RODOQUB KUBAT OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE TEOLO[KA PERSPEKTIVA BEOGRAD NOVI SAD 2008 UNIVERZITET U BEOGRADU PRAVOSLAVNI BOGOSLOVSKI FAKULTET BESEDA IZDAVA^KA USTANOVA EPARHIJE BA^KE, NOVI SAD BIBLIJSKA BIBLIOTEKA g l a f i r a SADR@AJ SKRA]ENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 1. STVARAWE ^OVEKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 1.1. Sve{teni~ki izve{taj . . . . . . . . . . . . . . . 22 1.2. Jahveisti~ki izve{taj . . . . . . . . . . . . . . . 44 1.3. ::s adam; ::s eno{; :s i{ . . . . . . . . 51 1.4. Ra|awe ~oveka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 2. OSNOVNI ANTROPOLO[KI POJMOVI U STAROM SAVEZU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61 2.1. ::: nefe{. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62 2.2. :: basar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 2.3. ruah . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 2.4. : (:: ) lev (levav) . . . . . . . . . . . . . . . 87 3. BI]E ^OVEKOVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 3.1. Fiziolo{ki `ivot ~ovekov . . . . . . . . . . . . . 99 3.2. @ivot i smrt. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104 3.3. Savez sa Bogom i bratstvo Naroda Bo`ijeg . . . . . 120 3.4. Pojedinac i zajednica . . . . . . . . . . . . . . . 133 OSVRT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 BIBLIOGRAFIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153 Transkripcioni re~nik jevrejskih re~i. . . . . . . . . . . . . 165 Imenski registar. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167 Pojmovni i topografski registar . . . . . . . . . . . . . . . 169 Registar biblijskih stihova . . . . . . . . . . . . . . . . . 177 SKRA]ENICE Stari Savez Post Kwiga Postawa (Prva kwiga Mojsejeva) Izl Kwiga Izlaska (Druga kwiga Mojsejeva) Lev Kwiga Levitska (Tre}a kwiga Mojsejeva) Br Kwiga Brojeva (^etvrta kwiga Mojsejeva) Ponz Ponovqeni zakon (Peta kwiga Mojsejeva) INav Kwiga Isusa Navina Sud Kwiga o sudijama Rut Kwiga o Ruti 1Sam Prva kwiga Samuilova 2Sam Druga kwiga Samuilova 1Car Prva kwiga o carevima 2Car Druga kwiga o carevima 1Dn Prva kwiga dnevnika 2Dn Druga kwiga dnevnika Jezd Kwiga o Jezdri Nem Kwiga o Nemiji Tov Kwiga o Toviji Jdt Kwiga o Juditi Jest Kwiga o Jestiri Jov Kwiga o Jovu Ps Psalmi Pr Pri~e Solomonove Prop Kwiga propovednikova Pnp Pesma nad pesmama Prem Premudrosti Solomonove Sir Kwiga premudrosti Isusa, sina Sirahova Is Kwiga proroka Isaije Jer Kwiga proroka Jeremije Pla~ Pla~ Jeremijin PJer Poslanica Jeremijina Var Kwiga proroka Varuha Jez Kwiga proroka Jezekila Dan Kwiga proroka Danila Os Kwiga proroka Osije Jl Kwiga proroka Joila Am Kwiga proroka Amosa Ovd Kwiga proroka Ovadije Jon Kwiga proroka Jone Mih Kwiga proroka Miheja Nm Kwiga proroka Nauma Av Kwiga proroka Avakuma Sof Kwiga proroka Sofonije Ag Kwiga proroka Ageja Zah Kwiga proroka Zaharija Mal Kwiga proroka Malahije 1Mak Prva kwiga makavejska 2Mak Druga kwiga makavejska Novi Savez Mt Sveto evan|eqe po Mateju Mk Sveto evan|eqe po Marku Lk Sveto evan|eqe po Luki Jn Sveto evan|eqe po Jovanu Dap Dela apostolska Rim Poslanica Rimqanima 1Kor Poslanica prva Korin}anima 8 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 2Kor Poslanica druga Korin}anima Gal Poslanica Galatima Ef Poslanica Efescima Fil Poslanica Filipqanima Kol Poslanica Kolo{anima 1Sol Poslanica prva Soluwanima 2Sol Poslanica druga Soluwanima 1Tim Poslanica prva Timoteju 2Tim Poslanica druga Timoteju Tit Poslanica Titu Flm Poslanica Filimonu Jevr Poslanica Jevrejima Jak Poslanica Jakovqeva 1Pet Poslanica prva Petrova 2Pet Poslanica druga Petrova 1Jn Poslanica prva Jovanova 2Jn Poslanica druga Jovanova 3Jn Poslanica tre}a Jovanova Jud Poslanica Judina Otk Otkrivewe Jovanovo Apokrifi AMoj Mojsejeva apokalipsa 2En Slovenski Enoh ZvGd Zave{tawe Gadovo SVar Sirijski Varuh Kwige, re~nici i ~asopisi AAA Annals of Archaeology and Anthropology, Liverpool 1908. ff AANLR Atti della Accademia Nacionale die Lincei, Rendiconti AcOr Acta Orientalia, Kopenague AfO Archiv fur Orientforschung, Berlin 1926. ff SKRA]ENICE 9 AHw W. von Soden, Akkadisches Handworterbuch, Wiesbaden 1959 ANET Ancient Near Eastern Texts, Princeton 1969 AO Der Alte Orient, Leipzig 18991945 AOB Altorientalische Bilder zum Alten Testament (ed. H. Gressmann), Ber- lin 1927 AOT Altorientalische Tekste zum Alten Testament (ed. H. Gressmann), Ber- lin 1926 ARW Archiv fur Religionswissenschaft, Leipzig 18981943 AS Asiatische Studien, Bern 1947. ff AtA Alttestamentliche Abhandlungen, Munster 1908. ff ATD Das Alte Testament Deutsch, Gottingen 1949. ff AThANT Abhandlungen zur Theologie des Alten und Neuen Testaments, Ba- selZurich 1942. ff AU Alttestamentliche Untersuchungen BBB Bonner biblische Beitrage, Bonn 1950. ff BHHW Biblisch-Historisches Handworterbuch, Gottingen 19621979 BiOr Bibliotheca Orientalis, Leiden 1943. ff BKAT Biblischer Kommentar AltenTestament, VerlagNeunkirchener 1955. ff BlZf Biblische Zeitfragen, Munster 1908. ff BRL K. Galling, Biblisches Reallexikon, Tubingen (1937), 2 1977 BSt Biblische Studien, Neukirchen 1951. ff Bsv Bogoslovqe, Beograd BThSt Biblisch theologische Studien, Neukirchen 1977. ff BthW Bibeltheologisches Worterbuch (ed. J. Bauer), GrazWienKoln 1959 BtSNz Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta, Zagreb 1980 BWANT Beitrage zur Wissenschaft vom Alten und Neuen Testament BZ Biblische Zeitschrift, Freiburg i B. 19031929, Paderborn 19311939, 1957. ff BZAW Beihefte zur Zeitschrift fur die alttestamentliche Wissenschaft, Stuttgart 1926. ff BZfr Biblische Zeitfragen, Munster 1908. ff 10 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE CAD The Assurian Dictionary of the Oriental Institute of the University of Chicago, 1956 CBQ Catholic Biblical Quarterly, Washington 1939. ff DBS Dictionnaire de la Bible (Supplement), Paris 1928. ff DISO Ch. F. Jean J. Hoftijzer, Dictionnaire des inscriptions semitiques de l'ouest, Leiden 1965 EHPhR Etudes dhistoire et de philosophie religieuse, Straburg 1922. ff EvKomm Evangelische Kommentare, Stuttgart 1968. ff EvTh Evangelische Theologie, Munchen 1934. ff FRLANT Forschungen zur Religion und Literatur des Alten und Neuen Testa- ments, Gottingen 1903. ff FuF Forschungen und Fortschritte, Berlin 19251967 GesStud Gezammelte Studien zum Alten Testament GVG C. Brockelmann, Grundri der vergleichenden Grammatik der semi- tischen Sprachen 12, Berlin 19081913 HAL L. Kohler W. Baumgartner, Hebraisches und aramaisches Lexikon zum Alten Testament, Leiden 19671990 HAT Handbuch zumAlten Testament (ed. O. Eifeldt), Tubingen 1934. ff JBL Journal of Biblical Literature, Philadelphia 1881. ff JThS Journal of Theological Studies, London 1899. ff KAI H. Donner W. Rollig, Kanaanaische und aramaische Inschriften, Bd. I: Texte, 1966; Bd. II: Kommentar, 1968; Bd. III: Glossare etc., 1969 KAT Kommentar zum Alten Testament, Leipzig 1913. ff KBL L. Kohler W. Baumgartner, Lexicon in Veteris Testamenti libros, Leiden 1958 LS C. Brockelmann, Lexicon Syriacum, Halis Saxonum 1928 MS Mysterium Salutis, Grundriss heilsgeschichtlicher Dogmatik, Zurih EinsiedelnKoln 1965. ff MVAG Mitteilungen der Vorderasiatischen agyptischen Gesellschaft, Leipzig 18961944 NtA Neutestamentliche Abhandlungen, Munster 1909. ff OLZ Orientalische Literaturzeitung, Leipzig 1898. ff Or Orientalia, Rom 1920. ff SKRA]ENICE 11 OTS Oudtestamentische Studien, Leiden 1942. ff PbTh Probleme biblischer Theologie (ed. H. W. Wolff), 1971 RB Revue biblique, Paris 1892. ff RGG 2 Die Religion in Geschichte und Gegenwart (ed. K. Galling), Tubingen 19271932 SBFLA Studii Biblici Franciscani Liber Annuus, Jerusalem 19501979 StBTh Studies in Biblical Theology SthU Schweizerische Theologische Umschau StOr Studia Orientalia, Helsingfors 1925. ff SVT Supplements to Vetus Testamentum, Leiden 1953. ff TB Theologische Brennpunkte ThA Theologische Arbeiten THAT Theologisches Handworterbuch zum Alten Testament (ed. E. Jenni C. Westermann), Munchen 1975/1976 ThB Theologische Blatter, Leipzig 19221942 TheolEx Theologische Existenz heute, Munchen 1933. ff ThLZ Theologische Literaturzeitung, Leipzig 1876. ff ThR Theologische Revue, Munster 1902. ff ThRs Theologische Rundschau, Tubingen 1897. ff ThSK Theologische Studien und Kritiken ThW Theologische Wissenschaft, Stuttgart 1972. ff ThWAT Theologisches Worterbuch zum Alten Testament (ed. G. J. Botterweck H. Ringgren), Stuttgart 1970 ThWNT Theologisches Worterbuch zum Neuen Testament (ed. G. Friedrich), Stuttgart 1964 ThZ Theologische Zeitschrift, Basel 1945. ff Tp Teolo{ki pogledi, Beograd TU Texte und Untersuchungen, LeipzigBerlin 1882. ff TUAT Texte aus der Umwelt des Alten Testaments (ed. O. Kaiser), Gutersloh 1982. ff VT Vetus Testamentum, Leiden 1951. ff WF Wege der Forschung 12 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE WMANT Wissenschaftliche Monographien zum Alten und Neuen Testament, Neukirchen 1956. ff WO Die Welt des Orients (ed. von E. Michel, M. Noth, W. v. Soden), Stuttgart 1947. ff WuD Wort und Dienst (Jahrbuch der Theologischen Schule Bethel) WUS J. Aistleitner, Worterbuch der ugaritischen Sprache (ed. O. Eifeldt), 1967 WuW Wissenschaft und Weisheit ZAW Zeitschrift fur die alttestamentliche Wissenschaft, (Gieen) Berlin 1881. ff ZDMG Zeitschrift der Deutschen Morgenlandischen Gesellschaft, Wiesbaden 1847. ff ZdZ Zwischen den Zeiten ZThK Zeitschrift fur Theologie und Kirche, Tubingen 1891. ff Ostale skra}enice cal kal (osnovni glagolski koren u jevrejskom jeziku) hi. hifil hitp. hitpael ho. hofal LXX Prevod sedamdesetorice ni. nifil PG Patrologia Greeka, Migne pi. piel PL Patrologia Latina, Migne pu. pual Q Kumranski rukopisi st. stubac tg targum TH izvorni jevrejski tekst TM masoretski tekst SKRA]ENICE 13 UVOD Svi dogmatsko-teolo{ki sporovi koji su se vodili u istoriji Crkve po svojoj su{tini bili su antropolo{ki sporovi, pisao je otac Georgije Florovski. Biblijsko predawe utemeqeno na StaromSavezu u najdubqimje korenima antropolo{ko. Naravno, ne antropolo{ko u smislu antropocen- tri~nog, ve} antropolo{ko po zna~aju i vrednovawu ~oveka u svetim spisi- ma. Antropologija je, opet, blisko povezana sa samom teologijom. Tako bi- blijska antropologija izni~e iz biblijske teologije. Sve religije starog sveta, kao i jelinska filosofija, temeqile su svoje antropologije na odre- |enim kosmologijama; slika ~oveka u bliskoisto~nim mitologijama umno- gome je zavisila od wihove kosmogonije, to jest teogonije. Isto je i sa sta- rom egipatskom, persijskom i jelinskom religijom. Bez ikakvih omalova- `avawa mitolo{kih antropologija, koje su na svoj na~in zanimqive i svakako vredne, ipak se mora zakqu~iti da one nisu toliko zna~ajne s aspekta biblijske antropologije koliko su to dva antropolo{ka koncepta razvijena u okviru starojelinske filosofije. Naime, ta dva koncepta su univerzalna i to su dva osnovna pristupa ~oveku od mitolo{ke do savre- mene misli. Po prvom, koji su zastupali sofisti, kirewani i epikurejci, ~ovek je bi}e svedeno i ograni~eno samo na sebe, na svoj unutra{wi svet; klasi~na jelinska misao izra`ava takav pristup re~ima sofiste Protago- re: Mera svega je ~ovek (Metron pantwn anqrwpoj). 1 Sdruge pak strane pojavquje se druga~iji koncept, po kojem se sve ~ovekovo svodi samo na Bo- ga; najboqe ga pokazuje Platonova izreka: Mera svega je Bog (Metron pantwn Qeoj). 2 ^ovek se posmatra samo unutar bo`anske ideje, 3 a na kraju treba potpuno da se utopi u Bo`anstvo i izgubi li~ni vid postojawa. Re~ je, dakle, o dve sasvim razli~ite antropologije. Jedna od wih je antropo- centri~na, a druga teocentri~na. Kada se iz te perspektive osvrnemo na biblijske spise i na osnovu wih poku{amo da stvorimo sliku biblijskog ~oveka, kao nu`an se name}e 1 Frag. 1 (cf. B. Bo{njak, Gr~ka filozofija, Zagreb 1960, 128). 2 Zak., 715e 7717a (cf. Platon, Zakoni, Beograd 1971, 146147). 3 Vladika Atanasije (Jevti}), Tragawe za Hristom, Beograd 1993, 134. zakqu~ak da se u Starom Savezu ~ovek u mnogo ~emu druga~ije shvatao. Do- du{e, elementi i jedne i druge antropologije prisutni su u svetim spisi- ma, ali je sam pristup ~oveku, ako ne sasvim, onda uveliko druga~iji. Osnovna razlika je, svakako, u razli~itom shvatawu Bo`anstva, a samim tim postoji i druga~ije posmatrawe odnosa Boga i ~oveka; pogotovo je spe- cifi~an li~ni odnos Boga i ~oveka o kojemBiblija svedo~i od samog po~et- ka. U biblijskom predawu Bog, ~ovek i svet uop{te se druga~ije posmatraju nego u staroj Jeladi i kod mo}nih Izrailovih suseda. Upore|ivawe tih an- tropologija s biblijskom zahtevalo bi previ{e prostora; osim toga, ono se ovde uzima kao ve} poznato, uz napomenu da su u celokupnom starosaveznom Predawu u sredi{tu stvarnosti Bog i ~ovek. Dodu{e, moglo bi se re}i da u Starom Savezu postoji izvesna teocentri~nost, dok je u Novom Savezu i po- towem patristi~kom bogoslovqu jasnije prikazan zna~aj ~oveka. Naravno, sve to izvire iz Starog Saveza, u kojem se ka`e da je ~ovek stvoren po liku i podobiju Bo`ijem (Post 1 2627). Uz to, u Starom Savezu upe~atqivo se na- gla{ava odnos Boga i ~oveka i naslu}uje sredi{te wihovog potpunog susre- ta, to jest obo`ewe ~oveka u bogo~ove~anskoj Li~nosti Gospoda Isusa Hri- sta. Stoga se s punim pravom mo`e govoriti o teoantropocentri~noj ili hristocentri~noj antropologiji koju je Stari Savez naslu}ivao i razvijao kroz dugo Predawe. Ne smeju se prevideti ni sve okolnosti u kojima su se biblijska teo- logija i antropologija razvijale, niti smisao starosaveznog Predawa u sveukupnom bo`anskom domostroju spasewa. Bili su to vekovi pripreme, vekovi `estokog rvawa Izraila s Jahveom, a pri tome je ~ovek raspolagao najve}om slobodom za koju je dotada{wi svet znao. Naravno, ta sloboda je zahtevala posebnu odgovornost i brigu Jahveovu za izabrani narod. Sta- ri Izrail je kroz ~itavu starosaveznu povest bio okru`en narodima ze- mqe i `iveo je s wima. Oni su, kao stariji i kulturniji narodi, na wega neprestano uticali, a ti uticaji bili su i negativni i pozitivni. To je vr- lo primetno u svim elementima `ivota starog Izraila. Shvatawa tada- {weg civilizovanog sveta bila su i te kako bliska drevnim Jevrejima. Mnoge ideje nailazile su na pogodno tlo u Izrailu. Trebalo je mnogo muke i vremena da se te ideje nadi|u, da se preoblikuju u skladu sa starosaveznim monoteizmom, trebalo je da Gospod podigne mnogo proroka u domu Jakovqe- vu da bi se sa~uvao Jahveov Savez sklopqen s ocima. Na tom putu Izrailu je bila nasu{no potrebna bogomdana sloboda da bi mogao da iza|e iz mora sta- rovekovnog politeizma koji ga je neprestano okru`ivao, da se oslobodi i na- di|e ideje tada{weg sveta. Danas je, svakako, te{ko vratiti se u mislima u takvu realnost i shvatiti koliko je mukotrpan bio napredak biblijske ve- 16 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE re. To ote`avaju istorijska distanca, s jedne strane, i jo{ neki zna~ajni elementi, s druge. Pre svega, va`no je ukratko navesti neke osnovne razlike izme|u mi- saonog sistema starosaveznog i dana{weg ~oveka. To je potrebno zato {to savremeni evropski ~ovek vi{e `ivi u starojelinskom nego u biblijskom svetu. Na{misaoni sistemu velikoj se meri razlikuje od izrailskog. Uz to je potrebno naglasiti da je dana{wem ~oveku s nekih aspekata gotovo nemo- gu}e da shvati realnost u kojoj je `iveo stari Izrail. Moderni obrazovni sistem dana{weg ~oveka od samog po~etka uvodi u kategorije apstraktnog razmi{qawa. To se posti`e putem logi~ko-induktivnog i deduktivnog si- stema zakqu~ivawa. Evropski ~ovek se tokom dugog niza vekova obrazuje i intelektualno formira na takav na~in. Wegov misaoni sistem, ~iji se ko- reni prote`u do anti~ke Jelade, u mnogo ~emu je druga~iji od na~ina raz- mi{qawa starih Jevreja. Oni su bili na takozvanom prefilosofskom mi- saonomstepenu i forme dana{weg (filosofskog) razmi{qawa bile su im gotovo strane. Jevreji, kao stari Semiti, imali su veoma razvijenu fanta- ziju i vrlo su neposredno do`ivqavali stvarnost koja ih je okru`ivala. Nesklonost da filosofsko-kriti~ki rasu|uju odvodila ih je u sferu mi- tolo{kog ili slikovitog na~ina mi{qewa. 4 Samo letimi~an pogled na biblijske spise to jasno pokazuje. Diskurzivno mi{qewe, razvijeno u fi- losofskim {kolama drevne Jelade, a ~ije zakonitosti moraju u potpuno- sti po{tovati logi~ku doslednost, nije bilo potpuno svojstveno narodu starog Izraila. Slikovit na~in rami{qawa ponekad zapada u protiv- re~ne pristupe stvarnosti koju tra`i. Ta protivre~nost, me|utim, zapravo UVOD 17 4 Mitolo{ko-slikoviti na~in razmi{qawa ne sme se poistovetiti s mitologijom. Ovde je re~ o formi mi{qewa, a ne o sadr`ini vere. Iako se pomo}u mitova izra`ava poli- teisti~ki pogled na svet, do`ivqavawem mita kao stalnopostoje}e stvarnosti koja se pona- vqa ve~no sada, takav pogled ipak nije bitno povezan s mitolo{ko-slikovitim na~inom razmi{qawa. Obi~no se uzima da su se narodi s kulturama u kojima nije bilo razvijeno dis- kurzivno mi{qewe misaono kretali u mitolo{kim formama. Diskurzivna misao pomo}u mi- saono-logi~kih kategorija rasu|uje o empirijskom svetu, kao i transcendentnoj stvarnosti. Putem mitolo{ko-slikovitog na~ina mi{qewa, tako|e, izra`ava se poku{aj pribli`avawa izvesnim problemima koji su iznad ose}ajnog iskustva. U nekim elementima mitolo{ko-sli- koviti na~in razmi{qawa ima prednost u odnosu na diskurzivno spekulisawe, pogotovo u kontekstu biblijske teologije, po kojoj se Bog shvata kao apsolutno slobodno bi}e koje ne podle`e nikakvim zakonima qudske logike. I uop{te je sporno da li se diskurzivnim umo- vawem mo`e i{ta vi{e posti}i. ^ak i u razvijenijimkulturama prisutni su mnogi elementi mitolo{ko-slikovitog na~ina razmi{qawa. On je nekako ostao stalno bliskiji religij- sko-misti~komiskustvu. Vi{e o tome: J. L. McKenzie, Geist und Welt des Alten Testaments, Lu- zern 1962; idem, Starozavjetna biblijska teologija, BtSNz, Zagreb 1980; A. Ohler, Mythologische Elemente im Alten Testament, Dusseldorf 1969; Th. Boman, Das Hebraische Denken im Vergleich mit grichischen, Gottingen 1968. izvire iz same nemogu}nosti potpunog shvatawa nadiskustvene stvarnosti. Uz to, stari Jevreji, iako su shvatali Boga kao prvobitni uzrok svega {to postoji, nisu jasno razlikovali nijanse kauzalnosti, to jest nisu jasno razlikovali uzrok i posledicu. Kod wih su se hteti, zapovedati, `ele- ti, dopustiti, ne spre~iti itd. mogli iskazati jednom re~ju. Kao dobar primer za uvi|awe razlike izme|u dana{weg ~oveka i sta- rog Jevrejina mo`e da poslu`i sam jezik. Starojevrejski je jezik prostih qudi. U wemu su mnogo vi{e izra`eni pokreti i radwe nego stati~na stvarnost, a time se pokazuje ve}a zainteresovanost za konkretno nego za ap- straktno. 5 Dinami~an na~in razmi{qawa otkrivaju naro~ito glagoli, ~ije je osnovno zna~ewe uvek izra`eno u pokretu i delovawu. 6 Jevrejski jezik ima samo dva vremena, odnosno tu je vi{e re~ o dva glagolska vida: svr{e- nom i nesvr{enom. Wima se izra`ava trajna ili svr{ena radwa koja se mo- `e odvijati u pro{losti, sada{wosti i budu}nosti. Mi vremenima izra- `avamo prostornu i stati~ku misao, dok se Jevrejin izra`ava i misli vre- menski i dinami~ki. 7 Kod Jevreja se postoje}a stvarnost neuporedivo vi{e izra`ava kroz ~ulna opa`awa nego kroz apstraktne pojmove, te postoji iz- vesna sklonost ka jednostavnom i povr{nom skicirawu realnosti. Sve po- stoje}e ima svoju ontolo{ku te`inu samo u pokretu, akciji; samo kretawe ima realitet. 8 Biti () zna~i delovati, pokretati se. Prilikom grad- we re~enica, pogotovo kada je u pitawu odnos subjekta i predikata, ne po- stoji strogo logi~ko raspore|ivawe re~eni~kih delova. Tako, na primer, u jevrejskom imenice stoje ispred prideva. 9 U osnovi sve re~enice imale su otprilike istu vrednost, a samo se retko poku{avalo da se uspostavi pra- vilan odnos me|u wima podre|ivawem i nadre|ivawem. 10 Konstrukcija re- ~enica je parataksa: re~enice se povezuju jedna s drugom pomo}u i, ali i to onda, prema smislu, mogu biti uporedne, poredbene, finalne, konsekutivne, modalne ili druge re~enice. 11 Jevrejski je bogat kada je re~ o ponavqawu. Ponavqawe je gotovo jedino sredstvo kojim se ne{to nagla{a- valo ili dokazivalo. Na osnovu toga J. Pedersen (J. Pedersen) zakqu~uje da za Jevreje mi{qewe zna~i celovito i istovremeno poimawe ~itave stvar- nosti, dok je za modernog ~oveka mi{qewe u ve}oj meri razlagawe celovi- 18 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 5 McKenzie, Geist und Welt des Alten Testaments, 30. 6 Boman, op. cit., 19. 7 C. Tomi}, Pristup Bibliji. Op}i uvod u Sveto pismo, Zagreb 1986, 348. 8 Boman, op. cit., 21. 9 McKenzie, op. cit., 30. 10 Ibid., 30. 11 Tomi}, op. cit., 348. tosti, 12 weno analiti~ko razdeqivawe i svo|ewe pod odre|ene pojmove. To je naro~ito va`no s aspekta starosavezne antropologije. Stari Savez ispuwava se u Novom, to jest razvija se u Novi Savez. On je istovremeno osnova iz koje izrasta Novi Savez Troji~nog Boga i Novog Izraila. To opet zna~i da Stari Savez treba posmatrati kao nepotpun i ne- dovr{en, kao istinu koja se otkriva, a svoju puninu dobija u Novom Savezu. Oci su stoga Stari Savez posmatrali kao obli~je (tupoj) Novog Saveza. Zlatousti je govorio: Ne tra`i u obli~ju punu stvarnost. Gledaj samo na srodnost obli~ja sa stvarno{}u i na prednost stvarnog pred wegovim ob- li~jem. 13 Mnogo toga u starosaveznim spisima ostaje kao senka novosave- zne teologije ovaplo}ewa Boga Logosa i i{~ekivawa Budu}eg veka. Sta- ro(savezno) je senka, novosavezno ikona, a budu}e stawe je stvarnost, po re- ~ima svetog Maksima Ispovednika. 14 Ipak, Novi Savez i Budu}i vek neza- mislivi su bez Starog Saveza, veli~anstvene biblijske istorije i wenih likova, ali i starosavezne teologije i antropologije, koje su temeq poto- woj novosaveznoj i patristi~koj. Osnovne antropolo{ke teme starosaveznih spisa su: pojam stvarawa ~oveka (sve{teni~ki i jahveisti~ki izve{taj), izrazi kojima se ozna~ava ~ovek (::s , ::s , :s ), pojedini antropolo{ki termini ::: , , :: , : koji se odnose na samo bi}e ~ovekovo i, zatim, `ivot ~ovekov i wegovi osnovni aspekti: Savez s Bogom, bratstvo Naroda Bo`ijeg, pojedinac i za- jednica. UVOD 19 12 McKenzie, op. cit., 30. 13 Citat prema: G. Florovski, Isto~ni oci IVveka, Manastir Hilandar 1997, 226. 14 Komentari na Areopagita (O crkvenoj jerarhiji), PG 4, 137. 1. STVARAWE ^OVEKA Starosavezni teolozi, naro~ito oni sve{teni~kog predawa, do`i- vqavali su Jahvea kao Tvorca sveta, neba i zemqe (Post 1 1 ss). Bog izvodi svet iz nebi}a u bi}e stvarala~kim: Neka bude! Stvoriv{i svet, Bog stvara i ~oveka kao krunu sopstvene tvorevine. Naravno, Bog od ve~nosti promi{qa ~ovekovu ulogu u svetu kao cara, sve{tenika i proroka. Ipak, o toj ulozi ~ovek sam odlu~uje, a time se pokazuje sve dostojanstvo tvari stvorene po liku Tvorca. Stari Savez donosi dva izve{taja o nastanku ~o- veka: sve{teni~ki (P) (Post 1 2627) i jahveisti~ki (J) (Post 2 7). Oni rav- nozna~no postoje u okviru starosaveznog predawa. Svaki na svoj na~in ot- kriva duboku pronicqivost i bogonadahnutost pisaca tih perikopa. Izve- {taji se u dobroj meri dopuwuju. I jedan i drugi jasno svedo~e o tome da je ~ovek stvorewe Bo`ije. Sve{tenik nagla{ava da Bog stvara ~oveka po svo- me liku i podobiju, dok jahveist vi{e govori o samom ~inu stvarawa, kao i o smislu i nazna~ewu ~ovekovom. Obojica koriste izraz ::s, iako sve{te- nik govori u pluralu mu{ko i `ensko a jahveist u singularu. Sve{te- nik, dakle, na samom po~etku govori o zajednici qudi, {to ::s zapravo i jeste. Jahveist polazi od jednine, ali ubrzo uvi|a da nije dobro da je ~ovek sam(Post 2 18), te ubrzo pojmu ::s daje potpuno zna~ewe. Ustarosaveznim spisima ::s uglavnom ozna~ava qude, zajednicu; retko se odnosi na jednu osobu samo kada je re~ o praocu Adamu. UStarom Savezu postoje jo{neki izrazi, poput ::s i :s , kojima se ozna~ava ~ovek. Ujedno, ~ovek je po sebi slabo i smrtno bi}e, vezano za zemqu od koje je na~iweno. ^ovek opstaje u `ivotu samo zahvaquju}i Tvorcu. Bog nije tvorac samo prvih qudi Bog daje `ivot svakom pojedincu koji dolazi na svet (up. Jov 10 812; Ps 139 1318). Biblija, dodu{e, vi{e nagla{ava ~iwenicu Bo`ijeg gospodarstva u svetu i istoriji, ali se iz te postavke potpuno otkrivaju smisao i zna~aj bi}a stvorenog po liku i podobiju svemo}nog Tvorca. Sve{teni~ki i jahveisti~ki izve{taj pripadaju razli~itim preda- wima 15 od kojih je sastavqeno Petokwi`je. Ustanovqeno je da je jahvei- 15 Petokwi`je ~ine najmawe ~etiri velika predawa. To su: jahveisti~ko (J), elohi- sti~ko (E), devteronomisti~ko (D ili D Deuteronomium) i sve{teni~ko (P ili P Prie- sti~ko predawe zapisano znatno ranije, negde u X veku pre Hrista, dok je sve{teni~ko verovatno kona~no oblikovano za vreme ropstva u Vavilonu. Iz toga proizlazi da je jahveisti~ki izve{taj o stvarawu ~oveka znatno sta- riji, {to opet ne zna~i da je takav zakqu~ak nu`no ta~an. Nije iskqu~eno da je sve{teni~ki izve{taj u usmenoj formi bio stariji i da je ~ak imao du- `u tradiciju. Naime, tu je, s jedne strane, re~ o dvostrukom poimawu stva- rala~kog ~ina: stvarawu delomi stvarawu re~ju. Stvarawe delomje poseb- no zastupqeno u starijim odlomcima jahveisti~kog predawa (Postawe 2) i sadr`i mnogo antropomorfizama. To, me|utim, ne zna~i da je stvarawe re~ju nu`no mla|i pojam. Stvarawe re~ju pojavquje se u egipatskoj teologi- ji Memfisa, za koju egiptolozi smatraju da se razvila oko 2700 godina pre Hrista, a to je mnogo pre nastanka bilo kojeg starosaveznog dokumenta. 16 Naravno, nemogu}e je tvrditi da je pojam stvarawa re~ju stariji od pojma stvarawa delom. Tu je naprosto re~ o dve razli~ite tradicije ~iji se trago- vi gube u dalekoj pro{losti, a zajedni~ko su blago ve}ine prastarih naroda Bliskog istoka, Mesopotamije i plodne doline reke Nila. 1.1. Sve{teni~ki izve{taj Po sve{teni~kom izve{taju (Post 1 2627), stvarawe ~oveka je osmo i posledwe me|u Bo`ijim delima tokom {est biblijskih dana. Na po~etku osmog, posledweg dela pojavquje se uobi~ajena formula: Ire~e Bog, koju je pisac upotrebqavao opisuju}i nastanak tvorevine. Uprkos tome, postoji iz- vesna razlika izme|u nastanka posledweg Bo`ijeg remek-dela i prethodnog stvarawa. Kona~an ishod re~i i dela ne odgovara dotada{wemrasporedu, ~i- je se ispuwavawe saop{tava i potvr|uje formulom: I bi tako, ve} stih (26) donosi najavu budu}eg delawa. 17 To se prvi i jedini put pojavquje kod pisca sve{tenika. Strogi niz kojim je obele`en stvarala~ki raspored prekida se nakon stvarawa `ivotiwa i naro~ita Bo`ija odluka ukazuje na posebnost onoga {to dolazi. 18 Nasuprot svemu dotada{wem, neobi~no sve~ano i, daka- ko, sadr`ajno uvodi se potpuno nov pripoveda~ki element. 19 Gotovo s opre- zno{}u, 20 po smelom izrazu svetog Grigorija Niskog, Bog stvara ~oveka: 22 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE sterschrift). Postoji jo{izvestan broj stihova ~ije je poreklo uglavnomnepoznato (Post 14; 49 128; itd.). Samo jahveisti~ko i sve{teni~ko predawe sadr`e izve{taj o stvarawu ~oveka. 16 ANET, 46; McKenzie, Starozavjetna biblijska teologija, 168. 17 H. W. Schmidt, Die Schopfungsgeschichte der Priesterschrift, Neukirchen 1964, 127. 18 G. von Rad, Gottesebenbildlichkeit im AT, ThW II, 388. 19 Ch. Barth, Die Lehre von der Schopfung I, KDIII/1, ZollikonZurich 1957, 204, 215. 20 Citat prema: Florovski, op. cit., 162. I re~e Bog: da na~inimo ~oveka po liku i podobiju na{em, te }e biti gospodar ribama morskim i pticama nebeskim, i od stoke i cele zemqe, i od svih `ivotiwa {to se kre}u po zemqi. I stvori Bog ~oveka (::s) po liku svome, po liku svome stvori ga, mu{ko i `ensko stvori ih. Iako stvoren istog {estog dana kada su na~iwene i sve `ivotiwe, ~o- vek ipak ne nastaje kao ostatak tvari, samo izgovarawem re~i: Neka bude! i bi tako, nego se re~ju vi{e najavquje wegovo stvarawe. To, opet, ne zna~i da ~ovek nije stvoren re~ju, ve} se ukazuje na svu posebnost stvarawa Bo`i- jeg monumentalnog dela ~oveka. Najava stvarawa ~oveka nije karakteristi~na samo za starosaveznu misao. Taj fenomen bio je poznat i Izrailovim susedima, te se pojavquje i u kwi`evnosti drugih naroda starog sveta. Dva sli~na odlomka nalaze se u akadskim tekstovima. 21 Po spevu Enuma eli{, Marduk je pre stvarawa ~oveka objavio ono {to je naumio da u~ini i {to se ubrzo ispunilo: 22 Ho}u krv da pove`em, kosti da se podignu, ho}u bi}e (Lulla) da sastavim, ~ovek da mu bude ime, stvoriti ho}u bi}e (Lulla), te qude. 23 Jedan asirski tekst o nastanku ~oveka tako|e sadr`i sli~ne elemente. Po- sle postanka neba i zemqe nastaje kratka pauza. Bogovi se pitaju: [ta treba da izmenimo, {ta da stvorimo? O, Anunniki, vi veliki bogovi, {ta treba da izmenimo, {ta da stvorimo? Na to dolazi odgovor: Ho}emo Lamga, duplog (bo`anstvo), da ubijemo, i od wegove krvi da stvorimo qude. 24 Stihovi pokazuju da se motiv odlu~ivawa prilikom nastanka ~oveka mo`e na}i i u primitivnimopisima stvarawa. 25 Naravno, i u mitologijama je po- stojala zainteresovanost za ~in stvarawa ~oveka i taj ~in je posebno do`i- vqavan. Ako se, me|utim, starosavezna misao uporedi s idejama ostalih bliskoisto~nih naroda starog sveta, prime}uje se da je sama uloga ~oveka u STVARAWE ^OVEKA 23 21 Schmidt, op. cit., 127. 22 V. Maag, Alttestamentliche Anthropologie in ihrem Verhaltnis zur altorientalischen Mythologie, AS 9, 32. 23 Enuma Eli{, TUAT 2, 591592. 24 AOT 135, B1317, 22, ili: S. Landersdorfer, Die simmerschen Parallelen zur biblische Urgeschichte, AtA VII/5 (1917) 86. 25 C. Westermann, Genesis, BKAT I/1 (1976) 199. kosmi~kom `ivotu u woj u mnogo ~emu druga~ija. 26 I upravo je tu najve}a razlika izme|u izabranog Izraila i naroda zemqe. Starosavezni pisci koristili su sli~ne motive kao ostali misaoni qudi drevne kulture, ali su istovremeno unosili ne{to sasvim novo i posebno, {to se ne mo`e na}i u drugoj starovekovnoj literaturi. Prilikom najave stvarawa ~oveka (26a) Bog govori u prvom licu mno- `ine: da na~inimo ~oveka, {to je u odnosu na prethodne stihove i one ko- ji slede sasvim neuobi~ajeno. Na svim drugim mestima u tom izve{taju Bog govori iskqu~ivo u prvom licu jednine. Zna~ajno je to {to je teolog sve- {teni~kog predawa ovo zapisao verovatno za vreme ropstva u Vavilonu, ka- da je starosavezni monoteizam ve} bio dospeo do svog punog izraza. Danas postoji obiqe razli~itih mi{qewa o tome za{to je u ovom stihu upotre- bqeno prvo lice mno`ine. Biblijski stru~waci ve} mnogo godina poku{a- vaju da na|u odgovor ili da bar naslute smisao tog zagonetnog odlomka, na- pisanog rukom jednog od najve}ih teologa Starog Saveza. 24 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 26 Poznato je da su se gotovo sve drevne bliskoisto~ne mitologije temeqile na deter- ministi~kom i cikli~kom poimawu kosmosa i `ivota u wemu. Zbog toga se kod wih teogoni- ja su{tinski uop{te nije razlikovala od kosmogonije. To zna~i da pojedina bo`anstva svo- jimbi}em i imenomoli~avaju elementarne kosmi~ke sile kao principe nastajawa i nestaja- wa. Wihova se sila i aktivnost prote`u do granica koje su imodre|ene u nestvorenom i bez- vremenom apsolutu, iz kojeg se sve razvija i nastaje. Stari Sumeri su taj apsolut zvali Me, {to zna~i prapo~elo, po~elo po~ela. Utombezli~nomi sveobuhvatnomprapo~elu dolazi do pokreta koji izaziva unutra{wa stvarala~ka misao. Pokretom se iz prapo~ela razvijaju ostala bo`anstva kao metafizi~ki, kosmi~ki i htonski principi. Sva ta bo`anstva prin- cipi misaono su projektovana u prapo~elu, gde su idejno za~eta (M. Vi{i}, Zakonici drevne Mesopotamije, Beograd 1985, 3738). Po{to im je sudbina ve} determinisana u bezvremenom apsolutu, bo`anstva bliskoisto~nih mitologija (kao i qudi) ne raspola`u pravom slobo- dom. Ona se kre}u po koordinatama koje su ve} projektovane u apsolutnom bi}u. Zato se ostvarivawe tih ideja u kosmi~kom `ivotu do`ivqava kao neumitna sudbina kojoj se svi moraju pokoravati, kao u jelinskoj mitologiji. Tek je Stari Savez, prvi put u istoriji ~ove- ~anstva, raskinuo te i takve kosmi~ke stege do`ivqavawemli~nog Boga kao svemogu}eg gospo- dara sveta i Tvorca svega postoje}eg. Jahve je Bog Li~nost, svemogu}i Gospod koji poseduje apsolutnu slobodu. Sve postoje}e je nastalo i odr`ava se zahvaquju}i wemu (Post 1 1; Ps 104), a wegov stvarala~ki ~in nije uslovqen nikakvom nu`no{}u. ^ovek kao ikona Bo`ija obdaren je slobodom, a u tome se i ogleda wegova bogolikost. Tako ~ovekova sudbina zavisi od wega samog, od bogomdane slobode koja je utkana u wegovo bi}e prilikom nastanka. Stvo- ren je da bude bogoslu`iteq u slobodi i qubavi, to jest da bude sve{tenik celog kosmosa, a ne da ropski slu`i bogovima te{e}i se da mu je to sudbina (fatum). Time (i ne samo time) Stari Savez neizmerno nadilazi sve religijske ideje naroda starog sveta koje su se doticale temeqnih teolo{kih pitawa: slobode, nastanka sveta, ~oveka i wegovog kona~nog nazna~e- wa. Jezik kojimsu izno{ene starosavezne ideje blizak je jeziku starih mitologija, jeziku ta- da{weg sveta; ali wihova sli~nost je samo u tome, to jest samo u spoqa{woj formi. Kada je pak re~ o osnovama teologije (samimtimi antropologije), izme|u Starog Saveza i druge sta- rovekovne literature postoji ogromna i nepremostiva razlika. Ranije se smatralo da je re~ o majesteti~nom pluralu. To mi{qewe je danas, zbog opravdanih razloga, uglavnom napu{teno, 27 jer se majesteti~ni plural sre}e prvi put u starosaveznim spisima u postegzilnom razdobqu (Jezd 4 18; 1Mak 10 18; 11 30), kada ga koriste persijski i selevkidski vlada- ri. Sem toga, sam jevrejski jezik iskqu~uje takvu mogu}nost, 28 jer u wemu uz glagole ne postoji pluralis majestatis. 29 U Starom Savezu, dodu{e, postoje i drugi stihovi u kojima Jahve govori u mno`ini. To su delovi u kojima se on kao gospodar nebeskih svetova obra}a nebeskimbi}ima {to stoje pod wego- vom vla{}u (1Car 22 19; Jov 1 6; Ps 29 1; 89 6, 8), ali za to postoje druga tuma- ~ewa, po kojima je tu re~ o ostacima politeizma. Pluralni oblik glagola :: neki egzegeti tuma~e kao ostatak starih mnogobo`a~kih elemenata 30 koji su pre`iveli u formalnom govoru. Po mi- {qewu H. Gunkela (H. Gunkel), taj proces, u kojemje :s iz izvornog plu- rala prerastao u apstraktan pojam, te postao oznaka za Jahvea, dugo je tra- jao. 31 Karakteristi~an je naro~ito stih iz Kwige proroka Isaije (6 8): koga }u poslati? i ko }e nam i}i? Nebeska bi}a o kojima se tu govori vero- vatno su stare paralele politeisti~kim bo`anstvima, naro~ito bo`an- stvima Hanana. A. Alt (A. Alt) smatra da je Jahve do`ivqen kao gospodar ne- beskog kruga koji mu pripada, to jest kao gospodar bi}a koja su zavisna od wega, a ona su istovremeno zami{qena kao bo`anska sfera. 32 Na osnovu te koncepcije, po kojoj se Post 1 26 povezuje sa Is 6 8 i odlomcima koji govore o nebeskom dvoru, neki biblijski stru~waci J. F. Gabler (J. Ph. Gabler), A. Alt, G. fon Rad (G. von Rad), V. Cimerli (W. Zimmerli) smatraju da je pod- loga tog shvatawa raniji politeizam koji se, kroz donekle pro~i{}enije forme, ponegde pojavquje. Tako se i u stihu 26 nalaze tragovi starog semit- skog politeizma. 33 Po Gableru je jasno uo~qivo da sastavqa~ Genisisa ni- je bio politeist, ve} da je hteo da sjedini u jednu celinu tragove politei- zma nasle|ene iz ranijih dokumenata, ali da pri tom nije uspeo da izbri{e sve tragove politeizma. 34 STVARAWE ^OVEKA 25 27 Westermann, op. cit., 200. 28 Maag, op. cit., 29. 29 P. Jouon, Grammaire de lHebreu biblique, Rome 1947, 114. 30 K. Budde, Die biblische Urgeschichte, Gieen 1883, 484; H. Gunkel, Schopfung und Chaos, Gottingen 1921, 10; W. Eichrodt, Theologie des Alten Testaments, Stuttgart 1968, 90. 31 Gunkel, op. cit., 10. 32 A. Alt, Kleine Schrifte zur Geschichte des Volkes Israels I, Munchen 1959, 352. 33 Maag, op. cit., 3034. 34 J. Ph. Gabler, Neuer Versuch uber die Mosaische Schopfungsgeschichte aus der hohern Kritik, AltdorfNurnberg 1975, 3537. Takva mi{qewa, me|utim, ipak podle`u opravdanoj kritici, i to ne samo zato {to je izve{taj napisan relativno kasno, kada je monoteizam ve} bio potpuno ~ist, niti zbog toga {to pisac nije poznavao ranije sli~ne mi- tove (a to je gotovo nemogu}e), pa mu takva forma nije smetala. On jasno na- gla{ava da je Jahve jedini i da pored wega nema drugih nebeskih bi}a. Teo- log sve{tenik nigde ne pomiwe an|ele ili neka druga me|ubi}a. 35 Takva misao mu je potpuno strana i to je najve}i nedostatak ove teorije. Zanimqiv je, mo`da, poku{aj L. Kelera (L. Kohler) da u tom neobi~nom starosaveznom Mi sagleda ~isto stilisti~ko ja. 36 On je do tog zakqu~ka do{ao na osnovu fenomena koji postoji u nema~kom jeziku, kao i u na{em. Naime, izraz Wir wollen sehen vide}emo mo`e u odre|enom kontekstu da zna~i: Otome }u kasnije odlu~iti, {to bi zna~ilo da je to mogu}e i kada je re~ o stihu 26 u Kwizi Postanka. Po Keleru je naprosto re~ o svakodnevnom govoru. 37 Poku- {aj je svakako vredan pomena, mada ne i nekog posebnog poverewa, jer je go- tovo nemogu}e dokazati da je takav izraz postojao u svakodnevnom na~inu izra`avawa drevnih Izrailaca. Po gramati~komobja{wewu, u ovomstihu pojavquje se deliberativni plural (pluralis deliberationis), 38 kojim se ukazuje na veli~inu i va`nost osmog Bo`ijeg dela. Bog se savetovao sa sobom pre nego {to je otpo~eo svoje posledwe delo, sli~no kao u Post 11 7: Hajde da si|emo. H. Junker (H. Jun- ker) to pak naziva stilskom formom samosavetovawa. 39 U korist delibe- rativnog plurala govori naro~ito pomenuti stih u Kwizi proroka Isaije (6 8), u kojem jednina i mno`ina stoje paralelno u istom stihu, {to va`i i za Drugu kwigu Samuilovu 24 14, gde je tako|e re~ o odluci: ali neka pad- nemo Gospodu u ruke a qudima da ne padnem u ruke. Tome u prilog ide i tuma~ewe K. Brokelmana (C. Brockelmann), koji tu formu smatra iden- ti~nom kohortativu {to ga ozna~ava pre svega u monologu pojavnog na~ina govora. 40 K. [edl (C. Schedl) zastupa mi{qewe da se u stihu 26 nalazi ap- solutni infinitiv, te zato taj stih prevodi: Neka bude na~iwen ~ovek. 41 U tome se oslawa na istaknute poznavaoce jevrejskog jezika. 42 Gramati~ka teo- 26 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 35 Westermann, op. cit., 200. 36 L. Kohler, Die Grundstelle der Imago-Die-Lehre, THZ 4 (1948) 21. 37 Ibid., 22. 38 Jouon, op. cit., 114. 39 H. Junker, Das Buch Genesis, Kommentar, Wurzburg 1949. 40 C. Brockelmann, Grundri der vergleichenden Grammatik der semitischen Sprachen II, Hildesheim 1961, 24, 14. 41 C. Schedl, Geschichte des Alten Testaments I, Innsbruck 1956, 208. 42 W. Gesenius E. Kautzsch, Hebraische Grammatik, Leipzig 1909, 338. rija tako|e ima slabosti. Najve}a je, izgleda, to {to u ovom stihu nije re~ o Bo`ijem samosavetovawu, ve} se najavquje ~in koji sledi. Kratak pregled mi{qewa o bo`anskom Mi u Kwizi Postawa pokazuje da me|u biblistima, s jedne strane, ne postoji saglasnost, dok se, s druge, iskazuje te`ina problema s kojim se susre}e savremena biblijska egzegeza. Ponu|ena re{ewa te{ko se mogu prihvatiti. Sva ta mi{qewa, bez izuzet- ka, ostaju na nivou hipoteza, tako da je pre re~ o uverewima nego o razotkri- vawu te velike starosavezne tajne. Naravno da ni u kom slu~aju ne `elimo da potcenimo nau~ni trud zapadnih biblista, niti da dovedemo u pitawe wihovu nau~ni~ku etiku, ali to opet ne zna~i da su sva predlo`ena re{ewa dovoqno nau~na. Naravno, opseg i granice savremene biblijske nauke nisu na{a tema, ali pitawe mogu}nosti takve nauke ipak ostaje stalno otvoreno. Mnogi se biblijski fenomeni ne mogu obja{wavati samo naukom, {to i sa- ma biblistika pokazuje, a konkretno i problem s kojim se susre}emo. S druge strane, iznena|uje lako}a s kojom se zapadni biblisti odri~u crkvenog Predawa i mi{qewa otaca. To za ve}inu wih kao da ne postoji, {to je naro~ito karakteristi~no za protestantske egzegete. Mogu}nost da se starosavezno bo`ansko Mi pove`e s Novim Savezom i patristi~kim bo- goslovqem potpuno je iskqu~ena. 43 To je neka vrsta nau~nog markionstva koja ne uzima u obzir teolo{ki koncept kontinuiteta (predawa). Taj feno- men, ~ini se, posledica je razbijene eklisiolo{ke svesti. Posredi je (mo- `da nesvesno) psiholo{ki motiv opravdavawa zapadnih raskola i gubqewa eklisiolo{kog kontinuiteta. Sveto Pismo Starog i Novog Saveza je crkve- na kwiga, nastala i oblikovana u Crkvi ona izvire iz dubine crkveno-ev- haristijskog opita i `ivota. Ne temeqi se Crkva na Pismu, ve} je Pismo izraz wene vere i `ivog susreta s Bogom u oba Saveza. Odbacivawe tog aspekta pri izu~avawu svetih spisa gruba je i nedozvoqena gre{ka. Dodu- {e, te{ko je i gotovo nezamislivo pretpostaviti da je pisac sve{tenik prilikom sastavqawa stihova o kojima govorimo imao viziju troiposta- snog Boga. Takva mogu}nost je neprihvatqiva, jer Stari Savez ne poznaje ta- kvu nauku. Ako, me|utim, prihvatamo bogonadahnutost Starog i Novog Sa- veza i uva`imo potpuni kontinuitet svetih spisa i crkvenog Predawa, re- alnost starosavezne najave svetotroji~ne teologije legitimna je i mogu}a. Mi ne znamo zbog ~ega je sve{tenik upotrebio plural i to ostaje tajna. Mo- `da neka od navedenih mi{qewa imaju osnova takva mogu}nost nije pot- puno iskqu~ena ali se mora uva`iti dubqi smisao Jahveovog starosave- znog Mi iz perspektive Novog Saveza i kasnijeg crkveno-ota~kog predawa. STVARAWE ^OVEKA 27 43 Cf. Schmidt, op. cit., 129; Maag, op. cit., 28, ili Westermann, op. cit., 200. U protivnom, to ostaje bezna~ajan fenomen, plod slu~ajnosti ili obi~ne svakodnevne konverzacije koja nema ni trenutne ni proro~ke te`ine. Potom re~e Bog: da stvorimo ~oveka po liku na{em (::s:) i podo- biju na{em (:::: ). Aktom neizmerne qubavi Bog stvara ~oveka po liku i podobiju svojem. Ve} se na po~etku pojavquju pote{ko}e sadr`ane u samom pitawu: [ta su, zapravo, lik (:s eikwn) i podobije (:: omoiwsij) Bo`ije u ~oveku? Biblijski stru~waci, naravno, imaju razli~ita mi{qe- wa o tom egzegetsko-teolo{kom problemu, a neka zna~ajnija kasnije }emo ukratko izlo`iti. Teologumen o ~ovekovoj bogolikosti zastupqen je jedi- no u bogoslovqu sve{teni~kog predawa sli~na misao nalazi se jo{ samo u Psalmu 8 5: u~inio si ga malo mawim od elohima 44 i pojavquje se u tri grupe tekstova, iskqu~ivo kao odre|ivawe ~oveka: 45 Post 1 26: po liku (::s: ) i podobiju (:::: ) na{em; 1 27: po liku svome (:s: ), po liku (:s: ) Bo`ijem; 5 1: po podobiju svome (::: ) stvori ga; 5 3: i rodi sina wemu (Adamu) podobna (:::), po wegovu liku (:s:); 9 6: jer je Bog po svome liku (:s: ) stvorio ~oveka. No, za po~etak bi se trebalo osvrnuti na ve} pomenute jevrejske pojmo- ve :s (selem) i :: (d e mut), koji se u Septuaginti prevode kao eikwn i omo- iwsij, a kod nas bi se, u ovomkontekstu, mogli prevesti kao lik (slika) i po- dobije Bo`ije. Jevrejska imenica :s u Starom Savezu susre}e se vi{e pu- ta, a mo`e da ozna~ava skulpturu, opona{awe, statuu (1Sam 6 5, 11; 2Car 11 18; 2Dn 23 17). Pojavquje se i sa zna~ewemcrte`(Jez 23 14). Wome se tako|e ozna~ava idol ili lik idola liveni lik (Jez 7 20; Am 5 26; Br 33 52). Isto- vetno se zna~ewe susre}e i u Kwizi proroka Jezekila (16 17), ali se tu govo- ri o slici idola ura|enoj po liku ~ovekovom. 46 Re~ :s je, po mi{qewu ne- kih biblista, 47 najverovatnije izvorno ozna~avala senku ili osen. Kao {to 28 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 44 U Septuaginti je Elohim (:s ) tu preveden kao an|eo (aggeloj). Jevrejska re~ za an|ela vesnika je malak (s: ). 45 Schmidt, op. cit., 132. 46 Westermann, op. cit., 202. 47 Oni izraz :s izvode iz re~i s senka pro{iruju}i koren re~i sa :. Sli~ne paralele nalaze se u ostalim semitskim jezicima: A. S. Marmodji, La lexicographie arabe a la lumiere du bilitteralisme et de la philologie semitique, Jerusalem 1937, 193; W. Soden, Grundri der akkadischen Grammatik, AnOr 33 (1952) 96. Pitawe je samo da li je osnovno zna~ewe re~i senka, koje mo`da jo{u psalmima 39 7 i 73 20 postoji kao prolazna slika, ta~no odre|eno, jer re~ ne ozna~ava nu`no plasti~ni izgled, ve} upravo stvaran lik. Drugi pak odbacuju ta- kvo tuma~ewe, na primer: P. Humbert, Etudes sur le recit du paradis et de la chute dans la Genese, V: Limago Die dans lAT, Memoires de lUniversite de Neuchatel 14 (1940) 153165; Kohler, senka na pozadini odslikava predmet, tako i slika izobra`ava onoga koji se predstavqa, donose}i time ne{to novo. 48 Teolo{ki je va`no naglasiti da :s ne zna~i nu`no plasti~ni izgled, nego upravo stvarni lik. Etimologija drugog pojma je jasna: :: je apstraktna imenica glagola :: sli~iti, nalikovati, biti sli~an, a zna~i podobije, sli~nost, prili- ka. 49 Ponegde se imenica i glagol pojavquju zajedno (Is 40 18) i ozna~avaju sli~nost. U2Car 16 10 taj pojamozna~ava sliku ili model kipa (idola), a mo`e ozna~avati i figuru (2Dn 4 3). Postoje mi{qewa da je tu re~ u tekst uneo neki kasniji redaktor kako bi ubla`io zna~ewe pojma :s, to jest da se ne bi govo- rilo o potpunoj sli~nosti ~oveka i Boga; namera je bila da se uka`e na to da ~ovek nije reprodukcija Boga, kao {to je slika reprodukcija stvarnosti ili sin oca, nego da postoji samo daleka, zagonetna sli~nost ~ovekova s Bogom. 50 Drugi, opet, odbacuju mogu}nost da je re~ :: upotrebqena kako bi se ubla- `io prethodni izraz 51 i smatraju da ona nema zna~ewe isti, ve} da zna~i sa- mo sli~an. Po K. Vestermanu (C. Westermann), jevrejske re~i nemaju takvu jednakost ubla`avaju}eg zna~ewa, 52 ve} se jevrejska re~ upotrebqava tamo gde se zaista ne{to s ne~im upore|uje. S nau~nog aspekta to pitawe ostaje otvo- reno. Pojam se ~esto susre}e kod proroka Jezekila (12 puta od 19, koliko je ukupno zastupqen u Starom Savezu) i on ga upotrebqava veoma iznijansira- no. Zna~ewe se kre}e izme|u slike i ne~eg {to ne~emu nali~i. Stih 1 26 sadr`i jo{ ne{to {to je za navedene pojmove zna~ajno. Na- ime, :s i :: ne stoje u ~istom obliku, ve} kao prefikse imaju predlo- ge: : (po, na) i : (prema, kao). Novijim istra`ivawima ustanovqeno je da, s jedne strane, : mo`e da preuzme zna~ewe od :, {to se pokazuje u Izl 25 40: po prema slici (modelu), dok, s druge, u kasnijim tekstovima oni mogu da zamewuju jedan drugog. Predlog : u kasnijem biblijskom jeziku ~esto se koristi umesto :, sa zna~ewem na osnovu, od, prema (Jezd, Nem, 1Dn i 2Dn). 53 U Septuaginti se oba prefiksa prevode istim gr~kim predlogom kata. Mogu}nost zamene predloga odgovara i zamewivawu navedenih ime- nica na nekim mestima, poput Post 1 26; 5 1; 9 6. 54 Izrazi slika i sli~nost STVARAWE ^OVEKA 29 op. cit., 1622. Jedinstveno su re{ewe prona{li: Th. Noldeke, ZDMG40, 733; :: und :s, ZAW17, 183187, i T. C. Vriezen, La creation de lhomme dapres limage de Dieu, OtSt 2 (1943) 95, izvode}i :s od glagola :s odrezati, odse}i. 48 Schmidt, op. cit., 133. 49 Westermann, op. cit., 202. 50 A. Rebi}, Biblijska prapovijest, Zagreb 1970, 7677. 51 H. Wildberger, :s selem, THAT II, 559. 52 Westermann, op. cit., 203. 53 A. Kropat, Die Syntax des Autors der Chronik, BZAW 16 (1909) 39. 54 K. L. Schmidt, Homo Imago Die imAlten und Neuen Testament, Eranos 15 (1947) 165. mogu da stoje jedan umesto drugog, bez velike razlike u zna~ewu (Post 5 1; 9 6), tako da se glagolom koji stoji uz :s i :: ne misli iskqu~ivo na dva iskaza nego na jedan. 55 Isto tako, ako :s i :: imaju sami po sebi razli~ita zna~ewa, ipak se, zbog wihove zamenqivosti (negde stoje obe imenice, negde samo jedna, a negde samo druga), sa sigurno{}u mo`e za- kqu~iti da se wihovom upotrebom bli`e odre|uje stvarawe ~oveka. To je danas mi{qewe mnogih biblista. Ipak, razmatrawe dubqeg teolo{kog zna~ewa ta dva pojma izostaje, pogotovo razmatrawe wihove upotrebe u centralnom izve{taju o stvarawu, u kojem oni nisu tek sinonimi, niti je- dan drugog ubla`avaju. Neki biblisti smatraju da se qudska bogolikost ogleda uglavnom u du- hovnom bi}u ~ovekovom, 56 u wegovoj duhovnoj sposobnosti. 57 Po V. Ajhrotu (W. Eichrodt), ~ovek je bogolik u svom duhovnom rasu|ivawu, koje se iskazu- je ne samo u visokoj duhovnoj nadarenosti ve}, pre svega, u samosvesti i spo- sobnosti samoodlu~ivawa. 58 Nasuprot tome, Gunkel smatra da je ~ovek sli- ~an Bogu po liku i izgledu, {to se, pre svega, odnosi na ~ovekovo telo. 59 S wimse sla`u jo{neki zna~ajni egzegeti. 60 Ve} je u jednomravinskompreda- wu ~ovekova uspravqenost smatrana znakombogolikosti. 61 Ipak, tu se poja- vquje previ{e usko shvatawe izraza :s . Ve}ina pomenutih biblista, do- du{e, poku{ava da pove`e oba shvatawa, smatraju}i da je duhovno neodvoji- vo od telesnog. Tako Gunkel navodi da se bogolikost pre svega odnosi na ~ovekovo telo, ako pri tome duhovno nije iskqu~eno. 62 Jedan drugi bi- blist zakqu~uje da se telesni izgled, izraz i oru|e sopstvenog duha ne mo- gu odvajati od duhovnog bi}a. 63 Zna~ajan broj tuma~a smatra da je ~ovek bogolik jer je vladar na zemqi, to jest vladar je u `ivotiwskomsvetu. 64 L. J. Makenzi (L. J. McKenzie) navodi da zna~ewe izraza po liku i podobiju u sada{wem kontekstu nije potpuno ja- sno, ali zakqu~uje da je vrlo verovatno da se sli~nost i prili~nost s Bogom 30 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 55 Westermann, op. cit., 201. 56 Cf. H. Gross, Die Gottesebenbildlichkeit des Menschen. Lex tua veritas, Trier 1961, 99; P. Heinisch, Probleme der biblischen Urgeschichte, 101; Junker, Das Buch Genesis, 99. 57 A. Dillmann, Die Genesis, KeH 1, Leipzig 1892, 32. 58 Eichrodt, Theologie des Alten Testaments II, 62. 59 H. Gunkel, Genesis, HK I, 1, Gottingen 1910, 112. 60 Humbert, op. cit., 153; Kohler, op. cit., 16; sli~no ve} kod: Th. Noldeke, ZAW17 (1897), 186; cf. G. von Rad, op. cit., 389; H. Rowley, The Faith of Israel, London 1956, 75. 61 H. J. Schoeps, Aus fruhchristlicher Zeit, Tubingen 1950, 118. 62 Gunkel, op. cit., 112. 63 Dillmann, op. cit., 32. 64 Cf. H. Holzinger, Genesis, KHC I, Freiburg 1898, 12; W. Zimmerli, 1. Mose 111. Die Urgeschichte I, Zurich 1943, 20; McKenzie, op. cit., 172; itd. sastoje u darovanom gospodarewu nad ni`im `ivotiwama (1 2830). Vlast nad tvorevinomsvojstvena je Jahveu, pa, prema tome, dodeqivawe vlasti ~ove- ka uzdi`e iznad ni`ih stvorewa i pokazuje da on poseduje svojstva poput bo- `anskih, koja `ivotiwe nemaju. 65 Zami{qawe ~oveka kao Imago Die G. Forer (G. Fohrer) posmatra s dva aspekta: aspekta zajedni~arewa s Bogom i onog is- kqu~ivawa jednakosti, {to pak zna~i da ~ovek kao savladar u~estvuje u vlada- vini Bo`ijoj. 66 H. Gros (H. Gross) sli~no zakqu~uje: Bogolikost se su{tin- ski sastoji u ~ovekovom u~e{}u u Bo`ijoj vladavini. 67 Psalam 8 58 tako|e ukazuje na to, jer se tu ~ovek do`ivqava kao car tvorevine. Zastupnici ovog mi{qewa povezuju dve tradicije. ^esto se to tuma~ewe povezuje sa sposobno- stima duha, razuma ivoqe pomo}u kojih se omogu}uje vladavina. Sli~nih ideja bilo je i kod crkvenih otaca, pogotovo otaca antiohijske {kole, 68 ali su oni to posmatrali ne{to druga~ije, smatraju}i da je vladala{tvo tek posledica bogolikosti. ^ovekova sposobnost vladawa odraz je wegove bogolikosti. 69 Mi- {qewe navedenih biblista umnogome podle`e opravdanoj kritici. Tako A. Dilman (A. Dillmann) s pravomrasu|uje da je ~ovekovo gospodarewe samo po- sledica wegove bogolikosti, a ne bogolikost po sebi. 70 Sli~no tome razmi- {qa i E. [link (E. Schlink), po kome je vladala{tvo pre razvijawe bogoli- kosti. 71 Gospodarewe ~ovekovo nad prirodomje, dakle, posledica bogoliko- sti, a ne sam Bo`iji lik u ~oveku, mada bi se trebalo preciznije izraziti i naglasiti da vladala{tvo ne zna~i despotizamilitiraniju, ve} ~ovekovo ko- smi~ko bogoslu`ewe: Tvoje od tvojih Tebi prinose}i, od svih i za sve, kako se peva u sredi{wem liturgijskom vozglasu u Kanonu Evharistije. Neki biblijski stru~waci smatraju da je ~ovek bogolik zato {to je za- stupnik Bo`iji na zemqi. To mi{qewe zastupaju G. fon Rad (G. von Rad), 72 E. Jakob (E. Jakob), 73 H. Bushe (H. Bussche) 74 i drugi. Prvi je tu ideju izneo STVARAWE ^OVEKA 31 65 McKenzie, op. cit., 172. 66 Cf. G. Fohrer, Der Mittelpunkt einer Theologie des Alten Testaments, ThZ3 (1968) 170. 67 Gross, op. cit., 98. 68 P. Bratsiotis, Genesis I, 26 in der orthodoxen Theologie, EvTh 11 (1951/1952) 293. 69 Cf. J. Popovi}, Dogmatika pravoslavne Crkve I, Beograd 1980, 253. 70 Dillmann, op. cit., 32. 71 E. Schlink, Gottes Ebenbild als Gesetz und Evangelium. Der alte und der neue Mensch, BEvTh 8, Munchen 1942, 71. 72 Vom Menschenbild des AT. Der alte und neue Mensch, EvTh 8, Munchen 1942, 523. G. fon Rad pi{e: Isto tako kao {to je zemaqski vladar u provinciji sli~ica wega samog (Bo`ijeg suvereniteta), kao istinski znak wegovog prava na vladala{tvo, tako je ~ovek po- stavqen, u svojoj bogolikosti, kao znak suverenosti Bo`ije na zemqi i stoga je prizvan da ~uva i ostvaruje Bo`ije gospodarstvo na zemqi (7). 73 Le theme de lImago Die dans lAT, in: Congress of the Orientalists II, 583585. 