ZAVARIVANJE

Zavarivanje spajanje dvaju ili vie

istovrsnih ili raznovrsnih materijala
taljenjem ili pritiskom s ili bez dodavanja
materijala
 PODJELA
Zavarivanje taljenjem
Plinsko
Elektroluno
Zavarivanje pritiskom
Materijal se spaja u vrstom ili omekanom stanju
pomou udarca ili pritiska
Kovako zavarivanje
Elektrootporno zavarivanje
 Podjela postupaka zavarivanja

Zavarivanje taljenjem Zavarivanje pritiskom

Elekroluno Kovako
Aluminotermitsko Plinsko
EPT Elektro pod troskom Difuzijono
Elektronskim mlazom Hladno
Ljevako Elektrootporno
Laserom Eksplozijom
Plazmom Aluminotermitsko
Elektroluno Trenjem
Plinsko: MPL-Magnet pokretnim lukom
Kisik acetilen VF-visokofrekventom strujom
Kisik propan Elektroluno svornjaka
Kisik vodik Infracrvenim zraenjem
 Zavarivanje je interdisciplinarna tehnologija

- Znanost o materijalima i metalurgije (metalurgija zavarivanja)

- Termodinamika (temperaturna polja pri zavarivanju)
- Elektrotehnika (izvori struje, elektrini luk, spajanje razliitih
senzora)
- Kemija (metalurki i drugi procesi koji se odvijaju pri
zavarivanju)
- Informatika (ekspertni sustavi, prorauni, baze podataka i sl.)
 Opseg zavarivanja

Na postrojenjima velikih termoelektrana ili na nuklearnim elektranama,

rafinerijama nafte ima po 10.000 do 100.000 zavarenih spojeva cijevi pod
tlakom
Na primjeru jednog tankera nosivosti 82.000 t izgraenog u naem
brodogradilitu zavaruje se: 261.6 km kutnih spojeva i 11.6 km sueonih spojeva
Dovoljno je da samo jedan zavar otkae (lom, pukotina, poroznost,
proputanje...), pa da doe do skupog zastoja ili u nepovoljnijem sluaju do
katastrofalnog oteenja s tekim posljedicama za ljude, imovinu i bioloku
okolinu.
 Plinsko zavarivanje
Plinsko zavarivanje je jedan od najstarijih i najsvestranijih postupaka zavarivanja.

Kod ovog postupka toplinska energija dobiva se izgaranjem gorivih plinova u kisiku.

Plamen koji nastaje koristi se za omekavanje rubova metala i eventualno dodatnog

materijala u ipkastom obliku.

Od gorivih plinova najee se koristi acetilen (C 2H2), a mogu se koristiti i vodik, propan,
butan, metan, gradski plin, i dr.

Kod zavarivanja plamenom koristi se mjeavina kisika i gorivog plina najee u omjeru 1:1.

Uz dodatno dovoenje istog kisika plamenom je mogue i rezanje metala.

 Oprema za plinsko zavarivanje sastoji se iz boce acetilena, boce kisika,
redukcijskih ventila, cijevi za zavarivanje, plamenika i dodatnog materijala.
Acetilen i kisik mijeaju se u plameniku, pale se i izgaranjem stvaraju
temperaturu u plamenu od 3100 C.
Zavarivanje plinskim plamenom koristi se za zavarivanje, elika, sivog lijeva,
bakra, aluminija i njihovih legura.
Postupak zavarivanja je jednostavan, oprema jeftina, ali je brzina zavarivanja
mala, a upaljivost i eksplozivnost rada poveava opasnost pri radu.
Zavarivanje plinskim plamenom ranije se je puno vie koristilo za razliite
zadatke.
Nove i bre metode zavarivanja su postepeno preuzele veinu poslova.
 Na primjer, postupci zavarivanje plamenom tankih limova sada su
zamijenjene s MIG/MAG postupcima zavarivanja.
Zavarivanje plamenom se najvie koristi za montane i
instalacijske radove: zavarivanje cijevi, cilindara i dr.
Na primjer; za zavarivanje cijevnih sustava iz nelegiranih elika te
postupci reparacija lijevanog eljeza.
Kisik-acetilen plamen ima vrlo veliku industrijsku primjenu kod
lemljenja, toplinskog rezanja i lokanih toplinskih obrada.
Plamenik
Tri podruja plamenu: iak (jezgra), zavarivaka zona i vanjska zona (omota
plamena)

