You are on page 1of 57

MEDICINSKA ETIKA I BIOETIKA

ETIKA U FARMACIJI
ULOGE PROFESIONALACA U ZDRAVSTVU

Prof.dr.sc. Marija Definis-Gojanovi


Split, listopad 2014.

regulirane su zakonom
krenje dovodi do
sudske odgovornosti

nisu jasno definirane zakonom


temelje se na humanosti i
pravednosti

- etika dilema: 2 ili vie pravaca ponaanja


opravdavaju se nizom injenica
posljedice

suprotne

ETIKA / MORAL
Najstarija znanstvena i filozofska disciplina
? Razgranienje znanosti od predmeta

etika
(gr. ethos = obiaj)

moral
(lat. mos = ud)

- Etika je disciplina o moralu i moralnim naelima

ili filozofija morala


- Moral najee podrazumijeva sistem normi ili
pravila, nepisanih i pisanih, ljudskog ponaanja
(udoree)

Etika je filozofska disciplina


koja se bavi problematikom
morala, umijeem ivljenja.

Dok je moral odreena pojava


odnosno praksa u drutvenom
ivotu, etika je nauka o moralu kao
drutvenom fenomenu.

ETIKA
Teorijska (meta)etika
Istrauje i prouava moral

pojedinca, grupa ljudi, klasa,


drutva, cijele epohe.
Usporeuje nekadanja i
sadanja pravila ponaanja.
Prouava slinosti i razlike.
Analizira i pronalazi
objanjenja za odreena
moralna ponaanja.

Normativna etika (etika u praksi)


Definira i objanjava norme

pravilnog i dobrog ponaanja u


svakodnevnom ivotu.
Definira pravilno postupanje u
odreenim profesijama.
Postavlja kriterije na osnovu kojih
se mjeri.
Formulira profesionalne obveze i
dunosti.

ETIKA
Primijenjena etika (etika u praksi, etika struke)
Nastoji istraiti na koji nain se moralne

vrijednosti, norme i principi mogu


primijeniti na konkretne situacije u
odreenim profesijama, kao i formulirati
normative u kojima su kodificirane norme
pravilnog, ispravnog, dobrog postupanja u
odreenim profesijama.

Etiki razvoj
- Svaki ovjek posjeduje dispoziciju za razvoj

moralnosti kao sposobnosti da sam sebi izrie


norme kojih e se pridravati i da samog sebe
kanjava zbog nepridravanja tih normi.
- Traje tijekom itavog ivota (utjecaj drutva,
vrnjaka u mladosti, ire zajednice kasnije).
- Potrebni su odreeni preduvjeti, uz razvijanje
odreenih psihikih funkcija.

MORAL
nije posebna vrsta djelovanja nego samo
posebna dimenzija djelovanja u kojoj svaki
ljudski in zadobiva vrijednosnu kvalitetu i
postaje moralno odreenim inom.
Moralna prosudba ispravnosti postupka odvija se
u zatvorenoj strukturi samog ina koju tvore tri
elementa: prosudba odluka izvedba =
moralna refleksija.

MORALNOST ukljuuje:
rasuivanje
- moralno
moralno rasuivanje
moralno
ponaanje
misaoni
proces
kroz koji se donose odreene
moralne odluke ili zakljuci
nain na koji se donose te odluke = forma
moralnog rasuivanja:
1. rasuivanje voeno emocijama
(skala emocija i sposobnost unutarnjih sankcije
grinja savjest)
2. orijentacija voena internacionalnim principima
(osjeaj dunosti i prihvaanje moralnih principa)

MORALNOST ukljuuje:
rasuivanje
- moralno
moralno ponaanje:
moralno
ponaanje
svaka
akcija
pojedinca koja je regulirana
moralnim normama
nalazi se u pozitivnoj korelaciji s moralnim
rasuivanjem
na bazi odreenih moralnih uvjerenja realizira se
i moralno ponaanje

Bit morala sastoji se u univerzalnom vaenju


moralnog pravila!
Zlatno pravilo: formulacija kategorikog
imperativa - Djeluj tako da maksima tvoje
volje u svako doba ujedno moe da vai
kao princip opeg zakonodavstva.