74 Lhomme cree a limage de Dieu (Gen 1 2627), CollB 31 (1948) 185195. Bushe to ovako formuli{e: Bog je stvorio ~oveka kao svog predstavnika, svog vezira (vizir), i on, na J. Hen (J. Hehn) na osnovu prou~avawa zna~aja slike u Vavilonu. On je do{ao do zakqu~ka da je slika u Mesopotamiji stajala umesto bo`anstva i da je ta- ko ona obo`avana. Ta slika (salmu) mogla je da zastupa bo`anstvo. U tom smislu i vladar se mogao predstaviti kao slika Bo`ija, iz ~ega proizlazi da je ujedno bio zastupnik, reprezentant ili vikar bo`anstva, a takvo shva- tawe bilo je prisutno i u Egiptu. 75 Tu teoriju kasnije su znatno razvili H. Vildberger (H. Wildberger) 76 i V. H. [mit (W. H. Schmidt), 77 koriste}i se obiqemtekstova u kojima se egipatski i vavilonski vladari ozna~avaju kao slike Bo`ije. Zanimqivo je da su wihova istra`ivawa tekla otprilike istovremeno i nezavisno jedna od drugih. Obojica su zakqu~ila da je staro- savezni pojam slike Bo`ije preuzet iz vladarske ideologije (Konigsideolo- gie) starih naroda Bliskog istoka i Egipta. Vildberger navodi: ^ovek je 32 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE izvestan na~in, li~i na svog tvorca ^ovek postaje opunomo}enik Boga, ~ijim dobrima upravqa (195). 75 J. Hehn, Zum Terminus Gottes Bild, Freischrift E. Sachau, Berlin 1915, 167180. 76 Das Abbild Gottes (Gen 1 2630), ThZ 21 (1965) 245259, 481501. Vildberger pola- zi od pretpostavke da selem u Starom Savezu nije uobi~ajena re~ za pojam slika Bo`ija. We- no poreklo je izvan Izraila, te on naslu}uje da je upotreba re~i salmu vavilonska. On navodi veliki broj tekstova u kojima se vladar pokazuje kao slika Bo`ija i zakqu~uje: mesta na kojima se govori o vladaru kao salmu ili mu{{alu wegovog Boga nagove{tavaju da je Post 1 2630 ukoreweno u vladarskoj ideologiji Bliskog istoka (255). To jasno potvr|uju i paralele iz 8. psalma. U Egiptu se u jo{ ve}oj meri susre}u oznake faraona kao slike Bo- `ije. Na jednom mestu Amenofis II iz Amade slavi faraona: Qubqeni telesni sin Rea dobri Bog, Reovo stvorewe, vladar slika Horusa na tronu svog oca, veliki u mo}i (485). Istra`ivawe tekstova pokazalo je da je kqu~ni pojam bogolikosti odnos vladarBog. Time je potvr|ena veza Post 1 26 s orijentalnom kraqevskom ideologijom: slika Bo`ija je stalno na neki na~in reprezentovawe samoga Boga (488); u vladaru se objavquje bo`anstvo. Odatle sledi tuma~ewe Post 1 26: ^ovek je Bo`iji reprezentant. 77 Die Schopfungsgeschichte der Priesterschaft, 127148. [mit najpre izla`e sva dota- da{wa tuma~ewa i zakqu~uje da problem nije re{en, jer se u tekstu o~igledno pretpostavqa da je smisao izraza slika Bo`ija poznat. To se najboqe obja{wava time {to je taj termin od- ranije bio ~vrsto oblikovan. Stoga je potrebno tra`iti paralele. Taj pojam te{ko mo`e imati poreklo u vavilonskim mitovima o stvarawu. Nasuprot tome, on je zastupqen u egi- patskom dvorskom stilu (137). Titula se pojavquje u Novom carstvu, naro~ito kod 18. dina- stije: slika Reova, sveta slika Reova, `iva slika na zemqi itd. Ovde je va`no povezivawe Bo`ije slike i tvorevine. Faraon je blistava slika gospodara svemira i stvore- we bogova od Heliopolisa Re ga je stvorio kao `ivu sliku (138). Faraon sam za sebe ka- `e: Ja sam wegov (Ozirisov) sin, wegov {ti}enik, wegova slika koja od wega dolazi. Na jednom mestu Amon ka`e Amenofisu III: Moja `iva slika, stvorewe mojih udova. Oznaka slika Bo`ija za vladara prisutna je i na prostoru Mesopotamije. Tako se u jednom tekstu ka- `e: Otac kraqev, moj gospodar, be{e slika (salam) Valova; i kraq, moj gospodar, slika je Va- lova (140). Ponekad se i faraonovi ~inovnici ozna~avaju kao slika Bo`ija, {to je veoma va`no, jer se kasnije u mudrosnoj nauci Meri-Ka-Re ka`e: Oni su wegova (Boga tvorca) slika, koji su iz wegovih udova nastali (139). Tako ne{to, obi~no pripisivano samo vladaru, tu se prenosi na sve qude. Time se pokazuje da je ~ovekova bogolikost u Post 1 26 utvr|ena u vla- darskoj tradiciji, {to potvr|uje naro~ito Psalam8, u kojemse ~ovek opisuje kao vladar. kao takav (slika Bo`ija) Bo`iji reprezentant, ili: Postoji samo jedna legitimna slika kroz koju se Bog manifestuje u svetu, a to je ~ovek. Na kraju zakqu~uje: Od beskrajnog je zna~aja to {to je Izrail u smelom preobli- kovawu teologije slike zastupqene kod okolnih naroda obznanio da je ~o- vek slika u kojoj je prisutan Bog. 78 Po [mitu je s vremenom do{lo do izve- sne demokratizacije kraqevske ideologije u starom svetu, {to se, dakako, odrazilo i na starosavezne teologe. On rasu|uje: Smisao svojstva vladara da je kao slika reprezentant ili zastupnik Bo`iji na zemqi jeste to {to se bo- `anstvo pojavquje tamo gde se pojavquje vladar. Sli~no tome, u StaromSave- zu Bog se objavquje tamo gde je ~ovek. ^ovek reprezentuje, posvedo~uje Boga na zemqi. Tako je ~ovek kao ~ovek, od Boga stvoren, Bo`iji svedok bi}e sli- ke, lik koji se pojavquje; Bog se pokazuje tamo gde je ~ovek. 79 Nepobitno je ta~no da je na starom Istoku vladar smatran reprezen- tantom bo`anstva i sasvim je logi~no da je on pred drugim qudima bio za- stupnik Bo`iji. Pojam reprezentant ili zastupnik prikladan je kada se govori o pojedincu u odnosu na zajednicu, dru{tvo, ali taj pojam ne odgova- ra ~oveku uop{te. Ovde nije re~ o pojedincu, ve} o qudskom rodu. Tu se opravdano postavqa pitawe: kakav smisao ima zakqu~ak da ~ove~anstvo re- prezentuje Boga na zemqi? To bi bilo logi~no samo ako bi ~ovek (~ove~an- stvo) reprezentovao Boga nasuprot ostaloj tvorevini, ali tako ne{to ovde nije mogu}e. 80 Na kraju su se obojica egzegeta slo`ila oko toga da je gospoda- rewe nad ostatkomtvorevine samo posledica bogolikosti. Uz to, takvo tuma- ~ewe iskqu~eno je kada je re~ o teologiji sve{teni~kog predawa. [mit na- vodi da se u StaromSavezu Bog objavquje tamo gde je ~ovek, 81 ali se takve ide- je ne mogu pripisati teologu sve{teniku, jer su kod wega Bo`ija svetost i Wegovo javqawe (epifanija) neprikosnovena svetiwa, ~oveku nepristu- pa~na: I kad stane prolaziti slava moja i zakloni}u te rukom svojom dok ne pro|em (Izl 33 22). 82 Stoga je zakqu~ak da se Bog pokazuje tamo gde se pokazuje ~ovek nemogu}, jer se u sve{teni~kompredawu Bog javqa sam u svo- joj svetiwi. On se pokazuje u slavi (:::), nasuprot ~oveku, ali ne u wemu. STVARAWE ^OVEKA 33 78 Wildberger, op. cit., 495. 79 Schmidt, op. cit., 144. 80 Westermann, op. cit., 211. 81 Schmidt, op. cit., 144. 82 Odlomak Izl 33 1223, po mi{qewu biblista, ne pripada nijednom velikom preda- wu, ve} je mawa perikopa zagonetnog porekla. Ipak, po{to je sve{teni~ko predawe posled- we u{lo u Pentatevh, a teolozi sve{tenici su mu dali kona~ni oblik, to bi zna~ilo da su oni taj odlomak ugradili izme|u velikih predawa, a samim tim i da su se slagali s wegovom teologijom. Naravno, teorija vladarske ideologije ima nekih osnova i zaslu`uje ozbiqno razmatrawe. Izvesnih paralela moglo je da bude, mada ne samo pa- ralela s procesom demokratizacije, ve} uop{te s idejom ~ovekove bogo- likosti koja se mo`e na}i i kod primitivnih naroda. 83 S druge strane, ~i- ni se da su oba nau~nika pri{la problemu na neodgovaraju}i na~in. Naime, oni su se uglavnom bavili pojmom slike Bo`ije koji se sre}e u Vavilonu i Egiptu, ali, kako je dobro primetio jedan noviji nema~ki biblista, oni se ne doti~u samog doga|aja stvarawa ~oveka po liku Bo`ijem, 84 ve} ih is- kqu~ivo zanima termin slika Bo`ija. Paralele s vladarskim svojstvima tako|e treba uzeti uz izvestan oprez, jer se u mesopotamskoj i egipatskoj li- teraturi govori samo o vladarevoj bogolikosti, dok se o qudima na taj na- ~in uop{te ne govori. ^ak se ni postojawe ideje demokratizacije vladar- ske ideologije u Egiptu ne mo`e pouzdano dokazati, jer, kako navodi i sam Vildberger, u u~ewu Meri-Ka-Re 85 re~ je o sasvomdruga~ijoj tradiciji. Nov podsticaj zapadnim biblistima dalo je u~ewe koje je zastupao K. Bart (K. Barth). On je po{ao od postavke da bogolikost nije neki ~ovekov kvalitet, odnosno neko ~ovekovo svojstvo, ve} sam ~ovek. Bogolikost je po- seban karakter ~ovekove egzistencije, a ~ovek je, zahvaquju}i woj, sposoban za dijalog kao su~elnik Bo`iji ili kao od Boga oslovqeno ti i kao pred Bo- gom odgovorno ja. 86 Time Bart nagla{ava partnerstvo Boga i ~oveka. Neki nau~nici su, s izvesnim izmenama, preuzeli tu koncepciju. J. [tam (J. J. Stamm) zakqu~uje da se iz te perspektive mo`e govoriti o ~oveku u Starom Savezu: Tu se ~ovek posmatra kao sa~elnik Bo`iji, kao ti koje sme da slu- {a Boga, ti koje Bog pita i koje mu sme odgovoriti; tu je ~ovek bi}e slike u partnerstvu i sposobno za Savez. 87 Sli~no je mi{qewe F. Horsta (F. Horst), koji se sla`e s Bartom, a nagla{ava personalni odnos izme|u Boga i ~oveka {to `ivi pred licem wegovim. 88 Vesterman na to dodaje: Bog je 34 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 83 Tako jedno pleme na Novom Zelandu veruje u to da je jedan odre|eni Bog, po imenu Tu, Tiki ili Tane, uzeo glinu s re~ne obale i izme{ao je sa sopstvenom krvqu oblikuju}i sopstvenu sliku. Kada je zavr{io lik, o`iveo ga je duvawem u usta i nozdrve, pa se oblikova- na ilova~a kijawemprobudila i u{la u `ivot. ^ovek je bio tako sli~an svomtvorcu da je na- zvan Tiki-akua, to jest Tikijeva slika (J. G. Frazer, Die Arche. Biblische Geschichten im Licht der Volkerkunde, Stuttgart 1960, 8). To, me|utim, ne zna~i da se takve ideje nalaze iskqu~ivo kod primitivnih naroda. Mnoga afri~ka divqa plemena ne poznaju takvu misao. Ali se time pokazuje da je ideja univerzalna i da joj nije bio potreban nikakav demokratski razvoj. 84 Westermann, op. cit., 212. 85 To je egipatski mudrosni spis koji je, u vidu pouka namewenih vladaru Me- ri-Ka-Re, nastao oko 2000. godine pre Hrista. 86 Barth, op. cit., 204233. 87 J. Stamm, Die Gottesebenbildlichkeit des Menschen imAlten Testament, ThSt 54(1959) 19. 88 F. Horst, Gottes Recht. Studien zum Recht im Alten Testament, Munchen 1961, 230. stvorio ~oveka po svojoj skladnosti tako da ~ovek govori Bogu i mo`e da ~u- je wegovu re~. 89 Ipak, najboqu definiciju poteklu iz te egzegetske struje dao je [tam: Bog je li~nost i, ako je ~ovek stvoren po wegovomliku, to zna- ~i da ~ovek ima udela u tom li~nosnom bi}u, da je on tako|e ti, `iva i ak- tivna li~nost. 90 Takvo razumevawe bogolikosti, me|utim, kod savremenih egzegeta ni- je potpuno novo. Jo{je V. Ridel (W. Riedel) u svojimistra`ivawima zakqu- ~io: ^ovekova se bogolikost sastoji u tome {to Bog s ~ovekom op{ti, a ~o- vek mo`e s Bogom da op{ti i da mu odgovara. 91 Sli~no mi{qewe zastupaju F. K. [uman (F. K. Schumann), 92 V. Fi{er (W. Vischer), 93 K. Galing (K. Gal- ling), 94 K. Kriger (K. Krieger), 95 V. Rudolf (W. Rudolph), 96 B. Hesler (B. Hes- sler) 97 i drugi. Posebno je va`no mi{qewe jednog bibliste koji ima sasvim druga~ije polazno stanovi{te, ali je zakqu~ak do kojeg je do{ao vrlo sli- ~an pomenutom: To {to je ~ovek stvoren kao Bogu sli~no bi}e trebalo bi svakako da zna~i kako je on sposoban da bude u odnosu sa svojim Tvorcem. 98 Dakle, ta teolo{ko-egzegetska koncepcija, kao {to se vidi, ne poti~e od Barta, ali joj je on svojom teolo{kom argumentacijom dao posebnu snagu i legitimitet, istovremeno uti~u}i na mla|e bibliste. Wegova temeqna po- stavka jeste da se u biblijskom tekstu ne misli na ne{to kod ~oveka, na ne- ko wegovo svojstvo ili delatnost, ve} na samog ~oveka. 99 Rezultat da kojeg su do{li pojedini egzegeti, naro~ito posledwa po- menuta grupa, svakako je pozitivan. Ozbiqna i zdrava biblijska nauka, po- stavqena na ispravan temeq, mo`e mnogo da pomogne u izu~avawu svetih spisa. Kada su neki egzegeti sagledali i shvatili izvornu antropolo{ku poziciju u Starom Savezu, a to je da su biblijski pisci ~oveka posmatrali kao nerazdeqivu celinu, kod koje nema nikakve su{tinske antropolo{ke dihotomije ili trihotomije, iako se govori o du{i, duhu i telu, stvorila se dobra pretpostavka za boqe razumevawe ~ovekove bogolikosti shva}ene iz biblijske perspektive. Sporedne biblijske nauke (arheologija, jeziko- STVARAWE ^OVEKA 35 89 C. Westermann, Der Schopfungsbericht vom Amfang der Bibel, Stuttgart 1960, 23. 90 Stamm, op. cit., 19. 91 W. Riedel, Die Gottesebenbildlichkeit des Menschen, AU I, 42. 92 Imago Die. Beitrage zur theologischer Anthropologie, Gieen 1932, 167180. 93 Das Christuszeugnis des Alten Testaments I, Zurich 1934. 94 Das Bild vom Menschen in biblischer Sicht, Mainz 1947, 11. 95 :s ::, ZAW 70 (1957) 265. 96 Das Menschenbild des Alten Testaments, 248. 97 Die literarische Form der biblischen Urgeschichte, WuW 21 (1958) 188207. 98 Maag, op. cit., 34. 99 Barth, op. cit., 206. slovqe, etnologija, istorija i druge) imale su u tome va`nu ulogu, kao i, donekle, uticaj egzistencijalisti~ke filosofije. Naravno, biblistici je najpotrebnija ispravna bogoslovska potka, jer bez we egzegeza ostaje slepa i nemo}na. Biblijska nauka ima i mora da ima svoje nau~ne granice ili se, u protivnom, pretvara u zbirku proizvoqnih i neubedqivih hipo- teza koje najvi{e smetaju woj samoj. U Novom Savezu pitawe bogolikosti iz Post 1 26 pojavquje se, pre sve- ga, u teologiji apostola Pavla i istodobno je preneto u ravan domostroja spa- sewa. Sredi{te je, naravno, wena hristolo{ka i sotiriolo{ka funkcija: sam Hristos je ikona Bo`ija. On iznova uspostavqa grehom zatamwenu bogo- likost i istovremeno je ispuwava. Bogolikost je hristolikost. 100 Ozna~ava- wem Hrista kao stvarne ikone Bo`ije, {to je jedna od sredi{wih tema Pa- vlove teologije (Kol 1 15 s; 2Kor 4 4; Jevr 1 3), jasno se preuzima Post 1 26 i hristolo{ki interpretira. ^ovek po liku i podobiju iz Post 1 26 proro~ko je obe}awe stvarnog ~oveka Isusa Hrista (Rim 5 14), koji se javqa kao Spasi- teqi Prosvetliteq(2Kor 4 4, 6) na kraju vremena, eshatolo{ki, i kroz wego- vu poslu{nost ispuwava se obe}awe iz Post 1 26 (Fil 2 611; Kol 1 1520). U Hristu ponovo ste~ena bogolikost nadilazi onu iz Post 1 26 u istoj onoj me- ri u kojoj Hristos nadilazi Adama. 101 Stoga je izvorna bogolikost iz Post 1 26 razumqiva samo u Hristu kao sredi{tu ikonomije spasewa, a ne obrnuto. Apostol Pavle, do`ivqavaju}i Hrista kao ikonu Oca (eikown tou qe- ou), pokazuje da je eikwn ontolo{ki i relacioni pojam. Upravo na toj postav- ci temeqi se wegovo shvatawe odnosa veruju}ih prema Hristu. 102 Veruju}i ne `ivi vi{e sam po sebi (up. Gal 2 20); ~ovekovo postojawe ispuwava se sa- svim novim sadr`ajem. Kroz kr{tewe hri{}ani umiru grehu (Rim 6 2, 7, 10) i ulaze u zajednicu svetih, `ive}i po Duhu (Gal 5 25) i, naravno, qube}i jedni druge, jer koji qubi drugoga ispunio je zakon (Rim13 8). Zajedni{tvo s Gospo- dom zajedni{tvo je u duhu Wegovom (1Kor 6 17). To pak zna~i uobli~avawe Hristovog lika u sebi (Gal 4 19), no{ewe slike nebeskoga (1Kor 15 49), prelaz iz swma yucikon u swma pneumatikon, {to podrazumeva perspek- tivu vremena. Zapravo je to u~e{}e u doga|aju vaskrsewa: da budu saobra- zni liku Sina wegova, da on bude Prvoro|eni me|u mnogom bra}om (Rim 8 29), dinami~ni preobra`aj u taj isti lik, iz slave u slavu (2Kor 3 17). 36 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 100 W. Seibel, Der Mensch als Gottes ubernatuliches Ebenbild und der Urstand des Men- schen, EinsiedelnZurichKoln 1967, 807. 101 Ibid., 808. 102 Cf. U. Schnelle, Neutestamentliche Anthropologie, BThSt 18, NeukirchenVluyn 1961, 117118. Apostol Pavle taj ~in ne shvata kao supstitutivnu promenu, ve} kao isto- rijsko-eshatolo{ki doga|aj. 103 Pitawe ~ovekove bogolikosti bilo je od samih po~etaka ota~kog bogo- slovqa zastupqeno u teolo{kom u~ewu Crkve. Potrebno je prvo ukazati na va`nu pojedinost u vezi s tekstomkoji su koristili crkveni oci. Naime, re~ je o posebnosti koja se pojavquje u Septuaginti, u prevodu stiha 1 26: kat eikonahmeteran kai kaq omoiwsin. Re~eno je da su predlozi : i : u Septua- ginti prevo|eni gr~kim predlogom kata. Ovde je, me|utim, od kqu~ne va- `nosti to {to se u prevodu Sedamdesetorice pojavquje veznik kai, kojeg ne- ma u izvornom tekstu (nema ga ni u samarjanskom tekstu, ni u Vulgati). 104 Ko- ri{}ewem pojma :::: u masoretskom tekstu, po mi{qewu nekih egzegeta, ta~nije se odre|uje prethodni izraz ::s:, dok se u Septuaginti upotrebom veznika kai ne iskqu~uje paralelizam masoretskog teksta ({to je osetio ve} sveti Isidor Pelusiot), 105 a donekle se otkriva i nova dimenzija ~ina Bo`i- jeg stvarawa ~oveka, {to, naravno, nije iskqu~eno ni u izvornomtekstu. Tre- ba imati na umu da je nemogu}e dokazati da se pojmom :: preciznije odre- |uje re~ :s ili da se tako ubla`ava (slika sli~nost), kao ni to da je re~ o sinonimima. Tako i ovo pitawe ostaje otvoreno. Krajem I i tokom II veka, sve do svetog Irineja, episkopa lionskog, cr- kveni pisci retko su se bavili tim predmetom, bar kako se mo`e zakqu~iti po sa~uvanim spisima. Uglavnom se eikwn (lik) u formalnom smislu shva- tao kao um, sloboda, komunikacija (odnos), poseban polo`aj ~ovekov itd. 106 Meliton Sardski je govorio: Bog koji stalno `ivi kre}e se u tvome (~ove- kovom) duhu. Tvoj duh je wegova sopstvena sli~nost. 107 ^ovekova delat- nost, usmerenost ka Bogu, odvaja ga od `ivotiwa i ~ini bogolikim, pisao je Tatijan Asirac. 108 Uz to, po wegovom mi{qewu, eikwn i omoiwsij su sino- nimi. Prvi, dakle, od otaca koji je vi{e govorio o ~ovekovoj bogolikosti bio je sveti Irinej. On je pravio jasnu razliku izme|u eikwn i omoiwsij. Pod likom se uglavnom podrazumeva ono {to je zalo`eno u samu prirodu ~ovekovu, dok se podobije dobija od Duha. Lionski vladika nagla{avao je da je razuman ~ovek utoliko slika Bo`ija ukoliko slobodno bira i mo`e da odlu~uje. 109 Za svetog Irineja biti po obrazu Bo`ijem zna~i biti po obra- zu Sina ovaplo}enog. To su kasnije prihvatili i razvili ostali isto~ni STVARAWE ^OVEKA 37 103 Ibid., 118. 104 Bratsiotis, op. cit., 290. 105 Ibid., 290. 106 Ibid. 107 Meliton Sardski, Apol. 6, kod Jevsevija Kesarijskog, Crkvena istorija IV, 26. 108 Tatijan Asirac, Protiv Jelina, PG 6, 837. 109 Sveti Irinej Lionski, Protiv jeresi 4, PG 7, 4, 3. oci. Drugi va`an momenat jeste to {to je ~ovek bogolik i du{om i telom. 110 Taj element kasnije je naro~ito nagla{avao sveti Grigorije Niski, kao i sveti Grigorije Palama, koji ka`e da ne samo du{a nego i telo ima osobi- ne obraza i stvoreno je po obrazu Bo`ijem. 111 Pre svetog Irineja isto je mislio sveti Justin Mu~enik i Filosof. 112 Oci su neprestano nagla{avali ~ovekovu bliskost s Bogom. Sveti Grigorije Bogoslov tvrdi da su qudi Bo`ijeg roda; za svetog Maksima Ispovednika ~ovek je Bo`ija ~estica. ^ovek je, po svetom Grigoriju Ni- skom, u srodstvu s Bogom. 113 Time oci pokazuju da je ~ovek s Bogom u poseb- nom odnosu. Taj je odnos mogu} zato {to je Bog stvorio ~oveka od po~etka srodnog sebi, to jest sposobnog za zajednicu s wim. 114 Oci su, me|utim, bili svesni toga da je ~ovek velika tajna stvorena po liku i podobiju Bo`ijem. Na tajanstvenost ~ovekovog bi}a posebno ukazuje sveti Grigorije Niski: Neposti`nost su{tine jedno je od svojstava koja se prime}uju u bo`anskoj prirodi. Usled svoje sli~nosti s Prvoobrazom, po svoj neophodnosti, i obraz }e imati tu osobinu Imaju}i najta~nije shodstvo sa Nad-Su{tim, on svojom neshvatqivo{}u obele`ava svoju neshvatqivu prirodu. 115 Ve} po shvatawu starosaveznih bogoslova, Bo`ije se lice ne mo`e videti (Izl 33 20, 24), jer oblak i mrak je oko wega (Ps 97 2). Zbog toga kod otaca nema ni- kakve sistemati~nosti, ve} se ~ovek otkriva s pojedinih aspekata. Tako je za Origena eikwn u umu i mogu}nostima umne spoznaje, dok na drugom mestu on nagla{ava eti~ku stranu bogolikosti. Neki oci smatraju da se lik Bo- `iji nalazi u du{i ~ovekovoj, jer je Bog bestelesan; ve{tastveno telo ne mo`e biti obli~je bestelesnog Boga. 116 Drugi pak isti~u slobodnu voqu kao odraz bogolikosti. 117 Neki su, opet, videli lik Bo`iji kod ~oveka u we- govom posebnom polo`aju u tvarnom svetu, u kojem se on pojavquje kao go- spodar tvorevine. Toj koncepciji naro~ito je bila sklona antiohijska {kola, izme|u ostalih i sveti Jovan Zlatousti, kao i bla`eni Teodorit Kirski, koji smatra da je ~ovekova stvarala~ka mo} slika Bo`ije stvara- la~ke sile. 118 Zanimqiv sud o bogolikosti ~ovekovoj donosi sveti Epifa- 38 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 110 Ibid., 5, 6, 1. 111 Prosopopeiae, PG 150, 1361 C. 112 O vaskrsewu 10; Dijalog sa Trifonom, 4. 113 Sveti Grigorije Niski, Vel. katih., re~ 5, PG 45, 21. 114 D. Staniloje, Pravoslavna dogmatika, Beograd 1993, 302. 115 Citat prema: Florovski, op. cit., 164. 116 Sveti Kiril Jerusalimski, Katih. 4, 18; Sveti Amvrosije, [estodnev 6, 8, 45; Sveti Jovan Zlatousti, Om. na Post8 2; Origen, Ona~elima 1, 1, 7; Protiv Kelsa 8, 49. 117 Sveti Ilarije, Traktat na Ps 34 14; Jeronim, Pismo 146; Sveti Jovan Damaskin, Pravoslavna vera 2, 12. 118 Pitawa na Postawe, PG 80, 109. nije Kiparski, koji ka`e da Crkva veruje i ispoveda da je ~ovek uop{te stvoren po liku Bo`ijem, ali ne odre|uje u kojemse delu ~ovekovog bi}a na- lazi ta bogolikost. 119 Razlog tome je to {to oci uglavnom pomalo ostavqaju u senci klasi~no-ontolo{ku stranu pitawa bogolikosti. Pojam obraza Bo- `ijeg u ~oveku izvodi se iz u~ewa o bogoop{tewu. Tek kroz bogoop{tewe pokazuju se razli~iti vidovi obraza Bo`ijeg u ~oveku. Oci se, dakle, ne sla`u u potpunosti kada govore o liku Bo`ijem kod ~oveka. Sdruge strane, oni ne protivre~e jedni drugima, ve} se naprosto do- puwuju, otkrivaju}i razne aspekte ~ovekove bogolikosti. ^esto se isti otac ili crkveni pisac na raznimmestima razli~ito izra`ava o bogolikosti. Ti- me se potvr|uje misao svetog Grigorija iz Nise da je ~ovek kao obraz Bo`iji nesaglediva tajna, jer je on odblesak i iz-obra`avawe umu nedoku~ive tajne biblijskog Boga, Onoga koji jeste. Ve}ina otaca govori o ~oveku upravo s tog gledi{ta. Jedan bogoslov novijeg doba o tome pi{e: Prelaze}i {iroko po- qe ota~ke misli, beskrajno bogate i nijansirane, sti~e se utisak da ona izbe- gava svaku sistemati~nost da bi spasla svoju celu zadivquju}u eleganciju. Ona ipak dozvoqava da se izvu~e nekoliko osnovnih zakqu~aka. Pre svega treba da se da supstancijalisti~ka koncepcija o liku. On nije stavqen u nas kao deo na{eg bi}a, nego je sveukupnost qudskog bi}a, stvorenog, uobli~enog po liku. 120 Tako ne postoji neki poseban i odvojeni ~inilac koji ima svoj- stvo lika. ^ovekom se ne nazivaju ni du{a ni telo odvojeni jedno od drugog, ve} i du{a i telo zajedno. ^ovek je kao celo i jedinstveno bi}e lik Bo`iji. Bo`ijim aktom nastaje novo ti, koje je Bo`iji lik, jer to ti mo`e da ka`e za sebe ja i mo`e da ka`e Bogu Ti. Bog ni iz ~ega stvara sebi sagovornika u dijalogu, mada, naravno, u biolo{kom organizmu. 121 Taj dijalog licem u li- ce otkriva donekle tajnu Boga i ~oveka, mada obraz Bo`iji u ~oveku, u kla- si~no-esencijalisti~kom smislu, ostaje ontolo{ki neodrediv. Iako ~ovekova priroda ostaje tajna koja se ne mo`e do kraja otkriti, misao ve}ine otaca ipak sadr`i stav da se slika Bo`ija kod ~oveka pre sve- ga ogleda u ~ovekovoj slobodi, to jest u mogu}nosti slobodnog na~ina po- stojawa. Kao {to je re~eno, ve} je sveti Irinej pisao da je ~ovek slika Bo- `ija ako je slobodan i ako odlu~uje po drevnom zakonu ~ovekove slobode. Po re~ima svetog Grigorija Nazijanzina, Bog je udostojio ~oveka slobode kako bi dobro ne mawe pripadalo onome koji ga izabira od onoga koji je po- sejao wegovo seme. 122 Taj otac na drugom mestu ka`e da je ~ovek srodan Bogu STVARAWE ^OVEKA 39 119 Protiv jeresi 2, PG 42, 70. 120 P. Evdokimov, LOrthodoxie, 82, citat prema: Staniloje, op. cit., 306. 121 Staniloje, op. cit., 304. 122 Sveti Grigorije Nazijanzin, Beseda 45 (na Pashu), n. 28, PG 36, 661. po u~e{}u u Tvor~evoj slobodi i samoodre|ivawu. 123 Prisustvo obraza Bo`ijeg u ~oveku ogleda se u tome {to je ~ovek slobodan od nu`nosti i {to nije pod vla{}u prirode, ve} se mo`e slobodno opredeliti po sopstve- nom rasu|ivawu, pisao je sveti Grigorije Niski. 124 Sloboda ozna~ava ne- svezanost nikakvom prirodnom silom, sposobnost samodelatne odlu~no- sti i odabirawa. 125 Naro~ito je sveti Maksim Ispovednik razvio misao da je sloboda osnovni izraz lika Bo`ijeg u ~oveku. 126 Sloboda je neophodan uslov vrline, razuma i qubavi. Vrlina ne postoji bez slobode, razum nije razum ako ne odlu~uje slobodno, niti je qubav mogu}a bez slobode. Izvor slobode je, naravno, sam li~ni Bog, koji je apsolutno slobodan. ^itavo bi- blijsko predawe govori i razmi{qa o slobodnom Bogu kao li~nosti. Na taj na~in Bog se i otkriva ~oveku: Ja samSu{ti s :s s egweimi o wn Onaj koji jeste (Izl 3 14). Slobodni Bog Li~nost () praobraz je ~o- veka kao li~nosti, original kojem te`i ikona na svom putu slobode i samo- odlu~ivawa. Da bismo boqe shvatili ikonu, potrebno je re}i ne{to o sa- mom ~ovekovom Praobrazu, Bogu. Biblijsko starosavezno predawe ne govori o Bo`ijoj su{tini ili o wegovim svojstvima, 127 ve} polazi od ~iwenice javqawa Boga Li~nosti ~o- veku u istoriji i wegovih dela u izabranom narodu i celom svetu. Temeq biblijske vere jeste Jahveovo sklapawe Saveza s Izrailom (Izl 24). Skla- pawe Saveza nu`no podrazumeva li~ni odnos Boga i ~oveka, {to opet zna~i op{tewe i zajednicu Boga i qudi. Savez mogu da sklope samo li~nosti. Po- kreta~ Saveza je Bog On se prvi otkriva. Najzna~ajnija starosavezna teo- fanija (ako se tako uop{te mo`e govoriti), koja ujedno prethodi Savezu, je- ste Jahveovo javqawe Mojseju na Sinaju (Izl 3 14), gde se Bog javqa kao Li~nost, Onaj koji jeste (s :s s egw eimi o wn), i govori da je on Bog odre|enih li~nosti Avraamov, Isakov, Jakovqev. Veliki pravoslav- ni teolog i mistik sveti Grigorije Palama na osnovu toga zakqu~uje da Bog nije rekao: Ja sam su{tina ili Ja sam bi}e, ve} Ja sam Su{ti, a iz to- ga proizlazi da nije Su{ti iz su{tine, nego su{tina iz Su{toga, jer Onaj koji jeste u samom sebi obuhvata sveukupnost Bi}a. 128 Jo{ jedan teolog pa- tristi~ke epohe prime}uje: Jedno je pojam bi}a, a drugo sam na~in postoja- wa bi}a. Tu le`i duboka tajna biblijskog Boga, jer o wemu znamo da On 40 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 123 Citat prema: J. Majendorf, Pojamstvarawa u istoriji pravoslavnog bogoslovqa, Tp 14 (1994) 40. 124 O stvarawu ~oveka, 14, PG 44, 184 V. 125 Florovski, op. cit., 163. 126 Disput s Pirom, PG 91, 304c. 127 Cf. U. Luz A. Michaels, Jesus oder Buddha, 2002, 47. 128 Sveti Grigorije Palama, Trijade u odbranu sve{tenih isihasta, 3, 2, 12, PG151. postoji i da On jeste taj koji jeste. 129 Znawe o Bogu kao li~nosti dolazi iz wegovog otkrivawa ~oveku i stupawa Boga i ~oveka u me|usobni odnos. Bog se javqa kao li~nost a ta li~nost je Hristos, Bog Logos postepeno u Starom, 130 a zatim otelovqen u Novom Savezu. Hristos kao Sin Bo`iji, dakle kao posebna Bo`anska li~nost, otkri- va nam istinu da je hri{}anski (biblijski) Bog Sveta Trojica ve~na za- jednica tri Lica. 131 Time se otkriva na~in na koji postoji i jeste Bog kao zajednica li~nosti koje su u ve~nom li~nom odnosu jedna s drugom, te imaju bi}e koje je `ivot u zajednici. S potpunim uva`avawem nedostupnosti i nesaznatqivosti bo`anske prirode, ipak bi se na bogodoli~an na~in mo- glo re}i da primarni aspekt biblijskog Boga nije to da je on bi}e, su- {tina ili esencija, ve} da je Li~nost u zajednici. Time se nadilazi klasi~na esencijalisti~ka ontologija i dolazi se do personalne ontologije i ontologije odnosa. Ve} su u Starom Savezu postavqeni temeqi takve onto- logije, u kojoj jedini realitet ima pokret. Bi}e je pokret, to jest bi}e je bi}e ako je u stawu pokreta. Bog, vrhovno bi}e, ne shvata se stati~no, po onome {to je po prirodi, ve} dinami~no, u na~inu postojawa pokretu. Pokret pak podrazumeva i pretpostavqa relaciju i saodnos. Li~nosnim na~inom posto- jawa Bog nadilazi sopstvenu prirodu, to jest `ivot Bo`anskih li~nosti je- ste samonadila`ewe sopstvene su{tine. Bog kao li~nost nije ograni~en ni- ti determinisan svojomprirodom, jer wegova priroda ne prethodi wegovom postojawu kao Trojice Li~nosti, ve} se Bo`ije postojawe poklapa s tro- ji~nim(troipostasnim) li~nimpostojawem. 132 Bog je istovremeno i jedno i mno{tvo, to jest Trojica, ali bi se, sa izvesnom smelo{}u, moglo re}i da STVARAWE ^OVEKA 41 129 Sveti Grigorije Niski, O `ivotu Mojsijevom i Protiv Evnomija, PG 44, citat prema: Vladika Atanasije (Jevti}), Hri{}ansko shvatawe li~nosti u istoriji, Tp 14 (1991) 174. U ovom delu rada oslawali smo se na taj ~lanak vladike Atanasija. 130 Po isto~nopravoslavnom predawu Hristos, to jest predve~ni Logos, javqao se u StaromSavezu uglavnomu liku An|ela Gospodweg (s: ). Takvo mi{qewe zastupao je veliki broj otaca: sveti Justin Mu~enik (Dijalog sa Trifonom, 56ss, PG 6, 595), sveti Iri- nej Lionski (Protiv jeresi, 1, 3, PG7, 860), sveti Teofil Antiohijski (Kw. Avtoliku, 1. 2, PG 6, 1087), Kliment Aleksandrijski (Pedagog 1, 1, PG 8, 318), Origen (Om. 4 na Post., PG 12, 183), Tertulijan, Protiv Praksea (PL2, 194), sveti Kiprijan Kartaginski (1. 2 Svedo~e- we, PL 4, 728), Jevsevije Kesarijski (Crkvena istorija 1, 1, PG 20, 54), sveti Atanasije Ve- liki (Tri slova protiv arijanaca, PG26, 346), sveti Vasilije Veliki (Protiv Evnomija, 1, 2, PG 39, 610), sveti Epifanije Kiparski (Izlagawe vere 14, PG 42, 810), sveti Kiril Jeru- salimski (Katih. 10, PG 33, 670), sveti Grigorije Niski (Protiv Evnomija, 1. 11, PG 41, 871), sveti Jovan Zlatousti (Om. 58 na Post 32, PG 54, 508), sveti Amvrosije Milanski (O veri 1. 1, PL 16, 570). S tim se sla`u: Apostolske ustanove (PG 1, 898), sabor u Antiohiji 268. i sabor u Sirmijumu 351. godine (Prva sirmijumska formula). 131 Vladika Atanasije (Jevti}), op. cit., 176. 132 Ibid., 176. Cf. J. Ziziulas, Hristos, Sveti Duh i Crkva, Tp 14 (1991) 95. li~nosti imaju ontolo{ku prednost u odnosu na prirodu. Samunutarbo`an- ski `ivot Svete Trojice je qubav (up. 2Sam15 20) i sloboda naravno, bogo- doli~no shva}eno: sloboda je jer je Bog slobodan naspram nu`nosti sopstve- ne prirode, a qubav jer `ivi u qubavi sa Sinom i Duhom Svetim. Qubav je, dakle, ontolo{ka kategorija, na~in postojawa Boga: Bog je qubav (1Jn 4 8). Iz- vor bi}a Bo`ijeg nije u wegovoj prirodi, ve} u li~nosti Boga Oca. Svemogu}i Bog u savr{enoj slobodi stvara svet i ~oveka; potom kroz ~itavu istoriju projavquje svoju slobodu i qubav, koje se na kraju u svoj svojoj puno}i i savr{enosti pokazuju u Hristu, predve~nom Bo`ijem Logo- su, Drugom licu Svete Trojice. Logos u apsolutnoj slobodi uzima ~ovekovu prirodu, to jest postaje ~ovek. ^in ovaplo}ewa nije uslovqen nu`nom qu- bavqu, ali je izvr{en slobodno, iz qubavi. Hristos se pri tom ne li{ava sopstvenog Bo`anstva, ne prestaje da bude Bog, niti se prirodompretvara u ~oveka, ve} ostaje savr{en Bog i savr{en ~ovek. Upravo je Hristos u pravo- slavnom bogoslovqu Prvolik na osnovu kojeg nastaje ~ovek po liku, {to naro~ito potvr|uje Novi Savez (Rim 8 29; Kol 3 10). Bog op{ti sa svetom preko Sina, po ~ijem je liku stvoren ~ovek. Oci tako|e povezuju ~ovekovu bogolikost sa Hristom, Logosom Bo`ijim, kroz koga nastaje svet (Jn 1 25; Jevr 1 2) i koji je ikona nevidqivog Boga (2Kor 4 4; Kol 1 15). Dakle, ~ovekova bogolikost ne ogleda se u wegovoj prirodi. Postoji beskona~no rastojawe izme|u Bo`ije i ~ovekove prirode, kao i izme|u Boga i ~itave tvorevine, jer sve je udaqeno od Boga i razmaknuto je ne mestom, nego prirodom, po re~ima Damaskinovim. 133 Slika Bo`ija u ~oveku odnosi se na ono kako, a ne na ono {ta ~ovek jeste, 134 zna~i pre svega na ~ovekov na- ~in postojawa, to jest wegovu li~nost, ukqu~uju}i, naravno, sve aspekte o kojima su govorili oci. Biblijsko predawe svedo~i o tome da se bit ~oveko- va ogleda u wegovoj aktivnosti. 135 Li~nost ~ovekova i jeste ta wegova sli~nost (ikoni~nost) s Bogom. 136 ^ovek, me|utim, nije savr{ena i potpuno zavr{ena slika Bo`ija. ^ovek ne raspola`e apsolutnom slobodom kao Bog, ali je i on kao samodelatni subjekt potencijalno apsolutno slobodan upra- vo li~nim na~inom postojawa. Pojam slobode ili voqe, naravno, tu nema 42 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 133 O pravoslavnoj veri 1, 13, PG 94, 583. 134 J. Ziziulas, Doprinos Kapadokije hri{}anskoj misli, Bsv 12 (1988) 75. 135 To je jedna od osnovnih postavki biblijske antropologije. Sve se posmatra u po- kretu i aktivnosti, ne samo Bog i ~ovek. Tako se bit sunca sastoji u tome {to ono svetli i go- ri. Jevreji su te{ko razlikovali uzrok i posledicu (cf. D. Arenhoevel, Prapovijest, in: Mali komentari Biblije Stari zavjet, Zagreb 1988, 42). Sve se posmatra u sopstvenoj aktivnosti. Bi- ti zna~i delovati. Zbog toga je zakqu~ak otaca da se ~ovekova bogolikost ogleda u na~inu postojawa, to jest u pokretu i delatnosti, potpuno biblijski. 136 Vladika Atanasije, op. cit., 179. isto zna~ewe kao u modernoj individualisti~koj filosofiji. Sloboda je sopstveno ostvarivawe bo`anskog `ivota, {to je zapravo projava stvarnog postojawa. To zahteva podvig kojim se ~ovek pribli`ava Bogu, dok ga, s druge strane, susre}e blagodatno snisho|ewe Bo`ije. Po iskazu V. H. Robinsona (W. H. Robinson), to je saradwa s Bogom, koji je najve}a Li~nost. 137 Lik Bo`iji te- `i ka svome Prototipu, u kome nalazi potpuno ispuwewe, i to je zahtev za obo- `ewem. 138 ^ovek je stvorewe koje je primilo zapovest da postane Bog, govorio je sveti Grigorije Nazijanzin. 139 Po svetomVasiliju Velikom, lik ukqu~u- je odre|enost ~oveka za obo`ewe. 140 Obo`ewe je ~ovekovo upodobqavawe Bo- gu, to jest potpuna aktualizacija lika. To je proces razvijawa lika u podobi- je, uzrastawa u ~oveka savr{ena, u meru rasta puno}e Hristove (Ef 4 13). Po- dobije, me|utim, nije samo krajwe stawe obo`ewa, po re~ima znamenitog ru- munskog bogoslova oca Dimitrija Staniloja, ve} je to ceo put razvoja lika, ~ovekovom voqom potpomognut i ukrepqen Bo`ijom blagodati. 141 Iz te ota~ke perspektive mogu}e je shvatiti razliku izme|u pojmova :s eikwn i :: omoiwsij. Drevni oci govorili su da se lik razvija u podobije i da je to put podviga i vrline. Lik ozna~ava um i slobodu, a podo- bije usho|ewe u vrlini, po re~ima Damaskinovim. 142 Ne{to kasnije taj otac zakqu~uje da je ~ovek stvoren kao bi}e koje se obo`uje, to jest kao bi}e ko- je te`i zajedni{tvu s Bogom. 143 Trebalo je da Adam u saradwi s Bogom slo- bodno uzrasta, jer nije bio stvoren kao savr{eno bi}e, ve} kao veliko dete koje treba da se razvije u ~oveka. 144 Posle grehopada lik ~ovekov se o~uvao, mada on nije po~eo da kora~a putem upodobqavawa i time se znatno zatam- nio. Put kojimsu krenuli prvi qudi bio je put pogibli i nestajawa, put ko- ji vodi od Boga. Lik, me|utim, nije potpuno razoren, iako je donekle o{te- }en. Pad praroditeqa nije uni{tavawe lika, ve} svo|ewe podobija na pa- STVARAWE ^OVEKA 43 137 W. H. Robinson, The Group and the Individual in Israel, in: Corporate Personality in Ancient Israel, Philadelphia 1964, 29. 138 Sveti Grigorije Niski pi{e: Bog je po dobroti svojoj stvorio ~oveka bogolikim; i du{a, budu}i obraz bo`anske dobrote i krasote, ima za ciq da se {to vi{e upodobi svome Prvoobrazu (O stvarawu ~oveka, 16, 10). Du{a je stvorena bogolikom da bi ~ovek svim bi- }em svojim stremio sjediwewu s Bogom, govorio je sveti Grigorije Nazijanzin (Beseda 45, 7, PG36, 632 BC). Po svetom Atanasiju Velikom, Bog je, stvaraju}i qude po sopstvenom obra- zu, kroz Re~ dao sile da mogu `iveti svetim `ivotom i na taj na~in u~estvovati u bla`en- stvu (O ovaplo}ewu Logosa, 3, PG 25, 101 B). 139 Nadgrobno slovo Vasiliju, Beseda 43, 48. 140 PG 26, 560. Citat prema: Staniloje, op. cit., 307. 141 Staniloje, op. cit., 307. 142 O pravoslavnoj veri 2, 12, PG 94, 920. 143 Ibid., 924 A. 144 Bratsiotis, op. cit., 291. sivnost. Oci su govorili da je potpun lik onaj koji se ostvario u podobiju. Iako oslabqen, lik je ostao, ali se izgubila wegova ~vrstina, koja je isto {to i podobije. 145 Upodobqavawe ili sticawe podobija zna~i reflektova- we bo`anskog me|utroji~nog `ivota u sebi, kroz podvig qubavi i slobode. Usavr{avawe i ja~awe lika jeste slobodno uzrastawe i upodobqavawe, put slobodnog na~ina postojawa, li{enog bilo kakve rascepkanosti, na~in `i- vota koji je poput na~ina `ivota troipostasnog Boga. To je dvig uzrastawa li~nosti u zajednici s Bogom i bli`wima, uspostavqawe besmrtnih odno- sa qubavi i slobode, otvarawe ve~nosti i beskona~nosti. Kqu~na ta~ka u sve{teni~kom izve{taju jeste to {to starosavezno Bo`ije Mi stvara qude (::s), to jest mu{ko i `ensko. Bo`ije Mi je ve~na zajednica Bo`anskih li~nosti koja stvara nove li~nosti u zajednici. Uzra- stawe li~nosti pretpostavqa zajednicu, stvarala~ku i slobodnu qubav u razli~itosti. Nova li~nost, ~ovek, pozvan je u zajednicu s apsolutnom li~no{}u, Bogom, a pri tom on uznosi celu tvorevinu Bogu kao wen gospodar i vladajte wom(Post 1 28), ali u smislu evharistijskih darova: Tvoje od tvojih Tebi prinose}i, od svih i za sve. ^ovekova nesavr{enost i potreba za uzrastawem svedo~e o realnosti wegove drugosti u odnosu na Boga i afirmi- {u li~nu slobodu i dostojanstvo slike Bo`ije. Beskrajno napredovawe u zajednici s Bogomi bli`wima jeste beskrajno napredovawe u poznawu Boga i tu se ogleda umni aspekt bogolikosti kao slovesnosti. Opis nastanka ~oveka u Kwizi Postawa 1 2627 pre svega podrazumeva slobodni ~in kojim li~ni Bog stvara novu li~nost, pozivaju}i je da nadi|e sopstvenu prirodu putem upodobqavawa, to jest obo`ewa, i uzrastawa u savr{ena ~oveka, u meru rasta puno}e Hristove u meru rasta Prototipa po ~ijemje liku ~ovek stvoren. 1.2. Jahveisti~ki izve{taj Kwiga Postawa sadr`i jo{ jedan opis nastanka ~oveka i to je jahvei- sti~ki izve{taj. Ve} na samom po~etku druge glave (4b) tekst sve{teni~kog predawa se prekida i po~iwe odlomak iz predawa koje nau~nici nazivaju jahveisti~kim (2 4b 3 24). Prelaz iz teksta sve{teni~kog u tekst jahvei- sti~kog predawa nalazi se u ~etvrtom stihu i lako se zapa`a, jer tekstovi nose toliko obele`ja vlastitog predawa da je razlika odmah uo~qiva, iako su jedan pored drugog. Sve{teni~ka teolo{ka tradicija za ~in Bo`ijeg stvarawa koristi glagol s: stvoriti dok se u jahveisti~kom preda- wu koristi glagol :: ~initi, u~initi. Jahveist Boga naziva Jahve, a ne 44 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 145 Grigorije Palama, Capita physica, Theologica, etc., PG 150, 1148. vi{e Elohim. Kod jahveisti~kog pisca uop{te ima vi{e antropomorfiza- ma, koji su jo{ nagla{eniji zbog upotrebe glagola :: umesto s:. Glago- lom s: isti~e se Bo`ija transcendencija i subjekt mo`e biti samo Ja- hve. 146 Naravno, ta dva predawa razlikuju se jedno od drugog i nizom drugih svojstava. Stihovi 4b6 mogli bi biti uvod u izve{taj o stvarawu ~oveka (7), ali to nije potpuno sigurno. Mora se priznati da taj odlomak ima dobro osmi- {qenu strukturu: 2 4b slu`i kao zavisna re~enica, stihovi 56 kao da su sta- vqeni u zagradu ili me|u crte, 2 7 je glavna re~enica i ujedno sredi{wa re- ~enica ~itave druge glave. 147 Na po~etku odlomka je uvodna re~enica: kad Gospod Bog sazda nebo i zemqu. Ona je vrlo sli~na uvodnoj re~enici u sve- {teni~kom opisu stvarawa: U po~etku stvori Bog nebo i zemqu. Praiskon- sko stawe zemqe opisano je nizom odri~nih re~enica (jo{ ne be{e), ~ime se stvara odli~na stilska priprema za sredi{we Jahveovo delo stvarawe ~o- veka. 148 Izgleda, me|utim, da taj opis krije sasvim razli~itu kosmogoniju u odnosu na sve{teni~ku. Dok je u sve{teni~kom predawu (i na jo{ nekim me- stima u Starom Savezu: Jov 26 12; Ps 89 9; Is 51 10 itd.) voda negativan ko- smi~ki element, kod jahveiste je su{a neka vrsta negativnog principa u ko- smosu. Verovatno je re~ o razli~itim uslovima i `ivotnim okolnostima Sitz imLeben u kojima su nastala ta dva biblijska predawa. 149 Svakako je to s odre|enog aspekta va`no, jer ve} slede}i stih govori o veli~anstvenom Jahveovom poduhvatu stvarawu ~oveka od praha zemaqskog: I sazda (s ) Gospod Bog ~oveka (::s) od praha zemqinog (::s: ::), dunuv{i mu u nos dah `ivotni (: ::: ) i posta ~ovek `ivo bi}e ( ::: ). STVARAWE ^OVEKA 45 146 McKenzie, op. cit., 169. 147 Rebi}, op. cit., 125. 148 Dani~i}ev prevod stiha 6 (Ali se podiza{e para sa zemqe da natapa svu zemqu) nije sasvimta~an. Ispravan prevod stiha glasi: Ali voda (:s ) pote~e iz zemqe i natopi sve tlo (::s ). Biblijski stru~waci smatraju da je taj stih kasnije umetnut, {to je u~inio ili pisac ili redaktor. Re~ :s (voda) koja stoji u izvornom tekstu stranog je porekla i zna- ~ewe joj je veoma zagonetno. Sre}e se na jo{ nekoliko mesta u Starom Savezu (na primer, kod Jova 36 27) i ozna~ava paru, oblak ili sitnu ki{u. Po Targumu na Post 2 6 :s je magla nasta- la od sun~eve toplote. U Septuaginti re~ :s prevedena je kao izvor, {to je potom u{lo u ka- snije prevode. 149 Stoga veliki broj biblista smatra da je Sitz imLeben jahveisti~kog predawa bi- la Palestina, u kojoj je nakon dugih i suvih letwih meseci okolna pustiwa izgledala stra- {no i be`ivotno, {to je predukus smrti i nebi}a. Sve{teni~ko predawe je najverovatnije mesopotamskog ili egipatskog porekla. U Mesopotamiji i Egiptu povremene poplave izazi- vale su velike katastrofe, pa je voda bila negativna sila razarawa i haosa. Na po~etku sedmog stiha za stvarawe ~oveka upotrebqen je glagol s . On se pojavquje na 63 mesta u Starom Savezu, a na 42 mesta subjekt je Bog, dok je objekat razli~it: Bog sazdava ~oveka, `ivotiwe, su{u, gore, sunce, zimu i svetlost. 150 s ozna~ava Bo`iju stvarala~ku delatnost na po~etku, u pro{losti i sada{wosti. Upotreba tog glagola nije ograni~ena samo na ra- no doba, mada ga nema u sve{teni~kom i devteronomisti~kom predawu niti kod Devtero-Isaije. Wegovo konkretno zna~ewe je: sazdati, na~initi, obli- kovati od nekog materijala, a naro~ito se upotrebqava kada se govori o lon- ~arskom zanatu (up. 2Sam 17 26; Is 18 2, 3, 4 itd.). Tim glagolom posebno se bavio P. Humbert (P. Humbert), koji navodi: Ukratko, upotreba supstantiva s, kao i samog korena glagola, ima svoj po~etak u lon~arskom zanatu, {to zna~i da mu je prvi i osnovni smisao bio konkretan i plasti~an. 151 Posto- je, me|utim, i suprotna mi{qewa. Tako T. Fricen (T. Vriezen) zakqu~uje: s ne podrazumeva, kako se ~esto uzima, asocijaciju na lon~arstvo re~ :: jedva dopu{ta da se pomisli na lon~ara, jer je specifi~na re~ za ilova- ~u, glinu koju lon~ar upotrebqava :. 152 Gotovo je nemogu}e sa sigurno- {}u utvrditi poreklo i izvorno zna~ewe ovog glagola. Ipak izgleda, mada to nije sasvimizvesno, da se specifi~no zna~ewe glagola s odnosilo na stva- rawe ~oveka (i `ivotiwa), dok je kasnije preneto na ostala stvorewa. Ideja o stvarawu ~oveka od zemqe (ili praha, gline) nije retka u staro- saveznim spisima. Kod Jova stoji: Tvoje su me ruke stvorile i na~inile Opomeni se da si me kao od gline na~inio, i opet}e{me u prah vratiti (10 89); A kamoli u onih koji su u ku}ama zemqanim, kojima je temeq na prahu i satru se pre nego moqac (Jov 4 19). Sli~no govori i Devtero-Isaija (45 9): Te{ko onome koji se bori s onimko ga je oblikovao, ili: Sada ovako veli Go- spod koji te je stvorio, Jakove, i koji te je sazdao, Izraile (43 1). Jahveovo stvarawe ~oveka od zemqe povezano je s mi{qu o slabosti ~ovekovoj i po- novnom povratku u pra{inu (up. Post 3 19, 23; 18 27; Ps 90 3; 103 14; 146 4). 153 To su, ina~e, karakteristi~ne metafore koje su dosta ~este u Starom Save- zu. Sli~nom se metaforom poslu`io i jahveisti~ki teolog u drugoj glavi Kwige Postawa (2 7), ali s mnogo odre|enijim zna~ewem. Dok se u ostalim starosaveznim spisima samo uop{teno govori o Bogu koji stvara razli~ita stvorewa, dotle je tu Bo`iji ~in stvarawa bli`e odre|en. Pisac pomiwe materiju (glinenu zemqu, prah) od koje je Jahve Elohim oblikovao ~ove- 46 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 150 Westermann, Genesis, 277. 151 P. Humbert, Empoli et portee bibliques du verbe yasar et de ses derives substantifs, BZAW 77 (1958) 88. 152 Vriezen, op. cit., 129. 153 Westermann, op. cit., 278. ka. 154 Naravno, takve i sli~ne ideje mogu se na}i u mnogimspisima starove- kovne literature. One su bile poznate Vavilowanima, Egip}anima, naro- dima predwe Azije, starim Jelinima i drugim. Po Frejzerovom (J. G. Fra- zer) mi{qewu, to je zajedni~ko nasle|e koje su ti narodi preuzeli od drev- nih i primitivnih predaka. 155 Dakle, ideja stvarawa ~oveka od zemqe bila je poznata i primitivnim narodima, 156 a kasnije su je nasledili kulturni narodi starog sveta. Jahveisti~ki pisac je to mi{qewe tako|e nasledio, ali je kod wega novo i bitno to {to on o Jahveu, Bogu izabranog naroda, go- vori kao o Tvorcu ~ovekovom. Obi~no se uzima da je stvarala~ki akt Bo`iji u Post 2 7 tekao u dva ~i- na. To su ~in oblikovawa praha zemaqskog (7a) i ~in udahwivawa daha `i- votnog (7b). Sti~e se utisak da je tu re~ o vremenskom sledu doga|awa. Naj- pre je na~iweno telo, pa je Bog udahnuo ~oveku u nos dah `ivotni. UKwizi Postawa, me|utim, kako je dobro primetio D. Staniloje, ne govori se o to- me da je Bog prvo stvorio telo, a da je zatim udahnuo dah `ivotni u ~oveko- ve nozdrve, ve} samo da je stvorio ~oveka uzev{i zemaqski prah, da je du- nuo u nozdrve wegove dah `ivotni i postao je ~ovek du{a `iva (Post 2 7). Uopisu stvarawa Adama nema nikakve sledstvenosti. ^ovek je kao izuzetno bi}e stvoren simultano u svojoj celini. 157 Iskqu~eno je svako vremensko pretho|ewe tela ili du{e. Bog nije prvo stvorio telesnu statuu, pa je onda o`iveo, ve} je taj proces tekao jednovremeno. Du{a izni~e (i ra|a se) s te- lom. 158 Nema dvostrukosti (dihotomije) stvarawa, jer je ~ovek jednako du{a i telo. Postoji izvesno logi~ko pretho|ewe tela, ali ono nema vremenske dimenzije. To je, jednostavno, logi~ki zahtev qudskog uma, koji ne mora bi- ti empirijski nu`no ispravan. Stvarawe ~oveka je (kao i stvarawe sveta) umu te{ko doku~ivo, taj prelaz iz nepostojawa u postojawe neuhvatqiv je za misao. Dodu{e, kada je re~ o Bibliji, pre bi se moglo govoriti o oduho- vqenom telu nego o otelovqenoj du{i, jer je ~ovekov identitet donekle na- gla{eniji preko tela (Post 2 23), ali je on istovremeno nezamisliv bez du- {e, naravno du{e i tela u biblijskom smislu. Ipak, ~ovek nema kona~nu zasnovanost i potporu sopstvenog bi}a u materiji, ve} u Bogu. Po prahu ze- mqinom, on je najbli`i nebi}u. STVARAWE ^OVEKA 47 154 Rebi}, op. cit., 130. 155 Frazer, op. cit., 48, 51, 213. 156 Religiolozi su pouzdano ustanovili da su u primitivnim kulturama postojale predstave o stvarawu ~oveka od zemqe (gline). Fenomen je poznat i kod primitivnih naroda Afrike (Frazer, op. cit., 620). 157 Staniloje, op. cit., 301. 158 G. Florovski, Isto~ni oci VVIII veka, Manastir Hilandar 1998, 212. Sam ~in nastanka qudskog bi}a sadr`i izvesno dostojanstvo stvara- wa kojimJahve sazdava ~oveka. Postoji velika razlika izme|u sazdavawa ~o- vekovog tela i sazdavawa ostalih `ivih bi}a. ^in stvarawa ~oveka razlikuje se od ~ina stvarawa prirode u samoj toj komponenti koja se odnosi na telo. ^ovek je, po re~ima Grigorija Bogoslova, najslo`enije i najraznovrsnije bi- }e. 159 Bog je stvorio telo uzev{i zemaqski prah nije, dakle, prosto zapo- vedio zemqi da ga proizvede, daju}i mu silu u tom smislu. 160 Ipak, ~ovek do- lazi u postojawe primawem duha Bo`ijeg, to jest o`ivqavawem. Uprkos to- me, tok stvarawa je nerazdeqiv i istovremen. Jedan aspekt ~ovekovog bi}a je zemqa, tvar koja ve} postoji, ali do puno}e dolazi oduhovqavawem. Iz tog ugla posmatrano, ~ovek je dvostruko bi}e. Na~iwen je od razumnog i ~ulnog, te je, po samoj prirodi, neka sveza izme|u Boga i tvorevine. U sebi sadr`i materijalni svet, a, s druge strane, o`ivqava Bo`ijimduhom. To je ujedno ve- lika tajna ~oveka, krune tvorevine i bi}a malo maweg od Elohima (Ps 8 5). Iako uzet od materije, on nije jedan wen deo, ve} kosmos u celini. Postoji ne- uporediva razlika izme|u ~oveka i ostale tvari, nepremostiv aksiolo{ki ponor, dok je, s druge strane, ~ovek u svojoj su{tini tvorevina: jer si prah i u prah }e{se vratiti (Post 3 19). 161 Iako ~ovek, po Bo`ijemproizvoqewu, nije tragi~an spoj duha i materije, du{e i tela, ve} spona neba i zemqe, du- hovnog i materijalnog, on ipak grehopadompostaje nemo}an i u prah se vra}a. Aspekt ~ovekove zemqanosti u biblijskim spisima vrlo je nagla{en. Kao logi~no name}e se pitawe: kakva je to zemqa i {ta je ona, iz bi- blijske perspektive? Za re~ zemqa postoje u starojevrejskom jeziku tri iz- raza, a navodimo samo najbitnija wihova zna~ewa: a) s zemqa u smislu zemaqske povr{ine, zemqe kao kontinenta u od- nosu na more (Post 1 10, 28), zatim podru~je ili oblast (zemqa Egipat, Post 13 10), deo teritorije ili wiva (Post 23 15); tako|e mo`e ozna~a- vati zemqu nasuprot neba (Post 1 1; 2 1, 4); 162 b) : : tlo ili gorwi sloj obradive zemqe, blato (2Sam 22 43), prah (Jov 22 24; 38 38), glina i sli~no, a potom materijal prah od kojeg se stva- ra i od kojeg je satkan ~ovek (Post 2 7; Jov 4 19); 163 v) ::s zemqa kao teren prikladan za vegetaciju (Post 2 9; 3 17; Ponz 11 17; Ag 1 11), ponegde ~ak Zemqa: sva plemena na zemqi (Post 12 3), zatim 48 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 159 Beseda 2, 1617, PG 35, 425 A.C. 160 Staniloje, op. cit., 301. 161 Cf. R. Bultmann, Das Urchristentum, Munchen 1992, 15. 162 Op{irnije: W. Gesenius, Hebraisches und aramaisches Handworterbuch, Berlin GottingenHeidelberg 1962, 6768. 163 Ibid., 608. materijal kojimBog stvara ~oveka (Post 2 7; 3 19) i `ivotiwe (Post 2 19); na kraju, to je zemqa koja se sastoji od praha (Dan 12 2; up. 1Sam 4 12; 2Sam 1 2; 15 32; Nem 9 1). 164 Teolog jahveisti~kog predawa prikazuje kako je Jahve sazdao ~oveka od pra- ha zemqinog: ne od zemqe, ve} od zemqinog tla, praha. 165 Iako naizgled ne postoji razlika izme|u zemqe i praha zemqinog, ipak se tu krije duboka misao. Sam pojam zemqa u Bibliji ne ozna~ava ne{to slabo i krhko jer je vaseqenu utvrdio i ne}e se pomeriti (Ps 93 1). Izraz prah zemqin, me|u- tim, u sebi sadr`i misao o ne~em slabom i propadqivom. Zemqa je sasta- vqena od praha, ali ona sama po sebi ne zna~i nu`no slabost, dok je prah ne{to {to je amorfno i nepostojano, te tako podrazumeva slabost, krh- kost, prolaznost. To je va`an ugao iz kojeg biblijski pisci posmatraju ~o- veka. ^ovek je sam po sebi, iako je vrhunac tvorevine, slabo i propadqivo bi}e: ako im duh uzme{, propadaju, i opetse u prah vra}aju (Ps 104 29). U odnosu na Boga, ~ovek je ni{tavan: s Bogomje gospodar tvorevine (Post 1 28) i ne{to mawi od Elohima (Ps 8 5), a bez Boga samo prah zemqin: prah si, i u prah }e{ se vratiti. Zemqa u starojevrejskoj misli ozna~ava mesto, is- puwen prostor, a i stawe propadqivost i prolaznost. ^ovek je tako, s jed- ne strane, prostorno vezan za zemqu, radi (Post 3 19) i nastawuje se na woj (Post 1 28; Is 45 18). S druge strane, posmatran s aspekta svoje zemqanosti, ni{tavan je kao i sam prah zemqin. ^ovek nije samo od zemqinog praha, ve} je po ne~emu srodan Bogu koji ga je stvorio. Za razliku od teologa sve{teni~kog predawa, jahveist ne ka`e da je Jahve sazdao ~oveka po liku svojem. Udrugom delu sedmog stiha govori se o tome da ~ovek nastaje duhom Bo`ijim. I taj odlomak zahteva preci- znost. ^ovek ne dobija duh Bo`iji u sebe, ve} mu Bog udahwuje dah `ivot- ni. 166 ^ovek ne o`ivqava dobijaju}i neki deo Bo`anstva, deo Bo`ijeg duha, ve} ga Bog duhom svojim izvodi u `ivot. U ~oveku ne postoji supstancio- nalno neki Bo`iji element zahvaquju}i kojem ~ovek `ivi. On je Bog, a ona (du{a) nije Bog; On je Tvorac, a ona tvar; On Sazdateq, a ona sazdawe; i nema ni~eg zajedni~kog izme|u Wegove i wene prirode, 167 kazivao je prepo- STVARAWE ^OVEKA 49 164 Ibid., 11. 165 Re~ : : (prah) u jevrejskomoriginalu naru{ava ritam. Najverovatnije ju je teolog jahveist literarno uveo na silu u stih 2 7. Za to je verovatno imao najmawe dva razloga. Prvo, hteo je da napravi jasnu razliku u odnosu na ranije ideje o stvarawu ~oveka od zemqe, kod drugih naroda, a zatimje `eleo i da jasno izrazi teolo{ku misao o slabosti qudskog bi- }a. Ta koncepcija mo`da se temeqi na Post 3 19, gde stoji: jer si prah, i u prah }e{ se vra- titi. Naime, u 3 19 i 2 19 nalaze se formule ::ss i ::s: bez : :. 166 Westermann, op. cit., 282. 167 Makarije Egipatski, Om. 49, 4, PG 34, 816. dobni Makarije Egipatski. Udahwivawe daha `ivotnog zna~i o`ivqavawe, nastanak bi}a ~ovekovog slobodnim Bo`ijim zahvatom. Na ~udesan na~in i simultano Jahve stvara ~oveka u jednom neuhvatqivom migu i ~ovek po- staje `ivo bi}e. Dah `ivotni zna~i davawe `ivota, a ne primawe nekakve bo`anske supstance, ma koliko on bio nevidqiv i suptilan. Qudski duh je, u stvari, isto toliko su{tinski razli~it od Boga koliko je to telo. 168 Opet, ~ovek je blizak Bogu, najbli`i od svih zemaqskih stvorewa. Kako je rekao ava Makarije: Postoji najvi{a rodbinska veza izme|u Boga i ~ove- ka. 169 ^ovek je obdaren li~nim odnosima s Bogom i Bog za wega stvara vrt u kojem ~ovek mo`e da `ivi. 170 U tajanstvenom ~inu stvarawa ~ovek je obda- ren svim onim {to nemaju druga stvorewa, ali najve}i dar koji je mogao da dobije, pored `ivota, jeste mogu}nost da slobodno odgovori na Bo`iji po- ziv. Perikopa o edemskom vrtu ukqu~uje izve{taj o stvarawu. Uzeta u celi- ni, ona jasno svedo~i o ~ovekovoj slobodi (ne nezavisnosti) i mogu}nosti da bira. Bogomdana, sloboda se ne iscrpquje mogu}no{}u izbora, ve} je pretpostavqa i od we zapo~iwe. 171 Kao inosu{na tvar sopstvenom Tvorcu, ~ovek ima mogu}nost da odgovori sa da ili ne na milosrdni poziv Bo`iji i tu le`i wegovo najve}e dostojanstvo i srodnost s Bogom. Jahveisti~ki opis nastanka ~oveka, kao i ~itava perikopa o edemskom vrtu (Post 23), jedan je od najdubqih delova cele starosavezne literatu- re. 172 Tu se poimawe Boga i poimawe ~oveka duboko pro`imaju; sli~nih ideja nije bilo u drevnoj literaturi Bliskog istoka. Potpuno se nadilaze ideje tada{wih mitologija o sakralnoj plodnosti, mada sam jezik koji ko- risti jedan od najumnijih starosaveznih teologa sadr`i izvesne mitolo{ke simvole (stablo, zmija, vrt, rebro). 