UDK 624.022.001.5:624.041/.

042

Primljeno 21. 10. 2011.

Numeriki model za statiki i dinamiki proraun zidanih konstrukcija

Jure Radni, Alen Harapin, Domagoj Matean, Boris Trogrli, Marija Smilovi, Nikola Grgi, Goran Baloevi
Kljune rijei zidane konstrukcije, statiki proraun, dinamiki proraun, numeriki model, materijalna i geometrijska nelinearnost, interakcija tlo-konstrukcija Key words masonry structures, static analysis, dynamic analysis, numerical model, material and geometrical nonlinearity, soil-structure interaction Mots cls structures en maonnerie, analyse statique, analyse dynamique, modle numrique, non-linarit matrielle et gomtrique, interaction sol-structure , , , , , - Schlsselworte gemauerte Konstruktionen, statische Berechnung, dynamische Berechnung, numerisches Modell, materielle und geometrische Unlinearitt, Interaktion Boden - Konstruktion J. Radni, A. Harapin, D. Matean, B. Trogrli, M. Smilovi, N. Grgi, G. Baloevi Izvorni znanstveni rad

Numeriki model za statiki i dinamiki proraun zidanih konstrukcija

Ukratko je opisana problematika prorauna zidanih konstrukcija. Razraen je model za statiki i dinamiki proraun raznih tipova zidanih konstrukcija. Modelirani su najvaniji nelinearni efekti ponaanja takvih konstrukcija, pri emu su ukljueni razliiti aspekti materijalne nelinearnosti, kontaktni problemi i geometrijska nelinearnost. Prikazana je mogunost simulacije interakcije tlokonstrukcija. Na tri rijeena primjera pokazane su neke mogunosti primjene opisanog modela. J. Radni, A. Harapin, D. Matean, B. Trogrli, Original scientific paper M. Smilovi, N. Grgi, G. Baloevi Numerical model for static and dynamic analysis of masonry structures Problems encountered during analysis of masonry structures are briefly presented. A model for the static and dynamic analysis of various types of masonry structures is presented. Most significant nonlinear effects of behaviour exhibited by such structures are modelled, which includes various aspects of material nonlinearity, contact problems, and geometrical nonlinearity. The possibility of simulating the soil-structure interaction is presented. Some possible applications of the described model are shown on three solved examples. J. Radni, A. Harapin, D. Matean, B. Trogrli, Ouvrage scientifique original M. Smilovi, N. Grgi, G. Baloevi Modle numrique pour l'analyse statique et dynamique des structures en maonnerie Les problmes rencontrs au cours de l'analyse des structures en maonnerie sont passs brivement en revue. Un modle pour l'analyse statique et dynamique de types divers des structures en maonnerie est prsent. Les effets non-linaires les plus importants du comportement de tels structures sont models, ce qui inclut les aspects divers de non-linarit matrielle, les problmes de contact, et la non-linarit gomtrique. La possibilit de simulation de l'interaction entre le sol et la structure est prsente. Quelques applications possibles du modle dcrit sont prsentes sur trois exemples rsolus. . , A. , . , . , M. , . , . Op

. . , , . -. . J. Radni, A. Harapin, D. Matean, B. Trogrli, M. Smilovi, N. Grgi, G. Baloevi Wissenschaftlicher Originalbeitrag

Numerisches Modell fr statische und dynamische Berechnung gemauerter Konstruktionen

Kurz beschreibt man die Problematik der Berechnung gemauerter Konstruktionen. Erarbeitet ist ein Modell fr die statische und dynamische Berechnung verschiedener Typen gemauerter Konstruktionen. Modelliert sind die wichtigsten unlinearen Effekte des Verhaltens solcher Konstruktionen, wobei verschiedene Aspekte materieller Unlinearitt, Kontaktprobleme und geometrische Unlinearitt eingeschlossen sind. Dargestellt ist die Mglichkeit der Simulierung der Interaktion Boden - Konstruktion. An drei gelsten Beispielen zeigt man einige Anwendungsmglichkeiten des beschriebenen Modells.

Autori: Prof. dr. sc. Jure Radni; prof. dr. sc. Alen Harapin; doc. dr. sc. Domagoj Matean; doc. dr. sc. Boris Trogrli; Marija Smilovi, dipl. ing. gra.; Nikola Grgi, dipl. ing. gra.; Goran Baloevi, dipl. ing. gra., Sveuilite u Splitu, Graevinsko-arhitektonski fakultet, Split GRAEVINAR 63 (2011) 6, 529-546 529

Proraun zidanih konstrukcija 1 Uvod Zidane su graevine, a time i zidane konstrukcije, vjerojatno najbrojnije u povijesti graditeljstva. Jedna od njihovih glavnih prednosti jest jednostavna i brza gradnja. Zidanje se najee obavlja s pomou predgotovljenih zidnih elemenata povezanih mortom. Zidni su elementi najee od peene gline, betona razliite mase, kamena i sl. Vrlo su razliitih geometrijskih i fizikalnih svojstava, s raznovrsnim meusobnim vezovima. Horizontalne i vertikalne sljubnice izmeu elemenata najee su potpuno ili djelomino ispunjene mortom. Rabe se razliiti mortovi (najee vapneni, vapneno-cementni i cementni), s razliitim debljinama sloja i fizikalnim svojstvima materijala. Na kvalitetu zidanih konstrukcija, osim kvalitete zidnih elemenata i morta, vaan utjecaj ima i kvaliteta gradnje. Naime, za graninu nosivost i deformabilnost zida vaan utjecaj ima kvaliteta spoja izmeu zidnog elementa i morta, odnosno razina prijenosa normalnih naprezanja okomito na ravninu spoja i posminih naprezanja u spojnoj ravnini (slika 1.).

J. Radni i drugi menta. esti su sluajevi da mort i osobito zidni element imaju relativno veliku vlanu vrstou, a da zbog kvalitete izvedbe morta prionjivost morta i elementa bude mala, odnosno da prijenos vlaka okomito na spojnu plohu bude malen. Pritom se takoer najee znatno razlikuju uvjeti u horizontalnim i vertikalnim sljubnicama. Kao to je ve reeno, izvedbena je kvaliteta istog morta i njegova prionjivost u horizontalnim sljubnicama obino vea nego u vertikalnim sljubnicama. Isto tako, u horizontalnim sljubnicama postoji predtlak od gravitacijskih optereenja, dok su u vertikalnim sljubnicama tlana naprezanja od tih optereenja zanemariva ili pak vlana. Takoer su razliiti uvjeti prijenosa posminih naprezanja u horizontalnim (x) i vertikalnim (y) sljubnicama. Razina prijenosa posmika u horizontalnim sljubnicama je vea zbog vee kvalitete morta i bolje prionjivosti, a osobito zbog povoljnog utjecaja tlanog naprezanja okomito na spojnu plohu.