ODNOS MORALNIH NORMI I DRUGIH

REGULATIVNIH NORMI
- Moralna norma predstavlja specifian individualni

vrijednosni sistem linosti koji ima svoje zakonitosti


nastanka, razvoja i usvajanja
Druge regulativne norme (bliske moralnima):

norme prvobitne zajednice


obiajne norme
religija
pravne norme

Norme prvobitne zajednice:

- karakteristike prvobitne zajednice: nizak tehniki nivo


i mala radna produktivnost potreba zajednikog
djelovanjem u borbi sa prirodom ili neprijateljima,
kao i zajedniko vlasnitvo nad sredstvima za rad i
proizvodnju
- drutvene norme nisu bile jasno izdiferencirane na
obiaj, moral i pravo - postojanje jedinstvenih
pranormi ponaanja obveza uzajamnog
pomaganja, osveta za ubijenog lana plemena,
zajednika alost za umrlima, kult predaka....
- zabrana rodoskvrnavljenja!

Slinosti i razlike obiajne i moralne norme:

- prvobitni obiaji: ovladavanje prirodom (prizivanje


kie) i reguliranje drutvenih odnosa (svadbeni
obiaji) - animizam, kult i magija,
- obiaj ne priznaje individualnost,
- obiajni moral je tradicionalan,
- proizvoljnost u kanjavanju za prekritelje obiajnih
normi je tipina uz stroge obiajne kazne,
- u obiajnim normama ne uzima se u obzir moralni
profil poinitelja,
- vaenje obiajnih normi je usko ogranieno na jedan
rod ili pleme,
- obiajne norme imaju veliku snagu inercije.

Slinosti i razlike vjerske i moralne norme:

- vjerske norme obiljeene su pojmom svetosti


(moralne norme su obiljeene pojmom dobro),
- vjerske norme su u daleko veem stupnju
bezuslovne i obavezne nego moralne norme,
- kada prekri vjersku normu, ovjek je zgrijeio
(kada prekri moralnu normu ovjek osjea da je
pogrijeio protiv svog dostojanstva).

Slinosti i razlike pravne i moralne norme:

- iza pravnih normi stoji autoritet drave a iza moralnih


normi neorganizirana masa - javno mijenje,
- pravo je uvjetna, hipotetina norma dok je moral
bezuslovna; pravo je heteronomno, dolazi izvana,
dok je moral autonomna norma, izvire iz nas samih,
- pravo ima efikasnu sankciju za krenje pravnih
normi kaznu izriu organi drave, sudovi; etika pak
trai moralitet, unutranju suglasnost s primljenim
obvezama.

Pozitivne moralno-psiholoke osobine:

1. Tolerancija
11. Potenje
2. Potovanje potreba drugog
12. Altruizam
3. Pravinost (pravednost) 13. Drueljubivost
4. Istinoljubivost 14. Kolektivnost....
5. Dosljednost (upornost,) principijelnost
6 Uzdrljivost, samosavlaivanje
7. Iskrenost
8. Samokritinost
9. Humanost (ovjekoljublje, milosre)
10. Skromnost

Zakljuak:
moralno djelo mora biti uinjeno slobodnom voljom
prema naelima razuma (djela koja ine mala djeca ili
duevni bolesnici - ni moralna niti nemoralna)
nemogunost razlikovanja dobra od zla ne ocjenjuje
se boleu (raznolikost ljudskog karaktera)
moralna bolest nije klasificirana (moralno oboljenje u
psihijatriji - u okvirima poremeene osobnosti; pojam
MORAL INSANITY - pomanjkanje etikog
rasuivanja i osjeanja; 10. revizija MKB-a, F 60.2 dijagnoza: disocijalni poremeaj linosti, a u
objanjenju stoji da toj skupini, uz ostale, pripada i
poremeaj moralnosti)

VRLINA

moralna izvrsnost osobe


navika karaktera
jedan od glavnih pojmova etike jo od antike
(prema Aristotelu, svrha je ljudskog djelovanja ivot
u skladu s vrlinom)
u modernoj filozofiji, uz etiku zasnovanu na
pravima, zagovornike ima i etika vrlina
(4 vrline: mudrost/oprez, pravda, hrabrost,
suzdrljivost/umjerenost)