173 Pisac u kratkim crtama donosi obi- qe veoma va`nih izve{taja. On govori o stvarawu ~oveka, wegovoj prvobit- noj ulozi i padu, grehu i poreklu smrtnosti, ~ovekovom odnosu prema Bogu i materijalnom svetu, poreklu i zna~aju polnosti. Sam opis nagla{eno je an- tropocentri~an; po~etak jahveisti~kog izve{taja o stvarawu (2 4b6) slu- `i kao uvod u pravi ciq, a to je stvarawe ~oveka. Pisac donosi okvir, ali je sva wegova pa`wa usmerena na qudsko stvorewe. 174 Biqke, `ivotiwe i sve ostalo {to je Jahve Elohim sazdao postoji iskqu~ivo radi ~oveka. U kon- tekstu na{eg razmatrawa vrlo je va`an stih 18: nije dobro da je ~ovek 50 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 168 J. Majendorf, Sveti Grigorije Palama i pravoslavna mistika, Beograd 1995, 86. 169 Om. 45, PG 34. 170 McKenzie, op. cit., 172. 171 G. Florovski, Tvar i tvarnost, Tp 14 (1991) 5758. 172 McKenzie, op. cit., 158. 173 Idem, Myths and Realities, MilwaukeeBruce 1963, 169170. 174 W. Harrington, Uvod u Stari zavjet, Zagreb 1987, 150. sam. Time se pokazuje ne samo ~ovekova duboka potreba za drugim bi}em, sli~nim wemu, a koje nije on, ve} i jedini na~in na koji ~ovek mo`e da po- stoji, utoliko vi{e {to je on, po Post 1 2627, ikona Bo`ija. Jedan ~ovek jo{nije ~ovek. Samo u zajednici s drugima qudsko bi}e je ~ovek za koga se u Bibliji ka`e da je stvoren po liku Bo`ijem, ve~noj zajednici Tri Li~no- sti, {to Stari Savez tek maglovito najavquje. Starosavezni spisi, dakle, sadr`e dva izve{taja o nastanku ~oveka, jahveisti~ki i sve{teni~ki. Oni stoje na samom po~etku Svetog Pisma i u dobroj se meri dopuwuju. To je i jedino obja{wewe wihovog ravnozna~nog i istovremenog postojawa u biblijskom predawu. Sve{teni~ki izve{taj je kra}i i u wemu se ka`e samo da je ~ovek stvoren po liku Bo`ijem i da je ::s mu{ko i `ensko. Naravno, va`no je i strosavezno Bo`ije Mi, na osnovu kojeg je stvoren ~ovek. Teolog jahveisti~kog predawa govorine{to vi{e o sa- mom ~inu stvarawa i uop{te ceo izve{taj usmerava ka ~oveku. U prvom opisu (1 2627) ka`e se da je ~ovek mno`ina zajednica. Udrugomse pak (2 7) navodi da ~oveku nije dobro da `ivi sam, bez zajednice, to jest da on sam nije pot- pun ~ovek. Time se postavqa novo pitawe: {ta je to ~ovek? 1.3. ::s adam; ::s eno{; :s i{ U Starom Savezu postoje dva izraza kojima se ozna~ava ~ovek. Prvi i znatno zastupqeniji je ::s , a drugi, ne{to re|i, ::s . Te{ko je ustanoviti u kakvom su odnosu te dve re~i. U Psalmu 8 4 one stoje jedna pored druge: [ta je ~ovek (::s ), te ga se se}a{, ili sin ~ove~iji (::s:), te ga pri- hvata{? Etimolo{ki pak, one nemaju nikakve veze. Pored wih, u Bibliji se nalaze i pojmovi: :s (mu{karac), :s (`ena), :s (qudi, narod), : (narod, qudi), :: (stanovni{tvo, narod), :: (dete, de~ak, mladi}). ^e{}i i va`niji izraz za ~oveka ::s pojavquje se u starosaveznim spisima 554 puta (ukqu~uju}i Os 6 7; 11 4; 13 2, ali bez li~nog imena Adam u Post 4 25; 5 1, 3, 4, 5; 1Dn 1 1). 175 Unajstarijimpredawima Pentatevha, to jest u jahveisti~kom i elohisti~kom predawu, susre}e se 48 puta, od toga samo u Post 23 24 puta. Sve{teni~ko predawe ga, sem u Post 5 15, pomiwe jo{ 49 puta, a 14 puta pomenut je u vezi sa `ivotiwama. U Devteronomionu se o ::s govori 20 puta s teolo{kim akcentom, dok se u drugim istorijskim kwigama devteronomisti~kog korpusa (INav, Sud, 1Sam i 2Sam, 1Car i 2Car) taj po- jamne upotrebqava u teolo{komsmislu. Proroci ga ~esto koriste, naro~ito Jezekil (93 puta). Upsalmima se pomiwe 62 puta, kod Jova 27 puta, Propoved- STVARAWE ^OVEKA 51 175 C. Westermann, :: s adam, THAT I, 42. nik ga koristi 49 puta, dok se u dnevni~arevoj povesti, ukqu~uju}i kwige o Jezdri i Nemiji, susre}e na 13 mesta. Unekimkwigama uop{te se ne pojavqu- je (Rut, Jest, Jezd, Pnp, Ovd, Nm). 176 Uve}ini tekstova, pogotovo starijih, pod re~ju ::s ne misli se samo na Izrailce ve} na sve qude. 177 Jahve je Gospod i za{titnik svih, mada pre svih izabranog naroda doma Izrailova. U severozapadnim semitskim jezicima postoji izraz sli~an jevrej- skom pojmu ::s . U ugaritskom jeziku susre}e se re~ adm ~ovek ponekad sa lim, {to je sli~no jevrejskom :s (qudi). Karakteristi~an je izraz ab adm otac ~ove~anstva u epu o Krtu. 178 U feni~ansko-punskom jeziku od dm gradi se plural dmm. U staroju`noarapskom dm zna~i sluga. 179 Sli~na re~ postoji u akadskom, ali s drugim zna~ewem. Naime, adamatu ozna~ava tamnu crvenu zemqu, dok je adamu crvena krv ili crveno odelo. Je- vrejskom ::s u akadskom odgovara awilum, kasnije amilu. Ta re~ ozna~ava jednog ~oveka kao predstavnika vrste (uz to, awilutum, amilutu je ~ove~an- stvo). 180 ::s se naj~e{}e, zbog sli~nosti, povezuje sa sumerskim imenom Adapa i poku{ava se s izvo|ewem iz tog imena. 181 Adapa je sin Ea i mudri vladar, ali on nije bio prvi ~ovek. Naprotiv, on je tipi~an ~ovek, onaj koji je izgubio besmrtnost. Misao da su samo bogovi besmrtni, dok qudi umiru, prisutna je i u Epu o Gilgame{u. 182 U arapskom se pojavquje re~ adama, te su banu adama qudi. Osim toga, adama zna~i ko`a. Egip}ani su imali vi{e re~i za ~oveka, ~ove~anstvo. 183 Tako p.t ozna~ava ~ove~anstvo, izvor- no prastanovnika Egipta; rhj.t je qudi, i to ~esto u zna~ewu naroda u podre- |enom polo`aju; re~ rmt, kojom su se prvo ozna~avali samo Egip}ani kao istinski qudi, od sredweg carstva kori{}ena je kao oznaka za ~oveka uop- {te. 184 Rmt, kao i r.t, zna~i ~ovek, za razliku od bogova i `ivotiwa. UEgip- tu se, me|utim, nije govorilo o nekom prvom ~oveku ili pra~oveku. Pored praboga tvorca, nije bilo mesta za nekog drugog prvog. 185 Etimologija izraza ::s nije sasvimpoznata. Prvi tuma~ te re~i bio je Josif Flavije. On je smatrao da ::s dolazi od korena dm, {to zna~i biti crven. 186 Razlog je crvena boja zemqe od koje je stvoren prvi ~ovek. F. Deli~ 52 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 176 Ibid., 42. 177 V. Maag, :: s, ThWAT I, 90. 178 Anat-Baal-Zyklus, TUAT 3, 2, 1127. 179 C. Conti Rossini, Chrestomathia Arabica meridionalis epigraphica, Roma 1931, 100. 180 Maag, op. cit., 82. 181 Dillmann, op. cit., 53. 182 Ep o Gilgame{u (fragment), AOT, 194. 183 A. Gardiner, Ancient Egyptian Onomastica I, London 1947, 98. 184 S. Moritz, Agyptische Religion, Stuttgart 1960, 50. 185 Maag, op. cit., 84. 186 Josif Flavije, Ant. Jud., I, 1, 2. (F. Delitzsch) je, opet, mislio da se ::s izvodi iz semitskog korena adamu graditi te ga je povezao sa admanu (gra|evina) i admu (dete). 187 Danas se te re~i druga~ije ~itaju: watmanu, watmu. S. Landesdorfer (S. Landesdor- fer) dovodi re~ ::s u vezu sa sumerskom re~ju ada-mu, {to zna~i moj otac. Po tome bi Adam trebalo da zna~i otac ~itavog ~ove~anstva. 188 Na sumer- skom, me|utim, moj otac je a-a-mu. O. Prok{ (O. Procksch) ukazuje na fe- ni~ku re~ adam. Tako bi biblijski pisci izra`avali odnos ~oveka prema Bogu: slugagospodar. 189 Neki biblisti (T. Fricen, K. Vesterman i drugi) za- stupaju tezu H. Bauera (H. Bauer) 190 da je ::s u vezi s arapskomre~i adam(at) ko`a, povr{ina. Izraz je u jevrejskom i ju`noarapskom uzet kao terminus technicus za ~oveka, dok je u arapskom zadr`ao svoje izvorno zna~ewe. Drajver (Driver) 191 je poku{ao da to arapsko zna~ewe pove`e sa Os 11 4 (Vukoh ih uzicama ~ove~ijim, u`ima qubavnim), ali se takva povezanost ne mo`e uzeti kao izvesna. Re~ ::s mogla bi da bude u nekoj vezi s re~ju ::s crven, rumen (Pnp 5 10; Is 63 2), koja, kao glagol ::s u cal. pf., ::s, zna~i biti cr- ven (Pla~ 4 7), ili pual particip: ::s: crven, crveno obojen (Izl 25 5; 26 14), hifil impf. ::s pocrveneti (Is 1 18), hitpael impf. ::s crveneti se (Pr 23 13). S ve}im se pravom ::s povezuje sa ::s zemqa, 192 iako ima biblista koji smatraju da te dve re~i nemaju ni{ta zajedni~ko. 193 Toj pret- postavci svakako ide u prilog jahveisti~ki izve{taj o stvarawu ~oveka od zemqinog praha (Post 2 7; 3 19, 23), mada tome donekle protivre~i upotreba te re~i u akadskom, u kojemona zna~i crven, crvena zemqa, ali se ne odnosi na ~oveka. 194 U celini posmatrano, ~ovek ipak stoji u ~vrstoj vezi sa zemqom: od zemqe je stvoren (Post 2 7; up. 3 19, 23), zemqu obra|uje i nakon smrti po- novo se vra}a u zemqu (3 23). 195 Re~ ::s u proznim tekstovima obi~no susre}emo s gramati~kim ~la- nom, a u pesni~kim delovima bez ~lana . 196 To je kolektivna imenica (jed- nina), takozvani kolektivni singular, i nema plurala. Jevrejski pojam ::s , me|utim, ne ozna~ava vrstu ~ove~anstvo ve} grupu qudi ili, boqe, za- STVARAWE ^OVEKA 53 187 Prologomena eines neuen hebr.-aram. Worterbuch zumAlten Testament, Leipzig 1886, 103. 188 S. Landesdorfer, Summerisches im Alten Testament, Leipzig 1916, 60. 189 O. Procksch, Die Genesis, LeipzigErlangen 1924. 190 H. Bauer, ZDMG 71 (1917) 413. 191 G. R. Driver, Problems of the Hebrew Verbal Sistem, JThS 39 (1938) 161. 192 J. G. Ploger, adama, ThWAT I, 95, smatra da ::s i :: s poti~u od zajedni~kog ko- rena ::s biti crven jer je ~ovekova ko`a braoncrvene boje, kao {to je i boja zemqe bra- oncrvena, cf. Westermann, op. cit., 41. 193 Th. Noldeke, Mutter Erde und Verwandtes bei den Semiten, ARW 8 (1905) 161. 194 Maag, op. cit., 85. 195 H. W. Wolff, Anthropologie des Alten Testaments, Gutersloh 2 1973, 144. 196 Maag, op. cit., 82. jednicu. 197 Pojedini ~lanovi zajednice izdvajaju se tako {to se ozna~avaju kao sin ~ove~iji (::s:) ili k}i ~ove~ija (::s: ). Naime, Stari Savez posmatra zajednicu kao postoje}u stvarnost, a ne kao ne{to apstraktno. 198 Stare Izrailce, kao {to }emo videti, nisu posebno interesovali ~ovekova metafizi~ka bit i wena po~ela. Vi{e su se zanimali za ~ovekov `ivot unu- tar zajednice i wegove odnose prema Bogu, drugima i svetu. Kolektivni smi- sao re~i ::s nalazimo u sve{teni~kom izve{taju o stvarawu ~oveka: I stvo- ri Bog ~oveka (::s ) po liku svome, po liku svome stvori ga, mu{ko i `ensko stvori ih (Post 1 27), kao i u Post 5 2: Mu{ko i `ensko stvori ih, blagoslovi ih, i nazva ih ~ovek (::s ) kad bejahu stvoreni. Naravno, ::s mo`e ozna~avatii jednog konkretnog ~oveka: I po`ive Adam sto i tridiset godina (Post 5 3). Tu se misli na biblijskog praoca Adama i to je wegovo li~no ime. Samo se za relativno malibroj tekstova mo`e sa sigurno{}u re}ida u wima ::s ne ozna- ~ava qude, zajednicu, ve} pojedinog ~oveka. Na svimdrugimmestima ::s ozna- ~ava zajednicu, qude, dok je pojedinac samo ~lan zajednice. Time Stari Savez pokazuje da ~ovek postoji iskqu~ivo u zajednici. Jedan ~ovek jo{ uvek nije ~ovek on je to tek kako ~lan zajednice. 199 Drugi starojevrejski pojamkojimse ozna~ava ~ovek je ::s . On je, kao i ::s , od davnina zastupqen i u drugim semitskimjezicima. Uakadskom ene- {u zna~i biti slab, oronuo, mada u ipht. zna~i biti dru{tven. 200 Tom kore- nu pripadaju tene{tu (~ovek, ~ove~anstvo) i ni{u (qudi, narod), ali mu ne pripadaju i{{u, a{{atu (`ena). Re~ je bila poznata ve} u najstarijem aramej- skom. U biblijskoaramejskom umesto ::s 25 puta dolazi ::s . 201 U Ras-[a- mri nq zna~i biti hrabar, dok je plural n{m i bn{m (slogovano: bu-nu-{u, to jest bn n{, {to se na akadski prevodi kao awilu) ~ovek, ~ove~anstvo. Na arapskom je ~ovek insan (mno`. ins), dok glagol ns zna~i biti dru{tven. Po uobi~ajenom shvatawu, :s (ali ne :s ; up. ugaritski nt, aramejski :s) i plural ::s izvode se iz istog korena kao ::s. Wegovo zna~ewe je i biti slab i biti dru{tven. Jevrejski pak glagol ::s zna~i biti slab 54 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 197 Pojam zajednica mnogo je prikladniji nego grupa, pogotovo kada je re~ o biblij- skomzna~ewu tog pojma. Grupa mo`e da ozna~ava ne{to {to je sakupqeno na istommestu, ali nije su{tinski povezano. Zajednica upravo to podrazumeva: jaku me|usobnu povezanost svih ~lanova, upravo onako kako ju je shvatao Stari Savez. To je va`no, jer pojamzajednica kasnije u pravoslavnoj teologiji ima veoma duboko zna~ewe i jedna je od osnovnih kategorija pravo- slavne teologije i antropologije. Naravno, starosavezna zajednica ( ) jo{ nema onu puno}u novosavezne (koinwnia), to jest eklisiolo{ke zajednice u Hristu (ekklhsia tou Cristou), ali je wen praobraz i istorijski temeq. 198 McKenzie, op. cit., 172. 199 L. Kohler, Theologie des Alten Testaments, Tubingen 1966, 14. 200 V. Maag, ::s , ThWAT, 373. 201 H. Bauer R. Leander, Grammatik des Biblisch-Aramaischen, Hildesheim1962, 87. ili biti `enskast, 202 mada bi i on donekle mogao da ozna~ava dru{tve- nost, {to opet nije sasvim izvesno. Re~ ::s se u Starom Savezu pojavquje 42 puta, uglavnom u pesni~kim delovima, i uvek je bez gramati~kog ~lana. 203 Aramejski ::s pojavquje se 25 puta, i to kod Danila 23 puta, te dva puta u Kwizi o Jestiri. U Dan 4 14 ume- sto jevrejskog plurala ::s stoji s::s. 204 Taj izraz nalazi se samo jednom u Petokwi`ju i ima zna~ewe ~ovek (Ponz 32 26), a nema ga uop{te u INav, Sud, 1Sam, 2Sam, 1Car i 2Car. Naj~e{}e se pojavquje kod Jova (18 puta), u psalmi- ma (13 puta) i kod proroka Isaije (osamputa), te kod Jeremije 20 10 i 2Dn 14 10. Kao {to je re~eno, ta re~ gotovo se iskqu~ivo pojavquje u pesni~kimdelovi- ma, iako se kod Isaije jednom pojavquje u proznom delu (1 8), {to je zani- mqivo. To je jedino mesto za koje se s izvesnom sigurno{}u mo`e re}i da je iz predegzilnog perioda. 205 Ta izvorna semitska re~ ne postoji u starijim starosaveznim spisima, dok se u kasnijim tekstovima sre}e relativno ~e- sto. Eno{ se, kao i Adam, pojavquje kao li~no ime, mada znatno re|e. Bi- blijska prapovest pomiwe Eno{a kao sina Sitova (Post 4 26). U rodoslovu iz sve{teni~kog predawa tako|e se ka`e da je Eno{ sin Sitov (5 611). Kao li~no ime Eno{ se pomiwe jo{ u 1Dn 1 1. S Eno{om po~iwe prvi put da se vr{i bogoslu`ewe: Tada se po~e prizivati ime Gospodwe (Post 4 26). Po- stoje mi{qewa da bi Eno{ mogao da bude prvi ~ovek i praotac celog ~ove- ~anstva po verovawu starih Hananaca. 206 To je, naravno, pretpostavka, mada je upadqiva etimolo{ka sli~nost imena Eno{ovog sina Kajinana i Adamo- vog sina Kajina. Re~ ::s ~esto se prevodi kao smrtnik ili sli~no, {to bi moglo da bude u vezi s wenim osnovnim zna~ewem: biti slab. Ipak je samo na malom broju mesta to zna~ewe potpuno izvesno, mada je tvarnost, propadqivost koja je pret- wa ~oveku, ~esto povezana, u {irem smislu, s tim pojmom. Tako se ::s opi- suje u Psalmu 103 15: Kao trava su dani wegovi, i kao cvet u poqu cveta, a sli~no je u psalmima 8 5; 73 5; 90 3; 144 4, zatimkod Jova (7 1; 14 19; 25 6; 28 13). ^ovek se ozna~ava kao ::s nasuprot Bogu (Jov 417; 7 17; 10 4, 5; 13 9; 32 8; 33 12; 36 25). 207 Zna~ewe pribli`no tome ::s ima na pojedinimmestima u psalmi- ma (9 20, 21; 10 18; 56 2; 66 12; up. 55 14). Te misli povezuju se i iznose u Ps 9 20: Pusti, Gospode, strah svoj na wih, neka poznaju narodi da su qudi. Grupi STVARAWE ^OVEKA 55 202 Gesenius, op. cit., 54. 203 Maag, op. cit., 373. 204 Westermann, op. cit., 42. 205 Maag, op. cit., 373. 206 H. Haag, Bibel-Lexikon, ZurichKoln 1956, 398; cf. Ch. Garritzen, Lexikon der Bibel, Wiesbaden 1990, 117. 207 Westermann, op. cit., 44. tekstova u kojima taj pojam ima isto zna~ewe, osim onih u Kwizi o Jovu i psalmima, pripada {est stihova u Kwizi proroka Isaije (13 7, 12; 24 6; 33 8; 51 7, 12) i 2Dn 14 10. Tako 33 od 42 mesta pripada istoj grupi. Gotovo na svim mestima ::s i re~i koje stoje uz taj pojam i bli`e ga odre|uju imaju odre|enu te`inu: on se vrlo retko pojavquje u neutralnoj formi (Ponz 32 26; Jov 28 4). Kona~no, ::s je, kao i ::s , u strogom smislu, na svim mestima (izu- zev onda kada je li~no ime) kolektivni pojam, 208 te zna~i ~ovek zajednica, qudi. Samo se u jednom stihu (Ps 144 3) individualizuje: ::s:. Uaramej- skim delovima kasnijih tekstova, me|utim, pojavquje se oblik ::s : Sin ~ove~iji. To je mesijansko mesto, u kojemse istozna~no prepli}e kolek- tivno i individualno. Ve} je re~eno da se pod ::s ~esto podrazumeva sla- bost, propadqivost, tvarnost. To, naravno, dolazi od wegovog etimolo{kog izvo|ewa od starog semitskog korena koji ima zna~ewe biti slab, ali i bi- ti dru{tven. Ovo drugo zna~ewe u starosaveznim spisima ne ispoqava se jezi~ki jasno, ali ono nije iskqu~eno, ve} je jedan od temeqa re~i ::s, jer ::s , kao i ::s , pre svega ozna~ava ~oveka, zajednicu: nije dobro da je ~o- vek sam, da mu na~inimo druga prema wemu. Stari Savez poznaje jo{ jedan pojam kojim se ozna~ava ~ovek, to jest mu{karac :s. Kako ne postoji `enski oblik :s (`ena), on se mo`e uzeti kao biblijska oznaka qudskog bi}a. Etimologija te re~i vrlo je nesi- gurna. 209 Obi~no se :s (plural :::s), kao {to je re~eno, izvodi iz zajed- ni~kog semitskog korena koji zna~i biti slab; od wega dolazi i ::s. Ta- kvo izvo|ewe, me|utim, ipak nije sasvim sigurno. Neki biblisti ga pove- zuju s korenom ::s biti ~vrst ili zbijen, a od tog korena obrazuje se ::s ohrabriti se, oquditi se (Is 46 8). 210 Naravno, pitawe ostaje otvoreno, mada prvo pomenuto re{ewe izgleda prihvatqivije. Re~ kojom se u semitskim jezicima ozna~avao mu{karac postala je zbog razli~itih novina nejedinstvena. 211 Tako se :s pojavquje samo u jevrejskom, feni- ~ansko-punskom {, starom aramejskom :s i staroju`noarapskom js, s mu- {karac, neko, svako. U akadskom je awilu, etlu, mutu, u ugaritskom bn{, mt, ara- mejskom gbr, arapskom mar, etiopskom met. Nesigurna je i etimologija od :s (mno`. :::), koja se obi~no izvodi od korena ::s biti slab, bole- 56 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 208 Ibid., 43. 209 P. Bratsiotis, :s , ThWAT I, 237. 210 K. Elliger, Studien zumHabakuk Kommentar vomToten Meer, Tubingen 1953, 78, 189. 211 W. W. Muller, Altsudarabische Beitrage zumhebraischen Lexikon, ZAW(75) 34, Berlin 1963, 34, 306. stan. Povezanost re~i :s i :s u Post shvata se kao narodna etimologija, jer je re~ ::: srodna aramejskoj unta, kao i ugaritskoj tt `ena. 212 :s je jedna od naj~e{}e zastupqenih imenica ({esta) u celom Starom Savezu. Pojavquje se 2183 puta, i to ~e{}e u istorijskim kwigama (INav, Sud, 1Sam, 2Sam, 1Car, 2Car) i Postawu. Uprofanomjeziku zna~ewe te re~i je mu{karac, mu`, 213 nasuprot `eni. Wome se ponekad nagla{avaju tipi~na mu{ka svojstva: borbenost, ja~ina, uticajnost. 214 Tako|e se timizrazomozna- ~ava ~ovek nasuprot Bogu (Br 23 19; Sud 9 9, 13; 1Sam2 26; 2Sam7 14; Is 29 13) i `ivotiwskom svetu (Izl 11 7; 19 13; Ps 22 7). Neretko :s ozna~ava ~oveka uop{te. To uop{tavawe nalazimo u zakonskim tekstovima: Ko udari ~oveka (:s), te umre, taj da se pogubi (Izl 21 12). Tekst pokazuje da nije samo mu- {karac ~ovek, ve} je to i `ena, jer svako ko ubije `enu tako|e biva pogubqen. Dubqi antropolo{ki smisao taj pojam ima kada se koristi kao sinonim za ::s ili ::s (Ps 62 10; Is 2 9, 11, 17; 5 15). Utomkontekstu naro~ito se izra`a- va wegova slabost i smrtnost u odnosu na Boga. Sdruge strane, :s se dovodi u vezu sa , to jest :s . Time se misli na Bo`iju silu koja obitava na ~oveku i koju on nosi (Josif, Post 41 38; sedamdeset stare{ina, Br 11 25; Isus Navin, 27 18). Naziv :s :s (~ovek Bo`iji) 215 odnosi se prete`no samo na pojedine qude: Mojseja (Ponz 33 1; INav 14 6; 1Dn 23 14; 2Dn 30 16; Jezd 3 2; Ps 90 1), Samuila (1Sam 9 6), Davida (Nem 12 24, 36; 2Dn 8 14), Iliju (1Car 17 18, 24; 2Car 1 913), Jeliseja (2Car 4 713). 216 Osim toga, i an|eli se pojavquju u liku ~oveka (:s), a kod proroka An|eo Gospodwi (Zah 1 11). Re~ :s ~esto se koristi kao kolektivni pojam, naro~ito kada stoji u vezi s brojevima (up. 2Car 4 43; 10 6, 14). 217 Takva upotreba posebno je pri- sutna u povesnim kwigama. Strogo uzeto, ni : s ni :s nisu prava imena, pa je : s oznaka za `ensko bi}e, jer `ena dobija li~no ime nakon grehopada (Post 3 20). 218 Stvarawem `ene ::s prelazi u li~no ime (Post 2 25; 3 8, 12), te nije vi{e samo ~ovek Adam, ve} je naprosto mu{ko bi}e, to jest on je :s `enskog sabi}a. Ta dva bi}a stoje u posebnoj vezi jati; sasvim je druga- ~iji odnos ~oveka prema ostaloj tvorevini (Post 2 19). U Post 2 23, najvero- vatnije namerno, :s i : s pojavquju se samo jednom, a wima se izra`ava STVARAWE ^OVEKA 57 212 Bratsiotis, op. cit., 239. 213 Sa zna~ewem mu` ponekad se pojavquje :: suprug (2Sam 11 26, paralelno sa :s ); isto zna~ewe ima :s gospodar (Post 18 12; Sud 19 26; Ps 45 12; Am 4 1). 214 J. Kuhlewein, :s i{, THAT I, 133. 215 Upadqivo je da se u Starom Savezu nigde ne pojavquje oblik :s , dok se :s :s pojavquje 75 puta. 216 Bratiotis, op. cit., 250. 217 Kuhlewein, op. cit., 133. 218 Bratsiotis, op. cit., 243. re~ ::s . 219 Opis stvarawa `ene (Post 2 1824) pokazuje da je `ena, iako stvo- rena od ::s , bi}e koje mu je jednako, te da samo u saodnosu jedno prema dru- gom oni postaju potpun ~ovek: i bi}e dvoje jedno telo (24). Ipak, `ena je pot~iwena mu`u (Post 3 16): i voqa }e tvoja stajati pod vla{}u mu`a tvoga, s tim {to nije re~ o pot~iwenosti `ene kao ni`eg bi}a, ve} su oni pred Bogom jednaki, sli~no onom {to govori apostol Pavle (Ef 5 23). Ta ideja bila je neobi~na i vrlo revolucionarna za stari vek: wome su, s jedne strane, mu{ko i `ensko izjedna~eni i shva}eni kao potpuna bi}a iskqu~i- vo u zajednici, dok je, s druge strane, odba~ena koncepcija bliskoisto~nih mitologija koje pretpostavqaju postojawe polova kao prvobitnih po~ela u bo`anskom svetu, kao i me|u stvorenim bi}ima. 220 1.4. Ra|awe ~oveka Ra|ajte se i mno`ite se, i napunite zemqu (Post 1 28), govori Bog prvim qudima. Koren wld (severozapadnosemitski jld) roditi za- jedni~ki je svim semitskim jezicima. 221 Jevrejski glagol : ima svih se- dam glagolskih oblika: cal. roditi, ni. ra|ati se, pi. pomagati ra|ati, pu. bivati ro|en, hi. pustiti da se rodi, ho. biti ro|en, hitp. pustiti sebi koren, uneti se u rodoslov. Taj glagol susre}e se u biblijskim spisima 492 puta, a najzastupqeniji je u Kwizi Postanka (170 puta). Posebno va`ni sti- hovi nalaze se u 139. psalmu, u kojem se vrlo stara predstava o nastanku po- smatra u svetlu ra|awa pojedinca. 222 Tvorac ~ove~anstva se, iz ugla arha- i~ne biologije, istovremeno posmatra kao tvorac svakog pojedinog ~oveka: 13 Pa ti si bubrege moje stvorio, sastavio si me u utrobi matere moje. 14 Hvalim te {to sam divno sazdan. Divna su dela tvoja, du{u moju do sr`i si poznavao. 15 Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemqinoj. 16 Zametak moj ve} vide{e o~i tvoje, u kwizi je tvojoj sve zapisano i dani zabele`eni dok jo{ ne be{e nijednoga. 17 Kako su mi nedoku~ive pomisli tvoje, Bo`e! Kako im je velik broj. 58 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 219 Ibid., 242. 220 McKenzie, op. cit., 173. 221 J. Kuhlewein, : jld, THAT I, 732. 222 Wolff, op. cit., 146. 18 Da ih brojim, vi{e ih je nego peska. Do|em li im do kraja, ti mi preostaje{! Bog ne stvara samo prve qude, ve} to ~ini stalno, 223 to jest dovodi u `ivot svakog pojedinca. Psalmist na samompo~etku tog odeqka govori o stvarawu bubrega, {to je, po tada{wem shvatawu, bilo zna~ajno, jer bubrezi za stare Jevreje nisu bili anatomski organi s odre|enom fiziolo{kom funkcijom, ve}, pre svega, sedi{te ose}awa i voqnih pokreta ~ovekovih (up. Ps 7 9; 26 2; Jer 11 20; 17 10; 20 12). 224 Preko wih se izra`ava ~ovekova psihi~ka ener- gija. Sve {to je nastalo u maj~inoj utrobi delo je tvorca tka~a; sve je satka- no u jedno tkivo neizmernom Bo`ijom mo}i. Na svet se ne dolazi tek ~ovekovim namerama i snagom. Samo Bog koji tajanstveno stvara poznaje ~o- veka ve} od wegovog zametka embriona. Pored maj~ine utrobe (13), govori se i o dubini zemqinoj (15) iz koje nastaje ~ovek. 225 Ta dva aspekta u misao- nom svetu drevnih naroda, a samim tim i Izrailaca, mogu se dovesti u bli- sku vezu, {to se naro~ito jasno pokazuje u Kwizi o Jovu 1 21: go sam iza{ao iz utrobe matere svoje, go }u se i vratiti onamo. Na misti~an na- ~in dubina zemaqska povezuje se s maj~inom utrobom, iz koje se ra|a svaki ~ovek. Ni maj~ina utroba, ni dubina zemaqska, me|utim, ne daju ~oveka; on je delo Bo`ije i to je kqu~na misao ovog odlomka. Kona~no, ceo psalam je doksologija svemogu}em Bogu. Sli~an opis stvarawa pojedinca, ali s jo{ preciznijom predstavom o stvarawu i ra|awu, nalazi se kod Jova (10 812): 226 8 Tvoje su me ruke stvorile i na~inile, za{to da me svuda potire{? 9 Opomeni se da si me kao od praha sazdao, i opet }e{ me u prah vratiti. 10 Nisi li me kao mleko slio i kao sir usirio me? 11 Navukao si na me ko`u i meso, i kostima i `ilama spleo si me. 12 @ivotom i milo{}u darivao si me; i starawe tvoje ~uvalo je moj duh. Oblikovawe ~oveka od praha zemqinog i wegova propadqivost, vra}a- we u prah, veoma podse}aju na Post 2 7; 3 19. Slika o navla~ewu ko`e i mesa STVARAWE ^OVEKA 59 223 Bultmann, op. cit., 15. 224 H. J. Kraus, Psalmen, Neukirchen 1960, 1099. 225 Po Krausovom mi{qewu (Kraus, op. cit., 1099), ovde je re~ o prastarim se}awima i povezivawu s htonskim mitovima koje su stari Jevreji preuzeli i preneli na Jahvea. Sli~nih starih predstava o nastanku mudraca i heroja bilo je kod Asiraca: AOT135f. 226 Wolff, op. cit., 147. i uop{te satkivawu i spletawu kostiju i `ila sli~na je navedenomPsalmu 139 13, 15. 227 Opis sastavqawa qudskog bi}a je, naravno, metafori~an. Sa- svim nov motiv prilikom nastanka ~oveka je pore|ewe koje govori o sliva- wu mleka i usiravawu. Ta metafora vrlo je neobi~na. Ona se mo`da temeqi na anti~kom shvatawu prirodnog toka za~e}a. Ma kako bilo, osnovna misao ostaje jasna. Umetni~ko delo ruku Bo`ijih nije samo sveukupno stvarawe ~ove~anstva ve} i nastajawe svakog pojedinca, dobijawe `ivota. Tako|e se implicitno pokazuje da ~ovek ne dolazi na svet spajawem dva osnovna ~i- nioca du{e i tela. Takva misao u tim redovima ne postoji. ^ovek se ne sastavqa od dva dela, pisao je Grigorije Niski, ve} silom ra|awa istovre- meno nastaje i s du{om i s telom. 228 Biblijska misao ne dopu{ta shvatawe da je ~ovek prilikom nastanka u tome imao bilo kakvog udela; on je stvoren i u tom ~inu nije imao prava na sagovorni{tvo, 229 niti se ra|awe mo`e shvatiti kao pad du{e u materijalni svet. Stoga `ivot i jeste nezaslu`eni dar Bo`iji, a pravo na wega ima samo Jahve. Zbog toga je napisano: Moja je osveta, ja }u vratiti, govori Gospod (Rim 12 19; up. Ponz 32 35). Bog stvara ~oveka i daje mu `ivot zato {to on to ho}e. Donekle postoji sli~nost sa stihovima kod proroka Jezekila (37 5): gle, ja }u metnuti u vas duh, i o`ive}ete. Iako prorok govori o sastavqawu i vaskrsavawu kostiju, izve- sna sli~nost ipak postoji. Time se ra|awe i vaskrsewe dovode u istu ravan oba ~ina su proizvod Bo`ije voqe. Biblijski li~ni Bog i stvara i vaskr- sava. Oba izve{taja o stvarawu, svi nazivi koji se daju ~oveku i ra|awe sva- kog pojedinca pokazuju da je sav `ivot ~ovekov zasnovan na Bo`ijoj voqi. 60 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 227 Ibid., 148. 228 Po tuma~ewu G. Florovskog, Isto~ni oci IV veka, 166. 229 F. Maas,adam, ThWAT I, 92. 2. OSNOVNI ANTROPOLO[KI POJMOVI U STAROM SAVEZU Starosavezni spisi svedo~e o naro~itoj ali ne i potpuno razvijenoj antropologiji. Sam jezik kojim se govori o ~oveku i ~iniocima qudske prirode, kao i re~nik, veoma je jednostavan, te ga je gotovo nemogu}e preve- sti modernim izrazima bez iskrivqavawa. 230 Termini dana{we i staroje- linske antropologije nemaju odgovaraju}e parwake (ekvivalente) u jeziku starih Jevreja. Jo{je va`nije naglasiti da je sampristup problemu ~oveko- vog bi}a poseban i bitno razli~it u odnosu na dana{wi (nepravoslavni) i negda{wi jelinski. Druga~iji pristup bi}u ~ovekovom uslovqava i pro- {iruje taj jaz, te su pojmovne razli~itosti jevrejskog i jelinsko-evropskog misaonog sistema upravo na tome zasnovane. Naravno, taj pristup utemeqen je na osnovnimpostavkama biblijske ontologije. Veoma va`na pojedinost, s aspekta starosavezne antropologije, jeste to {to se ~ovek ne posmatra ona- kav kakav je sampo sebi, kao izdvojeno bi}e nezavisno od drugih (Boga i tvo- revine), ve} je stalno u odnosu prema nekom, Bogu ili tvari; uvek su prisut- ni relacija i dvig. ^ovek je stvoren po liku Bo`ijem, a to pre svega zna~i da je ~ovek slobodan poput Boga. Ipak, on nije savr{en kao Bog i upravo zbog toga `ivi u trajnom unutra{wem sukobu, u krizi slobode voqe. 231 Svakog trenutka mora da bira: oni izabra{e (Is 66 3), ili: jer ti odlu~uje{ (Jov 34 33). ^ovek je neprestano, re~eno jezikom modernih egzistencijali- sta, u stawu autenti~ne egzistencije. Izbor nudi sam Bog: pred vas stavqam: `ivot i smrt, blagoslov i prokletstvo. @ivot, dakle, izabe- ri (Ponz 30 19). Biblijska antropologija je otvorena antropologija i antro- pologija op{tewa i saodnosa. 232 ^ovek se posmatra iskqu~ivo u odnosu prema drugom. Pored toga, ne postoji nikakav opis niti shema idealnog ~o- 230 McKenzie, op. cit., 172. 231 @. Kusti}, @idovski Savez s Bogom, in: Velike religije svijeta, Zagreb 1979, 83. 232 To se najboqe vidi iz eti~ke terminologije koja se, za razliku od jelinske, izvodi delom iz oblasti prava i op{tewa, a delom iz kulta (cf. W. Baudissin, Kyrios als Gottesname im Judentum und seine Stelle in der Religionsgeschichte III, Berlin 1915, 438). veka, 233 mada je ~ovekovo usavr{avawe i usho|ewe Bogu osnovna misao bi- blijskog predawa. UStaromSavezu ~esto se govori o ~oveku uz upotrebu pojmova kao {to su: ::: (nefe{), :: (basar), (ruah) i : (lev). Oni se uglavnom nepo- sredno odnose na samog ~oveka. To su glavni antropolo{ki pojmovi kojima se bli`e odre|uje sama priroda qudskog bi}a, ukqu~uju}i, naravno, i po- jamnastanka, to jest stvarawa ~oveka, iz perspektive biblijskog predawa. U starosaveznim spisima, me|utim, nigde se ne ka`e da ~ovek ima ::: (du{u), (duh) i :: (telo), 234 niti se na nekommestu ta tri izraza dopuwuju, ve} uglavnom stoje jedan nasuprot drugog. Izrazi telo i du{a ne ~ine nikakvu opre~nost supstancionalnog tipa, iako se ponegde pojavquju jedan pored drugog (Jov 13 14; 14 22; Ps 63 1; 84 3). Tu je re~ o sasvim druga~ijem parale- lizmu. Problem nije samo to {to dana{wi ~ovek te{ko mo`e proniknuti u jevrejski misaoni sistem, ve} znatno vi{e ~iwenica da sva tri pomenuta izraza ne ozna~avaju po jedan deo ~ovekov nasuprot kojeg stoji drugi, ve} ce- log ~oveka u svoj wegovoj jednosti. 235 Ja, ~ovekovo sopstvo, mo`e se podjed- nako nazvati i du{om i telom. 236 Bi}e ~ovekovo se, dakle, posmatra kao psihofizi~ka celina, a Biblija iskqu~uje svaku mogu}nost antropolo{ke dihotomije ili trihotomije. ^ovek se shvata u svom jedinstvenom i potpu- nom `ivotnom bi}u. 237 Po{to biblijski pisci ne ulaze u razmatrawe ~ove- kove prirode, niti poku{avaju da je sistematski izlo`e, tim se pojmovima ne ozna~avaju delovi ~ovekove metafizi~ke biti, ve} ceo ~ovek, ukoliko se posmatra iz razli~itih perspektiva. 2.1. ::: nefe{ Ve} se u jahveisti~kom izve{taju o stvarawu ~oveka sre}e antropolo- {ka sintagma ::: du{a `iva (Post 2 7). Re~ju du{a (gr~. yuch, lat. anima) po pravilu se prevodi jedan od kqu~nih antropolo{kih pojmova Starog Saveza ::: . Izraz ::: pojavquje se u starosaveznim spisima 755 puta, 238 a od toga se u Septuaginti preko 600 puta prevodi kao yuch (du{a), {to je kasnije u{lo u druge prevode Biblije. U kasnijim prevodima, 62 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 233 Bultmann, op. cit., 54. 234 W. Schmidt, Anthropologische Begriffe im Alten Testament, EvTh 24 (1964) 376. 235 Ibid., 376. 236 Bultmann, op. cit., 51. 237 Westermann, Genesis 111, 283. 238 Po drugim biblistima (K. Vestermanu, H. Zebasu), ::: se kao imenica pojavquje 754 puta, a kao glagol stalno u nifalu tri puta (Izl 23 12; 31 17; 2Sam16 14). Na osnovu liste koju je napravio Vesterman, ::: je u starosaveznim kwigama ovako raspore|en: me|utim, ~esto nije pogo|en pravi smisao re~i ::: . Dobar primer upravo je jahveisti~ki izve{taj o stvarawu ~oveka (Post 2 7), u kojem se ka`e: I sazda Gospod Bog ~oveka od praha zemqinog, dunuv{i mu u nos dah `ivotni (: ::: ), i posta ~ovek `ivi nefe{ ( ::: ). Kao logi~no name}e se pitawe: {ta se ovde podrazumeva pod re~ju nefe{? Sigurno je da to nije sinonim re~i du{a, 239 pogotovo ne u onom smislu u kojem su je stari Jelini shvatali, niti u smislu u kojem se ona danas ~esto shvata. Tu se ne ka`e da je ~ovek dobio du{u (::: ) i da je poseduje od ~ina stvarawa, ve} da je ~ovek postao ::: (`ivi nefe{). To zna~i da ~ovek nema ::: , da ga ne poseduje, ve} da je on ::: . Dakle, ::: je su{tina ~ovekovog bi}a. 240 ^oveka ne ~ini vi{e delova (na primer: du{a i telo ili duh), ve} je sastavqen u ne{to {to je o`ivqavawem postalo ~ovek. 241 Adam nije do- bio duh Bo`iji u sebe kao neku prirodnu komponentu, ve} mu je Bog udahnuo dah `ivotni. Bo`ije udahwivawe duha ne zna~i za ~oveka primawe neke bo`anske du{e ili bo`anskog duha. Misao da je duh ~ovekov ne{to bo`an- sko (u smislu neke posebne supstance) ne postoji u Starom Savezu. 242 ^ovek se, izveden iz nebi}a, u samom stvarawu pomazuje Duhom, kako je govorio jo{ sveti Atanasije Veliki: Dah `ivota koji je Bog udahnuo u Adama ne be{e du{a, nego Duh Sveti i `ivotvorni. 243 Ukoliko bi ~ovek bio samo telo, na~iweno od praha zemqinog, ostao bi be`ivotni le{; a ukoliko bi bio samo duh bez tela, bio bi bez oblika, bezli~an, avet. Pod ::: se, dakle, podrazumeva su{tina ili bit, ukqu~uju}i oblik i formu. Starosavezna re~ ::: , me|utim, ima jo{~itavo obiqe zna~ewa i spada u red pojmova s najve}imbrojemzna~ewa u okviru biblijskih spisa. ::: mo- `e biti: grlo, `drelo, vrat, voqa ili `udwa, `ivot, li~na zamenica ja ili sopstvo itd. Mo`e ozna~avati i mnoge druge pojmove koji se doti~u ve} navedenih zna~ewa. I u drugim semitskim jezicima, srodnim jevrejskom, OSNOVNI ANTROPOLO[KI POJMOVI U STAROM SAVEZU 63 Lista pokazuje da je re~ nefe{uglavnompodjednako zastupqena u svimdelovima Sta- rog Saveza, s tim {to se ~e{}e pojavquje u pesni~kim delovima, naro~ito u psalmima. 239 Wolf, op. cit., 25. 240 Schmidt, op. cit., 381. 241 Westermann, op. cit., 282. 242 C. Th. Vriezen, Theologie des Alten Testaments in Grundzugen, Neukirchen 1956, 171. 243 Po tuma~ewu G. Florovskog, Isto~ni oci IV veka, 38. Post 43 Izl 17 Lev 60 Br 50 Ponz 35 INav 16 Sud 10 Rut 1 1Sam 34 2Sam 17 1Car 23 2Car 15 1Dn 5 2Dn 4 Jezd Nem Jest 6 Jov 35 Ps 144 Pr 56 Prop 7 Pnp 7 Is 34 Jer 62 Pla~ 12 Jez 42 Dan Os 2 Jl Am 3 Ovd Jon 5 Mih 3 Naum Avak 3 Sof Ag 1 Zah 2 Mal postoje re~i etimolo{ki srodne re~i nefe{, ~esto sa sli~nim, a ponekad i identi~nim zna~ewem. Tako akadski napa{u zna~i: duvati, dahtati, udah- nuti, 244 dok napi{tu ozna~ava: grlo, `ivot, `ivo bi}e. U ugaritskom ::: ozna~ava: `drelo, grlo, te apetit, `udwu, narav, `ivo bi}e. Arapski naf- sun mo`e biti: disawe, apetit, `ivot, karakter ili osoba (persona). 245 Sli~no zna~ewe imaju asirska re~ napi{tu, ju`noarapska :::, etiopska nafes i aramejska ::: . Kao osnovno zna~ewe starosavezne re~i ::: uzima se grlo, `drelo ili grlo s grkqanom. 246 U Kwizi proroka Isaije (5 14) stoji: Zato rastegnu podzemqe `drelo (::: ) svoje i razvali usta preko mere. Ovde se jasno uo~ava da ::: stoji paralelno s ustima i da mo`e zna~iti: gr- lo, `drelo, grlo s grkqanom. Isto zna~ewe nalazi se kod proroka Avakuma (2 5) kada se govori o nezasitom~oveku: i kao smrtje, koja se ne mo`e na- sititi U ovom stihu tako|e je re~ o grlu, s tim {to se istovremeno mi- sli na ~oveka. 247 Isto je tako u Pri~ama Solomonovim: Ne da Gospod da gladuje pravednikov ::: , a `udwu bezbo`nikovu potire (10 3); Pravednik jede, i sitmu je ::: , a trbuh bezbo`ni~ki nema dosta (13 25); Studena voda je `ednom ::: kao dobar glas iz daqwe zemqe (25 25). Otprilike isto zna~e- we susre}e se i u: Br 11 6; Ps 107 9; 143 6; Pr 10 3; Prop 6 9; Os 9 4. U gotovo svim tim tekstovima ::: ozna~ava grlo (s grkqanom), i to kao deo tela, ili pak celog ~oveka, dok istovremeno mo`e ozna~avati i organ hrawewa (mada ne ~esto, kako to pokazuje Vesterman) 248 ili ~ulo ukusa (Pr 16 24; 27 7). 249 Ne tako u~estalo ::: ima zna~ewe daha, odnosno organa disawa. 250 To, naravno, stoji u vezi s glagolom :::: odahnuti, uzeti dah, odmoriti se, po- vratiti se. Tako su se David i narod koji je bio s wim odmorili na Jorda- nu kada su be`ali ispred Avesaloma (2Sam 16 14) ili, kako se ka`e u jednom zakonskom tekstu (Izl 23 12): i da odahne (::: ) sin robiwe tvoje i do- {qak, dok se u Izl 31 17 uzimawe daha odnosi i na Jahvea. Karakteristi~an je stih u Kwizi proroka Jeremije (2 22): i po `eqi svoga ::: vu~e u sebe vazduh, kao i kod Jova (41 12): Dah (::: ) wegov raspaquje ugqevqe i plamen 64 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 244 W. von Soden, AHw, 736. 245 A. R. Johnson, The Vitality of the Individual in the Thought of Ancient Israel, Cardiff 1949, 7, 13. 246 H. Seebass, ::: np{, ThWAT, 583. 247 Ibid., 583. 248 C. Westermann, ::: Seele, THAT I, 7475. 249 L. Durr, Hebraische napa{ =akkadische napi{tu =Gurtel, Kehle, ZAW43 (1925) 268. 250 Seebass, op. cit., 583. mu izlazi iz usta. ::: je tu organ za disawe. Time se pokazuje da je u Starom Savezu prisutna arhai~na anatomija i da se grkqan i jedwak ne razlikuju. 251 I dok je ::: u navedenim stihovima uglavnom organ disawa, ponegde je i sam dah, 252 kao, na primer, u navedenom odlomku iz Kwige o Jovu (41 12). Ka- da se govori da se Rahiqa rastavqa{e od daha (::: ) te umira{e, ::: se upotrebqava u zna~ewu daha. Tako se organ i wegova funkcija posmatraju zajedno: grlo di{e. 253 Dakle, mogu}e je da je grlo od po~etka imalo zna~ewe koje je dobilo kroz svoju delatnost, to jest pokret i aktivnost. 254 Ostaje otvoreno pitawe da li ::: mo`e zna~iti i vrat, to jest da li ta re~ mo`e ozna~avati wegov spoqa{wi deo. Volf (Vollf) smatra da ::: ima i to zna~ewe, 255 dok poneki biblisti odbacuju takvu mogu}nost. 256 Je- dan stih iz psalama (105 18) mogao bi se upravo tako prevesti: Okovima stego{e noge wegove, gvo`|e ti{ta{e ::: wegov. Kada je Saul oti{ao u Endor (1Sam 28 9), vra~ara mu je rekla: za{to, dakle, me}e{ om~u ::: mome da me ubije{. Iako takav prevod re~i ::: nije iskqu~en, ipak se to zna~ewe vrlo retko pojavquje. Osnovno zna~ewe ::: grlo blisko je povezano s funkcijom tog or- gana, koja se uvek sastoji u dinamici kretawa. Samo izvori{te pokreta je poriv, `eqa, `udwa, zahtev ili ~e`wa. ::: je tako nosilac voqe. 257 Oni po- di`u ::: svoj da se vrate nazad (Jer 22 27) zna~i upravo: Oni }e `eleti da se vrate. Voqni pokret mo`e da do|e zbog gladi: Wihov hleb je za wihov ::: , to jest za wihovu `udwu (`equ) (Os 9 4). Ipak, ::: je pokreta~: Ko se trudi, sebi se trudi, jer ga nagoni ::: wegov (Pr 16 26). Ako se u Pri~ama Solomonovim13 2b ::: odre|uje kao veroloman i nasilni~ki, onda on mo`e ozna~avati samo po`udu ili nagon. 258 Nefe{kao takav stoji umesto neogra- ni~ene `udwe. Jo{ nagla{enije zna~ewe `eqe ::: ima kada se u Ponovqe- nimzakonima (21 14) govori o `eni zarobqenoj u ratu. Ako je gospodar `eli otpustiti da ide kud joj je voqa, kratko se ka`e: ::: neka ide po voqi; OSNOVNI ANTROPOLO[KI POJMOVI U STAROM SAVEZU 65 251 Wolff, op. cit., 29. 252 Tehni~ki izraz u Starom Savezu za dah uglavnom je ::: , a kasnije i . To zna~e- we ::: ima i u Post 1 30: i sve u ~emu je dah `ivotni ( ::: ). 253 Schmidt, op. cit., 378. Isto je otprilike s imenicom s (nos, qutwa) i glagolom :s (qutiti se), koji je izvorno zna~io useknuti se. 254 Vrlo je verovatno da je koren od tri suglasnika nastao razvijawemiz dva radikala: takav izvorni bilaritet mogu} je kod glagola kod kojih je nun prvi radikal, {to konkretno zna~i da se koren ::: obrazuje pomo}u predlo`enog : i ::. Veoma sli~no je i s glagolom :: (duvati), koji tako|e nastaje od predlo`enog : (izvorni koren mu je :). 255 Wolff, op. cit., 3132. 256 Westermann, op. cit., 73; Seebass, op. cit., 539. 257 Kohler, op. cit., 130. 258 Wolff, op. cit., 33. isto se tako ka`e za otpu{tawe slugu (Jer 34 16): po wihovoj `eqi :::: . Naro~ito je zanimqiva fraza kojom se izra`ava slobodna voqa (Post 23 8; 2Car 9 15): :::::s ::s ako ho}ete. Upadqivo se ~esto ::: povezuje s re~ima korena s, koje su u pielu i hitpaelu, te obi~no zna~e: `eleti, `udeti, prohtevati. Ako se `ud- wa nefe{a odnosi na rane smokve (Mih 7 1), na jelo od mesa (Ponz 12 15; 1Sam 2 16) ili pak na vino (Ponz 14 26), tada se jo{mo`e podrazumevati da je grlo nosilac `udwe. Kada, me|utim, zlo (Pr 21 10), carstvo (2Sam 3 21; 1Car 11 37) ili Bog (Ps 42 1; Is 26 9) postanu objekti `eqe ili kada uop{te nema objekta (Pr 13 4, 19), tada ::: pokazuje `udwu kao takvu, qudski nagon (poriv) kao subjekt `udwe. 259 U mudrosnoj literaturi ::: se odre|uje kao `udwa i time dobija negativan aspekt, mada se ne osu|uje htewe kao takvo, ve} po`uda bezbo`nikova. 260 S druge strane, Bog je ~esto predmet ~ovekove (pravednikove) `udwe: Kao {to jelen tra`i potoke, tako ::: moj tra- `i tebe, Bo`e (Ps 42 1; up. Ps 63 2; 84 3; 119 20, 81; 130 5; 143 6, 8; Is 26 9). Sli~no tome, i nerotkiwa Ana (1Sam 1 15) izliva svoj nefe{. U pesmi ^uj, Izraile (Ponz 6 5) ka`e se da svaki Izrailac qubi Jahvea svim ::: , to jest svom svojom silom i `udwom. Naravno, kada se ::: pojavquje sa zna~ewem voqe, `eqe ili poriva, uvek se misli na celog ~oveka. To je naro~ito izra- `eno u Pnp 1 3; 3 14, gde izme|u ~e`wivog nefe{a i osobe gotovo ne posto- ji razlika. 261 Pored toga {to pojam ::: ozna~ava poseban organ i akt voqe, wegovo se zna~ewe svakako pro{iruje: on je sedi{te i akt i ostalih du{evnih ras- polo`ewa i ose}awa. Na svim tim mestima ima ih ukupno 84 ::: se prevodi kao du{a, naravno du{a u biblijskom smislu. 262 U Kwizi Izla- ska (23 9) ka`e se: Do{qaka ne treba da ugwetava{, jer vi znate kako je du{i (::: ) do{qaka, jer ste bili do{qaci u zemqi Misirskoj. Na ovommestu ::: se mo`e prevesti kao du{a, jer se u stihu ne misli na po- trebe i `eqe stranca, ve} na sva wegova ose}awa. 263 Na du{u kao sredi{wi organ onoga koji pati misli i Jov kada pita svoje prijateqe (19 2): Dokle }e- te mu~iti du{u (::: ) moju? 66 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 259 Ibid., 33. 260 Westermann, op. cit., 76. 261 Seebass, op. cit., 540. 262 Westermann, op. cit., 7784. 263 Wolff, op. cit., 35. Nefe{ (du{a) je ina~e ne{to ~ime se iskazuje saose}awe s nesre}ni- kom(Jov 30 25). Idruge emocije iskazuju se preko :::. Vrlo je upadqivo da na mnogo mesta u StaromSavezu s timpojmomstoji pridev mar (gorak) :::: ozna~avaju}i bol (2Car 4 27), poti{tenost (Pr 31 6), gor~inu (Ps 31 7) i o~ajawe. Re~ mar mogla bi mo`da da asocira na ::: kao ~ulo ukusa (Pr 27 7): Du{a (:::) sita gazi med, a gladnoj du{i (::: ) slatko je i {to je gorko. Ipak, kontekst, kao i u drugimprimerima, iskqu~uje takav prevod. Re~ je, jed- nostavno, o du{evnomraspolo`ewu. 264 Pojamnefe{mo`e se odnositina str- pqivost (Jov 6 11) i nestrpqivost (Br 21 4; Sud 10 16; 16 16; Zah 11 8), jer ne- strpqiv ~ovek di{e brzo, dok je kod strpqivog obrnuto. 265 Kao {to je ve} re~e- no, ::: se uzima kao nosilac svih du{evnih raspolo`ewa. On je subjekt mr- `we (2Sam 5 8), a, naravno, i qubavi (Pnp 1 7; 3 14). Kada se Sihem zaqubio u Dinu, Jakovqevu k}er, ka`e se da se Sihemov ::: prilepio za Dinu (Post 34 224). Subjekt qubavi u izrailskoj misli je :::, a ne srce (: ). 266 ::: ose}a tugu i pla~e (Jer 13 17), veseli se (Is 61 10), raduje se Gospodu (Ps 35 9). Na jo{nekimmestima pokazuje se kao subjekt du{evnih raspolo`ewa (Sud 18 25; 2Sam17 8; 2Car 4 27; Ps 6 3; 42 6, 12; 43 5; Pr 31 6; Is 53 11; Jer 4 3; Jon 2 8). Iako ozna~ava `ivotnost, du{evna raspolo`ewa i snagu poriva, ::: se ovde ipak ne mo`e uzeti kao sinonim za re~ `ivot, ve} pre ozna~ava in- dividuaciju `ivota. On ne ozna~ava du{u kao neku nijansu, ve} kao du{ev- nu silu, vitalnost personaliteta. 267 Ta sila kona~no dolazi od Boga: Zakon je Gospodwi savr{en, krepi ::: du{evnu silu (Ps 19 7). Posebno je zani- mqiv starosavezni post ::::: (Ps 35 13; Is 58 3, 5) za Dan izmirewa (Lev 16 29, 31; Br 29 7; 30 14). 268 Tu je re~ o pro~i{}avawu strasti (`ivotne ener- gije) kroz podvig posta, a time se izra`avalo pokajawe. Pri tomse ne misli na du{u u u`em smislu, ve} na celog ~oveka kao nefe{. Naravno, u krajwoj liniji, tu se, naro~ito u poetskim delovima, du{a (::: ) izjedna~ava sa ja ili sopstvom kao subjektom raspolo`ewa. Prevod re~i ::: kao yuch u Septuaginti ~esto dovodi do zabuna. Na- ime, u Prevodu sedamdesetorice ::: je na oko 680 od 754 mesta preveden kao yuch. 269 Uz to se plural znatno ~e{}e koristi nego u masoretskom tekstu, mada time smisao nije sasvim proma{en. 270 Nakon temeqnog Braciotisovog OSNOVNI ANTROPOLO[KI POJMOVI U STAROM SAVEZU 67 264 Ibid., 36. 265 Schmidt, op. cit., 380. 266 Westermann, op. cit., 82. 267 Seebass, op. cit., 544. 268 Ibid., 545. 269 Po istra`ivawu D. Lisa, Nephesh. Histoire de lame dans la revelations dIsrael au sein des religions proches-orientales, EhPhr 50 (1959) 181228. 270 Seebass, op. cit., 537. istra`ivawa ne mo`e se re}i da je gr~ki prevod yuch potpuno neprikladan za izvorni starosavezni izraz ::: . 271 Naime, iskonsko zna~ewe re~i yuch je dah; ona ponekad ozna~ava `ivot, a mo`e da zna~i i sedi{te `eqa, ose}a- we, kao i sredi{te religioznosti; susre}e se ~ak i kao oznaka za ~oveka ili pak kao li~na zamenica. 272 Iz toga proizlazi da je Septuagintin prevod ::: kao yuch vi{e starosavezan nego specifi~no jelinski, pogotovo kada se misli na kasniju jelinsku tradiciju razvijenu kroz platonisti~ku i neoplatonisti~ku filosofiju. 273 Upotreba re~i ::: u kumranskim teksto- vima uveliko odgovara samomstarosaveznom pojmu ::: , 274 mada se pojavquje s druga~ijom formulom qum(hif. al nef{o, na ne{to se obavezati). 275 No- vosavezni pisci re~ yuch koriste potpuno u duhu starosaveznog ::: ; 276 izostaju samo zna~ewa poput grla, daha i sli~nih. Ozna~avaju}i vitalni organ, organ bez kojeg ~ovek ne bi mogao da `i- vi, ::: mo`e da ozna~ava i sam `ivot. Za sinteti~ku misao starih Jevreja to je sasvim mogu}e. Razlika u odnosu na prethodnu grupu zna~ewa sastoji se i u tome {to je kod wih ::: ve}inom subjekt, dok je ovde uglavnom objekt. 277 Dobar primer za to su Pri~e Solomonove (8 3536), gde kontekst zahteva takav prevod: Jer ko mene nalazi, nalazi `ivot (:) i dobija qubav od Gospoda. A ko meni zgre{i, ~ini krivo nefe{u svom. Svi koji mene mrze qube smrt. 68 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 271 Nephe{ psyche. Ein Beitrag zur Forschung der Sprache und Theologie Septuaginta, SVT 15 (1966) 181228. 272 Westermann, op. cit., 95. 273 Mi{qewe nekih biblista da je u kasnijem razdobqu (Prem 3 9; 2Mak 12 4245; 15 1116), pod uticajem jelinske filosofsko-religijske misli, u biblijsku misao uvedena iz- vesna antropolo{ka dihotomija supstancionalisti~kog tipa (naro~ito u takozvanom jeli- nisti~kom judaizmu) ne mo`e se smatrati relevantnim. 274 Izgleda da najvi{e pometwe u razumevawe esenske eshatologije unosi izve{taj Jo- sifa Flavija o esenima (Judejski rat II, 154158). Po wemu su eseni verovali da je qudska du{a besmrtna i da poti~e s neba. Telo je pak okov ili tamnica du{e. Posle smrti du{a pra- vednika vra}a se na nebo, u carstvo bla`enih, dok gre{nika ~eka zaslu`ena kazna. Upotreba re~i ::: i karakteristi~an stih (1QH III, 19): Slavim te, Gospode! Jer si ti spasao du{u moju iz jame, iz podzemqa bezdana uzdigao si me na ve~nu visinu, pru`aju sliku koja je suprot- na opisu Josifa Flavija. 275 Op{irnije o tome: H. A. Brongers, Das Wort NP[ in den Qumranschriften, RQu 15 (1963) 407415. 276 Tako, na primer, apostol Pavle upotrebqava re~ yuch da poka`e `ivot u svoj ce- losti (Rim 2 9), kao i sve qude (Rim 13 3), Schnelle, or. cit., 123. 277 Westermann, op. cit., 85. U ovoj antitezi ::: se pokazuje kao sinonim za re~ `ivot. 278 Isto je i u slede}em stihu: Gospode, izveo si iz podzemqa ::: moj (Ps 30 3), {to zna~i: vratio si me u `ivot. Kada se govori o spasavawu `ivota, starosavezna literatura pokazuje da gotovo svi glagoli kojima se ozna~ava spasavawe mo- gu kao objekt da imaju ::: . 279 Kada je re~ o ne~ijoj glavi, to jest `ivotu, su- sre}e se glagol :: u pielu i nefe{ ::: :: (1Sam 20 1; 22 23; 23 15; 25 29; 2Sam 4 8; 16 11; 1Car 19 10, 14; Ps 35 4; 38 13; 40 15; 54 5; 63 10; 70 3; 86 14; Jer 4 30; 11 21; 19 7, 9; 21 7; 22 25; 38 16 itd.), dok je sa~uvati `ivot ::::: (Jov 2 6; sli~no: 2Car 1 13; Jest 7 3). Kratka izreka :::: zna~i `ivotje vredan izbavi `ivotsvoj (Post 19 17; sli~no: Pr 7 23). 280 U Ps 19 8 tako|e odgovara samo zna~ewe `ivot: Ko pribavqa razum, qubi `i- vot svoj (::: ); i ko dr`i mudrost, na}i }e dobro. Takvo zna~ewe izraza ::: `ivot naro~ito se jasno pokazuje u starosaveznim zakonskim odlomcima u kojima se govori o ubistvu i posle- dicama tog prekr{aja. U Lex-u talionis-u (Zakoniku taliona Izl 21 2324) ka`e se: Ako li se dogodi smrt, tada }e{ uzeti `ivot (::: ) za `ivot (::: ). Oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu. Ovde se pod re~ju ::: ne podrazumeva `ivot kao ne{to apstraktno, op{te, neodre|eno ili nekonkretno, ve} je re~ o sopstvenom, konkretnom ja u svoj wegovoj jedinstvenosti. 281 UStaromSavezu `ivot se veoma cenio, {to po- kazuje jo{jedno zakonsko pravilo: Ako koji ~ovek ubije ::: (qudski), da se pogubi Pravilo po kojem se krv `rtvenih `ivotiwa nije smela jesti, ali ni krv uop{te, obja{wava Devteronomisti~ki zakon (Ponz 12 23): Samo pazi da ne jede{krv, jer je krv ::: 282 Krv se u StaromSavezu poistove}ivala sa `ivotom, dok potpuni `ivot pripada samo Jahveu. Ista se misao nalazi i u pri~i o Josifu (Post 37 22): kada su bra}a htela da ubiju Josifa, Ruvimspa- sava ::: wegov: nemojte krvi prolivati; bacite ga u ovu jamu u pusti- wi Poistove}ivawe ::: s krvqu (::) precizno je nagla{eno u Zakoniku svetosti (Lev 17 11): Jer je ::: tela u krvi. Sve{teni~ko predawe tako|e poistove}uje `ivot (::: ) s krvqu, i to se odnosi na `ivotiwsku krv: Ali ne OSNOVNI ANTROPOLO[KI POJMOVI U STAROM SAVEZU 69 278 Wolff, op. cit., 37. 279 Seebass, op. cit., 547. 280 Schmidt, op. cit., 379. 281 Westermann, op. cit., 86. 282 Seebass, op. cit., 549. jedite mesa sa ::: wegovim, a to mu je krv (Post 9 4). Pomenuti stihovi, me|utim, pokazuju da ::: u jevrejskom nikada nema zna~ewe krvi, ve} da se krv naknadno povezuje sa ::: , u smislu `ivota. 283 S druge strane, `ivot (::: ) se dovodi u blisku vezu s dahom. Kada prorok Ilija o`ivqava udovi- ~inog sina (1Car 17 21), u wega se ponovo vra}a dah ::: `ivot. Sli~no je u Ps 33 4; 86 13; Jez 13 19 itd. Unefe{u se odra`ava `ivot; dah pokazuje `ivot i nestaje s wim; tako je `ivot tamo gde je dah i nema `ivota tamo gde nema da- ha. 284 Naime, izgleda da je re~ o dve razli~ite starosavezne tradicije; po jed- noj se `ivot poistove}uje s krvqu, a po drugoj s dahom, 285 dok sam ::: ozna~a- va konkretan `ivot. Postoje biblijski stihovi u kojima se ::: i : poja- vquju kao pojmovi koji se gotovo mogu zameniti jedan drugim. Svi `ivi mo- `e da bude i :::: i : (up. INav 10 28, 30, 32, 35, 37; Jov 31 39; Ps 21 5; 64 2; Jest 7 7). 286 Naravno, ti pojmovi nisu sasvim isti. Nefe{ se ponegde prevodi li~nom zamenicom ja. A. R. Xonson (A. R. Johnson) smatra da se ::: mo`e prevesti li~nom ili povratnom zameni- com izme|u 123 i 223 puta. 287 K. Vesterman pak navodi sva mesta gde se ::: koristi kao li~na zamenica, s tim da se wime mogu ozna~avati sva tri li- ca u jednini i mno`ini (ja, ti, on, mi, vi, oni). 288 Karakteristi~an pri- mer u kojem se ::: pojavquje kao zamenica jeste razgovor izme|u Avrama i Sare (Post 12 13): Nego ka`i da si mi sestra, te }e mi biti dobro tebe radi i zahvaquju}i tebi osta}e moj nefe{ u `ivotu. Paralelizam dva posledwa reda predo~ava da se moj nefe{ mo`e razumeti kao varijanta za ja, te se mo`e i ovako prevesti: da bih ja, zahvaquju}i tebi, ostao u `ivotu. Takva mogu}nost jo{ je izra`enija u anegdoti o Isakovom blagoslovu (Post 27 4): i donesi da jedem, pa da te blagoslovi moj nefe{ dok nisam umro. O~igledno je da je moj nefe{ (:::) sinonim za ja. Na jednom mestu u isto- riji o Davidu (1Sam 18 1) ka`e se da Jonatan qubqa{e Davida kao svoj ::: , to jest kao samog sebe. Ve} u starijemdobu u pesni~kimodlomcima (Sud 5 21 Devorina pesma) ::: se izjedna~ava sa ja: pogazio si, nefe{u moj, sna- 70 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 283 Westermann, op. cit., 74. 284 Schmidt, op. cit., 378. 285 Westermann, op. cit., 74. 286 G. Gerleman, hjh, THAT I, 553. 287 Johnson, op. cit., 15. 288 Westermann, op. cit., 90. `no. Izrazom s celim ::: dopuwuje se intenzitet ~itavog bi}a (Ponz 4 29; 6 5; 10 12; 11 13; 26 16; 30 2, 6, 10; INav 22 5; 23 14; 1Car 2 14; 8 48; 2Car 23 25; up. 1Dn 22 19; 28 9: voqnim nefe{om). 