. 4. 5. oduzimanje ivota tjelesna kazna oduzimanje slobode oduzimanje prava oduzimanje imovine

2. popravljanje nanesene tete:

-teta mora biti protupravna, tj. da su povrijeeni interesi drugog pravnog subjekta
www.pravokutnik.net

P a g e | 99

a) povratom u prijanje stanje

-povrat u prijanje stanje moe biti: I. individulan ako se vraa ista stvar koja je oduzeta II. generiki ako se za oduzete ili oteene stvari daje druga stvar iste vrste (kvalitete) III. uz naplatu trokova ako oteenu stvar vlasnik popravlja, vraa u prijanje stanje na raun otetitelja

b) nadoknadom tete:
-nain saniranja poinjene tete novanim ekvivalentom, a nadoknauje se ovako: I. stvarna teta (damnum emergens) II. izmakla dobit (lucrum cessans)

c). udovoljenjem (satisfakcijom)

-oblik popravljanja tete koji se sastoji u davanju moralnog ekvivalenta za poinjenu neimovinsku tetu -problem je u tome kamo svrstati novanu naknadu za pretrpljenu bol i strah, pojavljuju se ova pitanja: -moe li se bol i strah izraziti novanim ekvivalentom? -ako ne moe, je li davanje novane naknade posebna vrsta udovoljenja (satisfakcije)

3. ponitenje pravnog posla (pravnog akta):

-ponitenjem shvaamo njegovo stavljanje izvan pravne snage i eventualno ukidanje mogunosti da taj pravni akt izaziva pravne posljedice (postaje nepostojei ili pobojni)

www.pravokutnik.net

P a g e | 100

STUPANJ ODREENOSTI PRAVNIH SANKCIJA

Odreenost pravne sankcije znai: -da je predvien organ koji treba provesti sankciju -da su mu u sankciji pravne norme dani elementi (premise) za odreene konkretne kazne i to se tie njezine kvalitete (vrste) i kvantitete (opsega) Sankcije mogu biti: 1. apsolutno odreene -one koje daju precizan nagovjetaj kazne, s obzirom na organ koji to treba odrediti, i s obzirom na kvalitetu i kvantitetu kazne (izbjegava se kod kaznenih djela) 2. relativno odreene: -one u kojima nedostaju neki od ovih elemenata: 1. tono naveden organ koji kaznu treba odrediti 2. precizna i jedinstvena kvaliteta (vrsta) kazne 3. precizna i jednistevna kvantiteta (opseg) kazne -relativno odreena sankcija izraava se u vie oblika: 1. sankcija s gornjom granicom opsega kazne 2. sankcija s donjom granicom opsega kazne 3. sankcija s gornjom i donjom granicom opsega kazne 4. sankcija koja propisuje samo kvalitetu kazne 5. alternativna sakcija (izabiranje vrste kazne) 6. kumulativna sankcija 7. diskrecijska sankcija (sastavljana tako da se iz nje vidi samo organ koji treba odrediti konkretnu kaznu, a kvaliteta i kvantiteta nisu) 8. dispozitivna sankcija (odreena voljom stranaka, javlja se uglavnom kod ugovornih odnosa; ugovorna kazna ili penal (poena convecionalis) ne smije prouzrukovati bogaenje oteene stranke, mora biti umjerena) 3. neodreene -one u kojima postoji zahtjev (zapovijed) za ponaanje, ali ne postoji predviena sankcija u sluaju neispunjavanja normativnog zahtjeva - neodreena sankcija je nepostojea sankcija -leges imperfectae -moemo je utvrditi ako postoje ova tri uvjeta: 1. nije predvien dravni organ koji sankciju moe predvidjeti 2. nije navedena u sankciji kvaliteta (vrsta) kazne 3. nije navedena u sankciji kvantiteta (opseg) kazne

www.pravokutnik.net

P a g e | 101

PROTUPRAVNOST I PRAVNA ODGOVORNOST

Pravna odgovornost je odgovornost za vlastito ili tue ponaanje pred organima pravnog poretka (drave). Da bi protupravnost nastala, potrebno je da nekim aktom ili ponaanjem (aktivnim ili pasivnim) bude povrijeena neka pravna norma ili da doe do povrede pravnog poretka, koji za to okrivljenje ini odgovornim neki pravni subjekt. Ta je tvrdnja stavljena po sumnju zbog stajalita prirodnog prava da postoje: 'mala in se' (zlodjela sama po sebi, koja treba pravno kanajvati) 'mala prohibita' (pravom predviena zabranjena i kanjiva protupravna djela) Hans Kelsen otro je osudio ovaj dualizam protupravnosti istiui sa se pravnog poretka tiu samo 'mala prohibita'. 'nulla poena sine lege, nullum crimen sine lege' (nema krivinog djela i nema krivine sankcije za djelo, koje nije unaprijed i izriito u krivinom zakonu opisano kao krivino djelo) Elementi protupravnosti: -objektivni element protupravnosti sastoji se u injenici da je nekim pravnim ponaanjem povrijeena pravna norma (laesio normae) ne misli se na protupropisanost ve na svaku protupravnost (ako je je netko ovlaten na odreeno djelo a onda mu dravni organ to povrijedi) Princip cause, nije bitna krivnja vec kauzalni nexus, uzorcna veza izmedju pocinitelja i djela -subjektivni element protupravnosti nastaje kad se poinjeno protupravno djelo pripisuje nama i ini odgovornom nau svijest, ta takvo stanje nae svijesti naziva se krivnja -krivnja moe biti razliita svojim itenzitetom, ovisi je li protupravno djelo nastalo namjerom (dolus) ili proputanjem dune kazne (culpa). 1. protupravno djelo uinjeno s namjerom (dolus) -tee se ocjenjuje pravno i kazneno, postoji vea pravna odgovornost i vea kazna za poinitelja -protupravno djelo uinjeno s namjerom pretpostavlja postojanje: 1. svijesti o djelu 2. volje da se ono izvede intenzitet namjere (dolus) moe biti razliit i moe se oitovati u razliitim stupnjevima: - I. stupanj: postoji svijest i volja da se djelo izvede - II. stupanj: postoji jo svijest o protupravnosti djela i njegovih posljedica - III. stupanj:postoji i zluradost zbog poinjenog djela i okrutan oblik njegova izvoenja 2. protupravno djelo nastalo proputanjem dune panje (culpa) -moe imati razliit itenzitet i razliite stupnjeve:
www.pravokutnik.net

P a g e | 102 1. culpa lata (gruba nepanja, krajnji nehaj) -nastaje protupravno djelo zbog toga to pojedinac nije upotrijebio panju pozorno, koju ima svaki prosjean ovjek; gruba nepanja je bliska zloj namjeri: culpa lata dolo proxima 2. culpa levis (laka nepanja, blai nehaj) -kad nastaje protupravno djelo zbog toga to pojedinac nije upotrijebio panju koju ima savjestan ovjek, ija je panja osobita, natprosjena

ISKLJUENJE PROTUPRAVNOSTI
1. nuna obrana -za pravnu osnovanost nune obrane bitno je da je napadaj protupravan, neposredan, i da dolazi od osobe ili osoba -nuna obrana je vrsta samopomoi koju pravni poredak naelno zabranjuje, ali iznimno doputa (nuna obrana je ona obrana koja je neophodna da bi poinitelj od sebe ili drugoga odbio istodobni protupravni napad) 2. djelo uinjeno u krajnjoj nudi -u pravnom poretku dolaze u sukob pravni subjekti i vrijednosti kojima ti subjekti raspolau, a ti sukobi su esto takvi da vrijednost pravnog subjekta moe biti odrana (spaena) samo pod uvjetom da se vrijednosti nekog drugog pravnog subjekta nanese teta -u krajnjoj nudi tetna radnja provodi se zbog toga da bi se jedan jai i vaniji interes (ili vrijednost) spasio na raun drugog interesa koji je slabiji i manje vaan -krajnja je nuda u poduzimanju tetnih radnji usmjerena protiv raznih stanja, ivotinja, stvari, a ponekad i osobe (npr. napad psa na ovjeka i njegova obrana...) 3. injenje tete po dunosti -pravni subjekti ovlateni su po propisima da u pojedinim prilikama uine tetu interesima drugoga zatiujui neki vii interes, javni interes ili interes nekog drugog subjekta (npr. ruenje kunih vratiju da bi se ugasio poar...) 4. via sila (vis maior) -viom silom smatra se dogaaj ili injenica, koji su izvan ljudske volje i na koje ljudska volja ne moe utjecati, pojam vie sile je ralativan (neizvravanje ugovora radi elemenetarnih vremenskih nepogoda) 5. pristanak oteenog -katkad pristanak oteenog negira protupravnost radnje, a on se moe kretati: 1. samo na podruju prava i interesa kojima on osobno ima pravo raspolagati 2. samo za ona djela koja nisu u protivnosti s opeusvojenim moralnim shvaanjem (npr. pristanak za rizik operacije, oteenje u sportskim borbama i natjecanjima...) Sukobljavaju se naela :non fit iniuria (onome koji pristaje ne ini se nepravda) non omne quod licet honestum est (sve to je po pravu dozvoljeno nije ujedno i asno

www.pravokutnik.net

P a g e | 103

II. PRAVNI ODNOS

- vrsta drutvenih odnosa (podruje im je drutvo, subjekti ljudi) - svi drutveni odnosi nisu pravni, makar to mogu postati i to kada ih pravilo koje donese dravna vlast ili organizacija obuhvati svojom intervencijom i reguliranjem - pojam pravne vlasti iri je od pojma dravne vlasti (svaka dravna je pravna, no ne i obrnuto) - da bi drutveni odnos postao pravni potrebno je da ga regulira pravna vlast - pravni odnos: a) apstraktni pravni odnos (svi drutveni odnosi regulirani pravilima pravne ili dravne vlasti) b) konkretan pravni odnos (onaj koji stvarno nastaje u drutvenom ivotu izmeu konkretnih pravnih subjekata) - apstraktni sam po sebi ne moe egzistirati ako se ne oituje putem konkretnih pravnih odnosa - u procesu stvaranja i postojanja pravnog odnosa vidimo: 1.nunu povezanost pravila i odnosa 2.nunu povezanost opeg i pojedinanog pravila 3.nunu povezanost apstraktnog i konkretnog pravnog odnosa Konkretan pravni odnos moe nastati ako je postojao apstraktni, a on je predvien i reguliran nekim opim pravilom dravnog ili pravnog organa.

Pravne injenice ( izazivaju postanak promjene i ne prestanak pravnih odnosa) dijele se na: 1. Prirodne dogaaje - neovisni o ljudskoj volji 2. Ljudske radnje - ovisne o ljudskoj volji mogue je da pravo svojom normativnom ocjenom promjeni neki dogaaj u ljudsku radnju (sve kue moraju imati zatitu od groma i onda grom opali neku kuu-kriva je ljudska volja) Nije svaki prirodni dogaaj pravna injenica, ve je to onaj koji izaziva postanak, promjenu ili prestanak pravnih odnosa. Ljudske radnje ili djelovanja su pravne injenice koje nastaju aktima ljudske volje, mogu biti: 1. u skladu s pravom - redovito i pravni poslovi 2. protupravne - nisu u skladu s pravom, pravni poredak uz njih vee uinke koji dovode do raznih oblika reagiranja na ta protupravna djela (kraa...)
www.pravokutnik.net

P a g e | 104 Elementi pravnog odnosa: 1. Pravni subjekti 2. Pravni objekti 3. Subjektivno pravo 4. Pravna obveza

1. PRAVNI SUBJEKT
Prvi element pravnog odnosa. Pravni odnosi mogu postojati samo izmeu fizikih osoba, fizikih osoba i njihovih udruenja (organizacija) ili izmeu samih udruenja (organizacija). Pravnim odnosom se moe u irem smislu smatrati i odnos fizikih osoba ili njihovih udruenja prema stvarima. Krajnja svrha jednog pravnog odnosa jest njegov objekt Da bi pojedinci i njihova udruenja mogli sudjelovati u pravnim odnosima, potrebno je da im pravni poredak prizna neka svojstva, odreene kvalitete, da budu nositelji prava i dunosti (obveza) priznatih od pravnog poretka. Pravni su subjekti osobe koje su nositelji prava i dunosti u pravnom poretku. Pojam ovjek i pojam pravni subjekt nisu sinonimi, jer se ne slau ni povijesno (dinamiki), ni organizacijski (statiki). Pravni subjekti mogu biti: 1. fizike osobe 2. pravne osobe pravnom sposobnou Svojstvo drutvenih jedinki da budu nositelji prava i dunosti, priznatih od pravnog poretka, naziva se (pasivnost jedinki) Pravni poredak ne bi mogao postojati kad drutvene jedinke, kojima je on priznao pravnu sposobnost, ne bi nju i primjenjivale. djelatna sposobnost (aktivnost jedinki) skup ovlatenja pravno sposobnim drutvenim jedinkama da pravno djeluju, da vlastitim ponaanjem (npr. izjave volje) izazivaju pravne posljedice. Djelatna sposobnost dijeli se na: 1. poslovnu sposobnost (sposobnost sklapanja pravnih poslova, radnji koje su u skladu s pravom) 2. deliktnu sposobnost (sposobnost poduzimanja, obavljanja i odgovornosti za protupravne radnje, delikte)

FIZIKE OSOBE KAO PRAVNI SUBJEKTI

U dananjim pravnim poretcima redovito svi ljudi imaju svojstvo pravnog subjekta, odnosno imaju pravnu sposobnost, koja je nedjeljiva (ne moe se umanjiti, za razliku od djelatne sposobnosti). Pravna sposobnost ili postoji ili ne postoji. Danas se pravna sposobnost fizikih osoba stjee roenjem, i priznaje se svim ljudima. Jaku afirmaciju opeg priznanja pravne sposobnosti uvela je graanska revolucija principom o jednakosti pred zakonom, to je znailo formalnu jednakost, ali ne i stvarnu (Graanska vlast je naelo pravne jednakosti uspostavila zbog materijalnih interesa, da bi radnici mogli 'slobodno' prodavati svoju snagu).
www.pravokutnik.net

P a g e | 105 Tenja i zadatak suvremenog drutva je da negira formalnu jednakost, tj. da je i dalje zadri i nadmai, poe dalje u ostvarivanju to vee i stvarne jednakosti meu ljudima u drutvu.

STJECANJE PRAVNE I DJELATNE SPOSOBNOSTI FIZIKIH OSOBA

Pravna se sposobnost redovito stjee roenjem, ali se i zametku u majinoj utrobi priznaje pravni subjektivitet pod uvjetom da se rodi iv (jo u rimskom pravu; 'nasciturus pro iam nato habetur quotiens de eius commodis quaeritur'), zato da mu se sauvaju odreene imovinske koristi. Djelatna sposobnost stjee se u razliitim ivotnim dobima i ovisno o tome radi li se i poslovnoj ili deliktnoj sposobnosti. Potpunu poslovnu sposobnost u naem pravnom poretku pojedinac stjee s navrenih 18 godina. U pojedinim sluajevima mogu se i pravnom subjektu mlaem od 18 godina priznati neki akti poslovne sposobnosti, pa ak i potpuna poslovna sposobnost (npr. ako osoba stupi u brak). Postoji: 1. razdoblje bez poslovne sposobnosti 2. razdoblje prvih elemenata i ograniene poslovne sposobnosti (10., 14., 16. god.) 3. razdoblje potpune poslovne sposobnosti (od navrenih 18 godina) (pod pretpostavkom fizikog i duevnog zdravlja) Deliktna sposobnost zasniva se na ubrojivosti ili uraunljivosti (imputatio). Pravna uraunljivost nastaje kao rezultat sposobnosti odreene osobe za rasuivanje, ija je bit posjedovanje svijesti da nae djelovanje u odnosu na posljedice, koje e iz njega redovito proizlaziti, stoji u uzronoj (kauzalnoj) vezi. To znai biti svjestan svoje odluke, svog ina i redovitih posljedica tog ina. Kravini zakon redovito razlikuje statuse i kategorije uraunljivosti i krivine odgovornosti:

OGRANIENJA DJELATNE SPOSOBNOSTI FIZIKIH OSOBA

1. ogranienja zbog spola (postojala su zakonodavstva koja enama nisu priznavala odreena javna prava, a ograniavala su ih i na drugim podrujima pravne djelatnosti) 2. zbog nekih nedostataka u fizikom i psihikom zdravlju (corporis valetudo, mentis valetudo) 3. ogranienja zbog raznih teih nedostataka u karakteru i drutvenom ponaanju pojedinca (skupnim imenom nazivaju se socijalna zla) 4. ogranienja zbog razliitih oblika diskriminacije (politiki, rasni, nacionalni, vjerski i dr. razlozi)

PRESTANAK PRAVNE I DJELATNE SPOSOBNOSTI

www.pravokutnik.net

P a g e | 106

FIZIKIH OSOBA
Pravna i djelatna sposobnost redovito prestaju smru. Ali takoer se moe na osnovi odreenih injenica od nadlenih dravnih organa zatraiti da se netko proglasi mrtvim. No smatra se da osoba koja je proglaena umrlom ne gubi ni pravnu ni djelatnu sposobnost, pa, ukoliko se kasnije dokae da je iva, svi pravni poslovi ostaju na snazi.

PRAVNE OSOBE KAO PRAVNI SUBJEKTI

- drutvena organizacija ne poistovjeuje se s ljudima okupljenima u njima, nego kod njih tvore posebnu individualnost - priznaje im se svojstvo pravnih subjekta - drutvena organizacija postaje pravna osoba kada je nadleni dravni organ takvom prizna - glavni elementi pravnih osoba : lanstvo Identitet Jedinstvenost Djelatnost Organi Sredstva Statuti Cilj - organe ini grupa ljudi koji predstavljaju dravu prema unutra i vani - pravne osobe u drutvenim odnosima nastupaju jedinstveno, te su impersonalne i transpersonalne s pravnog stajalita - pravne osobe imaju pravni kontinuitet i identitet razlika izmeu fizikih i pravnih osoba: a) Fizika osoba pravnu sposobnost dobiva i gubi neovisno o ljudskoj volji (roenje, smrt) organizacijapravnu sposobnost dobiva aktom odobrenja , a gubi kad dravna vlast odobrenje ukine

b) fizika osoba djeluje kako kod eli got nje protuzakonito dok

pravna osoba u drutvu djeluje samo kako joj je dozvoljeno , pravna djelatnost joj je vezana uz svrhu

c) fizika osoba kao pravni subjekt identian je sam sebi

pravna osoba poseban je subjekt, neovisan o subjektivitetu svojih lanova

d) fizika osoba roenjem dobiva pravnu sposobnost, a i (naelno) djelatnu kasnije sposobnost
pravna osoba stjee pravnu i djelatnu sposobnost u istome trenutku
- vrste pravnih osoba ovise o ciljevima i biti pravnog poretka unutar kojeg djeluju - drutvene pravne osobe su one ija je svrha postizanje priznatog drutvenog cilja, na raspolaganju im je dio drutvene imovine npr. Drava(skup razliitih elemenata, jedinstvena pravna osoba) pravne osobe mogu prestati: administrativnom zabranom, zakljukom lanova, promjenom postojeih uvjeta za egzistenciju pravne osobe, brisanjem iz registra, ispunjenjem svrhe pravne osobe, propau imovine...

- kada drutvena organizacija dobiva pravnu sposobnost? Naelo autonomije: neki teoretiari smatraju da drutvena organizacija samim aktom svog osnutka i zasnivanja opeg sporazuma svog lanstva postaje pravna osoba, a da
www.pravokutnik.net

P a g e | 107 tek 'post factum' nastupaju nadleni dravni organi, koji dotinoj osobi registriraju ve postignutu pravnu osobnost. Naelo heteronomije: drugi teoretiari smatraju da su dravni organi oni koji svojom diskrecijskom ocjenom (u okviru zakona i pazei na javni interes) odluuju kojoj e drutvenoj organizaciji priznati pravnu sposobnost, a kojoj nee.

IDENTIFICIRANJE PRAVNIH SUBJEKATA

- oznake pravnih subjekata: ime - naziv( tvrtka) tehniki izraen njezinim pecatom ili zatitnim znakom mjesto prebivalita ili boravita - rukovodno ili poslovno sjedite dravljanstvo - pripadanje odreenim dravnim zajednicama indentificiranje: -fizikih osoba: osobna iskaznica -pravnih osoba: upisi i izvodi iz javnih registara ili pravnih propisa
fizike osobe koje uvijek pri sebi imaju glavno sredstvo svog identiteta (osobnu iskaznicu) sredstva identiteta za pravne osobe skupljena na jednom mjestu ili u jednom pravnom propisu, redovito kod nadlenog suda gdje se vri i upis

ODNOS ZASTUPSTVA
1. Zakonsko zastupanje Zbog injenice da neki pravni subjekt ima pravnu sposobnost, ali nema djelatnu (tj. poslovnu), nastaje potreba da on (da bi mogao realizirati pravnu sposobnost) dobije ili uzme neku drugu osobu (zastupnika) koja ima i pravnu i djelatnu sposobnost, i koja e, u ime i za raun prve osobe (zastupanog) obavljati pravne poslove. Vrste zakonskog zastupanja (ovo su zastupanja na osnovi naloga, akta dravnog organa): 1. zastupanje po zakonu(roditeljska prava i dunosti prema djeci) 2. zastupanje po odredbi dravnog organa (institut skrbnitva) 3. zastupanje po ovlatenju (na temelju ugovora o punomostvu, nagazimo ga u parninom postupku u kojom stranke mogu poduzimati neke radnje osobno ili preko punomonika) 4. zastupanje tuih ili drutvenih interesa iz solidarnosti (spominje se kao posebna vrsta, jedina isprika je vlastita opasnost) 2. Ugovorno zastupanje Ovo zastupanje nastaje kad neki pravnu subjekt (zastupani) ima i pravnu i djelatnu (poslovnu) sposobnost, ali zbog razliitih razloga ima potrebu i eli da ga u njegovim poslovima ili drugim radnjama, relevantnim za pravo, zastupa netko drugi. Pretpostavke za ugovorno zastupanje su: 1. potrebna je volja zastupanoga da u nadlenost svoga zastupnika preda izvrenje jednog pravnog posla ili druge pravno relevantne radnje 2. mora postojati volja zastupnika da pristaje prihvatiti i da eli izvriti jedan pravni posao ili drugu pravno relevantnu
www.pravokutnik.net

P a g e | 108 radnju za zastupanoga

3. potrebno je postojanje prava i obveza zastupnika da za

zastupanoga obavi neki pravni posao ili neku drugu pravno relevantnu radnju 4. potrebno je postojanje ovlatenja, kojim e se zastupnik moi legitimirati prema treim osobama da je on pravni zastupnik zastupanoga; a takvo ovlatenje zove se punomo Punomo, (kao iskaz zastupstva prema treim osobama, redovito se danas daje u pismenom obliku i) raspolae ovim oblicima: 1. specijalna punomo (daje se kad se obavi samo jedan odreeni i konkretni pravni posao) 2. generina (daje se radi izvrenja odreene vrste pravnih poslova) 3. generalna (daje se da se obave sve vrste pravnih poslova koje pravo duputa) Punomo se razlikuje i na osnovi toga je li: 1. neograniena (kad punomonik djeluje relativno sam, bez posebnih smjernica od strane opunomoitelja) 2. ograniena (punomonik mora postupati po smjernicama koje mu je dao opunomoitelj) Punomo moe prestati: smru punomonika ili opunomoitelja, opozivom opunomoitelja, odbijanjem punomonika....uglavnom, punomo je kao pravni akt vrlo povezana uz osobnost punomonika ili opunomoitelja.

www.pravokutnik.net

P a g e | 109

2. PRAVNI OBJEKT
Drugi element pravnog odnosa. Pojam pravnog objekta ne moe se svesti pod pojam predmeta u materijalnom smislu, on je iri. Objekt prava je neka spona, sredstvo, razlog koji povezuje pravne subjekte u pravni odnos. 'Ratio' pravnog odnosa jest njegov objekt...on je razlog zbog kojeg se sastaju ljudske volje. Objekti pravnog odnosa dijele se na toj osnovi na: Pravni objekti I. reda: aktivna ljuska radnja (inidba - facere) pasivna ljudska radnja (propust - non facere) Pravni objekti II. reda: vrijednost koja je objektom I. reda pretpostavljena objekt II. reda figurira kao 'objektov objekt'. 1. stvari(knjige,novac) 2. specijalna ljudska radnja ili propust(bojenje, prolaz) 3. nematerijalna dobra (ast, obrazovanje) 4. subjektivna prava ili interesi (prijenos istih na drugu osobu) Valja analizirati dva posebna pitanja: 1. Neki pravnici su miljenja da su samo stvari objekti pravnih odnosa (a budui sa im je evidentno da se u pravnom odnosu izraavaju i druge vrijednosti) prisiljeni zakljuuju da pravni objekt nije nuan element pravnog odnosa. 2. Moe li ljudsko tijelo, ili dijelovi tog tijela, biti objekt pravnog odnosa? U suvremenim porecima ljudsko tijelo, ili njegovi dijelovi naelno su izvan poslovnog prometa.

www.pravokutnik.net

P a g e | 110

3. SUBJEKTIVNO PRAVO

Pojam subjektivnog prava:

Subjektivno pravo je element u pravnom odnosu, to je ovlatenje koje pripada pravnim subjektima na osnovi pravnih normi
(npr. pravo na zatitu imovine od krae te ne doputanje krae, zatim pravo na zatitu od klevete.)