Prilikom izgaranja acetilena u zavarivakom plamenu stvara

se ugljini dioksid i vodena para
C2H2 + 2,5 02 2 CO2 + H2O

Temperatura plamena, C
3200

2000

1200
1100
300
3-5 mm

PLAMENIK IAK ZAVARIVAKA ZONA

(ca. 3.100 C) VANJSKA ZONA
Oprema: Plinske boce, gumeno crijevo, garnitura plamenika

1) BOCA KISIKA (oprez visoki

pritisak 150-300 bara)
2) BOCA ACETILENA (pritisak 18
bara)
3) REDUKCIJSKI VENTIL
4) PLAMENA ZAPREKA
 Runo elektroluno zavarivanje obloenim
elektrodama (REL)
Postupak je jednostavan za rukovanje.

Primjenjuje se za zavarivanje i navarivanje svih vrsta metala

istosmjernom ili izmjeninom strujom.

Elektrini luk se uspostavlja izmeu vrha elektrode i radnog

komada, a postupak je runi, to znai da je neophodan
zavariva.
REL (Runo Elektroluno) zavarivanje
eng. MMA Manual Metal Arc Welding

Elektroda
Dra elektrode
Obloga
ica
Plinovi izgaranja Osnovni
Zavar Troska El. luk
Elektroda metal
Kupka

Provodnici Radni komad

 Prednosti
jeftina oprema,
irok spektar elektroda,
koristi se za sve konstrukcijske elike, Cu, Ni, Ti i dr.,
za sve debljine zavara (od 1 mm do 100 mm),
izvedivo je vieslojno zavarivanje,
zavarivanje u svim poloajima.
 Nedostaci
postupak se obavlja runo (mogunost greke),
puno dimova (potrebna ventilacija),
stvaranje troske (opasnost troska u zavaru),
otpad moraju se ukloniti,
prekidi i uspostavljanje luka mogue pogreke.
 Funkcija obloge
Elektrina funkcija vana jer utjee na stabilnost el. luka,
Fizikalna funkcija utjee na zatitu taline od zraka (plinovi tite
talinu),
Metalurka funkcija u oblozi se nalaze komponente koje vre
legiranje metala zavara te utjeu na deoksidaciju taline.
OBLOGA SVOJSTVA
- daje dobru ilavost i vrstou
- trai posebnu opremu za zavarivaa
- zavaruje se iskljuivo na (+) polu
BAZINA - visina luka je jednaka promjera elektrode
- na sebe vee kisik, vodik, sumpor i fosfor
- zavareni spoj je osloboen tetnih plinova i nemetalnih
primjesa

- stabilan el. Luk

- moe se raditi i na istosmjernoj i izmjeninoj struji
RUTILNA - estetski lijep zavar
- lagano se radi s njom
- neto loija mehanika svojstva

KISELA - ista svojstva kao i bazina

- razvili su je Amerikanci prije 50. godina

CELULOZNA - specifina obloga
 Zavarivanje s taljivom elektrodom u zatitnoj plinskoj
atmosferi (MIG i MAG)

Elektrini se luk, kod zavarivanja s taljivom elektrodom u zatitnoj

plinskoj atmosferi uspostavlja i odrava izmeu vrha taljive metalne
elektrode, odnosno ice i zavarenog metala.
Elektrini luk stvara potrebnu toplinu i osigurava taljenje dodatnog
metala i spajanih rubova osnovnog metala u okruenju zatitnog plina.
 Kada se kao zatitni plinovi koriste neutralni ili inertni plinovi, npr. Argon,
Helij ili mjeavina plinova onda se ovaj postupak naziva MIG (Metal Inert
Gas).
Kada se kao zatitni plin koriste aktivni plinovi, najee CO2 i njegove
mjeavine s drugim plinovima, onda se postupak naziva MAG (Metal Active
Gas).