289 ::: u tim stihovima ne ozna~ava tek du{u kao nosioca ose}awa, ve} ~itavo bi}e, sopstvo. Najizra`enije zna- ~ewe li~ne zamenice ::: ima kada se upotrebqava kao sinonim za telo meso, duh ili srce (Pr 2 10; Ps 84 2). Time se ::: potpuno pribli`ava svom najvi{em zna~ewu, a to je osoba ili li~nost. Kao {to je ve} re~eno, ::: se ne nalazi samo u qudskoj krvi ve} i u `i- votiwskoj. Sve{teni~ko predawe u izve{taju o stvarawu pomiwe pojam ::: i on se odnosi na `ivotiwski svet (Post 1 20; sli~no Lev 11 46; Jez 47 9), na vodene `ivotiwe (Post 1 20), kao i na kopnene (Post 1 24). Potom se sva `iva bi}a nazivaju nefe{ima (Post 9 12). U Kwizi Postanka 9 1516 da- qe se govori o uspostavqawu Saveza izme|u Jahvea i qudi sa svim ::: u svakom telu, dok se u slede}em stihu govori o Bo`ijem Savezu sa svim ::: u svakomtelu koje je na zemqi. 290 ::: se nazivaju sva `iva bi}a, `i- votiwe, kao i ~ovek; sve ono {to ima `ivot jeste ::: , ali po{to je re~ o pojedina~nimi konkretnimbi}ima, najta~niji prevod bio bi `ivo bi}e. Stari Savez ipak jasno svedo~i o tome da je ~ovek posebno bi}e, dale- ko iznad `ivotiwa. On je, naravno, ::: , kako se ka`e u jahveisti~kom izve{taju (Post 2 7), i poseduje individualni oblik `ivota. I pored toga, sintagma `ivo bi}e nije dovoqna da se wome u potpunosti do~ara lik tva- ri koju je Bog stvorio po slici svojoj. Ne samo da izraz `ivo bi}e nije sa- svim adekvatan izraz za ~oveka, ve} se na mnogim mestima u starosaveznim spisima ::: mo`e prevesti samo kao li~nost. O tome svedo~i ~itav niz tekstova. Jedan takav primer postoji u Pri~ama Solomonovim (3 2122): ~uvaj pravu mudrost i razboritost. I pripa{}e ti `ivot (:) za tvoj ::: , i nakit vratu tvojemu. Ovde se ::: ne mo`e prevesti kao `ivot, jer se ne govori {ta ::: ima, ne- go o tome ko je on, kome }e pripasti `ivot. 291 Pravni tekst iz Zakonika sve- tosti (Lev 17 10) obja{wava te odnose: Svaki koji bude jeo krv, okrenu}u lice svoje nasuprot tog ::: koji bude jeo krv. OSNOVNI ANTROPOLO[KI POJMOVI U STAROM SAVEZU 71 289 Seebass, op. cit., 546. 290 Kohler, op. cit., 41. 291 Wolff, op. cit., 41. Tako kazuisti~ki zakoni, ne samo pri odre|ivawu stvarnog (~iweni~nog) stawa nego i pri odre|ivawu posledica (kazni) za vinovnika, veoma retko koriste kolektivni pojam ::s (formula: : ::s ako neko), te se on susre}e samo u Lev 1 2; 13 9; Br 19 4; 292 za `ene se isto retko ka`e :s (Lev 17 4, 9). Kao apstraktniji, juridi~ki jasniji pojam slu`i ::: , sa zna~e- wem: ~ovek, li~nost, neko. Naj~e{}e u prvim re~ima stoji : ::: ili ::: :s ako neko (Post 17 14; Izl 12 15, 16, 19; 31 14; Lev 2 1; 4 2; 5 1, 2, 4, 15, 17, 21; 7 18, 2021, 25, 27; 17 12, 15; 19 8; 20 6; 22 3, 4, 6; 23 29, 30; Br 5 6; 9 13; 15 27, 28, 30, 31; 19 13, 20, 22; 30 313, kao i Jez 18 4, 20). 293 Jedna od takvih odredaba u Lev 23 30 glasi: Svaki ::: koji bude radio kakav posao u taj dan, toga ::: }u ja istrebiti iz wegova naroda. Pod izrazom ::: se, dakle, podrazumeva samo jedna li~nost koja stoji na- spram ostatka naroda. Ali ::: mo`e da se na|e u pluralu i da zna~i vi{e li~nosti, kao, na primer, u Lev 18 29: Za svakog ko u~ini {ta od ovih gadosti, ti nefe{i (mno`. ::: ) koji tako urade, bi}e istrebqeni iz wihova naroda. Sli~no je prilikom nabrajawa osoba. ::: se uvek prevodi kao li~nost i to se pojavquje ve} od samog po~etka (INav 10 28, 30, 32, 35, 37, 39; 11 11; 1Sam 22 22; Jer 43 6; 52 30; up. Post 46 1527; Izl 1 5; 16 16; Br 31 2846). 294 Kada se kod proroka Jeremije (43 6) nabraja qudstvo koje je oti{lo u Egipat, govori se o mu{karcima, `enama, deci, carevimk}erima i svim::: (jed.), ukqu~u- ju}i Jeremiju i Varuha. Tu ::: , iako u jednini, ima kolektivno zna~ewe i ozna~ava sve one koji su oti{li u Egipat. Upravo tako sve{teni~ko preda- we bele`i koga je Avraam poveo sa sobom kada je po{ao iz Harana u zemqu Hanansku (Post 12 5). Takvih primera ima u jo{nekim starosaveznim delo- vima (Post 46 15, 18, 22, 25). Dakle, ::: mo`e ozna~avati i vi{e qudi koji su zajedno, to jest zajednicu. Upotreba re~i ::: u pluralu (::: ) ~e{}a je u kasnijim tekstovima. Od 44 puta, koliko se ta re~ ukupno pojavquje, 20 pu- ta je prisutna u delovima iz sve{teni~kog predawa. 295 Plural stalno iska- zuje mno{tvo li~nosti. Po Br 19 18, vodom o~i{}ewa kropi se {ator u ko- jem je neko umro, te svi sudovi i svi ::: , {to zna~i sve osobe koje su pri- stupale u {ator. 72 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 292 K. Elliger, Levitikus, HAT I/1, Tubingen 1966, 34. 293 Westermann, op. cit., 89. 294 Seebass, op. cit., 550. 295 Wolff, op. cit., 42. Neki stihovi (Lev 19 28; 21 1; 22 4; Br 5 2; 6 6; 6 11; 9 6, 7, 10, 11, 13; Ag 2 13) ipak pokazuju da bi ::: mogao ozna~avati i le{ :::: . Pri tome se ne misli ni na umrlu du{u, ni na uga{en `ivot, ve} na umrlu osobu s kojom naro~ito nazirej nije smeo da dolazi u dodir. Upadqivo je i to da re~ ::: ponekad, ~ak i bez dodatka mrtav (: ), mo`e ozna~avati be`ivotno telo (Br 5 2; 6 11; up. Br 19 11, 13; Ag 2 13). 296 Naravno, o tom pitawu postoje razli- ~ita mi{qewa. 297 Sama ta ~iwenica vrlo je ~udna, jer nefe{ ozna~ava `i- vot, vitalnost, pokret. Ipak, upotreba izraza ::: u pojedinim odlomci- ma upu}uje na to da se uz wega : pojavquje u genitivu (Lev 21 11). Tako se u Br 6 6 ne mo`e re}i mrtav nefe{, ve} nefe{ (li~nost) mrtvoga. 298 Odatle ::: ne mo`e da bude sam le{, ve} ne{to {to je u vezi s wim. ^iwenica da su se sudovi bez poklopca {to su se nalazili u {atoru u kojem je neko umro mo- rali ritualno ~istiti (Br 19 14) ukazuje na to da ::: nije tek le{. Najvero- vatnije se, ipak, to izvodi iz op{teg zna~ewa re~i ::: kao li~nosti; u ta- kvom ozna~avawu naprosto se mo`e videti eufemisti~ki opis, izbegavawe pomiwawa le{a: on (veliki sve{tenik) da ne prilazi li~nosti mr- tvoga (Lev 21 11); ako se mrtvaca li~nost nekog ~oveka dotakne(Br 19 11). 299 Osim toga, osnovni antropolo{ki izraz za telo :: nigde se u starosaveznim spisima ne koristi za ozna~avawe le{a, te je te{ko pret- postaviti da bi ::: mogao da ima takvo zna~ewe. Iako ne ~esto, ipak se ponegde govori i o Jahveovom nefe{u. Dodu{e, o wemu se ne govori tako slikovito kao o licu, ruci ili krasoti Jahveovoj. Pa opet, Jahve se zakliwe svojim ::: (Am 6 8), to jest samim sobom ili sa- mom sebi. Kod Drugo-Isaije (42 1) Jahve govori o sluzi koji je mio wegovom nefe{u, dok u 1Sam2 35 govori Iliji: Asebi }u podignuti sve{tenika ver- na, on }e raditi po srcu mojemu i po nefe{u mome. Jahveov ::: pokazuje we- gov odnos prema samomsebi, to jest prema sopstvenoj li~nosti. Ako se seti- mo da je ~ovek kao ::: slika Bo`ija, a da Stari Savez govori i o Jahveovom nefe{u, onda bi se time samo potvrdila ~ovekova bogolikost kao li~nosti. Dodajmo da se pod nefe{om gotovo uvek podrazumeva delawe i pokret, to jest supstantiv koji je ozna~en kao ::: stalno se verbalizuje, to jest shvata se u odnosu i aktivnosti. Jedan od osnovnih postulata starosavezne misli glasi: Nema bi}a bez pokreta. Pokret u Starom Savezu svakako podrazume- va relaciju i saodnos. S toga se aspekta ::: potpuno poistove}uje s pojmom li~nosti. OSNOVNI ANTROPOLO[KI POJMOVI U STAROM SAVEZU 73 296 Ibid., 43. 297 Johnson, op. cit., 78; Elliger, op. cit., 288. 298 Seebass, op. cit., 550. 299 Westermann, op. cit., 9091. Postoji, dakle, ~itav niz zna~ewa starosaveznog pojma ::: . Poku{aj D. Lisa 300 da istorijski razvrsta tekstove u kojima se taj izraz pojavquje i da u wima prepozna razvoj zna~ewa te re~i nije dao zadovoqavaju}e rezulta- te. Pokazalo se da je, semu retkimprilikama, izraz ::: mnogozna~an kako u najstarijim tako i u najmla|im starosaveznim spisima. To potvr|uju i tekstovi prona|eni u Kumranu, u kojima se izraz ::: pomiwe na oko 150 me- sta. Upotreba izraza ::: ostala je relativno blizu starosaveznoj, mada su prisutne izvesne izmene, a zna~ewe je donekle pro{ireno. 301 Stoga bismo predlo`ili re{ewe koje vi{e odgovara duhu starosave- znih Izrailaca, wihovom nagla{eno stereometrijsko-sinteti~kom na~inu razmi{qawa, u kojem se jedan deo tela posmatra uz specifi~ne aktivnosti i sposobnosti, a mo`e se uzimati i kao znak za celog ~oveka. U toj logici naivno-slobodnih asocijacija re~ju grlo mo`e se ozna~avati jedan deo tela, ali i organ hrawewa, sitost, ~ulo ukusa i organ disawa, dok se istovreme- no wime mo`e ozna~iti i sam ~ovek (i kod nas se mo`e ~uti: 300 grla stoke ili sedam gladnih usta). Naravno, mogu} je i obrnut proces, da se op{tijim pojmom ozna~ava ne{to konkretno, kao {to se, na primer, du{a mo`e po- istovetiti s ose}awima ili `ivot s krvqu. Kada je re~ o nefe{u, to bismo mogli otprilike ovako odrediti: od svih zna~ewa koja re~ ::: ima kao naj- {iri pojam izdvaja se izraz li~nost. To zna~ewe obuhvata sva druga zna~e- wa i pojmove koji se u Starom Savezu povezuju s re~ju ::: . Za sinteti~ku misao starih Jevreja potpuno je prihvatqivo da se u`impojmovima izra`a- vaju {iri i obrnuto. To je neka vrsta poimawa {to ~vrsto povezuje {ire i u`e pojmove. Dakle, re~ ::: prevodi se kao li~nostna onim mestima na ko- jima kontekst i smisao to zahtevaju kada je re~ o ~oveku, to jest kada je re~ o ~oveku kao li~nosti, ili pak kada se govori o Jahveovom nefe{u. Na dru- gimmestima za ::: se upotrebqava neki drugi odgovaraju}i pojam(grlo, vo- qa, du{a, `ivoti drugi) koji, u starosaveznom smislu, na neki na~in pot- pada pod izraz li~nost ili se s wim dovodi u vezu. 2.2. :: basar Dok se ::: (du{a) u najmawe tri odsto primera u Starom Savezu pri- pisuje Bogu, dotle se :: 302 nijednomne odnosi na Boga. 303 Zato se o :: kod 74 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 300 Lys, op. cit., 194196. 301 Seebass, op. cit., 553. 302 Jevrejska re~ :: (telo, meso) ima u ve}ini semitskih jezika srodan izraz HAL 156b; P. Fronzaroli, AANLRVIII/19 (1964) 170.253.266.277. Arapski ba{arat je ko`a, kao i u `ivotiwa, za razliku od ::: , govori neuporedivo vi{e. :: je zastupqen ukupno 270 puta, 304 a od toga se 104 puta odnosi na `ivotiwe, 305 {to je vi{e od jedne tre}ine. Sama ta ~iwenica ukazuje na to da je :: pojam koji pove- zuje ~oveka i `ivotiwski svet. To pokazuje veliki broj stihova u kojima :: ozna~ava ~ovekovo ili `ivotiwsko meso. Opisuju}i lakomislenost Jerusalima, prorok Isaija (22 13) ka`e: A gle, radosti veseqe, ubijaju gove- da, koqu ovce, jedu meso (:: ) i piju vino: jedimo i pijmo, jer }emo sutra umreti. Jasno je da je :: ovde `ivotiwsko meso. Jo{ ~e{}e se tom re~i ozna~ava meso `rtvenih `ivotiwa (Lev 4 11; 7 1521; Br 19 5, itd.), pa je razumqivo {to se ona tako ~esto pojavquje u Kwizi Levitskoj. Ne{to re|e :: ozna~ava i ~ovekovo meso, a tako|e i `rtveno meso mnogobo`a~kih kultova koji su s vremenom uzimali maha kod Izraila (Lev 26 29; Is 49 26). O :: kao komadu mesa na qudskom telu govori se u jahvei- sti~kom izve{taju o stvarawu `ene od Adamovog rebra 306 (Post 2 21): pa mu uze jedno rebro, i mesto popuni mesom(:: ). Ponekad se :: pomiwe po- red ostalih delova tela kao vitalni i sastavni deo telesne celokupno- sti. 307 Tako se pomiwe pored kostiju (Jov 2 5): Nego pru`i ruku svoju i do- takni se kostiju wegovih i mesa (:: ) wegova, psova}e te u o~i; zatim po- red ko`e i kostiju (Pla~ 3 4). Kod Jova (10 11) se nabraja: Navukao si na mene ko`u i meso (:: ), i kostima i `ilama spleo si me. Da bi se predstavio `iv ~ovek, kao peti element potreban je duh. 308 To pokazuje vizija proro- ka Jezekila (37 6), kada se Jahve obra}a kostima razastrtim po poqu: I metnu}u na vas `ile, i oblo`i}u vas mesom (:: ), OSNOVNI ANTROPOLO[KI POJMOVI U STAROM SAVEZU 75 feni~anskom. Ugotovo svimaramejskimdijalektima :: ozna~ava meso (judejsko-aramejski bisra, sirijski i midjanski besra). Akadski bi{ru je malo dete (AHw 131a; CAD B 270a), dok je punsko b{r dete, potomak J. Hoftijzer, Eine Notiz zum pun. Kinderopfer, VT 8 (1958) 288292; DISO45. Uugaritskompostoji b{r i zna~i meso, telo (WUS 60); arapski pak ba{ar u {irem zna~ewu je qudsko bi}e, dok je na etiopskom basor strana re~. 303 Wolff, op. cit., 49. 304 :: se u aramejskimdelovima Kwige proroka Danila pojavquje tri puta: 2 11; 4 9; 7 5. Osim u INav, Am i Mal, :: se pojavquje u svim drugim starosaveznim kwigama, naro- ~ito u Petokwi`ju (138 puta, od toga 61 put u Lev), zatimkod Jez 24puta, Jov 18 puta, Is 17 pu- ta, Ps 16 puta i Jer 10 puta; cf. statistiku kod D. Lisa, Basar, 1519. U svim delovima Starog Saveza (ukqu~uju}i Ben Siraha i kumranske spise) :: je prisutan s odre|enim zna~ewem, te svaki poku{aj predstavqawa tog pojma ostaje bezuspe{an: R. Bratsiotis, ::, ThWAT I, 850851. 305 D. Lys, Basar. La chair dans lAncien Testament, Paris 1967, 18. 306 Wolff, op. cit., 50. 307 G. Gerleman, :: basar, THAT I, 377. 308 Wolff, op. cit., 51. te }u na vas navu}i ko`u, i metnu}u u vas duh, i o`ive}ete. Tom re~i ponekad se eufemisti~ki ozna~avaju stidni delovi tela (Izl 28 42; up. Lev 6 3; 16 4), mu{ki polni organ (Lev 15 2, 3, 7; Jez 16 26; 23 20), kao i `enski (Lev 15 19). 309 Kod Jezekila (16 26; 23 20) :: kao sinonim za genita- lije dobija negativno zna~ewe, ozna~avaju}i neverstvo. Po{to se :: pre svega odnosi na vidqivi deo ploti, wime se mo`e ozna~avati i ~itavo qudsko telo. 310 Otprilike pedesetak puta :: zna~i telo, 311 to jest tom re~i ozna~ava se vidqivi deo ~ovekovog bi}a. U opisu posve}ivawa levita (Lev 8 7) ka`e se: a oni neka obriju sav :: , {to zna- ~i ~itavo telo. Ikod Jova 4 1 jasno je da je :: telo: i dlake na :: mo- me nakostre{i{e se. Naime, :: je naj~e{}i, najva`niji i najobuhvatniji antropolo{ki termin za spoqni, vidqivi element ~oveka, a pri tome se podrazumevaju oba glavna zna~ewa: meso i telo. 312 Opet, telo se ne posmatra kao nekakva pretpostoje}a zaliha na kojoj ~ovek po~iva, ve} kao ne{to `i- votno i aktivno. 313 ^ovekovu plot Stari Savez do`ivqava kao delo ruku Bo- `ijih. Psalmist (119 73) govori: Ruke tvoje stvorile su me i na~inile me. Na drugom mestu istu misao izra`ava Tre}i Isaija: a ti si na{ lon~ar, i svi smo delo ruku tvojih (Is 64 8; up. Jov 10 8; 31 5; Ps 138 8; Is 45 11). Upa- dqivo je da se :: ne pomiwe neposredno u jahveisti~komizve{taju o stva- rawu ~oveka, iako se u Post 2 upotrebqava :: u oba svoja zna~ewa (2 21, 23). Nasuprot wemu pojavquje se ne samo ::: nego i ::: , dok se on, kao aluzija na Post 2 7, javqa na drugom mestu (Jov 34 14). 314 ^ovek je u svojoj celosti ipak qudsko telo koje sam Bog odeva ko`om, sastavqa ga s kostima i `ilama (Jov 10 11) i kroz wega struji krv. Delove ploti ~ine i srce, bubrezi, a o`i- vqava ga duh Bo`iji, te je ceo ~ovek upravo ::: . Antropolo{ki najva`nije zna~ewe telo, plot :: iskazuje ozna~avaju}i celokupnu vidqivu egzistenciju ~ovekovu. Ipak, jo{izra`e- niju antropolo{ku te`inu :: ima kada ozna~ava spoqa{wi vid qudskog bi}a, dok se unutra{wi izra`ava pojmom srce (: ). Time se misli na pot- punog ~oveka u wegovoj psihosomatskoj dvostrukosti, jer `ivot je telu srce zdravo (Pr 14 30). Mudri Propovednik sli~no govori (11 10): Uklo- ni, dakle, `alost od srca svoga, i otkloni zlo od tela svoga Upravo ta- 76 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 309 Bratsiotis, op. cit., 852. 310 W. Zimmerli, Ezechiel, BK XIII, 547. 311 Gerleman, op. cit., 377. 312 Bratsiotis, op. cit., 858. 313 Schmidt, op. cit., 382. 314 Bratsiotis, op. cit., 858. ko uo~qiva je razlika izme|u :: i ::: , naro~ito tamo gde se oba pojma istovremeno upotrebqavaju da bi se ozna~io spoqa{wi, odnosno unutra- {wi du{evni aspekt ~ovekov. Pri tom se ~ovek i daqe posmatra kao celi- na koja obuhvata spoqa{wost i unutra{wost. 315 Psalmist to poetski is- kazuje: `edna je Tebe du{a (::: ) moja, za Tobom ~ezne telo moje (::), ili: Gine du{a (::: ) moja `ele}i u dvore Gospodwe; srce (: ) moje i telo (::) moje otima se k Bogu `ivome (Ps 84 2). Ceo ~ovek se, dakle, obra}a Bogu. Navedeni stihovi otkrivaju izvesnu razliku izme|u tih izraza i to se ne sme prevideti; ali je isto tako iskqu~en bilo kakav dualizam (du- {a/telo) u platonisti~kom smislu. Telo, kao i du{a, nije ne{to {to ~o- vek ima, ve} je ono {to on jeste. 316 :: i ::: se shvataju kao dva razli~ita vida jedinstvenog bi}a ~ovekovog. 317 Pomalo za~u|uje to {to ::, iako je glavni pojam za plot, telo i uop{te telesnost, nigde ne ozna~ava mrtvo te- lo, le{, ~ak ni u Jez 32 5. Telo ili telesnost ukazuju na to da svi qudi imaju ne{to zajedni~ko. To je donekle nagla{enije kada je re~ o telesnim srodnicima, rodbini. Ne `ele}i da ubije brata, Juda savetuje bra}u da ga prodaju (Post 37 27): jer nam je brat, na{e je telo (::), to jest: na{ je srodnik. Sli~no se ka`e i u Kwizi o Nemiji (5 5): Telo (::) je na{e kao telo (::) bra}e na{e. ^e{}a od te rodbinske formule je: kostmoja i telo moje 318 (Post 29 14; up. Post 2 23; Sud 9 2; 2Sam5 1; 19 13). 319 Rodbinske veze nisu dozvoqavale pristup srodniku suprotnog pola: Niko da ne pristupi telu (s: ) svoga ::, da ne otkrije sra- motu(Lev 18 6). Tu je s: fiziolo{ki pojam za ~ovekovo fizi~ko telo, dok je :: juridi~ki pojam za rodbinsku pripadnost. Skup telesnih srodnika (::) naziva se u Lev 25 49 c:: rod, pleme. 320 Ipak, svi su qudi, u kraj- woj liniji, na neki na~in povezani; imaju zajedni~kog Tvorca (Is 64 7) ili poti~u od prvog qudskog para. Sama wihova priroda veoma je sli~na. :: se naro~ito odnosi na qude uop{te kada se pojavquje kao ::: sva tela, to jest celo ~ove~anstvo (Ps 136 25; 145 21; Is 40 5, 6; 49 26). Uperikopi o poto- pu (Post 6 17) ::: se odnosi na sva `iva bi}a, qude i `ivotiwe. Ponekad :: dobija specifi~no i za razumevawe starosavezne antro- pologije va`no zna~ewe; u Ps 119 120 to se jasno pokazuje: Drh}e od straha tvoga :: moj, i sudova tvojih bojim se. Paralelizam :: i ja pokazuje da OSNOVNI ANTROPOLO[KI POJMOVI U STAROM SAVEZU 77 315 Ibid., 859. 316 Schmidt, op. cit., 382. 317 Bratsiotis, op. cit., 860. 318 W. Reiser, Die Verwandtschaftsformel in Gen. 2, 23, ThZ 16 (1960) 14. 319 U Starom Savezu krv (::) se ne uzima kao oznaka za srodstvo, dok, na primer, na akadskom krv ima to zna~ewe (Soden, AHw, 158). 320 Wolff, op. cit., 54. :: mo`e biti blizu zna~ewa li~ne zamenice. 321 Kao izraz svaka du{a (INav 10 28), i izraz sva tela zna~i svako (Is 40 5; Jl 3 1). ::, kao i :::, ne samo kao li~na zamenica, ozna~ava ~oveka kao takvog, mada pod vidom tele- snosti. Plot, telo kao celovitost (Br 8 7; 1Car 21 27), u {irem smislu, ozna- ~ava potpunu li~nost ~oveka (up. Jov 34 15; 10 4; Ps 56 5, 12; Jer 17 5). 322 Od- lomci sve{teni~kog predawa bli`e odre|uju :: kao `ivotni, u kojem je dah (Post 6 17), to jest kao ::: `ivo bi}e (Post 9 16). 323 Na nekim me- stima ta re~ upotrebqava se u zna~ewu ~ovek, kao sinonim za ::s (Lev 13 18, 24; Ps 56 5; Dan 2 11; up. Post 6 3; Ps 78 38; Jer 17 5). 324 Jahveisti~ki izve{taj u Post 2 donosi jo{jedno, posebno zna~ewe. Naime, u stihu 24 ka`e se: Zato }e ostaviti ~ovek oca svoga i mater svoju, i prilepi}e se k `eni svojoj, te }e dvoje biti jedno telo (:: ). To zna~i da }e dvoje postati jedno, jedna `ivotna zajednica. Tim se pak ot- kriva nov aspekt tog suptilnog antropolo{kog pojma koji, uostalom, ozna- ~ava korpus, a ne figuru. 325 :: uop{teno ozna~ava qudski `ivot kao slab i propadqiv. Plot je ~vrsto vezana za zemqu i sama po sebi nema nikakvu silu. To pesni~ki do~ara- va psalmopisac (Ps 56 4): u Boga se uzdam, ne bojim se, {ta }e mi u~initi ::. Ustihu 11 govori se isto, s tim{to umesto :: stoji ~ovek. Potomse po- mo}u :: opisuje qudsko bi}e kao nemo}no i nesigurno nasuprot Boga. 326 Pra- vedni Jov (10 4) zapitkuje Boga: Jesu li u tebe o~i od mesa (::)? Vidi{li kao {to vidi ~ovek? Naravno, :: se nigde u svetim spisima ne odnosi na Boga. To je izraz karakteristi~an za ~oveka ili uop{te za ~ove~anstvo, za sve {to je zemnorodno, to jest stvoreno. Tako se u Ponovqenomzakonu (5 26) ka`e: Koje je telo (:: ) ~ulo glas Boga `ivoga gde govori iz ogwa, kao mi, i ostalo `ivo? Svako telo pred Bogom je kao trava (Is 40 6). Jer kada bi na wega okrenuo sr- ce svoje, uzeo bi k sebi duh wegov i disawe wegovo. Izginulo bi svako telo i ~ovek bi se povratio u prah, po re~ima pravednika Jova (34 1415). Sam Bog kao svemogu}i Tvorac i Gospod, u svojoj veli~anstvenosti, vlada i upravqa ::: kao svojomtvorevinom. 327 Svako telo dolazi wemu (Ps 65 2). Zatimse 78 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 321 Ibid., 53. 322 Schmidt, op. cit., 382. 323 A. R. Hulst, Kol-basar in der priestrlichen Fluterzahlung, OTS 12 (1958) 43. 324 Bratsiotis, op. cit., 860. 325 Gerleman, op. cit., 378. 326 Wolff, op. cit., 55. 327 Bratsiotis, op. cit., 861. ka`e: neka blagosiqa svako telo sveto ime Wegovo uvek i bez prestanka (Ps 145 21). Pred svemo}nim Bogom ~ovek kao :: nije samo slab ve} je u svojoj slabosti i prijem~iv za greh. Ipak, u Starom Savezu telo nije sedi- {te po`ude ili te`wi usmerenih ka zemqi, 328 za razliku od kumranskih spisa. 329 Apostol Pavle, iako potpuno veran duhu starosaveznog predawa, ne{to vi{e nagla{ava poriv telesnosti, te se sarx ponekad shvata kao ne- kakva sila po`ude: jer znam da dobro ne `ivi u meni, to jest u telu mo- jemu (Rim 7 18). Naravno, re~ je o nagonu telesnosti kao jednom od aspekata qudskog bi}a, a ne o ideji da je telo po sebi ne{to r|avo. 330 S druge strane, za apostola Pavla swma je najobuhvatniji izraz za ~ovekovo sopstvo. 331 Na- suprot tela (telesnosti) stoji duh (Is 31 3) koji daje Jahve, jer svaki koji prizove ime Gospodwe spa{}e se (Jl 2 32). Kona~no, samo po sebi telo kao Bo`ija tvorevina nije zlo; gre{an je samo nagon telesnosti koji odvla~i od Boga i vu~e zemqi prolaznom. 2.3. ruah Ve} prvi osvrt na statistiku pokazuje da se 332 u dva pogleda razli- kuje od ::: i :: . Prvo, ~esto ozna~ava prirodnu silu, vetar, i to na 113 mesta od ukupno 389 (378 jevr., 11 aram.) u Starom Savezu. 333 Drugo, OSNOVNI ANTROPOLO[KI POJMOVI U STAROM SAVEZU 79 328 McKenzie, op. cit., 173. 329 U kumranskim tekstovima :: je ~est i antropolo{ki va`an pojam. On zadr`ava ranija zna~ewa iz starosaveznih spisa, s tim {to, pored slabosti i prolaznosti, ozna~ava i silu po`ude i gre{nost. Tako se susre}u izrazi: gre{no telo (besara{ma, 1 QM 12 12), telo nepravde (besarawal, 1QS 119); cf. H. Huppenbauer, Bsr Fleisch in den Texten von Qu- mran, ThZ 13 (1957) 298300; E. R. Murphy, Bsr in the Qumran Literature, Sacra Pagina 2 (1959) 6076; R. Meyer, Art. sarx, ThW 7, 109113. 330 Suprotnost sarxpneuma kod apostola Pavla ne pokazuje se kao metafizi~ki, ve} kao istorijski, u tvari bivstvuju}i dualizam. Veruju}i koji u Hristu Isusu `ive po Duhu i daqe `ive u telu (en sarki), ali ne po telu (katasarki): Jer `ive}i u telu, ne vojujemo po te- lu en sarki gar peripatountej ou kata sarka strateuomeqa (2Kor 10 3). Nezamisliva je ~ovekova egzistencija izvan tela. Stoga je telo mesto na kojem ~ovek ili istrajava u sopstve- noj samodovoqnosti ili se silomDuha stavqa u slu`bu Bogu. Cf. Schnelle, op. cit., 7475. 331 Cf. ibid., 6671. R. Bultman na osnovu Pavlove antropologije zakqu~uje da ~ovek ne- ma swma, ve} je ~ovek swma(R. Bultmann, Theologie des Neuen Testaments, Tubingen 9 1984, 195). 332 Odgovaraju}a re~ za jevrejski (vetar, duh) nalazi se u svim zapadnosemitskim jezicima. Na ugaritskom rh je vetar, miris, magla (WUS Nr. 2494; UT Nr. 2308); na punskom rh je isto vetar (KAI Nr. 79, Z11; DISO276); aramejski rwh zna~i vetar, duh (DISO276; KBL 1123; LS 718), dok je arapski ruh dah `ivotni, a rih vetar; roha je na etiopskom mahati (P. Fronzaroli, AANLRVIII/20, 1965, 139.145). Upadqivo je da sli~ne re~i nema u isto~nosemit- skimjezicima. Tako je, na primer, akadska re~ za dah ili vetar {aru cf. J. Hehn, ZumProblem des Geistes im Alten Orient und im AT, ZAW 43 (1925) 210225. 333 D. Lys, Ruach. Le souffle dans lAncien Testament, EHPhR 56 (1962) 152. se znatno ~e{}e odnosi na Boga (136 puta) nego na ~oveka, `ivotiwe i idole (129), 334 {to zna~i na otprilike 35 odsto mesta, a ::: samo na 3 odsto; :: se nijedanput ne upotrebqava kada je re~ o Bogu. 335 Karakteristi~no je da se nijedanput ne pojavquje u Kwizi Levitskoj (Tre}a Mojsijeva), dok se :: u woj pomiwe ~e{}e nego u bilo kojem drugom biblijskom spisu. 336 Od samog po~etka s pravomse mo`e re}i da je teoantropolo{ki izraz. 337 Osnovno zna~ewe re~i istovremeno je vetar i dah, iako ne kao stvaran, postoje}i element, ve} kao udar vetra ili daha koji nosi silu, s tim {to ostaje zagonetno odakle i kuda. 338 Ta re~ ne ozna~ava vazduh kao ta- kav, ve} vazduh koji je u pokretu, 339 to jest ozna~ava duvawe. 340 Iz pokreta se prelazi, s jedne strane, na dah, vetar, a s druge pak na duh, smisao, i time se ujediwuje fizi~ko i psihi~ko. Isto se, prema tome, i glagoli koji stoje uz dele iskqu~ivo u dve skupine: glagole pokreta 341 i glagole koji izazi- vaju pokret. 342 Kao i kod ::: , pojavquje se zna~ewe kojim se obele`avaju ak- tivnost i pokret; ponovo se supstantivu o~uvava glagolski karakter, te se bi}e i delatnost ponovo dovode u istu ravan. Zato mo`e ozna~avati de- latnu silu Bo`iju (1Car 18 12) ili `ivot poklowen i pobu|en tom silom (Ps 33 6; 104 29). 343 Na samom po~etku Biblije opisuje se kako se :s di`e (duva) iznad vode, kosmi~kog okeana (Post 1 2), a zatim kako leti poput orla (Ponz 32 11); pred se u Is 7 2 tresu i povijaju stabla, a u Post 3 8 dana je sve`pove- tarac koji se pojavquje posle podnevne `ege. Jahveist zna za pre svega kao za silu koja izaziva promene: u Izl 10 13 isto~ni vetar donosi skakavce, u 19. stihu ih jak zapadni vetar baca u Crveno more. U Izl 14 21 Gospod uzbi more vetrom isto~nim; u Br 11 31 podi`e se vetar od Gospoda ( s: ::: ), i potera od mora prepelice, i rasu ih po okolu. Pri tome je stalno sredstvo Bo`ije. U sve{teni~kom predawu Post (8 1) Bog iznad zemqe pu- 80 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 334 Ibid., 50; se 10 puta odnosi na `ivotiwe (Post 6 17; 7 15, 22; Prop 3 19, 21; Is 31 3; Jez 1 12, 20; 10 17), a tri puta na idole (Is 41 29; Jer 10 14; Av 2 19). 335 Wolff, op. cit., 57. 336 Lys, op. cit., 50. 337 Ibid., 336. 338 R. Albertz C. Westermann, ruah, THAT II, 728. 339 Wolff, op. cit., 58. 340 Schmidt, op. cit., 382. 341 Ti glagoli, opet, ne ozna~avaju neku naro~itu vrstu pokreta, {to je odlu~uju}e, ve} ~iwenicu pokreta kako takvog, cf. AlbertzWestermann, op. cit., 730. 342 Po tim se glagolima, na primer, ne pokre}e samo vetar, ve} se i sve drugo stavqa u pokret, koji se wegovom delatno{}u razvija u vidqivu, ali ipak zagonetnu i tajanstvenu si- lu, cf. AlbertzWestermann, op. cit., 730. 343 Schmidt, op. cit., 383. {ta da isu{i vodu potopa. 344 Samo se vrlo retko pokazuje u odnosu na smrtni :: , u smislu slabog da{ka: Opomiwa{e se da su telo, vetar koji prolazi i ne vra}a se (Ps 78 39). Na takvimmestima govori se o Izrailu kao o : povetarcu prolaznomi ni{tavnom(Ps 62 10; 144 4; Prop 1 2). 345 Nasu- prot tome, se pojavquje kao Bo`ija sila naspram ::, koji ozna~ava qud- sku slabost (Post 6 3; Is 31 3). je ~esto objekt Jahveovog delovawa, dok se retko sre}e kao objekt ~ovekove aktivnosti. 346 Tako se vetroviti koji do- nosi oluju, ki{u i grad do`ivqava kao sredstvo gneva Bo`ijeg (Jez 13 13). 347 ^ovekov je, dakako, wegov dah. Drugo temeqno zna~ewe pojma je dah, naravno ne kao ne{to {to trajno postoji, ve} kao sila pokreta. Doga|a- jem udisawa i izdisawa on je istovremeno u ~oveku i izvan ~oveka, iz- lazi iz wega i deluje u wemu. 348 nije normalan dah koji pripada `ivotu ~ovekovom, ve} je poseban doga|aj daha u kojem se ispoqava dinami~na vi- talnost ~ovekova. On neretko u biblijskim spisima stoji paralelno s ::: , kao, na primer, u Is 42 5: Ovako govori Bog Gospod, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemqu i {to ona ra|a; koji daje ::: narodu {to je na woj i onima {to hode po woj. Za razliku od ::: , koji se vi{e pojavquje u ranijimtekstovima, izvor- no ozna~ava dah potpuno pod aspektom dinami~ke vitalnosti. 349 Taj dah kao ~ovekovu `ivotnu snagu daje Jahve: On ~oveku stvara dah (Zah 12 1). Kada Jahve odeva `ilama, mesom i ko`om sastavqene kosti, udi{e im dah tada plot o`ivqava (Jez 37 6, 810, 14). Ako iza|e iz wega, ~ovek se vra}a u zemqu svoju (Ps 146 4). 350 Po Propovedniku, se vra}a nazad, Bogu koji ga je i dao (12 7). Sli~no je, mada ne tako jasno izra`eno, i u povesti o Samsonu. Kada je Samson po~eo da skapava od `e|i, Gospod rascepi stenu u Lehiji, i pote~e voda iz we, te se napi, i povrati mu se dah i o`ive(Sud 15 19). O izla`ewu i wegovom vra}awu mo`e se govoriti sli~no kao o OSNOVNI ANTROPOLO[KI POJMOVI U STAROM SAVEZU 81 344 Wolff, op. cit., 58. 345 Ibid., 58. 346 AlbertzWestermann, op. cit., 731. 347 Wolff, op. cit., 58. 348 AlbertzWestermann, op. cit., 734. 349 Ibid., 735. Tu nije re~ o dva kvaliteta daha, ve} o dva razli~ita vida posmatrawa daha. ::: vi{e zna~i dah koji `ivo bi}e razlikuje od umrlog, be`ivotnog (Ponz 20 16; INav 10 40; 11 11, 14; 1Car 15 29; 17 17; Ps 150 6). Stoga se u izve{taju o stvarawu ~oveka su- sre}e izraz ::: . Isto pokazuje i glagol ::: disati (Is 42 14). 350 Wolff, op. cit., 59. ::: . 351 Opet se pokazuje ta posebnost stereometrijsko-sinteti~kog na~ina mi{qewa, u kojem se jedan fenomen posmatra s razli~itih strana. 352 Uizrazu ::: zajedno se posmatraju organ disawa i sam doga|aj disawa. Kod je isto on kao dah ili vetar dolazi od Boga i wemu se vra}a, isto- vremeno odnose}i ~oveku dah `ivotni (Jov 34 1415): Kad bi na wega okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi wegov i ::: wegov. Izginulo bi svako telo i ~ovek bi se povratio u prah. Otome se govori i u Psalmu 104 2930: uzme{im , ginu i u prah se vra- }aju. Po{aqe{im svoj, postaju. Jedan stih kod proroka Jeremije (2 24), u kojem se govori o divqoj magarici, ponovo u najve}oj meri povezuje ::: i ; ::: je disajni organ, a dah, vazduh: i po `eqi ::: svog vu~e u sebe . Naravno, kao i kod ::: , i od zavise `ivot i smrt. Zbog toga je u sve- {teni~kom opisu potopa `ivo bi}e telo u kojem je dah `ivotni (: ). 353 Bog daje dah `ivotni svakom telu (Br 16 22; 27 16). 354 Kao ~ovekov dah, je pak neodvojiv od (Jov 34 14; Ps 104 29). 355 Naravno, on nije samo vetar koji o`ivqava ili duh Bo`iji koji daje ~oveku dah ve} mnogo vi{e. Prelaz je uo~qiv u Ps 33 6: Re~ju Bo`ijom nebesa se stvori{e, i duhom () usta wegovih sva vojska wihova. Navedeni stih otkriva da stoji naspram re~i kao sinonim: oboje izlaze iz usta Bo`ijih. Pri tom nije samo pokrenuti vazduh: Duh Jahveov je `i- votna sila. 356 Du`ina ~ovekovog `ivota neposredno zavisi od te sile. ^ove- kova snaga tako|e je posledica sile dobijene od Jahvea. Gotanail, na kome beja{e duh Gospodwi (Sud 3 10), uspeo je da oslobodi Izrail; i na Samsona si|e duh Gospodwi, te raskida lava na komade (Sud 14 6). ^ovek preko ne dobija samo fizi~ku snagu ve} i druge sposobnosti, 357 pre svega dar proro- {tva. se ispoqava kao psihi~ka komponenta i mo`e ozna~avati ~itavu skalu ~ovekovih du{evnih stawa: od najsilnijih emocija do klonulosti. 358 Izvorno dinami~ki karakter izraza i ovde se pokazuje u svoj svojoj mno- 82 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 351 Lys, op. cit., 29, 40. Istozna~nost ::: naro~ito je jasna u Jov 12 10. 352 Wolff, op. cit., 59. 353 Schmidt, op. cit., 383. 354 AlbertzWestermann, op. cit., 737. 355 Lys, op. cit., 58. 356 Wolff, op. cit., 61. 357 Ibid. 358 AlbertzWestermann, op. cit., 738. {tvenosti i vi{ezna~nosti. On ozna~ava gnev, bes (Sud 8 3; Pr 29 11; Prop 10 4; Is 25 4), hrabrosti izdr`qivost(Br 14 24; INav 2 11; 5 1; Pr 18 14), a s glagolom :: gordost, nadmenost(Pr 16 18; Prop 7 8; up. Ps 76 13). Sva ta du{evna stawa delom su povezana s dahom. Prilikom opisa du{evnih sta- wa, kada je re~ o ~oveku povu~enomili skru{enom, se stalno jasno odre- |uje, najvi{e pomo}u veze konstruktus, 359 ali isto tako pridevski i glagolski (Ps 34 19; Pr 16 19; Is 57 15; 61 3; 65 14). se, opet, kao sedi{te ose}awa i strasti mo`e porediti sa ::: ; on ~esto, kao i ::: , ozna~ava ~ove- kovo raspolo`ewe, pa su ta dva izraza i tada sinonimi. Nagao zna~i isto {to i nagao ::: (nestrpqiv) (Izl 6 9; Jov 21 4; Mih 2 7), dok je smiren strpqiv (Prop 7 8). 360 Pored ostalog, zahvaquju}i svom donekle ambivalentnom karakteru, kao spoqa{wa sila koja je kadra da izazove psihi~ke efekte mo`e da ozna~ava i duh kao samostalno bi}e, s tim {to se ne podrazumeva nu`no duh Bo`iji, mada je on ipak u potpunosti zavisan od Jahvea. 361 Tako Jahve za asirskog cara ka`e (2Car 19 7): Evo, ja }u na wega poslati duh (), te }e ~uti glas i vrati}e se u svoju zemqu, i u~ini}u da pogine od ma~a u svojoj zemqi. Takav duh koji Jahve {aqe qudima na drugom se mestu zove la`qivi duh :. On preko proroka vara Ahava i ovaj gine (1Car 22 2122). Pored toga, susre}u se jo{: duh qubomore (Br 5 14, 30), duh bluda (Os 4 12; 5 4), duh prevare (Is 19 14), duh tvrdog sna (Is 29 10), ne~isti duh (Zah 13 2). Ponegde se govori o wegovom poreklu: zao duh od Gospoda (1Sam 16 14; 19 9) ili zao duh Bo`iji (1Sam16 15, 16, 23; 18 10) koji je obuzimao Saula. je u velikoj meri povezan s prorokovawem. Tako koji prebiva na Mojseju (Br 11 17) Jahve uzima i sta- vqa na sedamdesetoricu stare{ina (25); isti se duh daje Eldadu i Modadu (26), te i oni mogu da prorokuju. Takvimpredstavama pripada i `eqa proroka OSNOVNI ANTROPOLO[KI POJMOVI U STAROM SAVEZU 83 359 To je, zapravo, jevrejski genitiv, kada se povezivawem re~i izra`ava jedan zajed- ni~ki pojam. Imenica koja je kod nas u genitivu (nomen rectum) u jevrejskom se ne mewa, ali ona nosi glavni akcenat, dakle i akcenat prethodne re~i. Ona imenica koja kod nas stoji pred genitivom (nomen regens) u jevrejskom gubi svoj akcenat i samostalnost, te postaje sa- stavni deo re~i u genitivu. Zbog toga {to gubi nastavak, na woj se vr{e glasovne promene me|u vokalima. Za takvu re~ ka`e se da stoji u status-u constructus-u, a za glavnu re~, koja kod nas stoji u genitivu, ka`e se da stoji u status-u absolutus-u. Dakle, svaka imenica koja iza sebe ima genitiv, to jest koja je samostalna, jeste u status-u absolutus-u; ako je nesamostalna, to jest ako je blisko povezana s genitivom, ona je u status-u constructus-u. Kada se govori o du{evnim stawima, stoji u status-u absolutus-u, dok re~i koje ga bli`e odre|uju stoje u status-u con- structus-u. Na primer, smeran duh na jevrejskomje :: (Ps 34 19; Pr 16 19; Is 57 15). 360 Schmidt, op. cit., 383. 361 Wolff, op. cit., 62. Jeliseja da mu se daju dva dela Ilijinog duha (2Car 2 9). 362 Zahvaquju}i tome {to poseduje duh, ~ovek mo`e da u|e u ekstazu i da prorokuje, a to ne bi mogao u normalnomstawu. Ipak, u ve}inipomenutih stihova ostaje sporno da li je posebno bi}e ili dugotrajno projavqivawe Bo`ije sile. 363 Opseg zna~ewa antropolo{kog pojma je {irok: od daha 364 do duha kao organa ili oru|a spoznaje, razumevawa i rasu|ivawa. Spoznaja je, opet, akt pokreta i ose}awa, to jest sam pokret ose}awa i ~ula, ne{to sli~no po- kretu daha ili duvawu vetra koji svojim pokretom obuhvata ono {to posto- ji. Jasno je da ni tada nije ozna~en kao deo ~oveka, nego kao wegova spo- sobnost. S jedne strane, se odnosi na ~ovekovu unutra{wost, dok se, s druge, misli na celu egzistenciju, 365 tako da on u pesni~kom jeziku mo`e biti sinonim za ja (Jov 6 4; 7 11; 17 1; Ps 31 6; 77 4, 7; 143 7; Is 26 9). Kada je carica savska (1Car 10 15) videla svu rasko{ Solomonovog dvora i mu- drost wegovu, ne bi vi{e u woj , {to zna~i da joj se duh zapawio, to jest da je bila izvan sebe i da je izgubila prisebnost duha. Ostati bez duha zna- ~i biti nemo}an, zaprepa{}en. 366 Smiren ili nagao duh () ima zna~ajnu ulogu prilikom rasu|ivawa: Ko je spor na gnev, velika je razuma; a ko je na- gao pokazuje ludost (Pr 15 29). To ima veze i s dahom i disawem; dug dah, to jest lagano disawe, znak je stalo`enosti, razumnosti, dok je ubrzano disa- we ili kratak dah znak napetosti i iracionalnosti. Kao : , i mo`e ozna~avati duhovno sredi{te ~ovekovo, razum (Jez 11 5; 20 32; sa : 14 4, 7). U toj liniji on posebno ozna~ava sposobnost razuma (Is 19 3; 40 13), a mo`e i otkrivati tajne misli (Pr 16 2). Naravno, i to je dar Bo`iji, {to o~igledno pokazuju Josif i prorok Danilo koji su dobili spo- sobnost tuma~ewa snova. Oni se ozna~avaju kao qudi u kojima je duh Bo`iji (:s Post 41 38), odnosno duh svetih bogova (Dan 4 8, 9; 5 11). Za Isu- sa, sina Navina, u sve{teni~kom predawu ka`e se da je ~ovek u kome je duh () moj (Br 27 18), {to zna~i da je razuman i sposoban da vodi narod Bo`iji, 84 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 362 L. Perlitt, Mose als Prophet, EvTh 31 (1971) 58. 363 Raniji biblisti, pogotovo predstavnici {kole uporedne religije, smatrali su da je izvorno zna~ewe re~i na pomenutimmestima demon. Svremenomdemoni su potpali pod vlast Jahvea, da bi se ponovo donekle osamostalili u postegzilnom judaizmu: B. Stade, Bi- blische Theologie I, Tubingen 1909, 55; P. Volz, Der Geist Gottes und die verwandten Erscheinungen imAlten Testament und imanschlieenden Judentum, Tubingen 1910, 2; P. Torge, Seeleglaube und Un- sterblichkeitshoffnung imAlten Testament, Leipzig 1909, 14; J. Hempel, Gott und Mensch imAlten Te- stament, Stuttgart 1936, 105. Druga grupa biblista smatra da tu nije samostalno bi}e, ve} bezli~na sila, ~emu u prilog idu glagoli koji uz tu re~ stoje, zatim ~iwenica da se stalno ja- vqa u `enskomrodu i da se nigde ne pojavquje u pluralu. Naravno, to pitawe ostaje otvoreno. 364 Perlitt, op. cit., 601603. 365 AlbertzWestermann, op. cit., 741. 366 J. Koeberle, Natur und Geist nach der Auffassung des Alten Testaments, Munchen 1901, 204. ukratko da je ~ovek s duhom. Na kraju Petokwi`ja (Ponz 34 9) opet se ka`e za Isusa da be{e pun duha mudrosti koji je dobio jer Mojsej be{e metnuo na we- ga ruku svoju. Dakle, ~ovek koji poseduje obdaren je silommudrosti. 367 ^e- sto se doga|a da Jahve daje (:) svoj qudima ili da nekog ispuni (pi. s:) duhom, pa se tada pojavquje i umetni~ka nadarenost (Iz 31 34; 35 31; up. 28 3). SamJahve govori: Inapunih ga duha svetoga, mudrosti, i razuma, i znawa Srodnost zna~ewa i ::: navedenimjo{nije u potpunosti iscrpqe- na. Ozna~avaju}i duvawe vetra i Jahveovu blagodatnu delatnost koja o`ivqa- va, se i na antropolo{kom planu do`ivqava kao nosilac voqe. Naravno, samdvig i kretawe podrazumevaju voqu kao osnovu. je pokret i voqa pokre- ta. Za prve povratnike iz ropstva u Vavilonu (Jezd 1 5), izme|u ostalog, ka`e se: i sve kojima Bog podi`e da idu da zidaju domGospodwi u Jerusalimu. Utomstihu jasno je da ozna~ava voqu, s tim{to se ta re~ ne odnosi samo na voqu za stvarawe, {to je ovde ponovno gra|ewe poru{enog hrama, ve} i na ru- {ila~ki nagon, 368 prema opisu velikog proroka Jeremije (51 11): ^istite strele, uzmite {titove; Gospod podi`e careva midiskih, jer je Vavilonu namislio da ga zatre, jer je osveta Gospodwa, osveta Crkve wegove. ^ovekov duh kao snaga poriva u osnovi je slobodan. Pomiwani duh qubomo- re (Br 5 14, 30) koji mo`e da zahvati ~oveka ili duh bluda koji odvodi od Bo- ga kod Osije (4 12; 5 4) zapravo svedo~e o realnoj slobodi ~ovekovoj. Iako je od Boga, ~ovekov poseduje neprikosnovenu slobodu i mo`e se okrenuti i protiv Boga. Voqa je, u krajwoj liniji, iracionalna i svojeobrazna, ali u toj slobodi izbora osvedo~ava se wena realnost. Drugi duh koji se pomiwe u biblijskim spisima (Br 14 24) upravo potvr|uje slobodu koju ima ~ovekov , a ne eti~ko-religijsku neutralnost. 369 Toga su bili svesni starosave- zni teolozi i proroci. U obe}awu datom Jezekilu (36 2627) ka`e se: I da}u vam novo srce, i nov }u duh () metnuti u vasIduh svoj stavi}u u vas, i u~ini}u da hodite po mojim uredbama i zakone moje da dr`ite i izvr{uje- te. Novi duh, duh Bo`iji, povezan je sa srcem, organom spoznaje. Izme|u emotivnog i intelektualnog pokreta ne postoji o{tra razlika. Misao je plod onoga {to dolazi u srce (:) (Is 65 17; Jer 3 16; 7 31; 44 21) ili {to do- lazi u duh () (Jez 11 5; 20 32). 370 Nov duh zahteva novo srce preporod ~o- vekov samo je tako mogu}. OSNOVNI ANTROPOLO[KI POJMOVI U STAROM SAVEZU 85 367 Wolff, op. cit., 65. 368 Ibid., 66. 369 Mi{qewe da drugi duh ozna~ava eti~ku neutralnost zastupa Wolff, op. cit., 66. 370 Schmidt, op. cit., 383. Kada je re~ o bogopoznawu, starosavezni spisi svedo~e o tome da je bi- blijska gnoseologija u mnogo ~emu razli~ita od filosofskih teorija sa- znawa. Bogopoznawe (kao i druge spoznaje) nije samo plod delatnosti : ili . Do znawa, spoznaje (jev. :: , od glagola :: spoznati, iskusiti, razumeti, znati itd.), u Starom Savezu ne dolazi se putem logi~ko-racio- nalnog razmi{qawa, nego ono ishodi iz neposrednog do`ivqaja (isku- stva), a pri tome se naro~ito jasno nagla{ava odnos osobe koja saznaje i predmeta saznawa. To se, pre svega, pokazuje u religijsko-misti~kom sazna- wu, kada je Bog predmet spoznaje. 371 Starosavezni ~ovek spoznaje Boga kao `ivu i slobodnu Li~nost koja se otkriva u svetu i istoriji. To nije ~isto intelektualno znawe, ve} kompleks iskustava, ose}awa i `eqa koji nastaje iz li~nog susreta. 372 U biblijskom na~inu govora poznavawe Boga nije spe- kulativni pojam o Bogu, ve} pokret celog bi}a, qubav koja upravqa ~itavim `ivotom. 373 Ono je prvenstveno doga|aj i do`ivqaj, plod susreta i odnosa `ivoga Boga i `ivoga ~oveka, a onda ~oveka i drugih lica i stvari u svetu i istoriji, a ne toliko intelektualne gnoseolo{ke sposobnosti. 374 Biblij- ska religija je vi{e religija delovawa nego znawa. 375 To, me|utim, ne zna~i da je u biblijskom bogopoznawu posredi krajwi empirizam (senzualizam). Bog se otkriva ~oveku u tajanstvenom do`ivqaju jer lice se moje ne mo`e videti (Izl 33 22) i tu je re~ o misti~kom iskustvu koje nadilazi ~ovekova ~ula. Vi|ewe Jakovqevo (Post 28 1213), kao i Mojsejevo (Izl 3 214; 19 1618; 34 57 itd.), potomproroka Ilije (1Car 19 1113), proroka Isaije (6 13) i drugih starosaveznih bogovidaca, ukazuje na nedoku~ivost i nespoznatqivost bi}a Bo`ijeg. Mojsej o Bogu zna samo to da je On ( o wn Su{ti), a kada mu se pribli`ava, stupa k primraku u kojem be{e Bog (Izl 20 21). Na Horivu se ~uo zvuk re~i iz ogwa, ali lik ne videste ni{ta osim glasa (Ponz 4 12). Znawe je, s druge strane, povezano s qubavqu, slu{awem i strahom. To podrazumeva prihvatawe svega {to Bog ho}e, dakle slu`ewe Bogu. 376 U misti~kom saznawu Boga spoznaja podrazu- meva qubav (Ponz 11 2; Is 41 20), bogoslu`ewe i strah Bo`iji (Is 11 2; Jer 22 16; Pr 14 27; Sir 1 14). 377 Ipak, Jahve se ne mo`e do kraja razumeti. Za sta- 86 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 371 Haag, op. cit., 596. 372 McKenzie, op. cit., 191. 373 W. Harrington, Uvod u Bibliju, Zagreb 1977, 39. 374 Atanasije (Jevti}), Prolegomena za isihasti~ku gnoseologiju, Beograd 1990, 133. 375 P. Benoit, Exegese et theologie III, Paris 1968, 105. 376 Harrington, op. cit., 39. 377 Strah pred Bogom zapravo nije strah, ve} osloba|a od obi~nog straha. To je stra- hopo{tovawe pred svemogu}im Gospodom koji sam hrabri ~oveka: Ne boj se, jer te otkupih, rosavezne teologe on ostaje nedoku~iva tajna koja nadilazi mo} ~ovekovog saznawa (Is 55 89): Jer misli moje nisu va{e misli, niti su va{i putevi moji putevi, veli Gospod. Nego koliko su nebesa vi{a od zemqe, toliko su putevi moji vi{i od va{ih puteva, a misli moje od va{ih misli. Jelinska misao o tome da Bog biti{e na poseban na~in, te da je nedostu- pan ~ulnimorganima, da se mo`e pojmiti jedino organomduha (razumom), da- leko je. Videti Boga zna~ilo bi mo}i se dr`ati pred Wim, to jest do}i u ontolo{ki dodir s wim. Bog ~oveku uop{te ostaje nedoku~iv; on se ~oveku obra}a i ~ovek o Bogu zna samo to. 378 Poznawe Boga ne odnosi se na Bo`ije bi- }e, ve} na prepoznavawe voqe Bo`ije. 379 USeptuaginti se na tri ~etvrtine od ukupnog broja mesta na koji- ma se pojavquje prevodi kao pneuma; izvorno i etimolo{ki te dve re~i pot- puno odgovaraju jedna drugoj. 380 S druge strane, u kasnijim starosaveznim delovima postaje znatno obuhvatniji teolo{ki pojam i wime se vi{e nije nu`no ozna~avala Bo`ija delatnost (Nem9 20, 30; Ps 51 13; 143 10; Is 34 16; 63 10, 11, 14; Mih 3 8; Zah 7 12). 381 ^esto se pod timpojmompodrazumeva sam Bog. Tada se pojavquje i izraz :: Duh Sveti (Ps 51 13; Is 63 10, 11) i to je neka vrsta zbli`avawa ta dva pojma, dinami~nog duha i svetosti. Na kraju, i pored svih analiza, dobrim delom ostaje tajanstven pojam. Kao {to je re~eno, dva puta je vi{e onih mesta na kojima on ozna~ava vetar ili dah Bo`iji kao `ivotnu silu nego onih na kojima ozna~ava ~ovekov dah, ose}awa i voqu. Opet, u ve}ini tekstova u kojima se govori o Bo`ijem ili pak ~ovekovom pokazuju se Bog i ~ovek u `ivomi dinami~nomodnosu. 382 2.4. : (:: ) lev (levav) Posebno upotrebqavan i osobito va`an antropolo{ki pojam u Sta- romSavezu : prevodi se uglavnomkao srce. 383 Ustarosaveznim svici- OSNOVNI ANTROPOLO[KI POJMOVI U STAROM SAVEZU 87 moj si (Is 43 1; up. Ps 3 7). Strah Bo`iji i qubav prema Bogu ~ine jedinstvo, jer isto je Ja- hvea qubiti i wegove zapovesti dr`ati (Bultmann, op. cit., 25). 378 Bultmann, op. cit., 22. 379 Ibid., 22. 380 AlbertzWestermann, op. cit., 753. 381 Ibid., 752. 382 Wolff, op. cit., 67. 383 Re~ libb je op{tesemitski izraz (Fronzaroli, AANLRVIII/19, 1964, 272, 279); sa zna- ~ewemsrce op{te je rasprostrawena (akadski libbu unutra{wost, cf. Ahw549551; arap- ma pojavquje se 858 puta, 384 tako da je najzastupqeniji antropolo{ki po- jam. 385 Za razliku od drugih osnovnih pojmova o kojima je ve} bilo re~i, : se gotovo iskqu~ivo odnosi na ~oveka. Dok se :: na tre}ini mesta odnosi i na `ivotiwe, : je samo pet puta upotrebqen u tom kontekstu, a od toga ~etiri puta u pore|ewu s qudskim srcem (2Sam 17 10; Dan 4 13; 5 21; Os 7 11) i samo jednom bez takvog pore|ewa (Jov 41 16). Dok se ~e{}e koristi za Boga nego za ~oveka, a ~ak se na tre}ini mesta misli na dah Bo`iji zami- {qan u vidu vetra, : je samo 26 puta upotrebqen u zna~ewu Bo`ijeg srca; ponegde se pomiwe i morsko srce (11 puta), jednom srce nebesa i jednom sr- ce stabla. Ipak, : se na 814 mesta iskqu~ivo odnosi na ~ovekovo srce, a to je vi{e nego {to se ::: uop{te pomiwe u spisima Starog Saveza. 386 : izvorno ozna~ava deo tela, to jest organ, 387 mada i ovo zna~ewe do- nekle izmi~e analiti~koj logici. Posebno zanimqiv opis : kao telesnog organa nalazi se u 1Sam 25 3738, gde se govori o Navalovoj smrti: a u we- mu obamre srce wegovo, i on posta kao kamen. A kada pro|e desetdana, uda- ri Gospod Navala te umre. Ostaje nedovoqno jasno da li je re~ o staroje- vrejskom opisu sr~anog ili mo`danog udara. S medicinskog aspekta, to bi pre li~ilo na mo`dani udar. Ipak, te{ko da ti stihovi imaju neku dubqu medicinsku osnovu. Starosavezni pisac misli na srce kao sredi{wi organ koji omogu}uje pokretqivost drugim organima ili udovima telesnim. 388 U nekim stihovima bli`e se govori o anatomskom mestu srca (2Sam 18 14; Ps 37 15). Tako Juj ustreli Jorama me|u ple}a da mu strela pro|e kroz srce (:). Ponegde : ozna~ava i prsa kao predeo oko srca, {to se vidi u opisu ubistva Avesalomovog: tri strele zastreli mu u srce (2Sam 18 14). : ozna~ava prsa kada se govori o Aronovom sudskom naprsniku: Aron ga je no- sio na : svom kada ulazi u svetiwu (Izl 28 29). 389 O anatomiji srca govori se u jednomstihu kod proroka Jeremije: boli me u srcu, srce mi bije (4 19). To su sva mesta na kojima se : pomiwe s anatomskog aspekta, iako se taj po- jamu StaromSavezu vi{e od osamsto puta odnosi na ~oveka. O: se isto ta- 88 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE ski lubb je unutra{wost, jezgro, razum). Iscrpnije o re~i libb u severozapadnom semitskom jezi~kom stablu in: WUS Nr. 1434; UT Nr. 1348; DISO 134. 384 U jevrejskoj formi : se pojavquje 598 puta, dok je u obliku :: zastupqen 252 puta, a uz to osam puta i u aramejskim delovima Kwige proroka Danila (sedam puta u obliku : i jednom :: ). Posebno se ~esto sre}e u: Ps (137 puta), Pr (99 puta), Jer (64 puta), Ponz (51 puta), Is (49 puta), Izl (47 puta), Jez (47 puta), 2Dn (44 puta), Prop (42 puta) itd.; F. H. von Meyenfeldt, Het Hart (leb, lebab) in het Oude Testament, Leiden 1950. 385 Wolff, op. cit., 68. 386 Ibid. 387 F. Stolz, : leb, THAT I, 861. 388 Wolff, op. cit., 70. 389 Ibid., 71. ko malo govori s psiholo{kog aspekta. Prorok Jeremija ka`e: Radi proroka puca srce u meni, trep}u sve kosti moje, ili: Srce mi jako kuca (Ps 38 10). Lupawe srca je znak uzbu|ivawa, dakle uzroka pokreta. : ponekad stoji na- suprot ~ovekovog spoqa{weg izgleda i mo`e ga videti samo Jahve, koji, za razliku od ~oveka, gleda na srce (: ). : mo`e ozna~avati i ~ovekovo raspolo`ewe. 390 To je prostor u kojem se pojavquju razli~ita ose}awa. 391 Kod proroka Isaije (7 2) ka`e se da zbog pretwe ratom srce Ahazovo i srce (: ) naroda wegova ustrepta kao drve}e u {umi od vetra. Ovde je jasno da je re~ o strahu koji je zahvatio narod u Ju- deji. Kao , i : ozna~ava hrabrost. Zbog boja`qivosti i straha ispada srce (1Sam 17 32, up. iza}i srce, Post 42 18, ili: srce me moje ostavi, Ps 40 12). Onome koji se oslawa na Jahvea tome je srce krepko, {to zna~i puno hrabrosti. :: je sedi{te raspolo`ewa kao {to su radost i briga. 392 Zato se i govori o raspolo`enom (::) i neraspolo`enom (:: ) srcu. Pokazuje se da je Anino srce neveselo jer je nerotkiwa (1Sam 1 8); posle ra|awa Samui- la ona uzvikuje: Razveseli se srce moje u Gospodu (2 1). : je mesto na kojem se pojavquje veseqe, a ono mo`e nastupiti zbog vina: Ivino veseli srce ~o- veku. Dan izbavqewa Izraila vreme je neizmerne radosti: i srce }e im biti veselo kao od vina i srce }e imse radovati Gospodu (Zah 10 7). To je kao svadbeni dan, dan veseqa srca (Pnp 3 11). Kada se : raduje, poma`e kao lek, a duh () `alosni su{i kosti (Pr 17 22). Srcem se, svakako, iskazuje qubav. Nemoj mrzeti brata svojega u srcu (: ) svome, stoji u Zakoniku sve- tosti (Lev 19 17). 393 U povesti o Samsonu donosi se razgovor izme|u Samso- na i Dalile; ona ka`e: kako mo`e{ govoriti qubim te, kad srce tvoje nije kod mene (Sud 16 15). Re~i tvoje srce nije kod mene zna~e da je Samson ne voli. Jo{ se neka raspolo`ewa i ose}awa izra`avaju pomo}u pojma : : bol (Ps 13 3; 34 19; Is 1 5; 57 15; Jer 4 18; 8 18), o~aj (Prop 2 20; Pla~ 1 20) itd. : je, naravno, i nosilac ~e`we ili `udwe, sli~no kao ::: , ali i se- di{te voqe i nameravawa (2Sam 7 3; 1Car 8 17; Ps 20 5; 21 3; Is 10 7; Jer 22 17). 394 UPs 21 2 ka`e se: [to mu je srce (: ) `elelo, dao si mu. Isto je u Pr 6 25, kada se govori o tu|oj `eni: Ne za`eli u srcu svom lepote wene. Pat- wa srca je tako|e povezana sa `udwom (Pr 13 12). Kao {to : zbog obeshra- brenosti ispada (1Sam 17 32), tako se u nadmenosti mo`e uzdi}i (Ponz 8 14; Os 13 6; up. Dan 5 2022). Ozna~avaju}i ~ovekovo raspolo`ewe i voqu, : po- OSNOVNI ANTROPOLO[KI POJMOVI U STAROM SAVEZU 89 390 Schmidt, op. cit., 384. 391 Stolz, op. cit., 862. 392 Wolff, op. cit., 75. 393 Schmidt, op. cit., 384. 394 Stolz, op. cit., 863. nekad ima zna~ewe koje je vrlo blisko zna~ewu ::: i . 395 Posebno su uo~qivi stereometrijski izrazi u paralelizmima : , ::: i . @udwa sr- ca gotovo je istovetna `udwi du{e. I : i ::: nosioci su voqe, `udwe i ose}awa. Poti{ten iscrpquje telo (Pr 17 22), dok ga radosno srce vese- li (Pr 15 13), te podse}a na `ivotnu silu. Ponovo je jasno da se o : kao te- lesnom organu retko govori. Srce kao nosilac voqe povezano je s wegovom intelektualnomfunkcijom. Ujevrejskomje, na primer, te{ko napraviti je- zi~ku razliku izme|u spoznati i izabrati ili izme|u slu{ati i pokora- vati se. 396 To pokazuje neodvojivost teorijskog od prakti~nog, mi{qewa od delovawa sve je nekako duboko i neraskidivo povezano a celovitost qudskog bi}a time je jako nagla{ena. Duhovnoj funkciji : pripada, pre svega, spoznaja. 397 U mnogim sti- hovima srce ima intelektualno-racionalnu funkciju, kao kod nas glava ili, ta~nije, mozak (up. 1Sam25 37). 398 Tu se ono jasno razlikuje od ::: i . Po{to se vi{e prevodi kao `ivotna sila (vetar, dah) nego kao duh, u smislu umnosti, i : se ~e{}e tuma~i kao duh nego kao srce. Stimzna~ewem : se naj~e{}e pojavquje u mudrosnimkwigama: Srce razumno tra`i znawe (Pr 15 14), ili: Srce mudro razumno upravqa ustima svojim (Pr 16 23). Psal- mist se moli: Nau~i nas tako brojati dane na{e, da bismo stekli srce mu- dro (90 12). Biti bez srca zna~i biti bez smisla i razuma, to jest glup. 399 So- lomon od Boga ne tra`i dug `ivot, bogatstvo, niti `ivot svojih neprijate- qa, nego srce razumno da mo`e suditi narodu tvome (Bo`ijem) i raspozna- vati dobro i zlo (1Car 3 9). Solomon, u stvari, moli Jahvea da mu da poslu- {no srce. Znawe dolazi od slu{awa, 400 to jest od poslu{nog srca. Uvo i srce se ina~e ~esto pomiwu zajedno (Ponz 29 3; Pr 2 2; 22 17; 23 12; Is 6 10; 32 3; Jer 11 8; Jez 3 10). 401 Uzeti ne{to k znawu na jevrejskomzna~i uzeti k srcu :: :: i mo`e se izraziti pomo}u glagola (: Izl 7 23; 1Sam 4 20; :: Izl 9 21; 1Sam 21 13; : Prop 1 13, 17), predloga i imenice : . Nasuprot o~iju kojima se gleda ili u{iju kojima se slu{a, : ozna~ava razumevawe. Prepo- 90 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 395 Wolff, op. cit., 77. 396 Ibid., 84. 397 Stolz, op. cit., 862. 