Preko konkretnih subjektivnih prava mi ostvarujemo pozitivno pravo drave. Subjektivno pravo, prema tome je posljedica postojeih pravnih normi na status pravnih subjekata. Pravo i kao fenomen (drutvena pojava) i kao pojam odavno se dijeli na: 1) pravo u objektivnom smislu (skup svih postojeih pravnih pravila u nekoj dravnoj zajednici - pozitivno pravo) 2) pravo u subjektivnom smislu (skup svih onih ovlasti koje za pravne Subjekte proizlaze iz tzv. objektivnog prava)

Objektivno i subjektivno pravo su u stanju korelativnosti(jedno bez drugog ne mogu postojati). to znai da osim to nam pravna pravila nalau neke obveze, s tim obvezama dobivamo i neka nova prava. Za egzistenciju prava, jednako je vano i objektivno i subjektivno pravo (za koje koristimo isti izraz-pravo), ona su dvije strane istog procesa.

Ostvarivanje subjektivnog prava:

Valja razlikovati zahtjev za ostvarenje od subjektivnog prava (mogua
situacija u kojoj zahtjev za ostvarenje prestaje, a subjektivno pravo ostaje).Ipak, ako zahtjev za ostvarenje prestaje, subjektivno pravo je ostalo bez svoje aktivne snage(prisiljeno je ekati dok se ne udovolje sve obveze objektivnog prava). Dakle subjektivno pravo bez zahtjeva za ostvarenje osueno je na pasivnost te je najee neostvarivo.

Zahtjev za ostvarenje realiziramo preko tubenog prava, pravnog sredstva za obraanje nadlenom dravnom ili drugom pravnom organu.

Mehanizam za ostvarivanje subjektivnog prava: 1)nositelj subjektivnog prava-prvi imbenik 2)nositelj pravne obveze-drugi imbenik 3)nositelj prisile (drava)-trei imbenik Prvi i drugi imbenik se nalaze u stanju pravne koordinacije, jer su kao
www.pravokutnik.net

P a g e | 111 pravni subjekti ravnopravni. U sluaju da prvi imbenik poeli ostvariti svoja subjektivna prava, to ini preko drave(jer u trenutku kada prvi imbenik poeli ostvariti svoja prava, on dolazi sa 2. imbenikom u stanje pravne samovlasti, tu uskae drava), treeg imbenika koja preko pravnog sustava koordinira te ravnopravne subjekte. Proces subjektivnog prava se dakle ostvaruje od apstraktnosti prema sve veoj konkretnosti: subjektivno pravo>>>zahtjev za ostvarenje>>>tubeno pravo>>>odluka pravnog organa(sudska presuda)>>>prisilno izvrenje Pri tom lancu pravne uzronosti, posebno sudovanja susreemo ove injenice, koje su nuni elementi svakog pravnog poretka (koje su u slubi osiguranj pravnog poretka i eliminacije samovlasti): 1)Objektivno pravo 2)Subjektivno pravo 3)Koordinirani pravni subjekti 4)Pravni spor (sukob interesa) 5)Dravni ili pravni organ i pravna nadlenost 6)Zahtjev za ostvarenje 7)Tubeno pravo 8)Proces 9)Prisilno izvrenje

Sredstva protiv ostvarenja subjektivnih prava:

1) Prigovor
odbije):

To su sredstva koja se koriste protiv zahtjeva za ostvarenje, oni ga suzbijaju:

(iznositi suprotan stav nekom zahtjevu, s navoenjem injenica, sa svrhom da se taj zahtjev

a) protupravnosti - aa) Protivan pravnim propisima i drugim aktima bb) nije u skladu s naom ugovornom obvezom cc) nije u skladu s naelima morala b) zastare ili dosjelostiZastara Vremensko ogranienje izvrenja svojih subjektivnih prava Glavni elementi instituta zastare potraivanja su: 1) Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara nastupa kad protekne zakonom odreeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. 2) Pravnim poslom (voljom vjerovnika i dunika) ne moe se odrediti dulje ili krae vrijeme zastare od onog vremena koje je propisano zakonom, ni da se zastara prekida ni da je se dunik moe odrei. 3) Pismeno priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastarjelosti 4) Ako dunik ispuni zastarjelu obvezu, on nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono to je dao, ak i ako nije znao da je obveza zastarjela. Time se eli istaknuti da, ako prestaje zahtjev za ostvarenje subjektivnog prava, ipak ostaje dotino subjektivno pravo ili bar moralno pravo vjerovnika kojemu bi odgovarala naturalis obligatio dunika 5) Sud se ne moe obazirati na zastaru ako se dunik nije na nju
www.pravokutnik.net

P a g e | 112 pozvao. To znai da dravnom organu nije dunost pouiti i upozoriti odreenog dunika da je njegova obveza zastarjela, i ako sam to ne spozna, dravni e organ dopustiti normalno ispunjenje obveze. To je dokaz kako se zastarjela obveza shvaa kao naturalis obligatio (prirodna obveza) 6) Potraivanja zastarijevaju za 5 godina, ako zakonom nije propisan neki drugi rok zastare. 7) Zastara miruje ili ne tee kad nastanu neke okolnosti, ali im tih okolnosti nestane, zastara tee dalje, tako da se ne gubi ono vrijeme to je proteklo do pojave tih okolnosti (npr. za vrijeme rata, mobilizacije, ili inae bilo kakve nesavladive prepreke) 8) Zastara se prekida, a to znai da nema uraunavanja onog vremena koje je do tada prolo i zastara moe poeti tei jedino iz poetka (npr. kad dunik prizna dug ili dade osiguranje, plati kamate i slino, ili kad se podie tuba pred sudom). 9) Ima subjektivnih prava iji zahtjevi za ostvarenje ne zastaruju: tako npr. u naem poretku ne moe zastarjeti zahtjev iz zakonskog prava na uzdravanje. Dosjelost Stjecanje subjektivnih prava ako svijesno (bona fide u dobroj namjeri) i neprekidno zakonom odreeno vrijeme obavljamo neka prava, pa ih zato stjeemo u potpunosti(npr. ako svjesno i zakonom odreeno vrijeme posjedujemo neku stvar, stei emo vlasnitvo nad njom).(za dosjelost je vrlo vana faktina i racionalna ocjena) redovio nalije zastare c) nemogunosti moe se odnositi na : aa) snage ovjeka i njegovih tehnikih sredstava ako subjekti A i B sklope ugovor u kojem jedna stranka nije u mogunosti izvriti ugovorene obveze (npr. preorati 2 hektara zemlje u pola sata). bb) tzv. vanjsku silu Via sila koju obveznik ne moe otkloniti. Ona ini njegovu pravnu obvezu privremeno ili stalno nemoguom.

2) Kolizija-Postojanje dvaju subjektivnih prava raznih nositelja na isti objekt, koja se ne mogu
pravno ostvariti dok oba postoje.

Koalizija subjektivnih prava moe se rijeiti na ove naine: a) Da se oba subjektivna prava ukinu i da se donese novo rjeenje

b) Da se osnai ono subjektivno pravo koje je ulo u

faktino stanje (u sluaju rijeenja o useljenju, osnaiti e se pravo onoga koji je uao u stanoccupantis melior est conditio).

c) Da se odlui starost subjektivnih prava u sukobu.

(koje je rijeenje prije izdano)

d) Da odlui drijeb ili kocka

www.pravokutnik.net

P a g e | 113

3) Kooperacija (Dopunjavanje prava)- Sluajevi u kojima subjektivna prava istog nositelja mogu dopunjavati(kooperirati).

Tada se govori o konkurenciji subjektivnih prava, koja postoji i kada dva subjektivna prava istog nositelja mogu ii paralelno i ostvariti zahtjev na jednom objektu (npr. ako vlasnik knjige A posudi knjigu subjektu B; subjekt moe traiti knjigu natrag na osnovi vlasnitva i na osnovi posudbe).injenica konkurencije prava poveava uspjeh njihovog ostvarenja. Namirenjem zahtjeva po jednoj pravnoj osnovi prestaju svi zahtjevi po drugoj osnovi.

Zloupotreba subjektivnih prava:

Opseg, karakter i nain ostvarenja subjektivnih prava mijenja se kroz povijest pod utjecajem materijalnog i ideolokog razvoja drutva. injenica je da se ekstremnija subjektivna prava (kojima subjekt uvelike naruava prava drugih ili zajednice kao cjeline) se ograniavaju na razne naine pravnim poretkom. Zato je institut borbe protiv zloupotrebe prava vaan element socijalizacije i humanizacije pravnih poredaka demokratskih drutava. (nekoliko primjera u kojima se naruavaju prava drugih na osnovi vlastitih subjektivnih prava-str. 80, 81. a),b),c),d)). Osnovni problem: sukob subjektivnih prava- Katkad se jedno pravo jedino moe ostvariti na raun drugoga, time se drugo subjektivno pravo onemogui u svom ostvarenju.(pravna nesnoljivost,pravni egoizam, pravni parazitizam, Summum ius summa iniuria=najvee pravo moe biti najvea nepravda non omne quod licet, honestum est=to je po pravu dozvoljeno nije uvijek I poteno). Napredniji pravni poretci pokuavaju ograniiti taj egoizam preko raznih zakona i sudskom zatitom (najbitniji je Ustav), kojima obvezuju pojedince u zajednici da djeluju za ope dobro. Ako zloupotrebu prava gledamo s aspekta ogranienja prava vlasnitva, uvidjet emo da neogranieno pravo privatnog vlasnitva moe biti upotrijebljeno na tetu zajednice. Stoga vlasnitvo za svoje nositelje ne moe nositi samo ovlatenja, ve i obveze (prema drugim pojedincima i zajednici).

Teoretiari zloupotrebe prava dijele se na: 1) Subjektiviste (subjektivistika teorija)- Trai za postojanje zloupotrebe prava postojanje zle volje, tenje da se ostvarivanjem svojih prava nanese teta drugom(tzv. animus nocendi). Po toj je teoriji tee utvrditi zloupotrebu jer ona zahtjeva psiholoku analizu pravnog subjekta. 2) Objektiviste (objektivistika teorija)- Kao uvjet za utvrivanje zloupotrebe prava samo objektivan in, a ne subjektivnu nakanu. Po tom je kriteriju lake utvrditi zloupotrebu prava, jer se barata sa injenicama.
Utvrivanje zloupotrebe prava vrlo je sloen proces, koji zahtjeva stalno vrednovanje interesa pravnih subjekata, te na temelju toga zakljuivati o krivnji. Stoga je praktiki vrlo teko regulirati institut zloupotrebe prava preciznim pravnim propisima, to je podruje slobodne ocjene drave (nadlenih organa). Zloupotreba prava ipak se osim slobodnom ocjenom regulira i nekim opim odredbama(str.82, 83.).

Najei instrument je generalna klauza, ocjenjivanje dali je pravo zloupotrebljeno ostavljeno je na slobodnu procjenu odreenom organu te se tako radi o blanketnom podruju.Meu naelima na kojima poiva institut zlouporabe prava istie se osobito ono da oteeni mora dokazati (onus probandi) postojanje zloupotrebe

Socijalne revolucije i stanje subjektivnih prava:

Revolucija u socijalnim, drutveno-politikim odnosima znai takav proces u kojem nastaje bitna promjena postojeeg drutvenog pravnog poretka. Ali izmeu starog i novog ipak postoji veza. Negiranje starog sadraja ujedno je i moment veze kontinuiteta izmeu starog i novog.

Negiranje ili bitno mijenjanje postojeih sadraja dogaa se dakle dijalektikom negacijom>>>>Sastoji se od proturijenih elemenata, ona ujedno znai promijeniti ali i sauvati neke elemente starog sadraja. Revolucija prema tome nije, niti moe biti apsolutno prekidanje veza sa prolou. Pravni poredak naime postoji zbog svoje efikasnosti u rukovoenju dravom, on nije samo skup objektivnih prava, vei subjektivnih, pojedinci ostvarivanjem svojih prava(ali i ispunjavanjem svojih dunosti) takoer pokreu i oivljavaju pravni sustav. Dolaskom nove vlasti neka od tih subjektivnih prava nastavljaju vrijediti(steena prava(koja su vaila za starog poretka) treba razlikovati od pravne nade(mogunost da uemo u pravnu situaciju)), poto i nova vlast takoer tei ka efikasnosti ona ne ukida sva pravna pravila prolog sustava. ak ni revolucionarni zakonodavac nije potpuno osloboen pravnih veza s prolou. Nalazi se pred dilemom: birati jedno stanje slino juridikom kaosu(ako pokua u potpunosti provesti revoluciju pravnog sistema) ili prihvatiti prirodnu injenicu odreenog kontinuiteta pravnih poredaka? Naravno, da bi izbjegao golem posao oko novih pravnih normiranja, on prihvaa djelove starog pravnog sistema.

Zakonodavac koji eli ostvariti napredak pojedinca, nastojat e izbjei obje opasnosti svoj poredak:

www.pravokutnik.net

P a g e | 114
statinost(osnaenje svih prava), s jedne strane, a drutveni kaos(ukinue svih prava) s druge strane(naravno bitan je faktor i politika zakonodavca te dubina revolucionarnog zahvata). Vano je napomenuti da se, poput subjektivnih prava, na isti nain mogu sauvati i neka objektivna prava(koja su ionako temelj subjektivnim). Novi zakoni najee bino mjenjaju ili ukidaju ona zateena subjektivna prava ija je osnova vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju Znai, izmeu stare drave i starog prava, i nove, revolucionarne drave i prava nema apsolutnog diskontinuiteta, ve samo relativnog. Novo pravo je samo sr procesa negiranja premda ono nije osloboeno veza sa starim.

Vrste subjektivnih prava:

Najea podjela (ali vrijedi samo uvjetno (ovisno o pravnom poretku)) a) Subjektivno pravo na stvar to je odreena vlast(posjedovati ili iskoritavati ili je imati u svojem vlasnitvu) nad stvari, dodijeljena na osnovi pravne norme objektivnog prava. b) Subjektivno pravo prema osobi Ovlatenje da moemo od drugog pravnog subjekta zahtijevati da> neto uini, neto ne uini ili se stavi u pasivan odnos spram neke nae radnje.

c) Prenosiva Subjektivna prava koja se mogu prenijeti od jednog pravnog subjekta na drugi (preteito imovinska prava). d) Neprenosiva Subjektivna prava koja se ne mogu prenijeti od jednog pravnog subjekta na drugi (npr. pravo glasa).

e) Subjektivna prava privatnog karaktera To su ona ovlatenja koja ima jedan graanin prema drugom graaninu po naelu koordinacije (ravnopravni pravni subjekti). Ako se drava umijea u privatnopravne poslove graana, ona takoer nastupa kao "svaki drugi graanin", po naelu pravne koordinacije. f) Subjektivna prava javnog karaktera Odreena prava koja tvore sustav politikih sloboda:sloboda tiska, informacija, pravo glasa, pravo na rad

4. PRAVNA OBVEZA
etvrti element pravnog odnosa. Pravna obveza je na neki nain nalije subjektivnog prava, i obratno. Pravne obveze se najee djele na: 1) Jednostrane - pravne obveze u kojima postoji pravni odnos s dva ili vie subjekata u kojoj je samo jedna strana pravno obvezana (npr. dunik) (irom analizom i one su dvostrane jer
postoji skriveni element koji trai da se ne prekorai svoje subjektivno pravo-vjerovnik nemoe traitivie nego to mu to doputa subjektivno pravo

www.pravokutnik.net

P a g e | 115 2) Dvostrane - pravne obveze u kojima su dva ili vie subjekata u pravnom odnosu ali je njihov odnos uzajaman. 3) Prenosive - jedna obveza je prenosiva ako se nastajanjem jednog subjekta njeno ispunjenje moe zahtijevati od drugog (l.145 Zakona o nasljeivanju, str 90.(Peri)) 4) Neprenosive-specifino vezane za odreenu osobu i njene djelatne mogunosti.

5. NEKOLIKO POJMOVA PRAVNOM ODNOSU

POVEZANIH

UZ

UENJE

Pojam pravnog poloaj ili statusa: Zbroj pravne i djelatne sposobnosti nekog pravnog subjekta.
a) Pravna sposobnost-injenica je li netko priznat ili nije kao pravni subjekt, bez pravne sposobnosti nema pravnog statusa. b) Djelatna sposobnost (pod pretpostavkom da je priznata pravna sposobnost). Bitna je injenica kolika je pravom priznata sposobnost nekog subjekta da djeluje, tj. da svojim ponaanjem izaziva pravne posljedice.

Pojam pravne osnove ili titulusa: Odreeno injenino stanje priznato od pravnog poretka, koje je osnova nastanka odreenog pravnog reultata.
Odnos izmeu pravnog rezultata i pravne osnove (titulusa) jednak je odnosu posljedice i uzroka. Npr. nasljedstvo-oporuka, obavljanje funkcije predsjednika-izbori; njihov rezultat, te ustavno reguliranje toga...itd.

Vjerodostojnost faktinog stanja, injenice: Redovito, bez odreenih injenica ne moe nastupiti ni pravna posljedica. Meutim, da bi se ispunio odreeni cilj pravo ide i dalje: ono zamilja ili izmilja pojedine injenice.
a) Fingiranje-izmiljane ili zamiljanje nekih injenica da bi se ostvarili neki odreeni cilj. Tipian primjer fikcije-tek zaeto djete se smatra roenim. Drugi primjer fingiranja jest da pravo zamilja da su sva pravna pravila poznata svim adresatima (nitko se nee moi ispriavati za nepoznavanje prava). b) Pretpostavljanje-Kad organi prava ne mogu biti sigurni da injenica postoji oni je pretpostavljaju. Kod presumpcije se opaa kako se pravo zadovoljava nasluivanjem i vjerojatnou, a kod fikcije se vidi kako pravo sankcionira imaginarno stanje. Kod pretpostavke se javlja nesigurnost da li neto postoji. Pravo se u pojedinim situacijama zadovoljava vjerojatniu i nasluivanjem zbog praktinosti (pravo eli da njegovo reguliranje bude to bre i uinkovitije). Metodom "uzimanja ovog kao istinitog dok se ne dokae suprotno"znatno pojednostavljuje proces te rastereuje pravne subjekte suvinog truda i napora.

U povodu postupka presumiranja pravo moe biti prema moguim dokazima tolerantno i intolerantno. Postoje dvije vrste presumpcija: a) Praesumptiones iuris (oborive presumpcije, protiv kojih se doputa dokaz)
www.pravokutnik.net

P a g e | 116
b) Praesumptiones iuris et de iure (neoborive, protiv kojih se ne doputa protudokaz)Neoborive pretpostavke pribliavaju se pojmu fikcije.

6. PRESTANAK PRAVNIH ODNOSA

Na prestanak pravnih odnosa djeluju tzv. pravne injenice.Pravni odnosi mogu prestati:
1) Prestankom pravnog pravila
Kao to pravni odnosi bivaju inicirani postojeim pravilom, tako isto nestankom pravila gube svoj pravni karakter. Npr. Dravna vlast odlui da odnos vjernika prema vjerskoj zajednici nee vie regulirati izravno svojim propisima, ve e to prepustiti crkvenim propisima.

2) Prestankom subjekata

Pravni odnos moe prestati smru jednog ili vie subjekata, ukoliko je taj odnos bio osnovan na osobnim obvezama ili osobnim pravima(npr. smru kipara ili arhitekta utrnjuje i njegova obveza izrade dotinog djela ili projekta).

3) Prestankom objekta
Moe prestati pravni odnos samo u sluaju ako se radi o tzv. individualnim stvarima, tj. onima koje se ne mogu zamijeniti. Meutim ako se radi o unitenju objekta, tada pravni odnos ne prestaje vrijediti i trabina vjerovnika vrijedi i dalje (ovisi tko je kriv).

4) Vlastitim ukinuem subjektivnog prava

(tzv. oprost duga)

5) Ispunjenjem obveze 6) Konfuzijom

Ako se subjektivno pravo i dotina pravna obveza sjedine u istoj osobi, tj. ako obveza prijee na nositelja subjektivnog prava; ili subjektivno pravo orijee na nositelja obveze; ili subjektivno pravo i obveza prijeu na treu osobu.

7) Kompenzacijom

Izmeu pravnih subjekata postoje uzajamna potraivanja (ili uzajamne obveze), koja su istovrsna i dospjela su za ostvarivanje, te su i utuiva.

www.pravokutnik.net

P a g e | 117

III. PRAVNI AKT

Pojam pravnog akta i danas je jedan od aktualnih problema teorije prava.
Jedni teoretiari smatraju da su pojmovi pravnog akta i pravne norme jednaki, te da se uvoenjem pojma pravnog akta (pod utjecajem francuske pravne koleHR)nazivi jednog objekta udvostruuju. Drugo miljenje je da su oba pojma potrebna u pravnom sustavu, jer makar su slini, nisu jednaki. Svaka pravna norma ujedno je i pravni akt, meutim svaki pravni akt nije nuno i pravna norma. Iz toga proizlazi da je pojam pravnog akta iri od pojma pravne norme.

U pojmu pravnih akata obuhvaene su sve ljudske radnje kojima je svrha stvarati pravna pravila i regulirati drutvene odnose s njihovom pomoi. Pravni akt obuhvaa sve pravne norme, ali njime shvaamo i akte poput: Tubu alba Predstavku Molbu Prijavu Izjavu Upis Sudjelovanje To su sve pravni akti, makar nisu norme, ali su u svezi s njima, jer su ovi akti previeni pravnim normama da se mogu pojaviti i regulirati (od odreene pravne norme).

Pravni akt izravno sadri u sebi pravnu normu ili injenicu, koja je osnovana na pravnoj normi a relevantna je za pravo jer moe izazvati pravne posljedice Pravni akt se materijalizira u jednoj radnji (psihikoj ili fizikoj), iz ega proizlazi odnos pravni akt-materijalna radnja(prijava poreza) Pravni akt se oituje u konkretnim drutvenim odnosima putem materijalnih radnji koje ga slijede, a materijalna radnja moe biti pravno relevantna jedino ako je osnovana na jednom pravnom aktu. Postavlja se pitanje spadaju li u pravo samo oni akti koji u sebi sadre pravnu normu ili i oni koji sadre samo injenice? Odgovor je: obje vrste. Iako neki akti ne sadre pravne norme, oni su ipak rezultat pravnih normi i mogu izazvati pravne posljedice. Prema tome, spadaju u pojam pravo. Dakle, pravo se pojavljuje u razliitim oblicima: Pravne norme (ili akti koji sadravaju pravne norme) Pravni akti (ne sadravaju pravne norme)

www.pravokutnik.net

P a g e | 118
Pravo je instrument socijalnog ivota, te je jedinstveno u svom polazitu i krajnjem cilju. Jedinstveno je, no javlja se u razliitim oblicima. Moe se pojaviti u obliku: Ustava Zakona Sudske presude Obiajnog prava Usmenog nareenja Pravnih odnosa Raznovrsnosti prava takoer pogoduju sljedee dvije injenice: Razliiti dravni i drugi pravni organi stvaraju i primjenjuju pravo o Drava putem svojih organa stvara pravna pravila, meutim u tome redovito postoji pravni red (odreen i sankcioniran pravom) o On je uglavnom odreen u ustavu, i njemu dravna vlast odreuje nadlenost i podjelu rada svojim organima u donoenju pravnih pravila. Pravne norme se donose na temelju razliitih postupaka o Donoenje normi nije vezano samo uz rad dravnih organa, nego one mogu biti rezultat provedbe i odreenog postupka o Pravna norma se moe konstituirati samo ako su prethodno obavljene neke djelatnosti, koje trai ili je propisala dravna vlast. o Zato postoji razlika izmeu ustavotvornog postupka, zakonodavnog postupka, sudskog i upravnog postupka

Svi faktori pravne djelatnosti meusobno su povezani, nad svima dominira injenica nadlenosti. Kao to u proizvodnom procesu postoji injenica i pojam radnog mjesta (ne samo da smo ovlateni, nego smo i duni neto raditi), tako injenica i pojam nadlenosti postaje osnova proizvodnog procesa prava, a time i osnova itave dravnopravne organizacije. Ovisno o tome, pojam nadlenosti postaje osnova pravne znanosti.

IZVORI PRAVA tradicionalna teorija smatra sve imbenike koji stvaraju pravo i sve oblike preko kojih dobivamo spoznaju prava: Materijalni izvori prava(initelji iz kojih izvire pravo) o Objektivni materijalni izvori

Drutvene injenice i stanja koji dovode do uspostave i funkcioniranja nekog dravnopravnog poretka, koji stvara i ini efikasnim svoje pravo
Uglavnom su to injenice gospodarskog i politikog karaktera
Ovisno o tim injenicama neka je grupa u mogunosti zauzeti dominantan poloaj u drutvu i osnivati drutveni red koji odgovara njenim interesima. Kao politiki ciljevi tih programa nastaju drava i pravo, odnosno stvara se dravnopravni poredak.

o Subjektivni materijalni izvori Svjesni drutveni imbenici (grupe, pojedinci) koji

uspostavljaju i stvaraju pravo.
Ne moe bilo koji ovjek u odreenom povijesnom momentu osvojiti i organizirati dravnu vlast- za to postoje odreene zakonitosti. Drava je redovito u rukama najjae grupe dotinog drutva koja formira vrhovni politiki organ, a Iz te se vlasti razvija itav niz organa Dakle u jednoj objektivnoj situaciji nastupa subjektivni imbenik izraen u snagama drutva.

Formalni izvori prava(u kojim se sve oblicima oituje pravo)

Prema tradicionalnoj teoriji, to su svi oni oblici po kojima spoznajemo pravo, meutim takva odredba nije tona, jer spoznaju prava moemo dobiti i iz knjiga (iz kojih studenti ue), pa njih ipak ne smatramo izvorima prava. Te su knjige izvori pravnog obrazovanja, a ne prava.