Slika 1. Prijenos normalnih (n) i posminih () naprezanja na spoju zidnih elemenata i morta

Za prijenos normalnih tlanih naprezanja n preko spojne ravnine mjerodavna je tlana vrstoa zidnog elementa ili morta. Pri tome je najee velika razlika u nosivosti i deformabilnosti horizontalnih i vertikalnih sljubnica. Vertikalna tlana naprezanja u ziu n,y najee su znatno vea od horizontalnih tlanih naprezanja n,x izbog djelovanja gravitacijskog optereenja i zbog djelovanja horizontalnih sila (vjetar, potres). Tlana je nosivost horizontalnih sljubnica pritom znatno vea od tlane nosivosti vertikalnih sljubnica. One su najee samo djelomino ispunjene mortom, koji je zbog naina ugradnje obino manje vrstoe i vie deformabilan od morta u horizontalnim sljubnicama. Za prijenos normalnih vlanih naprezanja okomito na sljubnicu mjerodavna je prionjivost morta i zidnog ele530

Slika 2. Uobiajeni tipovi zia

Anizotropiji zia pridonosi i injenica da zidni elementi esto imaju upljine u vertikalnom smjeru. Sukladno [1, 2], terminoloki se razlikuju sljedei tipovi zia (slika 2.): (i) Nearmirano zie (slika 2.a). (ii) Armirano zie (slika 2.b), s armaturom u horizontalnim i/ili vertikalnim sljubnicama (vertikalna armatura moe se postaviti samo ako zidni elementi imaju velike vertikalne upljine). (iii) Omeeno zie (slika 2.c) jest nearmirano zie omeeno (opasano) vertikalnim serklaima, horizontalnim serklaima i temeljima. GRAEVINAR 63 (2011) 6, 529-546

J. Radni i drugi (iv) Naknadno izvedeno zie izmeu prethodno izvedenih armiranobetonskih greda i stupova (slika 2.d)tzv. okviri s ispunom. U praksi se sve ee susree "poseban sluaj" omeenog zia kod kojeg se na dijelu zidova, umjesto vertikalnih i/ili horizontalnih serklaa, izvode obini armiranobetonski stupovi i/ili grede (slika 2.e). Zidane konstrukcije redovito imaju sloenije ponaanje i zahtijevaju sloenije inenjerske proraune i sloenije numerike modele od "istih" betonskih konstrukcija. Osnove inenjerskog prorauna zidanih konstrukcija mogu se, primjerice, nai u [1, 2]. Iako postoje brojni numeriki modeli za statiki i dinamiki proraun zidanih konstrukcija, jo uvijek nema opeprihvaenoga numerikog modela koji bi bio dostatno pouzdan i jednostavan za praktinu primjenu. Neki numeriki modeli za proraun zidanih konstrukcija mogu se, primjerice, nai u [3-7]. Ako se eli to realistiniji proraun zidanih konstrukcija, nuno je ukljuiti brojne nelinearne efekte ponaanja zia, armiranog betona i tla, kao to su na primjer: poputanje zia u tlaku, otvaranje pukotina u ziu u vlaku, mehanizam otvaranja i zatvaranja pukotina u ziu pri ciklikom optereenju, posmino poputanje zia, anizotropna svojstva vrstoe i krutosti zia u horizontalnom i vertikalnom smjeru, vlana i posmina krutost ispucanog zia, poputanje betona u tlaku, otvaranje pukotina u betonu u vlaku, mehanizam otvaranja i zatvaranja pukotina u betonu pri dinamikom optereenju, vlanu i posminu krutost ispucanog betona, utjecaj brzine deformacije na svojstva zia, armiranog betona i tla kod dinamikog optereenja, poputanje tla ispod temelja, interakcija zid-tlo pri dinamikom optereenju, nain graenja, redoslijed izvoenja zia i serklaa (okvira) i sl. U ovom je radu prikazan numeriki model za statiki i dinamiki proraun dvodimenzijskih (ravninskih) zidanih konstrukcija koji ukljuuje sve prethodno navedene nelinearne efekte njihova ponaanja. 2 Jednadba ravnotee i diskretizacija konstrukcije

Proraun zidanih konstrukcija

& && gdje su u nepoznati vorni pomaci, u brzine i u ubrzanja; M je matrica masa, C matrica priguenja i R(u) vektor unutranjih vornih sila; f je vektor vanjskih vornih sila, koji moe biti primjerice generiran od djelovanja vjetra, stroja i sl. ( f = F(t) ) ili od djelovanja && && potresa ( f = Md 0 (t) )(slika 3.). Pri tome je d 0 vektor

ubrzanja podloge, a t vrijeme. Vektor unutranjih sila R(u) moe se napisati u obliku:
R ( u ) = Ku ; K = R/u

(2)

gdje je K matrica krutosti konstrukcije.

Slika 3. Dinamika optereenja

Za rjeenje svojstvene zadae problema, koja je nuna za provedbu dinamikog prorauna (odreivanje duljine vremenskog inkrementa pri vremenskoj integraciji jednadbe gibanja), jednadba (1) svodi se na:
Kx = x

(3)

gdje je x svojstveni vektor i svojstvena vrijednost. Svojstvena je zadaa ovdje rijeena WYD metodom [8]. Za statike se probleme (1) svodi na
R ( u ) = Ku = f

(4)

gdje je f vanjsko statiko (mirno) optereenje. Za prostornu diskretizaciju konstrukcije, koja se ovdje aproksimira stanjem ravninskog naprezanja, primjenjuju se 8-vorni (engl. serendipity) elementi (slika 4.a). Pod konstrukcijom se podrazumijeva podruje konstrukcije izvedeno od nearmiranog ili armiranog betona, nearmiranog ili armiranog zia te tlo ispod temelja. Armatura unutar 2D elementa simulirana je s pomou 1D ipkastog elementa koji pridonosi ukupnoj krutosti 2D elementa. Pretpostavlja se da nema proklizavanja armaturnih ipki. Za modeliranje spoja tla i temelja ili morta i zia rabe se dodirni (kontaktni) elementi (slika 4.b). 531

2.1 Prostorna diskretizacija

Prostornom diskretizacijom i primjenom metode konanih elemenata, jednadba dinamike ravnotee zidane konstrukcije moe se napisati u obliku
&& & M u + C (u ) + R (u ) = f

(1)

GRAEVINAR 63 (2011) 6, 529-546

Proraun zidanih konstrukcija

J. Radni i drugi

& u n+1 i u n+1 korigirane vrijednosti pomaka i brzina; i

su parametri koji odreuju stabilnost i tonost metode [10]. Tablica 1. Newmarkov implicitni algoritam iterativnog rjeenja problema (1) (2) Za vremenski korak (n+1) staviti iteracijski korak i=1 Proraunati vektore pretpostavljenih pomaka, brzina i ubrzanja na poetku vremenskog koraka s pomou poznatih vrijednosti iz prethodnog vremenskog koraka:

u1 +1 = un +1 n &n & u1 +1 = un +1
Slika 4. Konani elementi za zidanu konstrukciju

&& n u1 +1 = u1 +1 un +1 n
(3)

) (t )
2

Mogu se primijeniti 2D (ploni) estovorni dodirni elementi konano male debljine w (slika 4.b1) za simulaciju kontinuiranog spoja izmeu "osnovnih" 8-vornih elemenata ili 1D (tapni) dvovorni dodirni elementi (slika 4.b2) za simulaciju diskretnoga (tokastoga) spoja ravninskih elemenata (primjerice za armaturu koja prolazi preko spojne plohe). 2D dodirni elementi mogu simulirati klizanje, odvajanje i utiskivanje na plohi spoja, a na temelju usvojenog modela ponaanja materijala dodirnog elementa. 1D dodirni elementi mogu preuzeti uzdune sile i posmik, prema usvojenom modelu ponaanja materijala. Zglobno su vezani na krajevima, sa dva stupnja slobode (pomaka) u vornim tokama.