Sapnica

Taljiva elektroda Vodilica

Zatitni plinovi
El. luk Zavar
Kupka
Osnovni metal
 Metalna elektroda u obliku ice namotane na kolut potiskuje se
pomou potisnog mehanizma kroz pitolj za zavarivanje do mjesta
taljenja gdje se u elektrinom luku tali i prenosi u rastaljeni metal.
Inertni plin titi talinu od tetnog utjecaja kisika i duika iz zraka.
Voenje i upravljanje zavarivakog pitolja je runo, ali moe biti i
potpuno automatizirano.
Promjeri ica i parametri zavarivanja MIG ili MAG postupkom
odabiru se prema debljini zavarenih izradaka i poloaju
zavarivanja.
Najee se koristi ica punog presjeka promjera 0,6 do 2,4 mm
koja je zbog boljeg elektrinog kontakta i zatite od korozije
pobakrena.
Ovaj postupak se najee koristi za zavarivanje obojenih metala,
visokolegiranih elika i drugih metala koji se rado veu s kisikom
kao i zavarivanje tankih limova.
Prednosti MIG/MAG postupka:
brzine zavarivanja (do 1m/min)
mogu se zavarivati tanki, srednji i debeli komadi
za sve vrste metala
u svim poloajima zavarivanja
postupak se moe automatizirati i robotizirati

Nedostaci MIG/MAG postupka

skupa oprema
velika pozornost oko zatite zbog plina
treba se zavarivati s 2 ruke
opasnost od naljepljivanja
 Zavarivanje s netaljivom elektrodom u
zatitnoj plinskoj atmosferi (TIG)

Postupak se temelji na uspostavljanju i odravanju elektrinog luka

izmeu Wolfram-ove netaljive elektrode i radnog komada uz zatitu
neutralnog ili inertnog plina, odnosno odgovarajue mjeavine
plinova.
Ovaj postupak se naziva TIG zavarivanje (Tungsten Inert Gas).
 Mali intenzivan elektrini luk nastao iz usmjerene elektrode idealan je za visoko
kvalitetno i precizno zavarivanje.
Toplina elektrinog luka tali i spaja rubne dijelove osnovnog metala, a ako je
potrebno sa strane se dovodi i dodatni materijal.
Postupak se moe izvesti u bilo kojem radnom poloaju i na radne komade
debljine manjeg od milimetra.
Glavne prednosti ovog tipa zavarivanja su izrazita pravilnost depozita i
mogunost prijenosa dodanog materijala u kupku bez znaajnog gubitka
elemenata od kojih se sastoji.
Za zavarivanje aluminija, magnezija i njihovih legura koristi se izmjenina
struja, a za ostale metale se koristi istosmjerna struja s minus polom na
elektrodi.
TIG postupak je razvijen za zavarivanje magnezija i njegovih legura, a danas
se upotrebljava za zavarivanje razliitih metala od aluminija, titana, nehrajuih
elika, tankih elinih limova i drugih ne eljeznih metala i legura.
 Kao zatitni plin koristi se Argon ili Helij koji ima svrhu da stvori
zatitnu atmosferu koja se moe to lake ionizirati i titi vrh elektrode
i talinu od kontaminacije kisikom i drugim plinovima iz okoline.

Smjer zavarivanja

Zatitni plin Volframova

netaljiva elektroda
ipka dodatnog
metala Elek. luk

Zavar
Osnovni metal
Kupka
Prednosti:
luk je vrlo stabilan (osigurava visokokvalitetno zavarivanje),
zavareni spojevi su homogeni, dobre estetike i dobrih mehanikih
svojstava,
koristi se za zahtjevne materijale (nehrajui elici, Al, Ti, Cu, itd),
zavarivanje daje najkvalitetniji zavar.