Akti koji sadre norme Akti koji ne sadre norme, ali su izravno relevantni za pravo
www.pravokutnik.net

P a g e | 119 Pravni odnosi Uenje o oblicima u kojima se pravo javlja zovemo jo morfologijom prava. To uenje obuhvaa ova poglavlja: I. Pravni akti koji su pravne norme II. Pravni odnosi III. Pravni akti koji nisu pravne norme IV. Jedinstvo prava: sustav i poredak. Pravni sustav i pravni poredak

1. Pravni akti koji sadri pravne norme

Nakon definiranja pravne norme, ovdje se vri analiza s obzirom na njeno pravno znaenje i rang, odnosno pristupa se pojmu pravnog akta. Svaki akt ima svoj

Sadraj o Uvijek barem jedna pravna norma o Znai neku poruku upuenu adresatima, neto poruuje ili zahtjeva o Te poruke nisu uvijek iste snage i pravnog znaenja
Da bi se ta rangovna razlika izmeu pravnih normi, sadrana u pravnim aktima, bolje raspoznavala, pravni akt dobiva svoj

Oblik

o Po svom obliku akt zauzima odreeno mjesto na rang ljestvici

pravnih normi u jednoj dravi

Rangovna ljestvica pravnih akata

Opi akti

Ustav najvii akt pravnog poretka Zakon najznaajniji akt razrade ustava Uredbe Naredbeopi podzakonski akti politiko-izvrnih ili upravnih organa Odluke Sudski precedenti opi podzakonski akti sudskih organa

Obiajno pravo opi akti nastali preuzimanjem i sankcioniranjem obiaja od strane dravne vlasti Akti drutvenih organizacija opi akti koji stvaraju drutvene organizacije na osnovi ovlatenja i naknadnom potvrdom dravne vlasti

Pojedinani akti

o Ukaz akt politiko-izvrnih ili upravnih organa

www.pravokutnik.net

P a g e | 120

o Rjeenje & zakljuak akt upravnih organa o Rjeenje & Presuda akti sudskih organa o Pravni posao akt privatnih osoba koji je nastao na osnovi
ovlatenja i u skladu sa pravnim propisima
Ova navedena lista pravnih pravila ipak ne smije se uzeti kao apsolutno zavrena niti potpuna, jer pravo nije jednolino to je dokaz da oblici u kojima se pravo javlja nisu jednom zauvijek dani. Postoje brojni drugi pravni akti koji nisu dani gornjom analizom; ta lista daje samo opi prikaz i pregled, bez navoenja detalja. U gotovo svim suvremenim drava donose se planovi, tj. dravni prorauni ili ope bilance kao pravni akti koji se odnose na razliita podruja drutvenog ili financijskog stanja u dravi. Donose se rezolucije i deklaracije, kao naelni stavovi brojnih organa o razliitim pitanjima drutvenog ivota u dravi. Zatim brojne preporuke kojima organi daju sugestije o nekim pitanjima, te smjernice i upute kako izvriti neki zakon i slino. Dravni organi takoer donose poslovnike kojih se moraju drati u svom radu, ili pravilnike kojim se izvravaju zakoni i na koje zakon poziva pojedine organe da ga donesu radi navedene svrhe. Nadalje, pojedini organi u dravi su nadleni za ratifikaciju meunarodnih ugovora. Spominju se i brojni izvjetaji, koje organi podnose drugim organima, organizacijama i javnosti uope. Na kraju se moraju spomenuti dva vrlo znaajna akta a to su akt o mijenjanju ustava i referendum. Raspon oblika u kojima se pravo javlja vrlo je irok. Izmeu sadraja i oblika pravnog akta postoji meuovisnost. Sadraj pravnog akta, tj. norma, njeno znaenje vanosti za pravni poredak, redovito e odrediti i oblik pravnog akta. Norme najznaajnije po sadraju bit e formulirane i u najznaajnijim oblicima, tj. onima koji stoje na vrhu rangovne ljestvice.

OPI AKT -norma apstraktno predvia -niz u osnovi ponovljivih odnosa -unaprijed ih regulira

POJEDINAAN AKT -konkretan odnos se zatjee -odnos je neponovljiv -norma ga regulira trenutno

Ipak, krivo je miljenje da je jedina razlika izmeu opih i pojedinanih pravila ta da pojedinani proizlaze iz opih. To uglavnom je istina, ali ima sluajeva gdje je potrebno donijeti pojedinaan akt koji e regulirati konkretnu situaciju, ali da se on ne moe osloniti na opi akt jer on ne postoji. To se dogaa pri pojavi pravnih praznina.

Slinosti opih i posebnih pravnih akata

Opet, iako razlike postoje, nije ispravno prikazivati ih kao apsolutne razlike, ve samo kao relativne jer su ti aktovi meusobno povezani kao elementi jedinstvenog procesa postojanja i provedbe prava, koji se razvija iz opeg do pojedinanog. Redovito, pojedinani akt proizlazi iz opeg, u njemu nalazi svoj temelj. Taj postulat proizlazi iz naela zakonitosti, koje trai da svi akti i radnje dravnih organa moraju biti u skladu i utemeljene na zakonu. Realni proces prava ne oituje se samo kroz ope akte, jer je cilj regulirati konkretne odnose, a to je izvedivo pojedinanim aktima. Po tome je pravo djelotvorno, jer samo s opim aktima ne bi moglo razviti svoju cjelovitu funkciju u drutvu. Tradicionalne pravne teorije su sasvim neispravno pravile naelno vrednovanje izmeu opih i pojedinanih akata, jer su smatrale da se prvom mogu smatrati samo opi akti, dok pojedinani nisu bili dio prava, nego samo primjena prava. Time je jedinstveni proces prava bio nasilno raskinut. U okviru graanske pravne znanosti takvom se shvaanju odupirao njemaki teoretiar Merkel, koji je inicirao shvaanje o stupnjevanju procesa prava. Tu misao prihvatio je i Hans Kelsen(stvarane prava je uvijek primjena prava, stvaranje nie pravne norme je primjena pravne norme) i obradio je.

www.pravokutnik.net

P a g e | 121
Na osnovi hijerarhijske ljestvice utvreno je da akti imaju razliite razine, razliito pravno znaenje i vanost. Ipak sa gledita adresata, pravna obveza uvijek ostaje ista, bez obzira je li akt vie ili nie razine. Jedino ako doe do sukoba ili proturjenosti meu pravnim aktima, onda dolazi do izraaja njihova pravna razina, pa e akt manjeg ranga morati ustupiti pred viim rangom. Tu proturjenost, dakle, ukida nadleni dravni pran u korist vieg organa.

2. Ope karakteristike pravnih akata

Iz pregleda vrste pravnih akata proizlazi injenica da akti imaju razliitu pravnu snagu, odnosno da su neki vieg a neki nieg ranga to nazivamo hijerarhijom ili ljestvicom,

meutim za graane su svi

akti od jednake vanosti.

Opi akt se oituje redovito putem pojedinanog akta, i presuda je, ako je zakonita, proizvod zakona. Da bi pravni akti mogli uinkovito regulirati drutvene odnose, vano je da se ti akti meusobno mogu razlikovati i diferencirati. S obzirom na to, svaki pravni akt mora imati neka vanjska obiljeja po kojima se razlikuje od drugih.

Elementi identifikacije pravnog akta: naznaku organa koji ga je donio datum kad je akt donesen ime akta o obino se navodi kojoj vrsti akta pripada i koje odnose akt regulira

sadraj akta oblik akta

prema tim oznakama dravnim je organima, ali i drugim graanima mogue pouzdano utvrditi identitet pravnog akta. utvrivanje pravnog akta nuan je preduvjet za njegovu provedbu. Kad se skupe ovi elementi akta, tada ga spoznajemo u njegovoj cjelini. Mi jedan akt se ne moe pojaviti, a kamoli odrati ako ne posjeduje ove elemente. Kad ja pravni akt predstavljen u potpunosti, onda znamo da je rezultat pravnog postupka. Ti postupci su regulirani pravom. Dubljom analizom dolazimo do zakljuka da je akt determiniran svojim postupkom i da i pojedine djelatnosti uvijek moramo uzimati sa prijanjom djelatnou, odnosno s vlastitim procesom. Razliiti postupci daju razliite pravne akte, npr. Vaniji akti imaju sloeniji postupak donoenja (sporije i obazrivije se vodi, vie analita, ocjena i ispitivanja, rasprave, temeljite pripreme i sl.). Osim formalnih analiza jo se pazi i na osobni sastav tijela ili organa koji sudjeluju u tim postupcima, radi kvalitetnijeg postupka.

www.pravokutnik.net

P a g e | 122

3. Odnosi meu pravnim aktima i naelo zakonitosti

Naelo zakonitosti dominira, odnosno mora dominirati u odnosima meu pravnim aktima. A. Podrazumijeva se zahtjev da sadraj i oblik nieg pravnog akta budu u sukladnosti zahtjevom s viim pravnim aktom. B. U protivnom se sluaju taj nii akt smatra nezakonitim. Materijalna nezakonitost o Ako se sadraj nieg akta ne slae sa sadrajem vieg akta
o

Primjer:Zakon o parninom postupku navodi nemogu se primjeniti nikakve prisine mjere prema stranci koja se ne odaziva pozivu suda radi sasluanja niti se stranka moe prisiliti na davanje iskaza. Ako bi, suprotno tome, neki sud donio rjeenje kojim se primjenjuju prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi sasluanja, akt bi bio u suprotnosti sa sadrajem vieg pravnog akta i, kao takav, bio bi nezakonit

Formalna nezakonitost o Kad vii pravni akt propisuje u kojem e se obliku i po kojem postupku i od kojeg organa pojaviti nii akt, a nii akt tim zahtjevima ne udovolji.
o Primjer:Zakon o parninom postupku odreuje presuda se mora pismeno izraziti u roku od osam dana od donoenja i pismeno izraena presuda mora imati uvod, izreku i obrazloenje te se zatim odreuje to mora sadravati uvod, to izreka, a to obrazloenje.Presuda, dakle koja nebi udovoljila ovim zahtjevima, bila bi formalno nezakonita.

Pojam zakonskog pravnog akta potrebno je uzeti u irem smislu jer po nazivu ispada da se radi samo o sukladnosti nieg pravnog akta sa zakonom, a time se iskljuuje odnos zakona i ustava. Zakon je nii pravni akt od ustava i mora biti u sukladnosti s njime, jer ako to nije onda je protuustavan.

Prema tome, sukladnost u odnosu nieg pravnog akta prema viem pravnom aktu oituje se: Naelom ustavnosti o Sukladnost zakona i drugih akata prema ustavu
www.pravokutnik.net

P a g e | 123 o Potrebu za potovanjem ustavnih naela vano je stalno isticati jer je ustav skup osnovnih i temeljnih propisa na kojima poiva dravnopravni poredak. Ustav je skup openitih naela i predstavlja tek temelj, te ne daje precizne smjernice i detalje niem aktu, odnosno zakonu.

Naelom zakonitosti o Sukladnost niih pravnih akata prema viima, osobito prema zakonima o Ponekad vii akt zahtjeva da se sukladnost odnosi vie na formu i postupak donoenja nego sadraj, ali zakon takoer redovito dosta precizno i temeljito odreuje i sadraj nieg akta

Iz openitih ustavnim naela, zakon, zakonodavna djelatnost i zakonodavni organi crpe mogunost da detaljno i precizno, nevezano na ustav ostanu vjerni i dosljedni ustavnim naelima, da od njih odstupe ili da ih jednostavno izigraju.

Zakonodavni organi postaju primarna politika sila, ako: izbjegnu naelo ustavnosti o organi se ne osjeaju vezanim uz ustavna naela o nemaju pravna ogranienja u svojoj djelatnosti uvrste naelo zakonitosti o zakonodavni organi uspjet e drati izvrne organe (pogotovo upravu) drati u zakonskim ogranienjima, a time i pod politikom prismotrom
U zahtjevu da dravni mehanizam djeluje pravno, pokazala se potreba za uvrivanjem ne samo naela zakonitosti, nego i naela ustavnosti, te se formiraju razna dravna ureenja i organi koji e voditi brigu nad potivanjem ustavnosti.

Vii pravni akt nikad ne moe potpuno odrediti sadraj nieg, jer tada nii akt uope ne bi bio potreban, te se ne bi pojavila potreba za naelom zakonitosti. Vii akt je s obzirom na to redovito neodreeniji, openitiji i apstraktniji nego nii akt, ostavljajui ovome pravo i dunosti da konkretnije razradi svoj sadraj.
Mogue je da nii akt utjee na razradu sadraja vieg pojma, no to ovisi o tome kojoj dravnoj funkciji ili grani prava pripada dotini nii akt.( Na primjer, teoretski je vezanost uprave i sudstva naelom zakonitosti jednaka, meutim u realnosti uprava se ne moe opseno i detaljno ograniiti i strogo vezati viim aktom kako to to moe sudstvo. Stoga je razlika meu njima prirodna, te se nalazi u biti njihovih djelatnosti i ne moe se negirati.) to se razrade tie, ona moe biti razliita. Nii e akt nekad razraditi samo jedan dio ili lan vieg akta (npr. jedna presuda temeljena na lanku om i tom zakona). Katkad e nii akt opseno razraditi i uiniti pogodnijim za primjenu vii akt u cjelini (npr. pravilnik za provedbu zakona). Pojam zakonitosti potrebno je promatrati sa jo jednog gledita. Naime, svaki ovjek, pojedinac, graanin u sebi nosi uroenu moralnu svijest o tome to je pravedno a to nije. Pravne norme i institucije reguliraju ponaanje graana, odnosno ocjenjuju je li njihovo ponaanje u skladu sa propisanim normama.

Meutim, kao to ljudi u sebi nose osjeaj pravde, tako se kod njih kao pravnih bia razvija i osjeaj zakonitosti, tj. sposobnost vrednovanja to je a to nije u skladu sa pravnim propisima. Razlikujemo: subjektivni osjeaj nezakonitosti o vlastito uvjerenje koje graanin ima o ne mora biti uvijek tono, te su mogue i greke i zablude
www.pravokutnik.net

P a g e | 124 o o mogue je da bude toan i da se pokae ispravnima ovisi o kvaliteti subjekta koji ocjenjuje koji moe imati manje ili vie pravnog znanja

objektivni osjeaj nezakonitosti o subjektivni osjeaj nuan je u svakom poretku, ali se ipak nijedan pravni poredak ne bi mogao osloniti samo na njega, jer postoji potreba za objektiviziranjem injenica zakonitosti ili nezakonitosti. o Pod ime se podrazumijeva da se utvrivanje (ne)zakonitosti nekog akta izuzme iz subjektivnog podruja, i podvrgne objektivnim kriterijima-viim pravnim aktima o Posrednik koji nii akt ocjenjuje po viem je dravni organ! Ne moe se dopustiti da bilo koji graanin nadleno procjenjuje to je a to nije zakonito! Svaki graanin ima pravo misliti to hoe o (ne)zakonitosti pravnih akata, te javno iznositi svoj stav i ak davati inicijativu za ukidanje nezakonitih akata jer su to sve djelatnosti u okviru subjektivnog osjeaja nezakonitosti. Meutim, objektivno utvrivanje nezakonitosti nastupit e samo onda kad inicijativom graana ili po slubenoj dunosti nadleni dravni organ provede postupak iji e rezultat biti utvrivanje (ne)zakonitosti nekog akta! Samo e ta djelatnost biti pravno relevantna i ulazi kao konstitutivni element u pravni poredak. Isto tako, bilo bi krivo zakljuiti da subjektivni osjeaj nema nikakav utjecaj na pravni poredak, jer on prije svega pokazuje razvijenost pravne svijesti graana, te koliko graanin poznaje prano zajednice kojoj pripada i kako razvija svoj moralni i politiki stav prema tome pravu u cjelini ili prema nekim njegovim institucijama ili propisima. Pravo sudi o ponaanju graana, ali i oni sude o kvaliteti prava i pravnih propisa. U presudnom trenutku graani mogu presuditi o nekom pravnom poretku u cjelini, to se nazva aktom revolucije. (primjer je stari Rim i institucija actiones populares gdje je svaki graanin mogao nadlenom dr. Organu dati inicijativu za ispitivanje nezakonitosti upravnih akata.)

www.pravokutnik.net

P a g e | 125

4. Tehniko ustrojstvo naela zakonitosti i pravni lijekovi

Da bi se utvrdila nezakonitost nekog pravnog akta, za to postoji predvien postupak. Tada se nameu dva pitanja a to koji je organ nadlean za to utvrivanje te kakvim postupkom? Nadlean organ je redovito onaj koji donosi akt hijerarhijski jai od akta ija je zakonitost u pitanju ili onaj organ koji je na rang ljestvici dravnih organa na viem poloaju od organa koji je donio akt o kojem se raspravlja.
Postupak je kojim se utvruje nezakonitost razliit je u pojedinim pravnim porecima.

Postoje pravni akti protiv kojih uope nije doputen postupak ispitivanja i utvrivanja nezakonitosti. Za akte kod kojih taj postupak je doputen postoji stupanj o o Dvostupanjskog Trostupanjskog ispitivanja i utvrivanja nezakonitosti.

Takvo ispitivanje i navedeni stupnjevi vrijede samo za pojedinane pravne akte, dok je za ope predvien drugi postupak od kojih je najbitniji onaj ispitivanja ustavnosti zakona.

1. Dvostupnjevitost je, naelno, bra, efikasnija te jeftinija jer se njome manje optereuje dravni aparat i jer angaira samo dva organa na stupnjevima rang ljestvice. 2. Trostupnjevitost je sporije (proces ispitivanja traje due ali daje temeljitiju analitu i preciznije utvrivanje), skuplji jer je trai djelatnost triju razliitih organa ime se optereuje dravni aparat (pogotovo jer se smatra da ovakvo ispitivanje moe nepovoljno utjecati na odgovornost i savjesnost organa II. stupnja jer on zna da njegov pravorijek nije konaan i da iza njega slijedi organ s konanim utvrivanjem, odnosno organ III. Stupnja).

Pokretanje postupka Postupak moe biti pokrenut na dva naina: Graanin smatra da je neki pravni akt nezakonito povrijedio njegove interese
www.pravokutnik.net

P a g e | 126 o Obraa se nadlenom dr. Organu traei ispitivanje zakonitosti tog akta, te daje argumente za to Ova vrsta naziva se redovito ispitivanje na osnovi zahtjeva stranke po tzv. Privatnoj inicijativi

na osnovi zahtjeva dravnog organa

o

samo za ispitivanje onih pravnih akata ijim bi se sadrajem i efikasnou znaajnije povrijedio pravni poredak, to je opasnost ne samo za pojedinca nego i zajednicu po tzv. Slubenoj dunosti

Pravni lijekovi
Sredstva kojima se pokreu ispitivanja i iji rezultat je utvrivanje zakonitosti pravnog akta Danas je redovita praksa da akti koje izdaju dravni i drugi organi sadre uputu o pravnom lijeku, tj. poruku adresatima kojem organu, putem kojeg org., i u kojem vremenskom roku se mogu aliti pritom zahtijevajui ispitivanje i utvrivanje zakonitosti.
Uobiajena podjela pravnih lijekova je na redovite izvanredne Primjenjuju se u kriviim, parninim, upravnim i drugim postupcima. Gledajui njihovo ustrojstvo, imaju neka istovjetna i neka razliita obiljeja, to je prirodno jer je to ustrojstvo dio razliitih specifinih postupaka. Mogu se razlikovati i po raspoloivim oblicima, po roku, po dvostupnjevitosti ili trostupnjevitosti i slino.. (btw. tu nas sad Peri upozorava kako ima dosta primjera iz zakonodavstva bive nam drave, te da je vrlo vjerojatno da e se navedeni normativni oblici s vremenom u novoj dravi mjenjati. Zato ovo njegovo trabunjanje treba uzeti samo primjera radi, jer je navedeno edukativno BLAblaBlabla odoh po sladoled or somethin..)

Pravni lijekovi su sredstva kojima se eli pobiti odluke dravnih i drugih organa, koje su iznesene u njihovim pravnim aktima zbog njihove pogrenosti te kako bi se otkrila njihova nezakonitost. Odluka dravnih organa moe biti pogrena:

error in iudicando(greska u odluivanju) ako je organ pogreno ili nepotpuno utvrdio injenino stanje na koje

je primijenio pravne propise ako je tono utvrdio injenino stanje, ali je na to stanje primijenio pogrean pravni propis ako je pogreno utvrdio injenino stanje i primijenio krivi pravni propis

error in procedendo(greka u postupku)

www.pravokutnik.net

P a g e | 127 ako se organ nije drao bitnih odredaba pisanog postupka, koji je propisan zakonom, da bi se sauvala prava stranaka, jednakost pred zakonom i pravna sigurnost

Protiv ovih nedostataka pokreu sistematiziraju u slijedee grupe:

se

pravni

lijekovi.Ti

se

lijekovi

obino

I. Grupa o Redoviti pravni lijekovi Protiv odluke koja nije pravomona o Izvanredni pravni lijekovi Protiv odluke koja je pravomona II. Grupa o Remonstrativni pravni lijekovi Ako o uloenom, pravnom lijeku rjeava isti organ koji je donio odluku o Devolutivni pravni lijekovi O uloenom lijeku rjeava organ vii od onog koji je donio odluku III. Grupa o Suspenzivni pravni lijekovi Uloeni pravni lijek spreava (odlae) izvrenje pobijane odluke o Nesuspenzivni pravni lijekovi Uloeni pravni lijek ne spreava (ne odlae) izvrenje pobijane odluke IV. Grupa o Jednostrani pravni lijekovi Ako nadleni organ albenog postupka rjeava na temelju jednostranog priopenja podnositelja pravnog lijeka (albe), ne dajui mogunost drugoj strani da se izjasni o uloenom pravnom lijeku o Dvostrani pravni lijekovi

www.pravokutnik.net

P a g e | 128 Nadleni organ prua i protivnoj strani mogunost izjanjavanja o uloenom pravnom lijeku tj. davanja odgovora na uloeni pravni lijek (odgovor na albu)

Pravomonost
U odnosnom aktu sadrana je uputa o pravnom lijeku koja ima rok u kojem valja izjaviti albu. Pravni poredak prisiljen je postaviti vremensko ogranienje pravu graana da se slue pravnim lijekova, jer kad tog ogranienja ne bi bilo, dravni organi bi morali neogranieno ekati da li e i kad e zainteresirane stranke uloiti albu. Zato prvostupanjski akt ne bi mogao stupiti na snagu niti bi se njime mogli regulirati odreeni odnosi, te primjena pravnih akata ne bi bila mogua pa bi pravo postalo neuinkovito.

Pravni poredak zato postavlja racionalan rok za mogunost ulaganja pravnih lijekova i pretpostavlja da ako stranka u navedenom roku nije iskoristila svoje pravo izjave pravnog lijeka, da ona to nije ni htjela. Pravni akt o kojem se konkretno radi, istekom tog roka stupit e na snagu, dobit e pravnu obveznost i postati pravomoan.
U pravnim procesima i sporovima mora nastupiti trenutak kad se dotini proces rjeava, odnosno razrjeava, i to konano, neopozivo, i jednom zauvijek. Kad toga ne bi bilo procesi i sporovi trajali bi unedogled, te se odnosi ne bi mogli jasno ureivati. Pravu je cilj dai ma to prije i to jasnije utvrene, sigurne i regulirane odnose.

Pravomonost je dakle stanje pravnog akta kad on, u relativnom smislu, postaje pravno definitivan, pa ga se ne moe ponititi redovnim pravnim lijekom. Jo vei stupanj pravomonosti nastupa kad su se protiv jednog pravnog akta upotrijebili i izvanredni pravni lijekovi, i kad se, nakon odnosnog ispitivanja, utvrdi njegova osnaena pravomonost. Pravomonost moe uslijediti na ove naine:
Ovakav pojam pravomonosti uglavnom se odnosi na pojedinane akte, osobito na presudu i rjeenje.

www.pravokutnik.net

P a g e | 129

Pravni akt je donesen, i protiv njega nije doputena uporaba pravnih

lijekova

Pravni akt je donesen, doputena je uporaba pravnih lijekova ali

stranka ne upotrijebi to pravo te protekom roka za pravni lijek, akt postaje pravomoan

Pravni akt je donesen, doputena je uporaba pravnog lijeka, ali se

stranka odrekne prava na albu, pa pravomonost stupa na snagu prije isteka zadanog roka

Pravni akt je donesen, doputena je mogunost albe, nezadovoljna

stranka uloi albu protiv tog akta u cjelini ili jednog dijela, ali odustane od ve najavljene albe

Pravni akt je donesen, doputena je upotreba pravnog lijeka, te ga

stranka pravodobno i iskoristi. Dolazi nadlenom organu (II. ili III. Stupnju) na ispitivanje i utvrivanje, te rjeenjem tog organa postaje pravomoan ili se ponitava, ukida ili se vraa na ponovni postupak organu I. Stupnja

lijekova se pokree pitanje njegove zakonitosti te se njegova prvobitna pravomonost jo jae utvruje ili ponitava to se tie opih zakona, pogotovo ustava, zakona, sporazuma, statuta, ovdje se ee upotrebljava pojam stupanja na snagu ili pravosnanosti.
Neovisno o nazivu, u oba sluaja eli se rei da je akt postao pravno obavezan za njegove adresate, te da oni moraju uskladiti svoje ponaanje prema njemu. Tim aktom pravomonosti otvara se novi proces do ostvarivanja prava, tj do njegovog konanog cilja- da po svom zahtjevu ostvari odreeni drutveni odnos.