SAVJEST

- Subjektivna norma, prvo i posljednje etiko

motrite - spoznajni proces provjere jesmo li


tono odredili neto prema onome to to jest u
stvarnosti (prethodna i naknadna)
- Moralni izvor koji vodi ka moralno ispravnom
djelovanju
- Ispravna / neispravna / popustljiva / povrna

RAZVOJ MORALNE SVIJESTI


- Amoralna bia po roenju
- Aktivno uenje u usvajanju moralnih normi
- 3 faze u razvoju:
1. Pred-konvencionalna faza (inimo ono za to

emo biti nagraeni, inimo dobro onima koji


nama ine dobro)
2. Konvencionalna faza (bezrezervno prihvaanje
autoriteta, priznatih vrijednosti)
3. Post-konvencionalna ili principijelna faza
(traimo utemeljenje morala)

Etika: podruja primjene


Medicinska etika:

1. humana: stomatoloka i lijenika u uem smislu


farmaceutska
2. veterinarska
- to je znanje, promiljanje i spoznaja o lijenikoj
praksi onakvoj kakva bi ona trebala biti u
perspektivi ispravnog ponaanja
- etika u medicini?

Povijest razvoja medicinske etike

Hamurabijev zakonik u Babilonu (2100. g. p.n.e.) - sadrava

propise o tarifi za pojedine kirurke zahvate, ali i o kaznama


u sluaju neuspjenog lijeenja
Hipokrat, 460-377 p.n.e.
Arabljani obnavljaju u XI stoljeu
XII st: vladari June Italije Roger II i Njemake Frederick II

pokuavaju kontrolirati lijeniku praksu


Etika naela Hipokratove zakletve postali su osnova

medicinske etike tek u XIX stoljeu

Povijest razvoja medicinske etike


U Kini je Sun-Su-Miao (581-673) u svojoj

knjizi "Tisuu zlatnih lijekova" dao prikaz


etikih obaveza lijenika.
Gotsko pravo u srednjem vijeku priznavalo

je honorar lijeniku samo ako je lijeenje


bilo uspjeno (neuspjeh - stroge sankcije ).

Povijest razvoja medicinske etike


U drugoj polovini XIX st. sindikati lijenika i

lijenike komore razrauju etike kodekse, uz


istovremeno formiranje sudova asti i disciplinskih
sudova.
Sve bri razvoj medicinska etika biljei poslije II svj.
rata (proizalo iz reakcije na nacistiku zloupotrebu
medicine).
Daljnji poticaj - snaan pokret za zatitu
osnovnih sloboda ovjeka, ljudskih i
graanskih prava.

BIOETIKA
Znanstveno-tehniki napredak

nove i vane

moralne dileme
Tradicionalna filozofska etika ni medicinska etika
nemaju odgovora
Potreba za izgraivanjem novih etikih pristupa i

novih etika, tzv.

etika budunosti

Jonas: Djeluj tako da su uinci tvojeg djelovanja

podnoljivi s permanencijom pravog ljudskog


ivota na Zemlji.

BIOETIKA
Otac bioetike: Van Rensselaer Potter, zaetnik

vizije u kojoj je bioetika zamiljena kao most


izmeu prirodnih znanosti i humanistikih
vrijednosti, odnosno kao most prema
budunosti.
Poetak: osnivanje tzv. Bojeg komiteta koji je,
nakon to je 1962. godine u Centru za umjetni
bubreg u Seattleu stavljen u funkciju prvi aparat
za dijalizu, trebao izvriti odabir malobrojnih
pacijenata.

Poetak 1970., lanak Biokibernetika i

preivljavanje, VR Potter

bioetiki pokret

Razlozi:

a) Znanstveno-tehnoloka revolucija
b) Socijalna revolucija
1974. Nacionalna komisija za zatitu ljudskih ispitanika
u biomedicinskim istraivanjima
1978. Izvjee Belmont: Etika naela i smjernice
(dobroinstvo, autonomija i pravednost)
1979. Naela biomedicinske etike, TL Beauchamp i JF
Childress; glavne odrednice principalizma
(+ nekodljivost)

1971.: Lijenici za drutvenu odgovornost

zdravstveni rizici nuklearnog naoruanja socijalna odgovornost lijenika


Uvoenje kontrole znanosti u svezi genetikog

inenjeringa
Bioetika u SAD: uporite u tradiciji amerikog

pluralizma, poimanja demokracije i


konstitucionalnog prava (ideje slobode,
jednakosti i pravde)