Proraunati efektivne rezidualne sile f

(f ) = f
i

n +1

&& Muin +1

( ): & R(u , u )
i i n +1 i n +1

(4)

Proraunati matricu efektivne krutosti K (ako je potrebno):

K =
(5)

M C + + K 2 t t

Proraunati vektor prirasta pomaka

K u i = f
(6)

( )

u i :

Korigirati pretpostavljene vrijednosti pomaka, brzina i ubrzanja:

2.2

Vremenska diskretizacija

u in++11 = uin +1 + uin +1 && u in++11 = uin++11 un +1

Za rjeenje jednadbe (1) rabi se implicitni, eksplicitni ili implicitno-eksplicitni Newmarkov algoritam koji je u iterativnom obliku razvio Hughes [9] i koji je implementiran u [10]. Kod implicitnog algoritma jednadba ravnotee (1) zadovoljena je u vremenu tn+1=tn+t, odnosno u (n+1) vremenskom inkrementu.

& & && u in++11 = uin +1 + (t ) u in++11

(7)
i

) (t )
2

Kontrolirati konvergenciju postupka: Ako u zadovoljava kriterij konvergencije:

&& & M u n+1 + R ( u n+1 , u n+1 ) = f n+1

(5)

ui

u in++11 n

pri emu su

&& u n+1 = u n+1 + t 2u n & & && u n+1 = u n+1 + t u n

(6)

prelazi se na sljedei vremenski korak (zamijeni se "n" s "n+1" i ide na korak rjeenja (1)). Rjeenje u vremenu t n+1 je:

u n +1 = u in++11
& & u n +1 = u in++11
Ako kriterij konvergencije nije zadovoljen, iteracijski postupak s korekcijom pomaka, brzina i ubrzanja se nastavlja (zamijeni se "i" s "i+1" te ide na korak rjeenja (3)). GRAEVINAR 63 (2011) 6, 529-546

& && u n+1 = u n + t u n + 0,5(1 2)t 2u n & & && u n+1 = u n + (1 ) t u n

U gornjim izrazima t je

(7)

&& && u n +1 = u in++11

prirast vremena, a n je

& vremenski inkrement; u n+1 i u n+1 su pretpostavljene, a

532

J. Radni i drugi Tablica 2. Newmarkov eksplicitni algoritam iterativnog rjeenja problema (1) (2) Za vremenski korak (n+1) staviti iteracijski korak i=1 Proraunati vektore pretpostavljenih pomaka, brzina i ubrzanja na poetku vremenskog koraka s pomou poznatih vrijednosti iz prethodnog vremenskog koraka:
K* = C M + + K 2 t t

Proraun zidanih konstrukcija (9)

a vektor efektivnog optereenja f* s pomou

&& & f * = f n+1 Muin+1 R(uin+1 , u in+1 )

(10)

u1 +1 = un +1 n &n & u1 +1 = un +1 && u

(3)
1 n +1

U gornjim izrazima n oznaava vremenski korak, a i iteracijski inkrement; u je vektor prirasta pomaka. Newmarkov implicitni algoritam iterativnog rjeenja problema prikazan je u tablici 1. [10]. Newmarkov eksplicitni algoritam iterativnog rjeenja problema moe se napisati u obliku

= u

1 n +1

un +1

) (t )
2

Proraunati efektivne rezidualne sile f

(f ) = f
i

n +1

& R(uin +1 , u in +1 )

( ):
i

&& & M u n+1 + R ( u n+1 + u n+1 ) = f n+1

(11)

(4)

Proraunati matricu efektivne krutosti K (ako je potrebno):

K =

M t 2

Napomena: Budui da je matrica masa M konstantna, matricu efektivne krutosti K dovoljno je proraunati samo jednom na poetku postupka rjeenja. Takoer je vidljivo da treba biti >0. (5) Proraunati vektor prirasta pomaka u :
i

Ovaj je algoritam prikazan u tablici 2. [10]. Kod eksplicitnih je metoda jednadba dinamike ravnotee zadovoljena u vremenu tn, a nepoznate se varijable raunaju u vremenu tn+1=tn+t. Osnovna je prednost ovih metoda mali broj i jednostavnost raunskih operacija unutar svakoga vremenskog koraka. Njihov glavni nedostatak jest da nisu bezuvjetno stabilne. Stoga se proraunska prednost eksplicitnih metoda esto kompenzira injenicom da su nuni mali vremenski inkrementi kada su u sustavu prisutni neki kruti (mali) elementi. Ove metode esto nisu efikasne pri uporabi krutih dodirnih elemenata. Mogua je istovremena uporaba implicitnoga i eksplicitnoga Newmarkova algoritma [10]. Naime, podruje konstrukcije s kruim elementima efikasno je integrirati s implicitnim, a podruje konstrukcije s mekim elementima s eksplicitnim algoritmom. 3 Model materijala Primjena to adekvatnijih modela materijala najznaajnija je za to realistiniju simulaciju ponaanja zidova pod statikim i dinamikim optereenjem, odnosno za ukljuivanje dominantnih nelinearnih efekata ponaanja zidanih konstrukcija. Ovdje primijenjeni modeli materijala za pojedine dijelove zidane graevine (armirani beton, zie, tlo) ukratko su opisani u nastavku.

K u i = f
(6)

( )

Korigirati pretpostavljene vrijednosti pomaka, brzina i ubrzanja:

u in++11 = uin +1 + uin +1

&& u in++11 = (uin++11 un +1 ) (t 2 ) & & && u in++11 = uin +1 + (t ) u in++11

(7)

Kontrolirati konvergenciju postupka. Kod eksplicitnog postupka s jednokratnom korekcijom rezultata kontrola konvergencije nije potrebna, ve se direktno prelazi na sljedei vremenski korak. Kod viekratne korekcije rezultata, potrebno je kontrolirati konvergenciju postupka kako je to opisano u tablici 1.