Akt je postao pravomoan, ali utjecajem izvanrednih pravnih

Najredovitije i glavne posljedice pravomonosti:

Otvara

se daljnji proces realiziranja odluke nadlenog organa, odnosno slijedi faza izvrenja ili izvrnosti, te faza obavljanja nekih materijalnih radnji ne bis in idem, odnosno pravo raspravljanje i presuivanje ve

S pravomonosti stupa na snagu i princip

ne dozvoljava nikakvo ponovljeno presuene stvari. o o

Kad bi pravo doputalo da se ve pravomono rijeeni spor ekshumira i obnovi, unijelo bi pravnu nesigurnost. Dakako, i od ovog naela postoje iznimke, meutim nadleni organ mora u cijelom postupku paziti nije li ista stvar ve pravomono presuena, jer bi u tom sluaju ponovljeni postupak bio apsolutno nevaei.

Drugo

veliko naelo koje slijedi je res iudicata, to oznauje pravno definitivnu i neopozivu odluku o nekoj stvari.
www.pravokutnik.net

P a g e | 130

o Nastavlja se na ne bis in idem u smislu da ve pravomono o

o presuena stvar ne moe bit objekt drugog postupka sa svim istim elementima Ide korak dalje sa zahtjevom res iudicata pro veritate habetur odnosno ono to je navedeno u pravomonom aktu mora se uzimati kao istinito! Ova pretpostavka uvodi se da bi se zadovoljila tenja za postizanjem materijalne istine u procesima Naalost, time se nekad upuuje poruka adresatima da je odluka ne samo pravno u redu, nego da je utemeljena na istini. Budui da u pravu sudjeluju ljudi koji nisu nepogreivi, greka u pravu ostaje njihovim moguim teretom, to je dobro ve na poetku pravnog studija prihvatiti (lolcina za perica)

Izvrnost akta
Stanju pravomonosti slijedi injenica izvrnosti tog akta. Pod time razumijemo pravni zahtjev da akt postane uinkovit i djelotvoran i da se njegov sadraj provede i ostvari. Po tom aktu moraju se ravnati i graani i dravni organi.
(npr. po pravomonoj presudi da Toni godinu dana odlei u zatvoru, slijedi izvrenje presude koje e se sastojati od materijalnih radnji nadlenih organa po kojima e Tonija spremiti u buksu i tamo ga drati neko vrijeme)

Faze efikasnosti pravnog akta: Pravomonost Izvrnost Materijalne radnje Ponekad se dogodi da izvrnost i materijalne radnje nastaju prije pravomonosti, i to u krivinom, parninom i upravnom postupku.

(npr. Graanin mora nakon primljenog rjeenja poreznog organa (koji nije pravomoan jer postoji pravo albe) odmah uplatiti odreenu svotu poreza. Taj akt je izvran, ali ne i pravomoan jer graanin albom eventualno moe promijeniti sadraj primljenog poreznog rjeenja.)

Redovito se pretpostavlja da je pravomoan akt automatski i zakonit, ne mora uvijek biti tako. Pravomoan akt moe biti nezakonit, pa se zato i predvia primjena izvanrednih pravnih lijekova. Prema tome injenice pravomonosti i izvrnosti nisu potpuni dokaz zakonitosti akta, nego sama pretpostavke zakonitosti.
Iz analize pravomonosti vidljivo je da je pravo sklono uvoenju rokova. Rok je razmak vremena koji pravo odreuje i s kojim zahtjeva ispunjenje neke radnje, suzdravanje od radnje ili daje ovlatenje za poduzimanje neke radnje. Ako navedeni rok mine, subjekt gubi to pravo, ime pravni sustav daje do znanja da ne tit inertne pojedince koji se nisu kadri boriti za svoja prava. Iz toga proizlazi pouka iura vigilantibus sunt scripta, tj. pravo je napisano (dano) samo za one koji bdiju nad svojim pravima i ele ih ostvariti borbom za njih.

www.pravokutnik.net

P a g e | 131

Nezakonitost
Nezakonitost pravnog akta znai njegovu protupravnost, te time u pravu moe doi do proturjene situacije: Pravomoan akt=protupravan (nezakonit) o To proturjeje moe ostati ali se moe i ukinuti u povodu izvanrednog pravnog lijeka Ipak, nezakonitost ne moe se uzeti kao jedinstven pojam, jer se pojavljuje u razliitom intenzitetu, odnosno moe biti tea ili laka. Zato se navodi klasifikacija nezakonitosti na: Nitavost pravnog akta o Apsolutna Tei oblik nezakonitosti Aktu nedostaje bitan element za pravovaljanost (ili ga je donio nenadlean organ, ili ne valja forma) Akt se ponitava, postaje nitav Stanje nitavosti znai da se smatra da akt/pravni posao nije ni postojao Negira mu se pravovaljanost od poetka (ab inito), odnosno ex tunc akt ponitenja see sve do trenutka nastanka Uope se ne priznaju njegove posljedice, situacija se vraa u prijanje stanje, apsolutna negacija (negotium nullum) Dravni organ mora paziti i ukazivati na njegovu apsolutnu nitavost po slubenoj dunosti, na inicijativu stranka i svih graana Tuba za ponitenje tog akta ne zastarijeva

www.pravokutnik.net

P a g e | 132

Odluka o nitavosti je deklaratorne prirode; sama ova odluka jedino potvruje nitavost koja je dotad u stvarnosti i postojala

Relativna Manji stupanj nitavosti, ublaena Pravni akt/posao smatraju se valjanim sve dok se ne uloi tuba i uslijedi njegovo ponitenje Postupak se ne pokree po slubenoj dunosti nego o ovoj nitavosti moraju paziti zainteresirane stranke, te pokrenuti postupak Tubeni zahtjev ima rok (kod pravnih poslova 5 godina) nakon ega zastarijeva i takav posao ima mogunost da i dalje pravovaljano opstane Ako se ipak utvrdi relativna nitavost onda sve njegove posljedice, sadraj i zahtjevi obezvrjeuju se od poetka, ex tunc

Oborivost pravnog akta o Laki oblik nezakonitosti o Sastoji se u njegovom stanju o Akt postoji i proizvodi namjeravane pravne uinke o Ipak, on se moe oboriti jer ima nedostatke koji ga ine protupravnima o Obaranje se moe postii samo zahtjevom oteene stranke na osnovi prigovora oborivosti (obaranje je konstitutivne prirode) o Takav akt se nee ponititi nego ukinuti o Pojam ukinua znai da on gubi pravnu snagu ex nunc, od trenutka ukidanja-to se ukidanje odnosi samo na budunost a ne na prolost kao kod ponitavanja o Oborivost ne ispituje i ne utvruje dravni organ po slubenoj dunosti, nego samo ako oteena stranka uloi prigovor

5. Politiko ustrojstvo naela zakonitosti (naelo zakonitosti i pravda)

Nema ideolokog pokreta koji nije razvio svoje vienje pravde. Svako povijesno razdoblje bilo je ispunjeno takvim shvaanjima, koja su se meusobno razlikovala. Stoga pojam pravde mijenjao se ne samo kroz povijesna razdoblja, nego i unutar drutava. Pravo i pravda tijesno su povezani pojmovi jer sva pozitivna prava istiu da ostvarenjem njihova pravna poretka ostvaruju pravdu. Meutim, teko je odrediti kakvu pravdu, tko ju je odredio i kome ona zapravo treba sluiti.

Misao da su drava i pravo ustanove za ostvarenje univerzalne pravde, stara je koliko i drava i pravo. Usporedno s tim javljala su se i suprotna miljenja, da se drava i stvaraju kao utilitarne organizacije i da njihov cilj nije u pravdi ve u koristi.(sofisti) Pojavilo se dualistiko shvaanje prava, po shvaanju u starom Rimu pravo je moralo sluiti ostvarenju pravde. Ta ideja zadrala se i u srednjem vijeku gdje se pravda istie kao boja pravda.
www.pravokutnik.net

P a g e | 133 Pojava racionalizma i njegov utjecaj na znanost i formiranje kole prirodnog prava doveli su do odvajanja pojma pravde od boje bolje i do njegove svjetovnosti; pravda proistjee iz ljudskog razuma. Neki graanski pisci prihvaaju ideju o pravdi kao jedinom ili primarnom izvoru prava. Duguit navodi ljudsku svijest kao stvaralaki izvor prava, a formiranje svijesti odreuju osjeaj drutvenosti i osjeaj pravednosti. Geny istie da je zadatak prava donijeti pravila koja e zadovoljiti na intimni osjeaj pravde Gurvitch da je pravo uvijek pokuaj ostvarenja pravde, i da svaka druga nastojanja su unaprijed osuena na neuspjeh.

Openito, na podruju shvaanja prava kao pravde mogue su dvije osnovne greke: Pojam pravde se dovodi u ovisnost o initeljima koje je nemogue objektivno odrediti o Grotius kae da je nepravedno on to se protivi biti razuma, a to je bit razuma, nemogue je objektivno utvrditi Naela pravde smatraju se nepromjenjivima i s obzirom na povijesna razdoblja i s obzirom na ljudske, drutvene grupe Iz pokuaja da se pravo dovede u primarnu ovisnost o pravdi proizale su nepovoljne posljedice jer se nije traio korijen u materijalnim i duhovnim uvjetima drutvenog ivota. Ideja apriorne i univerzalne pravde doivjela je otre kritike i u okviru same graanske pravne znanosti. Tome je pridonio pravac pravnog pozitivizma zaet teorijom Austina i Iheringa, te doveden do razvoja Kelsenovom teorijom iste pravne znanosti. ista pravna znanost je zasluna za izbacivanje mita o apsolutnoj pravdi i nepromjenjivom prirodnom pravu, jer se po njima pravda ne moe objektivno saznati, ona je emocionalnog karaktera.
Neispravno je pravo temeljiti na pravdi koja bi nuno proizlazila iz prirode ili iz prirodnog razuma, jer se ona u stvarnosti ne moe ustanoviti jer izmeu jedinki vlada pravo jaega i borba za opstanak. Osnovno je pitanje mogu li se odnosi meu ljudima temeljiti na jednakosti i pomoi. Neki suvremeni teoretiari smatraju da je to nemogue i da je pravo jaega prirodna nunost, no ideologija suprotna ovoj smatra da je mogue urediti drutvo prema gore spomenutim naelima. Ta ideologija u odreenu pojma pravde negira njegovu apsolutnost, jer je pravda ideja koja se mijenja ovisno o promjenama u ovjeku, pa i u opoj drutvenoj svijesti. Apsolutna pravda predodreena za sve ljude i za sva vremena ne moe se utvrditi, mi moemo spoznati samo relativnu pravdu, tj. onu koju istiu pojedinci ili grupe u odreenom razdoblju.

Pravda se, nakon prvobitne zajednice, u drutvenim odnosima pojavljivala kao pravna pravda jer se pravom postie ostvarenje ideje o pravdi koju ima vladajua grupa, tu pravdu je mogue objektivno spoznati, utvrditi i po njoj se ponaati. Ona je zakonitost pravnog poretka. Kako je shvaanje pravde relativno, ne moe se zakljuiti da ona nema nikakvu ulogu u stvaranju prava, jer ima veliku ulogu u pokretanju ljudske svijesti i akcije. Dualizam izmeu onog prava koje postoji (ius in civitate positum) i onog koje bi, po neijem shvaanju, moralo postojati (ius condendum) osnovan je na razlici u shvaanju pravednog. Dakle, pravo je utemeljeno na shvaanju to je
www.pravokutnik.net

P a g e | 134 pravedno a to nepravedno, ali to shvaanje je relativno i determinirano ekonomskim i duhovnim uvjetima drutvenog ivota. U nemogunosti da se nae objektivni kriterij za odreenje sadraja pojma pravde, neki teoretiari u pomo dovode naelo zakonitosti, da je ono realno naelo koje se moe objektivno utvrditi, jer je propisano i jer se njegov sadraj nalazi u normativima konkretnog pravnog poretka. Npr. Dravni organi vrednuju ljudske postupke i radnje ali ne po mjerilu pravde, jer je nju nemogue utvrditi, nego po naelu zakonitosti. Takav stav iznio je Kelsen, a zbog svoje loginosti primamljiv je svakom pravniku. Ne daje mogunost nekoj drugoj znanstvenoj alternativi, i pravniku olakava spoznajne napore. S druge strane, ini pravnika manje spoznajo sposobnim, socijalno indiferentnim.. Stoga se pravnik ne smije potpuno zadovoljiti (hihihihi) pozitivnim pravom jer je ono puno praznina, greaka i proturjeja. Postojee pravo ne smije biti jedini regulator, moraju se uvaiti i moralna naziranja. Takoer, pojam pravde ne moe se sasvim uklopiti u naelo zakonitosti jer bi to dovelo do apsolutiziranja vrijednosti naela zakonitosti, a njih ne smijemo gledati apstraktno nego u konkretnom povijesnom kontekstu.

6. Vrste pravnih akata A) USTAV

U hijerarhiji pravnih akata, ustav je najvii pravni akt; svi ostali nalaze se nie od njega i moraju biti njemu podreeni.

Bez obzira na svoj ustroj, svaka drava ima svoj ustav, jer ureenje svake drave poiva na nekim temeljnim naelima koja postavljaju drutvene snage koje u dravi imaju vlast.
Ustav moe ali i ne mora formalno postojati, moe i ne mora biti pisan, kodificiran ili nekodificiran; ipak

svugdje postoji faktiki jer oznauje postojanje organizacije vlasti i pravnog poretka.

Sam pojam ustava i ustavnosti kasnijeg je podrijetla, drave su ga imale puno prije nego se pojam ustava obradio u pravnoj teoriji. Ideja ustavnosti i borbe za ustav su rezultat odreenog politikog procesa koji se javio jaanjem graanskog stalea u borbi za politikom vlasti. Posebno su bili okrenuti ukidanju ili ograniavanju samovolje apsolutnog monarha, kojeg su eljeli vezati ustavom. Apsolutna monarhija prozivana je politikim anakronizmom koji koi drutveni razvoj, te se postavlja pitanje zato bi se itav jedan narod morao podvrgnuti volji lanova jedne obitelji? isticalo se da je svaka monarhija u biti uzurpiranje vlasti. Graanstvo je preuzelo ulogu glasnogovornika naroda, te se zalagalo za ustavnu dravu, to je organizacija vlasti u kojoj e se glavne dravne djelatnosti voditi u ovisnosti o utvrenim normativima, a ne po samovolji monarha. Jedan formalni dokument ili praksa morali su utvrditi prava i dunosti postojei initelja vlasti. Istaknut je zahtjev da najvii zakon u dravi (ustav) mora biti iznad subjektivnih snaga (kralj, skuptina) i mehanizmu vlasti, te da e objektivni i nepristrani ustav i zakoni omoguiti lanovima zajednice da ive kao graani a ne podanici, da ive poretka) a ne

sub lege (po propisima utvrenog pravnog sub homine (pod osobnom vlau).

www.pravokutnik.net

P a g e | 135
Ta borba za ustav bila je povezana da naziranjem da je narod suveren, i da je politika nunost formirati predstavniko tijelo, parlament, u koji e ui i predstavnici novih drutvenih snaga. Stoga je potrebno usporedno govoriti o borbi za ustav i borbi za parlament jer su to dva elementa isto politikog procesa. Politika uloga ustava danas drugaija je nego prije jer suvremeni ustavi ne mogu ostati na svojoj prvobitnoj ulozi; ne mogu biti samo korekcija i ogranienje monarha, to je veina davno prerasla. Mijenja se njegov poziv, te izmeu naslijeenog i suvremenog ne vlada nepomian odnos, oni se dijalektiki negiraju.

Naelo pravne jednakosti, primjerice bilo je prisutno jo u graanskom drutvu iako nije bilo potpuno ostvareno. Danas se ono dijalektiki negira u smislu da se tei stvarnoj, drutvenoj jednakosti, tako da se zadri i naelo pravne jednakosti ali da ga se usavri radi postizanja to vee stvarne jednakosti. Ista stvar je sa prvobitnim pojmom ustavnosti, jer je danas imperativ imati progresivan i human ustav. Ustavom se razvoj drave i drutva normativno usmjeruje meutim, samo relativno jer nijedan ustav ne moe svom drutvu nametnuti granice kretanja . ma koliko teio i ostvarivao stabilizaciju, pravni poredak je podvrgnut i zakonu kretanja, tj. zakonu promjene, djelomine ili potpune. Iako je ustav od svih pravnih akata, najmanje podloan promjenama, njegove promjene valja predvidjeti i sankcionirati u za to odreene forme. Postoji neto to je iznad i to je jae od ustavnog poretka a to je dijalektika zakonitost apsolutnog kretanja pravnog poretka. Ustav je instrument stabilizacije, ali ona ne smije sprijeiti daljnji politiki dinamizam i progresivnu izgradnju.

Oblici ustava: Pisani ustav

o

Skup osnovnih propisa o ureenju neke drave, postoji u pisanoj formi

Nepisani ustav
o

Takoer razlikujemo: o

Naela koja nisu napismeno utvrena ali su se formulirala i uvrijeila tijekom politikog ivota ili parlamentarne prakse

Kodificirani ustava
o o Jedinstven i redovito pisani dokument Skupljena osnovna naela o ureenju drave

Nekodificirani ustava

o o
o

Nalazi se u difuznom stanju, nije jedinstven ni cjelovit dokument Primjer je engleski ustav, jer neki dokumenti imaju pisanu formu a drugi su u sklopu obiajno-ustavog prava (Magna Carta, Bill of Rights itd..) Posljedica toga je znatna potekoa oko precizna utvrivanja ustavnih propisa to dovodi do nejasnoa, no usprkos tome takva struktura doputa i veu elastinost i evoluciju nego kodificirani ustavi

Ustavi se razlikuju i po nainu svoga mijenjanja Kruti ustavi

Odreuju tee uvjete za svoje mijenjanje Promjena moe biti izvedena samo po specijalnom, sloenom postupku Npr. Djeluju posebne skuptine, specijalna veina, referendum i sl
www.pravokutnik.net

P a g e | 136

Utjecaj prirodoprave kole, eli se zadrati naela na due vrijeme, tei se duoj stabilizaciji

Meki ustavi
Lake se mijenjaju Promjena je poput obinih zakona Misao da narod uvijek ima pravo preporoditi i promijeniti ustav, te da sadanje generacije ne smiju svojim zakonima podiniti budue.

Ponekad se doputa promjena ustava u cjelini, meutim ak i tada su neki njegovi dijelovi izuzeti iz te promjene (npr. u francuskoj 1884. republikanski oblik vlade).

Po nainu donoenja, ustave dijelimo na: Oktroirane ustave o Jednostrani akti poglavara drave o Rezultat politikog diktata poglavara narodu, parlamentu i pol. Strankama Ustavne paktove o Odraz kompromisa izmeu poglavara i predstavnikih skuptina o Poznati su ustavnim monarhijama Narodne ustave o Iza njih stoji volja veine, volja naroda o Volja je slobodno izraena na opim, tajnim i demokratski provedenim izborima ili referendumu Ustavi razliitih zemalja imaju razliite sadraje, koji ovisi o biti dotine drave i njenom drutveno ekonomskom poretku. Da bi se upoznalo ustavno ureenje neke drave, nije dovoljno prouiti samo njen ustav, nego i mnogo glavnih zakona koji bitno normiraju dotino dravno ureenje. Oni se nazivaju organizacijskim zakonima, jer se njima regulira organizacija vlasti. Donoenje ustava, nikako ne znai zavretak drutvene izgradnje, nego naprotiv, njen poetak. Tehniki gledano, ustav sadri opa naela, koja zakoni a onda i svi nii akti imaju zadatak dalje razraditi i preciziratiStoga realna i konana kvaliteta ustava ne ovisi o samom njegovom sadraju, nego i o sadraju niih pravnih akata.Ustav treba imati tehnike kvalitetebiti realan i racionalan
Javlja se nunost osiguranja efikasnosti ustava, stoga dravna ureenja nalaze pogodne forme kojima e biti povjerena briga o tovanju naela ustavnosti. Potrebno je da ustav ima neke tehnike kvalitete; mora biti jedinstven i praktian, posjedovati jezgrovitost i istou teksta, te u njemu ne smije biti suvinih i nevanih normativa. Mora biti realan i racionalan, treba samo otvoriti daljnje perspektive na temelju ve otvorenog. Ustav vrijedi koliko vrijedi i njegova praksa. Birokracija je monopolizam neke grupe u ekonomskom i politikom upravljanju zajednicama, a demokracija ide za tim da ukine svaki monopolizam, pa tako i birokraciju. Njen je cilj to vie proiriti osnovu gospodarskog i politikog upravljanja, za to se intenzivno moraju razviti ova naela; izboritost, kontrola i opozivost organa, potovanje osobnih prava pojedinaca, decentralizacija i samouprava. Da bi se dravno upravljanje upotpunilo upravljanjem graana, potrebo je to prije ukinuti monopolizam upravljanja; to vie pojedinaca sudjeluje u obavljanju javnih poslova i formiranju drutveno politikih odluka, oni postaju sve vie izraz interesa i tenji graana.
www.pravokutnik.net

P a g e | 137
Takva demokratizacija vlasti nuno je povezana sa decentralizacijom, koja omoguuje lokalnim iili posebnim jedinicama, vie inicijative, aktivnosti, a s time i odgovornosti.

Jedna od bitnih karakteristika suvremenog drutva sastoji se u tome to se osim socijalnih imbenika (pojedinaca i drave) javlja i trei faktor grupa.

I podrune, i proizvodne i nacionalne grupe imaju pravo traiti da se im se prepusti samostalno upravljanje nekim djelatnostima jer su oni neposredno zainteresirani i najbolje upoznati s njim. Drava sama po sebi nije demokratski savrena, jer je to drava, ali neprestani razvoj demokratskih obiljeja je nuna potreba. Prema tome, decentralizacija nema samo znaenje decentralizacije nego je i prilog sve veoj demokraciji. Ipak, ona ne smije dovoditi do tendencije privrednog ili politikog partikularizma, te ne smije biti apsolutna (da se neki dijelovi drave ne ponu osjeati autonomnima). Nije dovoljno da se ostvari samo na politikom planu, nego i u gospodarskim odnosima i gospodarskom upravljanju. Birokratsko upravljanje drave nad radom i raspodjelom moe dovesti do shvaanja da je rad prisila a ne ovjekova potreba, dok administrativno upravljanje uspostavlja najamni odnos izmeu proizvoaa i nositelja dravnog vlasnitva.

B) ZAKON
Zakon je onaj pravni akt ili pravna norma koji u hijerarhijskoj ljestvici dolazi odmah nakon ustava. Pojam zakona:

Nekad se u govoru, pod pojmom zakon, misli da sve postojee pravne norme ili ak cjelokupno pravo. (ovaj ovjek ne potuje zakon). U drugom sluaju, pod tim pojmom se misli na neku pravnu normu u pisanom obliku, za razliku od onih koje nisu pisane. Tu se poistovjeuje s pojmom propisa. (tako pie u zakonu).

U treem sluaju se zakonu daje sadraj koji su mu odredili pravni strunjaci. Podrazumijeva se samo posebna vrsta pravnih normi, koja ima svoj poseban izvor i svoja posebna obiljeja.

Postoje zakoni u: Formalnom smislu

www.pravokutnik.net

P a g e | 138 o o Svaki akt koji donese zakonodavno tijelo po zakonodavnom postupku Akt koji nosi formalan naziv zakon, bez obzira na sadraj

Materijalnom smislu o Svaki akt koji neovisno o organu koji ga je donio ,a ima sadraj koji obino imaju zakoni Ipak, valja usvojiti formalni kriterij za odreivanje pravnog akta zakonom, jer materijalni stvara previe tekoa. Prema tome, zakon je onaj pravni akt koji donese zakonodavno tijelo po odreenom zakonodavnom postupku te koji nosi formalni naziv zakon, bez obzira na svoj sadraj. U daljnjem odreivanju zakon postavlja se pitanje je li zakon samo opi pravni akt, ili moe biti i pojedinani? Zakon je, redovito, opi pravni akt jer se ne regulira konkretna situacija, nego se apstraktno predvia i regulira niz situacija (npr. Zakon o braku). Meutim, moe se pojaviti i kao pojedinani akt koji regulira samo jednu konkretnu situaciju, koja je neponovljiva. Npr. Zakonom se nekoj istaknutoj osobi moe dodijeliti dravljanstvo, pomo, doivotna mirovina. Tada su to individualni zakoni, jer reguliraju jednu individualnu situaciju.

Zakon, moe biti ogranien time: to se ne odnosi na itav dravni teritorij Ne odnosi se na sve pripadnike stanovnitva Njegova obvezna snaga i vaenje su vremenski ogranieni.
Analizom pojedinih zakona, vidljivo je da esto nisu dani u obliku zapovjedi ili imperativa. Nadleni organ u obliku zakona moe dati deskripciju (opisivanje grba ili zastave), moe biti sadrana obina konstatacija nekih injenica, obuhvaena jedna ili vie proklamacija (isticanje pol. Ciljeva ili izvorne vlasti). S druge strane, i zakon koji sadri imperative, ima mnogo deskripcija, konstatacija ili proklamacija. Dobar primjer je Krivini zakon RH. Iako su ti elementi pravno irelevantni elementi (Kelsen), oni imaju pravno znaenje, jer zahtjev za ponaanje ne mora biti izreen u direktnoj zapovjednoj jezinoj formi, nego se iz neimperativnog teksta mogu logiki nametnuti kao zahtjev.