398 L. Pidoux, Lhomme dans lAncien Testament, Cahiers theologiques 32 (1953) 25. Sma- tra se da se : s takvim zna~ewem javqa na 400 mesta. 399 Schmidt, op. cit., 384. 400 U egipatskoj mudrosti slu{awe je, tako|e, imalo visoko zna~ewe: H. Brunner, Das horende Herz, ThLZ 79 (1954) 697700. Isti biblista navodi da je i u Egiptu srce organ spo- znaje: Organ kojim ~ovek prihvata mudrost Egip}ani su nazivali srcem. 401 Wolff, op. cit., 79. znavawe i se}awe tako|e se de{avaju u srcu (Ponz 4 9; Ps 31 13; Is 33 18; 65 17; Jer 3 16), a i planovi za budu}nost dolaze iz srca (Ps 139 23; Pr 16 9; Is 10 7). I druge intelektualne sposobnosti izra`avaju se pojmom : : razume- vawe (Ponz 8 5; Jov 17 4; Pr 2 2; Prop 7 2), sposobnostkriti~kog prosu|iva- wa (INav 14 7; Sud 5 15; Prop 2 1, 3, 15), juridi~kog odmeravawa (1Car 3 9; 2Dn 19 9). 402 Srce kao oru|e spoznaje posebno se odnosi na mudrost, pa je : organ :: mudrosti (Pr 2 10; 14 33; 16 23; Prop 1 16). Sdruge strane, srce ukrasti zna~i nekoga obmawivati. U istom smislu u Starom Savezu govo- ri se o nedostatku srca :: . Taj izraz ne ozna~ava emotivnu hladno- }u ve} bezidejnost, 403 {to pokazuje Pr 10 13: Na usnama razumnog boravi mudrost, a prut pripada onome kome srce (: ) nedostaje. Gotovo isto ka`e se u Pr 24 30: I|ah pokraj wive ~oveka lewa i pored vino- grada ~oveka bez srca. ^ovek bez srca isti je kao bezumnik, ali i kao lewi- vac, koji je zbog lewosti isti kao bezumnik. I mi{qewe proishodi iz : , kao i razmi{qawe, umovawe, promi- {qawe. Jevrejska formula :s :: ozna~ava usmeravawe pa`we na ne- kog ili na ne{to (1Sam 9 20; 25 25; Ag 1 5). Kada je Izrail iza{ao iz Egipta, promeni se srce Faraonovo, to jest on je promenio mi{qewe i svoju pa`wu (interese) usmerio u drugom pravcu. Osija (7 2) optu`uje Izrail u Ime Bo- `ije: I ne govore u srcu (: ) svom da ja pamtim svako bezakowe wihovo, to jest ne razmi{qaju o tome. David, be`e}i ispred Saula (1Sam 27 1), promi- {qa u srcu svome o tome {ta bi za wega bilo najboqe: poginu}u kadgod od ruke Saulove; nema boqe za mene nego da pobegnemu zemqu Filistejsku, te }e me se Saul okaniti i ne}e me vi{e tra`iti po krajevima Izrailovim; tako }u se izbaviti iz ruku wegovih. : je, dakle, uop{teno razum, {to potvr|uje i Jov (12 3): Ija imam: (razum) kao i vi. Razuman ~ovek ili ~ovek s razumomje :: ::s , {to zna~i pametan ~ovek; 404 na to ukazuje i Jov 34 34, gde je mudar ~ovek isto {to i ~ovek sa srcem. 405 Navedeni stihovi koji se odnose na : kao organ intelekta pokazuju svu {irinu i suptilnost tog pojma. Odluka se donosi u : , a temeq odluke je spoznaja. Dola`ewe do odlu- ke u biblijskimspisima ponegde se naziva nala`ewemsrca (2 Sam 7 27), to jest odlu~ivawem. Sve {to ~ovek nameri izlazi iz srca. Natan ka`e Davi- OSNOVNI ANTROPOLO[KI POJMOVI U STAROM SAVEZU 91 402 Stolz, op. cit., 863. 403 Wolff, op. cit., 80. 404 Ibid., 84. 405 U istom smislu obrazovan je glagol :: ni., u Jov 11 12: postati razborit, ste}i uvid, do}i k sebi. Sedi{te umetni~kog procewivawa isto je : srce (Izl 35 25), dok je umetni~ki talenat obdarenost od duha Bo`ijeg (Izl 31 3). du: [to ti je god u srcu, idi, ~ini (2Sam 7 3), a to zna~i da radi ono {to je naumio. Iz toga, opet, proizlazi da : mo`e da ozna~ava i savest, jer onaj koji odlu~uje mora da poseduje savest. Posle prebrojavawa naroda Gospod taknu Davida u srce i wemu proradi savest. I kada psalmist (51 10) tra`i ~isto srce, on misli na savest. Ipak, : savest podrazumeva ne{to vi{e. Od snage savesti, to jest srca, zavisi i ~ovekov karakter, {to se, opet, odnosi na celog ~oveka. Sa svim navedenim zna~ewima, : obuhvata sveukupnu ~ovekovu egzi- stenciju. 406 Tako se, kada se govori o : , mo`e misliti na ~itavog ~oveka: : se koleba (::, Jez 21 20), ili rastapa (::: ni., Ponz 20 8; INav 2 11; 5 1; 7 5; Is 13 7; 19 1; Jez 21 12) i uznemirava (::: hi., 32 9). To pokazuje da : mo`e ozna- ~avati ~oveka. Kao i ostali kqu~ni antropolo{ki pojmovi (::: , , :: ), on ~esto ozna~ava ~ovekovo sopstvo, li~nost kao takvu. 407 Jeremija (23 16), govore}i o la`nim prorocima, upozorava: Ovako veli Gospod nad vojskama: ne slu{ajte {ta govore proroci koji vam prorokuju, varaju vas, objavquju vi|ewa svoga : , ne iz usta Gospodwih. Vi|ewa wihovog srca su wihovi sopstveni pogledi, dakle oni izla`u viziju koja dolazi od wih samih. Jo{ jasniji stih u kojem : stoji umesto re~i ~ovek ili li~nostnalazi se u Psalmu 22 (26): Neka jedu ubogi i nasite se, i neka hvale Gospoda koji ga tra`e; `ivo da bude srce (: ) va{e dove- ka, {to upravo zna~i da oni treba da `ive. 408 Tako|e, : ponegde stoji umesto li~ne zamenice: srce moje posta kao vosak (Ps 22 14). Identi~no zna~ewe ima : u Ps 27 3; 33 21; 45 2. 409 Ozna~avaju}i li~nu i povratnu zame- nicu, : se, u tom pogledu, izjedna~ava s drugim antropolo{kim pojmovi- ma. Naravno, i wegovo naj{ire zna~ewe je li~nost, ali ni on ne mora ozna- ~avati samo jednu li~nost, pojedinca, ve} kao i ::: celu grupu, to jest zajednicu qudi (Post 18 5; 42 28; Izl 35 29). 410 : je tako|e teoantropolo{ki izraz, jer se i on odnosi na Boga. Zna~e- wa se kre}u isto kao kada je re~ o ~oveku. Ta kombinacija naro~ito je pri- sutna u Kwizi proroka Jeremije (osam puta). U kasnijim starosaveznim ru- kopisima i intratestamentarnoj literaturi : se ne upotrebqa su{tin- ski druga~ije nego u navedenim biblijskim spisima, s tim {to su ipak do- 92 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 406 Stolz, op. cit., 863. 407 Wolff, op. cit., 89. 408 Ibid., 90. 409 Stolz, op. cit., 863. 410 Ibid., 864. nekle izra`eniji psiholo{ki i antropolo{ki elementi. U Kumranu je iz- raz {erirut leb okorelo srce koji se pojavquje 120 puta, imao zna~ajnu ulo- gu. Dodu{e, taj pojam je poznat ve} iz ranijih starosaveznih kwiga, u kojima je uglavnom ozna~avao ~ovekovu tvrdo}u (Izl 4 21; 7 3, 13, 22; 8 15, 32; 14 4), okorelost (Iz 9 2, 34; 10 1, 20, 27; 11 10), bezose}ajnost (Is 6 10), samovoqu (Ponz 2 30) itd. Gr~ki izraz za : je kardia. U starosaveznom smislu naro- ~ito ~esto koristi ga apostol Pavle, pa se kardia pokazuje kao sredi{te ~ovekovog sopstva. 411 ^ini se da kardia ozna~ava odgovornije i ose}ajnije reakcije ~ovekovog ja koje je inteligentno i sposobno da planira. Kardia qubi (2Kor 7 3; 8 6), tuguje (9 2), prosu|uje (1Kor 4 5), uga|a pohotama (Rim 1 24) i `alosti se (2Kor 2 4). Kod Pavla srce sumwa i veruje (Rim10 610), zna da otvrdne (2Kor 3 14), ne}e da se obrati (Rim 2 5), ali mo`e biti oja~a- no (1Sol 3 13; Gal 4 6; 2Kor 1 22). Srce ~ovekovo ho}e (Gal 4 9; 1Kor 4 21; 10 27 itd.). 412 Vera u srcu ima svoje mesto, u wemu se prosvetqava znawe Bo`ije u licu Isusa Hrista (2Kor 4 6). Kao unutra{wi organ srce i u NovomSave- zu ozna~ava celog ~oveka. 413 Spektar zna~ewa biblijskog : je, kao {to je pokazano, prili~no bo- gat. Pod tim pojmom ponegde se podrazumevaju ose}awa, a ne{to re|e on ima zna~ewe telesnog organa. Neuporedivo se ~e{}e pojavquje kao organ spo- znaje, a time je povezan s voqom, odlukom, save{}u i svesnom i odanom qu- bavqu iz poslu{nosti Bogu. Opsegomzna~ewa najzastupqenijeg antropolo- {kog pojma obuhva}ene su telesna, emotivna, voqna i intelektualna funk- cija. 414 Najizra`enija je intelektualna funkcija, razumska; ona je pogotovo va`na u qudskom naporu i dvigu ka spasewu, jer preko we ~ovek slu{a i ra- zabira re~ Bo`iju. Biblijska ideja o srcu kao ~ovekovomsredi{tu ostala je jedan od kqu~nih elemenata u isto~nopravoslavnoj mistici. Ava Makarije, veliki u~iteqtakozvane molitve srca, pisao je: Srce je gospodar i car ce- log telesnog organizma Jer u srcu obitava um, i sve misli du{e, i weno i{~ekivawe budu}ih dobara. 415 Kasnije su to izvorno biblijsko predawe nastavili i obogatili isihasti veliki podvi`nici Istoka. Iako su sva ~etiri osnovna antropolo{ka pojma izvorno ozna~avala neki deo ~ovekov, ipak se ne mo`e zakqu~iti da je du{a organ kojim telo izra`ava `udwu, niti da je srce organ mi{qewa, voqe i odluke duha. 416 Ti OSNOVNI ANTROPOLO[KI POJMOVI U STAROM SAVEZU 93 411 Schnelle, op. cit., 120. 412 A. Joseph S. J. Fitzmyer, Pavlova teologija, BtSNz, 416. 413 Schnelle, op. cit., 121. 414 Wolff, op. cit., 90. 415 Om. 15, 20, PG 34, 589 AB. 416 Schmidt, op. cit., 387. izrazi nigde ne stoje jedan pored drugog da bi pokazali gra|u ~ovekovu, to jest da bi se pokazalo od ~ega je ~ovek sastavqen. Svaka pomisao u tom prav- cu u Bibliji je iskqu~ena. Starosaveznoj misli strana je dihotomija (du- {a/telo) 417 ili trihotomija (duh/du{a/telo). To, opet, ima svoju osnovu. Nai- me, izme|u organa i wegovih funkcija ili delova tela, kao i izme|u stawa i aktivnosti ~ovekovih, ne postoji o{tra razlika. Pre bi se reklo da se pomi- wawem pojedinih organa ukazuje na celog ~oveka. Sva ~etiri izraza otkriva- ju razli~ite mogu}nosti i stvarnosti ~ovekove, pokazuju}i ga u razli~itim vidovima. 418 Tako bi se moglo re}i da ::: vi{e ozna~ava ~oveka u pokretu ka ne~emu ili ka nekome; pak vi{e pokazuje stawe i sposobnosti ~ovekove; pojmom : nagla{avaju se razmi{qawe i odlu~ivawe, dok je :: ~esto ozna- ka za nemo}, propadqivost i prolaznost. Ti izrazi, me|utim, ~esto imaju sli~na ili istovetna zna~ewa. ::: , i : ozna~avaju isto: voqu, `equ, raspolo`ewe i sli~no. Unekim biblijskim stihovima oni stoje jedan pored drugog ili zamewuju jedan drugog (Izl 35 21; Ponz 2 30; INav 2 11; Is 65 14; Ps 13 3; 63 2; 84 2; Pr 2 10; 19 8). Sva ~etiri pojma mogu da slu`e umesto li~ne ili povratne zamenice, te ozna~avaju ~oveka kao kompletnu li~nost. Bi}e ~ovekovo pokazuje se upravo u wegovimpostupcima; ~ovek se izra- `ava u onome {to ~ini. I navedeni antropolo{ki termini posmatraju se u kontekstu delatnosti: ::: kao grlo i disawe, kao dah, vetar iduvawe. ^o- vekovo bi}e ipostupciu tomsu pogledu jedno, jer je ~ovek (kao du{a, telo, duh ili srce) uvek posmatran i shvatan kroz svoju delatnost i pokret. Ustarosave- znoj misli ne pravi se gotovo nikakva razlika izme|u ~ovekove spoqa{wosti i unutra{wosti. 419 Na{e razlikovawe unutra{wosti i spoqa{wosti Bibli- ja ne poznaje u woj se stalno govori o ~itavom ~oveku. : u biblijskom smi- slu nije ~ovekova unutra{wost (up. Ps 28 8; 51 10; 53 1; 64 10), ve} potpuna oso- ba kakva stoji pred Bogom. 420 Ni i ::: nisu tek ~ovekova unutra{wost, kao {to ni :: nije spoqa{wost, iako se tim izrazima mo`e nagla{avati neki aspekt spoqa{wi ili unutra{wi ~ovekovog bi}a. Nijednomse ne misli na dva odvojena dela ili sloja, ve} misao ishodi iz jedinstva. 421 ^ovek je jed- nostan kao bi}e i istovetan je u svojoj su{tini i delatnosti. 94 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 417 W. H. Schmidt, Vom Verstandnis des Menschen, Berlin New York 5 1955, 382. 418 Ibid., 387. 419 Kohler, op. cit., 129. 420 D. Bonhoeffer, Widerstand und Ergebung, Munchen 1964, 236. 421 To je temeqna postavka starojevrejske misli. Tako se pod biti i delovati podrazumeva bi}e koje se izra`ava i mo`e se izraziti u biti i delovati. Sli~no je, na primer, s re~ju : ruka; ona istovremeno pokazuje i {ta ruka mo`e i wenu snagu (up. Ponz 32 36; Izl 14 31; INav 8 20; 2Sam 8 3; Jer 16 21). U Prevodu sedamdesetorice INav 4 24 izraz : ruka Bo`ija o{troumno se prevodi kao h dunamij tou kuriou mo} Bo`ija. Uop{te se sve u Starom Savezu odre|uje na osnovu delatnosti i po- kreta. Zbog toga je polemika protiv tu|ih bogova uvek bila razvijena. Pita- we je ponekad i{lo u ironi~nom smeru: [ta mogu da ~ine tu|i bogovi? Ko gradi boga i lije lik, nije ni na kakvu korist (Is 44 10; up. 44 17; 45 20; 41 28; Ps 135 1517; Jer 10 11). Idol je obmana, jer nema , to jest on nema ni dah ni `ivot (Jer 51 17; Av 2 19). Ni{tavno je sve {to nema sile i ne izba- vqa (1Sam 12 21). Stari Izrailac ~ak pita Jahvea: [ta ~ini{? (Ps 13 ili 22). Isam Jahve govori o svojim delima. 422 Isto se tako ~ovek u svim svojim vidovima (duhovnim, du{evnim, telesnim) posmatra kroz svoju aktivnost. Treba, me|utim, stalno imati u vidu i metafori~nost starojevrejskog jezi- ka i uop{te svih jezika, pa i dana{wih. Ona je posebno nagla{ena u staro- saveznoj poeziji, tako da antropolo{ki izrazi nose i metafori~no zna~e- we: moja du{a, duh, telo ili srce zna~i ja. Takvih primera ima dosta. Isto- vremeno ::: , :: , i : sami po sebi nose ne{to tajanstveno, {to se do kraja ne mo`e doku~iti. Uz to, neobi~no je te{ko u starosaveznim spisima na osnovu diskurzivnog mi{qewa pratiti te antropolo{ke pojmove, jer su ti izrazi svojstveni jednom sasvim druga~ijem misaonom sistemu; oni stalno izmi~u umu i delom ostaju mawe-vi{e zagonetni. OSNOVNI ANTROPOLO[KI POJMOVI U STAROM SAVEZU 95 422 Schmidt, op. cit., 388. 3. BI]E ^OVEKOVO U Starom Savezu o ~oveku se ne govori svuda isto, ve} se on posmatra iz razli~itih perspektiva. 423 Jedna misao, me|utim, uvek je jasna: ~ovek je tvorevina Bo`ija i wegovo bi}e u svojoj ograni~enoj egzistenciji stoji na- suprot Bogu. Oba izve{taja o stvarawu (Post 1 2627; 2 7) ukazuju na to da je ~ovek dobio `ivot od Boga. Bog je stvorio ~oveka na zemqi: Zapitaj sada za stara vremena, koja su bila pre tebe, od onoga dana kada stvori Bog ~oveka na zemqi(Ponz 4 32; up. Izl 4 11; Jov 15 7; 20 4; Ps 8 5; 139 13; Is 17 7; 45 12; Jer 27 5; Zah 12 1). Svaki ~ovek svoje bi}e dobija od Boga, a ne samo prvi qu- di; ~itav qudski `ivot zavisi od Boga i to je jedan od osnovnih postulata starosavezne teologije. Biblijski teolozi ~esto nagla{avaju jo{ jedan aspekt qudskog bi}a, a to je da je ono prolazno: Ako ovi pomru kao {to umi- ru svi qudi (Br 16 29; sli~no u: Ps 73 5; 82 7; Jez 31 14). Kod Jova i u psalmima ~esto se susre}u takve misli, jer: ^ovek od `ene ro|en kratka je veka, ne- mira pun. Kao cvet ni~e, i usahne; be`i kao sen, gubi se (Jov 14 12), ili: ^ovek je kao ni{ta; dani su wegovi kao sen koji prolazi (Ps 144 4). Propo- vednik tu misao poja~ava (1 13; 2 3; 3 19, 21; 7 2; 8 8 itd.). S druge strane, u Starom Savezu nagla{ava se veliko dostojanstvo koje ~ovek ima kao ikona Bo`ija. ^ovekov `ivot je najve}a vrednost, jer ga je stvorio Bog po liku svome (Post 9 6; Lev 24 17, 21). Mudri propovednik govorio je da je Bog stvo- rio ~oveka dobra (7 27) i sve je wemu pot~inio, a zemqu je dao sinovima ~o- ve~ijim(Ps 115 16). Za razliku od sumersko-vavilonskih predstava, po koji- ma se ~ovek shvatao samo kao sluga bogova i kao onaj koji slu`i wihovim kultovima, biblijska misao ~oveka posmatra kao gospodara tvorevine, kao kosmi~kog sve{tenika. 424 423 Westermann, :: s adam, 44. 424 Kosmi~ke razmere ~ovekovog bogoslu`ewa, po mi{qewu mitropolita Jovana Zi- zjulasa, najjasnije je razvio sveti Maksim Ispovednik u znamenitom spisu Mistagogije (J. Zizjulas, Eklisiolo{ke teme, Novi Sad 2001, 1617, 4445). Za to, naravno, postoje biblij- ske pretpostavke. Bog stvara ~oveka da bi on vladao zemqom: vladajte wome, i budite go- spodari (Post 1 28), ili: Postavio si ga gospodarem nad delima ruku svojih, sve si metnuo pod noge wegove (Ps 8 6). Svet je stvoren da postoji (Prem 1 14), jer: ja }u stvoriti novo nebo i novu zemqu (Is 65 17). Tvorevina, po biblijskomshvatawu, ne}e propasti, ve} ona tre- ^ovek, uzet od praha zemqinog i stvoren po liku Bo`ijem, `ivi u sve- tu koji je tako|e Bog stvorio. Kruna tvorevine je ~ovek, 425 a to je neobi~no va`no za biblijsku misao. ^ovek nije deo, ve} je vrhunac tvorevine, ali on ipak nije obraz sveta, 426 jer zemqa prolazi, nebo se mewa i sva wihova sadr- `ina prolazna je i trenutna, po re~ima Grigorija Niskog. 427 U~oveku se spa- ja ~itav svet. On je obraz Bo`iji i time provodnik bo`anskih dejstava na svaku tvar. Ta ideja bila je nepoznata anti~kom svetu. Stvorenost ~ovekova ne zna~i wegovu uklopqenost u prirodu i zbivawa u prirodi. ^ovek nije po- stavqen kao kosmi~ko bi}e u svetu, ve} mu stoji nasuprot. U Starom Savezu nigde se ne govori o tome kako ~ovekov `ivot dobija nezavisnost naspram za- konitog hoda prirodnog toka i taj problem, koji postoji u kirenstvu, stoi i kod Epikura, nigde se ne pojavquje. 428 U staroj jelinskoj misli ~ovek je bio deo sveta, kosmosa uop{te. Celina nije stvorena zbog tebe, ve} si ti stvo- ren zbog we, pisao je Platon. 429 Ni bliskoisto~nim mitologijama takvo mi{qewe nije bilo svojstveno. Raskid s takvim konceptom prvi put se desio u Starom Savezu i on je plod razvoja bogoslovske misli. Starosa- vezni teolozi su shvatili ~oveka kao ikonu slobodnog i u odnosu na svet dominantnog Boga. Taj Bog sklopio je Savez sa Izrailom, Savez u kojem je Bog pru`io mogu}nost ~ovekovom upodobqewu obrazu po kojem je stvoren. Slobodni Bog je, zapravo, uzor, praobraz i mogu}nost ~ovekove slobode, a to je bilo mogu}e jedino dr`awem Saveza. Ipak, pre podrobnijeg razmatrawa tog Saveza izme|u Boga i ~oveka i na~ina ~ovekovog `ivqewa u zajednici s Bogomi drugim~ovekom, potrebno je osvrnuti se na jo{neke va`nije aspek- te starosavezne antropologije. 98 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE ba preko ~oveka, koji je kruna tvorevine, malo mawi od elohima (Ps 8 5) preobra`ena da u|e u eshaton (Is 11 69; 32 15; 41 1820; Jez 36 612; Jl 3 18; Am 9 13; Zah 14 6). Pogotovo su zanimqivi liturgijski motivi pozivawa sve tvorevine da slavi Boga: Hvalite ga, sun- ce i mese~e, hvalite ga, sve zvezde sjajne! Hvalite ga, nebesa nad nebesima Ogaw i grad, sneg i magla, vetar silni (Ps 148 34, 8; up. Ps 19 24; 29), ili: Raduj se Gospodu, sva ze- mqo (Ps 100 1). Tvorevina je pozvana da slavi Tvorca; sredi{wu ulogu u tome ima ~ovek, slika Bo`ija. 425 ^itav izve{taj u Post 1 pokazuje da je ~ovek posledwe delo Bo`ije i kruna ~itave tvorevine, Boman, op. cit., 95. P. Humbert smatra da je Post 1 liturgijski tekst (Humbert, Etudes sur le recit du paradis et de la chute dans la Genese, 174). 426 Kasnije se u judejstvu jo{ ja~e nagla{ava ta biblijska misao. ^ovek nije stvoren zbog sveta, ve} je svet stvoren zbog ~oveka (SVar 14 18, cf. G. F. Moore, Judaismin the First Cen- turies of the Christian Era I, New York 1971, 449). 427 O stvarawu ~oveka, 16, PG 44, 177D180A. 428 Bultmann, op. cit., 17. 429 Zakoni, 10, 903 cd. Glavni motiv jelinske misli bio je teleolo{ki. Pojedina~no se posmatralo kroz prizmu op{teg kosmi~kog jedinstva, u kojem svako pojedina~no ima svoj smisao i krajwi ciq (teloj) u organskom jedinstvu kosmosa (cf. Bultmann, op. cit., 14). 3.1. Fiziolo{ki `ivot ~ovekov @ivot se starosaveznom ~oveku su{tinski pokazivao u dahu (::: 24 puta, od toga jednom aramejski: ::: ) 430 i neuporedivo ~e{}e u krvi (::). 431 Oba pojma razlikuju se od drugih time {to gotovo stalno zadr`avaju svoje neposredno zna~ewe kao termini vegetativne fiziologije. 432 U biblijskim spisima ::: se pokazuje kao oznaka za `ivog ~oveka, za razliku od umrlog. To potvr|uje jedan stih u Kwizi o Jovu (27 3): Dok je ::: moja u meni, i Bo`iji u nozdrvama mojim. Sli~no je i u opisu Ilijinog o`ivqavawa sina udovice iz Serapte. Kada je dete ostalo bez ::: , nastupila je smrt (1Car 17 1718). ::: je tu `ivot ili dah koji daje i odr`ava `ivot. U tom odeqku re~ ::: javqa se paralelno sa ::: (2122), a obe se odnose na `ivot. Ti se izrazi pojavquju i u INav 11 11, a izgleda da se :::, kada ozna~ava dah, 433 zbog preciznosti poja~ava re~ju ::: . Narav- no, ::: zna~i i `ivo bi}e; to je najuo~qivije kada se taj pojam uzima kao objekt na kojem treba da se izvr{i kazna prokletstva (INav 10 40; up. 11 14; Ponz 20 16), ili kada se javqa u pluralu kao objekt tvorevine Bo`ije: ::: koje sam stvorio (Is 57 16). Time se `ivo bi}e odre|uje onako kako su to Je- vreji ~inili kao bi}e od daha (duhovno bi}e). 434 Naime, osnovno zna~ewe re~i ::: je dah, vetar, a odatle dah `ivotni, `ivo bi}e. 435 Sredi{we zna~ewe ::: u Starom Savezu nalazi se u jahveisti~kom izve{taju o stvarawu ~oveka (Post 2 7): Istvori Gospod Bog ~oveka od pra- ha zemqinog, dunuv{i mu u nos : ::: (dah `ivotni), i posta ~ovek ::: (`ivo bi}e). ::: je, dakle, dah koji o`ivqava, koji od ne~eg ~ini ne{to. Samo s dahom~ovek je `iv, bez wega nema `ivota. 436 ::: je oznaka BI]E ^OVEKOVO 99 430 ::: je imenica `enskog roda i, semu biblijskom, zastupqena je i u sredwojevrej- skom (DISO 187), biblijsko-aramejskom, samarjanskom i kod palestinskih hri{}ana kao ni- {ma. U judejsko-aramejskom je ni{meta, u sirijskom ne{amata, u midjanskom ni{imta, arapskom nasamat. USeptuaginti se ::: prevodi na razli~ite na~ine: 13 puta kao pnoh, ~etiri puta kao empnein, tri puta kao pneuma i po jednom kao prostagma, empneusij qumoj i zwh. 431 U starosaveznim spisima :: se pojavquje 360 puta (288 puta u jednini i 72 puta u mno`ini). 432 Wolff, op. cit., 96. 433 Stari izraz za stvarala~ki dah koji pripada `ivom~oveku bio je ::: ; Bog upravo wega prilikom stvarawa udahwuje ~oveku (Post 2 7). Izgleda da se tek posle egzila po- ~eo dovoditi u vezu sa stvarawem ~oveka i, poput ::: , ozna~avao je dah `ivotni. Takvi pa- ralelizmi ukazuju na srodnost ta dva izraza. Oba su ~oveku data od Boga kao `ivotna sila. Paralelizmi takvog tipa i u takvomobliku nalaze se samo kod Jova 4 9; 27 3; 32 8; 33 4; 34 14. 434 Wolff, op. cit., 97. 435 H. Lamberty-Zielinski, ::: ne{amah, ThWAT I, 669. 436 Westermann, Genesis, 283. za ~ovekov fizi~ki `ivot. 437 Ukasnijimtekstovima ~ak se govori o tome da je ~oveka stvorio ::: Bo`iji, na primer kod Jova (33 4): ::: Bo`iji stvorio me je. Udahwivawe : ::: ne zna~i pak primawe bo`anske du- {e ili duha. 438 Sve {to ~ovek ima tvarno je i prolazno, ali on, kao `ivo bi- }e, pomo}u ::: stoji u odnosu s Bogom i tako `ivi. Kao znak `ivota, ::: neraskidivo povezuje ~oveka s Bogom. Bog nije tek tvorac ~oveka, ve} ga on i odr`ava u `ivotu. Pri~e Solomonove donose takav stih (20 27): Lu~a je Go- spodwa ::: ~oveka, istra`uje sve {to je u telesnimodajama. Tu se ispo- stavqa da bi se re~ ::: mogla shvatiti kao duh koji Bog stalno odr`ava. Stoga je zadatak ~ovekov da neprestano slavi Jahvea, svoga Tvorca i Svedr- `iteqa: Sve {to di{e neka slavi Gospoda, aliluja (Ps 150 6). Isto kao :::, :: (krv) 439 u Starom Savezu nema nikakvu ulogu u in- telektualnom ili emocionalnom `ivotu. 440 Isto je tako uo~qivo da se :: ~e{}e posmatra sa ::: nego sa srcem ~ovekovim, a time se pokazuje da :: va- `i za sedi{te fizi~ke `ivotne energije. 441 Tako se za prestupnike u Pr 1 18 ka`e: A oni vrebaju svoju krv (::) i zasedaju svoj `ivot (:::: ). :: tu ozna~ava goli`ivot. UPsalmu 72, kada se govorio pravednomsudu care- vom, ka`e se: Od prevare i nasiqa iskupi}e `ivote (:::) wihove, i skupa }e biti krv (:: ) wihova u o~ima wegovim(14). Skup}e, dakle, bitiwihov `ivot. Stihovi koji govore o prolivawu krvi, naro~ito krvi konkretnog ~o- veka, kao {to je, na primer, u Post 4 10, ukazuju na to da je polagawe ra~una za prolivenu krv upravo polagawe ra~una za `ivot. :: je, zapravo, sedi{te `ivota, 442 jer je `ivot (::: ) svakog tela krv (::) wegova (Lev 17 14; Ponz 12 23; Post 9 46), ili: @ivot(::: ) tela je u krvi (::) (Lev 17 11). Zbog toga se krv nije smela jesti (Lev 3 17; 7 26; 17 10, 12, 14; Ponz 12 16, 23; 15 23), kao ni meso koje ima krvi u sebi (Post 9 4; up. Lev 19 26; 1Sam14 3234; Jez 33 25). To je va`ilo kako u sakralnim ritualima tako i u profanom `ivotu. I u jed- nom i u drugom Jahve je va`io kao za{titnik `ivota. 443 Takvo sakralno mi- 100 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 437 Lamberty-Zielinski, op. cit., 671. 438 Ibid., 670. 439 Dvokonsonantski koren dm je op{tesemitski (GVG I, 344; ug.: WUS Nr. 754). Po- stoje mi{qewa da se re~ :: izvodi od korena ::s (biti crven), na {ta ukazuje jedan wen ob- lik a dama u Ponz 32 43. Isto je u akadskom, u kojem se adam(m)u pojavquje pored uobi~ajene re~i za krv damu (HAL 15b, ANw 10a). 440 Pidoux, op. cit., 51. 441 Wolff, op. cit., 98. 442 G. Gerleman, :: dam, THAT I, 450. 443 Wolff, op. cit., 99. {qewe u pogledu :: imalo je istaknutu ulogu u religijskoj svesti starih Izrailaca. Zna~ajno je i to {to se :: naj~e{}e pomiwe u Kwizi Levitskoj i kod proroka Jezekila, 444 to jest u kwigama koje se najvi{e bave sakralnim. Ritualni propust i ubistvo ~oveka imali su pred Jahveom istu te`inu; to je krvni greh, greh prolivawa krvi, za {ta je bila propisana smrtna kazna (Lev 17 4; up. Br 35 33). 445 U tome se pokazuje i sva sakralno-teolo{ka o{trina: ~oveku pripada samo meso, uzeto od praha zemqinog, u koji }e se opet vratiti, dok `ivot pripada samom Jahveu. 446 Naravno, Jahveu pripada `ivot krv i ~oveka i `ivotiwa. Prolivawe ~ovekove krvi greh je protiv ~oveka kao Bo`ije sli- ke: Ko prolije krv ~ove~iju, wegovu }e krv proliti ~ovek; jer je Bog po svome liku stvorio ~oveka (Post 9 6). :: u Lev 17 4, naro~ito pluralni oblik :::, jeste eti~ko-pravni termin za nasilno prolivawe tu|e krvi. 447 Isai- ja (1 15) tako uzvikuje prequbotvornom Izrailu: ruke su va{e pune krvi (:::). Najprecizniji i najdubqi odnos izme|u prolivawa krvi i kazne ko- ja za to sledi odre|en je u pravnoj formuli: Krv wegova na wega (Lev 20 9; up. 1113, 16, 27), ili: Krv wegova na wegovu glavu (2Sam 1 16; 1Car 2 37). Time se utvr|uje greh osu|enog i nevinost izvr{iteqa smrtne kazne, kao {to je Jahve odredio (2Sam 16 8; 1Car 2 32). 448 Krvqu, kao sredstvom posve}ewa i izmirewa za greh, u Starom Savezu kropili su se oltar i delovi {atora od sastanka (Izl 29 12; 30 10; Lev 4 534; 9 9; 16 1419; Jez 43 20). Kropqewemoltara ~istio se i ~ovek: a ja sam vam je (krv) odredio za oltar, da se ~iste du{e (::: ) va{e, jer je krv {to du{u (::: ) ~isti (Lev 17 11). Naravno, :: ima takvu silu zahvaquju}i Ja- hveu. 449 Krvqu se, kona~no, uspostavqa Savez izme|u Jahvea i Izraila (Izl 24 6, 8): A Mojsej uze krv, i pokropi wom narod, i re~e: ovo je krv Saveza, koji u~ini Gospod s vama za sve re~i ove. BI]E ^OVEKOVO 101 444 Re~ :: naj~e{}e se susre}e u Lev (88 puta) i Jez (55 puta); slede Izl (29 puta), Ponz (23 puta; a dama u 32 43), Ps (21 put), Br i Is (po 15 puta): Gerleman, op. cit., 448. 445 Wolff, op. cit., 99100. 446 Elliger, Levitikus, 226228. :: kao nosilac `ivota pridodaje se Jahveu samo pravno, a nikako supstancionalno kao ::: , naro~ito u Kwizi o Jovu. S druge strane, mi{qewe na{iroko rasprostraweno kod Izrailovih suseda da je ~ove~anstvo nastalo iz krvi ubije- nog bo`anstva ne nalazi u StaromSavezu nikakvo upori{te. Cf. F. Maas, :: s, ThWATI. 447 K. Koch, Der Spruch Sein Blut auf seinem Haupt und die israelische Auffassung vom vergossenen Blut, VT 12 (1962) 406. 448 H. Graf Reventlow, Sein Blut komme uber sein Haupt, VT 10 (1962) 311327. 449 Vriezen, op. cit., 250. Na krvi, to jest `ivotu, zasniva se Savez Boga i Izraila; `ivi Bog na krvi stvara zajednicu s izabranim narodom, Savez koji Izrailu nudi `ivot. U dubqem tipolo{kom smislu krv Saveza je tip Hristove krvi prolivene za otpust grehova: Jer ovo je krv moja Novoga Saveza (Mt 26 28; Mk 14 24), upravo one krvi Agneca kojom se hri{}ani pri~e{}uju (zajedni- ~are) u svetoj tajni Evharistije, izvori{tu `ivota ve~nog. Oba izraza, ::: i ::, upu}uju na strahopo{tovawe pred `ivotom, samim tim i pred Bogom, jer od Boga dolazi `ivot i samo ~vrst Savez i zajednica s Jahveom omogu}uju ostvarewe `ivota. Biblija tako|e govori o telesnom `ivotu ~ovekovom, mada ne toliko op{irno i precizno. Prostor za unutra{we organe tela naj~e{}e se naziva : utroba. Ona je, kao i srce, u unutra{wosti ~ovekovoj (1Sam 25 37), a ~ak mo`e da ima isto zna~ewe kao : : Mudrost po~iva u srcu razumna ~ove- ka, a u utrobi bezumnih ona je bez u~inka (Pr 14 33). 450 Kod proroka Jeremije 4 19 utroba i srce stoje u istoj ravni. : , me|utim, obuhvata sve unutra- {we delove tela koji se kao takvi razlikuju od glave i udova (Izl 12 9), ali pre svih stomak i utrobu, kao i unutra{we polne organe (Post 15 4). Utroba u smislu maj~ine utrobe ~e{}e se naziva :: (Sud 16 17; ta~nije: : ). Tako Reveka ima{e blizance u utrobi (:: ) svojoj (Post 25 24), a u Jov 19 17 govo- ri se o sinovima utrobe (:: ) moje. :: mo`e da ozna~ava dowi deo mu{kar- ~evog tela (Sud 3 21). Wemu pripada i `eludac, iako on u starosaveznoj ana- tomiji nema ime. U utrobi se vr{i probavni proces (Pr 18 8). Ponegde se utroba ozna~ava kao ::: i to je skrivena unutra{wost, a wu samo Jahve istra`uje (Pr 20 27). Utroba se, kao i srce, retko posmatra anatomski i fi- ziolo{ki, dok se, u {irem smislu, posmatra s psiholo{kog aspekta kao se- di{te misli i ose}awa. 451 To potvr|uje Jeremija 4 14: dokle }e stajati u utrobi (: ) tvojoj misli tvoje ni{tavne. Pored srca, pomiwu se samo jo{ poneki unutra{wi organi. Za plu}a, `eludac, creva u Starom Savezu ne postoji nijedna re~, 452 dok se jetra, `u~ i bubrezi pomiwu. Jetra je, kao najve}i organ kod ~oveka i `ivotiwa, bila poznata starosaveznom ~oveku, i to pod imenom :::; pripada korenu ::: biti te`ak. 453 Upadqivo je da se jetra u Starom Savezu pomiwe 14 puta, a od toga na 13 mesta u vezi sa `ivotiwama. U Pri~ama Solomonovim (7 23) 102 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 450 Wolff, op. cit., 102. 451 Cf. Haag, op. cit., 959. 452 Wolff, op. cit., 103. 453 Cf. akadski kabattu jetra, kabatu biti te`ak; isto i ugaritski kbd: J. Aistleitner, WUS, 144. Uakadskomse jetra, kao najva`nijiorgan, pored srca, vrlo ~esto pomiwe. Cf. E. Dhor- me, Lemploi metaphorique des noms de parties du corps en hebreu et en akkadien, Paris 1963, 129. govori se o opasnosti od tu|e `ene: Dokle mu strela ne probije jetru, {to ozna~ava smrtnu opasnost (2227). Po tome je jetra najva`niji `ivotni or- gan, 454 to jest jezgro `ivota. 455 Kao {to je re~eno, ~ovekova jetra pomiwe se samo jednom, u Pla~u Jeremijinom (2 11): Ispado{e mi o~i od suza, utroba se moja uskolebala, prosipa se na zemqu jetra moja od pogibli k}eri naroda mojega. Tako prorok opisuje neizdr`iv bol; on se sav, kao wegova jetra, prosipa na zemqu od tuge. Jetra, s druge strane, obrazuje `u~nu te~nost, a samo u~eni i najve}i starosavezni pesnik, pisac Kwige o Jovu, govori o `u~nim kesama (: , 16 13) i dva puta o `u~i (: , 20 14, 25); pri tome se obe re~i izvode iz korena : biti gorak. 456 Na jednom mestu on ~ak, mada kao o ne~em sporednom, govori o probavnom procesu (20 14), ali u vezi s otrovom. 457 I `u~ je oru|e ose}awa, {to pokazuju stihovi 16 13 i 20 25: prosipa se na ze- mqu `u~ moja, i svetlo gvo`|e iza}i }e iz `u~i wegove; kad po|e, obuze}e ga strahote. Bubrezi su u Starom Savezu, pored srca, najva`niji unutra{wi organ. Pomiwu se 31 put, 18 puta kao deo tela `rtvene `ivotiwe, 458 a 13 puta kod ~oveka. Naravno, stalno se pomiwu u mno`ini : , pa i kada se misli sa- mo na jedan bubreg (Lev 3 4, 10, 15). Bog, stvaraju}i ~oveka, kako se ka`e u Psal- mu 139 13, stvara bubrege: Ti si onaj koji je bubrege moje stvorio, sastavio si me u utrobi matere moje, {to zna~i da bubrezi, kao i srce, s kojim se ~esto dovode u vezu, gotovo iskqu~ivo ozna~avaju ~ovekovu unutra{wost, a wu sa- mo Bog poznaje. Jahve tako ispituje srce i bubrege (Ps 7 10; 26 2; Jer 11 20; 17 10; 20 12). 459 Metafori~no se kazuje kako Bog ka`wava ~oveka: Opkoli{e me wegovi strelci, cepa mi bubrege nemilice (Jov 16 13; up. Pla~ 3 13). ^esto su bubrezi sedi{te savesti; prorok Jeremija (12 2) upravo tako misli govo- re}i o bezbo`nicima: Ti si imblizu usta, ali daleko od bubrega. Pored to- BI]E ^OVEKOVO 103 454 Wolff, op. cit., 104. 455 Op{irnije: F. Notscher, Heit kabod Seele?, VT 2 (1952) 358362. 456 Wolff, op. cit., 105. 457 Ustarini se smatralo da se zmijski otrov nalazi u zmijinim`u~nimkesama, stoga : ili : mogu da ozna~avaju `u~nu kesu (Jov 16 13; 20 25) i otrov (Jov 20 14). Kod Tovi- je (6 5, 9; 11 4, 8, 1113) se pomiwe ribqa `u~ kao sredstvo za izle~ewe vida. Mi{qewe da je ribqa `u~ lek za vid bilo je veoma rasprostraweno u starom svetu (Plinije Stariji, Hist. Nat. 32, 24; Galen, Fac. simpl. medic. X, 2, 13; cf. L. Kotelmann, Die Ophthalmologie bei den alten Hebraern, HamburgLeipzig 1910, 386). 458 U Izl i Lev 16 puta i po jednom u Ponz (32 14) i Is (34 6). 459 Haag, op. cit., 1207. ga, bubrezi se pomiwu u vezi s najtananijim ose}awima, kao {to ~ini psal- mist (73 21): Kad kipqa{e srce moje, i trgahu se bubrezi moji; oni pokazuju i radost zbog pravde (Pr 23 16), a naro~ito zbog nade u susret s Bogom: A bu- brega mojih nestaje u meni (Jov 19 27). Unutra{wost tela, s organima i funkcijama koje ti organi imaju, istovremeno je nosilac du{evnih i religijskih ose}awa ~ovekovih i wego- vih pokreta. Anatomska i fiziolo{ka funkcija organa opisuje se u grubim i nejasnimslikama; re~ je o arhai~noj anatomiji i fiziologiji, kakva je po- stojala u ~itavom anti~kom svetu. U rudimentarnoj psihologiji starih Je- vreja sveukupno fizi~ko delovawe se, kao i duhovno, pripisuje telesnim organima. 460 To ne va`i, dakle, samo za ::: , ve} su i srce, bubrezi, utroba, jetra, ~ak i uvo i ruka (Pr 18 15; Is 16 11), neretko subjekti i sedi{te `i- votne delatnosti, te se ceo ~ovek poistove}uje s organomu kojemdo vrhunca dolazi psihi~ka energija. 461 Ne iskqu~uje se, naravno, ni izra`ena meta- fori~nost jevrejskog jezika, pogotovo {to se takve slike uglavnom sre}u u pesni~kim odlomcima. 3.2. @ivot i smrt Jedan od sredi{wih starosaveznih pojmova, koji tako|e ima speci- fi~no zna~ewe jeste : (`ivot). 462 To je op{teobuhvatni izraz za `ivot. Osnovno zna~ewe tog pojma je, kao i kod glagola , 463 opre~nost naspram smrti ili umirawa. 464 Pod : se ponajpre podrazumevao `ivot izme|u ro- |ewa i smrti. Va`no je, me|utim, napomenuti da : u Starom Savezu nije samo gola egzistencija ili pak puko postojawe (`ivotarewe), ve}, pre svega, sre}an i ispuwen `ivot. Puko postojawe, po biblijskom shvatawu, 104 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 460 Ibid., 959. 461 Cf. Mckenzie, op. cit., 174. 462 Imenica : je apstraktni plural sa zna~ewem`ivot, a izvodi se iz glagola `iveti. Od istog glagola izvodi se, pre svega, supstantiv i adjektiv (`ivot, `ivot- ni), kao i `enski oblik , kojimse ponekad isto ozna~ava `ivot, mada se ~e{}e sre}e s ko- lektivnim zna~ewem `ivo bi}e. 463 Osnovno zna~ewe glagola u Qal-u jeste biti ili ostati u `ivotu, {to istovre- meno zna~i opre~nost glagolu : umreti, biti mrtav. Ubiblijskimsvicima ~esto se sre}e suprotstavqenost `ivetiumreti: `iveti i ne umreti (Post 42 2; 43 8; 47 19; Ponz 33 6; 2Car 18 32; Ps 89 49; 118 17; Jez 18 21, 28; 33 15) ili umreti i ne `iveti (2Car 20 1; Is 38 1). Na mestima na kojima nema durativno zna~ewe, ve} se odnosi na trenutni doga|aj, zna~ewe je o`iveti ili vratiti se u `ivot (1Car 17 22; 2Car 13 21; Jov 14 14; Is 26 14, 19; Jez 37 3, 5, 9); time se pribli`ava zna~ewu ozdraviti (Post 45 27; Br 21 8; INav 5 8; Sud 15 19; Is 38 9, 21, itd.). 464 Gerleman, hjh, 551553. jo{ ne zna~i `ivot. : nadilazi filosofsko i medicinsko shvatawe `i- vota, kao i uop{te zna~ewe re~i `ivot u dana{wem svakodnevnom govoru. To je pojam koji u sebi nosi ~itavo obiqe kvalitativnih i kvantitativnih zna~ewa. : nije samo trajawe, ve} mu pripadaju i zdravqe, blagostawe i sre}a. 465 Time se `ivot povezuje sa svetlo{}u (Jov 4 20; Ps 27 1; 36 9), mirom (Pr 3 2), sre}om (Ponz 8 1; Pr 19 8), rado{}u (1Car 4 20). To zna~i da je posto- jawe : tek kada u sebi ima puno}u `ivqewa, to jest navedena svojstva. 466 :, za razliku od ::: , nije neko obele`je ~ovekovog bi}a, to jest inherent- ni i s telom povezani `ivotni princip, ve} posed ili ta~nije dar Bo`i- ji. 467 Opet, `ivot ne ~ine vrednimta svojstva, ve} je `ivot (kao dar Bo`iji) sampo sebi vrednost. 468 : nije pretpostavka, ve} su{tina svih dobara. 469 Svi aspekti ~ovekove egzistencije (::: du{a; duh; :: telo; : srce) sa`eti su u pojmu `ivot. 470 Pored toga, `ivot nije neko svojstvo koje se pridodaje bi}u, re~eno jezikom filosofije, kao {to je to, na pri- mer, u jelinskoj ontologiji, po kojoj je `ivot jedno od svojstava bi}a (na primer, kod Aristotela u spisu Odu{i). 471 Po biblijskomshvatawu, bi}e i `ivot se poistove}uju, jer wihov uzrok le`i u Bogu, koji ujedno daje `i- vot i bi}e i ~ini sve da bude. Puko postojawe je s tog aspekta isto {to i nebi}e. 472 @ivot (: ) i postojawe (: ) su u Starom Savezu potpuno opre~ni pojmovi. 473 Duboka opre~nost izme|u `ivota i smrti ne sastoji se u pitawu teorijskog postojawa, ve} u odnosu (komunikaciji) Boga i ~oveka. Ono {to jeste jo{nije bi}e ako nema `ivota, to jest ako ga ne dobija od Bo- ga. Ni{ta ne mo`e opstati u bi}u ukoliko ne prebiva u Onome koji jeste, BI]E ^OVEKOVO 105 465 E. Schmitt, Leben, BthW, 742. 466 Zanimqivo je da se re~ , koja se odnosi na Boga, ~oveka i `ivotiwe, nikada ne odnosi na biqke (E. Schmitt, Leben in den Weisheitsbuchern Job, Spruche und Jesus Sirach, 1954, 116). 467 Gerleman, op. cit., 553. 468 Westermann, ::: Seele, THAT II, 86. 469 Schmitt, op. cit., 742. 470 Cf. JosephFitzmyer, op. cit., 416. 471 @ivot se stoga ne odre|uje pitawem: Kako se `ivot vodi? kao dobar ili lo{, jer `iveti ne zna~i voditi `ivot. Stari Savez poznaje `ivot samo kao zwh, ali ne kao bioj, to jest samo kao vitales, a ne kao duhovni fenomen (Bultmann, op. cit., 52), naravno duhov- ni fenomen u smislu ne~ega {to se na izvestan na~in pridodaje ~oveku kao `ivombi}u, to jest kao jedno od wegovih svojstava. 472 Ovde se strogo mora voditi ra~una o zna~ewu izraza nebi}e i ni{ta (pogotovo za- to {to se kasnije navode re~i G. Florovskog, a on pojam nebi}e koristi u zna~ewu ni{ta). Nebi}e ovde ne ozna~ava apsolutno ni{ta, potpunu ontolo{ku nulu iz metafizi~kih spe- kulacija, ve} se tako ozna~ava odsustvo Boga, a time i `ivota. Jeste jo{nije bi}e ako ne par- ticipira u Bogu, a sve {to je izvan Boga isto je {to i nebi}e, mada nije ~isto ni{ta, ve} mu se, na neki na~in, mo`e priznati postojawe bez `ivota. 473 O. Procksh, Theologie des Alten Tetaments, Gutersloh 1967, 653. pisao je sveti Grigorije Niski. @ivot pak u biblijskom predawu zna~i imati odnos, Savez, i to pre svega s Bogom, dok je smrt nemawe odnosa ili napu{tawe Saveza (up. Ponz 30 1519). Kroz Stari Savez : je vrednovan kao najve}e dobro (Pr 3 16). Stari Izrailac nije mogao da po`eli ni{ta vi{e od sre}nog `ivota. 474 On je bio spreman da sve da za `ivot (Jov 2 4). Propovednik tako zakqu~uje: i psu `ivu boqe je nego mrtvu lavu (9 4). Ideal jednog Jevrejina bio je dug i u blagostawu proveden `ivot. Rana ili iznenadna smrt bila je kao velika ne- sre}a; shvatana je kao pravedna Bo`ija kazna zbog li~nih grehova (Br 27 3; Jov 13 8; Ps 55 24; Pr 2 18). Pisac psalama `ali se zbog kratko}e qudskog `ivota (90 10). Sli~nih misli ima i kod Jova i Propovednika (9 12; 11 8). Ni Ben Sirah (18 90) nije zadovoqan du`inomqudskog `ivota, te ka`e: Kao kapqa vode u moru, i kao zrno peska, tako su kratki dani u odnosu na ve~nost. Razlog postojawa tako velike `eqe za `ivotombio je u najve}oj meri to {to su drevni Jevreji zemaqski `ivot shvatali kao jedini istinski. Budu}i, eshatolo{ki `ivot za wih je kroz dugu starosaveznu povest imao malu ulo- gu, to jest oni u taj `ivot tokom dugog niza vekova uop{te nisu verovali. Po{to zadugo nisu znali za `ivot posle, svom stra{}u su se borili za `ivot pred smrt lukavo kao praotac Jakov, po`rtvovano kao Ruta, re- voltirano kao Jov, skepti~no kao Propovednik. 475 ^itav `ivot u svim wegovim pojedinostima dolazi od Boga i stoji pod wegovim vo|stvom, ne samo `ivot ve} i sve {to ga prati: snaga i nemo}, glad i sitost, siroma{tvo i bogatstvo (1Sam 2 47), zatim blagostawe i iz- begli{tvo (2Sam 16 1112), sve dolazi iz ruke Bo`ije. 476 @ivot je u jevrej- skoj re~enici objekt, dok je subjekt Jahve. Bog ga daje : (Ponz 30 15, 19; Jov 3 20; Mal 2 5), izbavqa s: (Ps 103 4; Pnp 3 58), ~uva :: (Ps 64 2), ~ini :: (Jov 12 10). @ivot se nigde u Starom Savezu ne pomiwe kao ne- kakav Bo`iji atribut. Iako `ivot dolazi od Jahvea, ipak je sam Jahve u sop- stvenoj svetosti izvan `ivota, nema u~e{}a u wemu. 477 Time se veoma na- gla{ava Bo`ija transcendentnost, rastojawe izme|u Tvorca i kreativnih `ivotnih sila. 478 Jahve je ve} u Starom Savezu iznad bivstva. Ipak, Jahve 106 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 474 Bultmann, op. cit., 52. 475 E. Zenger, Ich will die Morgenrote wecken, Freiburg 1991, 205. 476 Kohler, op. cit., 136. 477 Gerleman, op. cit., 555. 478 Za razliku od starosaveznih shvatawa, narodi starog Bliskog istoka pripisivali su svojim bogovima `ivot i `ivotnost (Ch. Barth, Die Erretung vom Tode in den individuel- je `ivotodavac, a `ivot je plod wegove spasonosne delatnosti. 479 Obiqe `i- vota mogu}e je ostvariti samo ako ~ovek stoji u vezi s Bogom. Onaj koji wega tra`i nalazi `ivot (Am 5 4, 6, 14), jer je on `ivi Bog (Ponz 5 25; INav 3 10; Jer 23 36) koji `ivi u ve~nosti (Ponz 32 40; Dan 12 17; Sir 18 1). 480 Jahve je iz- vor `ivota (Ps 36 9; Jer 2 13); on ubija i o`ivqava (1Sam2 6). Izrailac se ku- ne Bo`ijim`ivotom(~ak 43 puta u StaromSavezu), a i samJahve kune se svo- jim `ivotom (Is 49 18). 481 Re~ Bo`ija se, tako|e, navodi kao izvor `ivota: nije prazna re~ (Bo`ija) nego je `ivot va{ (Ponz 32 47). 482 Ispuwavawe Bo`ije voqe omogu}uje `ivot; tako se `ivot u Devteronomionu povezuje sa zapovestima (Ponz 4 1; 5 33; 8 1; 11 8; 16 20; 22 7; 25 15; up. Iz 20 12; Jov 36 11). Kroz uredbe Jahveove dodequje se `ivot Izrailu, pogotovo u ispuwavawu kultnih obreda konkretnom bogoslu`ewu (Lev 18 5; Ponz 30 1520). 483 Kao {to je napomenuto, pozornica `ivota je ovaj vidqivi svet (Jov 28 13; Ps 27 13; Is 38 11; Jer 11 19; Jez 32 2326); naravno, on stoji pod Bo`ijim blagoslovom. To je bilo temeqno shvatawe starih Jevreja tokom duge istori- je. Sadr`aj pak qudskog `ivota je radost. Nijedna druga re~ u Starom Save- zu koja se odnosi na `ivot nema takvu puno}u kao radost. Zadatak svakog Izrailca jeste da s rado{}u i vesela srca u svakomobiqu slu`i Jahvea (Ponz 28 47). Povod za radost je blagodarnost, jer je `ivot najve}i dar Bo`iji koji on daje ~oveku. 484 Uranijimse periodima puno}a `ivqewa ogledala u izobi- qu jela i pi}a, kao i u veselosti zbog blagostawa. To je naro~ito va`ilo za vreme Solomonove vladavine (1Car 4 20). Radost iz blagodarnosti za Bo`ija dobra jeste smisao qudskog `ivota. 485 Kasnije je to pesni~ki izrazio sveti Grigorije Bogoslov: Radi Tebe `ivim, govorim i pevam. 486 Jahve je dava- BI]E ^OVEKOVO 107 len Klage- und Dankliedern des AT, Zurich 1947, 3641; L. Durr, Die Wertung des Lebens im AT und im antiken Orient, Munster 1926). Time su ih svodili u ravan prirodnih sila, to jest dei- fikovali su prirodne fenomene kao `ivotnu silu. 479 Gerleman, op. cit., 554. 480 Sintagma : s `ivi Bog koristi se uglavnom u odnosu na tu|e bogove (INav 3 10; Jer 10 10). Time se pokazuje da je Jahve istinski i delatni Bog, za razliku od be`ivotnih idola Hananaca, Hetita i drugih naroda (Gerleman, op. cit., 554). 481 Schmitt, op. cit., 743. 482 U mudrosnoj kwi`evnosti ka`e se da, pored re~i Bo`ije kao `ivotodavne snage, mudrost omogu}uje dug `ivot (Pr 3 16, 18; 8 35), a zatim i re~ mudraca (Pr 3 2), kao i uop{te po{tovawe Bo`ije voqe (Ponz 4 1; Jer 21 3; Am 5 6). Naravno, i strah Gospodwi je izvor `i- vota (Pr 14 27; up. Sir 1 12). Uzrok skra}ivawa qudskog `ivota, po iskazu iz sve{teni~kog predawa, le`i u porastu zla na zemqi (Post 6). ^ovekovo udaqavawe od `ivotodavnog izvo- ra Boga sve vi{e skra}uje `ivot i vodi u sigurnu propast. 483 G. von Rad, Gerechtigkeit und Leben in der Kultsprache der Psalmen, FS Bertholet 1950, 418437. 484 Cf. Kusti}, op. cit., 82. 485 Kohler, op. cit., 139. 486 O svojim stihovima, PG 37, st. 1327. lac radosti. On }e stvoriti novo vreme (Is 41 22; 42 9), sklopi}e Novi Sa- vez (Jer 31 31); ime je Gospodwe veliko u wegovom narodu (Is 12 6) i slava wegova dolazi u svoj puno}i i radosti (Is 35 110): i do}i }e na Sion pe- vaju}i, i ve~na }e radost biti (10). 487 Prorok Zaharija (10 7) govori o sabi- rawu Izraila i radosti koja }e nastati: i veseli}e imse srce kao od vina u radosti Bogu klica}e srce wihovo. U oba stiha postoji izvestan esha- tolo{ki element, premda se vi{e nagla{ava ovozemno. Optimisti~ki po- gled na ovozemaqski `ivot postojao je od po~etaka Izraila, sve negde do prejelinisti~kog i jelinisti~kog doba, kada ovostrani `ivot po~iwe da se posmatra s izvesnomskepsom. Prvo kod Jova po~iwe donekle da se obru{ava temeq tradicionalnog shvatawa `ivota na zemqi, dok Propovednik uvi|a da ~ovek mo`e da ima sve u ovom `ivotu, pa da ipak ne bude zadovoqan. 488 Dodu{e, kod obojice je i daqe ovostrani `ivot najve}e dobro, ali se, s dru- ge strane, u sve ve}oj meri otvaraju novi horizonti, te Izrail po~iwe sve ~e{}e i radoznalije da upire pogled preko rubova ovovremenosti. Naspram `ivota, kao wegov korelat i negacija, stoji smrt, 489 iako je Bog nije stvorio (Prem 1 13). Svi qudi na kraju moraju da umru (Sir 14 17); to je sveop{te pravilo: Jer }emo doista pomreti, i kao voda smo koja se pro- sipa (2Sam 14 14). Stari Savez do`ivqava smrt kao neizbe`nu nu`nost u qudskom `ivotu. Zbog toga nije tragi~no kada neko sit `ivota i u starosti umre (Post 25 8; Dn 24 1), kada u miru bude pribran ocima (Post 15 15). Smrt Avraamova (Post 25 8), Jakovqeva (35 25) ili Jovova (42 17) ne do`ivqava se kao kazna, ve} kao normalan zakon `ivota. Tako|e, smrt stodvadesetogodi- {weg Mojseja ne uzima se kao kazna (Ponz 34 7). Wegova je kazna bilo to {to nije stupio u obe}anu zemqu. 490 Isus Navin spokojno rasu|uje: I evo, ja idemsada kuda sve {to je na zemqi (23 14). ^ak ni u Postawu, niti u drugim ranimstarosaveznim kwigama, nije izri~ito nagla{ena povezanost greha i smrti. 491 Tako katkad izgleda kao da je Bog odredio da posle `ivota sledi smrt. Razlog tome {to drevni Jevreji u ranijimperiodima nisu smrt do`i- vqavali kao ne{to stra{no le`i donekle u wihovom shvatawu ~ovekovog `ivota u zajednici. Starim Izrailcima zajednica je stajala ispred poje- dinca i najva`nije je bilo da ona pre`ivi. Uteha pojedincu bilo je to {to }e wegovo ime nastaviti da `ivi u wegovom potomstvu (Post 25 6). ^ovek 108 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 487 W. Beilner, Freude, BthW, 236. 488 Harrington, op. cit., 284. 489 Koren : je op{tesemitski (Fronzaroli, AANLR VIII/19, 1964, 249, 269) i ima ekvivalent u egipatskom. Glagol se, osim u cal-u, pojavquje u pol. i hi. (pasiv ho.), sa zna~e- wem ubiti. Od wega se izvode: : (smrt), : (umirawe), ::: (smrt, umrli). 490 Procksch, op. cit., 652. 491 JosephFitzmyer, op. cit., 408. nastavqa da `ivi u svojimsinovima, a time i u ~itavomnarodu za koji va`i Jahveovo obe}awe (Post 12 1). Stoga je nemawe potomstva za Jevreje bilo ve- lika nesre}a. Naravno, na mirewe sa smr}u uticala je i sasvim nerazvijena eshatologija u ranom dobu Izrailove istorije. Smrt je, iako je shvatana kao sveop{te pravilo i normalan svr{etak `ivota, ipak izazivala egzistencijalni strah (Sir 40 2). Nigde u Starom Savezu smrt nije bila heroizovana, niti je starosaveznog ~oveka ostavqala sasvim ravnodu{nim (Post 37 34; 50 13; Ponz 34 8; 2Sam 1 11, 2127). Ne po- stoji ideja plemenite smrti (kalwj apoqnhskein). 492 Tek za vreme Maka- veja, pod jelinskimuticajem, ponegde se herojskoj smrti daje prednost u od- nosu na sramni `ivot (1Mak 9 10), ali su to samo izuzeci. Za Stari Savez je karakteristi~nije, naro~ito u kasnijem dobu, da se smrt po~iwe posma- trati kao kona~ni neprijateq (Is 25 8). Kako se klupko Bo`ijeg domostroja sve vi{e odmotavalo, `eqa da se nadi|e i pobedi taj stra{ni pusto{iteq ~ovekovog bi}a, ~etvrti jaha~ apokalipse, bila je sve ve}a. O pojedinostima smrti kao fiziolo{kog fenomena u biblijskim spi- sima nema nekih podrobnijih izve{taja. 493 Na nekim mestima upotrebqava se glagol : umreti (Post 5 8; 25 8; Jov 1 19). 494 Na drugim se ka`e kako smrt dolazi zbog toga {to Jahve uzima : duh `ivotni (Jov 34 14; Ps 104 29; Prop 12 7), a ponekad i : ::: dah `ivotni (1Car 17 17; Jov 34 14). Naravno, i ::: je nosilac `ivota, a kada on nije u ~oveku, nastupa smrt (1Car 17 2122). Odvajawe , ::: ili ::: od ~oveka izaziva smrt, ali ni- jedan od ta tri termina ne ozna~ava du{u kao samobitni princip koji mo`e da postoji nezavisno od tela. Ideja besmrtnosti du{e strana je StaromSave- zu. 495 :::, i ::: shvatani su kao nosioci `ivota ili `ivotni principi u ~oveku koji su potpuno zavisni od Boga. Dobijawe daha zna~i po~etak `ivo- ta (Post 2 7; Ps 10430; Jez 37 810), kao {to wegovo gubqewe zna~i smrt. 496 Postavqa se, me|utim, pitawe porekla smrti i wenog pravog zna~ewa iz perspektive biblijske teologije. Glavno teolo{ko obja{wewe glasi: Smrt je plata za greh (Rim 6 26; 1Kor 15 56). To se nagla{ava i u kasnijim BI]E ^OVEKOVO 109 492 Bultmann, op. cit., 52. 493 Uo~qivo je da se u starosaveznimspisima smrt ne personifikuje niti se o woj ra- do govori, kao {to se to ~ini u drugim susednim mitologijama. Mot je bog kod Ugari}ana. Vaal i Anat u bliskoj su vezi s umirawem. Oskudno predo~avawe smrti izvodi se gotovo is- kqu~ivo pomo}u predikativnih iskaza i time se ograni~ava na delovawe i u~inak smrti: up. Ps 49 15; Jov 28 22; Jer 9 21 (G. Gerlemann, : mut, THAT I, 892). 494 O biblijskoj upotrebi i zna~ewu glagola : op{irnije: Gesenius, op. cit., 409410. 495 Bultmann, op. cit., 51. 496 Haag, op. cit., 993. starosaveznimspisima (Prem2 2324). Po Ben Sirahu (25 24) smrt je posledi- ca greha na~iwenog u Edenu: Od `ene je greh po~eo, i zbog we svi mi umiremo. U intertestamentarnoj literaturi poznog judejstva postoje mnogi odlomci koji povezuju qudsku smrt s Adamom i Evom (2En 30 17; 2Jezd 3 7; AMojs 32). 497 Apokrifni spis Mojsejeva apokalipsa potvr|uje tu misao: Adam re~e Evi: [ta si u~inila navukav{i na nas veliki gnev (smrt) koji sada vlada ce- lim rodom (14). Istovetna misao zastupqena je i u Novom Savezu. Sveti apo- stol Pavle jasno nagla{ava da je izvor smrti praroditeqski greh (Rim5 12): Zato kao {to kroz jednoga ~oveka u|e u svet greh, i kroz greh smrt, i tako smrt u|e u sve qude, po{to svi sagre{i{e. Po{to je smrt plata za greh, kao nu`no name}e se pitawe: {ta je greh? Stoga je vredno pogledati kako se u Starom Savezu poimao greh. Naime, de- finicija po kojoj je greh svojevoqno kr{ewe Bo`ijeg zakona, a koja je naro- ~ito karakteristi~na za ranije zapadne bibliste i teologe, nema duboke osnove u biblijskom shvatawu greha. Ona je u krajwoj liniji pogre{na, jer neta~no postulira odnose izme|u Boga i ~oveka. Ujevrejskomjeziku postoji vi{e termina koji se kod nas prevode re~ju greh, a najva`niji su: s:, :, ::: i :: . 498 Tim izrazima greh se predstavqa kao proma{aj (s:), pobu- na (::: ), krivica (:), izdajstvo (:: ). Svi ti izrazi u osnovi su relacio- ni 499 i iskazuju odstupawe od Saveza sklopqenog s Jahveom. Greh se, pre svega, posmatra iz perspektive Saveza. ^initi zlo, to jest gre{iti, ne zna- ~i protiviti se qudskoj prirodi ili prirodnimzakonima, 500 ve} prekr{i- ti Bogu data obe}awa. 501 Stoga za stare Izrailce greh nije intelektualna zabluda, ve} nerazuman izbor pogre{nog toka, stranputica koja vodi u neiz- be`nu propast, 502 to jest proma{aj Saveza i pobuna protiv Boga Saveznika. 110 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 497 JosephFitzmyer, op. cit., 409. 498 Oosobenostima navedenih jevrejskih izraza op{irnije: Gesenius, Hebraisches und aramaisches Handworterbuch uber das Alte Testament; Theologisches Worterbuch zum Alten Tes- tament, Stuttgart 1970; Theologisches Handworterbuch zum Alten Testament, Munchen 1971; R. Knierim, Die Hauptbegriffe fur Sunde im Alten Testament, Gutersloh 1965; A. Rebi}, Sredi{nje te- me Staroga zavjeta, Zagreb 1996, 192207; L. Kohler W. Baumgartner, Hebraisches und aramaisches Lexikon zum Alten Testament, Leiden 1967. 499 Cf. Rebi}, op. cit., 193. 500 Greh nije ni`estepena osobina ~ovekova, ~ovekova mawkavost i nesavr{enstvo, {to se mo`e nadi}i moralnim nastojawima, ve} krivica kojom kroz samovoqu i nezahval- nost ~ovek postaje kriv qudskoj zajednici i Bogu, kr{i Savez koji se odnosi i na Boga i na bli`wega. Zato odstrawivawe greha nije ne{to {to ~ovek mo`e da ostvari samsa sobom, ve} to zavisi od zajednice i od Boga (cf. Bultmann, op. cit., 62). 501 Kusti}, op. cit., 84. 502 Cf. McKenzie, op. cit., 199. ^ini se da najboqe starosavezno odre|ewe greha donosi Trito-Isaija: Ne- go bezakowa va{a rastavi{e vas s Bogom va{im, i gresi va{i zakloni{e lice wegovo od vas, te vas vi{e ne ~uje (59 2). 503 Greh je, dakle, slobodni i voqni akt odstupawa i odvojenosti od Boga krajwi ~in samovoqe. Greh je istovremeno povreda me|uqudskog zajedni{tva. Ve} najstariji proroci nagla{avaju da je greh ~in kojim ~ovek raskida ne samo veze s Bogom nego i veze s bli`wim, ~in kojim ~ovek vre|a bli`weg i naru{ava zajedni{tvo (up. Am 1 3 2 8; 4 1; Is 5; Mih 2; Jer 7). Svaki zao ~in uperen protiv Boga uperen je i protiv ~oveka, i obrnuto. 504 Sve to, naravno, treba razumeti iz perspektive Saveza. Va`no je, svakako, pomenuti i neke fenomene karakteristi~ne za je- vrejsko-semitski na~in razmi{qawa. Prvo, po biblijskom shvatawu, greh nije, kao po na{em savremenom razumevawu, odvojen od kazne. Greh, kao mo- ralno zlo, istodobno sa sobom povla~i kaznu (nesre}u, bolest, ranu smrt) kao fizi~ko zlo. Greh i plata za greh (kazna) ista su stvarnost. To se mo`e videti u Br 32 23: Ako li u~inite tako, gle, zgre{i}ete (:-s:: ) protiv Gospoda, i znajte da }e vas greh va{ (::-s:: ) sti}i. s: prvo ozna~ava greh kao ~in, a zatim posledicu tog ~ina. Greh je, dakle, kao ~in neodvojiv od posledica greha. 