3.1 Model ponaanja armiranog betona

Prikazani se model primjenjuje za simulaciju ponaanja dijelova zidane graevine koji su izgraeni od betona ili armiranog betona (serklai, temelji, stupovi, nadvoji, grede i sl.) Taj je model prethodno razvijen za statiki i dinamiki proraun klasinih armiranobetonskih konstrukcija [10] i ovdje e se samo ukratko opisati. 3.1.1 Model ponaanja betona Usvojen je prilino jednostavan model ponaanja, koji se temelji na osnovnim parametrima betona, za simulaciju problema kod kojih nelinearnosti prvenstveno nas533

Uvrtavanjem (6) i (7) u (5), te uvoenjem inkrementalno-iterativnog postupka rjeavanja opega nelinearnoga problema, dobiva se tzv. efektivni statiki problem (8) K * u = (f * )i gdje se matrica efektivne tangentne krutosti K rauna u vremenu s pomou GRAEVINAR 63 (2011) 6, 529-546
*

Proraun zidanih konstrukcija

J. Radni i drugi vie integracijskih toaka redovito ne znai i slom itave konstrukcije. B Model ponaanja betona u vlaku Na poetku se takoer pretpostavlja linearno-elastino ponaanje sve dok nije zadovoljen uvjet nastanka pukotina
1 f c,t i/ili 2 f c,t

u podruju vlak-vlak, odnosno uvjet

(f c,t 1 ) / f c,t 2 / f c,c
Slika 5. Grafiki prikaz usvojenog modela ponaanja betona

ili

1f c,c + 2 f c,t f c,c f c,t

taju zbog raspucavanja betona u vlaku i poputanja betona u tlaku. Grafiki prikaz usvojenog modela ponaanja betona prikazan je na slici 5. A Model ponaanja betona u tlaku Za opis ponaanja betona u tlaku rabi se teorija plastinosti, s definiranim uvjetom poputanja, pravilom poputanja i pravilom ojaanja te uvjetom drobljenja [10]. Pretpostavlja se da je beton pri malom naprezanju homogen i izotropan te da je veza naprezanje-deformacija linearno - elastina. Veza prirasta naprezanja c i prirasta deformacije c dana je s pomou
c = D c c

u podruju vlak-tlak. Pretpostavlja se da pukotine nastaju u ravnini okomitoj na pravac glavnih naprezanja 1, 2 te da nakon njihova nastanka beton ostaje kontinuum. Pukotine se modeliraju kao "raspodijeljene" ("razmazane"), ime se zanemaruje stvarni diskontinuitet pomaka i topologija idealizirane konstrukcije ostaje nepromijenjena nakon raspucavanja betona. Nakon otvaranja pukotine, pretpostavlja se da njezin poloaj ostaje nepromijenjen za idua optereenja i rastereenja. Nakon pojave pukotine beton postaje anizotropan, a smjer pukotine odreuje glavne smjerove anizotropije. Modelira se djelomino i potpuno zatvaranje otvorenih pukotina, kao i ponovno otvaranje prije zatvorenih pukotina. Prijenos tlanog naprezanja preko potpuno zatvorene pukotine modelira se kao i za beton bez pukotine. Nakon ponovnog otvaranja pukotine vie se ne rauna s vlanom krutosti puknutog betona. Mogua stanja pukotina u betonu prikazana su na slici 6. Model pukotina prikazan je na slici 7.

(12)

gdje je D matrica elastinih konstanti betona. Linearnoelastino ponaanje vrijedi sve dok nije zadovoljen uvjet poputanja. Poradi jednostavnosti i zadovoljavajue tonosti, primjenjuje se Von Misesov uvjet poputanja izraen komponentama naprezanja:
F( c ) = ( 2 + 2 - x y + 3 2 )1/2 - f c,c = 0 x y xy

(13)

gdje je fc,c ekvivalentna jednoosna tlana vrstoa betona. Nakon to je zadovoljen uvjet poputanja (13), pretpostavlja se potpuno plastino ponaanje. Uvjet drobljenja betona definiran je u funkciji komponenti deformacija, kao
F ( c ) = ( 2 + 2 - x y + 0, 75 2 )1/2 - c,c = 0 x y xy

(14)

gdje je c,c ekvivalentna jednoosna granina tlana deformacija betona (obino se uzima izmeu -0,0035 i -0,005). Kada je zadovoljen uvjet drobljenja, pretpostavlja se da beton nema nikakvu krutost. Slom betona u jednoj ili 534

Slika 6. Mogua stanja pukotina u betonu

GRAEVINAR 63 (2011) 6, 529-546

J. Radni i drugi Veza naprezanje-deformacija raspucalog betona moe se napisati u obliku

* = D* * c c c

Proraun zidanih konstrukcija Za beton s dvije pukotine, matrica

0 0 0 D* = 0 0 0 c 0 0 G* c
*

D* jest oblika c
(19)

(17)

gdje

D oznaava matricu "elastinih" konstanti ras

* c

pucalog betona. Vektori naprezanja

= , , i deformacija c n t nt = , , imaju komponente u skladu s c n t nt

lokalnim koordinatnim sustavom (slika 7.c). Za ravninsko deformacija za y* jest oblika * 0 0 n * t = 0 E c * 0 0 nt stanje naprezanja, veza naprezanjebeton s jednom pukotinom u smjeru osi
0 * n 0 * t G* * c nt

gdje je Ec modul elastinosti betona, a G c proraunski modul posmika betona s pukotinama. B.1. Modeliranje vlane krutosti betona s pukotinama

(18)

Utjecaj vlane krutosti betona s pukotinama simulira se postupnim smanjenjem komponenata vlanog naprezanja okomito na ravninu pukotine, sukladno vezi naprezanje-deformacija za jednoosno stanje (slika 8.). U trenutku pojave pukotine, emu odgovara 1 = f c,t = E c cr , normalno se naprezanje okomito na ravninu pukotine smanjuje na * = f c,t . n Kada deformacija okomito na ravninu pukotine premai c,t , usvaja se

* = 0 . Granina deforn
macija

c,t jest:
(20)

c,t = cr

gdje je cr deformacija pri pojavi pukotine, a odabrani koeficijent (obino vrijednosti 5 25). B.2. Modeliranje posmine krutosti betona s pukotinama Sukladno usvojenom modelu raspodijeljenih pukotina, posmina krutost betona s pukotinama simulira se postupnom redukcijom modula posmika betona G c , ovisno o veliini vlane deformacije okomito na ravninu pukotine

Slika 7. Model pukotina

* . Naime, mon
*

dul posmika betona s pukotinama G c definiran je sa (slika 9.)

Slika 8. Veza naprezanje-deformacija za beton nakon pojave pukotine

G* = G c c

(21) 535

GRAEVINAR 63 (2011) 6, 529-546

Proraun zidanih konstrukcija

J. Radni i drugi proraunska deformacija elika pri slomu;

E s i E su s

proraunski moduli elastinosti armature. Dakle, usvojena je klasina bilinearna veza, s linearnim ponaanjem u rastereenju.