Valja obratiti pozornost na donos ustava i zakona, to znai na odnos najvie pravne norme prema prvoj podreenoj. Ustav odreuje: Organe koji donose zakone Postupak po kojem se donose zakoni Izvjesni sadraj zakona

www.pravokutnik.net

P a g e | 139 Za onaj zakon koji se u nekom od tih triju elemenata ne podudara s ustavnim odredbama, kaemo da je protuustavan. Najbitniji je problem odnosa sadraja ustava i zakona, jer zakonski ne bi smio protusloviti onim temeljnim naelima u ustavu, makar u stvarnosti moe doi do takvih sluajeva., zato jer je zakonsko reguliranje dinaminije i bre od ustavnog, te zato jer se njime mogu mimoii ili izigrati ustavni propisi radi ispunjenja razliitih politikih ciljeva. Javlja se pitanje kojem organu povjeriti nadziranje ustavnosti zakona i na koji nain se to moe ispitati. opcije: dopustiti bilo kojem dravnom organu o teoretski o prilikom provedbe zakona ispituje njegovu ustavnost rezervirati to pravo samo za neke dravne organe o praksa o organi iji je poloaj visok recimo predsjednik republike, vrhovni sud, specijalni ustavni sud o u ustavu se tada navodi tko moe dati inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti, a katkad to pravo moe biti dano svakom graaninu

Sam postupak ispitivanja ovisi o tome kojem je organu t pravo dano. Pokretanje ispitivanja moe se provoditi po slubenoj dunosti (ex officio) ili na zahtjev zainteresiranog subjekta. Kad se utvrdi protuustavnost zakona slijedi njegovo pravno ukidanje koje moe biti razliitog stupnja, moe se odnositi samo na odbijanje njegove primjene na konkretan sluaj ili ope ukidanje za sve sluajeve. U tom procesu ispitivanja tekou ini pitanje ide li zakon izravno protiv ustavnih naela (contra legem) ili samo mimoilazi ta naela uvodei novine (praeter legem). Na kraju se mora utvrditi da neustavnost zakona moe postojati samo kad je za promjenu ustava odreen drugi postupak po kojem se zakon donosi. Kad toga ne bi bilo, zakon bi potpuno legalno mogao mijenjati ustav po principu lex posterior derogat legi prior (kasniji zakon ukida raniji). Takav zakon ne bi bio i protuustavan nego samo korektura ustava. esto se smatra da je poseban oblik zakona sadran u tzv. Ratifikaciji meunarodnog ugovora. Drava je lan meunarodne zajednice i subjekt meunarodnog prava, te ulazi u razliite odnose s drugim dravama. Posebno su bitni meunarodni ugovorni odnosi; drava s drugim dravama zakljuuje meunarodne ugovore, koji postaju pravno obvezni aktom ratifikacije. To je proces kojim nadleni organi jedne drave (ovlateni na to ustavom) prihvate i potvrde sadraj jednog meunarodnog ugovora i unoenjem u svoje zakonodavstvo ine ga obveznim Faze ratifikacije:

Nakon potpisa ugovora sijedi njegova ratifikacija, redovito u zakonodavnom domu Me. Ugovori koji su sklopljenu i potvreni u skladu s ustavom ine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike, a po pravnoj snazi su
www.pravokutnik.net

P a g e | 140 iznad zakona. Njihove odredbe se mogu mijenjati sukladno opim pravilima meunarodnog prava

Trea faza je razmjena ratifikacijskih isprava meu dravama kao ugovornim stranama; sastavlja se i potpisuje zapisnik, te tim trenom ugovor stupa na snagu Moe slijediti i faza depoiranja ratifikacijskih isprava; u sluaju viestranih me. Ugovora kojom se u jednom sreditu pohrane i uvaju dotini ugovori Danas vrlo znaajna faza registriranja meunarodnih ugovora kod Tajnitva Organizacije Ujedinjenih Naroda

Meunarodne ugovore u ime RH sklapa predsjednik Republike, a moe ih u skladu sa zakonom, sklapati i Vlada Republike Hrvatske. Sabor Republike Hrvatske potvruje meunarodne ugovorne vojne i politike naravi i meunarodne ugovore koji financijski obvezuju Republiku

PODZAKONSKI PRAVNI AKTI

To su svi oni akti ija je snaga manja od zakona, te iz toga proizlazi obveza donositelja takvih akta da njihov sadraj bude u skladu sa viim pravnim aktom. Ovdje naravno naelo zakonitosti u sebi ukljuuje i naelo ustavnosti, i obrnuto.
U suvremenoj dravi je znaenje podzakonskih akta prilino poraslo, jer moderna drava mora regulirati neka nova podruja drutvenog ivota. Zakonodavno reguliranje zakonima ne moe to uiniti u potpunosti, pa

podzakonski akti slue kao nuna vanjska dopuna, razrada ili nadomjestak zakonskim aktima. To se posebno odnosi na akte koji na rang ljestvici stoje neposredno iza zakona. Njih uglavnom donose sudski, izvrni i upravni organi, ali i drugi organi koji se ne mogu podijeliti po klasinoj trodiobi vlasti, te tako uvrstiti meu upravne ni sudske organe. Ti su organi uglavnom predstavnici drutveno-politikih zajednica, a zatim izvrno-politiki organi- Predsjednik Republike i Vlada.

C) AKTI PREDSTAVNIKIH, UPRAVNIH ORGANA

IZVRNIH

Ovdje se navode neki od najznaajnijih akta pojedinih organa; neki od njih su opi a neki pojedinani. Najvaniji podzakonski opi akti izvrnih organa (i to redovito organa visokog ranga) jesu uredbe ili naredbe. U pravnoj teorji klasifikacija uredaba nije ujednaena, te se navode razliite.

Podzakonski akti izvrnih organa mogu se donositi: Na osnovi konkretnog ovlatenja koje im dodjeljuje zakon Na osnovi opeg ovlatenja koje je dao zakon Na osnovi opeg ovlatenja koje je dao ustav
www.pravokutnik.net

P a g e | 141 Zadnja dva ovlatenja neki teoretiari nazivaju spontani akti jer ne moraju ekati specijalno ovlatenje, jer su ga dobile unaprijed i openito.

Sljedea klasifikacija razlikuje uredbe na sljedei nain: 1. Uredbe za primjenu zakona o Detaljnije reguliraju odnose u koje podzakon nije htio ulaziti o Zakon esto ne precizira sve pojedinosti jer bi bio preopiran, pa zato iza zakona slijedi drugi propis kao pratitelj koji e udovoljiti toj potrebi detaljnijeg reguliranja o Ovlatenje za donoenje ovih uredbi moe se nalaziti u

Ustavu - dano je generalno, direktan odnos ustav -uredbodavac, mimoilazi se ovlatenje zakonodavca, te uredbodavna vlast ne mora ekati poziv zakonodavca da bi donijela tu uredbu u odnosnom zakonu - konkretni zakon sadri posebni poziv uredbodavcu da donese uredbu, po njoj je uredbodavac ne samo ovlaten nego i obavezan donijeti dotini podzakonski akt

o ovakvo donoenje uredaba je primjer egzistencijeske povezanosti

akata, ime via norma u cjelini odreuej pravnu snagu i svrhu nie norme, ali i uredba ne moe pravno djelovati prije nego pone zakon na koji je privezana. Prestankom vaenja zakona, prestaje i pravna snaga uredbe - pratiteljice. to se njenog sadraja tie, uredba mora biti u skladu s naelom zakonitosti; ne smije proturjeiti ni svom ali ni svim ostalim zakonima, jer je nii pravni akt od zakona.

2. Uredbe na osnovi zakonskog ovlatenja o Zakonodavac svoje ovlatenje, glede reguliranja nekih odnosa, prenosi na upravnu ili izvrnu vlast koja e onda donijeti uredbe o Da bi zakonodavac mogao prenositi ovlatenje, to mu mora biti doputeno ustavom, a ako mu ustav ne daje to pravo ,smatra se da zakonodavac pravno ne smije prenositi nadlenost. o Dakle, uredbe na osnovi zakonskog ovlatenja nastaju kad neki zakon navede da e reguliranje odreenih drutvenih odnosa biti dano u nadlenost uredbodavnom organu o Takve uredbe se odlikuju veom samostalnou u odnosu na zakon, to znai da su manje vezane uz njega od uredbi za primjenu zakona o Zakonskog sadraja koji bi se izravno nametnuo takvim obveznim uredbama i nema, ali ako zakon koji ovlauje postavlja neka naela glede sadraja uredbi, onda se ona uzimaju obveznim i za uredbodavca. o Po intenzitetu samostalnosti ovih uredbi vidi se da one zamjenjuju zakon; one mogu ostati na snazi ak i ako zakon koji im je
www.pravokutnik.net

P a g e | 142 dodijelio nadlenost izgubi pravnu snagu jer su se osamostalile od zakona i dobile samostalnu egzistenciju Ne mogu djelovati unatrag, i prestaju vrijediti istekom roka od godinu dana od dana dobivene ovlasti, osim ako Zastupniki dom ne odlui drugaije

3. Uredbe po nudi o One se javljaju u izvanrednim ili opasnim okolnostima koje zahvate dravu (opasnost izvana, prijetnja ili stvarnost rata, generalni trajk i slino) o Smatra se da u takvim situacijama zakonodavno tijelo ne moe odgovoriti dovoljno brzo i efikasno jer je legislativa sporija od izvrne vlasti, moda nije mogue okupiti sve lanove zakonodavnog tijela, te se ak i u sluaju okupljanja gubi dragocjeno vrijeme u raspravama

o Ove uredbe donosi ustavom ovlateni izvrni ili opravni organ, koji
naravno moe zloupotrijebiti takvo ovlatenje te pod izlikom izvanrednih okolnosti postati upravljaem drave. Pod toga se zakonodavno tijelo osigurava na sljedei nain: o

Mogunost izdavanja naredbi po nudi uvjetovana je nemogunosti okupljanja ili djelovanja zakonodavnog tijela Mogunost egzekutive (izvrne vlasti) da donosi uredbe po nudi samo u suradnji s jednim odborom zakonodavnog tijela Postoji dunost egzekutive da naknadno podnese takve akte na odobrenje zakonodavnom tijelu, koje ih moe ponititi ali i zakonski osnaiti, i to s retroaktivnim djelovanjem

Ako ustav ne predvia uredbe o nudi, smatra se da one nisu pravno mogue, no to nije jamstvo da se one stvarno nee pojaviti Da bi se obranili od politikih ambicija, zakonodavna vlast ili ustav kadkada odrede da neke vrste drutvenih odnosa mogu biti regulirani samo zakonima ta podruja zovu se zakonski rezervati Zakoni su pravni akti koji nastaju kao rezultati javnih rasprava i na iji sadraj javno miljenje ima utjecaj, dok su uredbe akti kabinetskog tipa, tj. donose se na zatvorenim sjednicama vlade gdje javno miljenje ima manji utjecaj.Shodno tome svaka demokratska vlast nastoji dati to vee znaenje i snagu zakonu.Ta je tenja utemeljena na ideji da su u zakonodavnom tijelu predstavnici naroda, pa se prema tome zakon pojavljuje kao rezultat ope volje Rouseeau

Usprkos takvoj situaciji, teko je da e zakonodavni organ sam donositi sve akte u kojoj e obuhvatiti svu materiju, pa preputa donoenje opih akata upravi i izvrno-politikim organima. Izvrni i upravni organi, pogotovo oni najvii, raspolau profesionalnou, bri su i uinkovitiji od zakonodavnih organa te imaju iskustvo i rutinu. Naravno oni mogu zloupotrijebiti svoj poloaj.

4. Uredbe na osnovi posebnog ustavnog ovlatenja

www.pravokutnik.net

P a g e | 143 Ustav: Predsjednik Republike donosi uredbe sa zakonoskom snagom i poduzima izvanredne mjere u sluaju ratnog stanja ili neposredne ugroenosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike, ili kad su tijela dravne vlasti onemoguena da redovito obavljaju ustavne dunosti.Dok se predsjednik koristi tim ovlastima, Zastupniki dom nemoe biti rasputen Zastupniki dom moe, najvie na vrijeme od godinu dana, ovlastiti Vladu RH da uredbama ureuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga, osim onih koja se odnose na razradu Ustavom utvrenih sloboda i prava ovjeka i graanina, nacionalna prava, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i nain rada dravnih tijela i lokalne samouprave. Uredbe na temelju zakonske ovlasti nemogu djelovati unatrag Uredbe donesene na temelju zakonske ovlasti prestaju vrijediti istekom roka od godinu dana od dana dobivene bovlasti, ako Zastupniki dom ne odredi drugaije Vlada donosi uredbe u skladu s Ustavom i zakonom Najvaniji podzakonski akti predstavnikih tijela su odluke koje se katkad nazivaju aktima lokalnog samoupravnog zakonodavstva, ime se daje analogija da je odluka za teritorij opine znaajna kao zakon za podruje republike. Te odluke su vana normativna sredstva kojima se razvija samoupravnost drutveno politikih zajednica. Njihove skuptine nekad imaju pravo da predstavnikom tijelu republike podnesu prigovor za zatitu samoupravnih prava, ako smatraju da im je nekim propisom ili aktom povrijeeno zakonsko pravo. Savjeti tih skuptina donose rjeenje radi izvrenja zakona, a mogu donositi i naredbe i upute radi izvrenja zakona. Pravilnik razrauje zakon i propise da se osigura njihova primjena. Naredba izvrava se zakon, regulira situacija od opeg znaaja. Uputa utvruju se pravila za postupak i poslovanje organa prilikom izvrenja vieg pravnog propisa. Instrukcija pravila za strunu organizaciju slube i struni rad slubenika. Od naloga se razlikuje to je uputa opa, a vii organ ju alje niem. Rjeenje pojedinani pravni akti koji se donose u pojedinim konkretnim pitanjima i u upravnom postupku. Podnesci zahtjevi, obrasci koji se koriste za automatsku obradu podataka, prijedlozi, prijave, molbe, albe i sl..

D) AKTI SUDSKIH ORGANA (SUDBENE VLASTI)

Sudski organi donose podzakonske pravne akte u krivinom, graanskom i izvanparninom postupku. Postavlja se pitanje mogu li oni u iz pojedinane donositi i ope pravne akte, a odgovor je u konkretnom pravnom poretku. Pravni sustavi kontinentalne Europe imaju praksu u kojoj sudovi donose samo pojedinane akte, jer ne mogu stvarati precedente i donositi ope akte. Sudska odluka tako vrijedi samo inter partes odnosno meu dotinim strankama, u konkretnom sluaju i ta odluka ne dobiva opu normativnu snagu; strogo je individualna. Ovi pravni sustavi su veinom kodificirani sustavi prava.

www.pravokutnik.net

P a g e | 144 S druge strane, postoje pravni poreci za ije se pravo ne moe rei da se nalazi na razvijenom stupnju kodifikacije anglosaksonkse zemlje (engleska i sad). U tim zemljama postoje efikasni sudski precndenti koji obavljaju funkciju izvora prava. To znai da se sudska odluka ne odnosi samo inter partes nego moe dobiti snagu ope-normativnog akta koji vrijedi et pro futuro, tj. slui kao obrazac svim drugim sudovima kad budu rjeavali sline sluajeve. U toj situaciji sudska presuda ne slui samo tom konkretnom sluaju, nego ne razvija u ope pravilo. Tako nastaje precedent sudovanju, a skup takvih precedenata nazivamo precedentnim pravom. Velik dio pravnog sustava u anglosaksonskim zemljama sastoji se od precedentnog prava, te su sudovi u sustavu vezani odlukama viih sudova, a oni su vezani svojim vlastitim. To je rezultiralo drugaijim definiranjem prava nego u europskim zemljama; pravo se poelo definirati kao predskazivanje onoga to e uiniti sudovi, odnosno pravo je proizvod procesa precedenata. Ovakav sustav ima svoje pristae koji smatraju da je taj sustav elastiniji, meutim sudac je tako ipak obvezan potraiti u velikom broju precedenata upravo konkretan sluaj koji se sa svojim elementima najbolje podudara sa onim koji on mora rijeiti. Takva djelatnost nije uvijek jednostavna, jer se moe dogoditi da precedent potjee iz davnog vremena, te takvo pravo moe postati konzervativno. Precedenti sustav nesistematian je i nepregledan, to zahtjeva strunu rutinu u njegovoj provedbi, a s druge u stanju je zbuniti graanina u pitanju to je pravno a to protupravno. Utjecaj precedentnog prava i njegovih prednosti uvjetovali su nastanak teorije o slobodnom stvaranju prava, koja je postavila zahtjev da glavni initelj u stvaranju prava bude sudac a ne zakonodavac. Sudac bi u neposrednom stvaranju prava vie sluao glas svoje savjesti, te bi se time digla opa kvaliteta prava jer bi pravo stvarao organ koji je najblii konkretnom ivotu. Time bi dakle, sudac postao primarni politiki imbenik u pravnom poretku. Oito je, da bi se tako naruilo naelo zakonitosti, koje je vrijednosno naelo pravnog ivota, te je vjerojatno da bi se pojavila sudaka neujednaenost u sudovanju jer bi svaki sudac imao drugaija miljenja o jendom sluaju ime bi se poremetila pravna sigurnost graana i princip demokracije. Precedentni susatv takoer utjee na pravnu teoriju tih zemalja, odnosno i na pravni studij koji su usmjereni izuavanju konkretnih sluajeva (case) koji su dobili snagu precedenta, a teorija prava znatno zaostaje za onom naroda kontinentalne Europe. ak i meu zemljama koje njeguje precedentno pravo postoje razlike; pravni sustav SADa i kotske su umjereniji od precedentnog sustava Engleske. Danas se moe zakljuiti da ekstremi oba sustava slabe, te da sustav precedentnog prava polako prihvaa zakonske normative a da kodificirano pravo postaje tolerantnije prema precedentima. U sudskom sustavu RH precedenti nisu dobili pravo priznanje, jer vrijedi princip da sudovi sude po zakonu. Sudac svoje odluke temelji na zakonima i drugim propisima. Ne traei prijanje obrasce sudovanja; postoji subordiniranost sudske funkcije zakonodavnoj. Sudovi mogu donositi razliite pravne akte, a najea je presuda kojom sud odluuje o zahtjevu koji se tie glave stvari i sporednih traenja. Kada sud ne odluuje presudom, onda donosi rjeenje.

Platni nalog je vrsta sudskog rjeenja, koje slijedi na temelju tubenog zahtjeva, kod dospjelih potraivanja u novcu na temelju vjerodostojne isprave i bez odravanja glavne rasprave. Odluka o parninim trokovima je takoer vrsta rjeenja, koje sadri presuda
www.pravokutnik.net

P a g e | 145 Pismeni ili usmeni poziv i zabrana su takoer akti koje sudski organi donose tijekom svoje djelatnosti. Ali, i u sudskoj djelatnosti zemalja kodificiranog prava moe doi do potekoa u povodu primjene zakona jer oni mogu biti razliito shvaeni, drugaije interpretirani i primjenjivan. Moe doi do toga da sudovi u vrlo slinim sluajevima donesu sasvim razliite presude. Pravni poredak eli izbjei takvu neujednaenost u sudovanju, pa sudovi smatraju da moraju biti dosljedni u sudovanju i na neki nain vezani vlastitim odlukama ime pokazuju da imaju izgraene i vrste stavove te da su lieni improvizacije. Da bi se osigurala da sudska ujednaenost, osiguravaju se razliita sredstva; npr. Akti koje donose vii i vrhovni sudovi, a ti akti nemaju pravnoobveznu snagu za nie sudove. Sudska vijea viih sudova imaju pravo dati primjedbe o nedostacima u suenju niim sudovima, koji su zapaeni tokom postupaka. Takoer postoje pravna shvaanja o sudovima, i odluke vrhovnih sudova gdje dotini sudovi izraavaju svoj naelan stav o vrsti sluaja ili spora. Takvi stavovi, izraeni kao naelni, dobivaju znatan autoritet. Te odluke se skupljaju i povremeno izdaju u slubenim zbirkama koje su smjernice niim sudovima, ali one nemaju pravno obveznu snagu za nie sudove, jer kad bi imale onda bi sudac bio ovisan ne samo o zakonima nego i o njima. Meutim, iako nemaju pravno obveznu snagu, one kvalitetom svojih stavova imaju stvaran utjecaj na oblikovanje odluka niih sudova. Svaki sudac je svjestan da je pravno vezan uz zakone, ali da stvarno nee moi zaobii naelne stavove vrhovnih sudova, ako oni postoje. Ako ne prihvati tu smjernicu, moe oekivati da e njegova odluka pravnim lijekovima moda biti promijenjena ili ukinuta.

E) OBIAJNO PRAVO (NEKI ELEMENTI EVOLUCIJE PRAVNOG REGULIRANJA)

Postoje pravna pravila koje propisuje dravna vlast, ona su rezultat neposredne stvaralake djelatnosti dravnih organa i prije toga nisu imala samostalnu egzistenciju u drutvu kao posebna vrsta drutvenih normi. Meutim, postoje pravila koja je dravna vlast sankcionirala, te koja su prije imala samostalnu egzistenciju kao vrsta drugih socijalnih normi (kao obiaj ili moralno pravilo) pa su ih dravni organi preuzeli, usvojili kao pravo i dali im svoju pravnu zatitu. Pravna zatita znai da e u sluaju nepridravanja ili naruavanja ovih pravila slijediti kazna koju e dravni organi odrediti poinitelju. Meu tim pravilima, koje je drava sankcionirala, sada je rije o obiajnom pravu. Dravni organi spoznali su da obiaj koji je ve prije samostalno postojao, moe dobro posluiti u reguliranju nekih drutvenih odnosa pa su mu dodijelili pravnu zatitu. Tim trenutkom taj obiaj dobiva pravni karakter i postaje obiajno pravo, te ulazi u pozitivno pravo. Kakav e biti unutar pozitivnog prava, odnos izmeu propisanog i obiajnog prava, ovisi o povijesnim okolnostima razvoja drave i drutva.

www.pravokutnik.net

P a g e | 146
Pravila po kojima se odvijao drutveni ivot u samim poecima ne mogu se smatrati pravnim pravilima, jer u to vrijeme nije postojala ni dravna organizacija. ak i kasnije, u svom poetku, dravna organizacija nije bila dovoljno razvijena da bi mogla organiziranjem stvaranjem pravnih pravila, preko zakonodavca, regulirati vanije odnose u drutvu. Zato je dravna vlast priznavala kao vaee one norme koje su ve postojale, ali naravno vrei odabir. Zatitila je norme s kojima se politiki slagala, dok je one nepoeljne sankcionirala kaznama.

a)Robovlasniki Rim o Obiajno pravo neko je vrijeme bilo bitni izvor prava o Zakonik XII ploa je kodifikacija obiajnog o Rimski pravnici razlikovali su sankcioniranje i propisivanje prava; lex nastaje sufraggio ,a obiajno pravo dugotrajnim djelovanjem longa consuetudo pri emu se oituje tactius consensus populi (tihi pristanak naroda) b) Feudalizam o Prevladavalo je takoer preteno obiajno pravo o Proizvodnja je bila naturalna. o Feudalna podruja su bila zatvorene gospodarske cjeline, a stoga i veinom zatvorene politike cjeline. o Usko povezano sa autarhinou gospodarstava,prevladavao je pravni partikularizam o Teritorijalni partikularizam Svako teritorijalne podruje ureivalo je odnose meu svojim pripadnicima po svojem teritorijalnom pravu, sastavljenom od obiaja Tzv. Zemaljsko pravo bilo je izraz pravnog partikularizma te je bilo suprotno opem pravu koje je moralo vrijediti za itav dravni teritorij Personalni partikularizam o Razliite grupe i slojevi ljudi imali su svoje pravo o Prirodna posljedica staleke organizacije feudalnog drutva, njegove podvojenosti i pravne nejednakosti. o Posebno pravo vrijedilo je npr. Za pripadnike plemstva, posebno za sveenstvo, graanstvo i sl. o Osobito znaajni bili su sustavi gradskog prava i crkvenog prava

GRADSKO PRAVO Formira se na osnovi privrednog i novarskog napretka gradova Utemeljeno je na gradskim statutima, te je rezultat emancipacije razvijenih gradova od feudalaca To pravo je sadrajno predstavljalo preuzete obiaje, u njemu su se ak formirale i odreene grane prava CRKVENO PRAVO Postalo je sve uinkovitije izuzimanjem crkvenih osoba od sudbenosti svjetovnih sudova i stavljanjem pod jurisdikciju crkvenih tijela Sudjelovanjem crkvenih predstavnika u mijeanim sudovima koji su rjeavali sporove izmeu crkvenih i svjetovnih osoba Integracijom u reguliranje nekih odnosa vjerskih pripadnika(brak)
www.pravokutnik.net

P a g e | 147 Crkveno pravo donosila je crkva, ali je esto dobivalo sankciju i zatitu od drave, te je njeno prav pokazivalo sve vei utjecaj