505 Drugo, izvor i koren greha u Starom Savezu poku{ao je da izlo`i samo pisac jahveista (Post 23). Tu se odmah mora dodati da je taj prikaz etiolo{ki, to jest da je re~ o teolo{kom razmi{qawu o po~eci- ma ~ove~anstva i poku{aju da se sada{wost protuma~i pomo}u uzroka u pro{losti. 506 Naruku mu je svakako i{lo jevrejsko shvatawe ::s kao kolek- tivnog pojma zajednice. To je zapravo fenomen saborne li~nosti: 507 poje- dinac se poistove}uje sa zajednicom, a pri tom ostaje pojedina~no bi}e. 508 Zajednica se istovremeno poistove}uje s pojedincem i oni su neodvojiva stvarnost za na{ mentalni sklop to je te{ko shvatqivo. Ako se vratimo na prestup praroditeqa, postavqa se pitawe: u ~emu se sastojao wihov greh? Tu se postavqa jo{ jedno pitawe: na koji na~in je smrt u{la u svet? ^ini se da pojam, to jest teolo{ka sintagma pala priro- da, koju bogoslovi ~esto upotrebqavaju, stvara izvesne pote{ko}e, jer se uglavnomne odre|uje jasno {ta zna~i izraz pala priroda i u ~emu se sastoji BI]E ^OVEKOVO 111 503 Kohler, op. cit., 164. 504 Rebi}, op. cit., 203. 505 K. Koch, Gibt es ein VergeltungsproblemimAlten Testament, ZThK52 (1953) 142. 506 Opis prvorodnog greha jahveist je na~inio iz okvira Saveza. Premda nigde u Post 2 nije upotrebio re~ Savez, ipak je sav wegov re~nik u tom opisu zapravo re~nik uzet iz opisa sklapawa Saveza na Sinaju (Rebi}, op. cit., 202). 507 O fenomenu saborne li~nosti v. u odeqku Pojedinac i zajednica. 508 Op{irnije: K. Koch, Erlosungstheorie, Genesis 111, BergenEnkheim1965, 230. taj pad. Naime, da li je ~ovek ve} imao besmrtnost, te ju je grehopadom izgu- bio, ili je tek trebalo da ostvari ve~ni `ivot biraju}i pravi put, Boga? Bez ve}ih pretenzija da se ovde upu{tamo u problematiku grehopada, a dr- `e}i se biblijskog poimawa greha, mo`emo re}i da se Adamov greh sastojao u izboru pogre{nog puta. Adam je, osloniv{i se na sopstvene snage i zahva- quju}i sopstvenoj imaginaciji, izopa~io stvarnost 509 i u svojoj gordosti izabrao pogre{an pravac. Smrt zna~i odstupawe od Boga, zatvarawe za we- gove blagodatne i `ivotodavne energije, prekid odnosa s davaocem `ivota i uop{te kidawe odnosa, 510 a ne gubqewe jednog svojstva, besmrtnosti, to jest bezuslovne besmrtnosti. 511 Za Adama, kako je Leontije Vizantijski pisao, besmrtnost je bila dinami~ki zadatak, mogu}nost, a ne prirodno stawe. 512 Kazna ~ovekova posle prvorodnog greha bila je da u znoju lica svoga jede hleb koji mora sam da stekne (Post 3 1719), kao i prekid nepo- srednog odnosa s Bogom, to jest sa `ivotom. U jahveisti~kom izve{taju (Post 3 2223) slikovito se ka`e: I re~e Bog: Eto, ~ovek posta kao jedan od nas znaju}i {ta je dobro, {ta li zlo; 112 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 509 Zanimqivo je da se u duhovnom u~ewu pravoslavne misti~ne tradicije ma{tawe (imaginacija), u bilo komobliku, voqno ili nevoqno, shvata kao najopasniji neprijateqje- dinstva s Bogom (Majendorf, Sveti Grigorije Palama i pravoslavna mistika, 57). 510 E. Jungel, Tod, Gutersloh 1993, 99. 511 Greh, to jest zlo, ima svoj po~etak ne od prirode, ve} od voqe. Zlo je, zapravo, ne- {to protivprirodno, jer u bogozdanoj prirodi nije bilo zla. Voqa je, me|utim, su{tastveno svojstvo slovesne prirode. Grehovni pad zbog toga potresa samu prirodu, tako da je priroda do`ivela pad. Svakako se mora napomenuti to da je ~ovek, po re~ima svetog Jovana Damaski- na, po svom sastavu, postavqen posred, to jest izme|u Boga i materije (Florovski, Is- to~ni oci VVIII veka, 242). Odvrativ{i se od Boga, ~ovek po~iwe da nagiwe ve{tastvu, tvorevini koja sama po sebi nema `ivot. Pogru`avaju}i se u ve{tastvo, ~ovek postaje smrtan. To je, zapravo, zna~ilo usmeravawe u pogre{nompravcu koji odvodi u smrt. Na samompo~etku, me|utim, pre grehovnog pada, ~ovek je bio netrule`an i besmrtan. Zlo jo{ nije bilo u{lo u svet, a pre greha nije bilo ni smrti. To zna~i da su prvostvoreni bili uslovno besmrtni, to jest wihova besmrtnost zavisila je od wihovog usmerewa. Usmerenost ka Bogu zna~ila je `i- vot, odstupawe od Boga smrt. Stvoreni Bogomza besmrtnost i bogopodobno uzrastawe, po re- ~ima svetog Atanasija Velikog, qudi su skrenuli s tog puta, zaustavili se na zlu i osmrtili sebe, jer ih je prestupawe zapovesti odvratilo od bi}a nebi}u, od `ivota ka smrti (Protiv mnogobo`aca 8, PG 25, c. 16D; kod J. Popovi}a, Dogmatika I, 275). Dakle, ~ovek nije stvoren kao autonomno bi}e, nezavisno od Boga, nego je mogao u zajednici s Bogomda ostvari `ivot bez umirawa. Kako to nije ostvario, priroda je postala kvarqiva, podlo`na zakonu umirawa. Teolo{ka sintagma pala priroda ne temeqi se na esencijalisti~koj ontologiji, po kojoj bi grehovni pad za prirodu zna~io gubqewe odre|enog kvaliteta (ovde besmrtnosti), ve}, kao i u~ewe o bogolikosti, na ontologiji odnosa, koja je dominantna u biblijskim spisima, tako da je pala priroda priroda {to se okrenula od Boga i usmerila u ve{tastvo, koje je, samo po sebi, nebi}e. Su{tina wenog pada je pogre{no usmerewe okretawe od Boga. 512 Florovski, op. cit., 129. ali sada da ne pru`i ruku svoju i ubere sa drveta od `ivota, i okusi, te doveka `ivi. I Gospod Bog izgna ga iz vrta Edemskog da radi zemqu, od koje bi uzet. Praroditeqi, kao {to se vidi iz Svetog Pisma, nisu umrli tog dana kada su okusili plodove s drveta poznavawa dobra i zla (Post 3 6). Oni su se, odstupiv{i od Boga, na~iniv{i greh, udaqili od izvora `ivota (Ps 36 9; Jer 1 13) i po{li putem protivqewa koji odstupnike vodi pogibli i ne- stajawu (Ps 73 27). Naravno, smrt stoji u najprisnijoj vezi sa zlom. Put protivqewa i od- stupni{tva jeste put nestajawa i pogibli, kako je pisao otac Georgije Florovski: Me|utim, on ne vodi ka nebi}u, nego ka smrti. A smrt nije kraj postojawa nego razdvajawe, razdvajawe du{e i tela, razdvajawe tvari od Boga. Naravno, zlo nema su{tine (Sveti Grigorije Bogoslov, Or. XL in s. baptism., PG XXXVI, 424). Zlo je nesupstancionalno, po izrazu Dama- skina (c. Minich. N. 14, PG XCIV, 1597). Zlo ima odri~ni i li{avaju}i ka- rakter, ono je odsustvo i li{enost blagobi}a. I zajedno s tim ono u sa- mom nebi}u ima svoje bi}e, kako je govorio sveti Grigorije Niski (De anima et ressurr., PG XLVI, 93B; IV, 269). Koren i sadr`aj zla je u obmani i zabludi. Po uspelom izrazu jednog nema~kog bogoslova: zlo je basnoslov- na la`. Ono je neka izmi{qotina, ali izmi{qotina koja je ispuwena ne- kom zagonetnom energijom i silom. Zlo je delatno u svetu i u toj delatno- sti je stvarno. Zlo uvodi u svet nove osobine i kao da dodaje bogozdanoj stvarnosti ne{to {to Bog nije izvoleo i {to nije sazdao (premda je dopu- stio). I ta novina, koja u izvesnom smislu ne postoji, na zagonetan na~in ipak je stvarna i sna`na. Bog nije stvorio smrt (Prem 1 13), pa ipak je tvar pot~iwena smrti, robovawu propadqivosti (Rim 8 21). Kroz greh je smrt u{la u svet (Rim 5 12), i greh, sam budu}i tobo`e stvarala~ka novina u svetu i slobodni porod tvarne voqe i ~ovekovog domi{qawa, isto ta- ko tobo`e stvara smrt i kao da uspostavqa za tvar nov zakon postojawa, ne- ki protivzakon. U izvesnom smislu, zlo je neiskorewivo. Ipak, zlom iza- zvana kona~na pogibao u ve~noj muci, u vaskrsewu suda, nije ravnozna~na potpunom uni{tewu i punom ukidawu bi}a; takva protivtvora~ka mo} ko- ja savr{eno izravnava stvarala~ku voqu Bo`iju zlu se ne mo`e priznati. Opusto{uju}i bi}e, zlo ga ne ukida. I tako, jedna takva opusto{ena, izo- pa~ena, la`qiva i la`na stvarnost tajanstveno se prima u ve~nost, prem- da u mukama neugasivog ogwa. Ve~nost muka koja o~ekuje sinove pogibli s osobitom o{trinom i `estinom svedo~i o stvarnosti tvari kao drugoj i vanbo`anstvenoj prirodi. Jer, ona je izazvana upornim, mada slobodnim BI]E ^OVEKOVO 113 protivqewem, samopotvr|ewemu zlu. Tako i u nastajawu i u rastajawu, i u svetosti i u pogibli, i u poslu{awu, i u neposlu{nosti tvorevina proja- vquje i osvedo~ava svoju stvarnost kao slobodnog nosioca bo`anstvenih opredeqewa. 513 Adam je, dakle, zloupotrebio bogomdanu slobodu i krenuo putem ot- padni{tva. Zlo je tako uzelo maha u svetu i samim tim donelo je smrt. Slo- boda koju je ~ovek dobio od Tvorca podrazumevala je i dinami~ki zadatak. Taj zadatak, me|utim, nije re{en. Napor voqe je oslabio i inercija priro- de savladala je stremqewe ka Bogu. To je izazvalo raspad ~ovekovog bi}a i razdor u celom svetu. 514 ^ovek je uvu~en u kru`no kretawe prirode (stihi- je) i prolaznost. Stari Savez je od samog po~etka bio duboko svestan zla ko- je se ~ovekovim padom ukorenilo u svetu. Re~eno je da se moralno od fi- zi~kog zla u Bibliji ne razlikuje, to jest moralno zlo povla~i za sobom fi- zi~ko zlo. 515 Kona~an u~inak zla bila je smrt, prekid op{tewa s Bogom i kraj `ivota. Smr}u se pla}ala cena gordosti i nezahvalnosti. Posle smrti ~ovek je bio daleko od Boga i to je bio kraj, zavr{etak `ivota. Ali su s vre- menom kroz starosaveznu povest po~ele da se pojavquju ideje o pobedi nad smr}u. Izrail nije mogao da prihvati misao da je ~ovek bi}e ba~eno u svet ili bi}e za smrt. Izvor nade u nadila`ewe smrtnosti bio je i ostao Jahve (1Sam 4 9; 1Car 1 29; Ps 31 8; 57 2; 116 4, 8), jer }e on uni{titi smrt zauvek, i obrisa}e Gospod Bog suze sa svakoga lica (Is 25 8). Naro~ito se u psalmima pojavquju takve ideje. Dodu{e, ~esto je re~ o spasavawu `ivota od konkretne smrti (69 15; 40 2; 56 13; 116 8), kako misle neki biblisti. 516 Ipak, ima psalama u kojima se izbavqewe od smrti shvata kao izbavqewe izvan horizonta zemaqskog `ivota. Upravo se tako misli u psalmima 16, 30, 42, 49, 63, 73, 88. 517 To danas potvr|uje i veliki broj zapadnih biblista. Uz to, veoma je bitno naglasiti da u tim psalmima nije re~ o nekoj op{toj nadi u onostrani `ivot, ve} o veri u neraskidivost `ivotne zajednice s Ja- hveom i nakon smrti. 518 Kako Stari Savez nije poznavao neki deo ~ovekovog bi}a ili po~elo u qudskoj prirodi koje bi moglo nad`iveti telesnu smrt, nametnulo se pita- we: na koji }e se na~in nadi}i smrtnost? Jedino mogu}e re{ewe bilo je vas- krsewe tela, ali ne kao novo vra}awe u zemaqsku egzistenciju, ve} kao sa- 114 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 513 Idem, Tvar i tvarnost, 59. 514 Idem, Isto~ni oci IV veka, 169. 515 Cf. McKenzie, op. cit., 170. 516 Cf. Barth, Die Erretung vom Tode in den individuellen Klage- und Dankliedern des AT, 3641. 517 Op{irnije: McKenzie, Geist und Welt, 310320; Kraus, Psalmen, 1978. 518 Gerleman, op. cit., 556557. svim nov eshatolo{ki `ivot u novom svetu. 519 Najva`nije polazi{te bi- blijske ideje o vaskrsewu jeste ideja Bo`ije mo}i. 520 Iako je s: oblast iz koje nema povratka i koja je ve~no zatvorena za :s: , 521 Jahveu je ipak sve mogu}e. 522 Bo`ija se svemo} prote`e i iznad {eola: Da se zakopaju u najdo- wi kraj zemqe, odande }e ih uzeti ruka moja (Am 9 2), ili: Jahve daje smrt i `ivot, spu{ta u s: i odande izvla~i (1Sam2 6). @arka `eqa za vaskrse- wem bila je s vremenom sve izra`enija. U Psalmu 49 ka`e se: A Bog }e izba- viti du{u moju iz zagrqaja {eola i milostivo primi}e me (15). To je mesto sli~no mnogim drugim mestima na kojima se izra`ava nada u spasewe iz ne- posredne opasnosti. Ipak, ovde nije re~ o pozivu na spasewe od konkretne opasnosti po `ivot. 523 U psalmu se vi{e razmi{qa o beskorisnosti nade u bogatstvo i zemaqska blaga. Ni bogatstvo ni bilo {ta drugo na zemqi ne mogu ~oveka spasti od smrti; i bogati i siroma{ni moraju da umru. Zbog to- ga se tu nada u bogatstvo i nada u Boga postavqaju kao suprotnosti. Nada u bogatstvo je besmislena, jer ona ne mo`e ~oveka spasti od smrti. Preostaje samo nada u Jahvea, koji jedini mo`e da pobedi smrt. U ovom psalmu iznosi se sumwa u ovozemaqski `ivot i wegove blagodati, jer su kona~ni. Nada psalmistova usmerava se ka Bogu i u dobroj meri ka budu}em `ivotu. Sli~na su i razmi{qawa u Psalmu 73. U wemu se razmi{qa o para- doksalnosti `ivota, posmatranoj iz perspektive veruju}eg ~oveka. Naime, postavqa se pitawe: kako to da bezbo`nici dobro `ive i u sre}i umno`ava- ju bogatstvo svoje (73 12)? Pesnik se jo{ pita da li uop{te ima smisla trud pravednikov. Ipak, psalmopisac zakqu~uje da je blagostawe bezbo`nika kratkog daha i da wihov `ivot stoji na labavim osnovama (73 1820). Su- protno od wih, on svoju nadu usmerava u drugom pravcu: Ali sam svagda kod tebe, ti me dr`i{ za desnu ruku. Po svojoj voqi vodi{ me, BI]E ^OVEKOVO 115 519 McKenzie, op. cit., 222. 520 C. Pozo, Eshatologija, Sarajevo 1997, 283. 521 :s: je jevrejski izraz za mrtve koji u {eolu postoje poput senki (Jov 26 5; Ps 88 11; Pr 2 18; 9 18; 21 16; Is 14 9; 26 14, 19). :s: je pluralni oblik re~i s: biti mlitav, opu{ten, biti slab, nemati `ivota u sebi. 522 s: je, po verovawu starih Jevreja, mesto na kojem borave mrtvi (Jov 30 23; Jez 32 1732). On se nalazi duboko u zemqi (Jov 10 2122; Ps 88 6), ispod okeana (Jov 26 5; 38 16). s: se ponegde naziva zemqa (Br 16 30, 32), a mo`e da ozna~ava i smrtnu sferu (Ps 18 5; 23 4) ili uop{te negaciju `ivota. Iako je s: ne{to {to je najudaqenije od Jahvea, Jahve ipak ima mo} nad wim (Ponz 3 39; 1Sam 2 6; Jov 26 6; Ps 30 3; 49 16; 86 13; Am 9 2). Dodu{e, u nekim stihovima ka`e se kako u s: Jahve ne stupa (Ps 88), ali su to pesni~ke hiperbole. Jahve je apsolutni gospodar neba i zemqe: Otvoren je s: pred wim (Jov 26 6). 523 McKenzie, op. cit., 310. i posle }e{ me odvesti u slavu. Koga imam na nebu? I s tobom ni~ega ne}u na zemqi. ^ezne za tobom telo moje i srce moje; Bog je grad srca mojega, i deo moj doveka. Tu tako|e nije re~ o spasavawu iz nekakve neposredne opasnosti, ve} o tome da }e pravednik `iveti u Bogu, koji je deo wegov doveka. Prilepqiva- we uz Jahvea zna~i spasavawe od smrti, a ovde od ve~ne smrti. 524 Naravno, postavqa se i razlika izme|u pravednika i gre{nika. Wihova kona~na sud- bina mora biti razli~ita. U smrti je to nemogu}e. Razlika je mogu}a samo u pobedi nad smr}u. To zna~i da }e pravednik biti izbavqen od smrti i da }e ostati u odnosu s Bogom. Prekid tih veza mogu} je po slobodnoj voqi otpad- nika, ali se i wihovo trajawe zasniva na pravednikovoj slobodnoj voqi. Ja- hve mora da ima neki na~in o~uvawa odnosa s onima koji su mu verni; ina~e, na kraju krajeva, ne bi bilo razlike izme|u pravednosti i gre{nosti. 525 Jasno je da tu nije re~ o razvijenom i preciznom shvatawu eshatologi- je, ali se veo stra{ne Bo`ije tajne polagano po~eo otkrivati. To pokazuju 30. i 88. psalam, u kojima se tako|e izra`ava nada u izbavqewe iz smrtnog okriqa. U16. psalmu ona je jo{o~itija: jer ne}e{ostaviti du{u moju u {eolu, niti }e{ dati da svetac tvoj vidi trulost (Ps 16 10). Slede}i stih na tajanstven na~in oslikava puno}u eshatolo{kog `ivota: 526 Pokaza- }e{ mi put `ivotni, obiqe radosti pred licem svojim, sebi s desne strane doveka (ve~no s: ). @eqa za jedinstvom s Jahveom nagla{ava se i u Psalmu 42: Kao {to ko{uta tra`i potoke, tako du{a moja tra`i tebe, Bo`e. @edna je du{a moja Boga, Boga `ivoga. Ovo je liturgijski psalam, te je time jo{vi{e poja~ano wegovo zna~e- we. Narod ga je pevao na bogoslu`ewima i on je, logi~no, bio plod i pred- met wegovog razmi{qawa. Jahve je izvor `ivota i wemu streme Izrailci. U Psalmu 63 ka`e se: Jer je dobrota tvoja boqa od `ivota (3). Kao {to je po- znato, `ivot je za Jevreje ne{to vi{e od animalne vitalnosti, vi{e nego 116 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 524 O tome da se `ivot u Bogu ili, boqe, pri Bogu shvatao kao nadila`ewe smrti sve- do~i Enohovo (Post 5 24) i Ilijino (2Car 2 11) uzno{ewe na nebo. U kasnijem judaizmu po- stojalo je `ivo i{~ekivawe ponovnog Ilijinog dolaska, o ~emu svedo~i i Novi Savez (Mt 17 1013; Mk 9 1113), dok je Enoh bio neiscrpna inspiracija poznijih apokalipti~ara. 525 McKenzie, Starozavjetna biblijska teologija, 222. 526 F. Ne~er (F. Notscher) smatra da psalam treba shvatiti u strogom eshatolo{kom smislu, a ne kao da je re~ o dugom`ivotu u suprotnosti s preranomsmr}u (Die Psalmen, 27). {to mogu da pru`e ~ovekove sposobnosti i energija. @ivot je najve}e do- bro, ali se ovde i to nadilazi. Postoji ne{to vi{e od zemaqskog `ivota, postoji vi{i nivo `ivqewa. To je potpuni `ivot u Bogu, ve~ni `ivot kojem treba te`iti. Dodu{e, on je pesniku nedovoqno jasan, jo{ maglovit, ali ga je on jo{ tada tajanstveno ose}ao. Kod proroka Jezekila (37) govori se o vaskrsewu suvih kostiju. Izgle- da da je prorok tu, pre svega, mislio na nadu u to da }e Izrail uspeti da pre- `ivi katastrofu posle razarawa Jerusalima i Solomonovog hrama 587. go- dine pre Hrista. Ali ono {to se ne sme prevideti jeste dubqi smisao tog teksta, posmatranog iz novosavezne perspektive. Bez toga bi bilo potpuno nejasno za{to je prorok koristio upravo takvo pore|ewe koje vrlo slikovi- to asocira na u~ewe o vaskrsewu mrtvih. Ostaje otvorena mogu}nost da ni sam nije bio svestan dubqeg smisla vizije koju mu je u duhu Jahve pokazao. Naro~ito je karakteristi~an na~in na koji kosti o`ivqavaju: i u|e u wih duh, i o`ive{e, i stado{e na noge. Opis je veoma sli~an jahvei- sti~kom izve{taju o stvarawu ~oveka (Post 2 7): i dunu mu u nos dah `i- votni. Jo{ va`nije proro{tvo, posmatrano kroz prizmu Novog Saveza, je- ste proro{tvo o Sluzi Jahveovom kod Devtero-Isaije. Sluga Jahveov (::: ) }e pobediti smrt (53 12). 527 Po{to on nosi grehe mnogih (53 45, 12) i strada za druge (53 5), opravda}e mnoge (53 11; up. Rim 4 25; 2Kor 5 15; 1Sol 5 10). Svojom smr}u pobedi}e smrtnost, te }e i mnoge i{~upati iz smrtnog zagrqaja. Naravno, ni ovo mesto nije sasvim jasno i treba ga posma- trati u kontekstu saborne li~nosti, to jest u okviru koncepta veoma bli- skog biblijskom na~inu mi{qewa. 528 Ovaplo}ewem, smr}u i vaskrsewem Sina Bo`ijeg, me|utim, to mesto dobilo je proro~ku te`inu. 529 Novosave- zna teologija o Sluzi Gospodwem (Mt 16 21; 17 2223; 20 1719; Mk 8 11; 9 31; 10 3334; Lk 9 22, 44; 18 3134; Dap 3 13; Rim 4 25; 5 12; 1Kor 15 34; Fil 2 611) upravo se temeqi na viziji Devtero-Isaije. To je naro~ito va`no stoga {to spasewe po~iwe da se povezuje s odre|enom li~no{}u i {to kod starog Izraila to razbuktava veru u Mesiju, Spasiteqa. Postoji jo{ jedan stih u Kwizi proroka Isaije u kojem se govori o vaskrsewu (26 19): BI]E ^OVEKOVO 117 527 P. Heinisch, Christus, der Erloser im Alten Testament, Graz 1955, 234. 528 O pojmu saborne li~nosti op{irnije: H. Wh. Robinson, The Hebrew Conception of Corporate Personality, in: Corporate Personality in Ancient Israel, Philadelphia 1964, 120; J. Zi- zjulas, Jedinstvo Crkve u svetoj Evharistiji i u episkopu u prva tri veka, 67, n. 47; J. de Fraine, Adam und seine Nachkommen, Der Begriff der Korporativen Personlichkeit in der Heili- gen Schrift, Koln 1962. 529 O Sluzi Gospodwem i uop{te o zna~ewima tog biblijskog termina: Heinisch, op. cit., 217250. O`ive}e mrtvi tvoji, i moje }e mrtvo telo ustati. Probudite se i pevajte koji stanujete u prahu; jer je tvoja rosa rosa na travi, i zemqa }e izbaciti mrtve. 530 Ovde bi se pre reklo da se vaskrsewe odnosi samo na veruju}e. 531 Izgleda da se i tu misli na izbavqewe naroda, a da je sam stih prepun apokalipti~kih metafora. Opet, opis je toliko plasti~an da nedvosmisleno anticipira u~e- we o vaskrsewu mrtvih. Wegovog ta~nog zna~ewa, mo`da, nije bio svestan ni sam pisac, a ni wegovi savremenici, kao ni jo{ nekoliko narednih jevrej- skih nara{taja, ali to ne umawuje wegovo dubqe zna~ewe. U~ewe o vaskrsewu u stvari se najvi{e razvilo u apokaliptici. Naravno, sve navedene stihove treba posmatrati iz potowe novosavezne i crkvene perspektive. U eshatolo{kim razmi{qawima stari Izrailci sve su se vi{e pri- bli`avali ideji o vaskrsewu mrtvih. Izgleda da se verovawe u vaskrsewe mrtvih iskristalisalo negde u II veku pre Hrista. Jasno svedo~anstvo o to- me nalazi se u Kwizi proroka Danila (12 2), gde se ka`e: I mnogo onih koji spavaju u prahu zemqinom probudi}e se, jedni na `ivot ve~ni a drugi na sramotu i prekor ve~ni. Kwiga je napisana oko 165. godine pre Hrista i u woj se nedvosmisleno po- kazuje verovawe u vaskrsewe i nagradu posle smrti. Za razliku od Isaijine apokalipse (26 19), ovde je re~ o op{tem vaskrsewu, i pravednika i gre{ni- ka. To je prvi put izri~ito ustvr|eno u Bibliji. 532 Takvo verovawe nije po- zajmqeno iz neke druge religije, mada neznatan pozitivni uticaj nije sasvim iskqu~en, niti je ve{ta~ki dodato biblijskom predawu, ve} je plod i dosledna posledica starosaveznog otkrivewa. 533 Tome je mnogo doprinela 118 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 530 Ovaj stih nalazi se u posebnom poglavqu koje je u{lo u Kwigu proroka Isaije. To je takozvana Velika Isaijina apokalipsa (2427). Poglavqe je zbirka eshatolo{kih himni i proro{tava koji su, izgleda, u po~etku bili nezavisni jedni od drugih. Kasnije je do{lo do wihovog povezivawa, te su sabrani u jednu kwi`evnu celinu. Autorsko jedinstvo ovog po- glavqa je nesigurno. Na osnovu stila, jezika i ideja ve}ina nau~nika je saglasna da je taj od- lomak nastao posle ropstva u Vavilonu. Ta~no vreme je te{ko utvrditi, pa se mora uzeti {iri vremenski okvir: otprilike Vili IVvek pre Hrista. Po svemu sude}i, to je posledwi spis nastao tokom nekoliko vekova postojawa Isaijine {kole. 531 Gerleman, op. cit., 556. 532 Harrington, op. cit., 411. 533 Neki biblijski stru~waci poku{avali su da doka`u kako se vera u vaskrsewe raz- vila pod uticajem ideja iz Irana, ali ti poku{aji nisu uspeli. O zoroastrizmu i wegovom i jasno nagla{ena teolo{ka koncepcija proroka Jeremije i Jezekila o li~noj odgovornosti (Jer 31 2935; Jez 18; 31 120). U~ewe o vaskrsewu pot- puno je biblijsko. Ono izvire iz biblijskog poimawa Boga i ~oveka, jer, ko- na~no, Bog i stvara svet zbog ~oveka. Nijedna druga koncepcija nije prihvatqiva biblijskom predawu. ^ovek nije besmrtna du{a koja se posle smrti vra}a u svoju postojbinu, Bogu, kao kod starih Jelina, 534 ve} su du{a i telo zajedno ::: tvar na~iwena po liku Bo`ijem. ^ovek je, dakle, iznad svega du{a i telo. Da telo nije trebalo biti spaseno, Logos Bo`iji nikada ne bi postao telo, pisao je sveti Irinej Lionski. 535 Li~ni odnos izme|u Boga i ~oveka, koji je osnov Izrailove vere, bio bi smr}u zanavek prekinut, {to je neprihvatqivo s aspekta biblijske teologije. Ideja o nadila`ewu smrti kroz starosavezno otkrivewe paralelno se razvijala s idejom mesijanizma. Na samim po~ecima one su samo prividno bile razli~ite. Izme|u wih je uvek postojala su{tinska bliskost; i jedna i druga izviru iz eshatolo{kog koncepta. Na po~etku su obe bile povezane sa `ivotomna zemqi. Dugo se te`ilo samo zemaqskoj sre}i, a trebalo je da Me- sija bude jedan od careva iz Davidove dinastije. Tako je svaki pomazani car smatran spasiteqem koga je Jahve dao svom narodu. 536 Posle politi~ke pro- pasti Judeje i razo~arewa naroda u dinastijskog cara, po~elo se smatrati da je Mesija neka posebna li~nost iz Davidove loze koja }e izbaviti Izrail i uspostaviti Jahveovo carstvo na zemqi. Dok je ovaj svet bio sredi{te `i- vota, mesijanizam se shvatao u ovozemaqskim okvirima. 537 Ciq je bio dug `ivot, proveden u materijalnom blagostawu. Naravno, ta ideja bila je u ve- likoj meri prisutna i u doba Novog Saveza, kao {to je aktuelna u svimveko- vima istorije ~ove~anstva. U poznijem dobu starosavezne povesti, me|u- tim, po~ela se sve nagla{enije javqati ideja o nadila`ewu smrti i ona se sve vi{e i dubqe povezivala s idejom mesijanizma. Sve to je, naravno, dugo BI]E ^OVEKOVO 119 mogu}em uticaju na starosaveznu eshatologiju: F. Konig, Zarathustras Jenseitsvorstellungen und das Alte Testament, WienFreiburgBasel 1964. Autor zastupa argumentovano mi{qewe da se takvi uticaji ne mogu dokazati. 534 Na to su ukazivali jo{prvi oci i crkveni pisci. Sveti Justin o tome pi{e u Dijalo- gu sa Trifonom: Mo} da se `ivi ne spada me|u svojstva du{e. Ova mo} spada u Bo`ije atribu- te. Tatijan Asirac je jo{jasniji: Du{a nije po sebi besmrtna, o Jelini, nego smrtna. Pa ipak, za wu je mogu}e da ne umre (Protiv Jelina, 13). Sveti Atanasije Veliki precizno nagla{ava da sve {to je stvoreno jeste po prirodi nestabilno i propadqivo. ^ak i Kliment Aleksan- drijski, blizak gnosticizmu, ka`e da du{a nije besmrtna po prirodi (Adumbrationes in 1 Pe- tri 1, 9). O pitawu hri{}anskog shvatawa besmrtnosti du{e i ota~kom rasu|ivawu o toj temi op{irnije: G. Florovski, O besmrtnosti du{e, Vidoslov 25 (2002) 1134. 535 Sveti Irinej Lionski, Protiv jeresi, 2, 2, PG 2, 796. 536 McKenzie, op. cit., 213. 537 O razvoju mesijanske ideje ne{to op{irnije: Harrington, op. cit., 248270. bilo nejasno i maglovito; u duhovnoj pozadini postegzilnog judaizma kqu- ~ala je `estoka teolo{ka borba. Te dve ideje sve su se vi{e pribli`avale jedna drugoj, ali su iz tog zbli`avawa vrcale varnice raznih teolo{kih spekulacija koje su uzrokovale velike smutwe. Su{tina problema le`ala je u shvatawu mesijanskog doba i wegovih eshatolo{kih zna~ewa. Sva pitawa odnosila su se na mesijanizam i ve~ni `ivot. Judaizam je najve}im delom krenuo u pogre{nom pravcu; dodu{e, bilo je vi{e razli~itih i ponekad o{tro suprotstavqenih struja. 538 To je izazvalo dubok rascep u neojudejskoj misli tu su bili paradoks i tragedija neojudaizma. Ideja mesijanizma i ideja ve~nog `ivota su{tinski su se odvojile, to jest eshatolo{ko i{~eki- vawe nije se usmeravalo na li~nost Mesije, ve} na mesijansko doba koje }e s wim do}i. Trebalo je da Mesija bude samo izvr{ilac spasewa, a ne wegov osnov, smisao i sadr`aj. 539 Mesijanizampoznog judejstva time je izgubio svo- ju osnovnu eshatolo{ku crtu i postao je vrlo sku~en i siroma{an, naro~ito zato {to je u sebi nosio jake politi~ke prizvuke. Ipak, zlatna nit izme|u `eninog potomka (Post 3 15), Emanuila (Is 7 14), Sluge Gospodweg (Is 42 14; 53), Pravednog izdanka (Jer 33 15), Sina ~ove~ijeg (Dan 7 1314) i dolaska Spasiteqa, Gospoda Isusa Hrista, o~uvala se. Novi Izrail, veruju}i os- tatak (up. Is 46 3), prepoznao je Hrista koga je najavqivao Stari Savez i prihvatio ga je kao jedinog Spasiteqa. U Hristovoj li~nosti ideje mesija- nizma i ve~nog `ivota nerazdvojno su se povezale. Prvoro|eni iz mrtvih je Mesija i izvor ve~nog `ivota. Vaskrsewem je sru{ena posledwa prepreka smrt (1Kor 15 26) i otvoren je put ve~nom `ivotu i potpunoj zajednici ~oveka s Bogom, savr{enoj zajednici Carstvu nebeskom. 3.3. Savez sa Bogom i bratstvo Naroda Bo`ijeg U Starom Savezu upotrebqava se re~ b e rit (: ) 540 da se izrazi pove- zanost Boga i wegovog naroda. Ta re~ prevedena je na jelinski kao di- aqhkh, 541 a na latinski kao testament. 542 Kod nas se taj izraz obi~no prevodi 120 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 538 Poznato je da su u vreme poznog judejstva postojale razli~ite struje. Najzna~ajniji su bili sadukeji, fariseji i eseni. Me|u wima su postojale mnoge razlike u nekim va`nim teolo{kim ta~kama. Op{irnije: E. Loze, Svet Novoga zaveta, Beograd 1994. 539 Loze, op. cit., 126. 540 Etimologija re~i : prili~no je nejasna. U akadskom jeziku birotu zna~i lanac, okov, a predlog birot zna~i izme|u. Stoga bi : trebalo da ozna~ava ne{to {to povezuje, ve- zu, ujediwewe dve strane u partnerstvu (cf. Rebi}, op. cit., 113). 541 Re~ : susre}e se u masoretskom tekstu Staroga Saveza 285 puta, dok se u Septu- aginti 257 puta prevodi kao diaqhkh (Kohler, op. cit., 44). 542 Harrington, op. cit., 156. re~ju zavet, {to nije najboqe re{ewe. Za : svakako je precizniji izraz Savez, jer zavet vi{e ukazuje na oporuku ili testament, dok je izvorni smi- sao pojma kojim se ozna~ava slobodan Savez izme|u Boga i qudi donekle za- tamwen. 543 : je jedan od osnovnih teolo{ko-antropolo{kih pojmova u biblijskimspisima. Nije preterano re}i da se na wemu temeqi bezmalo ce- lokupna biblijska teologija. 544 Starosavezna povest je povest izabranog naroda u svetlu Saveza. 545 ^ak bi se, u izvesnom smislu, moglo govoriti o ontologiji Saveza. Odnos s Bogom shvatao se kao Savez. 546 Ipak, izraz sa- vez preuzet je iz qudskog socijalnog iskustva. 547 : je plod dve slobodne voqe, preduslov i uslov svakog zajedni{tva, {to za ~oveka zna~i `ivot. Slikovito predstavqen, Savez li~i na zagrqaj, zagrqaj Boga i ~oveka, su- sret svetova. Naravno, sve polazi od Boga (Post 15 918; 17 2; Izl 19 46; 24 58, 11; up. Jez 16 314; Os 2 1625; 11 1; Am 3 2; 9 7). On je, po pravilu, subjekt : ; to je wegov Savez koji on ustanovquje. 548 Jahve se obra}a ~oveku, dok se od ~oveka o~ekuje odziv, to jest ~oveku se nudi mogu}nost izbora. 549 To je od- nos u kojem Mo}ni (Bog) stavqa nasuprot sebe mawe mo}nog (~oveka). 550 Ja- hve nije samo ~uvar i za{titnik Saveza nego i jedan od partnera. Shvatawa u kojima se Bog do`ivqava kao partner bila su uglavnom nepoznata svetu vanbiblijske starine. 551 Pod partnerstvom se podrazumeva li~ni odnos, 552 to jest nasuprot jedne li~nosti u potpunoj slobodi stoji druga Bog i ~o- vek stoje jedan naspram drugog. Savez Jahvea i Izraila dominira u ~etiri posledwe kwige Peto- kwi`ja i pomiwe se u povesnimspisima. 553 To je neka vrsta posebnog ugovo- ra, u kojem se ispoqava milosr|e Bo`ije (up. 1Car 3 6; Ps 89 24; Is 55 3). BI]E ^OVEKOVO 121 543 Sli~no je bilo i u jelinisti~kom i novosaveznom dobu; re~ diaqhkh je isto ozna- ~avala oporuku ili testamenti time je donekle zamu}en pojamsavez kao sunqhkh ugovor, sporazum, pakt. To je svakako jedan od va`nijih razloga {to se apostol Pavle kriti~ki od- nosio prema zakonu (Rim 6 14; 7 25; 8 12; 2Kor 5 21; Gal 2 19): JosephFitzmyer, op. cit., 413; Haag, op. cit., 272. 544 Procksch, op. cit., 513. 545 Harrington, Uvod u Bibliju, 20. 546 Bultmann, Das Urchristentum, 38. 547 Izraz savez je tehni~ki pojam kojim se ozna~ava odnos izme|u Boga i qudi. On je preuzet iz me|uqudskih odnosa, to jest ~iwenice pravnog, vojnog ili ekonomskog ugovora i saveza me|u narodima i pojedincima. UStaromSavezu on dobija posebno teolo{ko zna~ewe. Op{irnije: J. Begrich, Berit. Ein Beitrag zur Erfassung einer atl. Denkform, ZAW 60. 548 E. Kutsch, : b e rit, THAT I, 347. 549 Kohler, op. cit., 46. 550 Begrich, op. cit., 4. 551 Haag, op. cit., 269. 552 Kutsch, op. cit., 350351. 553 McKenzie, op. cit., 178. Ipak, ti elementi su razasuti u izve{tajima Petokwi`ja o Savezu. Staro- savezni svici u tompogledu ne pokazuju nekakvu sistemati~nost, kao {to je ne pokazuju ni u drugim. Savezi postoje u ~itavoj istoriji spasewa, od Noja, koji je na{ao milostpred Jahveom (Post 6 8), pa do Saveza na Sinaju. Jahve- ovi atributi iznose se u Izl 34 6, u drugim stihovima nabrajaju se spasono- sna Jahveova dela (Izl 19 4; 20 2; INav 24 213); u stvari, ceo Pentatevh sve- do~i o osloba|awu Izraila i wegovom Savezu s Jahveom. Savez po~iwe Jahveovim ~inom koji se ~esto naziva izabrawem, po- sebno u Ponovqenom zakonu. 554 To zna~i da je Izrail izabrani narod. Jahve ga je izabrao iz qubavi: {to mu mili bejahu oci tvoji (Ponz 4 37; 7 6), ni- kako zaslugomstarih Izrailaca (Ponz 7 7; 9 4). Dodu{e, to ne zna~i da je re~ o privilegiji, posebnim povlasticama ili osloba|awu od odgovornosti. Iz Saveza proizlaze obaveze; zapravo bi bilo nemogu}e zamisliti Savez bez obaveza. : oslobo|en obaveza nije Savez. Odabrawe postulira i zahteva odgovornost (Ponz 4 3940; 7 9; 10 16): budite sveti, jer sam ja svet, Go- spod Bog va{(Lev 19 2), ili: Jer si ti narod svet(Ponz 7 6). Kasnije, kada se govori o Jahveovoj kazni, to je vrlo nagla{eno: Samo vas poznah izme|u svih plemena zemaqskih, zato }u vas pohoditi za sva bezakowa va{a (Am3 2). Ipak, i pored gre{nosti naroda, Jahve je veran Savezu (Ponz 4 31): Gospod, Bog tvoj, Bog je milostiv, ne}e te on ostaviti ni unesre}iti, niti }e zaboraviti Saveza {to ga je pod zakletvom sklopio s ocima tvojim. Vernost Bo`ija Savezu znak je wegove qubavi prema Izrailu (Ponz 7 9, 12; 1Car 8 23; 2Dn 6 14; Nem1 5; 9 32). Jahveov Savez se, u prvoj liniji, usmerava na patrijarhe. Jahve obe}ava Avraamu, odnosno wegovim potomcima, zemqu Ha- nan (Post 15 18; up. Izl 6 4; 1Dn 16 17; Ps 105 10). 555 Na Savezu se temeqi obe- }awe dato Izrailu. Obe}awa praocima u sve{teni~kom predawu ozna~avaju se kao Savez u kojem }e Jahve biti Bog Izrailov (Post 17 2, 7). Savezom se ozna~ava pripadnost: Jahve, Bog Izrailov Izrail, narod Jahveov. 556 Izrail tako Savezom postaje religijska, a ne etni~ka ili politi~ka zajednica; 557 dodu{e, ona postaje takva kasnije, ali ne gubi osnovni reli- gijski temeq. Izrail je zajednica, jer se : odnosi na narod, a ne na poje- dinca. Pojedinac samo kao ~lan Izrailove zajednice stoji pred Bogom. Osnov starosaveznog otkrivewa jeste to {to se Bog obra}a i deluje u naro- 122 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 554 Ibid., 180. 555 Kutsch, op. cit., 347. 556 Cf. R. Smend, Die Bundesformel, Zurich 1963. 557 Cf. M. Noth, Die Gesetze im Pentateuch, Halle 1940, 9. du, boqe re~eno u zajednici izabranog naroda. 558 Istovremeno, Savez nije prvobitna egzistencijalna forma Izraila, utemeqena kao jedinstvo naro- da po krvi s posebnom ideologijom, ve} je to sveti Savez koji ne poznaje prirodnu ideju o jedinstvu. Nasuprot tome zajednica mora da sprovede je- dinstvo u `ilavoj borbi s plemenskim egoizmom i novim elementima koji se stalno primaju u Jahveov Savez, a koji pak nisu ni u kakvom neposrednom odnosu s wegovom pro{lo{}u. 559 Teologija Saveza nosi u sebi posebnost koju stari svet nije poznavao. Naime, u drugim starovekovnim religijama bo`anstvo se poistove}ivalo ili s prirodom ili s dru{tvom koje je po{tovalo to bo`anstvo. To je uslo- vqavalo odnos prema bo`anstvu koji je u izvesnom smislu bio prirodan, jer su, po shvatawu starih naroda, fizi~ka priroda i qudsko dru{tvo pr- vobitne ~iwenice s kojima ~ovek dolazi u dodir. 560 Taj dodir nije uslo- vqen nekim posebnim aktom bilo bo`anstva, bilo ~oveka. On je prosto objektivna datost koja se prihvatala kao takva i neizmenqiva. Ukoliko se takav koncept uporedi s biblijskim predawem, uvi|aju se zna~aj i smi- sao Saveza koji u istoriji sklapaju Bog i ~ovek. Biblijsko poimawe Boga, povesti, Saveza i greha temeqno je demitologizovalo sve prirodne i dru- {tvene sile. 561 Stari Savez ne polazi od uobi~ajene postavke da su qudsko dru{tvo i fizi~ka priroda po~etni postulati, ve} ~oveka, kao i samu pri- rodu, shvata kao tvorevinu Bo`iju prema kojoj se Bog slobodno odnosi. 562 Oni su plod wegove odluke. Jahveov : s Izrailom dopuwuje se potvrd- nim odgovorom izabranog naroda. Taj odnos nije nu`ni ~inilac qudske eg- zistencije, ve} slobodno uspostavqawe li~nog zajedni{tva. 563 Naravno, teologija Saveza postepeno se razvijala, a svoj vrhunac dostigla je u pro- ro~kim zrewima, najavom Novog, ve~nog Saveza (Is 49 8; 55 3; Jer 31 3134; Jez 16 5963). Ipak, potpuno ostvarewe Saveza nije mogu}e u istoriji, to jest u sada{wosti, ve} se wegovo ostvarivawe usmerava ka budu}emspasewu, ~i- me : postaje eshatolo{ki pojam. 564 BI]E ^OVEKOVO 123 558 Kohler, op. cit., 4849. 559 W. Eichrodt, Heilserfarung und Zeitverstandnis imAlten Testament, ThZ, Basel 1956, 119. 560 McKenzie, op. cit., 177. 561 Kusti}, op. cit., 85. 562 Slobodan odnos Boga prema svetu najvi{e se razvio u okviru proro~ke teologije, i to po~ev{i od Amosa, da bi svoje vrhunce dostigao u teologiji Devtero-Isaije. U toj teolo- giji Bog se postavqa naspram sveta. Zanimqiva razmi{qawa o tome: F. Stolz, Unterscheidung von Got und Welt: Monotheismus, in: Weltbilder der Religionen, Zurich 2001, 139157. 563 McKenzie, op. cit., 177. 564 Cf. Bultmann, op. cit., 45. Prema sve{teni~kom predawu, Savez se poistove}uje sa zakonom. 565 I to je va`an aspekt savezni{tva izme|u Jahvea i Izraila. ^etiri posledwe kwige Petokwi`ja sadr`e veliku zbirku zakona. Danas je poznato da oni poti~u iz razli~itih izvora i razli~itih perioda, dok bi se samo mali deo mogao pripisati Mojseju. Najpoznatiji od wih su Kwiga Saveza (Izl 20 22 23 19), devteronomisti~ka Kwiga Saveza (Ponz 1226) i ~uveni Zakonik svetosti (Lev 1726). Postoje i razli~iti tipovi zakonika, ali bi nas upu- {tawe u wihovo razvrstavawe udaqilo od glavne teme. Va`no je, me|utim, naglasiti izvorno zna~ewe jevrejske re~i , 566 koja se ne mo`e adekvatno prevesti na jelinski kao nomoj, 567 niti joj u potpunosti odgovara na{a re~ zakon. nije juridi~ki, ve} je teolo{ki izraz. 568 Moglo bi se re}i i da zapadni biblisti taj jevrejski izraz uglavnom ne shvataju sasvim ispravno. Naime, o se obi~no govori kao o objavqivawu moralne voqe Jahveove ili u~ewu datom od Boga qudima, da bi se oni mogli, u skladu s wim, pra- vilno pona{ati. Takvo tuma~ewe u osnovi nije neta~no, ali je nepotpuno, te previ{e nagla{ava juridi~ki aspekt. Dodu{e, u najranijim biblijskim tekstovima ozna~ava Bo`iju voqu, proro{tvo (up. Os 4 6; Jer 18 18). 569 Ipak bi se moglo dodati da je putokaz i staza koja vodi do Boga, 570 Boga onakvog kakvog su ga drevni Jevreji do`ivqavali, slobodnog i aktivnog. To je ne{to poput lu~e koju veruju}i ~ovek nosi da bi mu osvetlila lice bli- `weg (Lev 19 8) i put ka Bogu (Ps 23 3). Svetlost se u Starom Savezu katkad gotovo potpuno izjedna~ava s Bo`ijim odredbama (up. Ps 119 105; Pr 6 23; Prem18 4). 571 Teolo{ki re~eno, je bogomdani pedagog u Bo`ijemdomo- stroju spasewa. To je ponajpre zakon qubavi, a ne samo ispuwavawe religij- skih i moralnih normi. Osim toga, Torom se ne nazivaju samo zakonski de- lovi Petokwi`ja, ve} ceo Pentatevh. Dodajmo da u Bibliji stoji da je Deka- log zbirka re~i, a ne izri~itih zapovesti. Odnos Boga i Izraila jeste, pre 124 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 565 McKenzie, op. cit., 182. 566 Pored izraza , u starosaveznimspisima nalazi se jo{devet pojmova koji se na razli~ite na~ine dovode u blisku vezu s re~ju zakon. To su: :s (govor), s (staza), :: (re~), : (put), (pravilo), s: (zapovest), ::c:: (pravne norme), :: (svedo~an- stvo), ::c (propisi). Svih deset pojmova nalaze se sjediweni u Ps 119, dok u ostalim bi- blijskimspisima imaju razli~ita zna~ewa. Owihovimop{irnijimi posebnimzna~ewima: Gesenius, op. cit. 567 Harrington, op. cit., 160. 568 Procksch, op. cit., 568. 569 Na akadskomjeziku re~ tertu, s kojom najverovatnije stoji u vezi jevrejska re~ , zna~i proro{tvo. 570 Jevrejska re~ izvedena je iz glagola , {to zna~i u~iti, prstom pokaziva- ti put. 571 R. Schnackenburg, Licht, BthW II, 773. svega i iznad svega, odnos qubavi (Is 54 10; Jer 31 3; Mih 7 30), qubavi koja polazi od Boga, ali `eli i odgovor ~ovekov (Ponz 6 5). 572 je prototip i starosavezni predobraz Evan|eqa. 573 Zapovesti i odredbe nisu teret koji je nametnut spoqa, ve} izviru iznutra: Jer zapovest ova koju ti danas dajem nije visoko ni daleko od tebe Nego ti je vrlo blizu re~ ova, u ustima tvojim i u tvome srcu, da je ispuwava{(Ponz 30 11, 14). 574 je put quba- vi i `ivota koji Bog otkriva Izrailu, a sila za ispuwavawe Tore istodob- no obitava u srcu ~oveka kao slike Bo`ije. Sama primena re~i zakon na uslove Saveza donekle zavarava. Dekalog, na primer, nije zakon u uobi~ajenom smislu te re~i, bilo prema obi~ajima naroda Bliskog istoka bilo prema obi~ajima modernog dru{tva. Dekalog je, me|utim, temeq zakona. 575 Trebalo je da uredbe nastale iz Saveza reguli{u verski i gra|anski `ivot Jevreja, da se izabrani narod {to vi{e posve}uje i usavr{ava. Naravno, wihovo preterano juridi~ko shvatawe i sklonost legalizmu nosili su velike opasnosti, koje su se sve vi{e ispoqavale u po- stegzilnom judaizmu. Mogu}nost proma{aja i skretawa na stranputicu uvek je otvorena. Takve stranputice kasnije su donele tragediju ravinskog judaizma, po kojem je usko shvatana kao zbirka zapovesti. 576 Izvorni uslovi Saveza postavqeni su na . Jahve ih postavqa; on je Bog koji nudi i savetuje, a ~ovek je ~ovek i ima pravo da bira (Ponz 30 19): pred vas stavqam: `ivot i smrt @ivot, dakle, izaberi, qube}i Jahvea. Bog se nudi ~oveku ne ugro`avaju}i wegovu slobodu. Savez bi bio nemogu} bez Izrailovog pristanka. 577 Sklapawem Saveza stvara se takozvana save- zni~ka zajednica. Ona se najvi{e ispoqava kroz liturgijski `ivot. Izrail je narod bogoslu`iteq, Crkva Bo`ija . U liturgijskom simvo- BI]E ^OVEKOVO 125 572 R. Kubat, Susretjudejstva sa jelinizmom u predmakavejskom i makavejskom perio- du i wegove posledice, Bsv 12 (1997) 52. 573 Cf. H. D. Preuss, Theologie des Alten Testaments I, Stuttgart 1991, 97. 574 Cf. Harrington, op. cit., 141142. 575 McKenzie, op. cit., 183. 576 Cf. Kubat, op. cit., 5660. 577 Zanimqivo je da i jevrejska gramatika potvr|uje to stanovi{te. Naime, na jevrej- skom jeziku imperativ ne podrazumeva da onaj kome se govornik obra}a mora to neizostavno izvr{iti, ve} on sam odlu~uje o tome da li }e ispuniti zapovest. To je, da ga tako nazovemo, pozitivni imperativ koji nema preformativni karakter. Dobar primer za to nalazi se u 2Sam 7 5, gde je opisano kako se Bog obra}a proroku Natanu re~ima: :s . Bog ka`e Na- tanu: Idi, {to istovremeno pretpostavqa prorokov pristanak; posle toga mo`e da mu ka`e i: Reci. Izme|u te dve zapovesti idi i reci pretpostavqa se prorokovo neizgovoreno: Da, ho}u (op{irnije: F. Matheus, Einfuhrung in das Biblische Hebraisch. Studiengrammatik, Munster 1997, 38). lizmu oprisutwuju se Jahveova spasonosna dela, sam Jahve projavquje se i potvr|uje svoje prisustvo u narodu. Utim liturgijskim ritualima Jahve se uvek iznova objavquje kao Bog Izraila. Ve}ina gra|e iz Petokwi`ja, kao i iz drugih svetih spisa, upravo je nastala iz tih liturgijskih formi. Kona~no, re~ u jednom starosaveznom stihu ima duboko pro- ro~ko i mesijansko zna~ewe. Re~ je o najavi Novog Saveza kod proroka Je- remije (31 3134). U ve}ini prevoda na tom mestu re~ prevodi se kao zakon (nomoj, legem, Gesetz, Law, loi). 578 Ipak, takav prevod, i ako se uzme u naj{irem religijskom zna~ewu, ne odgovara najdubqem smislu re~i . Stoga bi se re~ u stihu 33 mogla boqe prevesti: Nego ovo je Savez {to }u sklopiti s domom Izrailovim posle onih dana, govori Gospod: metnu}u Re~ () svoju u wih, i na srcu wihovu napisa}u je, i bi}u im Bog i oni narod moj. Ma kako da shvatamo re~ zakon, ona u ovomkontekstu nije dostatna, po- gotovo ako se sagledava iz proro~ko-mesijanske perspektive. Po kla- si~nom shvatawu, trebalo bi da je zakon metnut u wih i napisan na srce nov vid religioznosti koja je vi{e unutra{wa, za razliku od ranije, kult- ske. 579 Ipak, time se proro~ko vi|ewe ne iscrpquje do kraja. Re~ Bo`ija () koja se stavqa u ~oveka, u dubqem tipolo{kom smislu, jeste ova- plo}ena Re~ Logos. Zapravo se samo iz te perspektive mo`e shvatiti smi- sao najave Novog Saveza. Neki Jahveovi atributi blisko su povezani sa Savezom. Ispoqavawe qubavi i vernosti u Savezu jeste Jahveova pravednost. 580 Pravednost je je- dan od va`nijih teolo{kih pojmova u pravnom `ivotu naroda Bo`ijeg. U stvari, ovde je re~ o dva izraza: :s pravednost i :s pravedan. 581 Problem adekvatnog prevoda prisutan je i kod tog pojma. U Septuaginti preveden je kao dikaiosunh, dok je na latinskom iustitia. Ni na{im prevo- 126 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 578 Kod Dani~i}a kao Zavet, {to je neta~no. 579 Sveti JefremSirin to mesto tuma~i re~ima: (Zakon se daje) ne na kamenimtabli- cama, kao Mojseju, nego na tablicama telesnim, odnosno tablicama srca (Ogweni stub, 145). SJefremom se sla`e ve}ina zapadnih egzegeta, po kojima -~ ovde nije spoqa{wa si- la izvan ~oveka, nego treba da bude upisana u srce ~ovekovo. To bi zna~ilo da se time nadila- ze zla priroda i navike tada{weg ~oveka i stvara nov narod Bo`iji (cf. P. Volz, Der Prophet Jeremia, Leipzig 1928, 296297; A. Weiser, Das Buch Jeremia, Gottingen 1969, 287). Takvo tu- ma~ewe, iako u osnovi ta~no, ipak ostaje nedovoqno. 580 Eichrodt, Theologie des Alten Testaments I, 155. 581 Pojam pravednost u Starom Savezu pojavquje se 523 puta, i to kao imenica :s 157 puta, kao pridev :s 206 puta i kao glagol :s biti pravedan 41 put. dom ne mo`e se preneti wegov pravi smisao, to jest neke posebnosti tog bi- blijskog izraza. Osnovno zna~ewe re~i :s je neprelazno, ona ne ozna~ava stav, ve} svojstvo, osobinu. 582 Wom se pre svega ozna~ava red i poredak koji, naravno, uspostavqa Jahve, ne{to poput logosnosti. Uz to, ona nije juri- di~ki, ve} je religijski pojam. Svi Jahveovi postupci i dela su pravedni, jer ionako sve zavisi od wega. Svet je izraz wegove voqe, 583 a i tvar (~ovek) svakako poseduje sopstvenu voqu. Iz wihovog poklapawa izni~e Savez. Da- kle, temeq Saveza jeste pravednost. Izvorna misao o Bo`ijoj pravednosti nije eti~ki postulat moralno ure|enog sveta ili ideal nu`nosti kojim se nadokna|uju partnerski odnosi, niti je personifikacija eti~nosti u Bogu, ve} je to odnos neposredne savezni~ke vernosti, li~no svojstvo iznad svake norme i zakona. 584 Ipak, zbog nepravde Izraila pravednost se usmerava pre- ma budu}nosti. 585 Pravda Bo`ija potpuno }e se ispuniti u eshatolo{kom doga|aju na kraju dana :: s: , to jest na veliki dan Gospodwi (Is 2 12; 13 6, 9; Jl 3 14; Am5 1820; Ovd 1 15). To }e biti kona~an susret tvari i Tvorca, novo i potpuno eshatolo{ko vaspostavqawe tvorevine, {to pak zna~i da pravda postaje eshatolo{ko onovremeno svojstvo (to jest kona~no, u sada{wem prolaznom svetu jo{ uvek neostvareno). 586 Pravednost je prvenstveno spasewsko svojstvo, a ~esto izgleda kao si- nonimza spasewe. 587 Jahve je pravedni sudija (Ps 7 12) koji se neretko parni~i sa svojim buntovnim narodom (Is 1 18; 3 13; 41 1; 43 26; Os 4 1; 12 2; Mih 6 2). Ipak, u proro~kim i postegzilnim spisima Bo`ija se pravednost pomiwe kao svojstvo kojim Bog osloba|a svoj narod (Is 43 26; 45 25; 50 8; Jer 12 1). Bog po- ma`e zato {to je pravedan i pravedan je jer poma`e. 588 Jahveov :s o~ituje se kao pravda koja spasava (Jezd 9 15; Nem9 33; Ps 143 12; Is 45 21; 46 13; 51 5, 6, 8; 59 17; Dan 9 716). Isto zna~ewe dikaiosunh qeou ima kod apostola Pavla Bo- `ija pravednost. 589 Kada se primeni na ~oveka, pravednost se ogleda u izbo- ru pravog puta (Ps 23 3), to jest pouzdanosti u Bogu: Ipoverova AvraamBogu i uze mu se u pravednost (Post 15 6). Jo{ upe~atqivije je da je pravedan (:s) onaj ~ovek koji se zala`e za zajednicu, 590 koji je okrenut drugima, to jest BI]E ^OVEKOVO 127 582 Procksch, op. cit., 568. 583 Cf. G. Maier, Mensch und freier Wille, WUNT 12, Tubingen 1971, 367 ff. 584 Eichrodt, op. cit., 162. 585 Eshatolo{ka perspektiva pojma pravednost vidqiva je u tekstovima proroka Osije (up. 2 20, 25), Isaije (9 6; 11 49; 16 5; 32 1), Jeremije (2 5; 31 23; 50 7), Devtero-Isaije (46 13; 51 5), Trito-Isaije (61 10, 17). 586 Cf. Stolz, op. cit., 152. 587 McKenzie, op. cit., 186187. 588 Kohler, op. cit., 16. 589 JosephFitzmyer, op. cit., 381. 590 Kohler, op. cit., 16. bli`wima, jer: hleb svoj daje gladnome i gologa odeva (Jez 18 59). To pak zna~i da se biblijska pravednost ne odre|uje pomo}u apsolutne eti~ke nor- me, ve} pomo}u ~ovekovog odnosa prema zajednici. 591 Pravednost je stoga ver- nost zajedni{tvu, saose}ajnost, odanost, sve {to odlikuje Jahvea to jest vernost koja zahteva upodobqavawe Bogu. Stoga pravednost i ~ove~nost nisu puko ostvarivawe prirodne qudske dobrote, ve} vernost Savezu s Bogom, 592 postojawe na na~in na koji postoji Bog. To je naro~ito jasno kod apostola Pa- vla, kod koga pravednost nije delatni, ve} je ontolo{ki pojam. 593 Zbog toga se pravednost povezuje s kr{tewemkroz kr{tewe deluje blagodat Duha Svetog (Rim 6 3; 1Kor 6 911; 2Kor 5 21) koji ustanovquje zajednicu pravednih. Isto- vremeno ~ovek ima posebno mesto u svetu i pozvan je da sara|uje s Bogom u iz- gradwi sveta: Jer `arkim i{~ekivawem tvorevina o~ekuje da se jave sinovi Bo`iji (Rim 8 19). Savez Jahvea i Izraila za Crkvu Bo`iju () jeste poziv na bogoslu`beni podvig, 594 uzno{ewe tvorevine Tvorcu. Naravno, sve se to kroz Stari Savez razvijalo i usavr{avalo od ni`ih ka vi{im oblici- ma, dok se nije ispunilo vreme za dolazak Logosa Bo`ijeg u svet (Gal 44). Jo{je jedan element va`an kada se govori o Savezu. Ponovo se sre}emo s posebnim starosaveznim izrazom: :: qubav, milosr|e. 595 On se obi~no prevodi samo kao milosr|e, {to je u osnovi ta~no, mada bi trebalo dodati da je re~ o savezni~koj qubavi. 596 :: nije samo qubav koja se ostvaruje na temequ Saveza ve} i pokret voqe koji pokre}e Savez. U op{toj upotrebi :: jeste qubav me|u rodbinom i qubav me|u saveznicima. 597 Ona ipak na- dilazi okvire dobrih me|uqudskih odnosa ili same du`nosti. :: je znak za konkretnu qubav, a ona se u Starom Savezu ispoqavala u `ivotu Izrai- love zajednice. Ona se boqe shvata ako se ima na umu re~ s kojom ~esto stoji 128 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 591 Cf. Rebi}, op. cit., 162; G. vonRad, Theologie des AltenTestaments, Munchen1957, 382395. 592 Kusti}, op. cit., 84. 593 U. Schnelle, Transformation und Partizipation als Grundgedanken paulinischer Theolo- gie, NTS 47 (2001) 66. 594 B. W. Anderson, Understanding the Old Testament, Englewood Cliffs, NJ, 2 1966, 437. 595 Glavni jevrejski izraz za glagol voleti je :s. Zna~ewe mu je otprilike sli~no na{em. Iz wega se izvodi imenica :s qubav. Jevrejski jezik ima jo{ nekoliko re~i sli~nog zna~ewa: ::: `udeti za nekim; s svi|ati se; u`ivati, itd. Glago- lom :s vi{e se iskazuje qubav prema qudima (mu`u ili `eni, deci, roditeqima, prijate- qu, bli`wem), zatim stvarima (Post 27 4; Pr 20 13; 21 17; Is 56 10), kao i prema ne~em apstraktnomna primer: pravdi (Ps 45 8), dobru ili zlu (Ps 52 5; Am5 15), dok se re|e kori- sti da se poka`e Jahveova qubav prema ~oveku. Qubav pak Bo`ija prema qudima ~e{}e se iz- ra`ava izrazima: :: (milosr|e, savezni~ka qubav), (naklonost, blagodat) i : (samilost, iskrena qubav). 596 Re~ :: susre}e se na 245 mesta u starosaveznim tekstovima; najzastupqenija je u mudrosno-pesni~koj literaturi, pogotovo u psalmima, u kojima se pojavquje 127 puta. 597 McKenzie, op. cit., 187. zajedno, a to je vernost :s ili ::s. Sintagma :s:: (Izl 34 6) poka- zuje Jahveovu odlu~nost kada je re~ o Savezu i obe}awu datomizabranomnaro- du. Svi putevi Bo`iji su :s:: (qubav i vernost, up. Ps 25 10), {to zna~i da je Bo`ije postupawe isto {to i qubav i vernost. 598 Samimtim, ta re~ se po- vezuje sa spasewem. Po{to milosr|e, to jest qubav, podrazumeva odnos, to za ~oveka onda zna~i obavezu prema Bogu, pre svega u ve`bawu qubavi (Zah 7 9), 599 jer: Sejte pravdu, `e}ete qubav (Os 10 12). :s i :: , s jedne strane, dolaze od Boga, dok, s druge, ~ovek treba da ih ostvari. 600 Qubav prema Bogu mo- ra biti aktivna i delotvorna qubav koja se naro~ito ispoqava u bogoslu`ewu (Ponz 10 12; 11 13; Is 56 6). Zbog toga glagoli s (imati strah, treptati) i ::: (slu`iti; da po svimputevima Wegovimhodi{) bli`e odre|uju Izra- ilovu qubav prema Jahveu. 601 Kona~no, qubav je put spasewa, kako stoji u jed- nom poznojudejskom apokrifu (ZvGd 4, 7), dok mr`wa vodi u smrt. Opet, ::: s Jahveove strane ne zna~i samo milosr|e ve} ozna~ava i blagodat koja opra{ta grehe (up. Ps 51 3). To pokazuje i re~ ::: samilosna qubav koja ~esto stoji pored ::: (Ps 25 6; 40 12; 51 3; 69 17; Is 63 7). 602 Kada je pak re~ o ~oveku, ::: se dovodi u vezu s pravdom (Os 12 7; Mih 6 8) i pravi~no{}u (Pr 20 28; Is 16 5). :: je qubav okrenuta prema bli`wem, ona koja tvorizajedni{tvo. 603 :: nije qubav kao emocionalni kompleks, qubav kao sentiment ko- ji izrasta iz prirode ili pak bi}a. :: je saodnosna stvarnost. 604 Jahve- ova qubav prema qudima nije samo qubav Tvorca prema sopstvenom delu, ve} znatno vi{e. 605 Jahve se ponekad pokazuje kao zaru~nik svog naroda (Jer 2 2). Proroci Osija i Jeremija slu`e se analogijom braka, 606 a time se pokazuje da je :: me|usobna qubav dve ili vi{e li~nosti. Osija se ko- risti i metaforomo~inske qubavi: Dok Izrail be{e dete, qubih ga (11 1). BI]E ^OVEKOVO 129 598 Svi putevi Gospodwi su qubav i vernost to je tipi~na starosavezna misao koja mo`e da zavara savremenog ~itaoca. Naime, ako postoje putevi Gospodwi koji su qubav i vernost, onda je mogu}e da postoje i nemilosrdni i strogi putevi. Me|utim, ako jedan Izra- ilac ka`e: Svi putevi Gospodwi su qubav i vernost, to zna~i da su Jahveovi putevi samo qubav i vernost. Op{irnije: Boman, op. cit., 26; E. Kautsch, Die Heilige Schrift des Alten Testa- ment, ubersetzt, 3. Aufl. III, 141. 599 Stoga se oni koji ve`baju qubav bli`e odre|uju pridevom :: milostivi, po- bo`ni, sveti (Ps 4 3; 12 1; 18 26; Jer 3 12; Mih 7 2). 600 H. J. Stoebe, :: hesed, THAT I, 614. 601 Cf. E. Jenni, :s hb, THAT I, 62. 602 Haag, op. cit., 590. 603 To se najjasnije vidi na osnovu ~iwenice da se s re~ju :: ~esto povezuje glagol :: (~initi, delati) i predlog :: (sa), {to ukazuje na sadelatni i relacioni karakter tog suptilnog biblijsko-teolo{kog izraza (up. Ps 109 16; Mih 6 8; Zah 7 9). 604 Rebi}, op. cit., 172. 605 Cf. V. Warnach, Liebe, BthW II, 785. 606 Eichrodt, op. cit., 163165. Naravno, analogija otacsin ne zna~i nikakvo telesno srodstvo, ve} je to znak li~ne qubavi. Qubav se uvek prikazuje kao odnos, odnos Jahvea i Izraila: opomiwem te se po milosti u mladosti tvojoj i po qubavi u veridbi tvojoj. Qubav je tu blisko povezana sa Savezom i pravdom. Ona je, kao {to je re~e- no, plod Saveza (Izl 20 6; 34 6), ali i sila iz koje Savez izni~e (Is 55 3). Od- nos Jahvea i Izraila zami{qen je kao :: . 