Korijeni u Europi:

1927. lanak Bio-etika (odnos ovjeka prema


ivotinjama i biljkama), F. Jahr: posljedice
prevrata u znanosti vode k uspostavi nove etike
irokog kruga objekata moralnih uvaavanja
1980. J. Dausset: Znanost moe biti duboko
ambivalentna, a u sprezi s politikom i tehnikom
pogubna
Dilema europskih institucija: kako potivati

nacionalne posebnosti a istovremeno ustrajati na


naelima zajednitva?

Poetak akademskog razvoja i


institucionalizacije
Na poetku shvaanje bioetike gotovo

identine s medicinskom etikom (T. Percival,


1803.)
Uglavnom podruje djelovanja filozofa, teologa i
nekolicine lijenika
Najvei zahtjevi bili su bazirani na reakcijama u
svezi nekih negativnih dogaanja: eksperimenti
na ljudima (nacistika Njemaka) i Tuskegee
Syphilis Study u SAD-u
Nuremberg Code (1947.) i Declaration of
Helsinki (1964.)

Aktivacija meunarodne zajednice u standardizaciji

provoenja biomedicinskih istraivanja 1997.:


1. UNESCO - Univerzalna deklaracija o ljudskom
genomu i ljudskim pravima
2. VE Europska konvencija o ljudskim pravima i
biomedicini
Europa, poetak 1990.-ih: kritika amerikog
pristupa, vraanje etici vrlina; ogranienost
koncepta temeljenog na autonomiji Dansko etiko
vijee i projekt Bioetika: skupine marginaliziranih i
ugroenih nisu u poziciji prakticirati naelo
autonomije
propitivanje novih naela: digniteta,
integriteta i ranjivosti

BIOETIKA

Bioetika obuhvaa podruje klasine medicinske


etike i drugih znanosti koje zadiru u pitanja
ivota i smrti, zdravlja i bolesti, kao to su:
biologija, pravo, ekonomija, politika...
dohvaajui sve probleme koji se pojavljuju u
svezi sa ivotom.
Osim pitanja o ljudskom ivotu, bioetika istrauje
odnos prema ivotu openito, na svim
njegovim razinama.

Definicije:

- the Oxford English Dictionary:


Bioetika je izuavanje etikih problema
uzrokovanih znanstvenim napretkom, naroito
u biologiji i medicini
- nova definicija bioetike:
Bioetika je sustavno prouavanje moralnih
dimenzija u sklopu znanosti o ivotu

Bio-etiko - moralna pitanja:

1. Na poetku ivota (prenatalna dijagnoza i terapija;


genetsko inenjerstvo; potpomognuta prokreacija;
kontracepcija; pobaaj; prirodno planiranje
obitelji...)

Bio-etiko - moralna pitanja:

2. U naponu ivota (prava i dunosti na podruju


zdravlja i bolesti; odluka o poduzimanju, prekidu ili
nastavljanju lijeenja; razne ovisnosti; presaivanje
organa; ogranienost ili nedostatak terapijskih
sredstava; trokovi; duevni bolesnici; pokusi i
istraivanja na zdravima, bolesnima,
zatvorenicima...)

Bio-etiko - moralna pitanja:

3. U sutonu ivota: (smisao ivota, patnje, smrti;


palijativna medicina; odravanje ivota ili ivotnih
funkcija; eutanazija; definicija i kriteriji smrti
ovjeka; umiranje u ljudskom dostojanstvu;
hospicij).

biomedicinska etika, zdravstvena etika,

farmaceutska etika, klinika etika, klinika bioetika


Farmacija, kao primijenjena bioloka nauka, spada
zajedno sa medicinom i stomatologijom, u najdrutvenije
prirodne nauke, jer je i u prolosti i u sadanjosti, ostala
pod snanim uticajem socijalnih prilika i odnosa u
drutvu.

D.KrajnoviPravo pacijenata

39

Mjesto i uloga etike u farmaciji


Kako postupiti u datoj situaciji?
Zato trebam tako postupiti?

D.KrajnoviPravo pacijenata

40

Svaka profesija ima svoju etiku.