Po tradicionalnom shvaanju obiajno pravo moralo je imati neke socijalne pretpostvke koje se svode na ove injenice: Opu primjenu o Obiaj koji se odnosi na neko podruje mora biti prihvaen od velike veine pripadnika tog podruja/zajednice Dugotrajnost obiaja o Longa et diuturna consuetudo o Obiaj se mora provoditi kroz neko vrijeme, relativno due razdoblje koje je teko pozitivnopravno odrediti. Uvjerenost u ispravnost obiaja o opinio iuris sive necessitatis o Privrenost prema obiaju i njegovo dobrovoljno prihvaanje o Trailo se da obiaj jo bude rationabilis, tj. razumno pogodan za odnosne prilike i zajednicu, i da je snaan toliko da nema protiv sebe suprotan obiaj Sve te pretpostavke daju jednom obiaju vrstu socijalnu stabilnost, a ona je najvaniji preduvjet da se obiaj transformira u obiajno pravo. Danas ipak, uz toliku promjenjivost odnosa, krivo je davati toliku vanost dugotrajnosti obiaja, jer se danas socijalni normativi brzo mijenjaju. Dugotrajnost obiaja moe zamijeniti njegova racionalnost i progresivnost. I za vrijeme prevladavanja partikularnog prava u feudalizmu, postojalo je ope pravo, odnosno tendencija za jedinstvenim pravnom za itavim dravnim teritorijem, jer su se javile tekoe glede utvrivanja koje pravne normative treba upotrijebiti.Usporedno s tim rastao je broj tzv. Izvornih kraljevskih naredbi(ordonances) ,koje su ve tipino ope pravo, jedinstveno u svojoj primjeni za itav dravni teritorij.

ak i kod pojave graanskog privatnog vlasnitva, nastala je potreba za novim pravnim normativima. Pravnici-glosatori su shvatili da neki bitni instituti rimsko prava odgovaraju potrebama graanstva. Time je rimsko pravo doivjelo svoju recepciju, ali ne bezuvjetno jer se prilagoavalo novim okolnostima drutva. Kad su sankcionirali obiaje i pretvarali ih u obiajno pravo dravni su se organi mogli posluiti raznim oblicima demagogije.eljelo se predoiti da narodni obiaji jaaju zatitom drave i pokazati da se narodna volja podudara s voljom drave.Tako je stvoren mit o narodu kao jedinom izvoru prava i o zakonodavcu koji oslukuje glas svog naroda i koji njegove obiaje priznaje kao pravne propise. c) Graanski stale o Zahtijevao je gospodarsku ostvarivao i jedinstvo nacije

politiku

centralizaciju

te

time

www.pravokutnik.net

P a g e | 148 o Dravnim organima je obiaj zadavo potekoe jer je bio difuzan i raznolik na brojnim podrujima, pa su se morali pozivati svjedoci i vjetaci Suverenu pak, je obiaj postao nepoeljan izraz partikularizma Upotreba obiaja sukobila se sa novim shvaanjima i politikom ideologijom graanskog, jer je zahtijevao aktivniju ulogu graanstva u zakonodavnom postupku, pa je njegova vrijednost dovedena u pitanje Osjea se utjecaj kole prirodnog prava Gotovo potpuna stvaralaka djelatnost drave javlja se razvojem graanske drave. Jedna od osnovnih krakteristika zakona je openitost, koja je do izraaja mogla doi samo na tlu nacije, odnosno na podruju cijele drave Obiajno pravo nije bilo pogodan temelj za gospodarske i politike prilike, jedinstva trita i sl., jer se pokazala potreba za pozitivnim pravom jedinstvenog karaktera koji e vrijediti na itavom teritoriju te tenja za unifikacijom prava. Ta forma bio je zakon.

o o

Proces pojaane zakonodavne djelatnosti odraavao se ovim injenicama: Poveavao se openiti broj organa, a posebno onih koji se bave izravnim stvaranjem pravnih propisa Pravno tehnika sprema tih organa, njihovo pravno i socijalno znanje raste.Pravna tehnika se nadovezuje osobito na pravnu tehnicku rimskih pravnika, tj. Na njihovo juridistiko umijee. Zakoni kao instrumenti centraliziranog dravnog aparata reguliraju podruja ivota dotad regulirana od strane obiajnog prava Vie se zakona sjedinjuje i svojom regulacijskom snagom zahvaa ira podruja drutvenog ivota.Tako se stvaraju zakonici ili kodeksi kao jedinstvene, organske i u sebi neproturjene cjeline za odreene vrste pravnih propisa. Mnogi su kodeksi dali svoj izraz toj porasloj snazi i ulozi zakona nasuprot obiaju.Tako OGZ istie da obiaj ima snagu samo onda ako se zakon na njega poziva to se tie procesa sankcioniranja obiaja, moderna pravna tehnika upotrijebila je dva puta: Zakonodavni put o Dozvola zakonodavca ini priznat.Ovom metodom se zakonodavstva da obiaj postane pravno uglavnom slue suvremena

Sudsko-izvrni put o Mogunost da sudovi i drugi organi bez doputenja zakonodavca prihvaaju obiaje kao normative

www.pravokutnik.net

P a g e | 149

to se tie sadrajnog odnosa zakon obiaj, nastaje mogunost da: Ili sadraj dotinog obiaja ue u sadraj zakona Ili se zakon samo pozove na dotini obiaj (narodna shvaanja), bez izravnog navoenja njegovog sadraja u svom tekstu Ova zadnja mogunost puno je praktinija nego prva, jer tako zakon ne postavlja granice daljnjem razvoju obiajnog prava.

Do primjene obiaja u pravnim procesima moe doi u dva sluaja: Kad se zakon na njega poziva Kad nema zakona o Tada je primjena obiaja vezana uz neke druge uvjete

Da dotini obiaj nije protivan drugim pravnim propisima Da nije protivan moralnim naelima Da nije protivan naelima pravnog poretka Da je u skladu s biti i kretanjem razvoja dotinog drutva

U pravnoj teoriji javile su se protivne struje o odnosu zakona i obiaja. Jedni su isticali suverenost zakona i njegovu snagu o kojoj ovisi da li e obiaj postati pravo, dok su drugi drali da je obiaj potencijalno jai od zakona. Za ovo zadnje se posebno opredijelila povijesno pravna kola u Njemakoj.To shvaanje je takoer ukazalo na prepotentnost tenji zakonodavstva, smatrajui dazakon nema tu udotvornu mo da sam odluuje o vlastitoj nadlenosti

Ipak. U graanskom drutvu se razvilo naziranje koje je preko mjere istaknulo znaenje zakona, jer se dralo da se uz pomo zakona mogu rijeiti svi ivotni problemi koji trae pravno rjeenje. To je bilo shvaanje o sveobuhvatnosti zakona.No svaki pravni sustav prati vie ili manje pravnih praznina te se ova teorija pokazala kao ista iluzija koju je stvorila graanska ideologija

Iako ni kasnija zakonodavstva nisu bila osobito naklonjena obiajnom prvu (centralizacija proizvodnje, etnike integracije itd), ono ni danas nije potpuno naputeno. Nae zakonodavstvo u zakonu u braku i porodinim odnosima uvaava obiaj neki (l.37. i 50. za nadobudne). U naem pozitivnom pravu se obiaju esto povezuju s moralom i tvore normativno jedinstvo. Zato se jo nazivaju dobrim obiajima. (to je periu tolko bitno da su mi se sad proiti vidici ua 17,89 stupnjeva..pas mater)

Uza sve ovo, i danas se javlja sloeni problem consuetudo contra legem, odnosno obiaj protiv zakona; moe li obiaj obesnaiti zakon? To pitanje je povezano s problemom efikasnosti jer propis dravne vlasti moe ostati neuinkovit zaslugom organa koji ga je donio (mogue je da se
www.pravokutnik.net

P a g e | 150

realizacija zaustavi ve kod samog adresanta, iz razliitih razloga) ili organa koji ga moraju primjenjivati (realizacija se zaustavi kod niih organa od adresanta, opet iz razliitih razloga).
Veina teoretiara e pristati na to da obiaj moe djelovati i 'secundum legem' (dopuna zakona) i 'praeter legem' (zamjena zakonu) Tekoe nastaju pitanjem, moe li obiaj djelovati contra legem tj. Izravno protiv zakona I obesnaiti ga? To je pitanje povezano s problemom efikasnosti pravnih propisa(zakona) I nemoe se rjeiti izvan te spoznaje.naime propis(zakon) dravne vlasti moe ostati neuinkovit iz ovih razloga, a zaslugom dravnog organa: a)koji ga je donio ili b) organa koji ga moraju primjenjivati Za takve pojave moemo kazati da je dotini propis ukinut zato jer je nastalo formalno ponaanje organa, koje ne podrava i ne eli njegovu efikasnost.

Moe se kazati da se formirao obiaj dotinih organa da ne primjenjuju i ne upotrebljavaju zakon. Zakon se dakle, moe stvarno ukinuti formiranjem suprotnog obiaja ili izobiavanjem ili non-usu (neupotrebom). Iz toga vidimo da uz consuetudo (formiranje obiaja) postoji i suprotan proces desuetudo (izobliavanje, ispadanje iz obiaja). Propis moe prestati: a) Non-usu b) desuetudine Propis moe nastati a) usu b) consuetudine

Jedna vrsta obiaja su i uzance(za promet robom i uslugama) , a druga trgovaki odnosno trgovinski obiaji. U dananjim odnosima meu ljudima odnos razmjene materijalnih dobara i usluga zauzima bitno mjesto Teko je mogue da drava danas funkcionira kao autarkija, to ne bi mogle ni najbogatije ni najrazvijenije zemlje jer je suradnja sa drugim dravama nuna Dakle, uz trgovake obiaje, postoje i meunarodni trgovaki obiaji.

Uzance su:

Poslovni obiaji u prometu robom, koji su kodificirani znai

predstavljaju zbornike uvrijeenih trgovakih obiaja

Imaju autonomni karakter, jer su nastale spontano i dobrovoljno

pa su s vremenom prihvaene i sreene, sankcionirane

Imaju i dispozitivni karakter jer se primjenjuju samo ukoliko

stranke ugovorom drukije ne odrede, inae ih se mora primijeniti. Smatraju se dopunjujuim dijelom ugovora.
www.pravokutnik.net

P a g e | 151

Mogu biti ope (zajednike za sve grane prometa robom) i

posebne (specijalna pravila u prometu robe odreene vrste)

Dri se da su jedinstvene ako vrijede za cijelo podruje drave Dri se da su potpune jer se odnose na sav proces prometa robe Njihova svrha je da unesu stabilna reguliranja, pravni red i
pojaaju pravnu sigurnost

Trgovaki ili poslovni obiaji su pravila koja se takoer odnose na promet robe i predstavljaju trgovako obiajno pravo. Formirali su se u praksi kao dobri obiaji u poslovanju Obvezuju stranke na osnovi pretpostavke da su stranke na njih preutno pristale Meunarodni trgovaki obiaj je norma meunarodno priznata, a primjenjuje se na meunarodne trgovake poslove. Ako subjekt aktivno sudjeluje u meunarodnoj trgovini, smatra se vie obveznim prema toj vrsti norme, ak kao stvaratelj ili sudionik u stvaranju Standardi su tehniki standardi ili standardi kvalitete kojima se normira kvaliteta odreene robe.

F) AKTI DRUTVENIH ORGANIZACIJA

Iako je dravna vlast zainteresirana za regulaciju svih onih odnosa u drutvu koji su joj zanimljivi nemoe ih sve obuhvatiti te doputa odreenim drutvenim i privatnim subjektima da donose vlastita pravila ali te se norme mogu donijeti samo na temelju i u okviru pravnog ovlatenja, koje je dao nadleni dravni organ. Ovo je tradicionalna teorija prava koja je zagovarala postojanje autonomnog prava, odnosno da subjekti sami donose pravo koje e ih vezati. To je pravno samoopredjeljenje ili samoobvezivanje.
www.pravokutnik.net

P a g e | 152

Meutim istaknula se takoer i teorija o kojoj drava ne daruje organizacijama funkcije, nego ih one oduvijek imaju. Temeljna su im prava na autonomiju, samoorganizaciju i da budu vlastiti zakonodavci. Po toj se teoriji smatra da su ta prava njima uroena i neotuiva. U odnosu drave prema drutvenim organizacijama mogu nastupiti ove faze: 1) Pravno iniciranje Dravna vlast unaprijed svojim aktom donese ovlatenje da drutvena organizacija moe donijeti sama svoje odnosne akte a, naknadna potvrda dravne vlasti nije potrebna 2) Pravno sankcioniranje Dravna vlast moe potvrditi akt organizacija nakon to je on donesen, a da prethodno nije dala izriitu pravnu dozvolu za njegovo donoenje 3) Pravno iniciranje i pravno sankcioniranje Dravna vlast opim propisom daje naelno ovlatenje pravnoj osobi da donese odreene akte koje e dravni organ svojim sankcioniranjem potvrditi Bez te potvrde akti nemaju pravnu snagu

Takav postupak dravnih organa je est za one akte organizacija koji su opeg karaktera, jer se njima redovito odreuje cilj, djelatna sposobnost, prava i dunosti njenih organa, lanova itd. Ti akti opeg karaktera su npr. Statuti raznih drutvenih organizacija Za pojedinane akte je pak, teko svaki put traiti dravnu potvrdu, pa se ona redovito i ne daje jer se pretpostavlja da e pojedinani akt biti u skladu sa opim aktom koji je drava ve potvrdila. Ako pojedinani akt ipak nije u skladu sa opim, moe biti pokrenut postupak ispitivanja njegove zakonitosti na zahtjev zainteresirane osobe ili dravnog ili tzv. drutvenog organa I ope i pojedinane akte pravnih osoba smatramo dijelom prava.

TEORIJSKO OBUHVAANJE OVE PRAKSE

Postavlja se pitanje hoe li doi razdoblje kada e autonomno pravo potisnuti izravno stvaranje prava? Nekad se smatralo da postoji pravni monizam, odnosno da postoji samo jedan izvor prava i da je pravo u cjelini dravno pravo. Meutim, uz stvaranje autonomnog, socijalnog prava danas uviamo da postoji pravni pluralizam, tj. da postoji vie izvora prava i da je pravo samo djelomino dravno.
www.pravokutnik.net

P a g e | 153

Pluralizam se javio u suvremeno doba, u 20. stoljeu kad su neke pravne institucije zastarjele i nale se pred promjenama. Graansko drutvo je bilo prisiljeno ograniiti svoje dotad neogranieno pravo vlasnitva, odnosno socijalizirati ga. Pojavile su se razne organizacije, politike stranke, sindikati te je rasla uloga drutvenih organizacija. One su kao pravni subjekti postali sve snaniji imbenik drutvenog ivota. Na podruju prava javila se sumnja u suverenost zakona i svemo kodeksa.

Za problematiku socijalnog prava posebno je bitno djelo Georgesa Gurvitcha L idee du Droit Social (ideja socijalnog prava), gdje on ispituje taj pojam. Misli da postoje 3 vrste pravnog reguliranja: Pravo koordinacije Pravo subordinacije Pravo socijalne integracije koje je utemeljeno na socijalnoj kooperaciji. Socijalno pravo je upravo pravo socijalne integracije; prevladava mi, a ne ja, ti, on. Takvo pravo ne izlazi iz grupe nego nastaje i djeluje u njoj. Objekt reguliranja tog prava je unutranji ivot zajednice. Ono se ostvaruje prisilom, ali uvjetnom jer pojedinac uvijek moe napustiti grupu i time izbjei to pravo. Socijalno pravo meutim gubi svoj znaaj socijalnog kad zajednica bude zatvorena i nepristupana utjecaju svojih pripadnika, jer bi tad vladala subordinacija a ne kooperacija.

Socijalno pravo po Gurvitchu moe biti: a) isto socijalno pravo je ono koje je neovisno o dravi i ije su manifestacije svakim danom sve brojnije. Ono se dravi suprotstavlja kao juridiki protuuteg dravi b) Socijalno pravo koje je pod zatitom drave takoer je njen protuuteg dravnom poretku, recimo putem sindikata,radnikih,obiaja,kolektivnih ugovora i slino.

Gurvitch daje svoje miljenje i o dravi; za njega se ona ne moe shvatiti kao organizacija koja je iznad prava niti se nju smije identificirati s pravom. Ipak, ona nije element koji je neovisan o pravu, ali mu nije inferirorna. Drava je dakle sueni krug unutar prava koji se iri, jer osim dravnog postoji i nedravno pravo. Drutveni uzroci koji su izazvali pojavu ideja o socijalnom pravu povezani su uz teorijski i praktini neuspjeh LIBERALNOG INDUVIDUALIZMA, da se odnosi meu pojedincima u drutvu postave samo na naelu pravne jednakosti, a ne i najvee mogue stvarne jednakosti. Pogreka induvidualizma i jest kolektivizam odnosno etatizam koji smatra da je drava prioritetna drutvena sila, sposobna pojedinca moralno i etiki razviti.
www.pravokutnik.net

P a g e | 154

Pravni sustavni utemeljeni na naelima liberalnog induvidualizma proveli su odnose meu ljudima putem pravne koordinacije (pravno se izraava kao privatno pravo) i pravnom subordinacijom(pravni izraz je javno pravo). Tu ulazi socijalno pravo koje uvodi i integraciju iji je pravni izraz socijalno pravo Na podruju prava, shvaanje pluralizam uvjetovalo je da se tradicionalna dihotomija prava: javno i privatno preobrazi u trihotomiju prava: javno, privatno i socijalno Bit socijalnog prava je autonomija volje pa je zato i znaajan element demokratizacije drutva.

G) AKTI PRIVATNIH OSOBA

akte donose i pravne i fizike osobe

javnopravne osobe- nositelji dravne suverenosti ili organi te suverenosti, djeluju u interesu drave privatnopravne osobe- djeluju za sebe i svoje interese koji mogu, ali ne moraju biti u interesu drave
www.pravokutnik.net

P a g e | 155

drava moe ulaziti u odnose kao privatnopravna ravnopravna s drugim strankama, vrijedi koordinacije moe i kao javnopravna osoba- naelo subordinacije druge strane

osobanaelo pravne

Tradicionalna teorija je smatrala da kada drava nastupa kao javnopravna ona je u tom odnosu nadmona strana u demokratskoj i pravnoj dravi drava nije superiorna pojedincu, i pojedinac ima suverenitet

drava ne moe ulaziti u SVE odnose, neke odnose ureuju sami pojedinci drava moe dati inicijativu za te odnose i ogranienja u kojima se ti odnosi smiju kretati tako nastaju regulativi meu pojedincima koji postaju pravo jer su stvoreni dozvolom vlasti i u okviru ogranienja takav proces razvio se putem pravnih poslova meu privatnopravnim subjektima pravni posao- pravni akt kojim osobe-subjekti povodei se za odreenim ciljem, ele postii izmeu sebe pravno priznate i osigurane poslove pravni posao je uvijek oitovanje volje Pravni poslovi se dijele na: a) jednostrane potrebna izjava volje samo jedne strane da bi se postigao pravni efekt b) dvostrane potrebna izjava sukladnih volja dviju strana o sporazumi- dvostrani pravni posao u kojem strane idu za istovjetnim ciljem, npr. brak o ugovori- svaka strana ima svoj cilj, npr. kupoprodaja elementi kod dvostranih poslova: pravni subjekti imaju djelatnu sposobnost (inae se javlja potreba pravnog zastupanja) ide se za postizanjem cilja koji je u skladu sa pravom (ne protupravan) pravni subjekti moraju oitovati svoju volju onako kako pravni poredak zahtijeva, kroz tzv. forme ugovaranja pravni posao ne smije biti protivan ni opeusvojenom moralnom ili etikom shvaanju inae su bezvrijedni (negotium nullum) ugovori se dijele: 1.) konsenzualni- zakljueni na osnovi oitovanja volje i sukladnosti volja i dogovora (consensus).Npr.Ugovor o najmu

www.pravokutnik.net

P a g e | 156

2.) realni- osim volje i sukladnosti potrebna je i predaja neke stvari

(res)

3.) jednostrani obvezni - oni kod kojih s jedne strane (A) nalazimo
samo prava, trabine, a s druge strane (B) dunosti, obveze; npr. kod dugovanja

4.) dvostrano obvezni- obje strane imaju prava i obveze; istiu se tzv.
reciproni ugovori, npr. Kupoprodaja iz ugovornog odnosa izlaze obveze, ali ima i obveza koje ne nastaju iz ugovornog odnosa tzv. izvanugovorne obveze pravni subjekt nije sudjelovao svojom voljom, npr. naknada tete u sluaju tjelesne povrede bez obzira je li povreditelj htio da do toga doe

da bi pravni posao bio valjan, mora biti: a) objektivno mogu objekt pravnoga posla mora biti realan inae je posao negotium nullum tj. Nitavan b) pravno doputen - ako nije pravno doputen, a ipak se zakljui, pravni poredak reagira sankcijom na ove naine: pravni posao se proglasi bezvrijednim (samo nitavost) da se proglasi nitavim i da se kazni onaj koji ga je zakljuio (nitavost+kazna) da se ne proglasi nitavim, samo kazna c) moralno doputen

TEORIJSKO OBUHVAANJE OVE PRAKSE

www.pravokutnik.net

P a g e | 157 U razvoju prava ugovor je imao ulogu vrlo znaajnog izvora prava, a njegovu vanost posebno je istaknula kola prirodnog prava, koja je imala ideju da postoji prirodno pravo, koje je nadmono pozitivnom pravu i koja je isticala da je ovjek slobodno bie. Izvor te neotuive slobode jesu uroena prava ovjeka...nastala je ideja da je drava stvorena na osnovi ugovora izmeu pojedinaca - ugovorna teorija o dravi.

Misao da je drava stvorena ugovorom bila je istaknuta ve od monarhomaha, a takoer i od Huga Grotiusa, osnivaa prirodnopravne kole, koja je smatrala da je: drutvo u razvoju prelo dva stadija: - prirodno stanje (status naturae)-bellum omnium contra omens-rat svih protiv sviju - stanje drutvenosti (status societatis) Prirodno stanje je ona etapa u razvoju drutva u kojoj nema dravne organizacije ni pravnog poretka. Znaajno je da je suprotno shvaanje odluno utjecalo na stav prema dravi;

HUGO GROTIUS (1583 1654) Dri da je ovjek drutveno bie koje tei zajednikom, drutvenom ivotu. Temelj dravnog i pravnog poretka je osjeaj drutvenosti i razumne koristi koju osjea pojedinac, a taj je temelj izraen dvostrukim ugovorom: 1. pactum unionis ugovor kojim pojedinci meusobno osnivaju zajednicu s naelom uzajamne solidarnosti 2. pactum subjectionis ugovor kojim se ustanovljuje zajednika vlast, drava i pravni poredak, i pojednici obvezuju na dobrovoljno potinjavanje toj vlasti Karakteristino je za Grotiusa da je drutveni ugovor drao realnom povijesnom injenicom. Njegovo temeljno shvaanje prava da je njegov najsnaniji izvor ugovor. Za njega su nepovredivi odnosi koji se temelje na ugovoru.To je jedno od osnovnih najvanijih naela prirodnog prava: iuris natare est stare pactis ili pacta sunt servada (naelo je prirodnog prava da se ispunjavaju i potuju ugovori)

PRIRODNOPRAVNA KOLA NAKON GROTIUSA SE PODIJELILA NA 2 SMJERA: 1. filozofi koji su prirodno stanje drali prvobitnom nesreom istaknuli su dravu
www.pravokutnik.net

P a g e | 158 kao spasonosnog initelja pridali su dravi stupanj apsolutne vrijednosti, totalitarna struja, predstavnik je Thomas Hobbes: 1. kult drave na ideolokom podruju 2. njezinu apsolutistiku organizaciju, na politikom podruju 3. zahtjev da se suverenost neoduivo od pojedinca prenese na dravu 4. zabranu priziva odlukama dravne vlasti, odricanje prava na otpor i na ruenje dravne vlasti 2. filozofi koji su prvobitno stanje razmatrali kao razdoblje snoljivih osnosa meu svjesnim pojedincima pridali su dravi stupanj relativne vrijednosti, liberalna struja, predstavnik je Jean-Jacques Rousseau, zaetnik John Locke: 1. u ideolokom smislu, njezinu uvjetnu opravdanost (ako je ta vlast u skladu s voljom svojih graana) 2. na politikom polju njezinu liberalnu (slobodarsku) organizaciju (ustavna drava, parlamentarna, demokratska, pravna i sl.) 3. zahtjev da suverenost neotuivo i dalje pripada pojedincima koji je ne mogu prenijeti na dravu, jer je to njihovo uroeno pravo, koje ne mogu prenijeti na drugoga 4. pravo na priziv odlukama dravne vlasti, pravo na otpor toj vlasti i pravo na njezino svrgnue

THOMAS HOBBES (O graaninu, Leviathan) - politika sigurnost i graanski mir- najvea vrijednost drutvenog ivota - to se postie organizacijom jednog autoriteta (drava i pravni poredak) s apsolutistikim ovlastima - prirodno stanje- stanje nesree, pojedinac ima neograniena prava koja se sudaraju s neogr. pravima drugih pojedinaca= to znai da nitko nema prava jer je neogranieno pravo zapravo negacija prava - vlada puka sila, pravo jaega - izlaz- stvaranje autoriteta koji namee ogranienja - bolje je imati manje prava, zatienih i zajamenih, nego neograniena bez sigurnosti - pojedinci sklapaju drutveni ugovor, osnivaju dravu, zavrava rat svih protiv sviju - pristaju na manja prava i slobode, ali dobivaju graanski mir i spokojstvo - drava- apsolutistika- nema bilateralnog ugovora- drava je nositelj prava, a graanin obveze (jer je prava prenio na dravu) - to uope i nije pravni odnos, on moe biti smo izmeu graana JOHN LOCKE (1632 1704) - prirodno stanje je stanje odreene nesigurnosti koju pojedinci ele ukinuti, ali nije razdoblje straha i istrebljenja i vladavine jaega - drava je ustanovljena ugovorom koji titi ve postojea neotuiva prava - prenose na dravu neka prava upravljanja, ali su sauvali individualnu suverenost i uvrstili svoja neotuiva prava- sloboda i privatno vlasnitvo - dravna vlast je opravdana ako titi prava i ispunjava norme iz ugovora - u protivnom je pojedinci mogu svrgnuti postoji granica posezanja drave u osobnu domenu - za razliku od Grotiusa koji kae da je ugovor realan i ontoloki, Locke smatra da je racionalan i deontoloki