3.2

Model ponaanja zia

3.2.1. Openito
Slika 9. Model posmine krutosti betona s pukotinama

gdje je

koeficijent definiran s pomou

* c,p n
za n > c,p
*

= 1 * / c,p za n

(22)

=0

pri emu je

c,p granina deformacija okomito na rav-

ninu pukotine iznad koje nema zahvaanja agregata, odnosno iznad koje nema prijenosa posmika. Ona se moe napisati u obliku

c,p = cr
Empirijski koeficijent odnosno

(23)

Radi to adekvatnijeg simuliranja zia, korisno je jo jednom napomenuti da je ono na makrorazini raliitih fizikalno-mehanikih svojstava, nehomogeno i anizotropno. Zidni elementi uglavnom imaju razliite vrstoe i krutosti u vertikalnom i horizontalnom smjeru. Mort esto ima bitno razliita svojstva u odnosu na zidne elemente. Horizontalne sljubnice esto nisu ravnomjerno i potpuno ispunjene mortom, dok su vertikalne sljubnice obino samo djelomino ispunjene mortom ili su kod manje vanih gradnji ak i "prazne". Osim kvalitete morta u sljubnici, vana je kvaliteta veze (prionjivost) morta i zidnog elementa. Kvaliteta izvedbe obino nije podjednaka na itavoj plohi zida. Stoga i kvaliteta zia, koji ukljuuje sve svoje sastavne dijelove, njihove spojeve (sljubnice) i razliite materijale, nije ujednaena. U okviru statikih i dinamikih prorauna zidanih konstrukcija, najee se primjenjuju dva globalna numerika modela zia: makromodel i mikormodel (slika 11.).

obino se uzima izmeu 10 i 35

c,p se najee uzima izmeu 0,001 i 0,004 [10].

3.1.2 Model ponaanja armature Armatura se simulira zasebnim tapnim elementima u okviru osnovnog elementa betona (slika 4.a). Matrica krutosti cijelog elementa dobiva se zbrajanjem doprinosa krutosti svih ipki armature i krutosti osnovnoga betonskog elementa. Usvojena veza naprezanje-deformacija za betonski elik prikazana je na slici 10. Na njoj su f s,c i f s,t jednoosna tlana i jednoosna vlana vrstoa elika;

s,c i s,t su jednoosna tlana i jednoosna vlana

Slika 11. Neki modeli zia

Slika 10. Veza naprezanje-deformacija za betonski elik (armaturu)

(i) Makromodel zia (slika 11.b) kod kojeg se sloena struktura, kvaliteta i izvedba zia od razliitih materijala na makro (globalnoj) razini aproksimira reprezentativnim (zamjenjujuim) materijalom, takvih fizikalno-mehanikih svojstava da to bolje opie graninu nosivost, sigurnost, deformabilnost i oteenja stvarnoGRAEVINAR 63 (2011) 6, 529-546

536

J. Radni i drugi ga sloenog zia. Takvim se pristupom omoguavaju vei konani elementi (grublja diskretizacija) i smanjuje broj nepoznanica u sustavu, odnosno znatno ubrzava proraun konstrukcije. (ii) Mikromodel zia (slika 11.c) kod kojeg se prostorna diskretizacija zia obavlja na razini zidnog elementa i morta (sljubnice), a kod jo preciznijih prorauna simulira se i spoj morta i zidnog elementa dodirnim elementima. Mogue je koristiti se razliitim mikromodelima zia, razliite preciznosti, sloenosti i trajanja prorauna. U odnosu na makromodel zia, mikromodeli zia daju preciznije rezultate i precizniju lokaciju pojave poputanja i oteenja u ziu, ali uz znatno sloenije i dugotrajnije proraune. Kako obino nisu poznata stvarna svojstva morta te spoja morta i zidnih blokova na itavoj povrini konstrukcije, a osobito zbog realne prostorne veliine problema i dugotrajnog vremenskog prorauna, mikromodeli zia se rjee primjenjuju. Oni se uglavnom rabe za manje prostorne probleme te za verifikaciju statikih i dinamikih eksperimentalnih ispitivanja zidova. U nastavku e se ukratko opisati makromodel i mikromodel zia koji su razvijeni u ovom radu. 3.2.2 Makromodel zia U ovom modelu posebnu panju treba posvetiti definiranju adekvatnih fizikalno-mehanikih parametara zamjenjujuega idealiziranoga materijala zia, koje reprezentira svojstva zidnih blokova, morta u horizontalnim i vertikalnim sljubnicama te karakteristike spoja morta i zidnih elemenata. Predloeni model ukljuuje anizotropna svojstva zia, s razliitim vrijednostima modula elas-

Proraun zidanih konstrukcija

Slika 12. Grafiki prikaz anizotropnog makromodela zia

tinosti na

E m , vrstoa (tlana f m,c , vlana f m,t , posmi-

f m,p ) i deformacija pri slomu (tlana m,c , vlana

m,t ) za horizontalni (h) i vertikalni (v) smjer (slika 12.).

Naime, pretpostavljaju se problemi kod kojih su glavni smjerovi anizotropije horizontalni i vertikalni, emu pripada najvei broj realnog zia. Prethodno navedeni parametri za zamjenjujui materijal odreuju se na te-

Slika 13. Grafiki prikaz ortotropnog modela ponaanja idealiziranog zia u tlaku i vlaku

GRAEVINAR 63 (2011) 6, 529-546

537

Proraun zidanih konstrukcija melju analize odgovarajuih parametara zidnih elemenata, morta te veze morta i zidnih elemenata. A. Modeliranje ponaanja zia u tlaku i vlaku Grafiki prikaz usvojenoga ortotropnog modela ponaanja idealiziranog zia u tlaku i vlaku dan je na slika 13. Na slici 13. oznake imaju sljedee znaenje:
h v

J. Radni i drugi Modeliranje otvaranja i zatvaranja pukotina u ziu analogno je onome u betonu, samo to su pukotine u ziu prema usvojenoj pretpostavci horizontalne i/ili vertikalne (slika 14.). Pukotine se mogu djelomino otvarati i zatvarati (analogno slici 8.). Preko zatvorene pukotine tlak se prenosi kao i kod homogenog zia. Nakon ponovnog otvaranja prethodno potpuno zatvorene pukotine, ne rauna se ni s kakvom krutou zia. Nakon pojave poputanja u tlaku i nakon pojave pukotina, uzima se da zie nema krutost.

v h i m su m

normalna naprezanja zia u horizontalnom i vertikalnom smjeru; f m,c i f m,c su proraunska tlana vrstoa zia u horizontalnom i vertikalnom smjeru; f m,t i f m,t su proraunska vlana vrstoa zia u horizontalnom i vertikalnom smjeru;
v E h i E m su moduli elastinosti zia u m
h v h v