Etika u farmaciji (biomedicini) ima izuzetnu vanost jer:
je objekt farmaceutskog djelovanja ovjek, njegov ivot i
zdravlje
zdravlje je osnovno ljudsko pravo i najvia bioloka
vrijednost, koja se ne moe uporeivati s drugim
materijalnim dobrima
bolestan ovek je poljuljanog dostojanstva
pacijent je u podreenom poloaju u odnosu prema
farmaceutu jer je prisiljen da svoj ivot povjeri znanju,
sposobnosti i dobronamjernosti farmaceuta, esto
stranca

Odgovornosti u zdravstvu
Za zdravstvenu profesiju osnovni uvjeti za rad

su:
znanje
i
savjest.

Zdravstveni djelatnici
Lijenici
Medicinske sestre i tehniari
Stomatolozi, farmaceuti, psiholozi, logopedi, socijalni
radnici, defektolozi i ostali
Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom,
stomatolokom ili farmaceutsko-biokemijskom
fakultetu te drugom visokom uilitu zdravstvenog
usmjerenja kao i u srednjim kolama zdravstvenog
usmjerenja. Pri pruanju zdravstvene zatite
postupaju prema pravilima zdravstvene struke, na
nain da svojim postupcima ne ugroze ivot i zdravlje
ljudi.

Misija u zdravstvu /
misija u farmaciji
U zdravstvu: rad na globalnom unapreenju

psihofizikog zdravlja ljudi u okvirima suvremene


civilizacije
U farmaciji: obezbijediti suradnju s vladama
zemalja na planu primjene nacionalnih principa
raspodjele lijekova (pristup lijekovima, kvalitet,
pouzdanost lijekova i njihovo racionalno
koritenje)
Zdravstvena etika: odgovornost vlada prema
stanovnitvu u rjeavanju zdravstvenih problema

Zdravstvo je oduvijek imalo socijalnu funkciju


- sve promjene - iroka implikacija na drutvo u
cjelini
- i promjene koje se tiu poboljanja
pruanja kvalitetne, efikasne i svakom dostupne
zdravstvene zatite,
- sve te promjene zahtijevaju dobro funkcioniranje
veoma sloenog zdravstvenog sistema, koji je
oduvijek spadao meu najsloenije oblasti za
upravljanje i rukovoenje.

Poeci farmacije kao samostalne profesije


utjecaj Salernske medicinske kole
na osnovu medicinskih odredbi Rogera II iz 1140. i pod

uticajem arapskog ureenja, sicilijanski kralj i Sveti


Rimski Car Fridrih II Hohenstaufen donosi svoje
Konstitucije (odredbe) - ureuje cjelokupnu
zdravstvenu slubu u dravi
izvrile su velike promjene u zakonodavstvu Srednjeg
vijeka a obuhvatile su i dio koji se odnosi na sanitetsko
zakonodavstvo o razdvajanju medicine od farmacije
to je poznato pod nazivom Sicilijanski edikt kojim su
formalno odvojene profesije lijeenja i pripremanja
lijekova (sastavio nastavniki kolegijum Salernske
medicinske kole - u literaturi poznato pod nazivom
Salernski edikt)

Poeci farmacije kao samostalne profesije


Uvoenjem ovih odredbi 1240. zajedniko stablo

medicine i farmacije razdvojilo se u dvije grane koje


e se dalje razvijati i granati samostalno.
Povijesno gledano, apotekarstvo
po prvi put dobija svoj zakonski oblik,
a apotekar u javnom ivotu zauzima
mjesto s tono odreenim funkcijama
i djelokrugom rada.

MEUSOBNI ODNOS SPECIARIUS MEDICUS


U PERIODU NAKON RAZDVAJANJA
FARMACIJE OD MEDICINE
prirune apoteke ljekara smatraju se najstarijim tipom

apoteka (iz njih se kasnije razvile komunalne apoteke


u srednjovekovnim gradovima)
ljekari su se uglavnom okretali imunijim slojevima
drutva, dok su se siromaniji morali zadovoljiti sa
ranarima (cirologi) i berberima (barbieri)
za vrijeme velikih epidemija (kolera i kuga) lijekove su
pripremali ranari
gradske vlasti bile su prinuene da prilikom primanja
u slubu obaveu gradskog fizikusa i/ili kirurga da
ima svoju dobro snabdjevenu prirunu apoteku