J.J. ROUSSEAU (1712 1778)

polazna toka, aksiom liberalnih teoretiara su uroena prava pojedinca

www.pravokutnik.net

P a g e | 159

priznaju postojanje drave i prava ijom se organizacijom ograniavaju prava pojedinca

taj sukob rjeava teorija drutvenog ugovora

o KAKO POMIRITI TE DVIJE TVRDNJE?

postoji autonomija voljesvojstvo volje da sama sebi bude zakon OPA VOLJA-> izraz volje svakog pojedinca, formira se ugovorom

o pojedinac se ne moe odrei svojih uroenih prava,

o jer bi time inio negotium nullum pojedinac moe sam sebi propisivati zakone i time izraziti autonomiju volje ugovorom se odrie dijela svoje slobode, ali osigurava drugi dio slobode

ovakvo shvaanje ima antifeudalno obiljeje njime je sruena religijska dogma da su drava i pravo djelo boje providnosti, jer su to zapravo svjesni akti pojedinaca drutveni ugovor (naelo koordinacije) suprotan feudalnom vazalnom ugovoru koji istie naelo subordinacije prema Rousseau suverenost ostaje narodna istie individualizam i demokratizam (neposredna demokracija) iz ugovorne teorije razvija se ideja o autonomiji linosti i autonomiji prava (Kant se bavio autonomijom prava)

KANT(1724 1804) ("Osnove metafizike udorea")

svaka stvar u prirodi djeluje po zakonima razumno bie spoznaje zakon, postoji volja=praktini razum imperativi: hipotetiki- praktina nunost neke mogue radnje kao sredstvo da se postigne neki drugi cilj povezan uz pojam heteronomija volje i moral kategoriki- objektivna nunost neke radnje same po sebi povezan uz pojam autonomija volje i pravo

pojedinac se ne pokorava samo normi nego i sebi moralna radnja potjee iz unutranjosti, iz svijesti ako se pojedinac pokorava normi koju je sebi postavio kao vlastiti zakonodavac razvija autonomiju volje (to su moralne radnje) ako se pokorava normi koja dolazi izvana heteronomija volje (pravne radnje)

Moralna je dakle ona radnja koja se obavlja po kategorikom imperativu, tj. Koja izvire iz autonomije volje.A moral je vjean

www.pravokutnik.net

P a g e | 160 Pravna je ona radnja koja se izraava po hipotetikom imperativu, a poiva na heteronomiji volje.Legalnost se prema tome predstavlja kao jednostavno izvrenje zakona Moralnost izvravanje zakona radi potivanja njegova sadraja Pravo skup prisilnih propisa koji omoguavaju postojanje moje slobode uz slobodu drugih

pravo pazi na vanjsko stajalite radnje, moral na unutranje pobude bio je kritiziran jer su motivi itekako vani za pravo, pogotovo krivino

samo se na osnovi autonomije volje moe postii moralnost i puna sloboda o u graanskom drutvu vlada heteronomija, uloga ovjeka je pasivna na moralnom podruju- pojedinac je subjekt i objekt norme, sam je donosi autonomija=sloboda, voljom se postie cilj, ne treba autoritet izvana (moralan ovjek je ujedno slobodan, ali slobodan o
nije i zloinac koji je zapravo rob svojih strasti i svoje izopaenosti)

volja koja djeluje po moralnom zakonu ujedno je i slobodna

MORALNO JE PRAVILO AUTONOMNO, PRAVNO JE HETERONOMNO (po stoti put!!) heteronomnost pravnog pravila potvruje se kroz silu, prisila je bit prava pravo i drava- prisilne organizacije, ipak moraju tititi slobodu pojedinca i SUPOSTOJANJE POJEDINACA U SLOBODI

RUDOLF LAUN
analizira bit demokracije kroz problematiku autonomije i heteronomije protivnici demokratskog naela: o tvrde da je ono neprirodno, pozivaju se na religijske dogme, poredak je utvren bojom voljom o istiu superiornost monarhijskog ureenja o brane ustrojenje drutvene elite kroz pravo jaega Laun tvrdi da drava poiva barem na minimumu kolektivne svijesti (pokoravanje dravi zbog straha i nade u dobit) Budui da su zapovijedanje i pokoravanje funkcije koje u obrnutom pravcu tee istom cilju, radi se tu o svijesti recipronostonaj koji zapovijeda ima svijest o odgovornosti, onaj koji se pokorava ima svijest o povjerenju oni koji imaju vlast: nametnuti vlastodrci- vladari- uz prisilu, bez povjerenja
www.pravokutnik.net

P a g e | 161

vlastodrci postavljeni povjerenjem graana- upravljai

tipovi drava uspostavljaju se obzirom na

drava koja ima maksimum nametnute vlasti i straha ima minimum vlasti upravljanja i povjerenja------demokracija- najmanje straha, najvie kolektivne svijesti, ovisi o povjerenju

odnos straha i kolektivne svijesti

pozitivno pravo pozitivno pravo je dunost koja nastaje iz efektivne snage drave, ona ga moe nametnuti i realizirati

razlika izmeu onog "to jest" i onog "to treba"= razlika izmeu realnosti i vrijednosti i najvanije Launovo naelo: IZ REALNOSTI SE NE MOE IZVESTI NIKAKVA VRIJEDNOST, NITI IZ ONOGA TO JEST NIJEDNA DUNOST ("TREBA") ako netko nekome neto nareuje, ne znai da se onaj drugi mora pokoriti u suprotnom bi se pravo svelo na silu razlika od Kanta kod imperativa: Kant kae da su hipotetiki imperativi uvjetna dunost Laun kae da su hipotetiki imperativi uvjetna NUNOST, ne izraavaju nego "jest"

"treba"

pravo je sastavljeno od hipotetikih imperativa koji izraavaju uvjetnu nunost, zato je heteronomno ALI, Laun IPAK kae da MORAJU postojati DUNOSTI u pravu i da je ono zato ipak AUTONOMNO (sadraj nae vlastite volje) "Ali ako ja osjeam zapovijed tzv. pozitivnog prava ili jednu prijetnju u ime onih, koji upravljaju dravom, kao obvezu, kao sadraj jedne dunosti, preobraavam ono to bi samo po sebi bilo uvjetna sila jaeg koji me prinuuje ili pak naprosto snaga, u bezuvjetnu moralnu i pravnu obvezu, tj. autonomno pravo."

u nama poiva osjeaj dunosti= savjest ili osjeaj pravednosti na temelju toga odluujemo o vrijednosti onog to nam zakonodavac daje kao naredbu, ne moramo se slijepo pokoravati kao to to eli pozitivno pravo taj nam je osjeaj jednostavno dan, ne moe se do kraja objasniti otkud nam ako se pravnu normu ne prihvaa, nastaje konflikt izmeu pojedinca i norme koji pojedinac rjeava autonomno nositelji vlasti su toga svjesni pa nastoje postii povjerenje neprisilnim sredstvima pravna norma je vie apel nego zapovijed tako pravo postaje moralna dunost za onoga koji je odobrava, a za onog koji je ne odobrava je samo uvjetna nunost-UVIJEK SE RADI O SUBJEKTIVNOM OSJEAJU
www.pravokutnik.net

P a g e | 162

pozitivno pravo nema kao sadraj moralni zakon nego uvjetnu nunost kojoj se treba pokoriti ako elimo izbjei posljedice

izmeu autonomnog prava i morala ne moe postojati konflikt moral i pravo su ista stvarMONISTIKI POGLED etika i filozofija prava su jedinstvena znanost, pravne grane su dijelovi primijenjene etike

H) PRAVNA ZNANOST KAO IZVOR PRAVA

ako se prizna kao izvor prava znailo bi da strunjaci pravne znanosti mogu donositi pravne akte koji su "uraunavaju" dravi veliki utjecaj pravne znanosti na praksu

o Postojala su razdoblja u kojima su pravni strunjaci koji nisu

dravni organi mogli donositi pravne akteU suvremenim zakonodavstvima redovito nema osjeaja potrebe priznati pravnu znanost kao izvor prava i njezine strunjake kao stvaratelje pravnik akata

stari Rim- car August je dodijelio "ius respondendi ex auctoritate principis" istaknutim pravnicima (Gaj, Ulpijan, Julijan) pravo da strankama daju pravnoobvezne slubene izjave- ta miljenja su obvezna za sudove (kao da ih je donio car) to su priznati pravni akti, ali se pripisuju dravnoj vlasti to ovlatenje dovodi do djelatnosti "iura condere", tj. ustanovljenje prava, izricanje pravorijeka ako su postojala dva suprotna "responsa" sud se priklanjao onom za kojeg je smatrao da je vie u skladu s pravom

426. god. lex citationis- za sudove su obvezna samo miljenja petorice pravnikaPapinijana, Paulusa, Gaja, Ulpijana i Modestina zahtjeva se suglasnost tih pravnika, a pravorijek je bio onaj koji je zastupala veina pravnika. Ako bi bili izjednaeni odluuje miljenje Papinijana, ako ga Papinijan nema, odluuje sudac

razdoblje recepcije rimskog pravaJustinijanovo pravo pogodno za primjenu pod uvjetom da je proieno glosatorskim tumaenjem

www.pravokutnik.net

P a g e | 163

demokratska ideja- primat zakonodavnog tijela kao glasa naroda, najvanija suverenost zakona koja ograniava samovolju, drava nije sklona da u stvaranju prava sudjeluje netko drugi (pravna znanost) s druge strane, postoje i pristae potrebe da se pravnoj znanosti prizna uloga izvora prava (Sternberg)

THEODOR STERNBERG
"Uvod u pravnu znanost" pravna znanost= glavni izvor prava drava ne moe obuhvatiti sloenost i kvantitetu drutvenih odnosa, potreban je novi regulativni initelj- pravna znanost

kulturna evolucija navike (obiaja) obrta znanosti -

evolucija prava obiajno pravo zakonodavno pravo zakonodavstvo znanosti

naravno, to se nije ostvarilo, jo uvijek smo u fazi obrta - drava uva monopol stvaranja prava

razlozi zbog kojih se nije ostvarilo zakonodavstvo znanosti prema Sterbergu: a) jo nisu sazreli uvjeti shema nije sasvim ispravna jer je znanstvenog prava bilo i prije, jo u Rimu s tehnikog gledita- teko bi bilo ustanoviti neku presudu obzirom da ima puno znanstvenika koji mogu imati razliita miljenja mogue su subjektivne ocjene; gubi se pravna sigurnost s politikog aspekta- suci bi imali ekskluzivnu pravnostvaralaku djelatnost- postali bi primarni politiki initelji b) u nekim se dravama odvijaju procesi "rastereenja drave u stvaranju prava" pojavljuje se tzv. autonomno zakonodavstvo ti autonomni akti inkorporirani su u sustav prava, postaje suputnik, konkurent ili ak negacija dravnog prava

Veina zemalja cijeni ulogu pravnih znanstvenika, njihova funkcija danas se oituje: a) neka zakonodavstva pozivaju u pomo pravnu doktrinu
www.pravokutnik.net

P a g e | 164 b) u me. pravu velika vanost pravne doktrine kao izvora prava ne postoji autoritet koji raspolae prisilom nad dravama u sporovima meu dravama pravorijek se temelji na miljenju pravnih strunjaka c) na izgradnju tzv. internog prava utjee pravna znanost posredno

pravni strunjaci: teoretiari i praktiari(ipak praksa bez teorije je slijepa, a teorija bez

prakse nemona) pravni strunjaci mogu: 1. stvarati pravo, pravne akte 2. sudjelovati u strunim pripremama stvaranja prava 3. tumaiti pravo radi potrebe ispravne primjene, objanjavaju smisao i sadraj (postupak de lege lata) 4. davati prijedloge i izgraivati projekte promjena postojeeg prava (postupak de lege ferenda) o de lege lata i de lege ferenda su povezani o pravnik koji provodi de lege ferenda mora kao osnovu provesti de lege lata= postupak oko promjene i usavravanja postojeeg prava moe se provesti samo ako dobro poznajemo ono to elimo mijenjati o isto tako, ne moe se neto tumaiti, ako se ne prakticira

5.

davati ocjene postojeeg prava u cjelini ili pojedinih institucija srodno djelatnosti de lege ferenda ocjena s razliitih gledita: a) znanstvenog - preko znanstveno utvrenih zakonitosti drutvenog razvoja, ocjenjuje se je li pravo u skladu s tom zakonitou b) etikog - ispituje se jesu li sustavi proeti etikim naelima i humanizmom koji bi morao vladati u suvremenom svijetu c) politikog - daju ocjene je koliko je pravo progresivno ili regresivno u vezi znanstveno utvrenim politikog razvoja ljudskog drutva d) struno-tehnikog - da li je bit nekog instituta ili sustava na potrebnoj tehnikoj razini, da li ima potrebam tehnicki izraaj e) sa stajalita uinkovitosti- ispituje se koliko je pravo djelotvorno, koliko se ponaanje adresata slae sa zahtjevima normi, pokazuje stabilnost nekog poretka

www.pravokutnik.net

P a g e | 165

I) TZV. PRIRODA STVARI KAO IZVOR PRAVA

osim pravnih (juridikih) izvora prava postoje i izvanpravni ili metajuridiki meu njima je tzv. priroda stvari postavljaju se pitanja: to je sadraj te prirode stvari kad se treba primijeniti od poetaka pravnog reguliranja razvijala se ta misao: samo pravo nije dovoljno da rijei sve sluajeve, postoji neki znaajni regulativ, iznad prava u prirodi postoji racionalnost, univerzalni razum ija naela moraju biti temelj pozitivnog prava kad pozitivno pravo ne moe rijeiti neki sluaj, treba se obratiti prirodnoj racionalnosti pravna pravila su opa, apstraktna, organ (npr. sudac) treba uskladiti tu openitost sa injeninim stanjem, pravda mora biti konkretna i individualna organ mora postupati po "prirodi stvari" priroda stvari= skup etikih, iskustvenih i praktinih imperativa koji djeluju kao izvor prava, pa racionalno dopunjuje, usavrava, nadomijeta i ispravlja pravne propise uz "utvrenu normativnost" (pravo) postoji i "prirodna racionalnost" (priroda stvari

www.pravokutnik.net

P a g e | 166

str. 182 spor u pitanju kome da pripadne dijete nakon razvoda- proitajte, nema smisla da prepisujem presudu, ugl. dali su ga ocu, kasnije Vrhovni sud preispituje odluku jer nije sagledana "priroda stvari" Vrhovni sud kae da treba uzeti u obzir spoznaje o psihologiji djeteta, treba ocijeniti hoe li djetetu nedostajati oslonac u ivotu, to gubi dijete odvajanjem od majke primjeri za prirodu stvari postoji preporuka da se dijete prvenstveno povjeri majci iako nema PRAVNOG PRAVILA da se to mora uiniti (to je onda preporuka prema kriteriju prirode stvari) postoji pravno naelo ravnopravnosti mua i ene, imaju jednaka prava i obveze, ova je preporuka da se dijete da majci u koliziji sa naelom jednakosti ako se ona ipak prizna znai da postoji kriterij (priroda stvari) koji je IZNAD pozitivnog prava

IV.TEORIJSKO OBUHVAANJE SPOZNAJE O STRUKTURI PRAVA

1. IDEJA O PRIRODNOM PRAVU - PRIRODNO-PRAVNA KOLA
Misao da postoje norme ili naela koji ne pripadaju sustavu pozitivnog prava, ali koji utjeu na pozitivno pravo, pojavila se upravo s povijesnim nastajanjem pozitivnog prava i dravne organizacije. Te norme ili naela proistjeu iz biti razuma iz prirodne racionalnosti, a nazivalo ih se prirodnim pravom.

1.

Ve u 5. st. pr. Kr. pojavila se u starogrkoj filozofiji ideja o prirodnom pravu. Znaajno je kako se tada ve navodilo da je zakon djelo ovjeka i da je pravo ljudska, a ne boanska tvorevina. Ideja o prirodnim pravu bila je ideoloka opozicija postojeem pozitivnom pravu. Poeci utvrivanja drave i prava uzrukovali su teke socijalne poremeaje, razdoblje je bilo obiljeeno nadmonou onih koji su imali jaa sredstva za proizvodnju i iji je imetak sruio gentilno drutvo. Poetak tog drutva duhovito je nazvan 'ugodno svitanje civilizacije kod atenskog naroda'.

ideja prirodnog prava koristila ne samo progresivnom tendencijom, nego i regresivnom; ne samo sa stajalita drutvene dinamike i napretka, nego i sa stajalita drutvene statike(prirodno je takvo stanje
Nalazimo ve u samom poetku injenicu da se kakvo je tada vladalo za one koji su imali vea prava) Ta e injenica donijeti kasnije ideji o prirodnom pravu znatne tekoe, otkrivajui da je ona bremenita ptoturjenostima i razvit e se ozbiljna sumnja u tu ideju.

Poelo se shvaati da je postojee prirodno pravo toliko racionalno i povijesno opravdano, da se po njegovim naelima mora konstituirati prirodno pravo, umjesto da je obrnuto. npr Aristotel je ropstvo proglasio prirodnim pravom )

2.

I kod rimskih pravnika bila je poznata ideja o prirodnom pravu. Ona se osobito izraavala u jednom praktinom shvaanju biti i funkcije prirodnog prava: u tome da na odreenoj razini drutvenog razvoja povee pripadnike neke ue zajednice.
www.pravokutnik.net

P a g e | 167 Rim je nakon punskih ratova znatno ojaao i trebalo je ire i sadrajnije pravo nego to je bilo 'ius civile'. Ovo pravo, sa svojim formalistikim odredbama bilo je nesposobno regulirati raznovrsnije drutvene odnose koji su se sada javljali izmeu rimskih graana i stranaca (peregrina). Tako se pojavio sustav pravila 'ius gentium', a kao njegova osnova se istie 'naturalis ratio', koji je univerzalan u primjeni.

3. Pojavom i irenjem kranstva ideja o prirodnom pravu nije nestala, ali je dobila
drukija tumaenja.U Pavlovoj poslanici Rimljanima nalazi se misao da uz boanski zakon postoji i jedan drugi, prirodni, koji je zapisan u ljudskim srcima i savjesti , pa je stoga i nevjerncima dostupno prirodno pravo Kasniji razvoj i sve vea politika i idejna prevlast crkve nad drutvenim ivotom doveli su do kulta crkvenog autoriteta i zahtjeva da se sve ideje i filozofija stave u slubu religije, predstavljene u crkvi.Dri se da je bog nad prirodom i da priroda i prirodno pravo nalaze svoj izvor u bogu,a Sveto pismo slue kao zakonik prirodnog prava.Sveto pismo ratio scripta (pisani razum) 4. Racionalizam 17. i 18. st. (jaanje graanskog sloja(rastu materijalni uvjeti ivota kojima ne odgovara skolastik i njezin dogmatizam) ne kojim nastaje nova era za ideju prirodnoga prava koja doivljava potpuni preporod, a moemo kazati i TRIJUMF) jest filozofski pokret protiv onih autoriteta, koji su u srednjem vijeku smatrani neospornima. Racionalizam je na podruju ljudskog miljenja uinio velik prevrat. Uz religijske autoritete samo on istie autoritet ovjeka. Istina nije iskljuivo dana od Boga, niti je objavljena samo u crkvenim dogmama, ve je postignue spoznaje koja mora imati jedini izvor u ljudskom razumu.
Da bi znanost postala cilj, valja se sluiti odreenom metodom. Pitanje metode je tako postavljeno u prvi red. Kao to se geometrijskom metodom u prirodnim znanostima dolo do spoznaje mehanikih zakona svemira, prevladala je u drutvenim znanostima tenja da se ta metoda primijeni na problematiku drutvenog ivota, gdje su se morali pronai takoer apsolutni i nepromijenjivi zakoni. Sa zahtjevima da se negira vjerska fizika, da se odvoji od teologije i privede praktinoj svrsi, i da se univerzalno primjeni metoda matematike dedukcije, racionalizam je otpoeo prevrat u povijesti ljudskog miljenja.

Racionalizam je, negirajui stare, postao novi autoritet, i to ljudski razum.

Racionalizam je idejni pokret graanskog stalea protiv feudalnog drutva i prevlasti Crkve. Sve ono to je izneseno teorijskim zahtjevima racionalizma, bilo je praktiki potrebno graanskom staleu, kao njegovom nositelju. Nova kapitalistika proizvodnja zahtijevala je i novu socijalnu narav pojedinca
(njegovu osobnu slobodu u formi pravne jednakosti, na osnovi koje e se liiti osobne ovisnosti iz feudalizma, a podvrgnuti se neminovnoj gospodarskoj ovisnosti u novim uvjetima). Pokretom za osloboenje od teoloke misli bilo je najprije podlegnuto naelo jednistva istine. Naelom dvojstva istine afirmira se misao da osim teolokih istina postoje i druge, koje se postiu neposrednom ljudskom spoznajom i razumnim istraivanjem. Teologija je time suena u odreene granice,a izvan nje djeluje ovjek svojim intelektom.

Racionalizam je sustavno predstavljen tek u djelu Descartesa(1596). Ali, kao iroki idejni pokret on je, prije toga, izvrio veliki utjecaj na pravnu znanost. Utjecaj racionalizma na pravnu znanost pojavio se najprije u djelima Huga Grotiusa, nizozemskog pravnika. Njegovom je inicijativom formirana kola prirodnog prava.Utjecajem racionalizma, koli prirodnog prava i njezinom osnivau Grotiusu, stajala je va na raspolaganju i metoda i cilj znanstvenog istraivanja. Svojim djelom 'De iure belli ac pacis' Grotius je teio pronai i sistematizirati apsolutna naela za ureenje drutvenog ivota. Ali, koliko god je teio da ta naela (norme
www.pravokutnik.net

P a g e | 168 prirodnog prava) lii empirijskog karaktera, praktiki nije mogao ne uzeti u obzir, pri konstrukciji svoje teorije, neposredno povijesno iskustvo (prepreka). Grotiusovo shvaanje trebalo je biti rezultatom 'biti razuma', utemeljenog na apriorizmu (izvan iskustva).Meutim, ona se javlja zapravo kao rezultat dubokog iskustva.Ali je ba to njoj dalo veliku socijalnu vrijednost.Grotius se zbog toga i moe smatrati vjernim tumaem problema i tenji svog vremena Pojavila se potreba da se istakne novi autoritet, umjesto starih srednjovjekovnih, da se redefiniraju odnosima meu pojedincima i meu dravama Grotius je taj novi autoritet vidio u pravdi utemeljenoj na ljudskom razumu, ija e promjena u odnosima meu pojedincima i meu narodima osigurati opi mir. Premda je u 'Prolegomenema' svoj djela 'De iure belli ac pacis' Grotius izrazio namjeru da izloi svoje pravo koje vrijedi u meunarodnim odnosima, on je prije toga morao odrediti i sistematizirati osnovne pravne pojmove i istraiti bit prava i drave. Grotius je tako svojim djelom posredno potvrdio da problemi ope teorije prava prejudiciraju mnogo glavnih pitanja meunarodnog prava. Zbog toga se dri da je on postavio temelje ne samo modernoj znanosti meunarodnog prava nego i suvremenoj filozofiji prava. Gradio je svoju teoriju na ve pripremljenom i kroz povijet obraenom materijalu : a) Aristotelova ideja o ovjeku kao drutvenom biu b) Shvaanje stoika da ljudski razum moe stvarati apsolutne istine C) sama ideja prirodnog prava nije originalno Grotiusova To ne umajnjuje vrijednost njegova djela, jer je on sve te ideje okupio u sustav i dao im izrazitu deontoloku tenju. Iz biti razuma proizlaze opa naela,a ovjek ima sposobnost da ta opa naela spozna i po njima djeluje. To nisu nita drugo, nego norme prirodnog prava, koje su izraz razumne i socijalne naravi ovjeka. Prirodno pravo je ono to s obzirom na neku radnju nalae zdrav razum: po tome slae li se ili ne sa samim razumom i socijalnom prirodom (ljudskom), postoji moralni zahtjev da se od neke radnje suzdrimo ili da je obavljamo. Prirodno je pravo toliko nepromijenjivo da ga ak ni bog ne moe promijeniti.Takva emancipacija filozofije prava od teologije obino se naziva 'laiciziranje prirodnog prava'. Da bi se pravilno odredila veliina Grotiusova teorijskog prevrata u filozfiji prava, mora se nuno raunati s tim, da je Grotius bio uvremenik Giordana Bruna i G. Galileja Reakcija predstavnika Crkve: Grotiusovo djelo 'De iure belli ac pacis' stavljeno je na index zabranjenih knjiga Katolike crkve (4.2.1627.)Sam je autor mora provesti nemiran ivot lutajui Europom i traei azil u raznim zemljama.