Nedostaci:
mala brzina zavarivanja (10 15 cm u min),
ogranieno za tanke materijale (do 6 mm),
oprema je vrlo skupa,
skup je plin (argon),
skup je wolfram,
radi oksidacije je nuna sekundarna zatita.
 Zavarivanje plazmenim lukom

Plazma je plin koji je zagrijan do ekstremno visokih temperatura (50.000

C) te ioniziran tako da postane elektriki vodljiv.
U procesu zavarivanja plazmom koristi se plazma za prijenos elektrinog
luka do obratka.
Intenzivnim toplinom luka metal koji se zavaruje se topi i spaja.
 Netaljiva volframova elektroda spojena je na () pol izvora
istosmjerne struje i nalazi se u sredinjem dijelu bakrene sapnice.
Upravljaki luk se inicira izmeu elektrode plamenika i vrha sapnice,
koji se zatim prenosi na metal koji se zavaruje. Kao plazmeni plin se
najee koristi argon.
U plameniku se takoer koristi i sekundarni plin argon, argon/vodik ili
helij, koji pomae u zatiti od oksidacije taljive kupke zavara.
Zavarivanje plazmenim lukom se koristi za gotovo sve metale, a
naroito se zavaruju visoko legiranih i nehrajuih elici, nikal, titan,
aluminij, bakar i njihove legure.
Debljine metala nisu manje od 3-4 mm.
Metal se moe spajati bez dodatnog materijala, ali ako je potrebno on
se moe dodati izravno u luk.
Prednosti koritenja ove metode su vea brzina rada i raznovrsnost
uporabe, bolja kvaliteta reza i zavara.
Prednosti:
razmak izmeu pitolja i radnog komada nije kritina veliina,
velika koncentracija energije u mlazu plazme omoguava duboku
penetraciju, te potpuno protaljivanje u jednom prolazu.
Zona utjecaja topline spoja je uska s paralelnim rubovima to
smanjuje kutne deformacije,
velika koncentracija energije osigurava veu brzinu zavarivanja uz
stabilan luk,
visoka kvaliteta spojeva.

Nedostaci:
plazma pitolj je mnogo osjetljiviji na oteenja nego kod TIG
postupka,
pitolji moraju imati vodeno hlaenje,
zahtjeva se vrlo tono odravanje razmaka izmeu vrha elektrode i
sapnice.
 Plazma rezanje

Plazma rezanje je vrlo vaan postupaka rezanja, jer se mogu

uspjeno rezati svi oni materijali koji se plinskim plamenom ne
mogu rezati (Cu, Al, Cr-Ni elici, sivi lijev itd).
Princip rezanja plazmom je rezanje taljenjem materijala
 Zavarivanje trenjem
SILA PRITISKA
SPOJ
PREDNJA STRANA ZAVARA
ZAVAR PREDNJI RUB ALATA

PREDNJA STRANA ZAVARA

ZAVAR
PREDNJI RUB ALATA

Zavarivanje trenjem s okretnim alatom

Zavarivanje trenjem se izvodi relativnim kretanjem jedne komponente u

odnosu na drugu, du zajednike dodirne povrine uz pritisak na mjesto
spajanja.
Toplina nastala trenjem smeka materijal, koji postaje plastian,
povrinski materijal je istisnut van rubova spoja, tako da se isti
materijal zavaruje.
Razlikujemo tri vrste zavarivanja trenjem:
Okretno zavarivanje trenjem
U ovom postupku, koji se najvie koristi, jedan dio koja se spaja, okree u odnosu na
drugi dio.
Ovim postupkom spajaju se mnoge eline osovine i poluosovine, elementi ovjesa, vilice
mjenjaa, osovine, ventili motora i dr.
Ventil motora je primjer spajanja razliitih materijala poto je glava ventila iz jednog, a
drka ventila iz drugog materijala.