MEUSOBNI ODNOS SPECIARIUS MEDICUS


U PERIODU NAKON RAZDVAJANJA
FARMACIJE OD MEDICINE
zabrana udruivanja ljekara i apotekara u poslovnom

pogledu, a na tetu bolesnog ovjeka, jedno je od


najstarijih naela etike zdravstvenih radnika; prvi put
spomenuto u statutu junofrancuskog grada Arla iz
1170. a zatim je u mnogo temeljnijoj formi
ozakonjeno Salernskim ediktom
u Firenci i nekoliko gradova Italije u 14. st. apotekar
je mogao zaposliti ljekara ili obrnuto ili su obojica
mogli biti vlasnici apoteke

MEUSOBNI ODNOS SPECIARIUS MEDICUS


U PERIODU NAKON RAZDVAJANJA
FARMACIJE OD MEDICINE
u srednjovekovnim gradovima formiraju se strukovna

udruenja ili esnafi, obino zajedno za sve one koji


su se bavili lijeenjem i izradom lijekova, jer ih je bilo
malo. Tako su kirurki ceh sainjavali ljekari
(physici, medici, doctori), apotekari (apothecarii,
speciarii), ranari (cirologi) i brijai (barbieri)
u Veroni je jo 1221. god. postojao esnaf sastavljen
iskljuivo od onih koji su izraivali lijekove, profesije
koja e se kasnije nazvati apotekarstvom
apotekarska udruenja su kontrolirala da li se potuje
apotekarski monopol, postavljala jedinstvene cijene,
utvrivala broj buduih uenika, nadgledala njihovo
kolovanje, ali su dozvole za bavljenje farmaceutskim
poslom davali gradski ljekarski prezidijumi ili saveti

MEUSOBNI ODNOS SPECIARIUS MEDICUS


U PERIODU NAKON RAZDVAJANJA
FARMACIJE OD MEDICINE
u pojedinim gradovima Europe apotekari i njihova

udruenja uspijevaju dobiti status Kolegijuma


odnosno Apotekarskog saveta,
dugo nisu bili u ravnopravnom poloaju sa Collegio
medicum,
1532. god. Champier je nazvao apotekare
nepismenima, prevarantima, neznalicama,
prodavateljima roga za svijeu otpoeo je pravi rat
rijeima
u osnovi ovog sukoba nalazilo se pored ekonomskog
interesa i fundamentalno shvaanje odnosa izmeu
profesija

ODNOS FARMACEUTA I LJEKARA S ETIKOG I


STRUNOG STANOVITA U EUROPI TIJEKOM
KASNOG SREDNJEG VIJEKA
odvajanje farmacije od medicine nije znailo da je

farmaceut nezavisan i ravnopravan


sluaj apotekara William Rose-a 1701. (London,
optuba za postavljanje dijagnoze i lijeenje odbaena)
u Americi je sve do kraja 19. st. postojala apoteka kao
doktorska radnja, a ljekari su bili primorani preuzeti
ulogu apotekara zato to je ovih bilo malo
predsjednik Medicinskog drutva New Jersey-a, 1869.:
Mi, ljekari, priznajemo apotekare kao potpuno sebi
ravne i potovanja dostojne strunjake, koji se bave
znaajnim poslom,
godinama ukorijenjeni sukobi mijenjali su se
promenljivom brzinom, jer su obje profesije, svjesne
svojih osobnih prerogativa, bile odlune u zatiti
osobnog teritorija

ETIKI ASPEKTI PROFESIONALNOG ODNOSA


U ZDRAVSTVU TIJEKOM 19. st.
potovanje koje su farmaceuti stekli, bilo je vrijedno

panje, a krajem 19. st. ogledalo se i kroz njihovo sve


vee ukljuivanje u pripremu farmakopeja
kroz uspostavljanje harmonije stie se svijest o etiki
ispravnom profesionalnom odnosu, to se uoava
ve u prvim farmaceutskim kodeksima, u kojima je
centralna tema odnos lijenik-farmaceut