5. Utjecaj Grotiusa na ustrojenje tadanjih pravnika i vladajue pravne misli bio je vrlo velik. On je bio osniva kole prirodnog prava, idejne zajednice, koja je shvaanjima o prirodnom pravu dala znaejne sustava, pa ih je ak bila pretvorila u nastavno (didaktiko) gradivo. Utjecajem te kole na svim znaajnim sveuilitima u Europi pojavila se u okviru pravnog studija posebna disciplina - prirodno pravo.
www.pravokutnik.net

P a g e | 169 B. Spinoza je smatrao prirodno pravo skupom racionalnih naela koja usavravaju ovjeka.Drava je stvorena ugovorom ali radi sigurnosti pojedinaca te nema apsolutistiku i totalitarnu vlast.Dravna nadlenost ima svoje granice i u odnosu na pojedinca ona nesmije prei svoje granice J. Locke pristao je uz shvaanje o prirodnom pravu. To je skup prava, koja se od pojedinca ne mogu prenijeti na dravu. Uz slobodu misli i vjeroispovijesti istaknuo je i pravo vlasnitva, smatrajui da je vlasnitvo posljedica ljudskog rada, pa je prirodno da ovjek uiva plodove svog rada. J.J.Rousseau kao najistaknutiji predstavnik liberalnog smjera u teoriji drutvenog ugovora nije mogao ne obraditi problem prirodnog prava. Graanska prava koja posjeduju pojedinci, u biti su prirodna prava.
Te misli su imele veliku utjecajnu snagu na tadanje politike dogaaje. Ideja o prirodnom pravu pokazuje se u ono doba vie kao politika doktrina, nego kao pravna koncepcija. To je bilo predrevolucionarno razdoblje u Zapadnoj Europi i ideju prirodnog prava iskoristile su tada progresivne snage drutva(mladi graanski stalei i drugi) da istaknu kako feudalno drutvo nema racionalnog opravdanja i kako ga treba oboriti.

6. Engleska povelja sloboda 1689. god. Amerika povelja o pravima 1791. god. i Deklaracija o pravima ovjeka i graanina 1789. god. imaju zajedniki izvor u ideji prirodnog prava. S. Puffendorf pristaje uz ideju o ugovornom postanku drave, istiui da je prirodno pravo vie kvalitete nego pozitivno i da je ono uzor zakonodavcu. Ch. Thomasius smatra da je izvor prirodnog prava ljudski razum, premda je bog krajnji pokreta svega onog to postoji.Uveo je razgranienje imeu prava i morala, cilj prava je iustum, a cilj morala je hoenstum Pravna filozofija I. Kanta, a osobito njegovo shvaanje prirodnog prava nadovezuje se na Thomasiusiva shvaanja. Kant je osobito istaknuo vanost moralnog zakona koji je osnovica ljudske savjesti. Kategoriki imperativ koji nam nalae da djelujemo tako da naelo naeg djelovanja moe biti uzeto kao naelo opeg zakonodavstva, sainjava misaonu bit Kantova shvaanja i prirodnog prava.Realizacija moralnog zakona mora dovesti do slobode kao prirodnog prava svakog ovjeka. Posljedica moralnosti je sloboda bit slobode je moralnost Kant je istaknuo naelo suverenosti, naelo nemijeanja jedne drave u odnose s drugima, naelo meunarodne koegzistencije i pravo kao regulator voenja eventualnih ratova i postupanja u njima. Nadao se da e se moi sauvati svjetski mir. Kod nacrta 'K vjenom miru' opaa se jasna namjera da se pronau zajednika naela za miran meunarodni ivot. Ta naela su tako dobila snagu prirodnog prava u
www.pravokutnik.net

P a g e | 170 meunarodnim odnosima.

Pravna teorija prirodnog prava je kao glavni ili iskljuivi izvor ljudske spoznaje istaknula ljudski razum (ratio). Zbog toga se kod njezinih pristaa pojavilo omaloavanje uloge ljudskog iskustva u procesu spoznaje. Isticalo se da nas povijest nema emu nauiti i da itav suvremeni i unutardravni i meunarodni ivot treba graditi iznova, ne obazirajui se na iskustvo prolosti.

Antihistorizam i univerzalizam pokazali su se kao glavni temelji prirodnopravne doktrine. Najotriji napad na ideju o prirodnom pravu poeo je od strane pravnog pozitivizma, tj. onog shvaanja prava koje je u pozitivnom pravu vidjelo poetak i kraj svekolikog prava. Borei se protiv nasrtaja pravnog pozitivizma ova teorija se ipak borila i potuko vraala svojoj staroj slavi.Najvei uspjeh postigla je onda kada su neki najznaajniji dokumenti meunarodnopravnog znaaja ponovo preuzeli ideju o prirodnom pravu, uvrstili je izravno ili neizravno u svoje povelje, deklaracije i statute.Ti su dogaaji nalikovali relativnom preporodu ove ideje, te su takvi ostali i do danas.

2. POVIJESNOST U PRAVNOJ ZNANOSTI - POVIJESNOPRAVNA KOLA

Na podruju pravne znanosti prilog oivljavanja interesa za pravom prolosti i za povijesno istraivanje uope, dao je ve u razdoblju vladavine prirodno-pravne kole Herman Conring (17.st.) u djelima 'De origine iuris germanici' i 'Exercitationes de republica germanica'.

Povijesna spoznaja prava naila je na prvo vee priznanje u filozofiji Gottfrieda M. Leibniza, jednog od najznaajnijih umova tog vremena. On se zalagao za potrebu izuavanja povijesti, osobito iz dva razloga: da bi se ljudi poznavanjem povijesti pouili i okoristili. Povijest se moe obraditi na 3 naina : Deskriptivan nain: postii zadovoljstvo da se upoznaju dogaaji prolosti Pragmatian nain: izvaanje korisnih pravila za na ivot Genetiki nain : Povijesna spoznaja nam tumai sadanjost iz prolosti koja je uzrok sadanjosti. Kod svih pojava se namee dunost da se upoznamo s njezinim uzrocima Tako je uenjem Leibniza jasno istaknuta i ideja razvoja. Leibnizova misao je da je sadanjost optereena prolou, a bremenita budunou dovoljno govori o izrazitom shvaanju evolucije u povijesti. Leibniz je u doktorskoj tezi ('Nova metoda izuavanja i predavanja jurisprudencije) 1667. god. postavio temelje za novo izuavanje prava : 1) da povijest prava (kao pozitivno i prirodno pravo) treba samostalno obraivati 2) da se povjesniar ne smije zadovoljavati kronolokim nizanjem dogaaja, ve ih mora objanjavati 3) da se povijest prava dijeli na unutranju povijest prava (historia iuris interna) i na vanjsku povijest prava (historia iuris externa)
Unutranjoj povijesti prava je pravo jedini objekt izuavanja. Ali ako bi se ostalo samo na tom izuavanju, povijest prava ne bi bila potpuna. Mora joj se pridruiti vanjska povijest prava, kao spoznaja onih dogaaja iz ope povijesti, koji su vani i utjecajni za pravo (ad ius intelligendum). Time je izraena tenja za spoznajom i one socijalne povijesne sredine u kojoj se
www.pravokutnik.net

P a g e | 171
odreeno pravo razvijalo.

Leibniz je istaknuo i naelo povezanosti drutvenih pojava.S tim idejama Leibniz je otvorio razdoblje povijesnosti u pravnoj znanosti.
Pravac povijesnosti uope, a posebno u pravnoj znanosti, podravao je Giambattista Vico. U osnovnom nastojanju da povee i uskladi ono to je stvarno i ono to je idealno, Vico se suprostavio uenju racionalizma, a time i koli prirodnog prava, jer su oni bili usmjereni istraivanju idealne biti prava, a ne njegovog procesa, ivotno realnog, koji je proturjean i raznovrstan.Nije osporio prirodno pravo ve naveo da se ono i pravo u cjelini ostvaruje u stvarnom, pozitivnom pravu i pravnim obiajima i da tu, a ne u apstrakcijama filozofa, moramo pronai i naela prirodnog prava Montesquieu (1689-1755), francuski revolucionarni filozof, u svom djelu o duhu zakona , primijenio je povijesnu metodu u izuavanju dravopravnih pojava. On je tada dravno ureenje Engleske uzeo kao uzor i za kontinentalnu Europu.Iznio je misao da razvoj engleskog politikog sustava potjee iz germanskih uma gdje vlada neposredna demokracija. Kad su Germani osvojili Rimskog carstvo, taj sustav neposredne demokracije postao je neprikladan te umjesto njega dolazi sustav stalekog predstavnitva. Daljnjim povijesnim razvojem dolazi do narodnog predstavnitva.Tako je Montesquieu postavio ideju o razvoju oblika vladavine. Svaki narod, ovisno o mnogim imbenicima koji ga determiniraju, razvija specifine osobine, koje se zajednikim imenom nazivaju narodni duh. Prirodno pravo gubi kod Montesguieua obiljeje univerzalnosti.

Na takvim tenjama spram izuavanju povijesti, razvila se kasnije povijesno-pravna kola. Ona je znatno istaknula vanost naslijea, pa se zbog toga smatra da je u shvaanju prava izravni protivnik kole prirodnog pravakoja je u spoznaji prava istaknula ove temeljne injenice: racionalnost, statinost i univerzalnost prava --- povijesno- pravna kola podvrgnula je ta naela analizi i kritici, povod za to bila je okolnost zakonodavne izgradnje Njemake nakon to je Napoleon poraen ratu sa rusijom te se Njemaki teritorij okuplja u jedno nacionalno tijelo Pri tom sukobu su dola dva shvaanja : Njemaki pravnik Thibaut je analizirao nunost uvoenja jedinstvenog graanskog prava za cijelu Njemaku. Izrazio je tenju da Njemaka dobije autoritativan zakonik koji e uvrstiti interes graanskog stalea. Takva jedninstvena kodifikacija bila bi izvedena pod utjecajem francuskog Graanskog zakonika (Code civil), to bi znailo politiki utjecaj Francuske na njemake zemlje i utjecaj ideje francuske
www.pravokutnik.net

P a g e | 172 revolucije na politike odnose u njemakom drutvu.

Utjecajni njemaki pravnik Karl Friedrich Savigny dao je odgovor na prijedlog Thibauta u raspravi 'O pozivu naeg vremena za zakonodavstvo i pravnu znanost'. Savigny je s Thibautom zapoeo raspravu o problemu kodifikacije,istie kako kodifikacija mora biti relativan kraj nekog pravnog razvoja, a ne njegov poetak ; da kodifikacija nekog pravnog gradiva dolazi tek kad je to gradivo znanstveno obraeno i faktiki provjereno Savigny je naznaio i etape razvoja prava koje po njegovom miljenju prolaze kroz tri faze razvoja: 1. razdoblje naturalnog narodnog prava pravo je izraz narodnog duha ive kao takvo ono nemoe biti prirodno pravo , univerzalno i vaee za sve ljude i razliite narode 2. razdoblje znanstvenog prava glavnu funkciju imaju struni pravnici i pravna znanost; oni moraju empirijski, a to znai i znanstveno utvrditi koja su shvaanja ovrsla u narodnom ivotu, pa da se prema tome tehniki usavre naela i pripreme preduvjete za djelatnost pozitivnog zakonodavstva i kodifikacije 3. faza kodifikacije to se tie pravnog reguliranja u Njemakoj Savigny samtra da taj razvoj tek poinje drugu fazu te je etapa kodifikakcije za sada preuranjena. Tako je njegov odgovor Thibautu prerastao praktinu namjenu i razvio se kao originalno-teorijsko naziranje, koje je okupilo pristae i formiralo se kao pravna kola. Ta je kola nazvana povijesno-pravnom kolom.

Ona je razvila ove ope spoznaje o pravu: 1. Povijest, pa tako i povijest prava, valja shvatiti kao neprekinuti tijek zbivanja, sadanjost je samo etapa u kontinuitetu od prolosti k budunosti. Zbog toga, da bi se shvatila sadanjost, valja izuavati prolost. 2. Taj povijesni ili pravni kontinuitet tee bez prekida ili skoka, bez diskontinuiteta, koji bi donio nove, revolucionarne kvalitete. Postoji evolucija bez revolucije. 3. U svakom narodu djeluje poseban 'narodni duh'. Pravo, kao i sve drugi oblici narodne svijesti, proistjee iz 'narodnog duha'. 4. Pravo ima svoj razvoj, ali je taj razvoj miran, skladan, spontan. Pravo se razvija kao i narodni jezik. Pravnoj grai, proizaloj iz 'narodnog duha' pristupaju pravnici da je obrade, tehniki dotjeraju i osposobe za primjenu.
www.pravokutnik.net

P a g e | 173 5. Drava je najvei oblik i organizacija, koju jedan narod moe stvoriti. Drava postoji dok postoji narod, a narod je kontinuitet generacija. 6. Da bi se dobili ispravni oblici narodne svijesti i norme za njegov ivot, mora se prodrijeti u dubinu narodne due, pronai njegove obiaje, moralna i pravna shvaanja. Taj zahtjev bio je nadahnut naelima tada irokog idejnog pokreta poznatog pod imenom romantizam. Zato se navodi da je povijesno-pravna kola udvjetak romantizma na podruju pravne znanosti.

Kritika analiza naela povijesnopravne kole otkriva ovo: 1. u pravnoj povijesnosti otkrio se jak element politike povijesnosti, tj. ideologija koja je nastojala ponovno oivjeti stara politika stanja i uvesti stari poredak. 2. za vrijeme povijesnopravne kole u Europi je dominirala Sveta alijansa, 1815. godine koja je bila usmjerena na ponovnu uspostavu sruenog francuskom revolucijom (itaj: francuskom bezbonikom dekadencijom).Opravdano se smatra da je povijesnopravna kola imala idejne veze s tim nastojanjima 3. proces politike restauracije nastojao je osporiti povijesnu opravdanost revolucije, tvrdei da ona predstavlja nasilje te da je protiv legitimnosti 4. u pojmu narodnog duha uzet je element naroda, kao jedinstvene i u sebi neproturjene cjeline. Meutim, narod politiki ne moe biti apsolutno jedinstven, jer je razdijeljen u grupe suprotnih interesa i ideologija koje se meusobno bore. 5. pravo je rezultat te borbe, te se prema tome ne razvija spontano i harmonino, nego uz estoke poroajne bolove. Stavovi povijesnopravne kole o spontanom i hamrininom razvoju prava uputili bi nas u odreeni pravni imobilizam ili fatalizam. 6. zakonodavstvo, kao svjesno i plansko stvaranje prava, gotovo je potpuno istisnulo neke spontane elemente u pravu (osobito obiaj). Razvoj rimskog prava, na kojemu se temeljilo ope shvaanje te kole o razvoju prava, nije mogao posluiti kao mehaniki obrazac za razvoj svakog prava. 7. ta je kola jednostrano shvatila povijesni razvoj jer je njen evolucionistiki pogled bio usmjeren samo unatrag, a ne i naprijed. Kasnije je Savingy ublaio neke svoje stavove, navodei da narodni duh djeluje posebno i specifino u svakom narodu, ali da je to konkretna manifestacija univerzalnog, svjetskog duha. Tako je Savigny pomirio ope i posebno u razvoju prava.

Nepristrana analiza naela povijesno pravne kole pokazuje da je ta kola metodologiji i spoznaji prava pridonijela i pozitivnih elemenata: Istaknula je razvoj svega to postoji, pa tako i prava. Naelom evolucije, povijesnopravna kola ustala je protiv naziranja o statinosti prava.
www.pravokutnik.net

P a g e | 174

Princip nacionalnosti prava, ako se umjereno prihvati, mora se prihvatiti. To znai da svaki narod, ipak relativno neovisno i samosvojno formira specifinu fizionomiju te da pravni instituti jednog naroda nemoraju mehaniki bit pogodni i za drugi narod. Bitno obiljeje suvremenog svjetskog procesa je da je on intergracijski, tj. narodi se sve jae povezuju te tako i u pravu na pojedinim njegovim podrujima dolazi do unifikacije u nadnacionalnim okvirima. Dakle, u suvremenom se svijetu simultano razvijaju kako proces nacionalne izgradnje i razvijanja pravo, tako i proces nadnacionalne unifikacije nekih pravnih instituta.

3. SUPROTNOSTI TEORIJE INTERESA I TEORIJE SOLIDARNOSTI U SHVAANJU PRAVA

Bit i elementi prava koje su otkrile prirodno-pravna i povijesnopravna kola nisu mogli zadovoljiti kasniju pravnu misao. U daljnjem razvoju osobito se istiu dvije vrlo snane i utjecajne pravne teorije;

1. TEORIJA INTERESA / REALISTIKA PRAVNA KOLA

Najistaknutiji pradstavnik bio je njemaki pravnik Rudolf Ihering koji je ustao protiv shvaanja prirodno-pravne i povijesno-pravne kole. Na jednom mjestu u svom djelu Cilj u pravu ironizira prirodnopravno shvaanje Misao da pravo u osnovi mora biti svuda jedno i isto, nije nita pametnija od nekadanje ideje, da lijeenje sviju bolesti morabi biti podjednako jedno univerzalno pravo sa sve narode bilo bi to i univerzalni recept za sve bolesti, to je vjeito traeni kamen mudrosti, koji u stvari ne trae mudraci ve samo budale .

Podvrguo je sumnji i uenje povijesno-pravne kole u knjizi Borba za pravo 'To je nazor o postanku prava, ali osniva li se taj nazor na istini? ' Upuuje kritiku toj koli...ona promatra pravo kao rezultat tihog rada narodnog duha, kao jedan ogranien razvoj iz sebe samog i harmonian proces koji se odvija bez boli, borbe i suprotnosti. Da bi pobio teze povijesno-pravne kole Ihering se obraa drutvenoj realnosti...razvoj prava se odvija kroz sukobe interesa, s odreenim pozitivnim pravom povezani su interesi tisuu pojedinaca i odreenih stalea
www.pravokutnik.net

P a g e | 175

(drutvenih grupa), i tko dirne u odreeno pravo, povreuje i osobne interese. U toj borbi ne odluuje znaaj naela , nego mo kojom divergentne drutvene sile raspolau. Novo pravo ili 'ius condendum' (pravo koje bi trebalo uspostaviti), mora redovito postii svoju afirmaciju borbom. Element interesa bio je jo jae ralanjen u njegovom djelu 'Cilj u pravu' u kojem je temeljito razradio svoje osnovno shvaanje o drutvu, njegovim ciljevima i ulozi drave i prava u 'socijanoj mehanici'. Nita na svijetu ne nastaje 'casua sui' (samo po sebi, bez uzroka), nego je sve podvrgnuto zakonu kauzalnosti. Osim 'egoistinih poluga' koje pokreu socijalnu mehaniku postoje i druge kojima temelj nije u egoizmu, negi etici i moralu, one se zovu 'moralne poluge' (osjeaj dunosti i ljubav). Iheringova teorija bila je izraz filozofskog pravca utilitarizma, egzistenciju prava i drave povezala je s interesima pojedinaca i drutvenih grupa. 2. SOLIDARISTIKA TEORIJA PRAVA -najistaknutiji predstavnik bio je francuski pravnik Leon Duguit Da bi drutvo moglo postojati potrebno je da posjeduje onakav sklad u podjeli i obavljanju funkcija, kakav posjeduje bioloki organizam. Misija pojedinca je u odravanju drutva, a funkcija stanice u odravanju organizma. Kao to izmeu fiziolokih organa vlada povezanost, podjela funkcija i obavljanje odreenih funkcija, tako postaje zakon i za ljudsko drutvo. Svaki pojedinac dobiva u drutvu odreenu ulogu, koju mora obavljati. Solidarnost se poinje smatrati najveom vrijednou drutvenog ivota. Pojam solidarnosti bio je povezan s idejom 'socijalnosti-opeg dobra' (bien commun) ili graanske sloge (la concorde civique) Na podruju modernog vremena pojam solidarnosti osobito je istakao Pierre Leroux u djelu 'Humanite'. Solidarnost je najvei cilj ovjeanstva i svi drugi ciljevi i drutvene vrijednosti (npr. sloboda, jednakost, bratstvo..) mogu se izraziti i moraju biti sadrani u rijei - solidarnost. Leon Duguit bio je pravni filozof koji je najvie razvio solidaristika shvaanja. On tei k pozitivizmu, da svoju pravnu doktrinu izgradi ispitivanjem stvarnih drutvenih injenica, bez ikakvih metafizikih preduvjerenja. Prvi zadatak Duguita je objanjenje pojma socijalne norme. im pristanemo uz to da je ovjek socijalno bie, koje ivi u drutvu,
www.pravokutnik.net

P a g e | 176

potvrujemo u isto vrijeme postojanje socijalnog zakona. Socijalna norma je zakon, koji je nerazdvojiv od socijalne injenice, a koji odreuje aktivno i pasivno ponaanje lanova zajednice. Socijalna norma upravlja aktivnou ovjeka kao takvog, ovjeka u cjelini, kao individualnog i socijalnog bia. Objekt socijalne norme je potovanje individualne autonomije samo kad je ona element socijalnog ivota. Tako dolazimo do pojma drutvene solidarnosti i socijalne meuovisnosti. injenicu drutvene solidarnosti zapazio je i istanano opisao Emil Durkheim u njegovom znaajnom djelu 'La division du travail social' (Podjela drutvenog rada). Ljudi su ujedinjeni u drutvu i ostaju tako ujedinjeni, to je prvi element socijalnog ivota i takav je oblik Durkheim nazvao solidarnost putem slinosti ili mehanika solidarnost. U drutvu nastaje velika podjela rada koja uvruje socijalnu koheziju. Ta se solidarnost naziva solidarnist putem podjele rada ili organska solidarnost. Drutvena solidarnost, u suvremenim drutvenim ureenjima poprima oblik solidarnosti drutvenom podjelom rada, dok je u primitivnim drutvima to bila solidarnost putem slinosti.

4. UTJECAJ NORMATIVIZMA U PRAVNOJ ZNANOSTI I PRAKSI

Normativizam - smjer u shvaanju prava koji smatra da je pravo samo sustav pravila. To je shvaanje vrlo opseno i razvijeno u mnogo varijanata, koje se sve zajedno svode na jednu zajedniku ideju: da su norme sadraj prava, da su one jedini elementi od kojih je sastavljena struktura prava. H. Kelsen - dao je najsavreniju interpretaciju normativizma, dao mu krajnji oblik i svoj talent pravnika i filozofa upotrijebio za njegovu afirmaciju. Normativizam je prodro i u tzv. marksistiko shvaanje prava. Iz opsenog Kelsonovog djela izlazi na vidjelo osnovna tenja da pravna znanost postane istom. Drugo je pitanje koliko je u toj tenji Kelsen uspio i da li je radi njezinog ostvarenja primijenio dobar znanstveni put, tj. ispravnu metodu.
www.pravokutnik.net

P a g e | 177

Iz osnovne Kelseove ideje proizlazi sljedee: pravnu je znanost mogue podignuti na stupanj iste znanosti samo ako se nju (a posebno teoriju prava) oslobodi sociologizma s jedne, a aksiologizma (filozofskog vrednovanja) s druge strane. Osnovni zahtjev je oistiti je od spomenutih smjerova i njihovih 'natruha' koje su se nagomilale tijekom razvoja pravne znanosti. Posljedica toga e biti uspostava 'iste pravne zannosti'. Kelsen (Hauptprobleme der Staatsrechtslehre) istaknuo je da je nuno i vrlo korisno utvrditi vezu malog svijeta pravne znanosti i velikog univerzuma filozofskog sustava. Posvetio je veliku pozornost spoznajnim i opefilozofskim pitanjima, prihvatio je spoznajnofilozofski sustav koji je posluio kao temelj njegove 'iste' pravne zannosti. Na njega su utjecali: Djela Jellineka i Labanda - Kelsen preuzeo tenju da opovrgne naela kole prirodnog prava i da da teoriju pozitivnog prava. Kant - isticanje forme pred sadrajem, a na to se nadovezao stav strogog razdvajanja sadraja i forme, realnog i normativnog svijeta. To je Kelsen primijenio u svojoj pravnoj teoriji, njegova je osnovna tenja oistiti pravnu znanost prirodnopravnih, politikih, sociolokih natruha, jer one pripadaju svijetu realnosti. Budue da je normativni svijet za sebe je strogo odijeljen od svijeta injenica, za Kelsena te teko postalo pitanje obveznosti pravne norme; 1. Ili obveznost pravne norme izvoditi iz injeninog stanja i onda sam opovrgnuti vlastitu konstrukciju o nepostojanju veza izmeu normativnosti i realnosti. 2. Ili ostati dosljedan, pa normativ izvoditi iz normativa (uinio je ovo drugo). Pri analizi Kelsonove pravne teorije treba uzeti u obzir njegovo djelo 'Opa teorija prava i drave', u predgovoru je posvetio vei dio spoznajnofilozofskim problemima, koji navjetaju njegove temeljne znanstvene stavove. Tri temeljne postavke H. Kelsena su: 1. dualizam priroda-drutvo, prirodne znanosti-drutvene znanosti, prirodna i pravna kauzalnost 2. pojam znanosti 3. pojam pravne znanosti, zahtjev to pravna znanost i teorija prava trebaju postii Kelsen razlikuje 'social sciences' (drutvene znanosti, kao to su psihologija, etnologija, povijest i sociologija), znanosti koje se bave ljudskim ponaanjem, ali ponaanjem kao elementom prirode i kauzalnim poretkom.
www.pravokutnik.net

P a g e | 178

Kelsen smatra da se do znanstvene definicije prava moe doi ako se ispune ovi zahtjevi: 1. da se odvoji pojam prava od pojma pravde 2. da se odijeli teorijsko prouavanje pozitivnog prava od problematike tzv. prirodnog prava, koje i nije pravo, ve rezultat politike emocije

5. NARODNA PRAVNA SVIJEST I NJENI VELIKI IDEALI

(ovaj dio uope nije bitan, ali ako bas neko oe nauit ima knjigu!)

www.pravokutnik.net