horizontalnom i vertikalnom smjeru; m,c i m,c su granine tlane deformacije zia u horizontalnom i vertikalnom smjeru. Kao to se vidi na slici 13., zanemaren je utjecaj dvoosnog stanja naprezanja na graninu tlanu nosivost zia, to je na strani vee sigurnosti. Ovaj bi se efekt mogao lako ukljuiti (kao i pri modeliranju betona) kada bi bili poznati eksperimentalni rezultati ispitivanja vrstoe zia pri razliitim odnosima normalnih naprezanja. Dakle, osnovni su parametri zia njegova tlana i vlana vrstoa, modul elastinosti te granine tlane deformacije u horizontalnom i vertikalnom smjeru. U realnim konstrukcijama temeljni parametri zia u vertikalnom smjeru imaju vee vrijednosti nego u horizontalnom smjeru. Za referentnu proraunsku vrijednost tlane vrstoe zia u vertikalnom i horizontalnom smjeru uzima se manja vrijednost od pojedinanih vrstoa zidnog elementa ili morta u tim smjerovima. Za referentnu proraunsku vrijednost vlane vrstoe zia u vertikalnom i horizontalnom smjeru uzima se vrstoa prionjivosti izmeu morta i zidnog elementa u vertikalnoj i horizontalnoj sljubnici. Referentni modul elastinosti zia u vertikalnom i horizontalnom smjeru dobiva se na temelju modula elastinosti zidnih blokova i sljubnica u tim smjerovima, uzimajui u obzir dimenzije blokova i sljubnica u ravnini zida u tim smjerovima. Ponaanje zida u vlaku nakon pojave pukotina modelira se kao i u betonu (slika 8.). Mogue je ukljuiti i doprinos vlane krutosti raspucalog zia. Vrijednost parametra za zie, kojim se odreuje maksimalna vlana deformacija okomito na sljubnicu iznad koje nema vlane krutosti zia, potrebno je ustanoviti eksperimentalno. Ponovno se naglaava da su vrstoa i krutost zia u vertikalnom smjeru redovito znatno vee od istih u horizontalnom smjeru. Na sreu, realna vertikalna normalna naprezanja u ziu redovito su znatno vea od horizontalnih. 538

Slika 14. Mogua stanja pukotina u ziu

B. Modeliranje posminog sloma zia Osim preko vlaka (pukotine) i/ili preko tlaka (drobljenje), slom zia moe biti i preko posmika u horizontalnoj ravnini (horizontalnoj sljubnici). Posmini slom u vertikalnoj sljubnici nije za sada modeliran. Kriterij sloma zia na posmik u horizontalnoj ravnini definiran je prema slici 15., odnosno kao

xy h m
gdje je prorauna, a

(24)

xy proraunsko posmino naprezanje iz h proraunska posmina nosivost zia u m

horizontalnoj sljubnici definirana sa (tlano naprezanje ima negativan predznak) (i)

v 0

(tlak) (25)

v h = h 0, 4 m m m,0 t h = h 0, 4f m,c m,g m,0

(ii)

v > 0

(vlak)

v h = h 1 vm m m,0 f m,t

(26)

GRAEVINAR 63 (2011) 6, 529-546

J. Radni i drugi
m,p = / mr

Proraun zidanih konstrukcija (29)

Koeficijent treba eksperimentalno ustanoviti za razliite vrste zia i uvjete optereenja. U sluaju posminog sloma zia u odreenoj integracijskoj toki, tj. kada je
Slika 15. Grafiki prikaz posmine nosivosti zia u horizontalnoj ravnini
x,y h > m,g , uzima se G=0.

3.2.3 Model materijala za dodirne elemente A. 2D dodirni elementi 2D dodirni elementi prenose normalno naprezanje n na kontaktu prema slici 17., to omoguava simulaciju klizanja, odvajanja i utiskivanja na kontaktu izmeu temelja i tla ili izmeu morta (sljubnice) i zidnog elementa. Mogue je zadati razliite oblike veze n n , gdje je

U prethodnim izrazima m,0 oznaava proraunsku noh

sivost zia u horizontalnoj sljubnici za sluaj istog posmika (bez normalnih tlanih naprezanja popreno na sljubnicu), a m vertikalno naprezanje. Prema [1], zie
v

koje je u vlaku ne moe nositi posmina naprezanja u ravnini vlaka. Ako se rabi takav pristup, u predloenom modelu u podruju vlaka treba uzeti f m,t =0. Posmina krutost ispucanog zia simulirana je slino kao posmina krutost ispucanog betona. Naime, uz pretpostavku da nakon pojave pukotina zie ostaje kontinuum, reducira se poetni modul posmika zia Gm sukladno veliini vlane deformacije okomito na ravninu pukotine
* n,m v

n naprezanje i n deformacija okomito na spojnu

plohu. Treba odabrati takav dijagram naprezanje-deformacija koji e najbolje opisati stvarno ponaanje na kontaktu. U tlanom podruju k,c oznaava proraunsku tlanu vrstou na kontaktu pri kojoj dolazi do poputanja, k,c graninu tlanu deformaciju kod sloma, Ek modul elastinosti okomito na spojnu plohu i E1, E2 modul elastinosti za ponaanje s ojaanjem.

prema (slika 16.):

Slika 16. Grafiki prikaz simuliranja posmine krutosti zia s pukotinama

G * = G m m
*

(27)

gdje je G m modul posmika zia koje ima pukotine, a

koeficijent definiran sa
* * = 1 n,m za n,m m,p m,p

(28)

Slika 17. Modeliranje prijenosa normalnog naprezanja 2D dodirnog elementa

=0

za * > m,p n,m

U vlanom podruju k,t oznaava proraunsku vlanu vrstou iznad koje nastaju pukotine, E2 modul elastinosti za ponaanje s ojaanjem, k,t vlanu deformaciju okomito na spojnu plohu pri pojavi pukotine, a k,g maksimalnu vlanu deformaciju okomito na spojnu plo539

pri emu je m,p granina deformacija okomito na ravninu pukotine kod koje nema prijenosa posmika. Ona se moe napisati u obliku GRAEVINAR 63 (2011) 6, 529-546

Proraun zidanih konstrukcija hu iznad koje nema nikakve vlane krutosti za odabrani materijal. Model vlane krutosti i ostale karakteristike dijagrama na slici 17. slini su onima za beton, s dopunskim mogunostima modeliranja u tlaku i vlaku (elastoplastino ponaanje i ojaanje). Ovisno o svojstvima kontakta (beton-tlo ili mort-zidni element), odabire se takav oblik dijagrama na slici 17, s odgovarajuim parametrima materijala, koji e najrealistinije opisati stvarno ponaanje na kontaktu. Pritom se za parametre materijala dodirnih elemenata uzimaju nie vrijednosti od odgovarajuih parametara susjednih materijala na kontaktu, odnosno prionljivost na dodirnoj plohi za vlano podruje dijagrama. 2D dodirni element prenosi posmik na spojnoj plohi, tj. omoguava simulaciju klizanja i posminog sloma spoja. Grafiki prikaz posmine nosivost na spoju dan je na slici 18. Modeliranje posminog sloma slino je onome kod zia, tj.:

J. Radni i drugi
G * uzima se tako da se poetni modul posmika G k pok

mnoi s koeficijentom ( 1) koji se odreuje na analogan nain kao za zie i beton

G* = G k k

(33)