ETIKI ASPEKTI PROFESIONALNOG ODNOSA


U ZDRAVSTVU TIJEKOM 19. st.
Thomas Persival (1740-1804): prvo djelo iz medicinske

etike Persival's medical Ethics, 1803. :


postoji posebno bliska veza izmeu ljekara i apotekara, iz
ega proizilaze razliite obveze. Na znanju, vjetini i
tonosti apotekara poiva, u velikom stupnju, uspjeh,
reputacija, ugled i znaaj ljekara. S druge strane korist za
apotekara ogleda se u tome to e on biti dublje
zainteresiran za uspjeh izvrenih kurativnih planova i
njegovi ast i ugled bie neposredno ukljueni u istou i
izvrsnost izraenih lijekova.
Persival pozitivno ocjenuje kurativnu ulogu apotekara:
Apotekar je ljekar siromanih u svim sluajevima, a
bogatih kada nevolja ili opasnost nije veoma velika.

PROFESIONALNI ODNOS FARMACEUTA I LJEKARA U 20.


st. I NOVA ULOGA FARMACEUTA U SUVREMENOJ
ZDRAVSTVENOJ PRAKSI
ezdesete godine prolog st. svjedok su daljih promjena u

profesionalnom odnosu izmeu farmaceuta i lijenika koje su


bile odraz napretka u medicini i farmaciji, uslovljene prije
svega razvojem materia medicae, uvoenjem novih i monih
grupa lijekova iz farmaceutske industrije, kao i promjena u
obrazovanju i raanju novih sistema zdravstvene zatite, te
sve veem ukljuivanju vlade u zdravstvenu zatitu
tako su stari apotekari na uglu postali farmaceuti u javnim
apotekama (kao konsultanti i savjetodavci o upotrebi
lijekova). Sve vei postotak farmaceuta odlazi u bolnike
apoteke (ukljueni u pripremanje lijekova i nadgledanje
njihove distribucije i upotrebe u bolnici). Zajedno sa
lijenicima uestvuju u razvijanju bolnikog registra lijekova i
kreiranju modela propisivanja terapije za hospitalizirane i
nehospitalizirane bolesnike.

PROFESIONALNI ODNOS FARMACEUTA I LJEKARA U 20.


st. I NOVA ULOGA FARMACEUTA U SUVREMENOJ
ZDRAVSTVENOJ PRAKSI
farmaceut je stekao i nove profesionalne i moralne

odgovornosti koje ga mogu dovesti u sukob sa lijenikom:


savetovanje pacijenata, zatita od neeljenih efekata,
praenje djelovanja lijekova, izbegavanje ispunjavanja
nepotpunih recepata, preispitivanje izbora lijeka ili
doziranja, kontroliranje pacijenata koji zloupotrebljavaju
lijekove, ocenjivanje efikasnosti tek uvedenih lijekova u
terapiju i uestvovanje u istraivanju,
neracionalna terapija koja se obino dovodi u vezu sa
ljekarskom strukom, predstavlja jedan od najmunijih
izazova koji pogaaju farmaceutsku profesiju danas.
Ukoliko otkriju ono to po njihovom strunom miljenju
predstavlja neznalaki ili nepromiljen izbor ljekovitog
oblika ili doziranja lijeka, farmaceuti su suoeni s dilemom
da li da utke ispune recept onako kako je napisan ili da
interveniraju kod lijenika.

PROFESIONALNI ODNOS FARMACEUTA I LJEKARA U 20.


st. I NOVA ULOGA FARMACEUTA U SUVREMENOJ
ZDRAVSTVENOJ PRAKSI
pokuaj razjanjenja recepta preko telefona predstavlja

esto izvor konflikata u profesionalnoj komunikaciji. Jo


izazovnija je funkcija preispitivanja ispravnosti terapeutskih
odluka lijenika putem formalnog procesa ispitivanja
iskoritenosti lijekova. Nalazi ovakvih ispitivanja esto
nalau farmaceutu da se direktno suprotstave lijeniku,
kada najbolji interes prema pacijentu zahtijeva takvu
intervenciju
moda bi na poetku novog milenijuma ovo podseanje na
neke primjere iz osam stoljea duge povijesti konflikata
izmeu profesija moglo posluiti kao upozorenje da se
pitanje etike i moralnosti u zdravstvu ne smije ostavljati po
strani kada su ukljuena pitanja prestia, uzurpacije ili
netolerancije.

You might also like