607 Izrail je, opet, ~esto neveran, sklon da izda Savez, ali je :: qubav koja pra{ta (Izl 34 6; Br 14 19; Jer 3 12). To je, u stvari, ve~na qubav: Qubim te qubavqu ve~nom, zato ti jednako ~i- nimmilosr|e (Jer 31 3), qubav koja spasava: u qubavi svojoj i milosti sam (Jahve) ih izbavio (Is 63 9). Iz tih proro~kih stihova jasno odzvawaju soti- riolo{ki motivi. SJahveove strane qubav stalno dolazi, a srxba i gnev mo- gu se razumeti samo iz tog Jahveovog odnosa ve~ne qubavi. Stoga je mogu}e da prorok uzvikne: u gnevu se svome milosr|a seti (Av 3 2). Revnost Bo`ija koja li~i na qubomoru u osnovi je bezuslovna i duboka qubav, 608 a time se ponovo pokazuje da :: nije sentiment, ve} svojstvo i temeq samog Bo`i- jeg bi}a. Bog je qubav, po re~ima apostola Jovana (1Jn 4 8). Ta qubav nije tek Bo`iji atribut; ona samomJahveu daje li~ni identitet. 609 Itu se ve} u Sta- rom Savezu naziru senoviti obrisi qubavi kao ontolo{ke kategorije, 610 {to je kasnije vi{e nagla{eno u Novom Savezu i liturgijskom opitu Cr- kve, a pogotovo kod velikih kapadokijskih otaca. 611 Savez, zakon, pravednost i qubav jesu kategorije kojima se ne iskazuju samo odnosi izme|u Jahvea i Izraila. Oni se prenose i na me|uqudske odno- se. Vertikalna linija ve} u Starom Savezu podrazumeva i horizontalnu. Kroz ~itavo predawe posebno je nagla{eno telesno bratstvo. Ve} se za Jako- vqeve sinove ka`e da su sinovi jednog ~oveka (Post 42 13) ili sinovi oca na- {eg (32). Bratstvo kao ideal i stvarnost kojoj se stremi pokazuje se u me|usob- noj qubavi: Kako je lepo i krasno kad sva bra}a `ive zajedno (Ps 133 1). Brato- vo lice je kao lice samog Boga: videh lice tvoje kao da videh lice Bo`ije 130 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 607 Cf. Robinson, op. cit., 26. 608 Warnach, op. cit., 784. 609 O starosaveznom izrazu :: kao osnovu Jahveovog bi}a op{irnije: N. Glueck, Das Wort hesed im alt. Sprachgebrauche als menschliche und gottliche gemeinschaftsgemae Verhal- tungsweise, 1961 2 ; engleski prevod: Hesed in the Bible, Cincinnati 1967. 610 To se mo`e dobro videti u jednom starom predawu iz 2Sam 15 20, gde se sintagma :s:: (qubav i vernost) upotrebqava kao znak pozdrava: Neka qubav i vernost budu s tobom, {to bi zna~ilo: Neka je Bog s tobom neka ti Bog pomogne. Time se pokazuje da se :: mo`e uzeti kao obele`je samog bi}a Bo`ijeg. Op{irnije: Stoebe, op. cit., 612. 611 Op{irnije: Ziziulas, Doprinos Kapadokije hri{}anskoj misli, 6977. (Post 33 10). U Devteronomionu se telesni brat naziva sin tvoje matere (Ponz 13 7). Brat i sestra pripadaju naju`em srodstvu, kao otac i majka, sin i k}i. Tako da se i sve{tenik mogao one~istiti ukoliko se radilo o smrti bliskih ~lanova porodice (Lev 21 23). 612 Porodica i ~itavo pleme bili su krvno povezani. Krvno srodstvo je nagla{eno kada je re~ o deverskimbrakovi- ma (Ponz 25 510). Kada `ena nije imala dece s mu`em, wome se `enio mu`e- vqev brat, a ako umrli Izrailac nije imao ro|enog brata, onda je to ~inio naj- bli`i ro|ak (Rut 1 11; 2 20; 3 12; 4 4, 10, 17). U normalnim okolnostima svaki polni kontakt sa `enom bli`weg bio je zabrawen (Lev 18 16; 20 21), kao da je re~ o ro|enoj sestri(Lev 18 9; 20 17; Ponz 27 22). Na mnogimprimerima mo`e se pokazatida je krvno srodstvo bilo bitan~inilacu `ivotu drevnih Jevreja. Ipak, to bratstvo bilo je znatno {ire. Izrail se shvatao kao bratstvo naroda Bo`ijeg. 613 Bratstvo i povezanost naroda Bo`ijeg temeqili su se, pre svega, na zajedni~kom predawu i na objavi Jahveove voqe (INav 24). Za- pravo, izrazi : (bli`wi) i s (brat) obuhvataju sve ~lanove sinajskog Saveza i zbog toga se zapovest o qubavi prema bli`wem odnosi samo na na- rod koji je sklopio Savez s Jahveom. 614 Kao sinovi Izrailovi oni su bili narod bratstva, koji telesno poti~e od dvanaestorice bra}e (Post 29). Sva- ki Izrailac bio je drugom Izrailcu bli`wi. Bratstvo svakako podrazume- va zajedni{tvo, me|usobnu udru`enost 615 i spremnost da se izi|e u susret bratu. Primer jake povezanosti izabranog naroda jeste i odnos prema du- `niku ili sluzi pripadniku istog naroda (Lev 21 2, 16; 22 25; Ponz 15 2, 12; 23 20; 24 7). 616 Tako se ka`e (Ponz 15 7): Ako bude u tebe koji siromah izme|u bra}e tvoje nemoj da je tvrdo srce tvoje i da zatvori{ ruku svoju pred bratom siromahom. Bratstvo se, dakle, prote`e od siromaha i slugu do cara, za koga se ka`e: Da se ne bi podiglo srce wegovo iznad bra}e wegove (Ponz 17 20). Od cara do sluge rasprostire se sav Izrail, izabrani narod Bo`iji koji je sklopio Sa- vez na Sinaju i za koji va`i Jahveovo obe}awe. Bratstvo se u StaromSavezu isto pokazuje kao op{tequdski fenomen. Svakako, Biblija poznaje i drugu stranu qudskog `ivota i uop{te qudskog bi}a. Ve} na samom po~etku opisano je bratoubistvo: Kajin ubija Aveqa BI]E ^OVEKOVO 131 612 Cf. M. Noth, Das dritte Buch Mose. Levitikus, ATD 6 (1966) 134. 613 Wolff, op. cit., 272. 614 J. B. Bauer, Nachster, BthW II, 903. 615 Glagol :, koji je osnova re~i : (bli`wi), zna~i me|usobno se udru`iti, nego- vati odnose s nekim, sprijateqiti se, imati odnos. 616 Cf. G. von Rad, Das Gottesvolk im Deuteronomium, BWANT 47 (1929) 12. (Post 4 8); ime|u Isava i Jakova ne vlada qubav (Post 27), kao {to ni Josifa bra}a ne vole (Post 37). Zlo se od samog po~etka duboko ukorenilo u bi}e ~o- vekovo. Ve} se u Kwizi Postawa jasno pokazuje da Izrail moralno nije ni{ta boqi od ostalog sveta. 617 Smisao Saveza i jeste da Izrail postane narod svet: I bi}ete mi sveti, jer svet sam ja, Gospod (Lev 20 26). Izrail je pozvan na bezgrani~nu qubav, kako se ka`e u Zakoniku svetosti (Lev 19 1718): Nemoj mrzeti brata svojega u srcu svojem; slobodno izgrdi bli`wega svojega, i nemoj trpeti greha na wemu. Ne budi osvetoqubiv, i ne nosi srdwe na sinove naroda svojega, nego qubi bli`wega svojega kao sebe samoga; ja sam Gospod. U jo{ ve}oj se snazi pokazuje qubav na koju je Jahve pozvao Izrail u jednom potowem stihu u Zakoniku svetosti (Lev 19 34): Ko je do{qak me|u vama, neka vam bude kao onaj koji se rodio me|u vama, i qubi ga kao sebe samoga; jer ste i vi bili do{qaci u zemqi egipatskoj. Ja sam Gospod Bog va{. Pozitivna qubav prema bli`wima ili pak strancima nije prosto izraz ne- kakvog plemenskog morala, ve} se teolo{ki motivi{e i temeqi na Jahveovoj qubavi prema izabranom narodu. 618 Iako je Izrail po krvi narod kao i osta- li, ipak je on pozvan na ne{to posebno na svetost. U svakom Izrailcu po- stoji deo Kajina, Jakova, Isava, Jakovqevih sinova, Saula i drugih. Izrail nije bio oslobo|en greha, to jest realne mogu}nosti otpadni{tva. Kao {to je re~eno, Biblija je potpuno svesna mr`we i zla i misli srca wihova svagda sa- mo zle (Post 6 5; 8 21), pa opet je ~ovek pozvan na svetost, nagla{enu posebno kroz qubav prema bli`wem. Takvu nauku stari svet i Izrailovi susedi nisu poznavali; 619 ona se tek u Novom Savezu potpuno artikuli{e. I ovde qubav izlazi iz okvira pripadnosti odre|enomnarodu; ona je okrenuta i ka qudima koji nisu Izrailci. To su najdubqi koreni potowe hri{}anske qubavi. Za- povest Qubi bli`wega svoga kao sebe samog, zbog posledwe re~i :: neki jevrejski tuma~i prevode kao: Qubi bli`wega svoga, on je kao ti. 620 132 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 617 Wolff, op. cit., 275. 618 Jenni, op. cit., 68; cf. J. Pedersen, Israel. Its Life and Culture III, London 1926, 309. 619 J. Fichtner, Der Begriff des Nachsten imAlten Testament, WuDN.F. 4 (1955) 40. 620 L. Baeck, Das Wesen des Judentums, Koln 1926, 211; M. Buber, Zwei Glaubensweisen, Werke I, Munchen 1962, 701. Qubav prema bli`wem izjedna~ena je s qubavqu prema sebi, s tim {to je, naravno, tu iskqu~en svaki egoizam. Ta qubav nadilazi qubav srodnika, mada joj se ne protivi. To naro~ito pokazuje bratska qubav izme|u Davida i Jonatana: i Jonatan ga qubqa{e kao sebe samoga (1Sam 18 1). Qubav se, bez ikakve `eqe za prejudicirawem, ve} u Starom Savezu prikazuje kao na- ~in postojawa, te dobija izvesnu ontolo{ku te`inu. Naravno, to jo{ nije potpuno jasno; u biblijskim spisima ima i druga~ijih vidova qubavi, ali je taj kqu~ni i najizra`eniji. Qubav prema srodnicima, prijatequ, suse- du, siromahu, do{qaku ili uop{te bli`wem ~oveku zahteva poseban na~in `ivqewa, podvig, izla`ewe iz sebe i okretawe drugom. 3.4. Pojedinac i zajednica Odnos pojedinca i zajednice u Starom Savezu znatno se razlikuje od tih odnosa u dana{wem svetu. Dana{we kategorije individualizma i ko- lektivizma nisu bile prisutne ni u jednom dobu starosavezavezne povesti i one su potpuno strane izrailskom na~inu razmi{qawa. 621 Dok danas ~o- vek poku{ava da se nagla{enim individualizmom izgradi kao li~nost, u Starom Savezu nema ni traga takvim idejama. Ve} je bilo re~i o krvnom srodstvu i zajednici koja se obrazovala izme|u krvnih srodnika. Pojedi- nac je uvek bio ~lan jedne porodice i to se na jevrejskomnazivalo : (ku}a) ili :s: (o~eva ku}a). ^ovek je ono {to jeste samo kao ~lan porodice. 622 Porodice su ~lanovi jednog roda (::: ), a rodovi plemena (:::). Zajed- nica plemena ~ini Izrail ili ku}u Izrailovu, koja, kao narod Bo`iji, gra- di jedinstvo (INav 24 9, 31; Sud 5 11; 2Sam1 12). Uvreme dr`ave car je u neku ruku sve vi{e oli~avao jedinstvo (2Sam 15 2; Jer 26 10, 20), dok je u posteg- zilnom periodu Izrail bio konstituisan kao zajednica veruju}ih (:: ). 623 Zajednica plemena, Izrail, bila je isto i politi~ka i nacionalna. Svoj najja~i izraz imala je za vreme monarhije, kada je car predstavqao izvesnu korporativnost Izraila, kao Jahveov namesnik na zemqi i provodnik Bo- `ijeg blagoslova ka narodu. 624 BI]E ^OVEKOVO 133 621 McKenzie, op. cit., 174. 622 Pedersen, op. cit., 462. 623 Cf. L. Rost, Die Vorstufen von Kirche und Synagoge im Alten Testament, BWANT 24 (1967) 32. 624 Ipak, uloga cara nije bila ista kao ona u kultu vladara Egipta, Mesopotamije i Hanana. Razlika je u Jahveovoj transcendentnoj superiornosti; car je podlo`nik Jahveov kao i svaki drugi Izrailac (cf. McKenzie, op. cit., 175). Sdruge strane, za svakog drugog drev- nog monarha podanik je bio rob, dok je za izrailskog cara on bio brat (cf. T. H. Robinson, Pal- estine in General History, Oxford 1929, 41, 44). Posmatrano iz sociolo{ke ravni, staroizrailska zajednica nosila je u sebi izvesnu potrebu za sigurno{}u. Zapravo, to je bio va`an ~inilac u `ivotu tada{weg dru{tva, pogotovo u predmonarhijskom periodu, dok jo{ nije postojao neki ~vr{}i dr`avno-pravni aparat. Svako odvajawe poje- dinca od drugih ~lanova bilo je `ivotna opasnost, naro~ito u nenaseqe- nim ili stranim i nepoznatim podru~jima. ^ak i za vreme monarhije te{ko se mogla osigurati za{tita izvan granica naseqa; iako je Izrail bio orga- nizovan kao dr`ava, nije bilo mogu}e uspe{no nadzirati sva podru~ja. 625 Ulogu za{titnika pojedinca imala je zajednica, pre svega krvni srodnici, pa i samo pleme, {to se najboqe vidi u Kwizi o sudijama. Rod je bio zajed- nica li~nosti ~iji su `ivoti bili me|usobno povezani u ne{to {to se mo- ra nazvati fizi~kim jedinstvom, toliko da su se mogle smatrati delovima jednog zajedni~kog `ivota. Pripadnici jednog roda smatrali su se `ivom celinom, o`ivqenim mno{tvom krvi, mesa i kostiju, ~iji nijedan ~lan ni- je mogao biti povre|en a da i svi ostali ne stradaju. 626 Naravno, to je podra- zumevalo odgovaraju}i odnos pojedinca prema zajednici. Pojedinac je bio potpuno integrisan u `ivot zajednice, {to je zna~ilo potpuno prihvatawe wenog na~ina `ivota, kao i wenih postupaka i odluka. Te odluke ipak su na poseban, zajedni~arski na~in donosili weni ~lanovi: I sav narod prista na Savez (2Car 23 3). Najva`niju odluku pristanak na Savez s Jahveom prihvata narodni sabor (Izl 24 7; INav 24). Na jo{nekim mestima u Starom Savezu govori se o tome da su odluke dono{ene na temequ sudelovawa mnogih (up. Sud 8; 1Sam810; 2Sam5 1 i sl.). Zajednica je nudila pojedincu `ivotnu i pravnu sigurnost, dok je istovremeno zahtevala potpunu odanost svih ~lanova. U stvari, to je bio jedini na~in wenog opstanka. Iz ugla dana{weg modernog dru{tva, u kojem sve zna~ajniju ulogu ima individualni razvoj, te neprikosnovena potreba za privatno{}u, te{ko je shvatiti zajedni~ki `ivot drevnih Izrailaca. U savremenom svetu, poseb- no zapadnom, li~nost se uglavnom izjedna~avala i izjedna~ava se sa samo- svesnom individuom koja se obrazuje putem introspektivne izdvojenosti. Li~nost je, jo{ po Boetijevoj definiciji, individualna priroda obdarena razumno{}u i sve{}u. 627 @ivot zajednice u biblijskom smislu dana{wem sekularizovanom ~oveku te{ko je shvatqiv. Ipak, vaqa naglasiti da se ma- lo koji stari Izrailac ose}ao pot~iwenim ili ugro`enim zbog takvog na- ~ina `ivota, ako je tako ne{to iko i ose}ao. Qudski `ivot je jednostavno bio `ivot zajednice i nikakav druga~iji na~in `ivota nije bio shvatqiv 134 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 625 McKenzie, op. cit., 175176. 626 W. Robertson Smith, Lectures on the Religion of the Semites, London 2 1894, 273274. 627 Cf. Boetie, Contra Eutych. et Nest., 3. ili po`eqan. 628 S druge strane, i op{ti ekonomski uslovi uticali su na ja~e me|usobno povezivawe unutar porodi~nih ili plemenskih skupina. Ne treba, me|utim, preterivati s nagla{avawem tih socijalnih i ekonomskih ~inilaca, jer je temeq zajedni{tva le`ao pre svega u religijskoj svesti sta- rog Izraila. 629 Naime, pojam zajedni{tva, to jest ~oveka kao zJon politikon, bio je uveliko rasprostrawen kod drevnih naroda anti~kog sveta. Zajedni- {tvo su uslovqavali socijalni, ekonomski, religijski i filosofski ~ini- oci. Ipak, zajednica izabranog naroda nosi odre|ena religijska obele`ja ko- ja nisu bila zastupqena u kolektivnoj svesti drevnih plemena. 630 Prvo zajedni{tvo me|u qudima bila je bra~na zajednica (Post 1 2628; 2 18, 24). 631 Oba izve{taja o stvarawu govore o tome: ~ovek kao mu{ko i `en- sko :s s: :: : (Post 1 27). Dvojina koja se nadopuwuje ozna~ena je izrazom ::s . Tako Adam postaje potpuno bi}e zahvaquju}i `eni koju mu je Bog darivao, {to se ka`e u jahveisti~komizve{taju: i bi}e dvoje jedno te- lo, to jest oni su jedno, jedna su{tina, kosti od mojih kostiju, meso od moga mesa(2 23). Jedinstvo prvih qudi izra`ava se pojmom:s :: jedno te- lo. Krvni srodnici u Starom Savezu predstavqaju se isto kao jedno telo, a ne jedna krv. Ipak, najbliskije `ivotno srodstvo ~ine mu` i `ena :s::. Bog stvara Evu kao Adamovog partnera za zajednicu. Samo ~ovek mo- `e osloboditi ~oveka samo}e. Pri tom biblijski pisac nipo{to nije previ- deo mo} polnosti. Kada se ka`e da mu`i `ena postaju jedno telo (Post 2 24), sigurno se misli na polno sjediwewe. Ipak, polnost stoji pod predznakom zajedni{tva. Polnost se ne pojavquje kao sposobnost ra|awa, ve} vi{e kao ne{to {to stvara zajedni{tvo, kao sila koja nadvladava samo}u, osamqe- nost. 632 Sila koja ~oveka vu~e `eni, to jest ustanovqava bra~nu zajednicu, ve}a je ~ak i od sile koja postoji izme|u roditeqa i dece (2 24), a Biblija je BI]E ^OVEKOVO 135 628 McKenzie, op. cit., 176. 629 Cf. Robinson, op. cit., 26. 630 Za razliku od ostalih semitskih religija, Bog u jahveizmu nije povezan sa zemqom, ve} s narodom; u tome stari Izrail pokazuje izvesnu sli~nost s jelinskomreligijomgrada polisa. Ipak, u odnosu na stare Jeline Izrail se nije shvatao kao polis (polij), grad dr`ava u jelinskom smislu. Polis je bio op{tevoqna zajednica koju su ustanovili slobodni gra|a- ni, a istovremeno je bio norma zajedni~kog `ivqewa. Bo`anstvo je bilo sila koja ~uva te norme, zapravo bo`anstvo je u osnovi hipostazirana voqa zajednice. U okviru takve svesti pitawe prvenstva zajednice u odnosu na pojedinca, kao i pojedinca u odnosu na zajednicu, to jest pitawe demokratije, ostaje stalno otvoreno. Stakvimproblemima Izrail se nije susre- tao, jer se narod nije razumevao pod idejom zajednice polisa koju ustanovquje svaki pojedi- nac, ve} se Izrail do`ivqavao kao istorijsko telo ili produkt istorije koja nosi svakog pojedinca (cf. Bultmann, op. cit., 3940). Time se u svoj o{trini otkriva fenomen sta- rosavezne vernosti istoriji. 631 Procksch, op. cit., 681. 632 Arenhoevel, op. cit., 5859. od samih po~etaka toga bila duboko svesna. Tu je, naravno, re~ o `ivotnoj za- jednici koju je Bog stvorio, a wena snaga le`i u samoj Bo`ijoj voqi: i bi}e dvoje jedno telo. Ma koliko bila mo}na, polnost nadilazisamu sebe. Dvojnost mu`a i `ene jeste simvol svakog qudskog zajedni{tva u kojem qudi jedan dru- gome slu`e (up. Prop 4 912). Nije samo mu{karac bez `ene mawkavo bi}e, ve} je svaki ~ovek koji ostaje sam osamqen. 633 Iz te prvostvorene zajednice iz- rasta kasnije svaki vid qudskog zajedni{tva. Ipak, vaqa ista}i da je osnovni temeqzajedni{tva me|u qudima, to jest starimIzrailcima, bio Jahve. On je s Izrailomsklopio Savez koji ~ini jedinstvo Izraila kao naroda Bo`ijeg. Stari Savez je jedinstvo zajednice do`ivqavao vodoravno i okomito: vodoravno se on prote`e na sve ~lanove tada{we generacije, a okomito kroz sve prethodne generacije. 634 Zbog toga je mogu}e da se proroci obra}a- ju svojim savremenicima kao narodu koji je Mojsej izveo iz ropstva u Egiptu (Am 3 1). 635 Izrail je trajna stvarnost koja u sebi objediwuje sve nara{taje od praotaca. Postoji velika sli~nost izme|u praotaca i Izrai- la. 636 Izabrani narod se nekako poistove}uje s jednom od li~nosti patri- jaraha. Izrail se poistove}uje s Avraamom, pogotovo kada je re~ o odnosu Saveza s Jahveom (Avraam je idealni saveznik), ili s Jakovom, kada je re~ o Izrailovom odnosu prema Aramejcima i Edomcima, {to potvr|uje Jako- vqeva istorija s Lavanom i Isavom. Osvajawe Hanana zapo~eli su jo{ Avraam, Isak i Jakov, a dovr{avaju ga wihovi daleki potomci. U jednoj staroj pesmi u Post 49 Jakov je Izrail, a imena dvanaestorice wegovih si- nova ~as ozna~avaju jednu li~nost, a ~as ~itavo pleme. 637 Devteronomist isto bele`i kako se Judino pleme, kada je po{lo da uzme zemqu koja mu je pala u deo podelom Hanana, obra}a plemenu Simeonovom: A Juda re~e Si- meonu, bratu svojemu: po|i sa mnom na moj deo (Sud 1 3). Praotac je isto {to i wegovi potomci, {to zna~i da praotac nije samo li~nost iz pro- {losti, ve} se u wegovom liku pokazuje istorija naroda. 638 To zna~i da u Izrailu postoji veoma jako jedinstvo, 639 pa se on mo`e posmatrati kao 136 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 633 Ibid., 59. 634 McKenzie, op. cit., 174. 635 Sli~no shvatawe zastupqeno je u devteronomisti~kom predawu, koje je bilo pod jakim uticajem proroka: Anderson, op. cit., 313. 636 Cf. Eihrodt, op. cit., 119. 637 Boman, op. cit., 119. 638 Cf. Bultmann, op. cit., 4445. 639 To jedinstvo, po re~ima mitropolita Jovana Ziziulasa, bilo je toliko duboko i sna`no da je ~inilo narod Bo`iji jednim bi}em u wegovom odnosu prema Bogu. Zbog toga se u StaromSavezu Izrail ~esto prikazuje slikama organizama kao {to su vinova loza (Is 5 1; Os 10 12; Jer 12 10; Jez 15 6), kedar (Jez 17 22), maslina (Jer 11 6), ~ak i kao sin (Izl 4 2223; Os 11 1) ili supru`nik Bo`iji (Jer 31 32 MT). U okviru takve svesti o organskom jedinstvu li~nost. 640 Nadilaze se ~ak i vremenske kategorije pro{losti i budu}no- sti; vremenski raspon premo{}uje se nekakvom stalnom sada{wo{}u. 641 Ipak, ta sada{wost utemeqena je na velikoj i obe}anoj budu}nosti. Po us- pelom izrazu jednog zapadnog bibliste, taj starosavezni fenomen naziva se sabornom li~no{}u (corporate personality) i u sebe ravnozna~no ukqu~uje i pojedina~ne li~nosti i zajednicu. 642 U tom kontekstu va`no je jo{ jednom napomenuti da se jedinstvo u biblijskompredawu izra`avalo kao jedno te- lo. 643 Mesijanska budu}nost obe}ana narodu Bo`ijem jeste budu}nost Izra- ila kao zajednice, a ne kao pojedinih osoba. Ceo `ivot starosaveznog ~ove- ka kretao se u kategoriji zajedni{tva, a svaki drugi oblik `ivqewa bio mu je neprihvatqiv. Smisao kolektivne odgovornosti proizlazi iz te koncep- cije. Kasnije je kod proroka Jeremije (31 2935) i Jezekila (18; 31 120) vi{e nagla{ena pojedina~na odgovornost, ali se ni u kom slu~aju ne mo`e re}i da su oni osniva~i neke nove individualne religioznosti. 644 Iposle egzi- la Izrail je bio ~vrsta zajednica. Osim toga, odnos pojedinca prema Bogu isto se izra`avao preko zajednice izabranog naroda. Jako uzajamno preplitawe pojedinca i ~itave zajednice (vodoravno i okomito) kroz ~itavu Izrailovu povest upadqivo je i bez nekih ve}ih stru~nih analiza. Od ratni~ke strasti Devorine pesme do `rtvene strasti BI]E ^OVEKOVO 137 pojavilo se i predawe o Sluzi Jahveovom, ~iju jasnu sliku nalazimo u Is 4055: (Jedinstvo Crkve u svetoj Evharistiji i u episkopu u prva tri veka, 67, n. 47). 640 Boman, op. cit., 149. 641 @ivot naroda traje vekovima i to je jedan `ivot zato {to narod ostaje istovetan kroz ~itavu istoriju. U liku praoca obrazuje se svest o jedinstvu celog naroda. Praotac i kasniji potomci jesu jedan `ivot, iako ih razdvajaju vekovi. Dobre i lo{e osobine praotaca proroci nalaze i kod potomaka (Is 41 8; Os 12 4). Na sli~an na~in ovaplo}ena je povest o Adamu i Evi u kasnijoj istoriji ~ove~anstva (Boman, op. cit., 119). 642 Robinson, The Hebrew Conception of Corporate Personality, 120. 643 Izraz :s :: treba posmatrati u svetlu jevrejske psihologije. Po jevrejskoj koncepciji, telo je, a ne du{a, su{tinska li~nosnost; ne polazi se od utelovqene du{e, ve} od oduhovqenog tela, ~iji svaki fizi~ki deo ima psihi~ke i eti~ke kvalitete. Telo je o`i- vqeno du{om u svakom svom delu, a ona je, na neki na~in, raspr{ena po ~itavom telu i u~estvuje u wegovom psihi~kom i eti~kom `ivotu isto kao i u fizi~kom. Odatle apostol Pavle (1Kor 12 12 ss) govori o Crkvi kao o jednom telu oduhovqenom jednim Duhom Bo`ijim (cf. Robinson, The Group and Individual in Israel, 33). 644 Pretpostavke wihovih bogoslovskih zakqu~aka bile su prisutne od po~etka, ma- da su donekle neodre|ene. Proro~ku delatnost i teolo{ke stavove dvojice velikih proro- ka treba posmatrati: (1) u op{tem istorijskom kontekstu i (2) u razvoju religijske svesti. (1) Nakon pada Judeje i same zajednice koja je do tada postojala bilo je logi~no da u timsmut- nim vremenima na pojedinca padne ve}a odgovornost nego ranije, kada je postojao uhodani ritam `ivota. (2) Saborna li~nost Izraila nije mogla imati dubqi odnos s Bogom ukoliko mu ne pristupi u jedinstvu unutra{weg i pojedina~nog zajedni{tva. Zapovest Bo`ija, iako upu}ena narodu, neminovno je zahtevala pojedina~ni odgovor (cf. Robinson, op. cit., 29). Pesme Sluge Gospodweg jasno je da zajednica zauzima glavno mesto u mi- {qewu i ose}awu, 645 mada postoje neki odlomci u kojima je to ja~e nagla{e- no. Jedan od wih je odredba u devteronomisti~koj Kwizi Saveza, po kojoj je svaki zemqoradnik morao da prinese prvine u svetiwu (Ponz 26 210). Pre- lazak iz ja u mi i ponovo u ja tipi~an je pokazateq isprepletanih odnosa pojedinca i zajednice. To je zapravo mala liturgija, koja se s pravom naziva srcem Pentatevha: 646 Otac moj be{e siromah, Aramejac, i si|e u Egipat s nama, Ali Egip}ani stado{e lo{e postupati mu~i{e nas i udara{e na nas te{ke poslove. A mi zavapismo ka Gospodu Bogu otaca svojih, i Gospod ~u glas na{, I izvede nas Gospod iz Egipta I dovede nas na ovo mesto, i dade nam zemqu ovu Zato Ti sada ja donesoh prvine od roda zemqe ove koju si mi dao, Gospode Sli~an primer, jo{ o~itiji, nalazi se u Psalmu 43/44, u kojem subjekt naj- mawe {est puta prelazi iz jednine u mno`inu i iz mno`ine u jedninu. 647 Prelaz je pogotovo o~igledan u stihovima 47: Ti, Bo`e i care moj, po{aqi pomo} Jakovu! S Tobom odbijamo neprijateqe svoje, i s imenom Tvojim izgna}emo one koji ustaju na nas. Ne uzdam se u luk svoj, niti }e mi ma~ moj pomo}i. Nego }e{ nas Ti izbaviti Tu se isto pokazuje da nema o{tre razlike izme|u ja i mi; ja jeste mi i mi je ja. Istovetan fenomen zastupqen je i u Psalmu 108, u kojem se tako|e mno- `ina i jednina prepli}u. 648 Ista misao preovla|uje u opisima Jahveovog ka`wavawa Izraila zbog Ahanovog greha (INav 7 1018), 649 pogubqewa sed- morice Saulovih naslednika da bi se okajalo Saulovo prolivawe gavaonske 138 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 645 Devorina pesma (Sud 5) je najstariji izvor za povest Izraila, dok je Pesma Sluge Gospodweg (Is 42 14; 49 16; 50 49; 52 13 53 12) vrhunac starosavezne teologije. 646 Anderson, op. cit., 7. 647 Robinson, The Hebrew Conception of Corporate Personality, 14. 648 O kolektivnom tuma~ewu psalama op{irnije: R. Smend, Uber das Ich der Psalmen, ZAW VIII (1888) 49147. 649 Wolff, op. cit., 312. krvi (2Sam 21), odgovornosti ~itavog grada za ubistvo ili idolopoklonstvo na wegovoj teritoriji (Ponz 13 12; 21 1), u verovawu da Jahve zbog grehova ota- ca ka`wava decu (Izl 20 5) ili u obi~ajima krvne osvete pre nego {to je bila ograni~ena lex-om talionis-om (Post 4 15, 24; Izl 21 2325). 650 Davidova moli- tva tako|e je veoma upe~atqiva (2Sam 24 14): ali neka zapadnemo Gospodu u ruke, jer je milost wegova velika; a qudima da ne zapadnem u ruke. Opet su ja i mi istovetni. Jedan se poistove}uje s mno{tvom i mno{tvo s jednim, to jest pojedinac s narodom, a narod s pojedincem. Ontolo{kim sponama li~nosti su povezane sa zajednicom, dok zajednicu opet usposta- vqaju i ~ine pojedine li~nosti. Naravno, pojedinac se razlikuje od naroda, i obrnuto: to nije potpuna identifikacija koja bi uni{tila pojedine li~nosti. Li~nost se u tom kontekstu uvek razlikuje od naroda, {to se po- kazuje ve} u Ponovqenom zakonu (27 1526). Pojedinac se razlikuje od dru- gih i po imenu. Bog poznaje ~oveka po imenu. Znam te po imenu, govori Jahve Mojseju (Izl 33 17). U Starom Savezu, kao i celokupnoj staroblisko- isto~noj misli, ime (:: ) nije tek oznaka nosioca kojom se on razlikuje od drugih, ve} je su{tinski osnov same li~nosti. 651 ^ovek bez imena sasvim je bezna~ajan, mawe vredan nego zemqa (Jov 30 8). 652 Imenom se ozna~ava osnov- no svojstvo neke osobe, jer je kao ime {to mu je (1Sam25 25). Ime stoga mo`e da stoji umesto same li~nosti (Br 1 242). 653 Li~na imena u Svetom Pismu, pisao je Florovski, ne mogu se nikad prikriti. Biblija ne mo`e nikad bi- ti, da tako ka`emo, algebrizovana. Imena nikad ne mogu biti zamewena simvolima. U Svetom Pismu postoji op{tewe li~nog Boga s qudskim li~nostima. 654 Izvor takvog shvatawa i zna~ewa imena svakako je biblijska ontologija Saveza, koja je u svojoj osnovi personalna i saodnosna. Zajednica je, zapravo, starosavezna Crkva i wu Stari Savez naziva ekklhsia kako se to ve} u Septuaginti prevodi, 655 dok je kod nas BI]E ^OVEKOVO 139 650 Robinson, op. cit., 12. 651 A. S. van der Woude, :: {em, THAT II, 937938. 652 Haag, op. cit., 1194. 653 Vi{e o starosaveznomshvatawu imena: Pedersen, Israel III, 245: the name is the so- ul; J. Fichtner, Die etymologische Atiologie in den Namengebungen der geschichtlichen Bucher des AT, VT 6 (1956) 372; H. Bietenhard, ThWV, 253; idem, BHHII, 1284; O. Grether, Name und Wort Gottes im AT, 1932, 2; J. Barr, The Symbolism of Names in the OT, BJRL 52 (1969/1970) 1129, posebno 20; Procksch, Theologie des AT, 451; O. Eissfeldt, Jahwe-Name und Zauberwesen, KS I, 150171. 654 G. Florovski, Nedoumice istori~ara hri{}anstva, in: Hri{}anstvo i kultura, Beograd 1995, 75. 655 Od oko stotinak puta, koliko se u Septuaginti koristi re~ ekklhsia, na 72 mesta wome se prevodi jevrejski izraz . Ina~e se u starosaveznimspisima susre}e 173 puta, prevod: sabor, zbor, sabrawe, skup{tina. ima i profano zna~ewe i ta- da ozna~ava sabrawe ili zbor ve}eg broja qudi (Izl 16 3; Lev 4 13, 21; Br 10 7; 15 15; 17 12; 20 6; 1Sam 17 47; Jezd 2 64; 10 1, 12, 14), kao i narodni zbor (Ponz 5 22; 1Car 12 3; Nem 8 2). Osnovno zna~ewe jeste sabor, sabrano mno{tvo qudi. 656 To je doga|aj sazivawa sabrawa :: s: . 657 Svakako, ima i duboko religijsko zna~ewe, a ono se potpuno uklapa u starosaveznu sliku ~oveka. To je Izrail izabrani narod sabran pred Bogomkao kultna i sveta zajednica. 658 Sabrani Izrail s: (Lev 16 17; Ponz 31 30; INav 8 35) jeste Crkva Bo`ija ili sabor Bo`iji (Br 16 3; 20 4; Mih 2 5). Izrail je pozvan da bude sveta zajednica, 659 naravno kroz podvig o~uvawa Saveza: Ako obdr`ite Savez moj bi}ete mi carsko sve{tenstvo, na- rod svet (Izl 19 6). je osve{tani sabor (Jl 2 16), sveti (bogoslu`be- ni) sabor ::s: (Izl 12 16) narod svet: sav ovaj narod, svi su sveti, i me|u wima je Gospod (Br 16 3). U saboru se slavi ime Gospodwe (1Car 8 14, 65; 2Dn 30 13). Tebe }u hvaliti na saboru velikom, peva na jednom mestu psalmist (22 25). Vrhunac sabornosti jeste slavqewe Boga (Ps 35 18): Prizva}u te u saboru velikom, usred mnogog naroda hvali}u te. Sabrawe se ostvaruje na svetom mestu: Poklawam se pred svetim Hramom tvojim, i slavim ime tvoje (Ps 138 2). Zajednica je, dakle, sabornost usred mnogog naroda, sabor naroda Bo`ijeg hic et nunc, mada ponekad dobija ~ak i eshatolo{ke prizvuke (Is 35 110; Jl 2 1617, 28, 32). Bogoslu`bena potreba za drugim istovremeno otkriva da se kroz kult projavquje mistika zajed- nice kao jednog velikog ja, 660 to jest u Crkvi se u potpunosti otkriva fe- nomen saborne li~nosti, koja zapravo, na neki na~in, i jeste starosavezna praslika Tela Hristova. 140 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE od toga 134 puta kao imenica, dok se 39 puta pojavquje u obliku glagola. Drugi va`an izraz za starosaveznu Crkvu :: nijednomse ne prevodi kao ekklhsia; za razliku od , :: ~e- {}e se prevodi kao sunagwgh. Zanimqiva razmi{qawa o kasnijoj upotrebi tih pojmova u po- znom judejstvu i ranoj Crkvi: Ph. Seidensticker, Die Gemeinschaftsformder religiosen Grupen des Spatjudentums und der Urkirche, SBFLA9 (1958/1959) 94198, posebno 113; W. Schrage, Ekklesia und Synagoge. Zum Ursprung des urchristlichen Kirchenbegriffs, ZThK 60 (1963) 178202, poseb- no 109; J. Y. Campbell, The Origin and Meaning of the Christian Use of the Word EKKLHSIA, JThSt 49 (1948) 130142; H. Kosmala, Hebraer, Essener, Christen, Leiden 1959, 4475. 656 H. P. Muller, kahal, THAT II, 609. 657 Cf. Rost, Die Vorstufen von Kirche und Synagoge in AT, 31. 658 V. Warnach, Kirche, BthW, 717. 659 Harrington, op. cit., 364. 660 Op{irnije: S. Mowinckel, Psalmenstudien I, Kristiania 1921, 164165. U sve{teni~kom predawu je, u najmawu ruku, sinonim za jo{ ja~i liturgijski izraz: :: zajednicu veruju}ih, kultnu zajednicu. 661 :: je terminus technicus za sabranu zajednicu veruju}ih ::: s . 662 Vrhunac sabornosti ~ini liturgijsko slavqe, koje se u Starom Savezu obavqalo neobi~no sve~ano. Misao o zajedni~arewu s Bogom odra`ava se i u `rtvo- prino{ewu. @rtva paqenica jeste obed zajedni~arewa s qudima: tu se naj- vredniji deo `rtvovane `ivotiwe prinosi Bogu da bi i on u~estvovao u obedu. Na taj na~in, `rtva paqenica projavquje ili dejstvuje zajedni{tvo qudi jednih s drugima kao prinosilaca i wihovo zajedni{tvo s Bogom. 663 Posebna radost izra`avana je prilikom velikih praznika, kada se, naro~i- to u postegzilnom judaizmu, kroz prazni~no veseqe anticipirala eshato- lo{ka radost. 664 U liturgiji, naime, Crkva o`ivqava dela koja je Jahve u~inio. Liturgijsko slavqe obuhvata pro{lost, sada{wost i bu- du}nost. Savez koji je bio sklopqen u pro{losti u liturgiji je postajao de- lotvoran u sada{wosti, tako da je svaki nara{taj ulazio u wega svesno i slobodno, a liturgija je istovremeno gledala u budu}nost, na puno ostvare- we Saveza u dan kada }e se Jahve zacariti nad celomzemqom. 665 je u punom smislu praobraz novosavezne eklisiolo{ke zajednice u Hristu, ekklhsia tou Cristou. To nije samo praobraz, ve} odatle neposredno iz- ni~e Crkva Hristova kao ispuwewe i legitimni izdanak. Iz te perspektive sasvimje jasno zbog ~ega se samo}a u StaromSavezu tako te{ko do`ivqavala. Pisac Psalma 25 ka`e: Pogledaj me i smiluj se na me, jer sam usamqen i jadan (16). Re~ : usamqen tu ozna~ava odvo- jenost i izolaciju, 666 te implicira jad i nevoqu. Samo}a kao po`eqna udobnost koja usre}uje ostaje Starom Savezu daleka. 667 Biti sam i nikoga nemati pored sebe jeste opasnost, a to je naro~ito bilo poznato prognani- cima. 668 To pokazuje razgovor izme|u Davida i sve{tenika Ahimeleka: za{to si sam i nema nikoga s tobom (1Sam 21 1). Propovednik to isto na- gla{ava: Boqe je dvojici nego jednome (4 912). Sam (:: ) ovde zna~i isto {to i :: deo odvojen od celine i razbijen. 669 Onaj koji je usamqen u stawu BI]E ^OVEKOVO 141 661 Zanimqivo je da se u Devteronomionu ne pojavquje re~ :: , dok je u sve{teni~kom predawu re~ :: zastupqenija od : Muller, op. cit., 616. Ta dva izraza su sinonimi (cf. Rost, op. cit., 8791). 662 Muller, op. cit., 610. 663 Fohrer, op. cit., 171. 664 Cf. Bultmann, op. cit., 6970. 665 P. Drijvers, Les Psaumes, Paris 1958, 154155. 666 H. Seidel, Das Erlebnis der Einsamkeit im Alten Testament, ThA 29 (1969) 32. 667 Wolff, op. cit., 312. 668 Ibid., 314. 669 H. J. Zobel, ::: badad, ThWAT I, 511. je nemo}i (1Sam 17 2). Kod psalmiste se nalaze takvi motivi u kojima se sa- mo}a povezuje s nemo}i: postadoh kao gem 670 u pustiwi, ja sam kao sova na zidinama (102 6). Pustiwa, zidine, usamqena ptica ukazuju na egzistenciju potpune napu{tenosti. Pore|ewe s ne~istom pustiwskom pticom ~ak poka- zuje samo}u u kontekstu ne~istote, zla i smrti. Samo}a se u StaromSavezu ne veli~a ni u smislu potrebe za meditacijom ili askezom. Samo}a je breme: Sam }e sedeti i }utati, jer Jahve metnu breme na wega (Pla~ 3 28). Ipak, kada tra`i Boga, ~ovek ne mo`e biti sam: ^imlegnem, u miru zaspim, jer ti, Gospode, iako sam cam, daje{ mi bez straha da `ivim (Ps 4 8). 671 Usamqe- nost je stra{na, ali sam pojedinac u Bibliji svakako nije zanemaren. Iz perspektive pojedinaczajednica pogotovo je zanimqiv Psalam 42, u kojem se usamqenik tu`i: Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih (7). On, me|utim, u svojoj usamqenosti, `e|i du{e (12), tra`i Boga, ali, {to je zanimqivo, kroz zajedni{tvo: Du{a se moja proliva kad se opomenem kako kora~ah u mno{tvu, stupaju}i u dom Bo`iji, uz radosno klicawe i pesme u povorci sve~anoj (4). To konkretno zna~i da psalmist opet `eli da u svetiwi s drugima slavi Bo- ga. Tako ~ovek koji te`i Bogu nije usamqen. Wegova te`wa ka Bogu zna~i istovremeno i potrebu za drugima. Samo je ona samo}a u kojoj nema nikog, i u kojoj se Bog ne tra`i, zlo i smrt, dok Boga nalazi onaj koji mu stremi, i to u zajednici naroda Bo`ijeg. Dodu{e, ponegde pojedinac sam stupa ka Bogu, kao, na primer, Mojsej kada se peo na Sinaj: I Mojsej sam neka pristupi ka Gospodu (Izl 24 2; up. 19 3; 33 9; 34 67 itd.), ali je tu re~ o sasvim druga~i- jem kontekstu i smislu. Mojsej je sve{tenik Gospodwi, posrednik izme|u Jahvea i Izraila, koga Jahve bira i koji stupa pred Boga u ime izabranog na- roda. Ni prorok nije nastupao sam, nasuprot ostalog naroda, ve} su uglav- nom postojale proro~ke dru`ine 672 koje su bile razli~ite od drugih. I ~uveno Isaijino proro{tvo odnosi se na zajednicu: S nama Bog Emanuil (Is 7 14; Mt 1 23). Proro~ko vi|ewe proroka Danila (7 1314) govori o poje- dincu, ali u tuma~ewu vi|ewa (Dan 7 2627) izraz Sin ~ove~iji ozna~ava na- rod Sveca Svevi{wega, {to zna~i da su pojedinac i zajednica ista stvarnost. 673 Opet vaqa naglasiti: biblijska zajednica ne gu{i pojedinca 142 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 670 Jevrejska re~ s nedovoqno je jasna, ali se ovde, izgleda, misli na jednu ne~istu pustiwsku pticu. 671 Seidel, op. cit., 29. 672 Cf. Stolz, op. cit., 147. 673 Cf. Harrington, Uvod u Novi zavjet, 154. niti mrvi li~nosti, ve} ih, nasuprot tome, potpuno potvr|uje u svim vido- vima dru{tvenog i duhovnog `ivota. Kona~no, ~ovek je, pojedina~no ili u zajednici, pozvan da slavi i ve- li~a Boga, da ga slavi veselog srca i radosno, jer je on Bog Izrailov: Obja- vi}u ime tvoje bra}i svojoj, usred sabora pesmom }u te veli~ati (Ps 22 22; up. Jev 2 12). Slavoslovqe Jahveu posebno je izra`eno u starosaveznoj poe- ziji, naro~ito u psalmima. Tako se u Psalmu 145 (1011, 13) peva: Neka te slave, Gospode, sva dela tvoja, i sveci tvoji neka te proslavqaju. Neka kazuju slavu carstva tvojega, i silu tvoju propovedaju Carstvo je tvoje carstvo svih vekova Ne samo psalmi, od kojih je ve}ina bogoslu`bena, ve} i mnoga druga mesta po- kazuju slavu koju je Izrail uznosio Bogu (Izl 15 21; 1Car 4 20; Is 35 110; Am4 13; 5 8; 9 5). Puno}a `ivota ispoqavala se u radosnom slavqewu Jahvea. Uzno- {ewem hvale Jahveu slavqeno je wegovo carstvo svih vekova (::.: -::), 674 koje je u kona~noj viziji zna~ilo budu}e eshatolo{ko carstvo. Po- ziv na uzno{ewe hvale upu}en je bli`wima (Ps 33 13; 68 4; 113 1), ponekad svim narodima (Ps 67 35; 100 12; 117), an|elima (Ps 29 12; 148 12), ~ak i celoj prirodi (Ps 19 24; 29; 148 310). Slavoslovqe Bogu tako dobija for- mu kosmi~ke liturgije. Povest spasewa povla~i u svoj domen i prirodu i, kao {to ukqu~uje ~itavo ~ove~anstvo, ona to ~ini i s obnavqawem kosmosa na Dan Jahveov. 675 Ipak, put do radosti bio je ujedno i put podviga, jer si se juna~ki borio i s Bogom i s qudima i odoleo si (Post 32 28). Prava radost i slavqewe Boga izni~u iz podviga svetosti, a podvig je susret Izraila s Ja- hveom, utemeqen na Savezu, pravednosti, zakonu, qubavi Naravno, nije samo susret s Jahveom podvig, ve} je to jo{ vi{e odr`avawe `ivotnog su- sreta s Jahveom, Bogom Izrailovim. BI]E ^OVEKOVO 143 674 Dodu{e, :. po sebi nije beskrajna vremenska linija, ve} se mo`e upotrebqavati kao neodre|eni navod za periode razli~itog trajawa. Kada je pak u vezi s Bogom ili wegovim delima, dobija zna~ewe nadvremenskog, to jest ve~nog: cf. Eichrodt, op. cit., 108. 675 Ibid., 118. OSVRT Biblijska antropologija Starog Saveza je, kao {to je napomenuto, po mnogo ~emu razli~ita od tada{wih mitolo{kih shvatawa ~oveka i kasnije klasi~ne jelinske antropologije. Ona je postavqena na osnovama biblijske ontologije. ^ovek se ne posmatra kao nezavisno i izdvojeno bi}e u odnosu na Boga i ostalu tvar, ne posmatra se kao bi}e po sebi, ve} stalno stoji u odnosu prema nekom. Taj odnos u osnovi podrazumeva odluku, a time se od samog po~etka podrazumeva sloboda ~ovekova. To zna~i da je biblijska an- tropologija u najdubqem smislu otvorena i relaciona, da je antropologija odnosa. ^ovek sam po sebi, izdvojen, nije ~ovek. On nije ~ovek ako nema od- nos s nekim, pre svega s Bogom i bli`wim. Ne postoji ni idealna shema ~o- vekovog izgleda, premda je kqu~na misao da ~ovek treba da uzrasta da us- hodi Bogu u zajednici s bli`wima. Nema nekog naro~itog razmatrawa ~ove- kove metafizi~ke biti, u smislu posmatrawa ~ovekovog bi}a sastavqenog od razli~itih ~inilaca. Takvu misao, ina~e, starosavezna antropologija potpuno iskqu~uje, iako se koriste izrazi poput: :t. (du{a), : (duh), :: (telo), : (srce) itd. Oni ne ozna~avaju deo ~ovekov naspram drugog dela, niti je re~ o opre~nosti supstancionalnog tipa, ve} je to sasvim druga~iji paralelizam, u kojem se ~ovek posmatra iskqu~ivo u svojoj jednosti, s raz- li~itih aspekata. ^ovek je psihofizi~ka celina i Biblija iskqu~uje svaku mogu}nost antropolo{ke dihotomije ili trihotomije. ^ovek je u osnovi, kao slika Bo`ija, jedinstven, i to jedinstven u svakom pogledu, i kao :t. , : ili :: kao neponovqiva li~nost koju Bog dovodi u `ivot. Biblija svedo~i o tome da je ~ovek bogoliko bi}e. Lik Bo`iji u ~oveku ogleda se, iz- nad svega, u ~ovekovoj slobodi, to jest slobodnom (li~nosnom) na~inu po- stojawa. Iz slobode izviru sva ostala ~ovekova svojstva i sposobnosti. Naravno, biblijska antropologija izni~e iz biblijske teologije. Va- qa, me|utim, naglasiti da se u okviru starosaveznog predawa jasno uo~ava kontinuirani razvoj religijske svesti starih Izrailaca. Avraam, Mojsej, car David, prorok Jeremija, pisac Kwige o Jovu, Ben Sirah i wihovi savre- menici nisu potpuno istovetno do`ivqavali Jahvea. Jahve se postepeno otkrivao Izrailu. Svest o Jahveu je s vremenomsazrevala. To nikako ne zna- ~i da su postojale su{tinske suprotnosti u verskim shvatawima razli~i- tih nara{taja, ve} je religijska svest starih Jevreja s vremenom dobijala sve jasnije oblike. To pak podrazumeva slobodu i razvoj Izraila, kao i ~i- wenicu da je biblijska vera u osnovi istorijska. 676 U Svetom Pismu posto- ji duboko vi|ewe istorije, perspektiva razvijawa vremena od po~etka do kraja, koja je rukovo|ena voqom Bo`ijom {to vodi izabrani narod ka Bo- `ijem ciqu i nameri. 677 Istorija je glavna tema starosavezne kwi`evno- sti. 678 Strela vremena koja je nedostajala staroj mitolo{koj i klasi~noj jelinskoj misli 679 prvi put se pojavila u biblijskom predawu. Ona je odraz biblijskog shvatawa Boga i ~oveka kao slike Bo`ije. Sveukupni slobodni razvoj Izraila, podr`an qubavqu i trajnom brigom Jahveovom, zapravo opravdava smisao istorije. Razvoj starosavezne misli sadr`avao je u sebi duboki ikonomijski smisao. Bilo je to osmi{qeno usmeravawe ka Mesiji, Hristu, u kome se ispuwava celokupna biblijska povest. Stari Savez prvi put u povesti teolo{ke misli raskida s cikli~nim shvatawem istorije. Nadilazi se kru`ni tok periodi~nog ponavqawa, za- snovan na biolo{kom obrascu ra|awa i umirawa, kao i astronomskom obra- scu nebeskih revolucija. Istorijski tok od po~etka do dana Jahveo- va, me|utim, nije proces koji se odvija nezavisno od Jahvea; istorija nije nekakvo me|uvreme izme|u dela svemogu}eg Boga. Svet i ~ovek ne prolaze kroz vreme u zatvorenom istorijskom procesu, u kojem se Bog javqa u dve vremenski suprotstavqene ta~ke: po~etku, stvarawu, i kraju danu Jahve- ovu. Svet upravo opstaje zahvaquju}i Bo`ijem prisustvu. Stvarala~ki ~in ponavqa se svakodnevno (up. Ps 104); Jahve ~ini od zore tamu, a od seni jutro (Am4 13; 5 8), on zastire nebo oblacima, sprema zemqi da`d, ~ini te raste na gorama trava (Ps 147 8s), daje duh i dah onima koji hode po zemqi (Is 42 5). Teologija Saveza temeqi se na Jahveovom prisustvu u istoriji. Bog uspostavqa Savez qubavi s izabranim narodom. Sloboda nije ~ovekova nezavisnost u svetu koji postoji daleko od Boga. Naprotiv, sloboda i pu- no}a `ivota ostvaruju se na ~ koja izni~e iz Saveza Jahvea i Izraila. Nezavisnost od Boga zna~i pogibao i nestajawe. Jahveisti~ki izve{taj o stvarawu ~oveka to jasno pokazuje. Iskonsko nazna~ewe ~oveka podrazumeva delatnost u svetu i istoriji. Starosavezni ~ovek nije do`ivqavao svet i 146 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 676 Stoga se smatra da ~ak i izve{taj o stvarawu sveta u Post 1 nije posledica speku- lativnih potreba, to jest Bo`ije stvarawe sveta po sebi nije va`na ~iwenica, ve} se stvara- we do`ivqava kao po~etak istorije (Kohler, op. cit., 72). 677 Florovski, op. cit., 70. 678 Bultmann, op. cit., 19. 679 O mitolo{kom i klasi~nom shvatawu istorije ne{to op{irnije: Florovski, op. cit., 7073; idem, Patristi~ki vek, 3750; McKenzie, op. cit., 156159, 192196. istoriju kao neumitan proces u kojem mu je ostavqena mogu}nost da se pre- da sveop{toj harmoniji i uzvi{enosti kosmi~ke celine, ma koliko ona bila ravnodu{na prema wemu, {to je stalni motiv jelinske tragedije; ili da napusti svet i iza|e iz istorije, iz neprekidnog procesa nastajawa i propadawa, u dimenziju nepromenqivosti, kao u nekim klasi~nim filo- sofskim sistemima, naro~ito platonizmu i neoplatonizmu; 680 ili pak ropski i bespogovorno da slu`i bogovima, prihvataju}i to kao neumitnu sudbinu, kao kod starih bliskoisto~nih mitologija. 681 @ivot ovog sveta, iz biblijske perspektive, nije zalet u smrt, niti je ~ovek bi}e ba~eno u svet koje s ostatkom tvari stoji u neprestanom odnosu apsurda. Dodu- {e, iskonsko ustrojstvo poreme}eno je grehom, ali Savezi koje Bog uspo- stavqa s ~ovekom otvaraju mogu}nost potpune i kona~ne harmonije, u kojoj }e Bog da bude sve u svemu (1Kor 15 28). Tvar je stvorena da postoji (Prem 1 14), a va`nu ulogu u opstajawu i spasewu sveta ima upravo ~ovek kao sarad- nik i slika Bo`ija. Ve} na po~etku Biblije Bog nudi ~oveku saradwu. Trebalo je da ~ovek bude car, sve{tenik i prorok tvorevine Gospodwe, da uzrasta u qubavi uz- nose}i Tvorcu i Gospodu ~itavu tvorevinu. Postoji neraskidiva povezanost ~oveka s ostalom tvari. To podrazumeva potrebu za preporodom i obnovom sveta, a to }e nastupiti na po~etku blage godine Gospodwe (up. Lk 4 19), u ~inu novog stvarawa (up. Is 11 69; 32 15; 41 1820; Jez 36 612; Jl 4 18; Am9 13; Zah 14 6), kada Jahve na svr{etku dana :: -:s: (up. Is 2 2; Jer 23 20; 30 24; Dan 2 28; 8 19; 10 14; Os 3 5; Mih 4 1) poka`e svoju bezgrani~nu mo}. Adam se, me|utim, nije odazvao Bo`ijem pozivu, te je krenuo u pogre{nom pravcu, u pravcu otpadni{tva, {to je u svet uvelo propadqivost i smrt. Ipak, grehopadom i proma{ajem ~ovek ne ukida kona~nu zamisao Bo`iju o ostvarewu potpune zajednice tvari i Boga. Ona }e se ostvarivati u dugom istorijskom periodu u kojem se Bog postepeno otkriva ~oveku, istovremeno o~ekuju}i od wega odziv i podvig. ^oveku se nudi mogu}nost izbora: Bog, to jest `ivot, ili otpadni{tvo, to jest smrt. Jahve se izabranom narodu obra- }a neposredno: stavio sam pred vas `ivot i smrt (Ponz 30 19). @ivot zna~i odnos s Bogom, {to je mogu}e upravo zbog Bo`ije okrenutosti ~ove- ku. Jahve i Izrail su stalna stvarnost saodnosa Saveza. Time se, s filo- sofskog aspekta, otkriva temeqposebne ontologije koja je u biti personal- na i saodnosna. Jahve, iako su{tinski transcendentan u odnosu na tvar, bo- ravi u svom narodu. O tome je u predegzilnom periodu naro~ito svedo~io Kov~eg Saveza. Vrhunac Jahveovog prisustva u Izrailu ostvaruje se u li- OSVRT 147 680 Florovski, op. cit., 71. 681 Cf. Ep o Gilgame{u, TAUT III, Gutersloh 1994, pl. X, 665. turgijskimsve~anostima. Uwima se stalno iznova potvr|ivao Savez Jahvea i Izraila. Premda su se u liturgiji slavila dela Jahveova u~iwena u pro- {losti, ipak je Savez dobijao potpun smisao iz perspektive budu}nosti. Jahveizam (kasnije hri{}anstvo) od samih po~etaka pokazuje da je po su- {tini eshatolo{ka religija, u kojoj su biblijske li~nosti i doga|aji nepo- novqivi i jedinstveni. Wihov eshatolo{ki karakter ukazuje na wihovu istori~nost. Zapravo, eshaton opravdava istorijski tok kao smisleno kre- tawe od po~etka ka kraju: da vam dam budu}nost kakvu ~ekate (Jer 29 11). Sam pokret se ve} u po~etku usmerava eshatolo{ki. 682 Stari Savez je sav u i{~ekivawu nadi (~ ) okrenut budu}im Jahveovim delima. 683 U po- ~etku se ~ekalo osvajawe obe}ane zemqe (Post 15 7; 17 8; Izl 3 8, 17; 6 4; Ponz 1 8 itd.), zatim Dan Gospodwi (Am 5 18) i sud narodima (Is 51 5), te se nada usmerava na Novi ve~ni Savez (Is 49 8; 55 3; 61 8; Jer 31 3134; Jez 16 5963) i, kona~no, na Mesiju i budu}i ve~ni `ivot. S druge strane, moraju se uva`avati i uslovi u kojima se razvijao i u kojima je `iveo stari Izrail. Narodi zemqe, koji su s kulturno-civili- zacijskog aspekta bili znatno napredniji od Jevreja, stalno su uticali na wih, a ti uticaji bili su i pozitivni i negativni. Verske ideje velikih su- seda bile su isku{ewe za narod izabrani, pa su se zbog toga neka starosave- zna u~ewa mogla potpuno razviti tek nakon prestanka opasnosti od zapada- wa u heterodoksiju. Kada je re~ o starosaveznoj antropologiji, to se poseb- no odnosi na razvoj u~ewa o budu}em `ivotu. Trebalo je da protekne mnogo vremena da bi starosavezni teolozi uvideli zna~aj lika Bo`ijeg u ~oveku i da sazri ideja o neuni{tivosti i zna~aju svake qudske li~nosti koju Bog uvodi u svet (up. Jov 10 812; Ps 139 1318), to jest da sazri svest o li~no- snoj vrednosti po Bogu. 684 U~ewe o ve~nom `ivotu razvilo se u formi ve- rovawa u vaskrsewe mrtvih. Uporedo s tim razotkrivala se ideja mesijani- zma, koja svoj kona~ni oblik dobija u liku Spasiteqa. Izbavqewe, Spasi- teq i `ivot ve~ni nisu samo pojmovi ve} su i realnost koja ukazuje na to da je `ivot kao dar Bo`iji radost i vrednost i da se na kraju istorije na svr{etku dana ne zatvaraju horizonti Po~iwe nov `ivot, jer staro 148 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 682 A. Gelin, Messianisme, Paris 1961, 1171. 683 Po{to je stari Izrail dugo poznavao samo ovozemaqski `ivot, a za budu}nost po- sle smrti znao samo kao za budu}nost naroda, Bo`ija milost koja pra{ta shvatala se ili o~e- kivala kao unutarsvetski sudbonosni preokret na dobro. Ipak, po{to iskustvo svedo~i o postojanosti greha, kao i o postojanosti li~ne nesre}e i narodne patwe, nada u Bo`iju milost koja pra{ta postaje eshatolo{ka nada: U one dane i u ono vreme, govori Gospod, tra`i}e se bezakowe Izrailovo, ali ga ne}e biti; i gresi Judini, ali se ne}e na}i, jer }u oprostiti oni- ma koje ostavim (Jer 50 20), cf. Bultmann, op. cit., 6465. 684 Cf. Robinson, The Group and Individual in Israel, 29. pro|e, gle sve novo postade (2Kor 5 17). To su svakako osnovni preduslovi krajweg biblijskog optimizma, koji se u ranijem dobu Izrailove povesti projavqivao u radosti i puno}i `ivqewa, a u kasnijem u i{~ekivawu Isku- piteqa i velike budu}nosti u koju }e Izrail stupiti na kraju dana, to jest osmog dana koji }e do}i: Evo dana koji stvori Gospod! Radujmo se i veseli- mo se u wemu (Ps 118 24). ^ovek je, ma koliko bio pogru`en u greh i ma koliko okru`en zlom i patwom u svetu punom ta{tine (Prop 1 2, 14), ipak na kraju ovog eona ~ekao spasewe, izbavqewe od smrti i ve~nu zajednicu s Bogom. Iako je kod starih Izrailaca svakako postojao razvoj religijske sve- sti, ipak je osnovna koncepcija starosavezne antropologije ostala ista tokom gotovo ~itave starosavezne povesti. ^ovek je u biblijskom predawu shvatan kao stvorewe Bo`ije, kao bi}e zajednice, i iskqu~ivo je posma- tran kao psihofizi~ka celina, jednosno bi}e. ^ak bi se uslovno moglo re- }i da se antropologija s tog aspekta najmawe razvijala. Naime, razvoj sta- rosavezne antropologije kretao se vi{e u pravcu sazrevawa ideje o ko- na~nom ~ovekovom nazna~ewu. Bilo je potrebno dosta vremena da svaki lik Bo`iji dobije na va`nosti kako bi se re{ilo posledwe i kqu~no an- tropolo{ko pitawe u Starom Savezu. Re~ je, naravno, o vaskrsewu mrtvih i ve~noj zajednici s Bogom. Ta misao se kona~no iskristalisala u poznije doba starosavezne povesti, u samo nave~erje Novog Saveza, u kojem se ko- na~no ispuwava sinajski Savez Boga i Izraila. To je Novi Savez Boga i Novoga Izraila. Starosavezna antropologija posmatrana izvan konteksta novosavezne ostaje nepotpuna i nedovr{ena. Tek ovaplo}ewem Sina Bo- `ijeg potpuno se otkriva smisao i zna~aj ~oveka. Tek u Hristu ~ovek po- staje nova tvar, oslobo|ena smrti i propadawa. Stari Savez ispuwava se u Novom; zavr{ava se, ali se ne ukida. Celokupna starosavezna povest, wen po~etak, tok i kraj, ispuwava se ne u samim doga|ajima i biblijskim liko- vima, ve} u li~nosti Iskupiteqa, koji i jeste alfa i omega prvi i po- sledwi. Samo na osnovu isho|ewa iz Novog Saveza ili, precizno, iz per- spektive posledwih stvari mo`e se shvatiti i raspoznati istina i smisao Starog Saveza. Kontinuitet izme|u dva Saveza u naboqoj meri potvr|uje upravo bi- blijska antropologija. Pisci novosaveznih spisa ostaju potpuno verni starosaveznom vi|ewu ~oveka. Naravno, razlika u odnosu na starosavezne teologe je u tome {to oni ~oveka posmatraju u Hristu. Tako su izrazi poput yuch, pneuma, swma, sarx, kardia, nouj samo razli~iti vidovi ~ovekovog bi}a. To je naro~ito izra`eno kod svetog apostola Pavla. U 1Sol 5 23 Apo- stol naroda ka`e: vasceli duh (pneuma) va{ i du{a (yuch) i telo (swma). Kao i starosavezni pisci, on ne govori o ~oveku in se, ve} o celom OSVRT 149 ~oveku posmatranomiz razli~itih perspektiva. 685 Apostol Pavle ne samo u tom stihu ve} i u ~itavom teolo{kom ogledu, kao i ostali novosavezni bo- goslovi, ostaje veran starosaveznom predawu. Isto se mo`e re}i za potowu svetoota~ku misao, i to ne samo kada je re~ o antropologiji ve} i teologiji uop{te. Svakako, treba imati u vidu i spoqa{we i unutra{we okolnosti u kojima se razvijala Crkva. Zakqu~ci da je do{lo do jelinizacije Isto~ne Crkve i da se to odnosi i na antropologiju neutemeqeni su i, u krajwoj li- niji, neta~ni. 686 ^iwenica je da je biblijsko Vjeruju stupilo na jelinsko tle i da su se na starim paganskim hramovima podizali hri{}anski. Crkva je, po re~ima Florovskog, pod svoje sve{tene svodove primila anti~ki svet. 687 Bio je to mukotrpan proces. Su~eqavawe hri{}anstva i jelinizma odvijalo se na vi{e fronto- va. Bili su to vekovi `estoke borbe, naro~ito protiv platonizma. Oci su pisali na gr~kom jeziku i ~esto su se kretali u filosofskim kategorija- ma, svojstvenim jelinskom mentalnom sklopu. Oci su i sami bili uglav- nom Jelini. Istovremeno su pred sobom imali bogatu jelinsku kulturu i filosofiju, koju je trebalo upotrebiti da bi se boqe i za tada{weg ~ove- ka razumqivije iznele osnovne istine biblijsko-hri{}anskog Vjeruju. Neke filosofske postavke anti~kih mislilaca (naro~ito neizmenqivost bo`anstva) bile su im po prirodi stvari bliske. 