B. 1D dodirni elementi 1D dodirni elementi slue za simulaciju armaturnih ipki koje prolaze kroz 2D dodirne elemente. Oni, kao i svaka ipka, prenose normalna i posmina naprezanja. Normalna naprezanja u smjeru elementa (ipke) prenose se sukladno usvojenom dijagramu naprezanje-deformacija za elik. U tom se kontekstu moe, primjerice, primijeniti dijagram prema slici 10., ili je mogue u raunalnom programu zadati bilo koji poligonalni oblik veze naprezanje-deformacija. Kada je linija na dijagramu silazna ili su prekoraene deformacije pri slomu, uzima se modul elastinosti elika Es=0. Posmina naprezanja koja ipka (modanik) moe preuzeti definirana su plotinom ipke As i modulom posmika ipke Gs. Nije modeliran posmini slom 1D elementa, ve samo tlani i vlani slom. Uzima se da je Gs=0 kada je i Es=0. 3.2.3 Mikromodel zia Primjenom mikromodela zia moe se preciznije i pouzdanije modelirati stvarno ponaanje zia nego primjenom makromodela, a osobito "pojasniti" slika ponaanja zia na mikrorazini. Mogua je uporaba razliitih mikromodela (slika 11.), s razliitim razinama tonosti i pouzdanosti, ali i s razliitim trajanjem i sloenosti prorauna. Poznato je da finijom diskretizacijom, odnosno poveanim brojem nepoznanica, a osobito pri primjeni nelinearnog modela materijala i geometrijskog oblika i kod dinamikih prorauna, proraun konstrukcije postaje dugotrajniji. Ako se eli precizan proraun uz opis ponaanja zia na mikrorazini mogua je, primjerice, primjena mikromodela 1 na slici 11. Naime, u tom su modelu zidni elementi i sljubnice (mort) diskretizirani 8-vornim elementima, dok su na spoju morta i zidnih elemenata uzeti tanki 6vorni dodirni elementi. Svi elementi imaju modele materijala, koji su prethodno opisani, da mogu dobro opisati stvarno ponaanje svih maerijala i spojnih ploha u tlaku, vlaku i posmiku. Pritom je mogua simulacija ortotropnih svojstava zidnih elemenata i morta (sljubnica) u horizontalnom i vertikalnom smjeru. U mikromodelu 2 na slici 11. zidni su elementi diskretizirani 8-vornim elementima, a vertikalne i horizontalne sljubnice 6-vornim dodirnim elementima debljine koja GRAEVINAR 63 (2011) 6, 529-546

s k

(30)

gdje je s posmino naprezanje u dodirnom elementu, a

k proraunska posmina vrstoa u smjeru kontakta,

definirana sa (i) u tlaku ( n 0)
k = k,0 0, 4 n k,0 0, 4f k,c

(31)

(ii) u vlaku ( n > 0)

f k = k,0 1 k,t 0 k,0

(32)

gdje k , 0 oznaava proraunsku posminu vrstou spoja izloenog istom posmiku (bez tlaka), a n je normalno naprezanje na spojnoj plohi. Prema [1], zie koje ima vlana naprezanja okomito na spojnu plohu ne moe preuzeti posmik u toj ravnini.

Slika 18. Grafiki prikaz posmine nosivosti 2D dodirnog elementa

Posmina krutost dodirnog elementa koji ima pukotine simulira se na slian nain kao kod betona i zia. Naime, modul posmika dodirnog elementa koji ima pukotine 540

J. Radni i drugi odgovara stvarnoj debljini sljubnica. Mogui su i drukiji mikromodeli, tj. drukije diskretizacije zia.

Proraun zidanih konstrukcija

3.3 Model ponaanja tla

Za modeliranje ponaanja tla za sada nije predvien poseban model, nego se rabi model ponaanja betona opisan u toki 3.1 ili makromodel ponaanja zia opisan u toki 3.2. Koji je model ponaanja pouzdaniji, ovisi o karakteristikama tla. Naime, tla mogu biti od nekoherentnih materijala, koherentnih materijala, stjenovita i sl. Vano je pritom ispravno definirati parametre modela na temelju raspoloivih parametara tla. Prikazani modeli mogu simulirati poputanje tla u tlaku, pojavu i razvoj pukotina u tlu u vlaku, anizotropna svojstva tla i niz drugih nelinearnih efekata prema toki 3.1 i 3.2.

3.4 Modeliranje utjecaja brzine deformacije na svojstva materijala

Poznata je injenica da se s porastom brzine deformacije, tj. pri dinamikom i osobito udarnom optereenju, mijenjaju mehanika svojstva materi& jala. Openito, s porastom brzine deformacije poveavaju se vrstoa i modul elastinosti materijala, a smanjuju njegove deformacije (duktilnost) pri slomu. U ovom je modelu mogue ukljuiti utjecaj brzine deformacije na mehanika svojstva armiranog betona (betona i elika), kako je to opisano u [11]. Utjecaj brzine deformacije na ponaanje zida i tla za sada nije ukljuen, iako je to mogue lako numeriki simulirati kao za armirani beton, jer nisu dostupna njihova stvarna ponaanja pri razliitim brzinama deformacije (optereenja). 4 Neke napomene pri modeliranju realnih zidanih konstrukcija Kao to je ve navedeno, prikazani je model namijenjen statikom i dinamikom proraunu zidanih konstrukcija koje se mogu dovoljno precizno simulirati ravninskim modelom. Primjer diskretizacije nekoga izdvojenog zida prikazan je na slici 19. Kao to je prethodno navedeno, mogue je simulirati svaku ipku armature, utjecaj tla i interakciju zida i tla. U sluaju simulacije svih zidova zgrade jednog smjera ravninskim modelom (proraun zgrade u dva odvojena GRAEVINAR 63 (2011) 6, 529-546
Slika 19. Primjer diskretizacije nekog zida

smjera), zidovi su meusobno povezani u razini meukatne konstrukcije koja osigurava zajedniki translatorni pomak svih zidova na razini pojedinog kata. U sluaju veze pojedinog zida sa zidom drugog smjera, utjecaj zida drugog smjera modelira se s odgovarajuom irinom ravninskih elemenata na mjestu spoja te odgovarajuim svojstvima materijala i optereenjima. Kod statikih se prorauna konstrukcija moe proraunavati za svaku razinu optereenja - od uporabnih do slomnih. Dakle, mogue je ustanoviti graninu nosivost (sigurnost) i oteenja konstrukcije pri slomu. Kod dinamikih prorauna, zidana konstrukcija moe biti optereena dinamikim optereenjem vjetra (slika 3.1) ili potresom (slika 3.2). Izlazni su rezultati prorauna pomaci sustava, naprezanja u svim materijalima, stanje pukotina i poputanja u tlanim podrujima konstrukcije. Ako se u statikim i pogotovo dinamikim proraunima ukljuuje i temeljno tlo, potrebno ga je adekvatno simulirati odgovarajuom irinom elemenata po dubini, gabaritima "poluprostora" tla i rubnim uvjetima. 5 Primjeri Neke mogunosti primjene prikazanoga numerikog modela i odgovarajuega raunalnoga programa ilustrirane su na statikom i dinamikom proraunu dvoetanog nearmiranog zida (Primjer 1.), omeenog zida 541

Proraun zidanih konstrukcija

J. Radni i drugi

Slika 20. Osnovni podaci analiziranoga nearmiranog zida iz Primjera 1.

(Primjer 2.) te dvoetanog okvira sa zidanim ispunom (Primjer 3.).