Duinsko zavarivanje trenjem

Dobilo je naziv po pravocrtnom kretanju jednog dijela koji se spaja u odnosu na drugi
du njihove povrine spajanja.
Na primjer, ovaj postupak se u avionskoj industriji koristi za spajanje lopatica propelera
na disk.
Postupak je jeftin i koristi se za spajanja diskova konica, obrua kotaa i drugih dijelova
motora.
 Zavarivanje trenjem s okretnim alatom

Takoer se ovom postupkom stvara plastificirano podruje materijala,

ali na drugaiji nain.
Netroivi rotirajui alat se pritie na materijal koji e se zavarivati.
Rotacija alata zagrijava i plastificira materijal(e) spajanja.
S okretanjem alata du spoja materijal ispred alata se zakree oko
plastificiranog kruga tako eliminira povrine i stvara zavar.
Ovaj postupak je patentiran 1991. godine i prvo se je primjenjivao za
zavarivanje aluminija.
Kvaliteta zavara je odlina.
Nema poroznosti koje moe nastati pri zavarivanju taljenjem i
mehanika svojstva zavara su iste kvalitete kao i najkvalitetniji
tradicionalni zavari.
 Postupak je ekoloki prihvatljiv jer ne dolazi do razvijanja zavarivakih
plinova i prskanja elektrode, nema intenzivnog svjetla iz elektrinog luka
ni reflektirajueg laserskog svjetla.
Takoer je bitno naglasiti da su deformacije i zaostala naprezanja nastala
zbog utjecaja topline vrlo mala.
Ovim postupkom mogu se zavarivati aluminijski profili debljine od 2 do 12
mm, brzinom i do 3,6 m/min.

SILA PRITISKA
SPOJ
PREDNJA STRANA ZAVARA
ZAVAR PREDNJI RUB ALATA

PREDNJA STRANA ZAVARA

ZAVAR
PREDNJI RUB ALATA

Zavarivanje trenjem s okretnim alatom

 Elektrini luk
_ Elektroda
(katoda)
Ketanje iona

Pad napona
a
na katodi
- ioni

b Padruje - elektroni
plazme
Ketanje elektrona
c Pad napona
na anodi
Radni komad
+ (anoda)