688 Ipak, u osnovi bilo je to prevladavawe i ohristovqewe velikog duhovnog kolosa anti~kog sveta. Oci su i sami isticali ogromnu razliku izme|u jelinske i na{e filosofije, ne samo u formalnom ve} i u najdubqem sadr`inskom smislu. Oci su bili preumqeni Jelini; u svojoj teologiji oni su prevladali te- meqne postavke platonizma. Nova, na{a filosofija potkopala je osnov- ni temeq starih jelinskih shvatawa. Na povr{inu je izbila sasvim druga- ~ija ontologija, ontologija kakvu dotada{wi svet nije poznavao. Bila je to biblijska ontologija. Ona se potpuno odra`ava u bogoslovskoj misli isto~nih otaca. To je bilo mogu}e zato {to su oci ostali u duhu biblij- skog predawa Starog i Novog Saveza. Crkva je su{tinski neizmeweno sa- ~uvala biblijsku kirigmu, naravno u ruhu prihvatqivomtada{wemsve- tu. Zbog toga je nemogu}e posmatrati Sveto Pismo izvan saborno-evhari- stijske svesti Crkve; izme|u starosavezne i novosavezne Crkve postoji 150 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 685 Cf. JosephFitzmyer, op. cit., 414417. 686 O biblijskoj utemeqenosti ota~ke antropologije, pogotovo u odnosu na staroje- linska, platonisti~ka i neoplatonisti~ka shvatawa, op{irnije: Florovski, Obesmrtno- sti du{e, 1134. 687 Idem, Isto~ni oci IV veka, 11. 688 Cf. E. P. Meijering, Wie platonisierten Christen?, New York 1975, 133146. dubok i neraskidiv kontinuitet. Kona~no, Sveti spisi i jesu kwige nasta- le u Crkvi i za Crkvu stoga ih je jedino mogu}e shvatiti u Crkvi. Samo u Crkvi, u misti~nom susretu bo`anske qubavi, mo`e se shvatiti smisao i zna~aj najve}eg Bo`ijeg dela ~oveka. Na kraju ipak ostaje dominantna misao svetog Grigorija Niskog: ~o- vek je, kao obraz Bo`iji, nesaglediva tajna. Toga je ve} Stari Savez uveliko svestan. Ma koliko poku{avali da odgonetnemo tajnu bi}a ~ovekovog, ona i daqe ostaje tajna koja izmi~e svakoj analizi i sistemati~nosti. Ona ne pre- staje da bude delom nepoznata i maglovita. Opet, weni tragovi rasuti su svuda po biblijskim spisima. Iz tih tragova jasno je samo da je ~ovek stvo- ren po liku i podobiju Bo`ijem, da je Adam bi}e zajednice, du{a, i duh, i telo, pozvan da sara|uje s Bogom i da mu slu`i, radosno ga slave}i zbog naj- ve}eg dara koji mu je dao: `ivota. Svakako, u starosaveznim spisima govori se i o tamnoj strani ~ovekovog bi}a, wegovom otpadni{tvu i samopotvr|i- vawu u zlu; u perikopi o potopu jahveist ka`e da su misli srca wihova svag- da samo zle (Post 6 5; 8 21). To istrajavawe u grehu uvelo je u svet smrt (up. Rim6 26; 1Kor 15 56). Biblija o tome svedo~i, ali se na tome ne ostaje. Preko Starog Saveza Bog pru`a ruku ~oveku i poziva ga na saradwu i novu zajedni- cu. Poziva ga da se, i pored svih qudskih stranputica, otkrije lik Bo`iji u ~oveku, koji je od po~etka stvoren da bude. Su{tina starosaveznog prizvawa le`i u obe}awu Mesije, temeqa Novog Saveza, koji je Stari Savez kroz svoju celokupnu povest pripremao i najavqivao. Kada se ispunilo vreme (Gal 4 4), po predve~nomsavetu Bo`ijem, on je do{ao da spase svet i ~oveka. Za ~oveka to, u stvari, zna~i mogu}nost ispuwewa wegovog kona~nog nazna~ewa, a to je obo`ewe. Zapravo, ~ovek je od samog po~etka na to pozvan: budite sveti, jer sam Ja svet, Gospod Bog va{. OSVRT 151 BIBLIOGRAFIJA Alt, A., Kleine Schrifte zur Geschichte des Volkes Israels I, Munchen 1959; Anderson, B. W., Understanding the Old Testament, Englewood Cliffs, NJ, 2 1966; Arenhoevel, D., Prapovijest, in: Mali komentari Biblije Stari zavjet, Zagreb 1988; Baeck, L., Das Wesen des Judentums, Koln 1926; Barr, J., The Symbolism of Names in the OT, BJRL 52 (1969/1970); Barth, Ch., Die Erretung vom Tode in den individuellen Klage- und Dankliedern des Alten Testaments, Zurich 1947; Die Lehre von der Schopfung I, KD III/1, ZollikonZurich 1957; Baudissin, W., Altestamentliches hajjimLeben in der Bedeutung von Gluck, Berlin 1915, 143161; Bauer, H. Leander, P., Grammatik des Biblisch-Aramaischen, Hildesheim 1962; Bauer, J. B., Nachster, BthW II, GrazWienKoln 1959; Baumgartel, F. Schweizer, E., sarx Basar Fleisch im Alten Testament, ThWNT VII (ed. G. Friedrich), Stuttgart 1964; Becker, J. H., Het Begrip Nefesj in het Oude Testament, Amsterdam 1942; Begrich, J., Berit. Ein Beitrag zur Erfassung einer atl. Denkform, ZAW 60; Beilner, W., Freude, BthW, GrazWienKoln 1959; Benoit, P., Exegese et Theologie III, Paris 1968; Bieder, W., Geist im Alten Testament, ThWNA VI (1959); Boman, Th., Das hebraische Denken im Vergleich mit dem grichischen, Gottin- gen 1966; Bonhoeffer, D., Widerstand und Ergebung, Munchen 1964; Bousset, W., Die Religion des Judentums im neutestamantlichen Zeitalter, Berlin 1906; Bratsiotis, P., :s :s , ThWAT I, Stuttgart 1973; :: , ThWAT I, Stuttgart 1973; Genesis I, 26 in der orthodoxen Theologie, EvTh 11, Munchen 1951/1952; Nephe{ psyche. Ein Beitrag zur Forschung der Sprache und Theologie Septuaginta, SVT 15 (1966) 181228; Brockelmann, C., Grundri der vergleichenden Grammatik der semitischen Sprachen II, Hildesheim 1961; Brongers, H. A., Das Wort NP[ in den Qumranschriften, RQu 4 (1963); Brunner, H., Das horende Herz, ThLZ 79 (1954); Das Herz als Sitz des Lebensgeheimnisses, AfO 17 (1954/1955); Buber, M., Ich und Du, Berlin 1936; Zwei Glaubensweisen, Werke I, Munchen 1962, 651782; Budde, K., Die Biblische Urgeschichte (Gen 1125), Gieen 1883; Bultmann, R., Theologie des Neuen Testaments, Tubingen 9 1984; Das Urchristentum, Munchen 1992; Bussche, H., Lhomme cree a limage de Dieu, CollB 31 (1948); Campbell, J. Y., The Origin and Meaning of the Christen Use of the Word EKKLHSIA, JThSt 49 (1948) 130142; Conrad, J., Die junge Generation im Alten Testament, AzTh I/42 (1970); Delekat, L., Zum hebraischen Worterbuch, VT 14 (1964) 766; Delitzsch, F., Prolegomena eines neuen hebr.-aram. Worterbuch zum Alten Tes- tament, Leipzig 1886; System der biblischen Psychologie, Leipzig 1861; Dillmann, A., Die Genesis, KeH 1, Leipzig 1892; Drijvers, P., Les Psaumes, Paris 1958; Driver, G. R., Problems of the Hebrew Verbal Sistem, JThS 39 (1938); Durr, L., Das Erziehungswesen im Alten Testament und im antiken Orient, MVAG 36/2 (1932); Hebraische napa{ =akkadische napi{tu =Gurtel, Kehle, ZAW43 (1925); 154 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE Die Wertung des Lebens im AT und im antiken Orient, Munster i. W. 1926; Eichrodt, W., Heilserfarung und Zeitverstandnis im Alten Testament, ThZ, Basel 1956; Das Menshenverstandnis des Alten Testaments, AThANT 4 (1947); Theologie des Alten Testaments I, Stuttgart 1968; Eissfeldt, O., Jahwe-Name und Zauberwesen, KS I, 150171; Elliger, K., Levitikus, HAT I/1, Tubingen 1966; Studien zumHabakuk Kommentar vomToten Meer, Tubingen 1953; Fichtner, J., Der Begriff des Nachsten im Alten Testament, WuD N. F. 4 (1955); Die etymologische Atiologie in den Namengebungen der geschichtlichen Bucher des Alten Testaments, VT 6 (1956); Seele oder Leben in der Bibel, ThZ 17 (1961); Fohrer, G., Der Mittelpunkt einer Theologie des Alten Testaments, ThZ 3 (1968) 161172; Die Weisheit im Alten Testament, BZAW 115 (1969); Fraine, J. de, Adam und seine Nachkommen. Der Begriff der Korporativen Per- sonlichkeit in der Heiligen Schrift, Koln 1962; Frazer, J. G., Die Arche. Biblische Geschichten im Licht der Volkerkunde, Stut- tgart 1960; Gabler, J. Ph., Neuer Versuch uber die Mosaische Schopfungsgeschichte aus der hohern Kritik, Altdorf-Nurnberg 1975; Galling, K., Das Bild vom Menschen in biblischer Sicht, Mainz 1947; Die Erwahlungstraditionen Israels, BZAW 48 (1928); Garritzen, Ch., Lexikon der Bibel, Wiesbaden 1990; Gelin, A., Messianisme, Paris 1961, 11651212; Gerleman, G., : : basar Fleisch, THAT I, Munchen 1971; :: dam Blut, THAT I, Munchen 1971; hjh Leben, THAT I, Munchen 1971; : mut sterben, THAT I, Munchen 1971; Gerstenberger, E., Der klagende Mensch, PbTh, 6472; Gesenius, W., Hebraisches und aramaisches Handworterbuch uber das Alte Tes- tament, BerlinGottingenHeidelberg 1962; BIBLIOGRAFIJA 155 Gesenius, W. Kautzsch, E., Hebraische Grammatik, Leipzig 1909; Glueck, N., Das Word hesed im alt. Sprachgebrauche als menschliche und got- tliche gemeinschaftsgemae Verhaltungsweise, 2 1961; Goeke, H., Das Menschenbild der individuallen Klagerlieder. Ein Beitrag zur alt- testamentliche Anthropologie, Bonn 1970; Grether, O., Name und Wort Gottes im Alten Testament, 1934; Gross, H., Die Gottesebenbildlichkeit des Menschen. Lex tua veritas, Trier 1961; Gunkel, H., Genesis, HK I, 1, Gottingen 1910; Schopfung und Chaos in Urzeit und Endzeit, Gottingen 1921; Haag, H., Bibel-Lexikon, ZurichKoln 1956; Harrington, W., Uvod u Bibliju, Zagreb 1977; Uvod u Novi zavjet, Zagreb 1993; Uvod u Stari zavjet, Zagreb 1987; Hauppenbauer, H., :: Fleisch in den Texten von Qumran (Hohle I), ThZ 13 (1957); Hehn, J., Zum Problem des Geistes im Alten Orient und im AT, ZAW 43 (1925) 210225; Zum Terminus Gottes Bild, Freischrift E. Sachau, Berlin 1915; Heinisch, P., Christus, der Erloser im Alten Testament, Graz 1955; Griechentum und Judentum im letzten Jahrhundert vor Christus, BlZf 1, Munster i. W. 1908; Personifikationen und Hipostasen im Alten Testament und im alten Ori- ent, BlZf 9, Munster i. W. 1921; Hempel, J., Gott, Mensch und Tier im Alten Testament mit besonderer Berucksic- htigung von Gen 13, BZAW 81, Berlin 1961; Das Ethos des Alten Testaments, BZAW 67, Berlin 1938; Hengel, M., Judentum und Hellenismus, Tubingen 1969; Was ist der Mensch, PbTh, Munchen 1971; Herzog, F., Befreiung zu einem neuen Menschenbild. Anthropologische Uberle- gungen zum Problem der Lebensqualitat, EvKomm 5 (1972) 516520; Hesse, F., M{h und ma{iah im Alten Testament, ThWNT 9, Stuttgart 1972; Hessler, B., Die literarische Formder biblischen Urgeschichte, WuW21 (1958); Holzinger, H., Genesis, KHC I, Freiburg 1898; 156 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE Horst, F., Gottes Recht. Studien zumRecht imAlten Testament, Munchen 1961; Hulst, A. R., Kol-basar in der priesterlichen Fluterzahlung, OTS 12 (1958); Humbert, P., Etudes sur le recit du paradis et de la chute dans la Genese, Memoi- res de lUniversite de Neuchatel 14 (1940); Empoli et portee bibliques du verbe yasar et de ses derives substantifs (Festschr. O. Eifeld), BZAW 77 (1958) 8288; Jakob, E., Le theme de lImago Die dans lAT, in: Congress of the Orientalists II, 1957; Jenni, E., :s ab Vater, THAT I, Munchen 1971; :s hb lieben, THAT I, Munchen 1971; Das Wort olam im Alten Testament, ZAW 64 (1952); Johnson, A. R., The Vitality of the Individual in the Thought of Ancient Israel, Cardiff 1949; Joseph, A. Fitzmyer, S. J., Pavlova teologija, BtSNz, Zagreb 1980; Jouon, P., Grammaire de lHebreu biblique, Rome 1947; Jungel, E., Grenzen des Menschseins, PbTh, Munchen 1971; Tod, Gutersloh 1993; Junker, H., Genesis. Kommentar, Wurzburg 1949; Kautsch, E., Die Heilige Schrift des Alten Testament, ubersetzt, 3, Aufl. III, Tu- bingen 1922/1923; Kleinert, P., Zur Idee des Lebens imAlten Testament, ThSK68 (1895) 693732; Koch, K., Gibt es ein VergeltungsproblemimAlten Testament, ZThK52 (1955); Erlosungstheorie. Genesis 111, TB 1, BergenEnkheim 1965; Der Spruch Sein Blut auf seinemHaupt und die israelische Auffassung vom vergossenen Blut, VT 12 (1962); Koeberle, J., Natur und Geist nach der Auffassung des Alten Testaments, Mun- chen 1901; Kohler, L., Die Grundstelle der Imago-Die-Lehre, Genesis I, ThZ 4, 1948; Der hebraische Mensch, Tubingen 1953; Theologie des Alten Testaments, Tubingen 1966; Konig, F., Zarathustras Jenseitsvorstellungen und das Alte Testament, Wi- enFreiburgBasel 1964; Kosmala, H., Hebraer, Essener, Christen, Leiden 1959, 4475; BIBLIOGRAFIJA 157 Kotelmann, L., Die Ophthalmologie bei den alten Hebraern, Hamburg Leipzig 1910; Kraus, H. J., Der lebendige Gott, EvTh 27 (1967); Psalmen, Neukirchen 1978; Krieger, N., :s :s:, ZAW 70 (1958); Kropat, A., Die Syntax des Autors der Chronik, BZAW 16 (1909); Kuhlewein, J., :s i{ Mann, THAT I, Munchen 1971; :s i{{a Frau, THAT I, Munchen 1971; : jld gebaren, THAT I, Munchen 1971; Kusti}, @., @idovski Savez s Bogom tri tisu}lje}a vjere, in: Velike religije svije- ta, Zagreb 1974; Kutsch, E., Verheiung und Gesetz, BZAW 131, Berlin 1973; : b e rit Verpflichtug, THAT I, Munchen 1971; Lamberty-Zielinski, H., ::: ne{amah, ThWAT I, Stuttgart 1973; Landersdorfer, S., Die sumerschen Parallelen zur biblischen Urgeschichte, AtA VII/5, Munster 1917; Summerisches im Alten Testament, Leipzig 1916; Lauhe, R., Psychophysischer Sprachgebrauch im Alten Testament. Eine struktu- ral-semitische Analyse von leb, np{, und ruah, Helsinki 1983; Liechtenstein, M., Das Wort Nephesch in der Bibel, Berlin 1920; Loewenstamm, S. E., Man as Image and Son of God, Tarbiz 27 (1957); Loretz, O., Der Mensch als Ebenbild Gottes, Anima 19 (1964); Lussier, E., Adam im Genesis 1 14 24, CBQ 18 (1956); Lys, D., Basar. La chair dans lAncien Testament, Paris 1967; Nephesh. Histoire de lame dans la revelation dIsrael au sein des religi- ons proche-orientales, EHPhR, Paris 1959; Ruach. Le souffle dans lAncien Testament, EHPhR, Paris 1962; Maag, V., Alttestamentliche Anthropologie in ihrem Verhaltnis zur altorienta- lischen Mythologie, AS 9, Bern 1955; Tod und Jenseits nach dem Alten Testament, SthU, 1964; Maas, F., ::s , ThWAT I, Stuttgart 1973; ::s , ThWAT I, Stuttgart 1973; Maier, G., Mensch und freier Wille, WUNT 12, Tubingen 1971; 158 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE Marmodji, A. S., Le lexicographie arabe a la lumiere du bilitteralisme et de la philologie semitique, Jerusalem 1937; Matheus, F., Einfuhrung in das Biblisch Hebraisch. Studiengrammatik, Munster 1997; McKenzie, L. J., Geist und Welt des Alten Testaments, Luzern 1962; Myths and Realities, MilwaukeeBruce 1963; Starozavjetna biblijska teologija, BtSNz, Zagreb 1980; Meijering, E. P., Wie platonisierten Christen? God Being History, New York 1975, 133146; Meyer, R., Art. sarx, ThW VII, 109113; Moritz, S., Agyptische Religion, Stuttgart 1960; Mowinckel, S., Psalmenstudien IIV, Kristiania 19211924; Muller, H. P., kahal Versamlung, THAT II, Munchen 1976; Muller, W. W., Altsudarabische Beitrage zum hebraischen Lexikon, ZAW (75) 34 (1963); Murphy, E. R., Bsr in the Qumran Literature, Sacra Pagina 2 (1959) 6076; Noldeke, Th., :s und :s, ZAW 17, Berlin 1897; Mutter Erde und Verwandtes bei den Semiten, ARW 8 (1905); Noth, M., Das dritte Buch Mose. Levitikus, ATD 6 (1966); Die Gesetze im Pentateuch, Halle 1940; Das System der zwolf Stamme Israels, BWANT 52 (1930); Notscher, F., Heist kabod Seele?, VT 2 (1952) 358362; Die Psalmen, Wurzburg 1947; Oelsner, J., Benennung und Funktion der Korperteile imhebraischen Alten Testa- ment, 1960; Ohler, A., Mythologische Elemente im Alten Testament, Dusseldorf 1969; Osterloh, E., Die Gottebenbildlichkeit des Menschen, Theologia viatorum, Mun- chen 1939; Otto, E., Der Mensch als Geschopf und Bild Gottes in Agypten, PbTh, Munchen 1971; Pannenberg, W., Was ist der Mensch? Die Antropologie der Gegenwart imLichte der Theologie, Gottingen 1962; Pedersen, J., Israel. Its Life and Culture III, London 1926; BIBLIOGRAFIJA 159 Perlitt, L., Mose als Prophet, EvTh 31, Munchen 1971; Pidoux, L., Lhomme dans lAncien Testament, Cahiers theologiques 32 (1953); Plessner, H., Anthropologie II. Philosophisch, RGG I (1957); Ploger, J. G., ::s , ThWAT I, Stuttgart 1973; Pozo, C., Eshatologija, Sarajevo 1997; Preuss, H. D., Theologie des Alten Testaments, Stuttgart 1991; Procksch, O., Die Genesis, LeipzigErlangen 1924; Theologie des Alten Testaments, Gutersloh 1950; Quell, G., Die Auffasung des Todes in Israel, Gutersloh 1967; Rad, G. von, Das Gottesvolk im Deuteronomium, BWANT 47 (1929); Die Gottesebenbildlichkeit im Alten Testament, ThW II; Gerechtigkeit und Leben in der Kultsprache der Psalmen, FS Bert- holet 1950; Theologie des Alten Testaments, Munchen 3 1962; Vom Menschenbild des Alten Testaments, BEvTh 8, Munchen 1942; Ratschow, C. H., Werden und Wirken. Eine Untersuchung des Wortes hajah als Beitrag zur Wirklichkeitserfassung des Alten Testaments, BZAW 70 (1941); Reventlow, Graf H., Sein Blut komme uber sein Haupt, VT 10 (1960); Rebi}, A., Biblijska prapovijest Post 111, Zagreb 1970; Sredi{nje teme Staroga zavjeta, Zagreb 1996; Reiser, W., Die Verwandtschaftsformel in Gen. 2, 23, ThZ 16 (1960); Robertson Smith, W., Lectures on the Religion of the Semites, London 1894 2 ; Robinson, T. H., Palestine in General History, Oxford 1929; Robinson, Wh. H., The Hebrew Conception of Corporate Personality, in: Corpo- rate Personality in Ancient Israel, Philadelphia 1964; The Group and the Individual in Israel, in: Corporate Personality in An- cient Israel, Philadelphia 1964; Rost, L., Die Vorstufen von Kirche und Synagoge im Alten Testament, BWANT 24 (1967); Rudolph, W., Das Menschenbild des Alten Testaments, Gutersloh 1953; Rusche, F., Blut, Leben, Seele, Paderborn 1930; 160 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE Sander, O., Leib-Seele-Dualismus im Alten Testament, ZAW 77 (1965); Scharbert, J., Fleisch, Geist und Seele im Pentateuch, SBS 19 (1967); Schedl, C., Geschichte des Alten Testaments, in: Urgeschichte und alter Orient, Innsbruck 1956; Scheffczuk, L., Der Mensch als Bild Gottes, WF 124 (1969); Schlink, E., Gottes Ebenbild als Gesetz und Evangelium, BEvTh 8, Munchen 1942; Schmid, H. H., ::s adama Erdeboden, THAT I, Munchen 1971; Wesen und Geschichte der Weisheit, BZAW 101, Berlin 1966; Schmidt, K. L., Homo Imago Die im Alten Testament, ErJb 15 (1947); Schmidt, H. W., Anthropologische Begriffe im Alten Testament, EvTh 24, Mun- chen 1964; Die Schopfungsgeschichte der Priesterschaft, Neukirchen 1964; Vom Verstandnis des Menschen (Anthropologische Einsichten des Alten Testaments). Einfuhrung in das Alte Testament, Berlin NewYork, 5 1995, 377395; Schmitt, E., Leben, BthW II, GrazWienKoln 1959; Leben in den Weisheitsbuchern Job, Spruche und Jesus Sirach, 1954; Schnackerburg, R., Licht, BthW II, GrazWienKoln 1959; Schnelle, U., Neutestamentliche Anthropologie, BThSt 18, NeukirchenVluyn 1991; Transformation und Partizipation als Grundgedanken paulinischer The- ologie, NTS 47 (2001); Schoeps, H. J., Aus fruhchristlicher Zeit, Tubingen 1950; Schottroff, W., Gedanken im Alten Orient und Alten Testament, WMANT 15 (1967); Schrage, W., Ekklesia und Synagoge. Zum Ursprung des urchristlichen Kirchen- begriffs, ZThK 60 (1963) 178202; Schulz, A., Der Sinn des Todes im Alten Testament, Braunsberg 1919; Schulz, H., Das Todesrecht im Alten Testament, BZAW 114 (1969); Schumann, F. K., Imago Die. FGK Imago Die. Beitrage zur theoligischer An- thropologie, Gieen 1932; BIBLIOGRAFIJA 161 Schwab, J., Der Begriff der Nephesch ich der hl. Schriften des A. T., Munchen 1914; Seebass, H., ::: np{, ThWAT, Stuttgart 1973; Seibel, W., Der Mensch als Gottes ubernatuliches Ebenbild und der Urstand des Menschen, MS, EinsiedelnZurichKoln 1967; Seidel, H., Das Erlebnis der Einsamkeit im Alten Testament, ThA 29 (1969); Seidensticker, Ph., Die Gemeinschaftsform der religiosen Grupen des Spatjuden- tums und der Urkirche, SBFLA 9 (1958/1959) 94198; Sekine, M., Erwagungen zur hebraischen Zeitauffasung, SVT 9 (1963); Smend, R., Die Bundesformel, Zurich 1963; Jahwekrieg und Stammebund, FRLANT 84 (1963); Uber das Ich der Psalmen, ZAW VIII (1888); Smith, R., The Bible doctrine of Man, London 1951; Soden, v. W., Grundri der akkadischen Grammatik, AnOr 33 (1952); Akkadisches Handworterbuch, Wiesbaden 1965; Stamm, J. J., Die Gottesebenbildlichkeit des Menschen im Alten Testament, ThSt 54, Zurich 1959; Stange, C., Das Ebenbild Gottes, ThLZ 74, 7986; Steck, O. H., Die Paradieserzalung. Eine Auslegung von Genesis 2, 4b3, 24, BiblStud 60 (1970); Stendebach, F. J., Der Mensch, wie ihn Israel vor 3000 Jahren sah, Stuttgart 1972; Stoebe, H. J., :: hesed Gute, Munchen 1971; Stolz F., : leb Herz, THAT I, Munchen 1971; Unterscheidung von Got und Welt: Monotheismus, in: Weltbilder der Re- ligionen, Zurich 2001, 139157; Thoma, Cl., Das Messias Projekt Theologie judisch-christlicher Begegnung, Pattloch 1994; Tomi}, C., Pristup Bibliji. Op}i uvod u Sveto pismo, Zagreb 1986; Torge, P., Seelenglaube und Unsterblichkeitshoffnung im Alten Testament, Leip- zig 1909; Vaux, R. de, Das Alte Testament und seine Lebensordnungen I, Freiburg 1964; La Genese. La Sinte Bible, Jerusalem, Paris 1951; 162 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE Vischer, W., Das Christuszeugnis des Alten Testaments I, ZollikonZurich 1934; Vi{i}, M., Zakonici drevne Mesoptamije, Beograd 1985; Volborn, W., Studien zum Zeitverstandise des Alten Testaments, 1951; Vriezen, Th. C., Die Hoffnung im Alten Testament, ThLZ 78 (1953); La creation de lhomme dapres limage de Dieu, OtSt 2 (1943); Bubers Auslegung des Liebesgebots Lev 19, 18b, ThZ 22 (1966); Theologie des Alten Testaments in Grundzugen, Neukirchen 1956; Wachter, L., Gemeinschaft und Einzelner im Judentum, Aufsatze und Vortrage zur Theologie und Religionswissenschaft 16 (1959); Der Tod im Alten Testament, AzTh II/8 (1967); Warnach, V., Kirche, BthW II, GrazWienKoln 1959; Liebe, BthW II, GrazWienKoln 1959; Wertheimer, Das Denken Naturvolker, Zeischrift fur Psychologie, 1912; Westermann, C., ::s adam Mensch, THAT I, Munchen 1971; Genesis 111, BKAT, Neukirchen 1976; Heilung und Heil in der Gemeinde aus der Sicht des Alten Testaments, Zehntes Seminar fur christlichen arztlichen Dinst III (Februar 1971) IIV; Das Hoffen im Alten Testament, Theologia Viatorum 4 (1952/1953); ::: nafa{ Seele, THAT I, Munchen 1971; Der Schopfungsbericht vom Anfang der Bibel, Stuttgart 1960; Wildberger, H., :s Abbild, THAT II, Munchen 1976; Das Abbild Gottes (Gen 1 2630), ThZ 21 (1965); Wolff, H. W., Anthropologie des Alten Testaments, Gutersloh 2 1973; Volksgemeinde und Glaubensgemeinde im Alten Bund, EvTh 9, Mun- chen 1949/1950; Woude, van der, A. S., :: {em Name, THAT II, Munchen 1976; Zenger, E., Ich will Morgenrote wecken, Freiburg 1991; Zimmerli, W, Der Mensch und seine Hoffnung im Alten Testament, VR 272 S (1968); Das Menschenbild des Alten Testament, ThEx NF 14, Munchen 1949; 1. Mose 111. Die Urgeschichte I, Zurich 1943; Zobel, H. J., ::: badad, ThWAT I, 511518. BIBLIOGRAFIJA 163 ]IRILI^NA IZDAWA Ziziulas, J., Doprinos Kapadokije hri{}anskoj misli, Bogoslovqe 12 (1988); Eklisiolo{ke teme, Novi Sad 2001; Jedinstvo Crkve u svetoj Evharistiji i u episkopu u prva tri veka, Novi Sad 1997; Jevti}, A., Duhovni `ivot vi|en iz perspektive antropologije, in: Traga- we za Hristom, Beograd 1993; Prolegomena za isihasti~ku gnoseologiju, in: Duhovnost pravosla- vqa, Beograd 1990, 112170; Hri{}ansko shvatawe li~nosti u istoriji, Tp 14 (1991) 1933; Kubat, R., Susretjudejstva sa jelinizmomu predmakavejskomi makavejskom periodu i wegove posledice, Bogoslovqe 12 (1997); Shvatawe zagrobnog `ivota kroz starozavjetnu istoriju, Bogo- slovqe 12 (1999); Loze, E., Svet Novoga zaveta, Beograd 1994; Majendorf, J., Sveti Grigorije Palama i pravoslavna mistika, Beograd 1995; Popovi}, ava Justin, Dogmatika pravoslavne Crkve, Beograd 1980; Staniloje, D., Pravoslavna dogmatika, Beograd 1993; Florovski, G., Isto~ni oci IV veka, Manastir Hilandar 1997; Isto~ni oci VVIII veka, Manastir Hilandar 1998; Nedoumice istori~ara hri{}anstva, in: Hri{}anstvo i kultura, Beograd 1995; O besmrtnosti du{e, Vidoslov 25 (2002); Patristi~ki vek i eshatologija, Vidoslov 23 (2001); Tvar i tvarnost, Tp 14 (1991). 164 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE TRANSKRIPCIONI RE^NIK JEVREJSKIH RE^I :s 'ed ::s adam ::s adom ::s adamah :s adom :s ahev :s ahavah s vh s ah :s ehad s harit :s i{ :s anaf s af :s elohim :s im e rah :s , ::s emet, emunah ::s n{ ::s , ::s eno{, ena{ s orah s erec :s i{{ah :s a{er :s otam : b :: bad ::: badad :: , : beten, rehen : bajit : ben :: baal : bar s: bara : b e rit :: bq{ :: basar : bat s: gaal :: gbh : goj :: davar :: dam :: d e mut : derek :: daat : hevel hajjah s: hatat : zakar haj hjh : hajjim :: hoh e mah : homer hen :: hesed :: hasid : hsd huqqah : jad :: jd JHWH : jom : jahid :: jtb : jld s jacar s jecer s jare : je{ : k ::: kbd ::: kaved ::: kavod : kol : k e lajot ::: ks :s l e om : , :: lev, levav :: l e vad :: mut : mwt : tawet s: ml s: mal e ak -:: mal e kut s: mal e ak JHWH ::: m e motim ::: mss :: maal s: mic e wah s: miq e ra : mar : mrr : m e rorah c:: mi{ e pahah ::c:: mi{ e patin : met :: natar :: naar ::: nefe{ s: necah ::: nefe{ hajjah :: n e qevah ::: n{m ::: n e {amah : ::: n e {amah hajjim : natan ::: avad ::: eved ::: gb :: ed :: edah : awon :: olam :: am :: nh :: fr :: {h : fwh ::c fiqqudim ::: fe{a :s cedeq :s c e daqah s cel :s celem :: qado{ qahal q e hal JHWH : qerev rwh ruah : raham : rea : rh :: raa s: rafa :s: rafaim s rch s: { e ol s: { e er ::: {evet ::, : {jm, {jt :: {em :: {amar :: {efel : {eqer torah : t e mutah ttiq e wah 166 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE IMENSKI REGISTAR Aveq 131 Avraam, praotac 40, 70, 72, 108, 122, 127, 136, 145 Adam 21, 28, 36, 43, 47, 51, 53, 54, 55, 57, 63, 75, 110, 112, 114, 134, 135, 137, 147, 151 Adapa, sumerski vladar 52 Ajhrot, V. (Eichrodt, W.) 30 Alt, A. (Alt, A.) 25 Amvrosije Milanski, sveti 41 Aristotel 105 Atanasije Veliki, sveti 41, 43, 63, 112, 119 Ahimelek 141 Bart, K. (Barth, K.) 34, 35 Bauer, H. (Bauer, H.) 53 Bog 15 et passim Boetije 134 Braciotis, P. 6768 Brokelman, K. (Brockelman, C.) 26 Bultman, R. (Bultmann, R.) 79 Bushe, H. (Bussche, H.) 31 Vasilije Veliki, sveti 41, 43 Vesterman, K. (Westermann, C.) 29, 34, 53, 62, 64, 70 Vildberger, H. (Wildberger, H.) 32, 34 Volf, H. V. (Wollf, H. W.) 65 Gabler, J. F. (Gabler, J. Ph.) 25 Galing, K. (Galling, K.) 35 Gospod 16, 24, 26, 36, 45, 46, 55, 60, 63, 64, 67, 68, 69, 78, 80, 81, 83, 85, 86, 87, 88, 89, 92, 98, 99, 100, 101, 111, 113, 114, 122, 126, 132, 138, 139, 140, 142, 143, 147, 148, 149, 151 Grigorije Nazijanzin (Bogoslov), sveti 38, 39, 43, 48, 107, 113 Grigorije Niski, sveti 22, 38, 39, 40, 41, 43, 60, 98, 106, 113, 151 Grigorije Palama, sveti 38, 40 Gros, H. (Gross, H.) 31 Gunkel, H. (Gunkel, H.) 25, 30 David, car 57, 64, 70, 9192, 119, 133, 139, 141, 145 Danilo, prorok 55, 75, 84, 88, 118, 142, 143 Dani~i}, \. 45, 126 Devtero-Isaija, Drugo-Isaija, prorok 46, 73, 117, 123, 127 Deli~, F. (Delitzsch, F.) 5253 Dilman, A. (Dillman, A.) 31 Drajver, X. R. (Driver, G. R.) 53 Duh Sveti 36, 37, 42, 63, 79, 87, 128, 137 Elohim 28, 45, 46, 48, 49, 50, 98 Emanuil 120, 142 Eno{ 55 Epifanije Kiparski, sveti 3839, 41 Zebas, H. (Seebass, H.) 62 Zizjulas, J. 97, 136 Ilija, prorok 57, 70, 73, 84, 86, 99, 116 Irinej Lionski, sveti 37, 38, 39, 41, 119 Isav 132, 136 Isaija, prorok 25, 26, 55, 56, 64, 75, 86, 89, 101, 117, 118, 127, 142 Isak, praotac 40, 70, 136 Isidor Pelusiot, sveti 37 Isus Navin 57, 84, 85, 108 Isus Hristos 16, 22, 34, 36, 41, 42, 43, 44, 54, 79, 93, 102, 117, 118, 120, 140, 141, 146, 149 Jakob, E. (Jakob, E.) 31 Jakov, praotac 16, 40, 46, 67, 86, 98, 106, 108, 130, 132, 136, 138 Jahve 16, 21, 24, 25, 26, 27, 31, 40, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 52, 59, 60, 64, 66, 69, 71, 73, 74, 75, 79, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 89, 90, 95, 98, 100, 101, 102, 103, 106, 107, 109, 110, 114, 115, 116, 117, 119, 121, 122, 123, 124, 125, 126, 127, 128, 129, 130, 131, 132, 133, 134, 136, 137, 138, 139, 141, 142, 143, 145, 146, 147, 148 Jevsevije Kesarijski 37, 41 Jezekil, prorok 28, 29, 51, 60, 75, 76, 85, 101, 117, 119, 137 Jelisej, prorok 57, 84 Jeremija, prorok 55, 64, 72, 82, 85, 88, 89, 92, 102, 103, 119, 126, 127, 129, 137, 145 Jefrem Sirin, sveti 126 Jov 45, 46, 51, 55, 56, 59, 64, 65, 66, 75, 76, 78, 91, 97, 99, 100, 101, 102, 103, 106, 108, 145 Jovan, apostol 130 Jovan Damaskin, sveti 42, 43, 112, 113 Jovan Zlatousti, sveti 19, 38, 41 Jonatan 70, 133 Josif, praotac 57, 69, 84, 132 Josif Flavije 52, 68 Junker, H. (Junker, H.) 26 Justin Mu~enik, sveti 38, 41, 119 Kajin 55, 131, 132 Keler, L. (Kohler, L.) 26 Kiprijan Kartaginski, sveti 41 Kiril Jerusalimski, sveti 41 Kliment Aleksandrijski 41, 119 Kraus, H. J. (Kraus, H. J.) 59 Kriger, K. (Krieger, K.) 35 Landesdorfer, S. (Landesdorfer, S.) 53 Leontije Vizantijski 112 Lis, D. (Lys, D.) 67, 74, 75 Makarije Egipatski, sveti 50, 93 Makenzi L. J. (McKenzie, L. J.) 30 MaksimIspovednik, sveti 19, 38, 40, 97 Meliton Sardski, sveti 37 Mesija 117, 119, 120, 146, 148, 151 Mojsej 40, 57, 83, 85, 86, 101, 108, 124, 126, 136, 139, 142, 145 Ne~er, F. (Notscher, F.) 116 Noje 122 Origen 38, 41 Osija, prorok 85, 91, 127, 129 Pavle, apostol 36, 37, 58, 68, 79, 93, 110, 121, 127, 128, 137, 149, 150 Pedersen, J. (Pedersen, J.) 18 Platon 15, 98 Prok{, O. (Procksch, O.) 53 Protagora 15 Rad, G. fon (Rad, G. von) 25, 31 Ridel, V. (Riedel, W.) 35 Robinson, V. H. (Robinson, W. H.) 43 Rudolf, V. (Rudolph, W.) 35 Ruta 106 Samson 81, 82, 89 Samuil, sudija 26, 57, 89 Saul 65, 83, 91, 132, 138 Solomon, car 64, 65, 68, 71, 84, 90, 100, 102, 107, 117 Staniloje, D. 43, 47 Tatijan Asirac 37, 119 Teodorit Kirski 38 Teofil Antiohijski, sveti 41 Tertulijan 41 Trito-Isaija, Tre}i Isaija 76, 111, 127 Fi{er, V. (Vischer, W.) 35 Florovski, G. 15, 60, 63, 105, 113, 139, 150 Forer, G. (Fohrer, G.) 31 Frejzer, X. X. (Frazer, J. G.) 47 Fricen, T. (Vriezen, T.) 46, 53 Hen, J. (Hehn, J.) 32 Hesler, B. (Hessler, B.) 35 Horst, F. (Horst, F.) 34 Humbert, P. (Humbert, P.) 46, 98 Cimerli, V. (Zimmerli, W.) 25 Xonson, A. R. (Johnson, A. R.) 70 [edl, K. (Schedl, C.) 26 [link, E. ([link, E.) 31 [mit, V. H. (Schmidt, W. H.) 32, 33 [tam, J. (Stamm, J.) 34, 35 [uman, F. K. (Schumann, F. K.) 35 168 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE POJMOVNI I TOPOGRAFSKI REGISTAR anatomija 65, 88, 102, 104 an|eo 26, 28, 57, 143; An|eo Gospodwi 57 anti~ki 17, 98, 104, 135, 150 antropologija 15, 16, 24, 54, 61, 79, 145, 149, 150; biblijska 15, 16, 42, 61, 145, 149; hristocentri~na 16; v. i starosa- vezna antropolo{ki izraz, pojam, termin 19, 61, 62, 73, 76, 78, 79, 80, 84, 87, 88, 92, 93, 94, 95; teolo{ko-antropolo{ki 121 antropocentri~an 15, 50 apokaliptika 118 apokrif 110, 129 arhai~an 58, 65, 104 askeza 142 bezidejnost 91 bezose}ajnost 93 bezumnik 91, 102 besmrtnost 52, 109, 112, 119 biblijska teologija 15, 16, 17, 109, 119, 121, 145 biblista 27, 28, 30, 31, 33, 34, 35, 45, 53, 56, 65, 68, 84, 91, 110, 114, 124, 137 bes 83 biti 18, 37, 42, 94, 104 bi}e 15, 17, 19, 21, 23, 24, 25, 26, 30, 33, 34, 35, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 47, 48, 49, 50, 51, 56, 57, 58, 60, 61, 62, 63, 71, 73, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 83, 84, 86, 87, 90, 94, 97, 98, 99, 105, 109, 111, 112, 113, 114, 129, 130, 131, 132, 135, 136, 145, 147, 149, 151; `ivo 45, 48, 50, 64, 71, 77, 78, 81, 82, 99, 100, 104, 105 blagobi}e 113 blagodat 43, 115, 128, 129 blagostawe 105, 106, 107, 115, 119 blato 48 bli`wi 44, 110, 111, 124, 128, 129, 131, 132, 133, 143, 145 bogolikost 24, 28, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 42, 44, 73 bo`anstvo 15, 16, 23, 24, 25, 32, 33, 42, 49, 101, 123, 135, 150 bol 67, 89, 103 brak 129, 135; deverski 131 brat 77, 89, 131, 132, 133, 134, 136, 137 bratstvo 19, 120, 130, 131 briga 13, 16, 89, 146 bubrezi 58, 59, 76, 102, 103, 104 budu}nost 18, 91, 127, 137, 141, 148, 149 Vavilon 22, 24, 32, 34, 85, 118 vaskrsewe 36, 60, 113, 114, 115, 117, 118, 119, 120, 148, 149 Velika Isaijina apokalipsa 118 vernost 122, 127, 128, 129, 130, 135; save- zni~ka 127 vetar 79, 80, 81, 82, 84, 85, 87, 88, 89, 90, 94, 98, 99 vitalnost 67, 73, 81, 116 vladar 25, 30, 32, 33, 34, 52, 133 voqa 31, 42, 43, 58, 61, 63, 65, 66, 74, 85, 87, 89, 90, 93, 94, 112, 113, 114, 115, 124, 127, 128, 135; Bo`ija 60, 87, 107, 113, 124, 136, 146; Jahveova 131; slo- bodna 38, 66, 116, 121 vrat 63, 65, 71 vrlina 40, 43 glava 69, 90, 101, 102 glad 65, 106 glina 34, 46, 47, 48 gnev 81, 83, 84, 110, 130 gordost 83, 112, 114 gor~ina 67 gospodar 23, 24, 25, 32, 38, 44, 49, 53, 57, 65, 93, 97, 115 gospodarewe 31, 33 greh 36, 50, 79, 101, 102, 106, 108, 109, 110, 111, 112, 113, 117, 123, 129, 132, 138, 139, 147, 148, 149, 151 grehopad 43, 48, 57, 112, 147 gre{nik 68, 116, 118 grkqan 64, 65 grlo 63, 64, 65, 66, 68, 74, 94 grupa 53, 54, 92 dah `ivotni 45, 47, 49, 50, 63, 65, 79, 82, 99, 109, 117 dvig 44, 61, 85, 93 Devteronomion v. Ponovqeni zakon deliberativni plural 26 dete 43, 51, 53, 75, 99, 129 dinami~ki zadatak 112, 114 disati 81 dihotomija 47, 94; antropolo{ka 35, 62, 68, 145 delawe 22, 73 de~ak 51 dobro 32, 39, 69, 79, 90, 93, 105, 106, 107, 112, 113, 117, 128, 148 domostroj (ikonomija) 16, 36, 109, 124 dualizam 77, 79 duvawe 80, 84, 85, 94 du`nost 128 duh 30, 31, 35, 36, 37, 48, 49, 50, 59, 60, 62, 63, 71, 75, 76, 78, 79, 80, 82, 83, 84, 85, 87, 89, 90, 93, 94, 95, 100, 105, 109, 117, 145, 146, 149, 150, 151; Bo`iji 48, 49, 63, 76, 82, 83, 84, 85, 91 duhovan 30, 84, 90, 95, 99, 104, 105, 112, 120, 143, 150 duhovno 30, 48 du{a 35, 38, 39, 43, 47, 48, 49, 58, 60, 62, 63, 66, 67, 68, 71, 73, 74, 77, 78, 90, 93, 94, 95, 100, 101, 105, 109, 113, 115, 116, 119, 137, 142, 145, 149, 151 du{evan 66, 67, 82, 83, 95, 104 Evan|eqe 125 egzistencija 34, 61, 76, 79, 84, 92, 97, 104, 105, 114, 123, 142 Egipat, egipatski 15, 32, 34, 45, 48, 52, 72, 90, 91, 108, 133, 136, 138 Eden 110 ekonomski 121, 135 emocija 67, 82 energija, `ivotna 67, 100 eshatologija 68, 109, 116, 119 eshaton 98, 148 eti~ki 38, 61, 85, 101, 127, 128, 137 etni~ki 122 `drelo 63, 64 `eludac 102 `eqa 64, 65, 66, 68, 82, 83, 86, 94, 106, 109, 115 `ena, `ensko 21, 23, 44, 51, 54, 56, 57, 58, 65, 72, 75, 78, 89, 97, 103, 110, 128, 131, 135, 136 `enin potomak 120 `ivot 16, 19, 21, 24, 27, 34, 41, 42, 43, 44, 49, 50, 54, 59, 60, 61, 63, 64, 67, 68, 69, 70, 71, 73, 74, 76, 78, 80, 81, 82, 86, 90, 95, 97, 98, 99120, 121, 125, 126, 128, 131, 134, 137, 143, 145, 146, 147, 148, 151; budu}i 106, 115, 148; ve~ni 102, 112, 117, 118, 120, 148 `ivotiwa 22, 23, 31, 37, 46, 49, 50, 51, 52, 69, 71, 75, 77, 80, 88, 101, 102, 103, 105, 141 `ivotnost 67, 106 `ile 59, 60, 75, 76, 81 `udwa 63, 64, 65, 66, 89, 90, 93 `u~, `u~na te~nost 102, 103 `u~ne kese 103 zabluda 110, 113 zavet 121, 126 170 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE zajednica 19, 21, 33, 36, 38, 40, 41, 44, 51, 54, 56, 58, 72, 78, 92, 98, 102, 108, 110, 111, 112, 114, 120, 122, 123, 127, 128, 129, 133, 134, 135, 136, 137, 138, 139, 140, 141, 142, 143, 145, 147, 149, 151; veruju}ih 141; savezni~ka 125 zakon 17, 36, 39, 65, 67, 69, 72, 85, 108, 110, 112, 113, 121, 124, 125, 126, 127, 143 Zakonik svetosti 69, 71, 89, 124, 132 Zakonik taliona 69 zapovest 43, 87, 107, 112, 124, 125, 131, 132, 137 zbor 140 zemqa 21, 23, 30, 31, 32, 33, 45, 46, 47, 48, 49, 52, 53, 58, 59, 63, 64, 71, 72, 78, 79, 80, 81, 83, 87, 97, 98, 99, 101, 103, 107, 108, 113, 115, 116, 118, 119, 133, 135, 136, 138, 139, 141, 146, 148 zlo 66, 76, 79, 90, 107, 110, 111, 112, 113, 114, 128, 132, 142, 149, 151 idol 28, 29, 80, 95 izabrawe 122 izmirewe 101; Dan izmirewa 67 Izrail 16, 17, 23, 24, 32, 33, 40, 46, 52, 66, 75, 81, 82, 89, 91, 98, 101, 102, 107, 108, 109, 114, 117, 119, 121, 122, 123, 124, 125, 126, 127, 128, 129, 130, 131, 132, 133, 134, 135, 136, 137, 138, 140, 142, 143, 145, 146, 147, 148, 149; Novi19, 120, 149 ime 23, 24, 51, 52, 54, 55, 56, 57, 79, 91, 102, 108, 136, 138, 139, 140, 143 individua 134 individualizam 133 intelekt 91 intelektualna funkcija 90, 93 iracionalnost 84 Iskupiteq 149 istina 19, 41, 149, 150 istorija 15, 19, 21, 24, 36, 40, 42, 70, 86, 107, 109, 119, 122, 123, 135, 136, 137, 146, 147, 148 istorijski produkt 135 ja 26, 34, 39, 57, 62, 63, 67, 69, 70, 77, 84, 93, 95, 138, 139, 140 jahveist 21, 44, 45, 49, 80, 111, 151 jahveisti~ki 19, 21, 22, 44, 45, 46, 47, 49, 50, 51, 53, 62, 63, 71, 75, 76, 78, 99, 112, 117, 135, 146 Jevrejin, Jevreji 16, 17, 18, 42, 59, 61, 68, 74, 99, 104, 106, 107, 108, 109, 115, 116, 124, 125, 131, 146, 148 jedinstvo 87, 94, 98, 112, 116, 118, 123, 133, 134, 135, 136, 137 jedno telo 58, 78, 135, 136, 137 jedwak 65 Jelin, jelinski 15, 24, 47, 61, 63, 68, 87, 98, 105, 109, 119, 120, 124, 135, 145, 146, 147, 150 jelinizam 150 jelinizacija 150 jelinisti~ki 121 jetra 102, 103, 104 judaizam68, 84, 116, 120, 125, 126, 141 juridi~ki 72, 77, 91, 124, 125, 127 Kwiga Izlaska 66 Kwiga Postawa, Postanka, Postawe 26, 27, 44, 46, 47, 57, 58, 71, 108, 132 Kwiga Saveza 124, 138 ko`a 52, 53, 59, 74, 75, 76, 81 kolektivizam 133 komunikacija 37, 105 kost 23, 58, 59, 60, 75, 76, 77, 81, 89, 117, 134, 135 krv 23, 34, 52, 69, 70, 71, 74, 76, 77, 99, 100, 101, 102, 132, 134, 135 kretawe 18, 65, 85, 114, 148 k}i 54, 67, 72, 103, 131 Kumran, kumranski spisi, tekstovi 68, 74, 75, 79, 93 ku}a 46, 133 ku}a Izrailova 133 la` 113 legalizam 125 le{ 63, 73, 77 POJMOVNI I TOPOGRAFSKI REGISTAR 171 lik 19, 28, 29, 30, 33, 34, 35, 36, 37, 39, 41, 42, 43, 44, 57, 71, 86, 95, 136, 137, 149; Bo`iji 16, 21, 23, 28, 30, 31, 34, 35, 36, 38, 39, 40, 42, 43, 49, 51, 54, 61, 97, 98, 101, 119, 145, 148, 149, 151 liturgija, liturgijski 31, 98, 116, 125, 126, 130, 138, 141, 143, 148 liturgijski simvolizam 125126 li~nost 16, 24, 35, 40, 41, 42, 43, 44, 51, 62, 71, 72, 73, 74, 78, 86, 92, 94, 111, 117, 119, 120, 121, 129, 133, 134, 136, 137, 139, 140, 143, 145, 148, 149 Logos 19, 41, 42, 119, 126, 128 qubav 24, 28, 40, 42, 44, 67, 68, 86, 89, 93, 122, 124, 125, 126, 128, 129, 130, 131, 132, 133, 143, 146, 147, 151; save- zni~ka 128 qudi 18, 21, 23, 24, 26, 32, 33, 34, 38, 40, 43, 44, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 57, 58, 59, 68, 71, 72, 77, 83, 84, 85, 92, 97, 108, 110, 112, 121, 124, 128, 129, 132, 135, 136, 139, 140, 141, 143 majesteti~ni plural 25 maj~ina utroba 59, 102 Meri-Ka-Re 32, 34 mesijanizam 119, 120, 148 meso 59, 66, 70, 74, 75, 76, 78, 81, 100, 101, 134, 135 Mesopotamija 22, 32, 45, 133 metafora 46, 60, 118, 129 milosr|e 121, 128, 129, 130 misaoni sistem 17, 61, 62, 95 mitologija 15, 17, 23, 24, 50, 58, 98, 109, 147 mladi} 51 mozak 90 monarhija 133, 134 mudrost 69, 71, 84, 85, 90, 91, 102, 107 mu` 57, 58, 128, 131, 135, 136 mu{karac, mu{ko 21, 23, 44, 51, 54, 56, 57, 58, 72, 102, 135, 136 nagao 84 nada 104, 114, 115, 116, 117, 148 nadmenost 83, 89 napetost 84 narod 16, 17, 23, 24, 33, 34, 47, 51, 52, 54, 55, 59, 64, 72, 81, 89, 90, 92, 101, 103, 106, 108, 109, 116, 118, 119, 120, 121, 122, 123, 125, 126, 127, 129, 131, 132, 133, 134, 135, 136, 137, 139, 140, 142, 143, 148, 149; Bo`iji 19, 84, 90, 120, 126, 127, 131, 133, 136, 137, 140, 142; izabrani 16, 40, 47, 52, 102, 121, 122, 123, 125, 129, 131, 132, 135, 136, 137, 140, 142, 146, 147, 148; Jahveov 122, 129, 147; sveti 122, 132, 140 narodi zemqe 16, 24, 148 nacionalan 133 na~in, vid postojawa 39, 40, 41, 42, 44, 128, 133, 145 nebi}e 21, 45, 47, 63, 105, 112, 113 neverstvo 76 nemo} 94, 106, 142 neojudaizam 120 nesre}a 106, 109, 111, 148 nestajawe 24, 43, 113, 146 nestrpqiv, nestrpqivost 67 Novi Savez 16, 19, 27, 36, 41, 42, 93, 102, 108, 110, 116, 117, 119, 123, 126, 130, 132, 148, 149, 150, 151 norma 124, 127, 128, 135 nu`nost 24, 40, 42, 108, 127 obe}ana zemqa 108, 148 objekt 46, 66, 68, 69, 81, 99, 106 obmana 95, 113 obo`ewe 16, 43, 44, 151 odabrawe 122 odgovornost 16, 98, 119, 122, 137 odluka 22, 26, 91, 93, 123, 134, 145 odnos 16, 18, 32, 34, 35, 36, 37, 38, 40, 41, 49, 50, 51, 53, 54, 57, 61, 71, 73, 86, 87, 100, 101, 105, 106, 110, 112, 116, 119, 121, 123, 124, 125, 127, 128, 129, 130, 131, 133, 134, 136, 137, 138, 145, 147 o`ivqavawe 48, 63, 99 okorelost 93 172 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE ontologija 41, 105, 147, 150; biblijska 61, 145, 150; esencijalisti~ka 41, 112; odnosa 41, 112; personalisti~ka 41; Saveza 121, 139 ontolo{ka kategorija 42, 130 opona{awe 28 organ 59, 64, 65, 66, 68, 71, 74, 76, 82, 84, 85, 87, 88, 90, 91, 93, 94, 102, 103, 104; unutra{wi 93, 102, 103 ose}awe 59, 66, 68, 71, 74, 83, 84, 86, 87, 89, 93, 102, 103, 104, 138 osobina 38, 110, 113, 127, 137; v. i svoj- stvo o~ajawe 67 partnerski odnos 127 partnerstvo 34, 120, 121 personalitet 67 personifikacija 127 Petokwi`je (Pentatevh) 21, 33, 51, 55, 75, 85, 121, 122, 124, 126, 138 platonizam 147, 150 pleme 34, 48, 77, 122, 131, 133, 134, 135, 136 plot 76, 77, 78, 81 plu}a 102 povest 16, 81, 89, 98, 106, 114, 119, 121, 123, 133, 137, 138, 143, 146, 149 pogibao 43, 103, 113, 114, 146 podvig 43, 44, 67, 98, 128, 133, 140, 143, 147 podobije 16, 21, 23, 28, 29, 30, 36, 37, 38, 43, 44, 151 pojedinac 19, 21, 33, 54, 58, 59, 60, 92, 108, 111, 121, 122, 133, 134, 135, 137, 138, 139, 142 pokret 18, 24, 41, 42, 59, 65, 73, 80, 81, 84, 85, 86, 89, 94, 95, 104, 128, 148 politi~ki 119, 120, 122, 133 Ponovqeni zakon (Devteronomion) 51, 65, 69, 78, 107, 122, 131, 139, 141 poredak 127 poriv 65, 66, 67, 79, 85 porodica 131, 133 posve}ewe 101 postegzilni judaizam 84, 120, 125, 141; postegzilno razdobqe, period 25, 133 postojawe 15, 17, 34, 36, 39, 40, 41, 42, 43, 47, 48, 51, 104, 105, 106, 113, 128, 133, 145; v. na~in, vid postojawa poti{tenost 67 potomstvo 108, 109 pravda 104, 127, 128, 129, 130 pravedan 78, 100, 106, 120, 126, 127 pravednik 64, 66, 68, 78, 115, 116, 118 pravednost 116, 126, 127, 128, 130, 143 praobraz 40, 54, 141 prah 46, 48, 49, 59, 78, 82, 118; zemqin, zemaqski 45, 46, 47, 48, 49, 53, 59, 63, 78, 98, 99, 101, 118 pra{ina 46 predawe 15, 16, 21, 22, 24, 27, 28, 30, 33, 40, 41, 42, 44, 45, 46, 49, 51, 55, 62, 69, 71, 72, 78, 79, 80, 84, 93, 106, 118, 119, 122, 123, 124, 130, 131, 136, 137, 141, 145, 146, 149, 150 princip, `ivotni 105, 109 priroda 31, 37, 40, 44, 48, 49, 62, 98, 112, 113, 114, 119, 123, 126, 129, 134, 143; bo`anska 38, 41, 42, 49; pala 111, 112; ~ovekova, qudska 37, 39, 42, 44, 48, 49, 61, 62, 77, 110, 112, 114 prirodno stawe 112 prolaznost 49, 79, 94, 114 proma{aj 110, 125, 147 propadqivost 49, 55, 56, 59, 79, 94, 113, 147 propast 107, 110, 119 prorok 15, 16, 25, 26, 28, 29, 51, 55, 56, 57, 60, 64, 70, 72, 75, 82, 83, 84, 85, 86, 88, 89, 92, 102, 103, 108, 111, 117, 118, 119, 126, 127, 129, 130, 136, 137, 142, 143, 145, 147 prorokovawe 83 profan 57, 100, 140 pro{lost 18, 46, 111, 136, 137, 141, 148 prsa 88 POJMOVNI I TOPOGRAFSKI REGISTAR 173 psalam28, 31, 32, 51, 55, 58, 59, 60, 63, 65, 82, 92, 97, 100, 103, 106, 114, 115, 116, 128, 138, 141, 142, 143 psihi~ka energija 59, 104 psiholo{ki 27, 89, 93, 102 psihofizi~ka celina 62, 145, 149 putokaz 124 radost 75, 89, 104, 105, 107, 108, 116, 141, 143, 148, 149 ra|awe 58, 59, 60, 89, 135, 146 razdvajawe 113 razum 31, 40, 69, 84, 85, 87, 88, 90, 91 razumevawe 35, 68, 77, 84, 90, 111 raspolo`ewe 66, 67, 83, 89, 94 rasu|ivawe 30, 40, 84, 119 rebro 50, 75 red 127 relacija 41, 61, 73 rod 77, 110, 133, 134; Bo`iji 38; qud- ski 33 roditi 58 ruka 26, 33, 46, 59, 60, 69, 73, 75, 76, 85, 91, 94, 97, 101, 104, 106, 113, 115, 131, 139 sabi}e 57 sabor 41, 134, 140, 143 saborna li~nost 111, 117, 137, 140 sabornost 140, 141 Savez 15, 16, 19, 21, 24, 25, 27, 28, 29, 32, 33, 34, 35, 36, 40, 41, 42, 45, 46, 51, 54, 55, 56, 57, 62, 63, 65, 67, 69, 71, 73, 74, 75, 76, 77, 79, 86, 87, 88, 91, 93, 95, 97, 98, 99, 100, 101, 102, 103, 104, 105, 106, 107, 108, 109, 110, 111, 114, 116, 117, 119, 120133, 134, 135, 136, 138, 139, 140, 141, 143, 145, 146, 147, 148, 149, 150, 151 savest 92, 93, 103 sada{wost 18, 46, 111, 123, 137, 141 sakralan 50, 100, 101 samilost 128 samovoqa 93, 110, 111 samodelatni subjekt 42 samoodlu~ivawe 30, 40 samo}a 135, 141, 142 saodnos 41, 58, 61, 73, 147 svest 27, 134, 135, 136, 137, 145, 148, 149, 150 svet 15, 16, 17, 21, 23, 24, 30, 33, 38, 40, 42, 47, 48, 50, 54, 58, 59, 60, 86, 97, 98, 104, 107, 110, 111, 112, 113, 114, 115, 119, 121, 123, 127, 128, 132, 133, 134, 135, 146, 147, 148, 150; `ivotiwski 30, 57, 71, 75 svetlost 46, 105, 124 svetost 33, 87, 106, 114, 132, 143 sveukupnost 39, 40, 104 sve{teni~ki 19, 21, 22, 44, 45, 46, 51, 54, 82 sve{teni~ko predawe 21, 22, 24, 28, 33, 44, 45, 46, 49, 51, 55, 69, 71, 72, 78, 80, 84, 122, 124, 141 svojstvo 31, 33, 34, 35, 38, 39, 40, 57, 105, 107, 112, 119, 127, 130, 139, 145; v. i osobina sen 97, 146 senka 19, 28, 29, 115 Septuaginta 28, 29, 37, 45, 62, 67, 68, 87, 99, 120, 126, 139 sila, `ivotna 82, 87, 90, 99, 106, 107 sin 28, 29, 32, 36, 51, 52, 54, 55, 56, 64, 70, 84, 97, 99, 102, 109, 113, 120, 128, 130, 131, 132, 136, 137, 142 Sin Bo`iji 37, 41, 42, 117, 149 Sinaj 40, 111, 122, 131, 142 siroma{tvo 106 sitost 74, 106 skup{tina 140 slabost 46, 49, 56, 57, 79, 81 slika 15, 28, 29, 32, 33, 34, 37, 59, 68, 104, 136, 137, 140; Bo`ija 28, 32, 33, 34, 37, 38, 39, 42, 44, 71, 73, 98, 101, 125, 145, 146, 147 slikoviti (mitolo{ki) na~in razmi- {qawa 17 174 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE sloboda 16, 24, 37, 39, 40, 42, 43, 44, 50, 61, 85, 114, 121, 125, 145, 146 sluga 52, 53, 66, 73, 97, 131 Sluga Gospodwi 117, 120, 138 slu`iti 129 slu{awe 86, 90 smiren 84 smrt 45, 53, 61, 64, 68, 69, 82, 88, 99, 104, 105, 106, 108, 109, 110, 111, 112, 113, 114, 115, 116, 117, 118, 119, 120, 125, 129, 131, 142, 147, 148, 149, 151 smrtnik 55 smrtnost 50, 57, 114, 117 snaga 35, 59, 67, 81, 82, 85, 92, 94, 106, 107, 112, 136 sopstvo 62, 63, 67, 71, 79, 92, 93 socijalni 121, 135 spasewe 16, 36, 93, 115, 117, 120, 122, 123, 124, 127, 129, 143, 147, 149 spasiteq 119 Spasiteq 36, 117, 120, 148 spoznaja 38, 84, 85, 86, 90, 91, 93 spoqa{wost 77, 94 sposobnost 30, 31, 40, 74, 82, 84, 86, 91, 94, 117, 135, 145 sre}a 105, 115, 119 srodstvo 38, 77, 130, 131, 133, 135 srce 67, 71, 73, 76, 77, 78, 82, 85, 87, 88, 89, 90, 91, 92, 93, 94, 95, 100, 102, 103, 104, 105, 107, 116, 125, 126, 131, 132, 138, 143, 145, 151 staza 124 stanovni{tvo 51 stari svet 15, 23, 24, 33, 47, 103, 123, 132 starojelinski 17, 61 starosavezna, anatomija 102; antropolo- gija 19, 61, 77, 98, 145, 148, 149; teo- logija 19, 97, 138 statua 28, 47 stvarawe 19, 21, 22, 23, 24, 30, 32, 34, 37, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 53, 54, 58, 59, 60, 62, 63, 71, 75, 76, 81, 85, 97, 99, 117, 135, 146, 147 stvarnost 16, 17, 18, 19, 29, 94, 111, 112, 113, 114, 129, 130, 136, 142, 147; izopa- ~ena 113 stomak 102 strast 67, 83, 106, 137 strpqiv, strpqivost 67 subjekt 18, 42, 45, 46, 66, 67, 68, 104, 106, 121, 138 suprug 57 su{tina 15, 38, 40, 48, 63, 94, 105, 112, 113, 120, 135, 148, 151; Bo`ija 40, 41 tvar 21, 23, 48, 49, 50, 61, 71, 79, 98, 113, 119, 127, 145, 147, 149 tvarnost 55, 56 Tvorac 21, 24, 32, 35, 40, 47, 49, 50, 58, 59, 77, 78, 98, 100, 106, 114, 127, 128, 129, 147 tvorevina 21, 22, 31, 32, 33, 38, 42, 44, 48, 49, 57, 61, 78, 79, 97, 98, 99, 112, 114, 123, 127, 128, 147 telesno, telesnost 30, 77, 78, 79 telo 30, 35, 38, 39, 47, 48, 50, 58, 60, 62, 63, 64, 68, 69, 71, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 81, 82, 88, 90, 93, 94, 95, 100, 102, 103, 104, 105, 109, 113, 114, 116, 118, 119, 135, 136, 137, 145, 149, 151 teologija 15, 24, 27, 33, 36, 54, 123, 150; novosavezna 19, 117; Saveza 123, 146; svetotroji~na 27; v. biblijska, staro- savezna teocentri~an 15 teocentri~nost 16 trihotomija 94; antropolo{ka 35, 62, 145 udovi 32, 88, 102 um 37, 38, 39, 43, 47, 93, 95 umreti 75, 104, 109 unutra{wost 77, 84, 87, 88, 94, 102, 103, 104 usamqen, usamqenost 141, 142 uteha 108 utroba 58, 59, 102, 103, 104 faraon 32, 91 POJMOVNI I TOPOGRAFSKI REGISTAR 175 fiziologija 99, 104 Hanan, zemqa Hananska 25, 72, 122, 133, 136 hleb 65, 112, 128 hrabrost 83, 89 htewe 66 car 21, 31, 72, 83, 93, 100, 119, 131, 133, 138, 145, 147 creva 102 Crkva 15, 27, 37, 39, 85, 125, 128, 130, 137, 139, 140, 141, 150, 151 ~ovek 15 et passim ~ove~anstvo 24, 33, 52, 53, 54, 55, 58, 60, 77, 78, 101, 111, 119, 137, 143 {ator od sastanka 101 {eol 115, 116 176 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE REGISTAR BIBLIJSKIH STIHOVA Post 1 1 21, 24 1 2 80 1 26 25, 28, 29, 32, 36 1 2627 16, 44, 51, 97 1 27 28, 54, 135 1 28 44, 49, 97 1 2830 31 1 30 65 2 4b 3 24 44 2 4b6 50 2 7 46, 47, 49, 51, 53, 59, 62, 71, 76, 97, 99, 117 2 1824 58 2 19 57 2 21 75, 76 2 23 47, 57, 76, 135 2 24 78, 135 3 15 120 3 16 58 3 1719 112 3 19 48, 49, 53, 59 3 20 57 3 2223 112 3 23 53 4 8 132 4 26 55 5 1 28 5 2 54 5 3 28, 54 6 5 132, 151 6 8 122 6 17 77 8 1 80 8 21 132, 151 9 4 70 9 6 28, 101 9 1516 71 12 5 72 12 13 70 15 6 127 17 2 122 17 7 122 18 15 92 19 17 69 23 8 66 25 6 108 25 24 102 29 14 77 32 28 143 33 10 131 34 224 67 37 22 69 37 27 77 42 2 104 42 13 130 42 28 92 49 136 Izl 3 14 40 10 13 80 12 16 140 14 21 80 19 6 140 20 6 130 20 21 86 21 12 57 21 2324 69 23 9 66 23 12 64 24 40 24 2 142 24 6 101 24 7 134 24 8 101 28 29 88 31 3 91 31 17 64 33 17 139 33 20 38 33 22 86 33 24 38 34 6 129, 130 35 21 94 35 25 91 35 29 92 Lev 3 4 103 3 10 103 3 15 103 8 7 76 17 4 101 17 10 71 17 11 69, 100, 101 18 6 77 18 29 72 19 2 122 19 17 89 19 1718 132 19 34 132 20 9 101 20 26 132 21 23 131 21 11 73 23 30 72 25 49 77 Br 5 14 83 5 30 83 6 6 73 11 31 80 14 24 85 16 3 140 16 22 82 16 29 97 19 11 73 19 14 73 19 18 72 27 16 82 27 18 84 32 23 111 Ponz 2 30 94 4 12 86 4 31 122 4 32 97 4 37 122 5 26 78 6 5 66, 125 7 6 122 7 7 122 9 4 122 12 23 69 13 7 131 15 7 131 17 20 131 21 14 65 26 210 138 28 47 107 30 11 125 30 14 125 30 1519 106 30 19 61, 125, 147 32 26 55 32 35 60 32 47 107 34 7 108 34 9 85 INav 2 11 94 3 10 107 4 24 94 10 40 99 23 14 108 Sud 1 3 136 3 10 82 5 138 5 21 70 14 6 82 15 19 81 16 15 89 16 17 102 1Sam 1 15 66 2 1 89 2 6 115 2 35 73 17 2 142 18 1 70, 133 21 1 141 25 25 139 25 37 102 25 3738 88 27 1 91 28 9 65 2Sam 1 16 101 7 3 92 7 5 125 14 14 108 15 20 130 18 14 88 24 14 139 1Car 2 37 101 3 9 90 4 20 107 10 15 84 17 21 70 17 22 104 18 12 80 22 2122 83 2Car 9 15 66 19 7 83 20 1 104 23 3 134 Jezd 1 5 85 Nem 5 5 77 Jov 2 5 75 4 1 76 4 19 46 10 4 78 10 89 46 10 812 21, 59 10 11 75 11 12 91 12 3 91 12 10 82 14 12 97 16 13 103 19 2 66 19 17 102 19 27 104 20 14 103 20 25 103 26 6 115 27 3 99 30 8 139 33 4 100 34 14 76 34 1415 78, 82 34 33 61 34 34 91 41 12 64 Ps 4 8 142 8 4 51 8 5 28, 48, 49, 55, 98 8 58 31 8 6 97 13 95 13 3 94 16 10 116 19 8 69 21 2 89 22 22 143 22 14 92 22 25 140 178 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE 22 26 92 25 16 141 33 6 82 35 9 67 35 18 140 38 10 89 40 12 89 42 116, 142 42 1 66 42 7 142 44 47 138 49 15 115 51 10 92 56 4 78 62 10 57 63 2 94 63 3 116 73 12 115 73 1820 115 73 21 104 78 39 81 84 2 71, 77, 94 90 12 90 93 1 49 97 2 38 100 1 98 104 24 104 29 49 104 2930 82 105 18 65 115 16 97 118 24 149 119 73 76 119 120 77 133 1 130 138 2 140 139 58 139 13 60, 103 139 15 60 139 1318 21 144 3 56 144 4 97 145 1011 143 145 13 143 145 21 79 146 4 80 147 8 146 148 34 98 148 8 98 150 6 100 Pr 1 18 100 2 10 71, 91 3 2122 71 6 25 89 7 23 102 8 3536 68 10 3 64 10 13 91 13 2b 65 13 25 64 14 30 76 14 33 102 15 14 90 15 29 84 16 23 90 16 26 65 17 22 89 19 8 94 20 27 100 24 30 91 25 25 64 27 7 67 Prop 1 2 149 1 14 149 4 912 136, 141 7 27 97 9 4 106 11 10 76 12 7 81 Pnp 1 3 66 1 14 3 14 66 Prem 1 13 113 1 14 97, 147 Sir 18 90 106 25 24 110 40 2 109 Is 1 15 101 2 9 57 2 11 57 2 17 57 5 14 64 5 15 57 7 2 89 7 14 120, 142 19 14 83 22 13 75 25 8 109, 114 26 19 117, 118 29 10 83 35 110 108 38 1 104 40 5 78 40 6 78 41 22 108 42 14 120, 138 42 9 108 43 1 46, 87 44 10 95 45 9 46 49 16 138 50 49 138 53 120 53 45 117 53 5 117 53 12 117 55 3 130 55 89 57 16 99 59 2 111 61 10 67 63 9 130 64 8 76 65 14 94 65 17 97 66 3 61 Jer 2 2 129 2 22 64 4 14 102 REGISTAR BIBLIJSKIH STIHOVA 179 4 19 88, 102 10 10 107 12 2 103 13 17 67 22 27 65 23 16 92 29 11 148 31 3 130 31 2935 119, 137 31 31 108 31 3134 126 33 15 120 34 16 66 43 6 72 50 20 148 51 11 85 Pla~ 2 11 103 3 4 75 3 28 142 Jez 18 119, 137 18 59 128 31 120 119, 137 32 5 77 36 2627 85 37 6 75 Dan 2 11 75 4 9 75 7 5 75 7 1314 120, 142 7 2627 142 12 2 118 Os 4 12 83 5 4 83 7 2 91 9 4 65 10 12 129 11 1 129 11 4 53 Jl 2 16 140 3 1 78 Am 3 1 136 3 2 122 6 8 73 9 2 115 Av 2 5 64 3 2 130 Zah 7 9 129 10 7 89, 108 12 1 81 13 2 83 Mt 1 23 142 Lk 4 19 147 Rim 5 12 110, 113 5 14 36 6 26 109 7 18 79 8 19 128 8 21 113 8 29 36, 42 12 19 60 1Kor 12 12 137 15 26 120 15 28 147 15 49 36 15 56 109 2Kor 4 4 36, 42 4 6 36 3 17 37 5 17 149 Gal 4 4 128, 151 4 19 36 Ef 4 13 43 5 23 58 Fil 2 611 36 Kol 1 15 36, 42 1 1520 36 3 10 42 1Sol 5 23 149 Jevr 1 3 36 1Jn 4 8 42, 130 Apokrifi AMoj 14 110 32 110 ZvGd 4 7 129 180 Rodoqub Kubat OSNOVE STAROSAVEZNE ANTROPOLOGIJE IZDAJE: UNIVERZITET U BEOGRADU PRAVOSLAVNI BOGOSLOVSKI FAKULTET BESEDA IZDAVA^KA USTANOVA EPARHIJE BA^KE, NOVI SAD Urednik Dr Dragan Milin Lektura, korektura i prelom Ivana Igwatovi} Korice Milorad Vidovi} [tampa Interklima-grafika Vrwa~ka Bawa Kwiga je {tampana zahvaquju}i finansijskoj pomo}i Ministarstva vera Republike Srbije CIP Katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka Srbije, Beograd KUBAT, Rodoqub Osnove starosavezne antropologije / Rodoqub Kubat Beograd, Novi Sad : Univerzitet, Pravoslavni bogoslovski fakultet, Beseda Izdava~ka ustanova Eparhije ba~ke, 2008 (Vrwa~ka Bawa : Interklima- -grafika). 180 str. ; 22,5 cm (Biblijska biblioteka Glafira) ISBN 978867405-0559 a) Stari Zavet Tuma~ewa COBISS.SR-ID