5.1 Primjer 1
Ukratko su prikazani rezultati statikog i dinamikog prorauna dvoetanoga nearmiranog zida. Osnovni podaci o geometrijskom obliku, svojstvima materijala, optereenjima i prostornoj diskretizaciji zida prikazani su na slici 20. Usvojen je makromodel zia s izotropnim svojstvima materijala.

je ponaanje zida s promjenjivim horizontalnim optereenjem H1, H2 do sloma. Naime, analizirano je ponaanje zida s razliitim faktorima horizontalnog optereenja f0 (f0=0, do sloma), pri emu su H1=11 kN i H2 =11 kN sile od uporabnog optereenja. Horizontalni pomak vrha zida u funkciji faktora optereenja f0 prikazan je na slici 21.a, a pukotine zida neposredno pred slom na slici 21.b. U dinamikom proraunu zid je izloen horizontalnom harmonijskom ubrzanju podloge. Pri tome period uzbude odgovara prvom periodu poetnoga elastinog sustava. Horizontalni pomak vrha zida u vremenu prikazan je na slici 22.a, a konano stanje pukotina zida na slici 22.b.

5.2 Primjer 2
Prikazani su neki rezultati statikog i dinamikog prorauna dvoetanog zida omeenog vertikalnim i horizontalnim serklaima. Osnovni podaci o ziu prikazani su na slici 23. Takoer je usvojen makromodel zia s izotropnim svojstvima materijala. U statikom je proraunu zid optereen vlastitom teinom i ostalim stalnim vertikalnim optereenjem. Analizirano je ponaanje zida s promjenjivim horizontalnim optereenjem (s razliitim faktorom optereenja f0). Horizontalni pomak vrha zida prikazan je na slici 24.a, stanje pukotina pred slom na slici 24.b, a naprezanje armature pred slom zida na slici 24.c. U dinamikom proraunu zid je takoer izloen horizontalnom harmonijskom ubrzanju podloge, kod ega period uzbude odgovara prvom periodu elastinog sustava. Horizontalni pomak vrha zida prikazan je na slici 25.a, konano stanje pukotina na slici 25.b, a naprezanje armature u toki A na slici 25.c. GRAEVINAR 63 (2011) 6, 529-546

Slika 21. Neki rezultati statike analize nearmiranog zida iz Primjera 1.

Slika 22. Neki rezultati dinamike analize nearmiranog zida iz Primjera 1.

U statikom je proraunu zid optereen vlastitom teinom i ostalim vertikalnim optereenjem q. Analizirano 542

J. Radni i drugi

Proraun zidanih konstrukcija

Slika 23. Osnovni podaci analiziranoga omeenog zida iz Primjera 2.

Slika 24. Neki rezultati analize omeenog zida iz Primjera 2.

5.3 Primjer 3
U ovom su primjeru ukratko prikazani rezultati statikog i dinamikog prorauna dvoetanog okvira ispunjenog GRAEVINAR 63 (2011) 6, 529-546

zidnim elementima nakon ''aktiviranja'' horizontalnih greda (otputanja oplate) za vlastitu teinu meukatne konstrukcije. Pritom je najprije proveden statiki proraun za I. etapu, tj. za sluaj samog okvira sa stalnim op543

Proraun zidanih konstrukcija

J. Radni i drugi

Slika 25. Neki rezultati dinamike analize omeenog zida iz Primjera 2.

Slika 26. Osnovni podaci analiziranog okvira sa zidanom ispunom iz Primjera 3

tereenjem u toj etapi, a potom za II. etapu s doprinosom zidnoga ispuna. Takoer je usvojen makromodel zia s izotropnim materijalom. Osnovni podaci o geometrijskom obliku, svojstvima materijala, optereenjima i prostornoj diskretizaciji okvira s ispunom prikazani su na slici 26. 544

U statikom je proraunu, najprije razmatrano stanje "istog" okvira optereenog stalnim optereenjem u toj fazi. Nakon toga je ukljuen ispun od zidnih elemenata, s ostalim stalnim teretom i promjenjivim horizontalnim optereenjem (s razliitim faktorom horizontalnog optereenja f0). Horizontalni pomak vrha okvira prikazan je GRAEVINAR 63 (2011) 6, 529-546

J. Radni i drugi na slici 27.a, stanje pukotina na slici 27.b, a naprezanja armature u dnu stupa pred slom na slici 27.c. U dinamikom je proraunu razmatran okvir s ispunom izloen horizontalnom harmonijskom ubrzanju podloge.

Proraun zidanih konstrukcija Period uzbude pritom odgovara prvomu periodu okvira s ispunom. Horizontalni pomak vrha okvira prikazan je na slici 28.a, konano stanje pukotina na slici 28.b, a naprezanje armature u toki A stupa na slici 28.c.

Slika 27. Neki rezultati statike analize okvira s ispunom iz Primjera 3.

Slika 28. Neki rezultati dinamike analize okvira s ispunom iz Primjera 3.

GRAEVINAR 63 (2011) 6, 529-546

545

Proraun zidanih konstrukcija 6 Zakljuak

J. Radni i drugi

Prikazani numeriki model i razvijeni raunalni program mogu omoguiti pouzdani nelinearni statiki i dinamiki proraun razliitih tipova ravninskih zidanih konstruk cija (nearmirane, armirane, omeene, okviri s ispunom,

sloene). Rijeeni primjeri ilustriraju neke mogunosti modela. Potrebna su daljnje provjere izloenog modela i razvijenog raunalnog programa.

LITERATURA
[1] [2] [3] HRN ENV 1996: Projektiranje zidanih konstrukcija Sori, Z.: Zidane konstrukcije, Udbenik Sveuilita u Zagrebu, 2004. Brencich, A.; de Felice, G.: Brickwork under eccentric compression: Experimental results and macroscopic models, Construction and Building Materials 23, 2009. Brasile, S.; at all: Multilevel approach for brick masonry wallsPart I: A numerical strategy for nonlinear analysis, Comput. Methods Appl. Mech. Engrg. 198, 2009. Chaimoon, K.; M. Attard, M.: Modelling for unreinforced masonry walls under shear and compression, Engineering Structures 29, p.p. 2056-2068, 2007. Brasile, S.: Casciaro, R.; Formica, G.: Finite Element formulation for the homogenisation of masonry, International Journal of Solids and Structures, 2009. [8] [7] Zucchini, A.; B. Lourenc, P.: A micro-mechanical model for the homogenisation of masonry, International Journal of Solids and Structures 39, p.p. 3233-3255, 2002. Harapin, A.; Radni, J.; Brzovi, D.: WYD method for an eigen solution of coupled problems, Int. Jnl. of Multiphysics, 3 (2), p.p. 167-176, 2009. Hughes, T.J.R.; Pister, K.S.; Taylor, R.L.: Implicit-explicit finite elements in nonlinear transient analysis, comp. meth. Apl. Mech. Engng., Vol 17/18, p.p. 159-182, 1979.

[4]

[9]

[5]

[10] Radni, J.; Damjani, F.: Numeriki model za statiku i dinamiku analizu armiranobetonskih konstrukcija, Izgradnja 10, str. 5-14, 1989. [11] Radni, J.: Modelling of the strane rate effects in dynamic analysis of R/C structures, Inenjersko modeliranje 3, 1-2, str. 13-20, 1990.

[6]

546

GRAEVINAR 63 (2011) 6, 529-546