Elektrini luk je zavrni dio strujnog kruga kod kojeg elektrina

struja prolazi zrani prostor izmeu elektrode i radnog komada.
Zbog toga to zrak ne provodi struju zrani prostor mora biti
ioniziran.
 Iz sigurnosnih razloga maksimalni napon kod elektrolunog
zavarivanja je 120 V za istosmjernu struju i 80 V za izmjeninu
struju.
Ovi naponi su premali za nastajanje elektrinog luka, koji zahtjeva
napone od 5.000 V/mm u zranom razmaku.
Dakle, kako bi se uspostavio zavarivaki elektrini luk potrebno je
da metalna elektroda dodirne radni komad.
Tada dolazi do kratkog spoja i prolaza elektrine struje.
Zbog velike jakosti struje (200 1.000 A) dodirne povrine se
zagrijavaju.
Nastajanje uarene mrlje na vrhu elektrode (katoda) ako je
elektroda vezana na minus pol.
Na radnom komadu, koji je vezan na pozitivan pol, nastaje takoer
uarena fleka.
Ako se elektroda zatim podigne nekoliko milimetara od radnog
komada uarena fleka elektrode poinje emitirati elektrone koji se
u obliku oblaka sakupljaju oko vrha elektrode.
 Napon generatora djeluje kroz zrani razmak a + b + c i uzrokuje
gibanje emitiranih elektrona u smjeru anoda (radni komad).
U elektrinom polju se elektroni ubrzavaju i nakon podruja a je njihova
kinetika energija tako velika da oni mogu ometati nastajanje atoma u
zranom razmaku.
Du podruja b (duina luka) atomi u zranom razmaku e se ionizirati
(izgubiti e jedan elektron).
Elektroni putuju dalje prema anodi gdje izgaraju i njihova kinetika
energija se pretvara u toplinsku energiju.
Na isti se nain prema katodi ubrzavaju i ioni koji nastaju u podruju b.
Katoda tako zadrava temperaturu i sposobnost emitiranja novih
elektrona.
Uslijed jakog zagrijavanja i pod djelovanjem uspostavljenog elektrinog
luka nastaje ubrzano gibanje velikog broja elektrona i manjeg broja
neto sporijih iona te njihovo stalno meusobno sudaranje.
 Bombardiranje elektronima je iontenzivnije od bombardiranja
ionima.
Zato se u istosmjernom elektrinom luku vie zagrijava
anoda (radni komad) od katode (elektrode).
U izmjeninom elektrinom luku, koji se obino mijenja
100 puta u sekundi, se toplina jednako rasporeuje
prema anodi i katodi.
Elektrina struja se sastoji iz elektrona koji se zbog
elektromotorne sile izvora struje gibaju od negativnog
nabijenog pola prema pozitivnom.
Smjer elektrine struje definiran je suprotno: od pozitivnog
pola prema negativnom polu izvora.
 Temperatura u centru toplog, ioniziranog, plinskog stupa elektrinog
luka je obino od 5.000 do 7.000 C, kod zatitnih plinova je i do 20.000
C.
Na ovim temperaturama se plin u elektrino luku nalazi u stanju
plazme.
Podruje b elektrinog luka se zbog toga i naziva podruje plazme.
Pod plazmom se smatra plin u kojem su elektroni osloboeni od atoma.
Vrlo intenzivno svjetlo iz elektrinog luka se stvara u podruju plazme.
Svjetlost nastaje kada odreeni elektroni prelaze u nie energetske
nivoe.
Zbog toga se viak energije oslobaa kao kod elektromagnetskog
zraenja, koje je u obliku vidljive svjetlosti, te ultraljubiastog i
infracvenog zraenja.
Intenzivni sjaj i ultraljubiaste zrake iz elektrinog luka su opasni
za nezatiene oi i ljudsku kou.
 Shema elektrinog luka kod zavarivanja s
obloenom taljivom elektrodom

Metalna jezgra
Smjer zavarivanja elektrode

Obloga elektrode

Sloj skrutnute Kapljica metala

troske presvuena troskom

Zavar
Osnovni metal

Talina

Za vrijeme procesa zavarivanja dolazi do prijenosa

materijala elektrode u elektrinom luku do radnog komada
pod itavim nizom djelovanja i uinaka:
 elektromagnetske sile, koja djeluje na formiranje kapljica rastaljenog
dodatnog metala i njezino naglo odvajanje,
elektrostatike sile, koje djeluju izmeu elektrode i radnog metala i
utjeu na gibanje kapljica rastaljenog dodatnog metala kroz elektrini luk,
sila povrinske napetosti, koje djeluju na formiranje kapljica, stezanje
omekanog vrha elektrode, uvlaenje kapljica u rastaljenu talinu zavara i
spreavanju razlijevanja taline,
pritiska i strujanja plinova nastalih izgaranjem obloge elektrode od vrha
elektrode prema povrini taline,
trenja plazmatskog mlaza estica u elektrinom luku,
gravitacijskih sila koje djeluju na gibanje kapljica i njihov ulaz u talinu.
 ZAVARLJIVOST MATERIJALA
Zavarljivost materijala je sposobnost zavarivanja materijala.

Metal smatramo zavarljivim onda kada primjenjujui odreeni postupak

zavarivanja, dobivamo kontinuirani, homogeni zavareni spoj koji zadovoljava
predviene zahtjeve i koji ima zahtijevana mehanika i druga potrebna svojstva.

Zavarljivost moe biti:

Dobra ako se moe zavarivati bez specijalnih predradnji i mjera opreza.

Slaba ako su potrebne specijalne predradnje i mjere opreza, na primjer

predgrijavanje zbog mogunosti nastanka pukotina.

