15,7% stanovništva je starije od 65 god. (tip vrlo starog stanovništva) Srbija je na 4. mestu liste najstarijih populacija u svetu svaka naredna generacija je malobrojnija od prethodne, a zbog pojave rađanja u sve kasnijem životnom dobu, samo zbog odlaganja rađanja do 40. god. života se u demografskom smislu gubi čitava jedna generacija situaciju komplikuje ekonomska kriza, opšta socijalna nesigurnost, siromaštvo , migracije postoji izrazito neravnomerna distribucija stanovništva u Srbiji. Pojava otvorene depopulacije u ruralnoj sredini, uz koncentraciju stanovništva u gradovima, odlaže homogenizaciju demografskog razvitka. nema uravnoteženog prostornog, pa ni etničkog, obnavljanja stanovništva, što je osnovna pretpostavka razvoja zemlje kao celine. Posledica razvoja javnog zdravstva i rada zdravstvene službe je, da je u drugoj polovini 20. veka produženo srednje trajanje života stanovništva, mada ono i dalje zaostaje 3 – 4 godine za razvijenim zemljama. Vodeći uzrok smrtnosti kod oba pola su bolesti KV sistema, a na drugom mestu su maligne neoplazme. Slede: saobraćajni traumatizam, unipolarna depresija i diabetes mellitus za većinu ovih bolesti su do sada se okrivljavali pogrešno ponašanj i nezdravi stilovi života (pušenje, neadekvatna ishrana, alkoholizam, nedovoljna fizička aktivnost, odlaganje odlaska lekaru) poslednjih godina se navode i prolongirani stres, socijalni maladaptacioni sindrom na izmenjene socijalne norme, restrikcija stepena samorealizacije i osećaj nesigurnosti. Migratorna kretanja od davnina predstavljaju važan element demografskog razvitka Srbije. Demografsku sliku Srbije odlikuje naglašeno neravnomeran prostorni razmeštaj stanovništva. Osim različitog nivoa nataliteta, sada je dominatniji stepen urbanizacije Srbije (koji je prešao 50%, a čime je dostignut prag srednje urbanizovanosti). Drugi važan aspekt predstavljaju gubici zbog iseljavanja stanovništva, direktni i indirektni (jer sa mladima država gubi i njihovo potomstvo). Gubici su i strukturni – jer nam se iseljavaju visokoobrazovani stručni i tehnički kadrovi. Problem iseljavanja, izražen 90-ih,ali ne manji i danas , posebno dobija na značaju zato što emigracija postoji u uslovima nedovoljnog rađanja i otvorene depopulacije. Stanje u ovom pogledu je još teže, jer se prirodni priraštaj smanjio i postao negativan, a iseljavanje još traje. Otuda se ublažavanje uzroka emigracije nameće kao imperativ. Pokazatelji socijalne uključenosti u oblasti zdravlja I zdravstvene zaštite jesu: -pristup zdravstvenoj zaštiti –dostupnost kao imperativ -kvalitet zdravstvene zaštite- delotvornost,bezbednost i usmerenost na korisnike-pacijente -dugoročna održivost sistema-potrošnja i efikasnost Ukupan broj licenciranih lekara 30 500 Izabrani lekari u primarnoj zdravstvenoj zaštiti izabrani lekari (specijalisti opšte medicine,doktori medicine) 3473 Izabrani ginekolozi 484 Izabrani pedijatri 1233 Domovi zdravlja u privatnom vlasništvu ukupno imaju 185 lekara,od toga pedijatara,ginekologa,specijalista opšte medicine 85 Ukupno 395 miliona osiguranika - 21 kutija leka po osiguraniku
55 miliona recepata za ukupno 83,4 miliona
kutija lekova
samo lekovi za srce koštaju 9,9 milijardi
dinara ne prati demografske trendove -plan mreže zdravstvenih ustanova se nije prilagodio novonastalim demografskim kretanjima,praktično se ne menja -nepokrivena područja kao moguć način uključivanja privatne prakse -izrada kardiovskih planova ne uzima u obzir demografske promene,već se oni projektuju i prave prema prema podacima koji su često suvoparni,i neusaglašeni sa stanjem na terenu -kapitacija,kao novi način plaćanja,slabo prepoznaje osobenosti pojedinih sredina(od velikih gradova do malo naseljenih mesta),kao i osobenosti populacije (stariji pacijenti,hronični bolesnici)-korektivni koeficijent -organizacija službe hitne pomoći-nedostupnost pojedinim delovima Srbije,umesto stvarne reforme koja bi uključila uvodjenje paramedika i helikopterske službe -pokušaji gašenja službe medicine rada i prevodjenje specijalista medicine rada u izabrane lekare,što ukazuje na nedovoljnu brigu za zdravlje radnoaktivnog stanovništva - jako malo uradjeno na prevenciji ,kao vaznom segmentu zdravstvene zaštite -neophodnost reforme i sedundarnog i tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite -nedostatak gerijatrijskih odeljenja i hospisa (mogućnost uključivanja privatne prakse) -mogućnost uključivanja savremenih medicinskih servisa,po ugledu na telehaelth servise u Švedskoj,gde je bolesnik u stalnom kontaktu preko interneta ili mobilne telefonije sa lekarom,što je pre svega primenjivo na hronične bolesnike Ne može se govoriti o „višku „lekara,jer je migracija lekara pojava koja polako počinje da se dešava i u Srbiji, što će se još više ispoljiti kako Srbija bude bliže članstvu u Evropskoj uniji. Za sada nedostaju anesteziolozi,radiolozi,patolozi,kardiohirurzi. ...Trend će se nastaviti. Rešenjesistema finasiranja zdravstva u doba ekonomske krize zahteva učešće svih faktora odlučivanja u celoj državi I kao što bi rekao veliki srpski političar sa početka dvadesetog veka: “SPASA NAM NEMA ALI PROPASTI NE MOŽEMO” A jedan drugi ,tragično nastradali srpski premijer rekao je na početku dvadest prvog veka