Jako slaba zavarljivost, ako su potrebna takve predradnje i mjere opreza da

praktiki nije mogue izvesti zavarivanje koje bi bilo ekonomski prihvatljivo.
 Zahtjevi za dobru zavarljivost:
Zadovoljavajua ilavost osnovnog materijala i nakon
zavarivanja,
Zadovljavajua krhkost,
Postotak ugljika to manji jer utjee na porast zakaljivosti,
tvrdoe i krhkosti,
Najprihvatljiviji su elici dobiveni u Siemens-Martinovim
peima.
 Nelegirani konstrukcijski elici
Ovi elici se dobro zavaruju bez posebnih mjera opreza ako:
nemaju vei sadraj ugljika od 0,25%,
koliina neistoa nije prevelika,
radni komadi nemaju preveliku masu ili velike debljine,
konstrukcija nije ukruena.

Prije zavarivanja velikih radnih komada i elika s poveanim sadrajem

ugljika koristi se postupak predgrijavanja.
To je potrebno radi smanjenja intenziteta odvoda topline kako bi se
izbjeglo zakaljivanje (otvrdnjavanje) prijelazne zone zavara.
Pri zavarivanju ovih elika koriste se bazine elektrode i redoslijed
zavarivanja koji smanjuje zaostala naprezanja.
Radi smanjenja zaostalih naprezanja zavara preporua se odarivanje
optereenih konstrukcija, poput parnih kotlova i posuda pod tlakom.
 Niskolegirani konstrukcijski elici
Tri glavne skupine ovih elika su:
pogodni za zavarivanje ugljino manganski elici (do 0,22 % C i do 1,6 % Mn) koriste
se bazine elektrode, potrebno je predgrijavanje ako se radi o veim debljinama,
manje pogodni za zavarivanje elici s dodacima mangana i nikla koriste se bazine
elektrode s dodacima mangana i nikla i obavezno je predgrijavanje.
nepogodni elici za zavarivanje s dodacima kroma, nikla, vanadija i molibdena koji su
skloni zakaljivanju i stvaranju pukotina. Obvezno je predgrijavanje uz kontrolu
temperature. Koriste se bazine elektrode s istim legirajuim elementima kao i osnovni
metal. Obvezna je toplinska obrada nakon zavarivanja.

Niskolegirani ili sitnozrnati elici poviene vrstoe su dobro zavarljivi uz:

predgijavanje,
pravilan odabir elektrode i tehnike rada i redoslijeda zavarivanja,
spreavanje ulaska vodika u materijal zavara
ouvanje sitnozrnate strukture na granici ZUT-a, gdje naroito postoji sklonost
zakaljivanju, okrupnjavanju zrna i pojavi pukotina.
 Visokolegirani nehrajui konstrukcijski elici
Nehrajui elici sadre od 12 do 36 % Cr, a mogu biti dodatno legirani s niklom i
molibdenom.
Dva su osnovna problema pri njihovom zavarivanju:
Veliki afinitet kroma i kisika uzrokuje stvaranje debelih oksidnih slojeva na povrini taline
zavara, koji ulaskom u talinu zavara znaajno smanjuju njegovu kvalitetu. Stoga
tehnologija zavarivanja ovih elika titi zavar od pristupa kisika;
Veliki afinitet kroma prema ugljiku uzrokuje stvaranje kromovog karbida na granicama
kristala to smanjuje njegovu koliinu u tim podrujima, a time slabi otpornost prema
koroziji. Zbog toga sadraj ugljika mora biti vrlo mali od 0,03 do 0,06 %.
Prilikom zavarivanja cijevi od nehrajueg elika unutranjost cijevi se ispuni s inertnim
plinom radi zatite povrine zavara na strani korijena.
Opa pravila za zavarivanje nehrajuih elika su:
Mjesto zavarivanog spoja mora biti isto i glatko obraeno (bez masnoa, vlage i drugih
neistoa);
Alati i brusne ploe ne smiju sadravati karbide ve se koriste aluminijski oksidi;
Feritni martenzitni elici se obavezno predgrijavaju;
Odabir dodatnog materijala je vrlo vaan i dr.
 Sivi lijev
Osnovni problem zavarivanja sivog lijeva je njegova mala istezljivost.

Sivi lijev ne podnosi plastine deformacije koje se javljaju prilikom grijanja i

hlaenja kod zavarivanja.

Prelaz taline sivog lijeva u kruto stanje je vrlo brz, tako da se plastino meu stanje
gotovo i ne pojavljuje. Naglim hlaenjem dolazi do otvrdnjavanja u ZUT-u kao i do
pojave napuklina. Pucanje zavarivanog komada od sivog lijeva sprjeava se
predgrijavanjem izratka plinskim plamenom ili u peima do crvenila odljevka oko
600 C i postupnim hlaenjem, prekrivanjem zavara npr. zagrijanim pijeskom kako
bi se postigla brzina hlaenja od 50 do 100 C/h.

Zavarivanje sivog lijeva najee se izvodi runim elektrolunim postupkom, a

mogue je i plinskim plamenom (preporua se za manje dijelove).

Kod elektrolunog postupka zavaruje se kratkim nanosim od 20 do 30 mm irine 5

do 6 mm.

Okolni materijal se ne bi smio zagrijati iznad 70 do 80 C.

Zavaruje se od sredine prema krajevima pripremljenog spoja.

 Aluminij

Aluminij i njegove legure mogu se zavarivati gotovo svim postupcima zavarivanja.

Vrlo uinkovito se koristi TIG i MIG postupci zavarivanja, a mogue je zavarivanje i
plinskim plamenom.

Problemi koji se javljaju kod zavarivanja aluminijevih slitina su:

Izraena sklonost oksidaciji, stvara se Al2O3 koji ima visoku temperturu talita od
2037 C, veliku gustou i teko se izdvaja iz taline. isti aluminij ima talite 660 C;
Pojava poroznosti, koje se javljaju ulaskom vodika u rastaljeni metal. Izvori vodika su
vlaga i neistoe na povrini zavara, dodatnog materijala i obloge elektrode. Zbog
toga je potrebno temeljito etkanje povrina pripremljenih za zavarivanje i topitelja u
obliku praka ili paste;
Vrlo visoka toplinska vodljivost aluminijevih slitina (4-5 puta vea od elika);
Kada se zavareni spoj ohladi potrebno je s njegove povrine ukloniti etkom i toplom
vodom ostatake topitelja, koji jako nagrizaju aluminij, s jedne i druge strane zavara.
 Bakar
Postiu se dobri rezultati zavarivanja s TIG i MIG postupcima zavarivanja.
Zavarivanje plinskim plamenom nije pogodno, a mogue je zavarivanje
elektrinim lukom s odgovarajuim obloenim elektrodama pri emu
elektrini luk mora biti vrlo kratak kako bi plinski zatitni omota bio to gui.
Osnovne potekoe pri zavarivanju bakrenih slitina su:
Izuzetno visoka toplinska vodljivost bakra (6 puta vea od elika) zahtjeva
da se na mjesto zavara mora dovoditi znatno vea koliina topline. Zavarni
sklop je potrebno izolirati radi sprjeavanja odvoenja topline, npr. amotnim
opekama.
Veliki afinitet bakra u rastaljenom stanju s kisikom i vodikom ima tetni
utjecaj na kvalitetu zavara. Nakon obvezatnog ienja povrina zavarivanog
spoja mora se osigurati dobra zatita taline uz upotrebu topitelja, npr.
boraksa ili smjese boraksa i borne kiseline. Kod plinskog zavarivanja se
koristi neutralni plamen (omjer kisika i acetilena je 1:1).
Slitine bakra sadre cink koji stvara opasne cinkove pare. Stoga se
zavariva mora zatititi, a radno mjesto dobro prozraiti i koristiti ventilaciju.
Velika itkost taline zahtjeva izvoenje zavarivanja samo u poloenom
poloaju.
Znatno irenje i stezanje materijala uzrokuje pojavu zaostalih unutarnjih
naprezanja i deformacija zavarenih komada.